Svi ljudi žele vidjeti pravo lice Isusovo i svi žele biti s Njim. Mislim da nijedan brat ni sestra ne bi rekli da ne žele vidjeti Isusa ili biti s Njim. Prije nego što ste vidjeli Isusa – prije nego što ste vidjeli utjelovljenog Boga – imate najrazličitije zamisli, na primjer o Isusovu izgledu, Njegovu načinu govora, Njegovu načinu života i tomu slično. Međutim, jednom kad Ga zaista vidite, vaše će se zamisli brzo promijeniti. Zbog čega je to tako? Želite li znati? Točno je da se čovjekovo razmišljanje ne može zanemariti, ali, više od toga, bit Kristova ne podnosi promjene od strane čovjeka. Zamišljate kako je Krist besmrtnik ili mudrac, ali Ga nitko ne smatra normalnim čovjekom koji posjeduje božansku bit. Kao takvi, mnogi među onima koji danonoćno čeznu vidjeti Boga zapravo su u neprijateljstvu s Bogom i s Njim su nespojivi. Zar to nije čovjekova greška? Čak i sada, vi i dalje mislite da su vaša vjera i odanost dovoljni da vas učine dostojnima gledati lice Kristovo, ali Ja vas pozivam da se opremite većim brojem praktičnih stvari! Jer u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti mnogi među onima koji dolaze u dodir s Kristom u tome nisu uspjeli ili neće uspjeti; svi oni igraju ulogu farizeja. Što je razlog vašeg neuspjeha? Upravo to što svatko od vas u svojim predodžbama ima boga koji je uzvišen i vrijedan divljenja. Međutim, prava istina nije onakva kakvu čovjek priželjkuje. Ne samo da Krist nije uzvišen, već je izrazito skroman; ne samo da je On čovjek, već je i običan čovjek; ne samo da On ne može uzaći na nebo, već se ne može ni slobodno kretati na zemlji. I budući da je tako, ljudi se prema Njemu ponašaju kao prema običnom čovjeku; kad su s Njim, postupaju prema Njemu ležerno i s Njim razgovaraju bezbrižno, dok cijelo vrijeme i dalje čekaju dolazak „pravog Krista”. Krista koji je već došao promatrate kao običnog čovjeka, a Njegove riječi kao riječi običnog čovjeka. Upravo zato niste primili ništa od Krista, već ste umjesto toga u potpunosti razotkrili vlastitu ružnoću.

Prije nego što stupiš u kontakt s Kristom, možeš povjerovati da se tvoja narav potpuno promijenila, da si odan Kristov sljedbenik i da Kristove blagoslove nitko ne zaslužuje primiti više od tebe, zbog toga što si prošao mnoge puteve, učinio mnoga djela i donio mnogo ploda, i stoga misliš da ćeš na kraju zasigurno biti jedan od onih koji će primiti krunu. No znaš li sljedeću činjenicu: da se iskvarena čovjekova narav te njegovo buntovništvo i otpor razotkrivaju kad on vidi Krista te da se njegovo buntovništvo i otpor u tom trenutku razotkrivaju više i potpunije nego u bilo kojem drugom. Zbog toga što je Krist Sin čovječji – Sin čovječji koji posjeduje normalnu ljudskost – čovjek Ga ne uvažava niti poštuje. Zbog toga što Bog živi u tijelu, buntovništvo čovjeka je objelodanjeno tako temeljito i s tako živopisnim detaljima. Zato kažem da je Kristov dolazak otkrio sve buntovništvo čovječanstva i potpuno izložio ljudsku prirodu. To se zove „namamiti tigra s planine” i „izmamiti vuka iz špilje”. Usuđuješ li se reći da si odan Bogu? Usuđuješ li se reći da pokazuješ apsolutnu pokornost Bogu? Usuđuješ li se reći da nisi buntovan? Neki će reći: „Kad god Bog za mene orkestrira neko okruženje, ja se nikad ne žalim i uvijek mogu da se pokorim, štoviše, nemam predodžbi o Bogu.” Neki će reći: „Što god mi Bog zada, izvršim to najbolje što mogu i nikad nisam površan.” U tom slučaju, pitam vas ovo: možete li biti u skladu s Kristom kad živite pored Njega? I koliko ćete dugo biti u skladu s Njim? Jedan dan? Dva dana? Jedan sat? Dva sata? Vaša je vjera možda vrijedna hvale, ali vi nemate puno ustrajnosti. Jednom kad stvarno živiš s Kristom, tvoja samopravednost i umišljenost bit će otkrivena kroz tvoje riječi i postupke, malo po malo, a isto tako i tvoje pretjerane želje, nepokornost tvog uma i tvoje nezadovoljstvo prirodno će se otkriti. Konačno, tvoja oholost će postajati sve veća, sve dok s Kristom ne budeš u sukobu kao voda s vatrom, a tada će tvoja priroda biti potpuno razotkrivena. U to vrijeme, tvoja se shvaćanja više ne mogu prikrivati, i tvoje će pritužbe prirodno izići na vidjelo, a tvoja prezira vrijedna ljudska priroda bit će potpuno razotkrivena. Ipak, čak i tada, ti i dalje odbijaš priznati svoju buntovnost, vjerujući umjesto toga kako čovjeku ovakvog Krista nije lako prihvatiti, da On previše zahtijeva od čovjeka i da bi se ti potpuno pokorio kad bi On bio bolji Krist. Vjerujete da je vaša buntovnost opravdana, da se bunite protiv Njega samo kad vas On gura predaleko. Nikad niste pomislili da na Krista ne gledate kao na Boga, da vam nedostaje namjera da Mu se pokorite. Umjesto toga, tvrdoglavo tvrdiš da Krist djeluje u skladu s tvojim željama, a čim On učini jednu stvar koja je u suprotnosti s tvojim razmišljanjem, vjeruješ da On nije Bog, već čovjek. Nema li među vama mnogo onih koji su se borili s Njim na ovaj način? U koga, na kraju krajeva, vjerujete? I na koji način težite?

Uvijek želite vidjeti Krista, ali Ja vam preporučujem da se ne uzdižete tako visoko; svatko može vidjeti Krista, ali Ja kažem da nitko nije dostojan vidjeti Krista. Budući da je priroda čovjeka prepuna zla, oholosti i buntovnosti, u trenutku kad ugledaš Krista, tvoja će te priroda uništiti i osuditi na smrt. Tvoja zajednica s bratom (ili sestrom) možda ne pokazuje mnogo o tebi, ali nije tako jednostavno kad si u zajednici s Kristom. U svakom trenutku, tvoje se predodžbe mogu ukorijeniti, tvoja oholost niknuti i tvoja buntovnost uroditi plodom. Kako ti s takvom ljudskom prirodom možeš biti sposoban družiti se s Kristom? Jesi li doista u stanju Njega tretirati kao Boga u svakom trenutku svakog dana? Pokoravate li se zaista Bogu? Vi svi štujete uzvišenog boga u svom srcu kao Jahvu, dok vidljivog Krista smatrate čovjekom. Vaš je razum iznumno loš, a vaša ljudskost suviše je niska! Niste u stanju uvijek gledati na Krista kao na Boga; samo povremeno, kad ste dobre volje, zgrabite Ga i štujete kao Boga. Zato i kažem da niste vjernici Božji, već družina suučesnika koji se suprotstavljaju Kristu. Čak se i ljudima koji pokazuju dobrotu prema drugima uzvraća, a Krist, koji je činio takva djela među vama, ipak nije dobio ni čovjekovu ljubav ni njegovu naknadu i pokornost. Zar to ne slama srce?

