Oduvijek je bila Moja dužnost upravljati ljudima. Štoviše, osvajanje čovječanstva ono je što Sam odredio kada Sam stvorio svijet. Ljudi možda ne znaju da ću potpuno osvojiti čovječanstvo u posljednjim danima, niti da je osvajanje onih buntovnih među ljudima dokaz Moje pobjede nad Sotonom. Ali, kada se Moj neprijatelj upustio u bitku sa Mnom, Ja sam već rekao da ću osvojiti one koje je Sotona zarobio i učinio svojom djecom, pretvorivši ih u vjerne sluge koje bdiju nad njegovim domom. Izvorno značenje osvajanja jest poraziti, podvrgnuti poniženju; u jeziku Izraelaca to znači potpuno poraziti, uništiti i onesposobiti za dalji otpor prema Meni. Ali danas, kada se koristi među vama, to znači osvojiti. Vi biste trebali znati da su Moje namjere oduvijek bile da potpuno iskorijenim sve zle ljude, tako da se više nitko ne pobuni protiv Mene, a kamoli da iznađu dovoljno daha da prekidaju ili ometaju Moje djelo. Stoga, što se čovjeka tiče, ova je riječ počela označavati osvajanje. Koja god da su moguća značenja tog izraza, Moj posao jest poraziti ljude. Jer, iako je točno da Mi ljudski rod pomaže u upravljanju, preciznije je reći da Mi ljudi nisu ništa drugo nego neprijatelji. Ljudi su zlikovci koji Mi se suprotstavljaju i ne iskazuju Mi poslušnost. Ljudi nisu ništa drugo nego potomstvo Zlog kojega sam Ja prokleo. Ljudi nisu ništa drugo nego potomci arhanđela koji Me je izdao. Ljudi nisu ništa drugo nego zavještaj đavla kojega sam davno odbacio i koji je od tada Moj nepomirljivi neprijatelj. Jer je nebo, koje natkriva čitavo čovječanstvo, mutno i mračno, bez ikakve naznake da će se razvedriti, a ljudski svijet uronjen je u mrkli mrak, tako da nitko tko u njemu živi ne može vidjeti niti prst pred nosom, niti sunce kada podigne glavu. Put pod njihovim nogama, blatnjav i izbrazdan, vijugavo krivuda; čitava je zemlja pretrpana leševima. Mračni kutovi prepuni su ostataka leševa, a u hladnim i sjenovitim kutovima nastanili su se demoni. I svuda u svijetu ljudi demoni nadolaze i kreću se u hordama. Potomci raznoraznih zvjeri, prekriveni prljavštinom, zarobljeni su u žestokoj borbi, čiji zvuk srce prožima stravom. U takvim vremenima, u takvom svijetu, u takvom „zemaljskom raju”, kamo čovjek može otići i potražiti radosti života? Kamo otići i potražiti životno odredište? Odavno izgažen pod Sotoninim nogama, ljudski je rod od početka bio akter sa Sotoninim likom – i više od toga, ljudski je rod utjelovljenje Sotone i služi kao dokaz koji jasno i glasno svjedoči o postojanju Sotone. Kako o Bogu može svjedočiti takav ljudski rod, takva gomila degenerika i ološa, takvi potomci te iskvarene ljudske obitelji? Otkud dolazi Moja slava? Gdje itko može započeti priču o Mojemu svjedočanstvu? Jer je neprijatelj, koji je već iskvario ljudski rod, koji stoji naspram Mene, već oteo i ukaljao taj ljudski rod – ljudski rod koji sam Ja davno stvorio i koji je bio ispunjen Mojom slavom i Mojim životom. On je oteo Moju slavu, i sve što je učinio bilo je da ljude prožme otrovom, uvelike pomiješanim sa Sotoninom ružnoćom i sokom iz ploda stabla spoznaje dobra i zla. U početku, Ja sam stvorio ljudski rod; odnosno, stvorio sam pretka svih ljudi, Adama. On je bio obdaren oblikom i likom, prštao je snagom, prštao je od vitalnosti i, povrh svega, uživao je društvo Moje slave. Slavan je bio dan kada sam Ja stvorio čovjeka. Nakon toga, stvorena je Eva od Adamovog tijela, također pretkinja ljudskog roda, i tako su ljudi koje sam Ja stvorio