Na zemlji sam obavio ogromnu količinu djela i toliko godina sam hodio među ljudskim rodom, međutim, ljudi rijetko imaju znanje o Mom liku i Mojoj naravi i malo njih može detaljno objasniti djelo koje obavljam. Ljudima manjka toliko stvari, uvijek im nedostaje razumijevanje onog što činim, a njihova su srca uvijek na oprezu kao da su duboko uplašeni da ću ih dovesti u neku drugu situaciju, a zatim na njih više neću obraćati pažnju. Prema tomu, ljudski stavovi su prema Meni uvijek mlaki uz pojačanu mjeru opreza. To je stoga što su ljudi došli u sadašnjost ne shvaćajući djelo koje obavljam, a posebno su zbunjeni riječima koje im govorim. Moje riječi drže u svojim rukama ne znajući trebaju li se obavezati na nepokolebljivu vjeru u njih ili odabrati neodlučnost i zaboraviti ih. Ne znaju trebaju li ih provesti u djelo ili pričekati i vidjeti što će se dogoditi, trebaju li sve odbaciti i hrabro slijediti ili, kao i prije, nastaviti biti u prijateljstvu sa svijetom. Unutarnji ljudski svjetovi su tako zamršeni i tako lukavi. Budući da ljudi ne mogu jasno ili u potpunosti vidjeti Moje riječi, mnogima od njih je teško praktično ih provoditi i svoja srca teško polažu pred Mene. Duboko razumijem vaše poteškoće. Mnoge su slabosti neizbježne kad se živi u tijelu, a mnogi objektivni čimbenici vam stvaraju poteškoće. Hranite svoju obitelj, dane provodite radeći naporno, a mjeseci i godine prolaze u nedaćama. Brojne su poteškoće života u tijelu – ne poričem to, a naravno da su Moji zahtjevi prema vama postavljeni u skladu s vašim poteškoćama. Svi zahtjevi u djelu koje obavljam utemeljeni su na vašem stvarnom rastu. Možda su u prošlosti zahtjevi koje su vam ljudi u svojemu poslu postavljali bili pomiješani s elementima pretjeranosti, međutim, trebate znati da, u onome što kažem i činim, Ja nikad nisam imao pretjerane zahtjeve prema vama. Svi zahtjevi se temelje na ljudskoj prirodi, na tijelu i onome što im je potrebno. Trebate znati, a Ja vam posve jasno mogu reći da ne osporavam određene razumne načine razmišljanja koje ljudi imaju niti osporavam urođenu prirodu ljudskog roda. Samo zato što ljudi ne razumiju kakva su zapravo mjerila koja sam im postavio niti razumiju izvorno značenje Mojih riječi, sve do sada su ljudi sumnjali u Moje riječi i Mojim riječima vjeruje čak manje od polovine ljudi. Ostali su nevjernici, a još je više onih koji Me vole čuti kako „pričam priče”. Štoviše, mnogo je onih koji uživaju u spektaklu. Upozoravam vas: mnoge Moje riječi već su se otvorile onima koji vjeruju u Mene, a one koji uživaju u prelijepom pogledu na kraljevstva, ali su zaključani pred njegovim vratima, Ja sam već odbacio. Niste li vi samo kukolj, prezren i od Mene izgnan? Kako ste Me mogli gledati kako odlazim, a zatim radosno pozdravljati Moj povratak? Kažem vam, nakon što su Ninivljani čuli ljutite Jahvine riječi, istog su se trena otvoreno pokajali. Bili su ispunjeni strahom i užasom jer su povjerovali u Njegove riječi i stoga su se otvoreno pokajali. Kad je riječ o današnjim ljudima, premda i vi vjerujete Mojim riječima, a još i više od toga vjerujete da je danas Jahve ponovo došao među vas, vaš stav je ništa drugo nego nepoštivanje, kao da samo promatrate Isusa koji je prije više tisuća godina rođen u Judeji i sad je sišao među vas. Duboko razumijem obmanu koja postoji u vašim srcima; većina vas Me slijedi iz radoznalosti i došla je zbog ispraznosti za Mnom tragati. Kad se vaša treća želja rasprši – vaša želja za mirnim i sretnim životom – tad će i vaša radoznalost utihnuti. Obmana koja postoji u svakom od vaših srca razotkriva se kroz vaše riječi i djela. Iskreno govoreći, u odnosu na Mene samo