Na dan kad su sve stvari oživjele, došao sam među ljude i s njima sam proveo divne dane i noći. Samo tada čovjek osjeti malo od Moje pristupačnosti, a kako njegova interakcija sa Mnom postaje učestalija, on vidi ponešto od onog što Ja imam i što jesam – pa shodno tome, stječe određeno znanje o Meni. Među svim ljudima Ja podižem Svoju glavu i gledam i svi Me vide. Ipak, kad katastrofa zadesi svijet, oni odmah postaju zabrinuti, a Moj lik nestaje iz njihovih srca; uspaničeni dolaskom katastrofe, oni ne obraćaju pažnju na Moje pouke. Mnogo sam godina proveo među ljudima, a oni su uvijek ostajali nesvjesni i nikad Me nisu spoznali. Danas im o tome govorim Svojim ustima, kako bi svi ljudi mogli doći pred Mene kako bi nešto primili od Mene, međutim, oni se ipak drže podalje od Mene i stoga Me ne spoznaju. Kad Svojim koracima prijeđem svemir i stignem do rubova zemlje, čovjek će početi razmišljati o sebi i svi će Mi ljudi doći, poklonit će Mi se i obožavat će Me. Bit će to dan kad ću steći slavu, dan Moga povratka, kao i dan Moga odlaska. Sada sam započeo Svoje djelo među cijelim čovječanstvom, službeno otkrivajući završni dio Svojeg plana upravljanja u svemiru. Ako je netko i dalje neoprezan, u bilo kojem će trenutku pasti u nemilosrdnu grdnju. To nije stoga što sam bezdušan; već to predstavlja korak Mojega plana upravljanja; sve se mora odvijati u skladu s koracima Mojega plana i nijedan čovjek to ne može promijeniti. Kad službeno započnem Svoje djelo, svi ljudi se kreću u skladu s Mojim pokretom, pa se tako ljudi širom svemira zajedno sa Mnom zaokupljaju poslom, cijeli svemir je u stanju „slavlja”, dok Ja čovjeka potičem naprijed. Kao posljedica toga, čak i velikog crvenog zmaja bacam u stanje nereda i smetene nesigurnosti te on služi Mojem djelu; i unatoč nevoljnosti, ne može slijediti vlastite želje, pa mu ne preostaje ništa drugo nego „dopustiti Mi da orkestriram kako želim”. U svim Mojim planovima, veliki crveni zmaj Moj je kontrast, Moj neprijatelj, ali ujedno i Moj „sluga”; jer je takav, nikad nisam ublažio Svoje „zahtjeve” prema njemu. Stoga se završna etapa Mojeg djela, djela Mojeg utjelovljenja dovršava u zmajevu domu – ovo je pogodnije za to da Mi veliki crveni zmaj ispravno pruža usluge, kroz to ću ga Ja osvojiti i dovršiti Svoj plan. Dok Ja djelujem, svi anđeli zajedno sa Mnom kreću u odlučujuću bitku, odlučni udovoljiti Mojim namjerama u toj završnoj fazi, tako da Mi se ljudi na zemlji predaju poput anđela i nemaju želju protiviti Mi se i ne čine ništa čime bi Me izdali. Ovo je dinamika Mojega djela u svemiru.

Svrha i značaj Moga dolaska među ljude je spasiti cijeli ljudski rod, vratiti cijeli ljudski rod u Svoj dom, ponovno sjediniti nebo sa zemljom i natjerati čovjeka da prenosi „signale” između neba i zemlje, jer to je urođena čovjekova uloga. U vrijeme kad sam stvorio ljudski rod, sve sam za njega pripremio, a kasnije sam ljudskom rodu dopustio da, prema Mojim zahtjevima, primi bogatstva koja sam mu dao. Stoga kažem da je upravo pod Mojim vodstvom sav ljudski rod stigao do današnjeg dana. I sve to je Moj plan. Među cijelim ljudskim rodom, bezbroj ljudi postoji pod zaštitom Moje ljubavi, a bezbroj ih živi pod grdnjom Moje mržnje. Iako Mi se svi ljudi ponizno mole, ipak nisu u stanju promijeniti svoje sadašnje životne prilike; kad jednom izgube nadu, mogu samo prirodi prepustiti da ide svojim tijekom i prestati se buniti protiv Mene, jer to je sve što čovjek može učiniti. Kad je riječ o trenutnom stanju čovjekova života, čovjek tek treba pronaći stvarni život, još uvijek nije prozreo nepravdu, pustoš i bijedne uvjete u svijetu – pa tako, da nije bilo katastrofe, većina ljudi bi i dalje prigrlila prirodu i još bi bila zaokupljena okusima „života”. Nije li to stvarnost svijeta? Nije li ovo glas spasenja kojim govorim čovjeku? Zašto Me, među ljudskim rodom, nitko nikad nije istinski volio? Zašto Me čovjek voli samo kad se nađe usred grdnje i kušnji, a nitko Me ne voli dok je pod Mojom zaštitom? Mnogo sam puta Svojom grdnjom darivao ljudski rod. Oni je pogledaju, a zatim je zanemare, u tom trenutku je ne proučavaju niti o njoj razmišljaju, pa se stoga na čovjeka spušta samo nemilosrdni sud. Ovo je tek jedna od Mojih metoda djelovanja, ali joj je ipak, cilj da promijenim čovjeka i da Me zavoli.

