Ivan je sedam godina radio za Isusa i već je bio pripravio put kada je Isus stigao. Prije toga se po čitavoj zemlji već bilo pročulo evanđelje o kraljevstvu nebeskom, onako kako ga je Ivan propovijedao, ono se proširilo po Judeji, gdje su Ivana svi zvali prorokom. U to vrijeme, kralj Herod je želio ubiti Ivana, ali nije se usuđivao, jer su ljudi Ivana izuzetno cijenili, te je Herod strahovao da će se pobuniti protiv njega ako ubije Ivana. Ivanovo djelo ukorijenilo se među običnim svijetom i svi su mu Židovi povjerovali. Sedam je godina Ivan pripravljao put Isusu, sve do trenutka kada je Isus započeo sa Svojom službom. Zbog toga je Ivan bio najveći od svih proroka. Tek nakon što su Ivana utamničili, Isus je počeo službeno djelovati. Prije Ivana nije bilo nijednog proroka koji bi pripravio put Bogu, jer se Bog, prije Isusa, nijednom nije utjelovio. Prema tome, od svih proroka koji su mu prethodili, jedino je Ivan pripravio put utjelovljenom Bogu i na taj je način Ivan postao najveći prorok Starog i Novog zavjeta. Ivan je evanđelje o kraljevstvu nebeskom počeo naveliko propovijedati sedam godina prije Isusovog krštenja. Mada se ljudima činilo da je djelo koje je on obavljao uzvišenije od potonjeg Isusovog djela, Ivan je ipak bio samo prorok. On nije radio i govorio unutar hrama, već po gradovima i selima izvan njega. Svoje je djelo, naravno, obavljao među židovskim narodom, a posebno među osiromašenima. Ivan je rijetko dolazio u kontakt s ljudima iz viših slojeva društva, a evanđelje je naveliko propovijedao samo među običnim žiteljima Judeje kako bi pripremio prave pojedince za Gospodina Isusa i pripremio prikladna mjesta na kojima će On obavljati Svoje djelo. Zahvaljujući prorocima poput Ivana, koji su mu pripravili put, Gospodin Isus je odmah po dolasku mogao zakoračiti izravno na Svoj put križa. Nakon što se Bog utjelovio da bi vršio Svoje djelo, On se nije morao baviti odabirom ljudi, niti je morao osobno tražiti ljude i mjesta na kojima će djelovati. Stoga se On nije ni bavio takvim djelima kada je došao; prava osoba je sve to već bila pripremila za Njega prije nego što je stigao. Ivan je sav taj posao već bio obavio prije nego što je Isus započeo Svoje djelo, tako da je utjelovljeni Bog, došavši izvršiti svoje djelo, odmah počeo raditi na onima koji su Ga toliko dugo čekali. Isus nije došao obaviti čovjekovo djelo ispravljanja. On je došao samo da obavi službu koju je trebalo obaviti; sve ostalo nije imalo nikakve veze s Njim. Kada je Ivan došao, on nije učinio ništa osim što je grupu onih koji su prihvatili evanđelje kraljevstva nebeskog izveo iz hrama i doveo ih među Židove, kako bi Gospodin Isus mogao na njima obavljati Svoje djelo. Ivan je radio sedam punih godina, odnosno, sedam je godina propovijedao evanđelje. Tijekom svojeg rada, Ivan nije činio mnoga znamenja, jer je njegov posao bio pripraviti put; njegovo djelo bilo je djelo pripreme. Sav ostali posao, to jest djelo koje će Isus potom obaviti, uopće nije bio povezan s njim; on je samo od ljudi tražio da ispovjede svoje grijehe i pokaju se i krstio ih je kako bi mogli biti spašeni. Iako je učinio novo djelo i otvorio put kojim čovjek nikad prije toga nije hodio, on je ipak samo pripravljao put Isusu. Bio je samo prorok koji obavlja pripremne radnje i nije bio sposoban obaviti djelo Isusovo. Mada Isus nije bio prvi propovjednik evanđelja o kraljevstvu nebeskom i mada je samo nastavio putem kojim se najprije Ivan otisnuo, Njegovo djelo ipak