bili ispunjeni Mojim dahom i prepuni Moje slave. Adam je prvobitno rođen iz Moje ruke i bio je utjelovljenje Moga lika. Stoga je, prema prvobitnomu značenju riječi, „Adam” onaj kojega sam Ja stvorio, onaj koji je prožet Mojom vitalnom snagom, koji je prožet Mojom slavom, koji posjeduje oblik i lik, duh i dah. On je bio jedino stvoreno biće, ispunjeno duhom, koje je moglo predstavljati Mene, nositi Moj lik i primiti Moj dah. U početku, Eva je bila drugo živo biće obdareno dahom čije sam stvaranje Ja odredio, te je stoga prvobitno ime „Eva” označavalo stvoreno biće koje će nastaviti širiti Moju slavu, ispunjeno Mojom vitalnošću i, povrh toga, obdareno Mojom slavom. Eva je stvorena od Adamovog tijela pa je i ona nosila Moj lik te je tako postala drugo ljudsko biće stvoreno na Moju sliku. Izvorno značenje riječi „Eva” bilo je živo ljudsko biće s duhom, sazdano od mesa i kostiju, Moje drugo svjedočanstvo, kao i Moj drugi lik među ljudskim rodom. Oni su bili preci ljudskog roda, čisto i dragocjeno ljudsko blago, i od prvog trenutka bili su živa bića obdarena duhom. Međutim, Zli je zgazio i zarobio potomstvo ovih predaka ljudskog roda, gurnuo ljudski svijet u potpunu tamu i naveo potomstvo da više ne vjeruje u Moje postojanje. Još je gnusnije to što Zli, dok kvari ljude i gazi po njima, surovo otima Moju slavu, Moje svjedočanstvo, vitalnost koju sam im darovao, dah i život koje sam udahnuo u njih, svu Moju slavu u ljudskom svijetu, i svu krv iz srca koju sam ulio u ljudski rod. Ljudski rod više ne prebiva u svjetlosti, ljudi su izgubili sve što sam im darovao i odbacili slavu koju sam im dao. Kako oni mogu priznati da sam Ja Gospodin svih stvorenih bića? Kako da nastave vjerovati u Moje postojanje na nebu? Kako da otkriju očitovanja Moje slave na zemlji? Kako da ti unuci i unuke prihvate Boga kojega su se njihovi preci bojali kao Gospodina koji ih je stvorio? Ti bijedni unuci i unuke darežljivo su „prikazali” Zlom slavu, lik, i svjedočanstvo koje sam darovao Adamu i Evi, kao i život koji sam darovao čovječanstvu, o kojem im ovisi egzistencija. Pritom su potpuno nesvjesni prisustva Zloga i daju mu svu Moju slavu. Zar to nije upravo ono što termin „ološ” znači? Kako takav ljudski rod, takvi zli demoni, takvi hodajući leševi, takve Sotonine figure, takvi Moji neprijatelji mogu posjedovati Moju slavu? Ja ću povratiti Svoju slavu, povratit ću Svoje svjedočanstvo koje postoji među ljudima, i sve ono što je nekada pripadalo Meni i što sam davno dao čovječanstvu – Ja ću potpuno osvojiti čovječanstvo. Ipak, trebate znati da su ljudi koje sam Ja stvorio bili sveti ljudi, stvoreni na Moju sliku, ljudi koji su prenosili Moju slavu. Oni nisu pripadali Sotoni, niti su bili predmet njegovog gaženja, već su bili isključivo Moje očitovanje, bez i najmanjeg traga Sotoninog otrova. I zato, obavještavam ljudski rod da Ja želim samo ono što je stvoreno Mojom rukom, one svete ljude koje volim i koji ne pripadaju niti jednom drugom biću. Štoviše, Ja ću u njima uživati i smatrati ih Svojom slavom. Međutim, ono što želim nije ljudski rod koji je iskvario Sotona, koji danas pripada Sotoni, jer to više nije ono što sam Ja prvobitno stvorio. Radi toga što želim povratiti Svoju slavu koja postoji u ljudskom svijetu, potpuno ću osvojiti preživjele u ljudskom rodu, kao dokaz da će Moja slava poraziti Sotonu. Prihvaćam samo Svoje svjedočanstvo kao kristalizaciju Sebe samog, kao predmet Svojega zadovoljstva. To je Moja volja.