Ja vladam u kraljevstvu i, tim više, vladam u cijelom svemiru; Ja sam ujedno i Kralj kraljevstva i Gospodar svemira. Od ovog trenutka nadalje, okupit ću sve one koji nisu izabrani narod i započet ću Svoje djelo među neznabošcima i objavit ću Svoje upravne odluke cijelom svemiru, kako bih se glatko upustio u sljedeći korak Svojega djela. Koristit ću grdnju kako bih proširio Svoje djelo među neznabošcima, odnosno, upotrijebit ću „silu” protiv svih onih koji su neznabošci. Naravno, ovo djelo će se obavljati istovremeno s Mojim djelom među izabranim narodom. Kad Moj narod bude imao vlast poput kraljeva na zemlji, bit će to i dan kad su svi ljudi na zemlji osvojeni i, tim više, bit će to trenutak kad ću Ja počinuti – i tek tada ću se pojaviti svima onima koji su bili osvojeni. Pojavljujem se svetom kraljevstvu, a Sebe skrivam od zemlje prljavštine. Svi koji su osvojeni i koji su preda Mnom postali pokorni mogu vlastitim očima vidjeti Moje lice i vlastitim ušima čuti Moj glas. Ovo je blagoslov onih koji su rođeni tijekom posljednjih dana, ovo je blagoslov koji sam Ja predodredio i to ne može promijeniti nijedan čovjek. Danas djelujem na ovaj način radi djela budućnosti. Sva Moja djela međusobno su povezana, u svima njima postoje poziv i odgovor: nikad nijedan korak nije iznenada zastao i nikad nijedan korak nije izveden neovisno od drugih. Zar nije tako? Nije li djelo prošlosti temelj za djelo današnjice? Nisu li riječi iz prošlosti prethodnica riječima današnjice? Nisu li koraci prošlosti porijeklo koraka današnjice? Kad službeno razvijem svitak, tad ljudi svemira dobivaju grdnju, tad su ljudi diljem svijeta podvrgnuti kušnjama i to je vrhunac Mojega djela; svi ljudi žive na zemlji bez svjetlosti i svi ljudi žive usred prijetnji koje predstavlja njihovo okruženje. Drugim riječima, to je život koji čovjek nije doživio od vremena stvaranja sve do današnjeg dana i kroz vjekove nitko nikad nije „uživao” u ovakvom životu, pa stoga kažem da sam obavio djelo koje nikad ranije nije bilo obavljeno. Ovo je pravo stanje stvari i ovo je unutarnji smisao. Budući da se cijelom ljudskom rodu bliži Moj dan, jer se ne čini dalekim već je tu pred čovjekovim očima, tko se zbog toga ne bi uplašio? I tko se time ne bi oduševio? Prljavi grad Babilon napokon je dočekao svoj kraj; čovjek se ponovno spojio s posve novim svijetom, a nebo i zemlja su promijenjeni i obnovljeni.

Kad se pojavim bezbrojnim nacijama i narodima, na nebu se uskovitlaju bijeli oblaci i obavijaju Me. Isto tako, ptice na zemlji radosno pjevaju i plešu za Mene, podižući do vrhunca atmosferu na zemlji i čineći da sve stvari na zemlji ožive, da više ne „lebde polako prema dolje”, već da žive u atmosferi životne snage. Kad sam među oblacima, čovjek nejasno opaža Moje lice i Moje oči i u tom trenu se osjeti pomalo uplašeno. U prošlosti je u legendama čuo povijesne navode o Meni, pa shodno tome u Mene tek polovično vjeruje, a polovično je sumnjičav. On ne zna gdje sam Ja, pa ni to koliko je veliko Moje lice – je li široko kao more ili bezgranično poput zelenih pašnjaka? Ove stvari nitko ne zna. Tek kada danas vidi Moje lice u oblacima, čovjek osjeti da sam Ja iz legende stvaran i time postaje malo naklonjeniji prema Meni, a samo zbog Mojih djela njegovo divljenje prema Meni postaje malo veće. Međutim, čovjek Me i dalje ne spoznaje i samo vidi jedan dio Mene u oblacima. Nakon toga, Ja pružam Svoje ruke i pokazujem ih čovjeku. Čovjek je zapanjen, rukama prekriva usta, duboko uplašen da će ga Moja ruka pokositi, pa svojemu divljenju pridodaje i malo straha. Na svakom Mom pokretu čovjek čvrsto zadržava svoj pogled, duboko uplašen da ću ga oboriti ne bude li vodio računa – ipak, nisam sputan činjenicom da me čovjek promatra i nastavljam obavljati djelo na Svojim rukama. Samo zbog svih djela koja obavljam, čovjek prema Meni iskazuje određenu naklonost, pa tako postupno dolazi pred Mene da se sa Mnom udruži. Kad se čovjeku otkrijem u potpunosti, on će vidjeti Moje lice i otad se od čovjeka više neću skrivati niti mu se činiti nejasnim. U svemiru, javno ću se pojaviti svim ljudima, a svi oni koji su od krvi i mesa vidjet će sva Moja djela. Svi oni koji su od duha zasigurno će spokojno prebivati u Mojemu domu i zasigurno će uživati u divnim blagoslovima zajedno sa Mnom. Svi oni do kojih Mi je stalo zasigurno će izbjeći grdnju i sigurno će izbjeći bol duha i agoniju tijela. Pojavit ću se javno bezbrojnim narodima i imati vlast kao Kralj, tako da miris leševa više neće prožimati svemir; umjesto toga, cijelim svijetom će se širiti Moj oštar miris, jer Moj dan se bliži, čovjek se budi, sve na zemlji je u redu, a dani opstanka zemlje više ne postoje, jer Ja sam stigao!

6. travnja 1992.