Evanđelje pokajanja propovijedano je u Doba milosti i čovjek bi, ako je vjerovao, bio spašen. Danas se, umjesto spasenja, govori samo o osvajanju i savršenstvu. Nikada se ne kaže da će, ako jedna osoba povjeruje, cijela njena obitelj biti blagoslovljena ili da će, ako je jednom spašena, zauvijek biti spašena. Danas nitko ne govori ove riječi i takve su stvari zastarjele. U ono je vrijeme Isusovo djelo bilo djelo otkupljenja cijelog čovječanstva. Grijesi svih koji su vjerovali u Njega bivali su oprošteni; sve dok si vjerovao u Njega, On bi te otkupljivao; ako si vjerovao u Njega, nisi više bio grešan, već si bivao oslobođen grijeha. To je značilo biti spašen i biti opravdan vjerom. Ipak, u onima koji su vjerovali ostajalo je nešto buntovno, nešto što se suprotstavljalo Bogu i što je još trebalo polako uklanjati. Spasenje nije značilo da je Isus potpuno zadobio čovjeka, već da čovjek više nije od grijeha, da su mu grijesi oprošteni. Ako vjeruješ, nikada više nećeš biti od grijeha. U to je vrijeme Isus činio mnoga djela koja su Njegovim učenicima bila neshvatljiva i govorio mnogo toga što ljudi nisu razumjeli. To je zato što On u to vrijeme nije davao nikakva objašnjenja. Tako je, nekoliko godina nakon što je On otišao, Matej izradio Isusovo rodoslovlje, a drugi su također učinili mnogo toga što je bilo po volji čovjeka. Isus nije došao da bi usavršio i zadobio čovjeka, već da bi obavio jednu fazu djela: donošenje evanđelja o kraljevstvu nebeskom i dovršavanje djela raspeća. Stoga je, čim je Isus razapet, Njegovo djelo u potpunosti dovršeno. Ali u trenutačnoj fazi – djelu osvajanja – mora se govoriti više riječi, uraditi više djela i mora postojati mnogo postupaka. Također moraju biti otkrivena otajstva Isusova i Jahvina djela da bi svi ljudi mogli vjerovati s razumijevanjem i jasnoćom jer ovo je djelo posljednjih dana, a posljednji dani predstavljaju kraj Božjeg djela, vrijeme njegova završetka. Ova faza djela razjasnit će ti Jahvin zakon i Isusovo otkupljenje i vrši se prvenstveno da bi ti razumio cjelokupno djelo Božjeg šesttisućljetnog plana upravljanja i da bi cijenio cijeli značaj ovog plana i njegovu bit i da bi razumio svrhu cjelokupnog djela koje je Isus učinio i riječi koje je govorio, pa čak i svoje slijepo vjerovanje i obožavanje Biblije. Sve će ti ovo omogućiti da sve to u potpunosti shvatiš. Razumjet ćeš i djelo koje je učinio Isus i današnje Božje djelo; razumjet ćeš i vidjeti svu istinu, život i put. Zašto je Isus otišao u fazi djela koje je činio, a da djelo nije zaključeno? Zato što faza Isusovog djela nije bila završnica. Kada je prikovan na križ i Njegove riječi su završile; nakon Njegovog raspeća, Njegovo djelo je potpuno dovršeno. Sadašnja faza je drugačija: tek nakon što riječi budu do kraja izgovorene i cjelokupno Božje djelo bude zaključeno, Njegovo djelo će biti završeno. Tijekom Isusove faze djela mnoge su riječi ostale neizrečene ili nisu bile sasvim jasno izražene. Međutim, Isus nije mario za to što je rekao ili nije rekao jer Njegova služba nije bila služba riječi, stoga je, nakon što je bio prikovan na križ, otišao. Ta faza djela uglavnom