Ljudskom je rodu bilo potrebno desetine tisuća godina povijesti da bi dospio do trenutka u kojem se sad nalazi, a opet, ljudski rod koji sam Ja stvorio na početku odavno je potonuo u izopačenost. Ljudski rod više nije ljudski rod koji Ja želim, te stoga u Mojim očima ljudi više ne zaslužuju da se nazivaju čovječanstvom. Prije bi se moglo reći da su oni ološ čovječanstva, koji je Sotona zarobio, raspali hodajući leševi u koje se Sotona nastanio i u koje se Sotona zaodijeva. Ljudi nemaju vjere u Moje postojanje, niti se raduju Mojemu dolasku. Čovječanstvo tek bezvoljno odgovara na Moje zahtjeve, privremeno im se pokoravajući, bez da pritom iskreno dijele sa Mnom radosti i tuge iz svojih života. Budući da Me ljudi smatraju nedokučivim, upućuju Mi bezvoljne osmijehe, ponašaju se ulizički prema onima koji imaju moć, jer ljudi ovoga doba nemaju spoznaju o Mojemu djelovanju, a kamoli o Mojoj volji. Bit ću iskren prema vama: kada dođe dan, patnje onih koji Me štuju bit će lakše podnesene nego vaše. Stupanj vaše vjere u Mene ne nadmašuje stupanj Jobove vjere – čak i vjera židovskih farizeja nadilazi vaše vjerovanje – i stoga, na dan spuštanja ognja, vaša će patnja biti mnogo gora od one koju su pretrpjeli farizeji kad ih je Isus prekorio, gora od one koju je pretrpjelo 250 vođa koji su se suprotstavili Mojsiju, i gora od patnje Sodome u vrelom plamenu vlastitog uništenja. Kada je Mojsije udario u kamen i kada je voda koju je podario Jahve pokuljala, to se dogodilo zahvaljujući njegovoj vjeri. Kada je David svirao liru u Moju čast, u čast Jahve – sa srcem ispunjenim radošću – to se dogodilo zahvaljujući njegovoj vjeri. Kada je Job izgubio svoju stoku koja je prekrivala planine i donosila mu neslućeno bogatstvo, a njegovo tijelo prekrili bolni čirevi, to se dogodilo zbog njegove vjere. Kada je začuo Moj glas, glas Jahve, i vidio Moju Slavu, slavu Jahvinu, to se dogodilo zbog njegove vjere. To što je Petar mogao slijediti Isusa Krista, dogodilo se zahvaljujući njegovoj vjeri. To što je mogao biti prikovan za križ Mene radi i slavno svjedočiti, također se dogodilo zahvaljujući njegovoj vjeri. Kada je Ivan vidio lik Sina čovječjeg u svoj Njegovoj slavi, to se dogodilo zbog njegove vjere. Kada je imao viziju posljednjih dana, to se posebno dogodilo zbog njegove vjere. Razlog zbog kojega je takozvano mnoštvo neznabožaca ugledalo Moje otkrivenje i tako spoznalo da sam se u čovječjem obliku vratio da nastavim Svoje djelo među ljudima, također leži u njihovoj vjeri. Svi oni koje su Moje oštre riječi zgromile, ali su im istovremeno pružile i utjehu i zbog kojih su spašeni – zar se i njima to nije dogodilo zbog njihove vjere? Oni koji vjeruju u Mene, ali koji svejedno trpe nevolje, zar nije i njih svijet odbacio? Oni koji žive izvan Mojega svijeta, bježeći tako od patnje kušnji, zar svi oni ne lutaju svijetom? Oni su nalik jesenjem lišću koje leprša posvuda, bez odmorišta i bez riječi Moje utjehe. Iako ih Moja grdnja i pročišćenje ne prate, zar oni nisu poput prosjaka koji idu od mjesta do mjesta, lutajući ulicama izvan kraljevstva nebeskog? Zar je svijet zaista mjesto vašeg odmora? Možete li zaista, izbjegavajući Moju grdnju, izvojevati makar najbljeđi osmijeh zahvalnosti od svijeta? Možete li zaista iskoristiti trenutačni užitak da popunite praznine u svojim srcima, praznine koje nije moguće sakriti? Možda možete prevariti sve u svojoj obitelji, ali Mene nikada ne možete prevariti. Budući da je vaša vjera i odveć oskudna, vi i dalje, do dana današnjega, nemate moć otkriti užitke koje život nudi. Pozivam vas: bolje je da iskreno provedete polovinu svojega života Mene radi, nego da čitav život provedete u osrednjosti baveći se tijelom, trpeći svu tu patnju koju čovjek jedva može podnijeti. S kojim ciljem njegujete sebe toliko i bježite od Moje grdnje? S kojim se ciljem krijete od Moje trenutačne grdnje, samo kako biste proveli vječnost u sramoti, vječnost prepunu grdnje? Ja, zapravo, nikoga ne podčinjavam Svojoj volji. Ako je netko istinski voljan da se preda svim Mojim planovima, ja se prema njima neću odnositi loše. Međutim, zahtijevam da svi ljudi vjeruju u Mene, isto kao što je Job vjerovao u Mene, Jahvu. Ako je vaša vjera veća od Tomine, onda će vaša vjera zadobiti Moju pohvalu, u svojoj odanosti ćete pronaći Moje blagostanje i zasigurno ćete otkriti Moju slavu u svojim danima. Međutim, ljudi koji vjeruju u današnji svijet i đavla otvrdnutih su srdaca, jednako kao i mase u gradu Sodomi, kojima vjetar nanosi pijesak u oči, a đavao im puni usta svojim ponudama, čije je zamućene umove odavno zaposjeo Zli koji je prisvojio svijet. Skoro sve njihove misli potpuno je zarobio đavao iz drevnih vremena. I tako je vjera ljudskog roda prohujala s vihorom te oni više ne mogu niti primijetiti Moje djelo. Sve što mogu jest da izvedu slabašan pokušaj da površno dokuče Moje djelo ili da ga ugrubo analiziraju, jer su odavno zaposjednuti Sotononim otrovom.