nije mogao obaviti nitko drugi i ono je bilo uzvišenije od Ivanovog. Isus nije mogao pripraviti Sebi put; Njegovo je djelo obavljeno upravo u ime Boga. Prema tome, Ivan je, ma koliko godina radio, i dalje bio samo prorok, onaj koji je pripravio put. Djelo koje je Isus tri godine obavljao nadmašuje Ivanov sedmogodišnji rad, zato što je bit Njegova djela bila drugačija. Kada je Isus započeo sa Svojom službom, čime je ujedno označen i završetak Ivanovog djela, Ivan je prethodno već bio pripremio dovoljan broj ljudi i mjesta koje je Gospodin Isus mogao upotrijebiti, što je Gospodinu Isusu bilo dovoljno da obavi Svoje trogodišnje djelo. Čim je, dakle, djelo Ivanovo bilo završeno, Gospodin Isus je službeno započeo Svoje djelo, a riječi koje je Ivan govorio postale su ništavne. To je zato što je Ivanovo djelo trebalo samo omogućiti prelazak i što njegove riječi nisu bile riječi života koje bi čovjeku omogućile novi razvoj; na kraju krajeva, njegove su riječi bile samo za privremenu upotrebu.

Djelo koje je Isus obavio nije bilo natprirodno; ono je podrazumijevalo određeni proces i sve je napredovalo prema normalnim zakonima po kojima se stvari odvijaju. Tijekom posljednjih šest mjeseci Svojeg života, Isus je znao da je doista došao obaviti ovo djelo, a znao je i da je došao da bude prikovan na križ. Prije no što će Ga razapeti na križ, Isus se neprestano molio Bogu Ocu, primjerice, tri se puta pomolio u Getsemanskom vrtu. Nakon svojeg krštenja, Isus je obavljao službu tri i pol godine, a Njegovo službeno djelo trajalo je dvije i pol godine. Tijekom prve godine Sotona ga je optuživao, čovjek ga je uznemiravao i podvrgavao ljudskim iskušenjima. Tijekom obavljanja Svojeg djela, On je nadvladao mnoga iskušenja. U posljednjih šest mjeseci, nedugo prije Isusovog raspeća, iz Petrovih usta potekle su riječi da je On Sin živoga Boga, da je On Krist. Tek tada je Njegovo djelo postalo poznato čovjeku i tek tada je Njegov identitet otkriven javnosti. Potom je Isus svojim učenicima rekao da će biti razapet radi čovjeka, da će tri dana kasnije uskrsnuti, da je došao izvršiti djelo otkupljenja i da je On Spasitelj. Tek je tijekom posljednjih šest mjeseci otkrio Svoj identitet i djelo koje je namjeravao učiniti. Ovo je ujedno bilo i vrijeme Božje, a djelo je upravo ovako trebalo biti učinjeno. U to vrijeme, dio Isusova djela bio je u skladu sa Starim zavjetom, kao i s Jahvinim riječima tijekom Doba zakona i Mojsijevim zakonima. Sve je to Isus koristio kako bi obavio jedan dio Svojeg djela. Propovijedao je ljudima i poučavao ih u sinagogama; proročanstva proroka iz Starog zavjeta koristio je kako bi prekorio farizeje koji su Mu bili neprijatelji, a pomoću riječi iz Svetog Pisma razotkrio je njihovo bunotovništvo i tako ih osudio. Jer oni su se gnušali onoga što je Isus učinio; naime, veliki dio Isusovog djela nije obavljen u skladu sa zakonima iz Svetog Pisma; štoviše, ono što je On naučavao bilo je uzvišenije od riječi iz Svetog Pisma, pa čak i od onoga što su proroci navijestili u Pismu. Isusovo djelo bilo je samo radi čovjekovog otkupljenja i raspeća, pa nije bilo potrebe da On kaže više riječi kako bi osvojio bilo kojeg čovjeka. Veliki dio onoga čemu je poučavao čovjeka izvučen je iz riječi Svetog Pisma, tako da je On, čak i ako Njegovo djelo nije izašlo iz okvira Svetog Pisma, ipak bio u stanju obaviti djelo raspeća. Njegovo djelo nije bilo djelo riječi, niti djelo učinjeno radi osvajanja čovječanstva, već djelo koje