Evanđelje pokajanja propovijedano je u Doba milosti i čovjek bi, ako je vjerovao, bio otkupljen. Danas se, umjesto otkupljenja, govori samo o osvajanju i savršenstvu. Nikada se ne kaže da će, ako jedna osoba povjeruje, cijela njena obitelj biti blagoslovljena ili da će, ako je jednom spašena, zauvijek biti spašena. Danas nitko ne govori ove riječi i takve su stvari zastarjele. U ono je vrijeme Isusovo djelo bilo djelo otkupljenja cijelog čovječanstva. Grijesi svih koji su vjerovali u Njega bivali su oprošteni; sve dok si vjerovao u Njega, On bi te otkupio; ako si vjerovao u Njega, nisi više pripadao grijehu i bio si oslobođen od svojih grijeha. To je značilo biti otkupljen i biti opravdan vjerom. Ipak, u onima koji su vjerovali ostajalo je nešto buntovno, nešto što se suprotstavljalo Bogu i što je još trebalo polako uklanjati. Otkupljenje nije značilo da je Isus potpuno zadobio čovjeka, već da čovjek više nije od grijeha, da su mu grijesi oprošteni. Pod uvjetom da si vjerovao u Njega, više ne bi pripadao grijehu. U to je vrijeme Isus činio mnoga djela koja su Njegovim učenicima bila neshvatljiva i govorio mnogo toga što ljudi nisu razumjeli. To je zato što On u to vrijeme nije davao nikakva objašnjenja. Tako je, nekoliko godina nakon što je On otišao, Matej izradio Isusovo rodoslovlje, a drugi su također učinili mnogo toga što je bilo po volji čovjeka. Isus nije došao da bi usavršio i zadobio čovjeka, već da bi obavio jednu etapu djela: donošenje evanđelja o kraljevstvu nebeskom i dovršavanje djela raspeća. Stoga je, čim je Isus razapet, Njegovo djelo u potpunosti dovršeno. Ali u trenutačnoj etapi – djelu osvajanja – mora se govoriti više riječi, uraditi više djela i mora postojati mnogo postupaka. Tako se moraju otkriti i otajstva Isusovog i Jahvinog djela, kako bi svi ljudi mogli imati razumijevanje i jasnoću u svojoj vjeri, jer ovo je djelo posljednjih dana, a posljednji dani su zaključak Božjeg djela, vrijeme završetka djela. Ova etapa djela kristalno će ti razjasniti Jahvin zakon i Isusovo otkupljenje, a prvenstveno je tu kako bi mogao razumjeti cjelokupno djelo Božjeg šesttisućljetnog plana upravljanja i shvatiti sav značaj i bit ovog šesttisućljetnog plana upravljanja te razumjeti svrhu cjelokupnog djela koje je Isus obavio i riječi koje je On izgovorio, pa čak i tvoje slijepo vjerovanje u Bibliju i njeno obožavanje. Ona će ti omogućiti da sve to temeljito razumiješ. Razumjet ćeš i djelo koje je obavio Isus i današnje Božje djelo; razumjet ćeš i vidjeti svu istinu, sav život i sav put. U etapi djela koje je obavio Isus, zašto je Isus otišao bez obavljanja završnog djela? Zato što etapa Isusovog djela nije bila djelo završetka. Kada je bio prikovan na križ, Njegove su riječi također završile; nakon Njegovog raspeća, Njegovo je djelo bilo u potpunosti dovršeno. Nije bilo kao u trenutačnoj etapi, u kojoj će Božje djelo biti dovršeno tek nakon što riječi budu izgovorene do kraja i Njegovo cjelokupno djelo bude zaključeno. Tijekom Isusove etape djela, bilo je mnogo riječi koje su ostale neizgovorene ili koje nisu bile u potpunosti izrečene. Ipak, Isus nije mario jesu li Njegove riječi bile u potpunosti izražene, jer Njegova služba nije bila služba riječi, i tako je, nakon što je