je bila radi raspeća i razlikovala se od današnje faze. Današnja faza djela vrši se prvenstveno radi dovršetka, razjašnjenja i privođenja cjelokupnog djela kraju. Ako riječi ne budu izgovorene do samog kraja, bit će nemoguće završiti ovo djelo jer se u ovoj fazi cjelokupno djelo privodi kraju i završava s pomoću riječi. U ono je vrijeme Isus učinio mnoga djela koja su čovjeku bila neshvatljiva. Otišao je tiho, a danas još uvijek ima mnogo onih koji ne razumiju Njegove riječi i čije je shvaćanje pogrešno, ali koji ipak veruju da je ono ispravno i ne znaju da nisu u pravu. Posljednja će faza Božje djelo privesti samom kraju i osigurati njegovo zaključenje. Svi će shvatiti i spoznati Božji plan upravljanja. Predodžbe unutar čovjeka, njegove namjere, njegovo pogrešno i apsurdno shvaćanje, njegove predodžbe o Jahvinom i Isusovom djelu, njegovi pogledi na neznabošce i ostala odstupanja i pogreške bit će ispravljene. I čovjek će razumjeti sve ispravne putove života, cjelokupno djelo Božje i svu istinu. Kada se to dogodi, ova će se faza djela završiti. Jahvino djelo bilo je stvaranje svijeta, to je bio početak; ova faza kraj je djela i njegov zaključak. U početku je Božje djelo izvršeno među izabranima u Izraelu i bio je to početak nove epohe na najsvetijem od svih mjesta. Posljednja faza djela vrši se u najnečistijoj od svih zemalja da bi se svijetu sudilo i da bi se to doba privelo kraju. U prvoj je fazi Božje djelo učinjeno na najsvjetlijem od svih mjesta, a poslednja faza vrši se na najmračnijem od svih mjesta i ta će tama biti otjerana, svjetlo će doći i svi će ljudi biti osvojeni. Kada ljudi iz ovog najnečistijeg i najmračnijeg mjesta budu osvojeni i kada cijelo stanovništvo prizna da postoji Bog, koji je pravi Bog, i kada svaka osoba bude potpuno uvjerena, tada će se ta činjenica koristiti za izvršenje djela osvajanja diljem unverzuma. Ova je faza djela simbolična: jednom kada se djelo ovog doba završi, tada će i djelo šest-tisućljetnog plana upravljanja biti u potpunosti završeno. Jednom kada budu osvojeni oni koji žive na najmračnijem od svih mjesta, podrazumijeva se da će tako biti i na svim drugim mjestima. Djelo osvajanja, kao takvo, samo u Kini nosi značajnu simboliku. Kina je oličenje svih sila tame, a kineski narod predstavlja sve one koji su tjelesni, Sotonini, koji su od krvi i mesa. Kinezi su narod koji je veliki crveni zmaj najviše iskvario, koji se najviše protivi Bogu, čija ljudskost je na najnižoj razini i najnečistija, i koji stoga predstavlja primjer iskvarenog čovječanstva. To ne znači da druge zemlje nemaju nikakvih problema; čovjekove predodžbe posvuda su iste i, iako narodi ovih zemalja mogu biti dobrog kova, ne poznaju li Boga, sigurno Mu se protive. Zašto su se i Židovi protivili Bogu i prkosili Mu? Zašto su Mu se i Farizeji protivili? Zašto je Juda izdao Isusa? U to vrijeme mnogi učenici nisu poznavali Isusa. Zašto ljudi nakon razapinjanja Isusa i Njegova ustajanja i dalje nisu vjerovali u Njega? Nije li čovjekova neposlušnost posvuda ista? Riječ je samo o tome da je kineski narod uzet za primjer, a kada bude osvojen, postat će model i uzorak i