Na zemlji sam obavio ogromnu količinu djela i toliko godina sam hodio među ljudskim rodom, međutim, ljudi rijetko imaju znanje o Mom liku i Mojoj naravi i malo njih može detaljno objasniti djelo koje obavljam. Toliko je toga što ljudima nedostaje, nitko nikada ne razumije što Ja činim, a ljudi su u srcu uvijek na oprezu kao da se duboko boje da ću ih odvesti u drugu situaciju, a zatim više neću obraćati pažnju na njih. Stoga je stav ljudi prema Meni uvijek mlak, uz snažnu dozu opreza. To je stoga što su ljudi došli u sadašnjost ne shvaćajući djelo koje obavljam, a posebno su zbunjeni riječima koje im govorim. Moje riječi drže u svojim rukama ne znajući trebaju li se obavezati na nepokolebljivu vjeru u njih ili odabrati neodlučnost i zaboraviti ih. Ne znaju trebaju li ih provesti u djelo ili pričekati i vidjeti što će se dogoditi, trebaju li sve odbaciti i hrabro slijediti ili, kao i prije, nastaviti biti u prijateljstvu sa svijetom. Unutarnji ljudski svjetovi su tako zamršeni i tako lukavi. Budući da ljudi ne mogu jasno ili u potpunosti vidjeti Moje riječi, mnogima od njih je teško praktično ih provoditi i svoja srca teško polažu pred Mene. Duboko razumijem vaše poteškoće. Mnoge su slabosti neizbježne kad se živi u tijelu, a mnogi objektivni čimbenici vam stvaraju poteškoće. Hranite svoju obitelj, dane provodite radeći naporno, a mjeseci i godine prolaze u nedaćama. Brojne su poteškoće života u tijelu – ne poričem to, a naravno da su Moji zahtjevi prema vama postavljeni u skladu s vašim poteškoćama. Svi zahtjevi u djelu koje obavljam utemeljeni su na vašem stvarnom rastu. Možda su u prošlosti zahtjevi koje su vam ljudi u svojemu poslu postavljali bili pomiješani s elementima pretjeranosti, međutim, trebate znati da, u onome što kažem i činim, Ja nikad nisam imao pretjerane zahtjeve prema vama. Svi zahtjevi se temelje na ljudskoj prirodi, na tijelu i onome što im je potrebno. Trebate znati, a Ja vam posve jasno mogu reći da ne osporavam određene razumne načine razmišljanja koje ljudi imaju niti osporavam urođenu prirodu ljudskog roda. Samo zato što ljudi ne razumiju kakva su zapravo Moja zahtijevana mjerila, niti razumiju izvorno značenje Mojih riječi, sve do sada su ljudi sumnjali u Moje riječi i Mojim riječima vjeruje čak manje od polovine ljudi. Ostali su bezvjernici, a još je više onih koji Me vole čuti kako „pričam priče”. Nadalje, mnogo je onih koji uživaju u spektaklu. Upozoravam vas: mnoge Moje riječi već su se otvorile onima koji vjeruju u Mene, a one koji uživaju u prelijepom pogledu na kraljevstva, ali su zaključani pred njegovim vratima, Ja sam već isključio. Niste li vi samo kukolj, prezren i od Mene izgnan? Kako ste Me mogli gledati kako odlazim, a zatim radosno pozdravljati Moj povratak? Kažem vam, nakon što su Ninivljani čuli ljutite Jahvine riječi, istog su se trena otvoreno pokajali. Bili su ispunjeni užasom i strahom jer su povjerovali u Njegove riječi i stoga su se otvoreno pokajali. Kad je riječ o današnjim ljudima, premda i vi vjerujete Mojim riječima, a još i više od toga vjerujete da je danas Jahve ponovo došao među vas, vaš stav je ništa drugo nego nepoštivanje, kao da samo promatrate Isusa koji je prije više tisuća godina rođen u Judeji i sad je sišao među vas. Duboko razumijem obmanu koja postoji u vašim srcima; većina vas Me slijedi iz radoznalosti i došla je zbog ispraznosti za Mnom tragati. Kad se vaša treća želja rasprši – vaša želja za mirnim i sretnim životom – tad će i vaša radoznalost utihnuti. Obmana koja postoji u svakom od vaših srca razotkriva se kroz vaše riječi i djela. Iskreno govoreći, u odnosu na Mene samo ste radoznali, ali se Mene ne bojite; ne brinete o svojim jezicima, a još manje se suzdržavate u svojem ponašanju. Kakvu to onda vjeru doista imate? Je li ona iskrena? Moje riječi samo koristite kako bi odagnali svoje brige i ublažili vlastitu dosadu, ispunili preostale praznine u svojim životima. Tko je od vas Moje riječi proveo u djelo? Tko posjeduje iskrenu vjeru? Ne prestajete uzvikivati da je Bog onaj Bog koji promatra najdublje ljudsko srce, međutim, kako je Bog o kojem uzvikujete u svojim srcima usklađen sa Mnom? I budući da tako uzvikujete, zašto se onda tako ponašate? Može li biti da je ovo ljubav kojom Mi želite uzvratiti? Vaše usne frcaju od posvećenosti, međutim, gdje su vaše žrtve i vaša dobra djela? Da nije bilo vaših riječi koje su doprle do Mojih ušiju, kako bih vas mogao toliko mrziti? Da doista u Mene vjerujete, kako biste mogli upasti u takvo sramotno stanje? Na licima vam je izraz utučenosti kao da se u podzemlju protiv vas odvija suđenje. Nemate ni trunke životne snage i slabašno govorite o svom unutarnjem glasu; čak ste prepuni pritužbi i kletvi. Odavno ste izgubili vjeru u ono što Ja radim, a nestala je čak i vaša prvotna vjera, pa kako onda uopće možete slijediti do kraja? I budući da je tako, kako onda možete biti spašeni?

