Oni koji uvijek izbacuju negativnost među braćom i sestrama jesu Sotonine sluge, i oni su ti koji ometaju crkvu. Takvi ljudi jednog dana moraju biti izbačeni i isključeni. U svojoj vjeri u Boga, ako ljudi nemaju bogobojazna srca, ako nemaju bogopokorna srca, onda ne samo da neće moći obavljati nikakav posao za Njega, već će, naprotiv, postati oni koji ometaju Njegovo djelo i koji Mu se opiru. Vjerovati u Boga, ali ne pokoravati Mu se ili Ga se ne bojati, nego Mu se protiviti, najveća je sramota za vjernika. Ako se vjernici ponašaju i govore jednako nesputano i nemarno kao i nevjernici, onda su još opakiji od nevjernika; oni su arhetipski zli đavli. Oni koji šire otrovni, zlonamjerni govor u crkvi, koji raspiruju neutemeljene glasine, potiču neslogu i osnivaju klike među braćom i sestrama – oni bi trebali biti izbačeni iz crkve. Ipak, jer je sada drugačije doba Božjeg djela, ti su ljudi ograničeni, jer će zasigurno biti isključeni. Svi koji su iskvareni od Sotone imaju iskvarene naravi. Međutim, neki imaju samo iskvarene naravi, dok su drugi drugačiji: ne samo da imaju sotonske iskvarene naravi, već im je i priroda iznimno zlonamjerna. Riječi i postupci tih ljudi nadilaze puko razotkrivanje sotonskih iskvarenih naravi; oni su istinski đavli i Sotone. Sve što čine jest da prekidaju i ometaju Božje djelo, a to ometa ulazak u život braće i sestara i narušava normalan crkveni život. Prije ili kasnije, ovi vukovi u ovčjoj koži bit će uklonjeni; trebalo bi usvojiti bespoštedan stav, stav odbacivanja svih tih sluga Sotone. Samo tako se stoji uz Boga, a oni koji u tomu ne uspiju, valjaju se u blatu sa Sotonom. Ljudi koji istinski vjeruju u Boga uvijek Ga imaju u svojem srcu i uvijek nose u sebi bogobojazno srce, srce koje ljubi Boga. Oni koji vjeruju u Boga trebaju postupati pažljivo i mudro, a sve što rade trebalo bi biti u skladu s Božjim zahtjevima i udovoljiti Njegovom srcu. Ne smiju biti tvrdoglavi, raditi što ih je volja; to ne priliči svetačkoj pristojnosti. Ljudi ne smiju divljati, hvalisati se i varati posvuda, mašući pritom Božjom zastavom; to je najbuntovnija vrsta vladanja. Obitelji imaju svoja pravila, a države svoje zakone – zar to nije još prisutnije u domu Božjemu? Zar nema još stroža mjerila? Zar nema još više upravnih odluka? Ljudi su slobodni raditi što hoće, ali se Božje upravne odluke ne mogu proizvoljno mijenjati. Bog je Bog koji ne trpi ljudske uvrede; On je Bog koji kosi ljude. Zar ljudi zaista to još uvijek ne znaju?