bio prikovan na križ, otišao. Ta je etapa djela bila uglavnom radi raspeća i razlikuje se od trenutačne etape. Ova trenutačna etapa djela prvenstveno služi zaključivanju, raščišćavanju i privođenju cjelokupnog djela kraju. Ako riječi ne budu izgovorene do samoga kraja, neće biti moguće dovršiti ovo djelo, jer se u ovoj etapi djela cjelokupno djelo privodi kraju i ostvaruje pomoću riječi. U to je vrijeme Isus obavio mnogo djela koje je čovjeku bilo neshvatljivo. On je tiho otišao, a danas još uvijek ima mnogo onih koji ne razumiju Njegove riječi. Njihovo je razumijevanje pogrešno, a ipak i dalje vjeruju da je ispravno i ne znaju da su u krivu. Posljednja će etapa privesti Božje djelo potpunom kraju i zaključit će ga. Svi će razumjeti i spoznati Božji plan upravljanja. Predodžbe unutar čovjeka, njegove namjere, njegovo pogrešno razumijevanje, njegove predodžbe o Jahvinom i Isusovom djelu, njegova gledišta o nevjernicima i sve njegove druge izopačenosti bit će ispravljeni. I čovjek će razumjeti sve ispravne puteve u životu i cjelokupno djelo koje je Bog obavio i svu istinu. Kada se to dogodi, ova će etapa djela doći kraju. Jahvino djelo bilo je stvaranje svijeta, to je bio početak; ova etapa djela je kraj djela i to je završetak. Na početku se Božje djelo vršilo među izabranim izraelskim narodom i to je bilo revolucionarno djelo na najsvetijem od svih mjesta. Posljednja etapa djela vrši se u najprljavijoj od svih zemalja, kako bi se sudilo svijetu i doba privelo kraju. U prvoj etapi, Božje je djelo obavljeno na najsvjetlijem od svih mjesta, a posljednja se etapa vrši na najmračnijem od svih mjesta i ta će tama biti protjerana, svjetlost donesena, a svi ljudi osvojeni. Kada ljudi ovog najprljavijeg i najmračnijeg od svih mjesta budu osvojeni, i cjelokupno stanovništvo prizna da postoji Bog, koji je istiniti Bog, i svaka osoba bude potpuno uvjerena, tada će se ta činjenica iskoristiti za provođenje djela osvajanja cijelog svemira. Ova etapa djela je reprezentativna. Jednom kada se djelo ovog doba završi, djelo šest tisuća godina upravljanja doći će potpunom kraju. Jednom kada oni na najmračnijem od svih mjesta budu osvojeni, podrazumijeva se da će tako biti i svugdje drugdje. Stoga samo djelo osvajanja u Kini nosi reprezentativan značaj. Kina utjelovljuje sve sile tame, a kineski narod predstavlja sve one koji su od tijela, od Sotone i od tjelesnosti. Upravo je kineski narod onaj koji je najviše iskvaren od strane velikog crvenog zmaja, koji se najsnažnije opire Bogu, čija je ljudskost najpodlija i najprljavija, i stoga su oni arhetip cijelog iskvarenog čovječanstva. To ne znači da druge zemlje uopće nemaju problema; sve su ljudske predodžbe iste i iako ljudi iz tih zemalja mogu biti dobroga kova, ako ne poznaju Boga, onda Mu se sigurno opiru. Zašto su se Židovi također opirali Bogu i bunili protiv Njega? Zašto su Mu se i farizeji opirali? Zašto je Juda izdao Isusa? U to vrijeme mnogi učenici nisu poznavali Isusa. Zašto, nakon što je Isus bio razapet i uskrsnuo, ljudi i dalje nisu vjerovali u Njega? Nije li ljudsko buntovništvo posve isto? Radi se samo o tome da je kineski narod uzet kao primjer i, kada bude osvojen, postat će uzor i uzorak te će poslužiti kao ogledni primjer drugima. Zašto