Iako je Moje djelo vrlo korisno za vas, vi Moje riječi nimalo ne cijenite i one u vama ništa ne postižu. Teško je pronaći stvari koje ću usavršiti, do te mjere da sam danas u vas gotovo izgubio nadu. Nekoliko godina sam tragao među vama, međutim, teško je pronaći nekog tko bi mogao biti Moj pouzdanik. Osjećam kao da nemam povjerenja nastaviti djelovati na vama niti ljubav kojom ću nastaviti ljubiti vas. To je stoga što su mi se još odavno zgadila vaša „postignuća”, mizerna i jadna kakva jesu; čini se kao da nikad nisam govorio među vama i kao da nikad nisam djelovao na vama. Vaša postignuća izazivaju takvo gađenje. Na sebe uvijek navlačite propast i sramotu i gotovo ste bezvrijedni. U vama jedva mogu pronaći ljudsko obličje, a ne mogu ni namirisati tračak ljudskog mirisa. Kamo je nestao vaš svjež miris? Gdje je cijena koju ste plaćali tijekom mnogih godina i gdje su rezultati? Zar nijedan nikad niste pronašli? Moje djelo sad ima novi početak, novo ishodište. Provest ću velike planove, pokrećući još i veće djelo, ali se vi i dalje, izopačeni, valjate u blatu kao i prije, živite u prljavoj vodi prošlosti i zapravo se niste uspjeli osloboditi svoje prvobitne neprilike. Dakle, vi još ništa niste zadobili iz Mojih riječi. Još uvijek se niste oslobodili svog prvobitnog blatnog staništa i prljave vode i samo znate Moje riječi, ali zapravo niste ušli u kraljevstvo slobode Mojih riječi, pa vam se Moje riječi nisu nikad otvorile; one su kao knjiga proročanstava koja je godinama bila zapečaćena. Pojavljujem vam se u životima, ali vi tog nikad niste svjesni. Vi Mene čak ni ne poznajete. Gotovo polovina riječi koje izgovaram jesu sud o vama, a one postižu polovicu učinaka, ostavljajući vas ošamućenima i zbunjenima. Preostala polovica se sastoji od riječi koje vas uče o životu i o tome kako se ponašati. Međutim, reklo bi se, što se vas tiče, te riječi kao da ni ne postoje ili kao da slušate riječi koje izgovaraju djeca, riječi kojima se uvijek prikriveno osmjehujete, ali po njima nikad ne postupate. Za ove stvari niste nikad bili zainteresirani; Moje ste postupke oduvijek promatrali iz radoznalosti, što je dovelo do toga da ste sad upali u tamu i ne možete vidjeti svjetlost, pa stoga tako jadno plačete u mraku. Ono što Ja želim je vaša pokornost, vaša bezuvjetna pokornost i još i više, zahtijevam da budete potpuno sigurni u sve što kažem. Ne trebate zauzeti nemaran stav, a posebno se ne trebate odnositi selektivno prema stvarima koje govorim, niti, kao što imate običaj, biti ravnodušni prema Mojim riječima i Mom djelu. Moje se djelo obavlja među vama i darovao sam vam ogroman broj Svojih riječi, međutim, ako se ovako površno odnosite prema Meni, ono što niste zadobili niti ste proveli u djelo Ja mogu samo predati neznabožačkim obiteljima. Koga od svih stvorenih bića Ja ne držim u Svojim rukama? Većina takvih među vama su oni u „zreloj starosti” i nemate energije prihvatiti ovu vrstu djela koje imam. Vi ste uvijek poput ptice hanhao,^[a] jedva preživljavate, a nikad niste ozbiljno uzimali Moje riječi. Mladi su izuzetno sujetni i sebi pretjerano ugađaju, a još manje pažnje obraćaju na Moje djelo. Ne zanima ih poslužiti se poslasticama s Moje gozbe; oni su poput ptičice koja je izletjela iz kaveza i odvažila se odletjeti što dalje. Kako Mi ovakvi mladi i stari ljudi mogu biti korisni? Oni u poodmaklim godinama spremni su Moje riječi koristiti kao mirovinu sve dok se ne nađu u svojim grobovima, kako bi nakon smrti njihove duše mogle otići na