Doba kraljevstva ipak je drugačije od prošlih vremena. Ono nema veze s tim kako se čovjek ponaša. Naprotiv, Ja sam se spustio na zemlju da osobno obavim Svoje djelo, što je nešto što ljudska bića ne mogu ni pojmiti ni ostvariti. Toliko mnogo godina još od postanka svijeta djelo se svodilo samo na izgradnju crkve, ali nitko ne čuje ništa o izgradnji kraljevstva. Iako ovo govorim vlastitim ustima, ima li ikoga tko poznaje suštinu toga? Jednom sam sišao u svijet ljudi te doživio i promatrao njihovu patnju, ali pritom nisam ispunio svrhu Svojega utjelovljenja. Kad je izgradnja kraljevstva počela, Moje utjelovljeno tijelo službeno je počelo obavljati Moju službu; to jest, Kralj kraljevstva službeno je preuzeo Svoju suverenu vlast. Iz ovoga je očito da silazak kraljevstva u ljudski svijet nema samo doslovni aspekt; još više od toga, on ima praktični aspekt, što je dio značenja izraza „stvarnost primjene”. Ljudi nikada nisu vidjeli nijedno Moje djelo, niti su ikada čuli ijednu Moju izjavu. Čak i da su vidjeli Moja djela, što bi otkrili? A da su Me čuli kako govorim, što bi shvatili? Širom svijeta svi postoje unutar Moje milosti i blagosti, ali isto je tako i cijelo čovječanstvo izloženo Mojem sudu i također je izloženo Mojim kušnjama. Bio sam milostiv i ljubazan prema ljudima, čak i kada su svi bili iskvareni u određenoj mjeri; odmjerio sam im grdnju, čak i kad su se svi predali pred Mojim prijestoljem. Međutim, postoji li neko ljudsko biće koje se ne nalazi usred patnje i pročišćenja koje sam poslao? Toliko ljudi baulja kroz tamu tražeći svjetlost i toliko se njih očajnički bori sa svojim kušnjama. Job je imao vjeru, ali zar nije tražio rješenje za sebe? Iako Moj narod može biti postojan kad se suoči s kušnjama, ima li ikoga tko, a da to ne izgovori naglas, duboko u sebi ima i vjeru? Nije li upravo obrnuto: ljudi tvrde kako imaju vjeru, a i dalje gaje sumnje u svom srcu? Ne postoje ljudska bića koja su čvrsto stajala tijekom kušnje ili koja se iskreno pokoravaju kad su na kušnji. Da nisam prekrio Svoje lice da ne gledam ovaj svijet, cijeli ljudski rod srušio bi se pod Mojim užarenim pogledom jer ništa ne tražim od čovječanstva.

Kada odjekne pozdrav kraljevstvu – što je ujedno i vrijeme kada odjekne sedam gromova – taj zvuk potresa nebo i zemlju, tresući svod i uzrokujući da zatrepere strune srca svakog ljudskog bića. Himna kraljevstvu službeno se uzdiže u zemlji velikog crvenog zmaja, dokazujući da sam uništio tu zemlju i uspostavio Svoje kraljevstvo. Što je još važnije, Moje je kraljevstvo uspostavljeno na zemlji. U ovom trenutku, počinjem razašiljali Svoje anđele da lutaju svakom od zemalja svijeta kako bi mogli pastirski voditi Moje sinove i Moj narod a također i kako bi se ispunili zahtjevi sljedećeg koraka Mojega djela. Međutim, Ja osobno dolazim na mjesto gdje leži sklupčan veliki crveni zmaj i „natječem se” s njim. Jednom kada Me svi ljudi upoznaju u tijelu i budu u stanju vidjeti Moja djela u tijelu, jazbina velikog crvenog zmaja pretvorit će se u pepeo i nestati bez traga. Budući da vi, kao narod Mojega kraljevstva, mrzite