sam uvijek govorio da ste vi dodatak Mojem planu upravljanja? Upravo se u kineskom narodu iskvarenost, prljavština, nepravednost, opiranje i buntovništvo očituju najpotpunije i otkrivaju u svim svojim raznolikim oblicima. S jedne strane, oni su lošega kova, a s druge strane, njihovi životi i način razmišljanja su nazadni, a njihove navike, društveno okruženje, obitelj u kojoj su rođeni – sve je to loše i najnazadnije. Njihov je status također nizak. Djelo na ovom mjestu je reprezentativno i nakon što ovo pokusno djelo bude u potpunosti provedeno, Božje će naknadno djelo biti mnogo lakše. Kada se ovaj korak djela dovrši, naknadno djelo uopće neće biti teško. Jednom kada se ovaj korak djela ostvari, veliki će uspjeh biti u potpunosti postignut, a djelo osvajanja u cijelom svemiru doći će potpunom kraju. Zapravo, jednom kada djelo među vama bude uspješno, to će biti jednako uspjehu u cijelom svemiru. U tome je značaj toga zašto tražim od vas da djelujete kao uzor i uzorak. Buntovništvo, opiranje, prljavština, nepravednost – sve se to može pronaći u ovim ljudima i u njima je predstavljeno sve buntovništvo čovječanstva. Oni su doista nevjerojatni. Stoga su oni istaknuti kao oličenje osvajanja i, jednom kada budu osvojeni, prirodno će postati uzorci i uzori drugima. Ništa nije bilo reprezentativnije od prve etape koja je provedena u Izraelu. Izraeliti su bili najčišći i najmanje iskvareni od cijelog čovječanstva i stoga je obavljanje tog prijelomnog djela u ovoj zemlji bilo od najvećeg značaja. Može se reći da su preci čovječanstva potekli iz Izraela i da je Izrael bio rodno mjesto Božjeg djela. Na početku su ti ljudi bili najčišći i svi su se klanjali Jahvi, a Božje je djelo na njima moglo donijeti najbolje rezultate. Cijela Biblija bilježi djelo dvaju doba: jedno je bilo djelo Doba zakona, a drugo je bilo djelo Doba milosti. Stari zavjet bilježi Jahvine riječi Izraelitima i Njegovo djelo u Izraelu; Novi zavjet bilježi Isusovo djelo u Judeji. Ali zašto Biblija ne sadrži nikakva kineska imena? Zato što su prva dva dijela Božjeg djela obavljena u Izraelu, zato što je izraelski narod bio izabrani narod – što znači da su oni bili prvi koji su prihvatili Jahvino djelo. Bili su najmanje iskvareni od cijelog čovječanstva i na početku su imali srca koja su se ugledala na Boga, kao i bogobojazna srca. Slušali su Jahvine riječi i uvijek su služili u hramu te su nosili svećeničke halje ili krune. Oni su bili prvi ljudi koji su se klanjali Bogu i prvi predmet Njegovog djela. Ti su ljudi bili uzorci i uzori za cijelo čovječanstvo. Bili su uzorci i uzori čistoće, pravednih ljudi. Ljudi poput Joba, Abrahama, Lota, Petra ili Timoteja – svi su oni bili Izraeliti i najčišći od uzoraka i uzora. Izrael je bio prva nacija među čovječanstvom koja se klanjala Bogu i odavde je poteklo više pravednih ljudi nego s bilo kojeg drugog mjesta. Bog je djelovao na njima kako bi u budućnosti mogao bolje upravljati čovječanstvom diljem zemlje. Njihova djela i pravedni postupci koje su činili klanjajući se Jahvi bili su zabilježeni, kako bi mogli poslužiti kao uzorci i uzori ljudima izvan Izraela tijekom Doba milosti; a njihovi su postupci poslužili za održavanje nekoliko tisuća godina djela, sve do današnjeg dana.