Svaka crkva ima ljude koji stvaraju smetnje u crkvi ili prekidaju djelo Božje. Sve su to Sotone koje su se prerušene ušuljale u dom Božji. Takvi ljudi naročito dobro glume: oni dolaze preda Me s velikim poštovanjem, klanjajući se i skrećući pozornost na sebe, slika i prilika šugavih pasa i posvećujući „sve” svoje postizanju vlastitih ciljeva – ali pred braćom i sestrama pokazuju svoju ružnu stranu. Kad vide ljude koji primjenjuju istinu, napadaju ih i guraju ustranu; kad vide ljude koji su moćniji od njih, laskaju im i ulaguju se. Oni divljaju u crkvi. Može se reći da takvi „lokalni nasilnici”, takve „pudlice”, postoje u većini crkava. Oni zajedno postupaju prikriveno, međusobno si namigujući i šaljući tajne signale, a nitko od njih ne primjenjuje istinu. Onaj koji ima najviše otrova u sebi je „glavni đavao”, a onaj koji je najugledniji ih vodi, noseći njihovu zastavu visoko podignutu. Ovi ljudi divljaju po crkvi, šireći negativnost, sijući smrt, radeći što god požele, govoreći što god požele i nitko ih se ne usuđuje zaustaviti. Oni obiluju sotonskim naravima. Dok tako uzrokuju ometanje, u crkvu ulazi dah smrti. Oni unutar crkve koji provode istinu u djelo su odbačeni, nesposobni učiniti sve za što su sposobni, dok oni koji ometaju crkvu i šire smrt divljaju unutar nje – i, štoviše, većina ljudi ih slijedi. Takvim crkvama praktički vlada Sotona, s đavlom kao njihovim kraljem. Ako ljudi u takvim crkvama ne ustanu i ne odbace glavne đavle i oni će prije ili kasnije propasti. Od sada nadalje se protiv takvih crkava moraju poduzimati mjere. Ako se oni koji su sposobni primjenjivati malo istine ne potrude, onda će ta crkva biti ukinuta. Ako crkva nema nikog voljnog primjenjivati istinu i nikog tko može ostati postojan u svojem svjedočenju za Boga, onda tu crkvu treba u potpunosti izolirati, a njezine veze s drugim crkvama se moraju raskinuti. Ovo se zove „sahranjivanje smrti”; to je ono što znači odbaciti Sotonu. Ako crkva ima nekoliko lokalnih nasilnika, a prate ih „male mušice” koje uopće nemaju sposobnost razlučivanja, i ako su ljudi u toj crkvi, čak i nakon što su vidjeli istinu, i dalje nesposobni odbaciti veze i manipulacije ovih nasilnika, onda će svi ti smušenjaci na kraju biti isključeni. Ove male mušice možda nisu počinile nikakvo veliko zlo, ali su još lažljivije i još ljigavije i svi takvi bit će isključeni. Niti jedan jedini neće ostati! Oni koji su od Sotone bit će vraćeni Sotoni, dok će oni koje je Bog izabrao sigurno tragati za istinom; o tomu odlučuje njihova priroda. Neka propadnu svi oni koji slijede Sotonu! Prema takvima neće biti milosti. Neka oni koji tragaju za istinom budu opskrbljeni i neka uživaju u Božjoj riječi do mile volje. Bog je pravedan; On nikome ne iskazuje naklonost. Ako si ti đavao, onda si nesposoban primjenjivati istinu; ako si netko tko traga za istinom, onda te Sotona sigurno neće zarobiti. Ovo je izvan svake sumnje.

Ljudi koji ne teže napretku uvijek žele da drugi budu negativni i lijeni poput njih samih. Oni koji ne primjenjuju istinu ljubomorni su na one koji to čine i uvijek pokušavaju navesti na pogrešan put one koji su smeteni i kojima nedostaje sposobnost razlučivanja. Stvari koje ovi ljudi šire mogu te izopačiti, unazaditi, možeš zapasti u abnormalno stanje i one te mogu ispuniti tamom. One te mogu nagnati da se udaljiš od Boga, da se prepustiš tjelesnim užicima i da budeš previše popustljiv prema samom sebi. Ljudi koji ne vole istinu i koji su uvijek površni prema Bogu nemaju samosvijest, a narav takvih ljudi