velikoga crvenoga zmaja do srži, morate zadovoljiti Moje srce svojim postupcima, i tako posramiti zmaja. Osjećate li iskreno da je veliki crveni zmaj mrzak? Osjećate li da je on neprijatelj Kralja ovoga kraljevstva? Vjerujete li doista da možete divno svjedočiti za Mene? Imate li stvarno vjeru da možete poraziti velikoga crvenoga zmaja? To je ono što tražim od vas; potrebno mi je samo da budete u stanju dostići ovaj korak. Hoćete li to moći? Vjerujete li da to možete postići? Što su točno ljudi sposobni učiniti? Zar nije bolje da to učinim Sâm? Zašto kažem da osobno dolazim na poprište bitke? Želim vašu vjeru, a ne vaša djela. Nijedno ljudsko biće nije kadro shvatiti Moje riječi na jednostavan način, već samo ovlaš bacaju pogled na njih. Je li vam to pomoglo da ostvarite svoje ciljeve? Jeste li Me spoznali na taj način? Iskreno rečeno, od ljudi na zemlji, nijedan nije sposoban pogledati Me ravno u lice, i nijedan nije u stanju čisto shvatiti značenje Mojih riječi. Stoga sam pokrenuo projekt bez presedana na zemlji, kako bih ostvario Svoje ciljeve i dopustio da Moja istinska slika zauzme svoje mjesto u srcima ljudi. Na taj ću način privesti kraju eru u kojoj predodžbe imaju vlast nad ljudima.

Danas, ne samo da silazim na zemlju velikog crvenog zmaja, već se i okrećem licem prema cijelom svemiru, uzrokujući da se cijeli svod zatrese. Postoji li igdje ijedno mjesto koje nije podložno Mojem sudu? Postoji li ijedno mjesto koje ne postoji usred nesreća koje sručujem na njega? Kamo god pođem, razasuo sam svakojako „sjeme nesreće”. To je jedan od načina na koji djelujem, i to je bez sumnje čin spasenja za čovječanstvo, a ono što im pružam i dalje je vrsta milosti i blagosti. Dopustit ću da Me još više ljudi upozna i vidi, i tako se počne bojati Boga kojeg nisu mogli vidjeti toliko godina, ali koji je, upravo sada, praktičan. Iz kojeg sam razloga stvorio svijet? Zašto nisam potpuno uništio ljude nakon što su postali iskvareni? Iz kojeg razloga cijeli ljudski rod živi usred nesreća? Koji je bio Moj cilj u osobnom oblačenju tijela? Kada obavljam Svoje djelo, čovječanstvo upoznaje okus ne samo gorkog, već i slatkog. Od svih ljudi na svijetu, tko ne živi unutar Moje milosti? Da nisam obdario ljudska bića materijalnim blagoslovima, tko bi mogao postati napredan u svijetu? Može li biti da je to što vam dopuštam da postignete status Mojega naroda blagoslov? Da niste Moj narod, već služitelji, zar ne biste i dalje postojali unutar Mojih blagoslova? Nitko među vama nije sposoban dokučiti podrijetlo Mojih riječi. Ljudi ne cijene titule koje im dodjeljujem. Toliko ljudi zbog titule „služitelj” u svom srcu gaji pritužbe, i toliko njih zbog titule „Moj narod” u svom srcu razvija ljubav prema Meni. Nitko ne bi trebao pokušavati napraviti budalu od Mene; Svojim očima ispitujem sve stvari! Tko među vama prima dragovoljno i ima potpunu pokornost? Da pozdrav kraljevstvu nije odjeknuo, biste li se doista mogli pokoriti do kraja? Što su ljudi sposobni učiniti i misliti, i koliko daleko su u stanju ići – sve sam te stvari davno predodredio.