je učinjeno kako bi se čovječanstvo otkupilo. On je samo radi čovječanstva odigrao ulogu žrtve za grijeh i nije postupao kao izvor riječi namijenjenih čovječanstvu. On nije obavljao djelo neznabožaca, odnosno djelo osvajanja čovjeka, već je obavljao djelo raspeća – djelo obavljeno među onima koji su vjerovali u postojanje Boga. Mada je Njegovo djelo izvršeno na temelju Svetog Pisma i, mada je On pretkazanja starih proroka iskoristio da osudi farizeje, to je bilo dovoljno da se dovrši djelo raspeća. Kad bi se današnje djelo još uvijek obavljalo na temelju proročanstava starih proroka iz Svetog Pisma, vas bi bilo nemoguće osvojiti, jer u Starom zavjetu nisu zabilježeni vaše buntovništvo i vaši grijesi, narode kineski, tako da u njemu nema povijesti vaših grijeha. Prema tome, kad bi ovo djelo još uvijek tavorilo u Bibliji, vi se nikada ne biste predali. Biblija bilježi samo ograničenu povijest izraelskog naroda, na temelju koje se ne može utvrditi jeste li vi zli ili dobri, niti vam se može suditi. Zamislite kako bi bilo kad bih vam Ja sudio na temelju povijesti Izraelaca – biste li Me i dalje slijedili kao što to činite danas? Znate li koliko ste vi težak narod? Da tijekom ove faze nije bila izgovorena nijedna riječ, ne bi bilo moguće dovršiti djelo osvajanja. Budući da nisam došao biti prikovan za križ, moram govoriti riječi koje su izvan Biblije kako bih vas mogao osvojiti. Djelo koje je Isus obavio bilo je tek za jedan stupanj uzvišenije od Starog zavjeta; ono je iskorišteno kako bi se označio početak jednog doba i kako bi se to doba predvodilo. Zašto je rekao: „Nisam došao ukinuti zakon, već ispuniti ga”? Ipak, u Njegovu je djelu bilo mnogo toga što se razlikovalo od važećih zakona i od zapovijedi koje su Izraelci Starog zavjeta poštovali, jer On nije došao držati se zakona, već ga ispuniti. Proces ispunjenja zakona obuhvaćao je mnoge praktične stvari: Njegovo je djelo bilo praktičnije i realističnije, štoviše, bilo je življe i nije bilo samo kruto pridržavanje propisa. Zar Izraelci nisu svetkovali šabat? Kad je Isus došao, On nije svetkovao šabat, jer je kazao da je Sin čovječji Gospodar šabata, a kad Gospodar šabata dođe, On će činiti što želi. On je došao ispuniti zakone Starog zavjeta i promijeniti zakone. Sve što se danas čini temelji se na sadašnjosti, ali i dalje počiva na temeljima Jahvina djela iz Doba zakona i ne nadilazi ovaj opseg. Na primjer, pazi što govoriš i ne čini preljub – zar to nisu starozavjetni zakoni? Ono što se danas od vas traži nije ograničeno samo na deset zapovijedi, već također obuhvaća zapovijedi i zakone višeg reda od onih koji su vrijedili ranije. Ipak, to ne znači da je ono što je bilo ranije ukinuto, jer se svaka faza Božjeg djela obavlja na temelju prethodne faze. Što se tiče djela koje je Jahve tada obavio u Izraelu, poput zahtjeva da Mu ljudi prinose žrtve, poštuju svoje roditelje, ne klanjaju se idolima, ne udaraju niti proklinju druge, ne čine preljub, ne puše i ne piju, kao i da ne jedu lešine i ne piju krv – ne predstavlja li sve to čak i danas temelj vašeg ponašanja? Upravo se na temeljima prošlosti djelo obavlja sve do današnjeg dana. Mada se zakoni iz prošlosti više ne spominju, i mada su pred tebe postavljeni novi uvjeti, ovi stari zakoni ne da nisu ukinuti, već su čak podignuti na višu razinu. Reći kako su oni ukinuti značilo bi da je prethodno doba zastarjelo, dok, u stvari, postoje određene zapovijedi koje ćete morati zanavijek poštivati. Zapovijedi iz