služit će drugima kao mjerilo. Zašto sam uvijek govorio da ste vi dodatak Mojem planu upravljanja? Upravo se kod kineskog naroda iskvarenost, nečistoća, nepravičnost, protivljenje i buntovništvo najpotpunije manifestiraju i razotkrivaju u svim svojim različitim oblicima. S jedne strane, oni su lošeg kova, a s druge, njihov su život i mentalitet zaostali, a njihove navike, društveno okruženje, obitelji u kojima su rođeni – sve je to siromašno i najzaostalije. I njihov status je nizak. Djelo na ovakvome mjestu je simbolično, a nakon što ovo probno djelo u potpunosti izvrši, sljedeće djelo Bog će mnogo lakše izvršiti. Ako se ovaj korak djela može završiti, onda se sljedeće djelo podrazumijeva. Jednom kada ovaj korak djela bude završen, veliki uspjeh bit će u potpunosti postignut, a djelo osvajanja diljem svemira bit će u cijelosti privedeno kraju. Zapravo, kada se djelo među vama uspješno izvrši, to će biti jednako njegovom uspjehu diljem svemira. U tome je značaj činjenice da sam upravo vas odabrao kao model i uzorak. Buntovništvo, protivljenje, nečistoća, nepravednost – sve se to nalazi u ovim ljudima i u njima je predstavljeno sveukupno buntovništvo čovječanstva. Oni su zaista posebni. Stoga se smatraju oličenjem osvajanja, a nakon što budu osvojeni, prirodno će postati uzorak i model za ostale. Ništa nije bilo više simbolično od prve faze koja je izvršena u Izraelu: Izraelci su bili najsvetiji i najmanje iskvareni od svih naroda i zato je osvit nove epohe u ovoj zemlji bio od iznimne važnosti. Može se reći da su praoci čovječanstva došli iz Izraela i da je Izrael bio rodno mesto Božjeg djela. U početku su ovi ljudi bili najsvetiji i svi su se klanjali Jahvi, a Božje je djelo u njima moglo dati najbolje rezultate. Cijela Biblija bilježi djelo dvaju doba: jedno je bilo djelo Doba zakona, a drugo je bilo djelo Doba milosti. Stari zavjet bilježi Jahvine riječi Izraelcima i Njegovo djelo u Izraelu; Novi zavjet bilježi Isusovo djelo u Judeji. Ali zašto u Bibliji nema kineskih imena? Zato što su prva dva dijela Božjeg djela izvršena u Izraelu, jer su Izraelci izabrani narod – što znači da su bili prvi koji su prihvatili Jahvino djelo. Bili su najmanje iskvareni od cijelog čovječanstva i bili su na početku voljni diviti se Bogu i bojati Ga se. Pridržavali su se Jahvinih riječi, uvijek su služili u hramu i nosili svećeničku odoru ili krunu. Bili su prvi ljudi koji su se klanjali Bogu i prvi predmet Njegovog djela. Ovi ljudi bili su uzorak i model za cijelo čovječanstvo. Bili su uzorak i model svetosti, model pravednika. Ljudi poput Joba, Abrahama, Lota ili Petra i Timoteja – svi su bili Izraelci i najsvetiji uzorci i modeli. Izrael je bio prva zemlja koja se klanjala Bogu i iz koje je poteklo više pravednih ljudi nego iz bilo kojeg drugog mjesta. Bog je djelovao u njima da bi u budućnosti mogao bolje upravljati ljudima diljem svijeta. Njihova su postignuća i pravedna djela u obožavanju Jahve zabilježena kako bi mogla poslužiti kao uzorak i model ljudima izvan Izraela tijekom Doba milosti; a djelo se na njihovim postupcima očuvalo nekoliko tisuća godina, sve do današnjeg dana.