nebo; njima je to dovoljno. Stoga ovi stari ljudi sada uvijek gaje „velike ambicije” i „nepokolebljivu vjeru”. Iako imaju veliko strpljenje za Moje djelo i posjeduju tu osobinu starih ljudi da su čestiti i nepopustljivi, odbijajući da ih itko ili išta odvuče ili porazi – doista, oni su poput neosvojive tvrđave – nije li vjera tih ljudi ispunjena praznovjernim mrtvilom? Gdje je njihov put? Nije li za njih njihov put predug, previše dalek? Kako bi oni mogli znati Moje nakane? Čak i ako je njihova vjera za svaku pohvalu, koliko ovih starijih ljudi ne slijedi na zbunjen način, već zapravo teži životu? Koliko njih doista razumije pravi značaj Mog djela? Kome od njih nije cilj slijediti Me danas u ovom svijetu kako u bliskoj budućnosti ne bi sišli u podzemlje, već da ih Ja odvedem u drugi svijet? Mislite li da je vaše odredište tako jednostavna stvar? Iako ste svi vi mladi poput mladunčadi lavova, rijetko kad u svojim srcima imate istiniti put. Vaša mladost ne daje vam pravo na više Mog djela; naprotiv, vi uvijek izazivate Moju odbojnost prema vama. Iako ste mladi, nedostaje vam ili životne snage ili ambicije, i uvijek ste neopredijeljeni u pogledu svoje budućnosti; kao da ste ravnodušni, a ipak to uvijek primate k srcu. Moglo bi se reći da se životna snaga, težnje i usvojeno stajalište koji bi se trebali naći kod mladih ljudi, nipošto ne mogu naći u vama; vi, tako mlade osobe, nemate stava i nesposobni ste razlikovati ispravno od pogrešnog, dobro od zla, lijepo od ružnog. Nemoguće je u vama pronaći ikakve elemente koji su svježi. Gotovo ste u potpunosti staromodni, i vi ste, tako osobe, također naučili slijediti gomilu, biti bez razuma. Nikada ne možete jasno razlikovati ispravno od pogrešnog, ne možete razlikovati istinito od lažnog, nikada ne težite izvrsnosti, niti možete reći što je ispravno, a što pogrešno, što je istina, a što licemjerje. Oko vas se širi teži i gori smrad religije nego kod starih ljudi. Čak ste i ponosni, nadmeni i nerazumni, vrlo ste natjecateljski raspoloženi i vaša je ratobornost vrlo izražena – kako bi takva mlada osoba mogla posjedovati istinu? Kako netko tko se ne može držati svog stava može postojano svjedočiti? Kako se netko tko nema sposobnost napraviti razliku između ispravnog i pogrešnog može nazvati mladom osobom? Kako se netko tko nema životnu snagu, polet, svježinu, smirenost i postojanost mlade osobe može nazvati Mojim sljedbenikom? Kako netko tko nema istinu, nema osjećaj za pravdu, ali voli se igrati i boriti, može biti dostojan biti Mojim svjedokom? Mladi ljudi ne bi trebali biti puni obmane i diskriminirajućih pogleda prema drugima. Ne bi se trebali upuštati u destruktivne, gnusne radnje. Ne bi trebali biti bez težnji, pokretačke snage i živog duha koji teži prema gore. Ne bi trebali biti obeshrabreni vlastitim izgledima za budućnost niti trebaju gubiti nadu u život ili vjeru u budućnost. Trebali bi imati ustrajnosti da nastave putem istine koji su sad izabrali – da ostvare želju da cijeli svoj život daju za Mene. Ne bi trebali biti bez istine, niti bi trebali pokrivati licemjerje i nepravednost – trebali bi čvrsto stajati u svom ispravnom stavu; ne bi trebali prepuštati se struji, već bi trebali imati duha da se usude podnijeti žrtve i boriti se za pravdu i istinu. Trebali bi imati hrabrosti da ne podlegnu ugnjetavanju od strane sila tame i da preobraze značaj svog postojanja. Ne bi trebali mirno prihvaćati stvari, nego bi još i više trebali imati duh iskrenosti i otvorenosti, te opraštanja svojoj