prošlosti već su provedene u djelo, već su postale biće čovjeka, tako da i ne treba posebno naglašavati zapovijedi poput „Ne puši”, „Ne pij” i tomu slično. Na ovom temelju postavljene su nove zapovijedi, u skladu s vašim današnjim potrebama, s vašim rastom i u skladu s današnjim djelom. Donošenje zapovijedi za novo doba ne podrazumijeva ukidanje zapovijedi starog doba, već njihovo još veće uzdizanje na ovom istom temelju, kako bi čovjekovo djelovanje bilo potpunije i praktičnije. Ako bi se od vas danas zahtijevalo samo da poštujete zapovijedi i pridržavate se zakona iz Starog zavjeta te postupate na isti način kako su to činili Izraelci, pa čak i ako bi se od vas zahtijevalo napamet naučiti zakone koje je postavio Jahve, ne bi bilo nikakve mogućnosti da se promijenite. Kad biste se isključivo pridržavali tih nekoliko ograničenih zapovijedi ili nebrojene zakone naučili napamet, vaša bi stara narav ostala duboko ukorijenjena u vama i ne bi bilo načina da je iskorijenite. Tako biste postajali sve izopačeniji i nitko od vas ne bi postao pokoran. To, drugim riječima, znači kako vam nekoliko jednostavnih zapovijedi i nebrojeni zakoni ne mogu pomoći spoznati sva Jahvina postignuća. Vi niste isti kao Izraelci: samo poštujući zakone i pamteći zapovijedi, oni su mogli svjedočiti o Jahvinim postignućima i dati svoju odanost samo Njemu. Ali vi nipošto niste u stanju to postići, a nekoliko zapovijedi iz starozavjetnog doba ne samo što vas ne mogu privoljeti da predate svoja srca, ili vas zaštititi, nego će vas, umjesto toga, učiniti mlitavim i sunovratiti vas u had. Jer Moje je djelo djelo osvajanja i usmjereno je na vaše buntovništvo i vašu staru narav. Blage riječi Jahve i Isusa uvelike zaostaju za oštrim riječima današnjeg suda. Bez takvih oštrih riječi bilo bi nemoguće osvojiti vas „stručnjake”, koji ste buntovni tisućama godina. Zakoni Starog zavjeta odavno su izgubili svoju moć nad vama, a današnji je sud daleko strašniji od zakona tog vremena. Ono što je za vas najprikladnije jest sud, a ne blaga zakonska ograničenja, jer vi niste čovječanstvo sa samog početka, već čovječanstvo koje je iskvareno tisućama godina. Ono što se sada od čovjeka traži da postigne temelji se na stvarnom stanju današnjeg čovjeka, prema kovu i stvarnom rastu današnjeg čovjeka, i od tebe se ne traži da slijediš propise. To je zato da bi se mogle postići promjene u tvojoj staroj naravi i kako bi mogao ostaviti po strani svoje predodžbe. Misliš li da su zapovijedi propisi? One su, moglo bi se reći, normalni zahtjevi za čovjeka. One nisu propisi koje moraš slijediti. Uzmimo za primjer to što ti nije dopušteno pušiti – je li to propis? To nije propis! To zahtijeva normalna ljudskost; to nije propis, već nešto određeno za cijelo čovječanstvo. Danas, desetak zapovijedi koje su postavljene također nisu propisi; one su ono što je potrebno za postizanje normalne ljudskosti. Ljudi u prošlosti nisu posjedovali niti znali za takve stvari i stoga se od ljudi danas traži da ih postignu, a takve se stvari ne smatraju propisima. Zakoni ne predstavljaju propise. Propisi o kojima govorim odnose se na obrede, formalnosti ili izopačene ljudske prakse; to su protokoli koji čovjeku nisu ni od kakve pomoći. Ti propisi čovjeku ne donose nikakvu korist; to su načini postupanja koji nemaju nikakvog smisla. To je oličenje propisa i takvi se propisi moraju ukinuti, jer čovjeku ne donose nikakvu korist; dok se ono što je čovjeku od koristi mora provesti u djelo.