ste radoznali, ali se Mene ne bojite; ne brinete o svojim jezicima, a još manje se suzdržavate u svojem ponašanju. Kakvu to onda vjeru doista imate? Je li ona iskrena? Moje riječi samo koristite kako bi odagnali svoje brige i ublažili vlastitu dosadu, ispunili preostale praznine u svojim životima. Tko je od vas Moje riječi proveo u djelo? Tko posjeduje iskrenu vjeru? Ne prestajete uzvikivati da je Bog onaj Bog koji prozire duboko u ljudska srca, međutim, kako je Bog o kojem uzvikujete u svojim srcima usklađen sa Mnom? I budući da tako uzvikujete, zašto se onda tako ponašate? Može li biti da je ovo ljubav kojom Mi želite uzvratiti? Vaše usne frcaju od posvećenosti, međutim, gdje su vaše žrtve i vaša dobra djela? Da nije bilo vaših riječi koje su doprle do Mojih ušiju, kako bih vas mogao toliko mrziti? Da doista u Mene vjerujete, kako biste mogli upasti u takvo stanje nevolje? Na licima vam je izraz utučenosti kao da se u podzemlju protiv vas odvija suđenje. Nemate ni trunke životne snage i slabašno govorite o svom unutarnjem glasu; čak ste prepuni pritužbi i kletvi. Odavno ste izgubili vjeru u ono što Ja radim, a nestala je čak i vaša prvotna vjera, pa kako onda uopće možete slijediti do kraja? I budući da je tako, kako onda možete biti spašeni?

Iako je Moje djelo vrlo korisno za vas, vi Moje riječi nimalo ne cijenite i one u vama ništa ne postižu. Teško je pronaći stvari koje ću usavršiti, a danas sam u vas gotovo izgubio nadu. Nekoliko godina sam tragao među vama, međutim, teško je pronaći nekog tko bi mogao biti Moj pouzdanik. Osjećam kao da nemam povjerenja nastaviti djelovati u vama niti ljubav kojom ću nastaviti ljubiti vas. To je stoga što su mi se još odavno zgadila vaša „postignuća”, mizerna i jadna kakva jesu; čini se kao da nikad nisam govorio među vama i kao da nikad nisam djelovao u vama. Vaša postignuća izazivaju takvo gađenje. Na sebe uvijek navlačite propast i sramotu i gotovo ste bezvrijedni. U vama jedva mogu pronaći ljudsko obličje, a ne mogu ni namirisati tračak ljudskog mirisa. Kamo je nestao vaš svjež miris? Gdje je cijena koju ste plaćali tijekom mnogih godina i gdje su rezultati? Zar nijedan nikad niste pronašli? Moje djelo sad ima novi početak, novo ishodište. Provest ću velike planove i želim postići još i veće djelo, ali se vi i dalje valjate u blatu kao i prije, živite u prljavoj vodi prošlosti i zapravo se niste uspjeli osloboditi svoje prvobitne neprilike. Dakle, vi još ništa niste zadobili iz Mojih riječi. Još uvijek se niste oslobodili svog prvobitnog blatnog staništa i prljave vode i samo znate Moje riječi, ali zapravo niste ušli u kraljevstvo slobode Mojih riječi, pa vam se Moje riječi nisu nikad otvorile; one su kao knjiga proročanstava koja je godinama bila zapečaćena. Pojavljujem vam se u životima, ali vi tog nikad niste svjesni. Čak Me ni ne prepoznajete. Skoro polovica riječi koje izgovaram predstavlja sud vama, a one postižu tek polovicu učinka koje bi trebale postići, a to je da vam usade dubok strah. Preostala polovica se sastoji od riječi koje vas uče o životu i o tome kako se ponašati. Međutim, reklo bi se, što se vas tiče, te riječi kao da ni ne postoje ili kao da slušate riječi koje izgovaraju djeca, riječi kojima se uvijek prikriveno osmjehujete, ali po njima nikad ne postupate. Za ove stvari niste nikad bili zainteresirani; Moje ste postupke oduvijek promatrali prvenstveno iz radoznalosti, što je dovelo do toga da ste sad upali u tamu i ne možete vidjeti svjetlost, pa stoga tako jadno plačete u mraku. Ono što Ja želim je vaša poslušnost, vaša bezuvjetna poslušnost i još i više, zahtijevam da budete potpuno sigurni u sve što