zavodi druge da čine grijehe i opiru se Bogu. Oni ne primjenjuju istinu, niti dopuštaju drugima da je primjenjuju. Oni njeguju grijeh i ne mrze sami sebe. Oni ne poznaju sebe i sprječavaju druge da spoznaju sebe; oni također sprječavaju druge da žeđaju za istinom. Oni koje takvi navedu na pogrešan put ne mogu vidjeti svjetlost - oni padaju u tamu, ne poznaju sebe, istina im nije jasna i sve se više i više udaljavaju od Boga. Oni ne primjenjuju istinu i sprječavaju druge da je primjenjuju, dovodeći sve te smušenjake pred sebe. Umjesto da govore da vjeruju u Boga, bilo bi im bolje da govore kako vjeruju u svoje pretke ili kako vjeruju u idole u svojim srcima. Bilo bi najbolje da ti ljudi, koji tvrde da slijede Boga, otvore oči i dobro pogledaju kako bi vidjeli u koga zapravo vjeruju: vjeruješ li doista u Boga ili u Sotonu? Ako znaš da ne vjeruješ u Boga, već u svoje idole, onda bi ti bilo najbolje ne tvrditi da si vjernik. Ako zapravo ne znaš u koga vjeruješ, opet bi bilo najbolje ne tvrditi da si vjernik. Ako tako govoriš, onda huliš na Boga! Nitko te ne prisiljava da vjeruješ u Boga. Nemojte govoriti da vjerujete u Mene; dosta mi je takvih priča i ne želim ih više slušati, jer zapravo vjerujete u idole u svojim srcima i lokalne nasilnike među vama. Svi oni koji odmahuju glavom kad čuju istinu, koji se smijulje kad čuju smrtne riječi, jesu Sotonino potomstvo i oni su ti koji će biti isključeni. Mnogi u crkvi nemaju sposobnost razlučivanja. Kad netko pokuša navesti ljude na pogrešan put, oni naprotiv staju na stranu Sotone; čak osjećaju izuzetnu nepravdu kad ih nazovu Sotoninim slugama. Mada ljudi mogu reći da nemaju sposobnost razlučivanja, oni uvijek stanu na stranu neistine, nikad ne stoje na strani istine u kritičnom trenutku, nikad se ne zalažu i ne bore za istinu. Zar im doista nedostaje sposobnost razlučivanja? Zašto su naprotiv stali na stranu Sotone? Zašto nikad ne kažu ni jednu pravednu i razumnu riječ zarad istine? Je li ova situacija zbilja nastala kao posljedica njihove trenutne zbunjenosti? Što im je manja sposobnost razlučivanja,, to su ljudi manje sposobni stajati na strani istine. Što to pokazuje? Zar to ne pokazuje da ljudi bez sposobnosti razlučivanja vole grijeh? Zar to ne pokazuje da su oni odano Sotonino potomstvo? Kako je moguće da oni uvijek mogu stati na stranu Sotone i govore njegovim jezikom? Svaka njihova riječ i djelo, pa i izrazi na njihovim licima, dovoljni su dokazi da oni nisu nikakvi ljubitelji istine; štoviše, to su ljudi koji preziru istinu. To što mogu stati na stranu Sotone je dovoljan dokaz da Sotona uistinu voli ove sitne đavle koji provode svoj život boreći se na strani Sotone. Nisu li sve ove činjenice sasvim jasne? Ako si doista osoba koja voli istinu, zašto nemaš obzira prema onima koji primjenjuju istinu i zašto odmah slijediš one koji ne primjenjuju istinu na najmanji njihov znak? Kakav je to problem? Ne zanima me imaš li sposobnost razlučivanja ili ne. Ne zanima me koliku si cijenu platio. Ne zanima me kolike su tvoje snage i nije me briga jesi li lokalni nasilnik ili vođa koji nosi zastavu. Ako su tvoje snage velike, to je samo zbog snage koju ti daje Sotona. Ako si vrlo ugledan, to je samo zato što je oko tebe previše onih koji ne primjenjuju istinu. Ako nisi izbačen, to je zato što sad nije vrijeme za djelo izbacivanja; već je vrijeme za djelo isključenja. Trenutačno se ne žurim izbaciti te. Jednostavno čekam dan kad ću te kazniti nakon što budeš isključen. Svatko tko ne primjenjuje istinu bit će isključen!