Ja ću osvojiti čovječanstvo jer sam Ja stvorio ljude, štoviše, uživali su u obilju onoga što sam Ja stvorio. Ali, isto tako, ljudi su Mene odbacili; ja sam odsutan iz njihovih srdaca, vide Me samo kao teret svojega postojanja, do te mjere da čak i onda kada bi Me uistinu ugledali, i dalje bi Me odbijali i razbijali bi glavu smišljajući sve moguće načine na koje Me mogu poraziti. Ljudi Mi ne dopuštaju da se ozbiljno odnosim prema njima, da od njih nešto strogo zahtijevam, niti Mi dozvoljavaju da im sudim ili da ih grdim zbog njihove nepravednosti. Daleko od toga da im je to zanimljivo, njih to nervira. I stoga je Moje djelo da čovječanstvo koje jede, pije i uživa u Meni, a ne poznaje Me, dovedem do potpunog poraza. Ja ću razoružati ljudski rod, a onda, uz pomoć Svojih anđela, uz pomoć Svoje slave, vratit ću se na Svoje obitavalište. Jer, ljudsko je ponašanje odavno slomilo Moje srce i u komadiće razbilo Moje djelo. Namjeravam povratiti slavu koju je zlikovac oteo, prije nego što se sretno povučem, ostavljajući čovječanstvo da nastavi voditi svoje živote, da nastavi „živjeti i raditi u miru i zadovoljstvu”, da nastavi „obrađivati vlastita polja”, i više im se neću miješati u živote. Ali, sada namjeravam u potpunosti povratiti Svoju slavu iz ruku Zlog, da u potpunosti povratim slavu koju sam ulio u čovjeka prilikom stvaranja svijeta. I nikada je više neću darovati ljudskoj rasi na zemlji. Jer, ne samo da ljudi nisu uspjeli sačuvati Moju slavu, već su je zamijenili za Sotonin lik. Ljudi ne cijene Moj dolazak, niti se raduju danu Moje slave. Nije im drago prihvatiti Moju grdnju, a još su manje voljni da Moju slavu Meni vrate, niti su voljni odbaciti otrov Zlog. Ljudski Me rod nastavlja varati na iste stare načine, ljudi se i dalje široko osmjehuju, a lica im zrače srećom na isti, stari način. Nisu svjesni razmjera sumornosti koja će se spustiti na čovječanstvo nakon što ih Moja slava napusti. Posebno su nesvjesni toga da će, kada Moj dan svane za čitavo čovječanstvo, njima biti još teže nego ljudima u Noino doba, jer oni ne znaju koliko je Izrael postao mračan kada ga je Moja slava napustila, kao što čovjek zaboravi u zoru koliko je teško prebroditi mrklu noć. Kada se sunce ponovo skrije, a tama se spusti nad čovjeka, on će ponovo jadikovati i škrgutati zubima u tami. Zar ste zaboravili, kada je Moja slava napustila Izrael, koliko je teško bilo Izraelcima istrpjeti te dane patnje? Sada je doba kada vi vidite Moju slavu, ali je i doba kada dijelite dane Moje slave. Čovjek će jadikovati usred tame kada Moja slava napusti poganu zemlju. Sada je dan slave kada provodim Svoje djelo, i to je dan kada čovječanstvo oslobađam patnje, jer Ja neću s njim dijeliti doba muke i nevolje. Ja samo želim potpuno osvojiti čovječanstvo i poraziti sve zle ljude među čovječanstvom.