Kada sam došao sa Siona, iščekivalo Me je sve stvoreno, a kada sam se vratio na Sion, dočekalo Me je mnoštvo ljudi. Dok sam dolazio i odlazio, Moje korake nikada nisu ometale stvari koje su Mi bile neprijateljske i stoga je Moje djelo uvijek glatko napredovalo. Danas kada dolazim među sva stvorenja, sve Me stvoreno dočekuje u tišini, u dubokom strahu da ću ponovno otići i da će tako izgubiti ono na što se oslanja za podršku. Sve stvoreno slijedi Moje usmjeravanje i sve gleda u smjeru koji pokazuje Moja ruka. Riječi iz Mojih usta usavršile su mnoga stvorena bića i izgrdile mnoge sinove buntovništva. Stoga, mnoštvo ljudi pozorno gleda u Moje riječi i pomno sluša izjave iz Mojih usta, duboko uplašeno da ne propusti ovu dobru priliku. Upravo sam iz tog razloga nastavio govoriti, kako bi se Moje djelo moglo brže obaviti i kako bi se na zemlji što prije mogle pojaviti povoljne prilike i popraviti prizore pustoši na zemlji. Kada pogledam u nebesa to je vrijeme kada se ponovno okrećem licem prema čovječanstvu; sve se zemlje istog trena ispune vitalnošću, prašina više ne lebdi u zraku, a mulj više ne prekriva tlo. Moje oči odmah zasjaju, navodeći ljude svih zemalja da gledaju u Mene i traže utočište u Meni. Među ljudima današnjeg svijeta – uključujući sve one koji su prisutni u Mojoj kući – tko istinski traži utočište u Meni? Tko daje svoje srce u zamjenu za cijenu koju sam Ja platio? Tko je ikada prebivao u miru unutar Moje kuće? Tko je ikada istinski ponudio sebe preda Mnom? Kada postavljam zahtjeve čovjeku, on odmah zatvara svoje „malo skladište”. Kada dajem čovjeku, on brzo otvara svoja usta kako bi kradom uzeo Moje izobilje i često drhti u srcu, u dubokom strahu da ću mu uzvratiti udarac. Stoga su čovjekova usta napola otvorena a napola zatvorena i on je nesposoban istinski uživati u izobilju koje Ja darujem. Ja ne osuđujem čovjeka lako, a ipak Me on uvijek vuče za ruku i traži od Mene da mu udijelim milosrđe; tek kada Me čovjek preklinje, Ja mu ponovno udjeljujem „milosrđe” i dajem mu najoštrije riječi iz Mojih usta, tako da se on odmah posrami te je nesposoban izravno primiti Moje „milosrđe” i umjesto toga traži od drugih da mu ga prenesu. Kada temeljito dokuči sve Moje riječi, čovjekov rast udovoljava Mojim nakanama, a njegove su molbe plodonosne, a ne uzaludne ili beskorisne; Ja blagoslivljam molbe čovječanstva koje su iskrene, one koje nisu pretvaranje.

Djelovao sam i govorio kroz vjekove, no čovjek nikada nije čuo takve izjave kakve Ja danas govorim i nikada nije okusio Moje veličanstvo i sud. Iako su neki ljudi u svijetu prošlosti čuli legende o Meni, nitko nikada nije istinski otkrio razmjer Mojega izobilja. Iako današnji ljudi čuju riječi iz Mojih usta, oni i dalje ne znaju koliko je otajstava u Mojim ustima i stoga smatraju Moja usta rogom izobilja. Svi ljudi žele dobiti nešto iz Mojih usta, bilo da su to državne tajne ili nebeska otajstva ili načine djelovanja duhovnog kraljevstva ili odredište čovječanstva. Svi ljudi žele dobiti takve stvari. Stoga, kada bih okupio ljude i pričao im „priče”, oni bi odmah ustali iz svoje „bolesničke postelje” kako bi čuli Moje riječi. Previše toga nedostaje u čovjeku: ne trebaju mu samo „dodaci prehrani”, nego više od toga, treba mu „mentalna podrška” i „duhovna opskrba”. To je ono što nedostaje svim ljudima; to je njihova „bolest”. Ja osiguravam lijek za čovjekovu bolest kako bi se postigli bolji učinci, kako bi svima moglo biti vraćeno zdravlje i kako bi se, zahvaljujući Mom lijeku, mogli vratiti u normalno stanje. Mrzite li doista velikog crvenog zmaja? Mrzite li ga doista iskreno? Zašto sam vas toliko puta pitao? Zašto vam stalno iznova postavljam ovo pitanje? Kakva je slika velikog crvenog zmaja u vašem srcu? Je li doista uklonjena? Zar ga doista ne smatrate svojim ocem? Svi bi ljudi Moju nakanu trebali uočiti u Mojim pitanjima. Ona nisu postavljena zato da bi se izazvao gnjev ljudi niti da bi se potaknulo buntovništvo među ljudima niti da bi čovjek pronašao vlastiti izlaz, već da bi se svim ljudima omogućilo da se oslobode iz ropstva velikog crvenog zmaja. Ipak, nitko ne bi trebao biti tjeskoban. Sve će biti ostvareno Mojim riječima; nijedan čovjek ne može imati udjela u djelu koje ću Ja provesti i nijedan ga čovjek ne može obaviti. Očistit ću zrak svih zemalja i iskorijeniti svaki trag đavala na zemlji. Već sam počeo i započet ću Svoje početno djelo grdnje u prebivalištu velikog crvenog zmaja. Stoga se može vidjeti da je Moja grdnja zadesila cijeli svemir. Veliki crveni zmaj i sve vrste nečistih duhova nikako ne mogu izbjeći Moju grdnju, jer Ja ispitujem sve zemlje. Kada Moje djelo na zemlji bude dovršeno, to jest, kada se doba suda privede kraju, Ja ću službeno izgrditi velikog crvenog zmaja. Moj će narod zasigurno vidjeti Moju pravednu grdnju velikog crvenog zmaja, zasigurno će bez prestanka izražavati svoju hvalu zbog Moje pravednosti i zasigurno će zauvijek veličati Moje sveto ime zbog Moje pravednosti. Stoga ćete službeno vršiti svoju dužnost i službeno ćete Me slaviti diljem zemalja, u vijeke vjekova!