Nakon postanka svijeta, prva je etapa Božjeg djela izvršena u Izraelu i tako je Izrael bio rodno mjesto Božjeg djela na zemlji i temelj Božjeg djela na zemlji. Opseg Isusovog djela obuhvaćao je cijelu Judeju. Tijekom Njegovog djela vrlo je malo onih izvan Judeje znalo za to jer On nije činio ništa izvan Judeje. Danas je Božje djelo preneseno u Kinu i vrši se isključivo na tom području. Tijekom ove etape nijedno djelo nije započeto izvan Kine; njegovo širenje izvan Kine djelo je koje će kasnije doći. Ova etapa djela nadovezuje se na etapu Isusovog djela. Isus je izvršio djelo otkupljenja, a ova je etapa djelo koje se nadovezuje na to djelo; djelo otkupljenja je dovršeno i u ovoj etapi nema potrebe za začećem po Svetom Duhu jer se ova etapa djela razlikuje od posljednje i jer se Kina razlikuje od Izraela. Isus je izvršio jednu etapu djela – djelo otkupljenja. Čovjek je vidio Isusa i, nedugo zatim, Njegovo se djelo počelo širiti na neznabošce. Danas ima mnogo onih koji vjeruju u Boga, a žive u Americi, Ujedinjenom Kraljevstvu i Rusiji; pa zašto onda u Kini ima manje vjernika? Zato što je Kina najzatvorenija država. Kao takva Kina je bila posljednja koja je prihvatila Božji put, a čak je i danas prošlo manje od sto godina otkako je to učinila – mnogo kasnije od Amerike i Ujedinjenog Kraljevstva. Posljednja etapa Božjeg djela vrši se u Kini zato da bi se Njegovo djelo privelo kraju i da bi se cjelokupno Njegovo djelo moglo izvršititi. Ljudi su u Izraelu Jahvu nazivali svojim Gospodom. U to su Ga vrijeme smatrali glavom svoje obitelji, a cijeli Izrael je postao jedna velika obitelj u kojoj se svatko klanjao svom Gospodu Jahvi. Duh Jahvin im se često ukazivao i obraćao im se i govorio Svojim glasom i usmjeravao njihove živote kroz stup od oblaka i glasa. U to je vrijeme Duh u Izraelu neposredno usmjeravao ljude obraćajući im se i govoreći im Svojim glasom, a oni su gledali oblake i slušali udare groma i na taj je način On upravljao njihovim životom nekoliko tisuća godina. Dakle, samo se izraelski narod oduvijek klanjao Jahvi. Vjerovao je da je Jahve njegov Bog i da nije Bog neznabožaca. Nije ni čudo: naposljetku, Jahve je djelovao među njima gotovo četiri tisuće godina. U Kini su, nakon tisuća godina letargičnog drijemeža, tek sada izrodi saznali da nebo i zemlja i sve stvari nisu prirodno nastale, već ih je načinio Stvoritelj. Budući da je ovo evanđelje stiglo iz inozemstva, ti feudalni, nazadnjački umovi vjeruju da su svi koji prihvaćaju ovo evanđelje izdajnici, da su nitkovi koji su izdali Budu, svog pretka. Postoje čak mnogi od ovih feudalnih umova koji pitaju: „Kako Kinezi mogu vjerovati u Boga stranaca? Ne izdaju li time svoje pretke? Zar ne čine zlo?” Danas su ljudi odavno zaboravili da je Jahve njihov Bog. Oni su odavno u svom umu potisnuli Stvoritelja i posljedično vjeruju u evoluciju koja kaže da je čovjek postao od majmuna i da je prirodni svijet postao sam od sebe. Svu dobru hranu u kojoj čovječanstvo uživa osigurava priroda, postoje zakoni za život i smrt čovjeka i nipošto ne može biti da Bog ima suverenost nad svime. Postoje čak i mnogi ateisti koji vjeruju da je to što Bog ima suverenost nad svime praznovjerje i da nije znanstveno. Ali može li znanost zamijeniti Božje djelo? Može li znanost imati suverenost nad čovječanstvom? Propovijedati evanđelje u zemlji kojom vlada ateizam nije lak zadatak i uključuje velike prepreke. Danas, nema li mnogo onih koji se opiru Bogu na ovaj način?