kažem. Ne trebate zauzeti nemaran stav, a posebno se ne trebate odnositi selektivno prema stvarima koje govorim, niti, kao što imate običaj, biti ravnodušni prema Mojim riječima i Mom djelu. Moje se djelo obavlja među vama i darovao sam vam ogroman broj Svojih riječi, međutim, ako se ovako odnosite prema Meni, ono što niste zadobili niti ste proveli u djelo Ja mogu samo predati neznabožačkim obiteljima. Koga od svih stvorenih bića Ja ne držim u Svojim rukama? Većina takvih među vama su oni u „zreloj starosti” i nemate energije prihvatiti ovu vrstu djela koje imam. Vi ste poput ptice hanhao,^[a] jedva preživljavate, a nikad niste ozbiljno uzimali Moje riječi. Mladi su izuzetno sujetni i sebi pretjerano ugađaju, a još manje pažnje obraćaju na Moje djelo. Ne zanima ih poslužiti se poslasticama s Moje gozbe; oni su poput ptičice koja je izletjela iz kaveza i odvažila se odletjeti što dalje. Kako Mi ovakvi mladi i stari ljudi mogu biti korisni? Oni u poodmaklim godinama spremni su Moje riječi koristiti kao mirovinu sve dok se ne nađu u svojim grobovima, kako bi nakon smrti njihove duše mogle otići na nebo; njima je to dovoljno. Ovi današnji stari ljudi uvijek gaje „velike težnje” i „nepokolebljivo samopouzdanje”. Iako za Moje djelo imaju veliko strpljenje i posjeduju osobinu uspravnosti i nepopustljivosti svojstvenu starijima, odbijaju da ih itko ili išta odvlači ili porazi – doista su poput neosvojive tvrđave – ipak, nije li vjera ovih ljudi obavijena velom praznovjerne morbidnosti? Gdje je njihov put? Nije li njihov put za njih predug i predalek? Kako bi mogli spoznati Moju volju? Iako je njihovo samopouzdanje vrijedno hvale, koliko njih među ovim starješinama ne slijedi zbunjeno, već doista traga za životom? Koliko njih doista razumije pravi značaj Mog djela? Kome od njih nije cilj slijediti Me danas u ovom svijetu kako u bliskoj budućnosti ne bi sišli u podzemlje, već da ih Ja odvedem u drugi svijet? Mislite li da je vaše odredište tako jednostavna stvar? Iako ste svi vi mladi poput mladunčadi lavova, rijetko kad u svojim srcima imate istiniti put. Vaša mladost vam ne daje pravo na više od Mog djela; naprotiv, uvijek izazivate Moje gnušanje prema sebi. Iako ste mladi, nedostaju vam životna snaga ili ambicija, i nikad se ne obvezujete u pogledu svoje budućnosti; kao da ste ravnodušni i duboko se premišljate. Moglo bi se reći da se životna snaga, ideali i zauzeti stav, koji bi trebali biti svojstveni mladim ljudima, kod vas apsolutno ne mogu pronaći; ti, takva mlada osoba, nemaš stav ni sposobnost razlikovati ispravno od pogrešnog, dobro od zla, lijepo od ružnog. U vama je nemoguće pronaći ikakav element svježine. Gotovo ste potpuno staromodni, a ti, takva mlada osoba, također si naučio povoditi se za gomilom, biti nerazuman. Nikad ne možete jasno razlikovati ispravno od pogrešnog, ne možete razgraničiti istinito od lažnog, nikad ne stremite izuzetnosti niti možete reći što je ispravno, a što je pogrešno, što je istina, a što licemjerje. Kod vas postoji veći i ozbiljniji smrad religije no što je onaj prisutan kod starih ljudi. Još ste i oholi i nerazumni, natjecateljski nastrojeni, s vrlo snažnom naklonošću prema agresiji – kako bi ovakva mlada osoba mogla posjedovati istinu? Kako netko tko ne može zauzeti stav može svjedočiti? Kako se netko tko nema sposobnost napraviti razliku između ispravnog i pogrešnog može nazvati mladom osobom? Kako se netko tko nema životnu snagu, polet, svježinu, smirenost i postojanost mlade osobe može nazvati Mojim sljedbenikom? Kako netko tko nema istinu, nema osjećaj za pravdu, ali voli se igrati i boriti, može biti dostojan biti Mojim svjedokom? Oči