Velika većina ljudi prihvaća Moj oganj u svjetlosti Mojega lica. Velika većina ljudi, pod Mojim ohrabrenjem, ustane i krene naprijed u težnji. Kad Sotonine sile napadnu Moj narod, Ja sam tu da ga odbranim. Kad Sotonine spletke poharaju njihove živote, Ja ga natjeram u paničan bijeg da se, kad jednom ode, nikad više ne vrati. Razni zli duhovi vječno lutaju zemljom u potrazi za mjestom na kojem će se moći skrasiti; oni beskonačno tragaju za leševima onih koje bi mogli proždrijeti. Narode Moj! Morate ostati pod Mojom skrbi i zaštitom. Ne budite nikada raskalašeni! Nikad se ne ponašajte bezobzirno! Trebao bi ponuditi svoju odanost u Mojoj kući i samo s odanošću možeš izvesti protunapad protiv spletki đavala. Ni pod kojim okolnostima ne biste se smjeli ponašati kao što ste se ponašali u prošlosti, radeći jednu stvar preda Mnom, a drugu iza Mojih leđa; ako se tako budete ponašali, onda za vas nema iskupljenja. Zar nisam izgovorio više nego dovoljno ovakvih riječi? Upravo zato što je stara ljudska priroda nepopravljiva, morao sam ljude stalno iznova podsjećati. Neka vam ne bude dosadno! Ono što govorim u potpunosti je zarad vaše sudbine! Kužno i prljavo mjesto upravo je ono što Sotoni treba; što ste beznadnije neotkupljivi i raskalašeni te odbijate pokazati suzdržanost, to će više svakojaki nečisti duhovi iskoristiti svaku priliku da uđu u vas. Ako ste došli do ove točke, onda vaša odanost neće biti ništa drugo do prazno brbljanje, bez ikakve stvarnosti u sebi, a vašu će odlučnost proždrijeti nečisti duhovi i pretvoriti je u buntovništvo i Sotonine spletke kako bi prekinuli Moje djelo, ostavljajući vas da vas oborim u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu. Nitko ne razumije težinu ove situacije; svi se jednostavno oglušuju na nju i nisu nimalo oprezni. Ne sjećam se onoga što je učinjeno u prošlosti; čekaš li zapravo i dalje da budem popustljiv prema tebi tako što se još jednom „neću sjećati”? Iako su Mi se ljudi opirali, neću im to zamjeriti, jer su premalog rasta, pa im nisam postavio previsoke zahtjeve. Sve što zahtijevam jest da ne budu raskalašeni i da se pokore suzdržanosti. Može li biti da je izvan vaše sposobnosti ispuniti ovaj jedan uvjet? Većina ljudi čeka da obznanim još više otajstava kako bi napasali svoje oči na njima. Međutim, čak i da shvatiš sva otajstva neba, što onda? Bi li to povećalo tvoju ljubav prema Meni? Bi li to potaklo tvoju ljubav prema Meni? Ne podcjenjujem ljude niti olako donosim sud o njima. Da ovo nisu stvarne okolnosti ljudi, nikad ih ne bih tako ležerno etiketirao takvim nazivima. Sjetite se prošlosti: koliko sam vas puta oklevetao? Koliko sam vas puta podcijenio? Koliko sam vas puta ispitivao ne obazirući se na vaše stvarne okolnosti? Koliko vas puta Moje izjave nisu uspjele u potpunosti pridobiti? Koliko puta ono što sam rekao nije imalo odjeka duboko u vama? Tko je od vas čitao Moje riječi bez straha i drhtanja, bez dubokog straha da ću vas baciti u bezdan? U komu Moje riječi ne izazivaju kušnju? Unutar Mojih izjava prebiva autoritet, ali to nije za usputno donošenje suda o ljudima; naprotiv, zbog njihovih stvarnih okolnosti, stalno im obznanjujem značenje sadržano u Mojim riječima. Zapravo, postoji li itko tko je sposoban spoznati Moju svemogućnost iz Mojih riječi? Postoji li itko tko može shvatiti čisto zlato u Mojim riječima? Izgovorio sam nebrojene riječi – je li ih itko ikada cijenio?

3. ožujka 1992.