Nakon postanka svijeta, prva je faza Božjeg djela izvršena u Izraelu i tako je Izrael bio rodno mjesto Božjeg djela na zemlji i temelj Božjeg djela na zemlji. Opseg Isusovog djela obuhvaćao je cijelu Judeju. Tijekom Njegovog djela vrlo je malo onih izvan Judeje znalo za to jer On nije činio ništa izvan Judeje. Danas je Božje djelo preneseno u Kinu i vrši se isključivo na tom području. Tijekom ove faze nijedno djelo nije započeto izvan Kine; njegovo širenje izvan Kine djelo je koje će kasnije doći. Ova faza djela nadovezuje se na fazu Isusovog djela. Isus je izvršio djelo otkupljenja, a ova je faza djelo koje se nadovezuje na to djelo; djelo otkupljenja je dovršeno i u ovoj fazi nema potrebe za začećem po Svetom Duhu jer se ova faza djela razlikuje od posljednje i, štoviše, jer se Kina razlikuje od Izraela. Isus je izvršio jednu fazu djela otkupljenja. Čovjek je vidio Isusa i, nedugo zatim, Njegovo se djelo počelo širiti na neznabošce. Danas ima mnogo onih koji vjeruju u Boga, a žive u Americi, Ujedinjenom Kraljevstvu i Rusiji; pa zašto onda u Kini ima manje vjernika? Zato što je Kina najzatvorenija nacija. Kao takva Kina je bila posljednja koja je prihvatila Božji put, a čak je i danas prošlo manje od sto godina otkako je to učinila – mnogo kasnije od Amerike i Ujedinjenog Kraljevstva. Posljednja faza Božjeg djela vrši se u Kini zato da bi se Njegovo djelo privelo kraju i da bi se cjelokupno Njegovo djelo moglo izvršititi. Ljudi su u Izraelu Jahvu nazivali svojim Gospodom. U to su Ga vrijeme smatrali glavom svoje obitelji, a cijeli Izrael je postao jedna velika obitelj u kojoj se svatko klanjao svom Gospodu Jahvi. Duh Jahvin im se često ukazivao i obraćao im se i, govorio Svojim glasom i koristio stup od oblaka i zvuka da usmjeri njihove živote. U to je vrijeme Duh u Izraelu neposredno usmjeravao ljude obraćajući im se i govoreći im Svojim glasom, a oni su gledali oblake i slušali udare groma i na taj je način On upravljao njihovim životom nekoliko tisuća godina. Dakle, samo se izraelski narod oduvijek klanjao Jahvi. Vjerovao je da je Jahve njegov Bog i da nije Bog neznabožaca. Nije ni čudo: naposljetku, Jahve je djelovao među njima gotovo četiri tisuće godina. U Kini su, nakon tisuća godina letargičnog drijemeža, tek sada izrodi saznali da nebo i zemlja i sve stvari nisu prirodno nastale, već ih je načinio Stvoritelj. Budući da je ovo evanđelje stiglo iz inozemstva, ti feudalni, nazadnjački umovi vjeruju da su svi koji prihvaćaju ovo evanđelje izdajnici, da su nitkovi koji su izdali Budu, svog pretka. Štoviše, mnogi od ovih feudalnih umova pitaju: „Kako Kinezi mogu vjerovati u Boga stranaca? Ne izdaju li time svoje pretke? Zar ne čine zlo?” Danas su ljudi odavno zaboravili da je Jahve njihov Bog. Oni su odavno u svom umu potisnuli Stvoritelja i umjesto Njega vjeruju u evoluciju koja kaže da je čovjek postao od majmuna i da je prirodni svijet postao sam od sebe. Priroda je ta koja ljudima pruža obilje dobre hrane, u životu i smrti čovjeka postoji red i nema Boga koji nad svim tim vlada. Štoviše, ima mnogo ateista koji vjeruju da Božja vladavina predstavlja praznovjerje i da nije znanstveno utemeljena. Ali, može li znanost zamijeniti Božje djelo? Može li znanost vladati čovječanstvom? Propovijedati evanđelje u zemlji u kojoj vlada ateizam nije lak zadatak i podrazumijeva velike prepreke. Nema li danas mnogo onih koji se na ovaj način protive Bogu?