Možda za svih svojih godina vjerovanja u Boga nikad nikog nisi prokleo niti počinio loše djelo, ali u svojoj zajednici s Kristom ne možeš govoriti istinu, postupati pošteno ni pokoriti se riječi Kristovoj; u tom slučaju kažem da si najpodmuklija i najzlonamjernija osoba na svijetu. Možeš biti izuzetno ljubazan i posvećen svojim rođacima, prijateljima, ženi (ili mužu), sinovima i kćerima i roditeljima i nikad ne iskorištavati druge, ali ako si nesposoban uskladiti se s Kristom, ako nisi u stanju skladno komunicirati s Njim, onda čak i ako potrošiš sve svoje na pomoć svojim susjedima ili brižno brineš o svojem ocu, majci i članovima svojeg domaćinstva, rekao bih da si još uvijek zao čovjek i, štoviše, pun lukavih trikova. Nemoj misliti da si usklađen s Kristom jedino zato što se slažeš s drugima ili činiš nekoliko dobrih stvari. Misliš li da tvoja dobra namjera može spriječiti blagoslove nebeske? Misliš li da je to što činiš nekoliko dobrih stvari zamjena za tvoju pokornost? Nitko od vas nije u stanju prihvatiti orezivanje, svima vam je teško prihvatiti normalnu ljudskost Kristovu, a povrh toga, stalno trubite o svojoj pokornosti Bogu. Vjera poput vaše donijet će prikladnu odmazdu. Prestanite se prepuštati nestvarnim iluzijama i željeti vidjeti Krista, jer ste premalog rasta, toliko da niste ni dostojni vidjeti Ga. Kada u potpunosti odbaciš svoje buntovništvo i budeš sposoban skladno komunicirati s Kristom, u tom će ti se trenutku Bog prirodno ukazati. Ako odeš vidjeti Boga, a da nisi prošao orezivanje ili sud, onda ćeš zasigurno postati Božji protivnik i zasigurno ćeš biti predmet uništenja. Čovjekova je priroda inherentno neprijateljska prema Bogu, jer su svi ljudi bili podvrgnuti Sotoninom najdubljem kvarenju. Ako čovjek pokuša komunicirati s Bogom usred vlastite iskvarenosti, sigurno je da iz toga ne može proizaći ništa dobro; njegovi će postupci i riječi zasigurno na svakom koraku otkrivati njegovu iskvarenost, a u zajednici s Bogom njegovo će se buntovništvo otkrivati na svakom koraku. Nesvjesno, čovjek se počinje opirati Kristu, obmanjivati Krista i odbacivati Krista; kada se to dogodi, čovjek će biti u još nesigurnijoj situaciji i, ako se to nastavi, postat će predmetom kazne.

Neki možda vjeruju kako bi, ako je zajednica s Bogom toliko opasna, možda bilo mudrije držati Boga podalje. Što takvi ljudi uopće mogu dobiti? Mogu li biti odani Bogu? Svakako, zajednica s Bogom vrlo je teška – ali to je zato što je čovjek iskvaren, a ne zato što Bog ne može biti u zajednici s njim. Za vas bi bilo najbolje da posvetite nešto truda istini o poznavanju sebe. Zašto vas Bog ne cijeni? Zašto Mu je vaša narav odvratna? Zašto vaš govor izaziva Njegovu mržnju? Kad ste pokazali malo odanosti, sami sebi pjevate hvalospjeve, kad ste dali mali doprinos, zahtijevate nagradu; svisoka gledate na druge kad ste pokazali malo pokornosti i postajete prezrivi prema Bogu nakon što ste obavili neki sitni zadatak. Za ugošćavanje Boga zahtijevate novac, materijalne stvari i pohvale. Bolno vam je dati dva novčića; kad date deset, tražite blagoslove i da se istaknete od ostalih. O ljudskosti kakva je vaša posve je uvredljivo govoriti ili slušati. Ima li išta hvalevrijedno u vašim riječima i djelima? Oni koji vrše svoju dužnost i oni koji to ne čine; oni koji vode i oni koji slijede; oni koji ugošćuju Boga i oni koji to ne čine; oni koji daju prinose i oni koji to ne čine; oni koji propovijedaju put i oni koji primaju put i tako dalje: svi takvi ljudi sami sebe hvale. Zar vam to nije smiješno? Znajući dobro da vjerujete u Boga, ipak ne možete biti u skladu s Bogom. Znajući dobro da ste potpuno bez zasluga, uporno se hvalite. Zar ne osjećate da vam je razum dostigao točku u kojoj je izvan kontrole? S takvim razumom kako ste podobni doći u dodir s Bogom? Zar se ne brinete za sebe u ovom trenutku? Vaša narav već se pogoršala do točke u kojoj niste u stanju biti u skladu s Bogom. Budući da je tako, zar vaša vjera nije smiješna? Zar vaša vjera nije apsurdna? Kako ćeš pristupiti svojoj budućnosti? Kako ćeš izabrati put kojim ćeš krenuti?