Kada doba suda dosegne svoj vrhunac, neću žuriti s privođenjem Svog djela kraju, nego ću ga spojiti s dokazima doba grdnje, kako bi ga sav Moj narod vidio; to će postići još veći učinak. Ovaj dokaz je sredstvo kojim Ja grdim velikog crvenog zmaja i učinit ću da ga Moj narod vidi vlastitim očima kako bi bolje upoznao Moju narav. Vrijeme kada Moj narod uživa u Meni je vrijeme kada veliki crveni zmaj dobiva grdnju. Moj je plan navesti narod velikog crvenog zmaja da se digne i pobuni protiv njega i to je način na koji Ja usavršavam Svoj narod te velika prilika za sav Moj narod da raste u životu. Kada izađe sjajan mjesec, spokojna noć istog trena biva razbijena. Iako je mjesec u krhotinama, čovjek je vedra duha i mirno sjedi pod mjesečinom, diveći se prekrasnom prizoru na mjesečini. Čovjek ne može opisati svoje stanje uma; kao da želi vratiti svoje misli u prošlost, kao da želi gledati naprijed u budućnost, kao da uživa u sadašnjosti. Osmijeh se pojavljuje na njegovom licu, a usred radosnog ozračja širi se svjež miris; dok blagi povjetarac počinje puhati, čovjek osjeća bogat miris i čini se da je opijen njime, ne mogavši se trgnuti. Upravo je to vrijeme kada sam Ja osobno došao među ljude, pa oni još snažnije osjećaju tu aromu i tako žive usred tog mirisa. Ja sam u miru s čovjekom, čovjek živi u skladu sa Mnom, više Me ne gleda drugačije, Ja više ne orezujem čovjekove nedostatke, više nema tjeskobnog izraza na čovjekovom licu i smrt više ne prijeti cijelom čovječanstvu. Danas Ja napredujem zajedno s čovjekom u doba grdnje, idući naprijed rame uz rame s njim. Ja obavljam Svoje djelo, to jest, spuštam Svoj štap među ljude i on pada na ono što je buntovno u čovjeku. Čovjeku se čini da Moj štap ima posebne moći: on se spušta na sve one koji su Moji neprijatelji i ne štedi ih lako; među svima koji Mi se opiru, štap obavlja svoju izvornu funkciju; svi oni koji su u Mojim rukama ispunjavaju svoje uloge u skladu s Mojim nakanama i nikada se nisu usprotivili Mojim nakanama niti promijenili svoju suštinu. Kao rezultat toga, vode će hučati, planine će se srušiti, velike će se rijeke razdvojiti, čovjek će uvijek biti sklon promjenama, sunce će potamniti, mjesec će se pomračiti, čovjek više neće imati dana mirnog života, više neće biti vremena spokoja na zemlji, nebo više nikada neće ostati mirno i tiho i više se neće suzdržavati. Sve će se stvari obnoviti i povratiti svoj izvorni izgled. Sva kućanstva na zemlji bit će razorena, a sve države na zemlji bit će rascijepljene; proći će dani ponovnih susreta između muža i žene, majka i sin više se neće sresti, nikada više neće biti okupljanja oca i kćeri. Sve ono kako je nekada bilo na zemlji Ja ću razoriti. Ne dajem ljudima priliku da izraze svoje osjećaje, jer Ja nemam tjelesnih osjećaja i počeo sam mrziti osjećaje ljudi do krajnje mjere. Upravo sam zbog osjećaja među ljudima bio odbačen u stranu i tako sam postao „treća strana” u njihovim očima; upravo sam zbog osjećaja među ljudima bio zaboravljen; upravo zbog ljudskih osjećaja čovjek koristi priliku da se pozove na svoju „savjest”; upravo zbog ljudskih osjećaja on uvijek osjeća odbojnost prema Mojoj grdnji; upravo zbog ljudskih osjećaja on Me uvijek naziva nepoštenim i nepravednim i kaže da sam u Svom rješavanju stvari neobziran prema čovjekovim osjećajima. Imam li Ja također rodbinu na zemlji? Tko je ikada, poput Mene, radio dan i noć, ne misleći na hranu ili san, radi Mog cjelokupnog plana upravljanja? Kako bi se čovjek mogao uspoređivati s Bogom? Kako bi čovjek mogao biti u skladu s Bogom? Kako bi Bog, koji stvara, mogao biti iste vrste kao čovjek, koji je stvoren? Kako bih Ja mogao uvijek živjeti i djelovati zajedno s čovjekom na zemlji? Tko može osjećati brigu za Moje srce? Jesu li to čovjekove molitve? Jednom sam pristao sjediniti se s čovjekom i hodati zajedno s njim – i da, do današnjeg dana čovjek je živio pod Mojom skrbi i zaštitom, ali hoće li ikada doći dan kada će se čovjek moći odvojiti od Moje skrbi? Iako se čovjek nikada nije opterećivao brigom za Moje srce, tko može nastaviti živjeti u zemlji bez svjetla? Samo je zahvaljujući Mojim blagoslovima čovjek ostao živ do danas.

4. travnja 1992.