braći i sestrama. Naravno, to su Moji zahtjevi za svakoga i Moja poticanja svima. Ali još i više, ovo su Moje utješne riječi za sve mlade ljude. Vi biste trebali postupati prema Mojim riječima. Osobito mladi ljudi ne bi trebali biti bez odlučnosti da jasno razluče kako stvari stoje i da traže pravdu i istinu. Vi biste trebali težiti svim lijepim i dobrim stvarima i trebali biste zadobiti stvarnost svih pozitivnih stvari. Štoviše, trebali biste biti odgovorni za vlastiti život i ne smijete ga shvaćati olako. Rijetko je da ljudi, došavši na svijet, susretnu Mene, a rijetko je i imati priliku tragati za istinom i zadobiti istinu. Zašto vi ne biste cijenili ovo predivno vrijeme kao pravi put kojem trebate težiti u ovom životu? I zašto ste uvijek tako prezirni prema istini i pravdi? Zašto uvijek gazite i uništavate sebe zbog nepravednosti i prljavštine koja se poigrava s ljudima? I zašto se ponašate poput onih starih ljudi koji se upuštaju u ono što čine nepravedni? Zašto oponašate stare načine starih stvari? Vaši bi životi trebali biti puni pravde, istine i svetosti; nipošto niste trebali postati iskvareni tako rano i tako pasti u podzemlje. Zar ne osjećate da bi to bila strašna nesreća? Zar ne osjećate da bi to bilo strašno nepravedno?

Svi vi trebate obavljati svoje potpuno savršeno djelo i žrtvovati ga na Mom oltaru, pretvarajući ga u jedinu – i najveću – žrtvu koju Mi prinosite. Svi vi trebate stajati čvrsto u vlastitom stavu i da vas ne raznosi svaki prolazni povjetarac kao oblake na nebu. Naporno radite pola svog života, pa zašto ne biste potražili odredište koje trebate imati? Mučite se pola života, a ipak dopuštate svojim roditeljima da poput svinja i pasa u grob odvuku istinu i značaj vašeg osobnog postojanja. Zar ne misliš da je ovo velika nepravda prema tebi? Zar ne osjećaš da je ovakav način života besmisleniji od bilo kojeg drugog? Ovakvo traganje za istinom i pravim putem će na kraju izazvati probleme tako da će susjedi biti nespokojni i cijela obitelj nesretna, a to će izazvati smrtonosne katastrofe. Ako živiš na ovaj način, zar to ne predstavlja život potpuno lišen vrijednosti? Čiji bi život mogao biti sretniji od tvoga i čiji bi život mogao biti besmisleniji od tvoga? Zar ne tražiš Mene kako bi zadobio Moju radost i riječi utjehe za sebe? Ipak, nakon što si pola života trčao okolo, izazivaš Me sve dok se posve ne razbjesnim i ne obratim pažnju na tebe ili te ne odobrim – zar to ne znači da je cijeli tvoj život bio uzaludan? Kako si mogao imati obraza otići i vidjeti duše onih svetaca kroz stoljeća koji su pušteni iz čistilišta? Ti si mlak prema Meni i na kraju izazivaš pogubni nesreću – bilo bi bolje iskoristiti ovu priliku i imati radosno putovanje preko golemog oceana, a zatim poslušati Moj „zadatak”. Odavno sam vam rekao: oni koji su – kao što si ti danas – mlaki, a ipak ne žele otići, na kraju će biti poklopljeni i progutani valovima koje sam Ja stvorio. Možete li se vi doista zaštititi? Jesi li ti doista uvjeren da tvoj sadašnji način težnje može osigurati da ćeš biti usavršen? Nije li tvoje srce nepopustljivo? Ovakva vrsta slijeđenja, ovakva vrsta težnje, ovakva vrsta života i ovakva vrsta karaktera – kako bi to moglo zadobiti Moje odobrenje?

Fusnota:

a. Priča o ptici hanhao veoma je slična Ezopovoj basni o mravu i cvrčku. Dok je vrijeme toplo, ptica hanhao više voli ljenčariti umjesto praviti gnijezdo, unatoč ponovljenim upozorenjima njezine susjede, svrake. Kad dođe zima, ova ptica se smrzne i umre od hladnoće.