Kada je Isus došao vršiti Svoje djelo, mnogi su Njegovo djelo usporedili s Jahvinim djelom i, ustanovivši da su ona nedosljedna, prikovali su Isusa na križ. Zašto nisu pronašli dosljednost u Njegovim djelima? Djelomično zato što je Isus vršio novo djelo, a također i zato što, prije nego što je Isus započeo Svoje djelo, nitko nije napisao Njegovo „rodoslovlje”. Bilo bi dobro da netko jest – tko bi onda prikovao Isusa na križ? Da je Matej napisao Isusovo rodoslovlje nekoliko desetljeća ranije, Isus ne bi pretrpio tako strašan progon. Nije li tako? Čim bi ljudi pročitali Isusovo rodoslovlje – da je on Abrahamov sin i Davidov potomak – onda ga ne bi progonili. Zar nije šteta što je Njegovo rodoslovlje prekasno napisano? A kakva je tek šteta što su u Bibliji zabilježene samo dvije etape Božjeg djela: jedna etapa bilo je djelo Doba zakona, a druga djelo Doba milosti; jedna je etapa bilo djelo Jahvino, a druga djelo Isusovo. Koliko bi bilo bolje da je veliki prorok prorekao današnje djelo. U Bibliji bi postojao dodatni odjeljak pod naslovom „Djelo posljednjih dana” – ne bi li to bilo mnogo bolje? Zašto bi čovjek danas trebao biti izložen tolikoj patnji? Bilo vam je vrlo teško! Ako itko zaslužuje da bude omražen, to su Izaija i Danijel, jer nisu prorekli djelo posljednjih dana, i ako ikoga treba kriviti, to su apostoli Novog zavjeta jer nisu unaprijed naveli rodoslovlje drugog utjelovljenog Boga. Kakva šteta! Morate svuda tražiti dokaze, a čak i nakon što pronađete nekakve sićušne fragmente, vi i dalje ne znate podudaraju li se ili ne. Pa to je sramota! Zašto je Bog tako tajanstven u Svom djelu? Do danas mnogi još nisu pronašli uvjerljive dokaze, ali ih isto tako ne mogu poreći. Pa što im je onda činiti? Ne mogu odlučno pratiti Boga, a s takvom sumnjom ne mogu ni napredovati. I tako mnogi „pametni i nadareni učenjaci” zauzimaju stav „pokušaj i vidi” dok prate Boga. A to je vrlo teško! Ne bi li bilo toliko lakše da su Matej, Marko, Luka i Ivan mogli proreći budućnost? Bilo bi bolje da je Ivan vidio stvarno stanje života u kraljevstvu – kakva šteta što je samo imao vizije, a nije vidio stvarno djelo ostvareno na zemlji. To je velika šteta! Što nije u redu s Bogom? Zašto je, nakon što je Njegovo djelo prošlo tako dobro u Izraelu, sada došao u Kinu i zašto se morao utjeloviti, osobno živjeti i djelovati među ljudima? Bog je previše bezobziran prema čovjeku! Ne samo što ljudima nije unaprijed rekao, već je iznenada donio Svoju grdnju i sud. To zaista nema smisla! Kada se prvi put utjelovio, Bog je pretrpio mnogo nedaća zbog toga što čovjeku nije unaprijed priopćio cijelu stvarnu priču. Nemoguće da je to zaboravio? Pa zašto ih onda ni ovoga puta ne saopćava čovjeku? Kako je nezgodno što u Bibliji danas ima samo šezdeset i šest knjiga. Da je barem postojala još samo jedna koja bi prorekla djelo posljednjih dana, to bi bilo dovoljno! Ne mislite li tako? Čak ni Jahve, Izaija ni David nisu spomenuli današnje djelo. Oni su udaljeni od sadašnjosti, od koje ih dijeli razdoblje od preko četiri tisuće godina. Ni Isus nije u potpunosti prorekao današnje djelo, govoreći o njemu tek ponešto, pa čovjek i dalje ne pronalazi dovoljno dokaza. Ako usporediš današnje s ranijim djelom, kako se ona mogu međusobno podudarati? Jahvina etapa djela bila je usmjerena na Izrael pa ako s njom usporediš današnje djelo, nastat će se još veći nesklad; ovo dvoje se jednostavno ne može usporediti. Niti si ti Izraelac, niti si Židov; tvoj kôv i sve u vezi s tobom je neadekvatno – kako da se onda usporediš s njima? Je li to moguće? Znaj da je danas Doba kraljevstva i da se ono razlikuje od Doba zakona i Doba milosti. U svakom slučaju, ne pokušavaj primjenjivati nikakve formule; Boga nećeš pronaći ni u jednoj takvoj formuli.