Kada je Isus došao vršiti Svoje djelo, mnogi su Njegovo djelo usporedili s Jahvinim djelom i, ustanovivši da su ona nedosljedna, prikovali su Isusa na križ. Zašto nisu pronašli dosljednost u Njegovim djelima? Djelomično zato što je Isus vršio novo djelo, a također i zato što, prije nego što je Isus započeo Svoje djelo, nitko nije napisao Njegovo rodoslovlje. Bilo bi dobro da netko jest – tko bi onda prikovao Isusa na križ? Da je Matej napisao Isusovo rodoslovlje nekoliko desetljeća ranije, Isus ne bi pretrpio tako strašan progon. Nije li tako? Čim bi ljudi pročitali Isusovo rodoslovlje – da je on Abrahamov sin i Davidov potomak – prestali bi ga progoniti. Zar nije šteta što je Njegovo rodoslovlje prekasno napisano? A kakva je tek šteta što su u Bibliji zabilježene samo dvije faze Božjeg djela: jedna faza bilo je djelo Doba zakona, a druga djelo Doba milosti; jedna je faza bilo djelo Jahvino, a druga djelo Isusovo. Koliko bi bilo bolje da je veliki prorok prorekao današnje djelo. U Bibliji bi postojao dodatni odjeljak pod naslovom „Djelo posljednjih dana” – ne bi li to bilo mnogo bolje? Zašto bi čovjek danas trebao biti izložen tolikim nedaćama? Bilo vam je vrlo teško! Ako itko zaslužuje da bude omražen, to su Izaija i Danijel, jer nisu prorekli djelo posljednjih dana, i ako ikoga treba kriviti, to su apostoli Novog zavjeta jer nisu na vrijeme naveli rodoslovlje drugog Božjeg utjelotvorenja. Kakva šteta! Morate svuda tražiti dokaze, a čak i nakon što pronađete nekakve sićušne fragmente, vi i dalje ne možete tvrditi da je to zaista dokaz. Pa to je sramota! Zašto je Bog tako tajanstven u Svom djelu? Do danas mnogi još nisu pronašli uvjerljive dokaze, ali ih isto tako ne mogu poreći. Pa što im je onda činiti? Ne mogu odlučno pratiti Boga, a s takvom sumnjom ne mogu ni napredovati. I tako mnogi „pametni i nadareni učenjaci” zauzimaju stav „pokušaj i vidi” dok prate Boga. A to je vrlo teško! Ne bi li bilo toliko lakše da su Matej, Marko, Luka i Ivan mogli proreći budućnost? Bilo bi bolje da je Ivan vidio pravu istinu života u kraljevstvu – kakva šteta što je samo imao vizije, a nije vidio stvarno, materijalno djelo na zemlji. To je velika šteta! Što nije u redu s Bogom? Zašto je, nakon što je Njegovo djelo prošlo tako dobro u Izraelu, sada došao u Kinu i zašto se morao utjeloviti, osobno živjeti i djelovati među ljudima? Bog je previše bezobziran prema čovjeku! Ne samo što ljudima nije unaprijed rekao, već je iznenada donio Svoju grdnju i sud. To zaista nema smisla! Kada se prvi put utjelovio, Bog je pretrpio mnogo nedaća zbog toga što čovjeku nije unaprijed saopćio sve prave istine. Nemoguće da je to zaboravio? Pa zašto ih onda ni ovoga puta ne saopćava čovjeku? Kako je nezgodno što u Bibliji danas ima samo šezdeset i šest knjiga. Potrebna je još samo jedna koja proriče djelo posljednjih dana, zar ne? Čak ni Jahve, Izaija ni David nisu spomenuli današnje djelo. Oni su udaljeni od sadašnjosti, od koje ih dijeli razdoblje od preko četiri tisuće godina. Ni Isus nije u potpunosti prorekao današnje djelo, govoreći o njemu tek ponešto, pa čovjek i dalje ne pronalazi dovoljno dokaza. Ako usporediš današnje s ranijim djelom, kako se ona mogu međusobno podudarati? Jahvina faza djela bila je usmjerena na Izrael pa ako s njom usporediš današnje djelo, nastat će se još veći nesklad; ovo dvoje se jednostavno ne može usporediti. Niti si ti Izraelac, niti si Židov; tvoj kôv i sve u vezi s tobom je neadekvatno – kako da se onda usporediš s njima? Je li to moguće? Znaj da je danas Doba kraljevstva i da se ono razlikuje od Doba zakona i Doba milosti. U svakom slučaju, ne pokušavaj primjenjivati nikakve formule; Boga nećeš pronaći ni u jednoj takvoj formuli.