Ljudi koji iskreno vjeruju u Boga su oni koji su voljni Božju riječ provoditi u djelo i primjenjivati istinu. Ljudi koji su zaista sposobni čvrsto stajati u svom svjedočenju za Boga su također oni koji su voljni provoditi Njegovu riječ u djelo i mogu istinski stati na stranu istine. Svi ljudi koji se služe nepoštenim i nepravednim praksama potpuno su lišeni istine i svi oni sramote Boga. Oni koji izazivaju razmirice u crkvi su Sotonine sluge, oni su utjelovljenje Sotone. Takvi su ljudi veoma zlonamjerni. Svi oni koji nemaju sposobnost razlučivanja, a ipak nisusposobni stati na stranu istine, su oni koji gaje zle namjere i blate istinu. Oni su arhetipskiji predstavnici Sotone. Oni se ne mogu iskupiti i prirodno će biti isključeni. Božja kuća ne dopušta da u njoj ostanu oni koji ne primjenjuju istinu niti dopušta da ostanu oni koji namjerno razgrađuju crkvu. Međutim, sad nije vrijeme za djelo izbacivanja; takvi ljudi će jednostavno biti razotkriveni i isključeni na kraju. Nema više traćenja truda na ove ljude; oni koji su Sotonini ne mogu stajati na strani istine, dok oni koji tragaju za istinom mogu. Ljudi koji ne primjenjuju istinu nisu dostojni čuti put istine niti su dostojni svjedočiti o istini. Istina jednostavno nije za njihove uši; umjesto toga, usmjerena je k onima koji je primjenjuju. Prije nego što se razotkrije ishod svake osobe, oni koji ometaju crkvu i prekidaju rad prvo će biti stavljeni na stranu i za sada ostavljeni na miru. Jednom kada djelo bude dovršeno, svaki od tih ljudi bit će razotkriven, a zatim će biti isključeni. Zasad, dok se istina pruža, bit će ignorirani. Kada se cijela istina otkrije čovječanstvu, ljude će se početi isključivati; to će biti vrijeme kada će svi ljudi biti razvrstani prema svojoj vrsti. Sitni trikovi onih koji nemaju sposobnost razučivanja dovest će do njihova uništenja od ruke zlih, koji će ih navesti na pogrešan put odakle se oni nikad više neće vratiti. Upravo takvo postupanje i zaslužuju jer ne vole istinu, jer nisu u stanju stati na stranu istine, jer slijede zle ljude, stoje na njihovoj strani i u dosluhu su sa zlim ljudima i opiru se Bogu. Oni savršeno dobro znaju da je ono što ti zli ljudi razotkrivaju zlo, pa ipak oni se ohrabruju i okreću leđa istini kako bi ih pratili. Ne čine li zlo svi ovi ljudi koji ne primjenjuju istinu, već čine razorne i odvratne stvari? Iako među njima ima onih koji nastupaju kao „kraljevi”, kao i drugih koji ih slijede, zar njihova priroda opiranja Bogu nije ista? Kakav izgovor mogu imati kad tvrde da ih Bog ne spašava? Kakav izgovor mogu imati kad tvrde da Bog nije pravedan? Zar ih ne uništava njihovo vlastito zlo? Zar ih vlastito buntovništvo ne vuče u pakao? Ljudi koji primjenjuju istinu na kraju će biti spašeni i usavršeni zbog istine. Oni koji ne primjenjuju istinu na kraju će sami sebi donijeti uništenje zbog istine. Takav ishod čeka one koji primjenjuju istinu i one koji to ne čine. Savjetujem onima koji ne namjeravaju primjenjivati istinu da čim prije napuste crkvu kako ne bi počinili još grijeha. Kad dođe vrijeme, bit će kasno za kajanje. Posebno oni koji osnivaju klike i stvaraju raskole, kao i lokalni nasilnici u crkvi, svi oni moraju otići još ranije. Takvi ljudi, koji imaju prirodu zlih vukova, nisu se u stanju promijeniti. Bilo bi bolje da što prije napuste crkvu, kako nikad više ne bi ometali normalan život braće i sestara i kako ne bi bili kažnjeni od Boga. Bilo bi dobro da vi, koji ste ih slijedili, iskoristite ovu priliku kako biste razmislili o sebi. Hoćete li napustiti crkvu sa zlikovcima ili ćete ostati i poslušno slijediti? Morate pažljivo razmisliti o tomu. Dajem vam još ovu jednu priliku da izaberete i čekam vaš odgovor.