Kako je Isus živio dvadeset devet godina nakon Svog rođenja? U Bibliji nije zabilježeno ništa o Njegovom djetinjstvu i mladosti; znaš li kakvi su bili? Je li moguće da On nije imao djetinjstvo ni mladost i da je već po rođenju imao trideset godina? Premalo toga znaš, pa stoga ne budi tako nemaran kada iznosiš svoja gledišta. Od toga nemaš nikakve koristi! U Bibliji je zabilježeno samo to da je Isus kršten prije Svog tridesetog rođendana i da ga je Sveti Duh odveo u pustinju da bude podvrgnut đavoljem iskušenju. A u Četiri evanđelja zabilježene su tri i pol godine Njegovog djelovanja. Nema zapisa o Njegovom djetinjstvu i mladosti, ali to ne znači da On nije imao djetinjstvo i mladost; riječ je samo o tome da On na početku nije činio nikakvo djelo i bio je normalna osoba. Možeš li onda kazati da je Isus živio trideset tri godine ali da nije imao ni mladost ni djetinjstvo? Je li odjednom mogao napuniti trideset tri i pol godine? Sve ovo što čovjek misli o Njemu je nadnaravno i nerealno. Naravno, utjelovljeni Bog posjeduje običnu i normalnu ljudskost, ali kada obavlja Svoje djelo, to čini izravno sa Svojom nepotpunom ljudskošću i potpunim božanstvom. Upravo zbog toga ljudi zauzimaju sumnjičav stav prema današnjem djelu, pa čak i prema Isusovom djelu. Iako se Božje djelo razlikuje između dva navrata kada se utjelovio, Njegova se bit nipošto ne razlikuje. Naravno, ako čitaš zapise iz Četiri evanđelja, razlike su velike. Kako se možeš vratiti u Isusov život tijekom Njegovog djetinjstva i mladosti? Kako možeš razumjeti normalnu ljudskost Isusa? Možda imaš snažno razumijevanje ljudskosti današnjeg Boga, a ipak nemaš pojma o Isusovoj ljudskosti, a još je manje razumiješ. Da to nije zabilježio Matej, ne bi imao nikakvu naznaku Isusove ljudskosti. Možda ćeš, kada ti budem pričao priče o Isusu tijekom Njegova života i kada ti budem govorio o činjenicama o Isusovom djetinjstvu i mladosti, odmahnuti glavom i reći: „Ne! On nije mogao biti takav. On ne može imati nikakvu slabost, a još manje bi trebao posjedovati ikakvu ljudskost!” Čak ćeš vikati i vrištati. Upravo zato što ne razumiješ Isusa, imaš predodžbe o Meni. Vjeruješ da je Isus previše božanski, da nema ničeg tjelesnog u vezi s Njim. Ali činjenice su i dalje činjenice i nitko ne želi govoriti protivno istini činjenica, jer kada govorim, to je u vezi s istinom; to nije nagađanje, niti je predviđanje. Znaj da se Bog može uzdići u velike visine, ali je još sposobniji sakriti se u najveće dubine. On nije nešto što smišljaš u svom umu – On je Bog svih stvorenih bića, a ne osobni bog kojeg je zamislila jedna određena osoba.