Kako je Isus živio dvadeset devet godina nakon Svog rođenja? U Bibliji nije zabilježeno ništa o Njegovom djetinjstvu i mladosti; znaš li kakvi su bili? Je li moguće da On nije imao djetinjstvo ni mladost i da je već po rođenju imao trideset godina? Premalo toga znaš, pa stoga ne budi tako nemaran kada iznosiš svoja gledišta. Od toga nemaš nikakve koristi! U Bibliji je zabilježeno samo to da je Isus kršten prije Svog tridesetog rođendana i da ga je Sveti Duh odveo u pustinju da bude podvrgnut đavoljem iskušenju. A u Četiri evanđelja zabilježene su tri i pol godine Njegovog djelovanja. Nema zapisa o Njegovom djetinjstvu i mladosti, ali to ne znači da On nije imao djetinjstvo i mladost; riječ je samo o tome da On na početku nije činio nikakvo djelo i bio je normalna osoba. Možeš li onda kazati da je Isus živio trideset tri godine ali da nije imao ni mladost ni djetinjstvo? Je li odjednom mogao napuniti trideset tri i pol godine? Sve što ovaj čovek misli o Njemu natprirodno je i nerealno. Nema sumnje da utjelovljeni Bog posjeduje običnu i normalnu ljudskost, ali kada On vrši Svoje djelo, čini to izravno uz pomoć Svoje nepotpune ljudskosti i Svoje potpune božanstvenosti. Zbog ovoga ljudi sumnjaju u današnje djelo, pa čak i u Isusovo djelo. Iako se Božje djelo razlikuje u dva Njegova utjelovljenja, Njegova bit ostala je ista. Naravno, ako čitaš zapise iz Četiri evanđelja, razlike su velike. Kako se možeš vratiti Isusovom životu u vrijeme Njegovog djetinjstva i mladosti? Kako možeš shvatiti Isusovu normalnu ljudskost? Ti možda odlično razumiješ ljudskost današnjeg Boga, ali zato ne možeš ni pojmiti Isusovu ljudskost, a još manje razumjeti je. Da je Matej nije zabilježio, ti ne bi mogao ni naslutiti Isusovu ljudskost. Možda ćeš, dok ti budem pričao priče o Isusovom životu i o pravoj istini Isusovog djetinjstva i mladosti, odmahnuti glavom i reći: „Ne! Nemoguće da je bio takav. Nemoguće je da ima slabosti, a još manje da posjeduje bilo kakvu ljudskost!” Čak ćeš vikati i vrištati. Upravo zato što ne razumiješ Isusa imaš predodžbe o Meni. Vjeruješ da je Isus previše božanski, da u vezi s Njim ne postoji ništa tjelesno. Ali činjenice ostaju činjenice. Nitko ne želi proturiječiti istinitosti činjenica jer kad Ja govorim to se odnosi na pravu istinu; to nije nagađanje, niti proročanstvo. Znaj da se Bog može uzdići u velike visine i, štoviše, On se može sakriti u velikim dubinama. On nije nešto što izmišljaš u svojoj glavi – On je Bog svih stvorenja, a ne osobni Bog kojeg je zamislila neka određena osoba.