ispunjene prevarom i predrasudama prema drugima nisu ono što bi mladi ljudi trebali posjedovati, a mladi ljudi ne trebaju se upuštati u destruktivne, gnusne radnje. Ne bi trebali biti bez ideala, težnji i zanosne želje da se poboljšaju; ne trebaju biti obeshrabreni vlastitim izgledima niti trebaju gubiti nadu u život ili povjerenje u budućnost; trebaju imati ustrajnost nastaviti putem istine koji su sad izabrali – ostvariti želju da čitave svoje živote daju za Mene. Ne bi trebali biti bez istine ni skrivati licemjerje i nepravednost – trebali bi s ispravnim stavom čvrsto stajati. Ne trebaju samo lutati, već trebaju posjedovati duh odvažnosti, žrtvovati se i boriti se za pravdu i istinu. Mladi ljudi trebaju imati hrabrosti i ne podlijegati ugnjetavanju sila tame te preobraziti značaj svojeg postojanja. Mladi ljudi se ne trebaju pomiriti s nedaćama, već trebaju biti otvoreni i iskreni, s duhom praštanja za svoju braću i sestre. Naravno, ovo su Moji zahtjevi za svakog i Moj savjet svima. Ali još i više, ovo su Moje umirujuće riječi za sve mlade ljude. Trebali bi primjenjivati Moje riječi. Napose, mladi ljudi ne bi trebali biti bez odlučnosti da budu razboriti u problemima i tražiti pravdu i istinu. Trebate težiti svemu lijepom i dobrom i trebate steći stvarnost svih pozitivnih stvari. Prema svom životu trebate biti odgovorni i ne smijete ga shvaćati olako. Ljudi dolaze na zemlju i rijetko se ukazuje susret sa Mnom, a također se rijetko ukazuje prilika za traženje i zadobivanje istine. Zašto ne biste cijenili ovo prelijepo vrijeme kao pravi put koji treba slijediti u ovom životu? I zašto ste uvijek tako prezrivi prema istini i pravdi? Zašto po sebi uvijek gazite i sebe uništavate zbog te nepravednosti i prljavštine koja se s ljudima poigrava? I zašto se ponašate poput onih staraca koji se bave onime što čine nepravedni? Zašto oponašate stare načine obavljanja starih stvari? Vaši životi trebaju biti ispunjeni pravdom, istinom i svetošću; u tako mladom dobu, vaši životi ne bi trebali biti tako izopačeni, to će vas dovesti do padanja u podzemlje. Zar ne osjećate da bi to bila strašna nesreća? Zar ne osjećate da bi to bilo strašno nepravedno?

Svi vi trebate obavljati svoje potpuno savršeno djelo i žrtvovati ga na Mom oltaru, pretvarajući ga u konačnu, jedinstvenu žrtvu koju Mi prinosite. Svi vi trebate stajati čvrsto u vlastitom stavu i da vas ne raznosi svaki prolazni povjetarac kao oblake na nebu. Naporno radite pola svog života, pa zašto ne biste potražili odredište koje trebate imati? Mučite se pola života, a ipak dopuštate svojim roditeljima da poput svinja i pasa u grob odvuku istinu i značaj vašeg osobnog postojanja. Zar ne misliš da je ovo velika nepravda prema tebi? Zar ne osjećaš da je život koji se vodi na ovakav način potpuno besmislen? Ovakvo traganje za istinom i pravim putem će na kraju izazvati probleme tako da će susjedi biti nespokojni i cijela obitelj nesretna, a to će izazvati smrtonosne katastrofe. Ako živiš na ovaj način, zar to ne predstavlja krajnje besmislen život? Čiji bi život mogao biti sretniji od tvoga i čiji bi život mogao biti besmisleniji od tvoga? Zar ne tragaš za Mnom kako bi zadobio Moju radost i riječi utjehe za sebe? Ipak, nakon što si pola života trčao okolo, izazivaš Me sve dok se posve ne razbjesnim i ne obratim pažnju na tebe ili te ne pohvalim – zar to ne znači da je cijeli tvoj život bio uzaludan? Kako si mogao imati obraza otići i vidjeti duše onih svetaca kroz stoljeća koji su pušteni iz čistilišta? Ravnodušan si prema Meni i na kraju izazivaš smrtonosnu katastrofu – bilo bi bolje iskoristiti ovu priliku i otići na radosno putovanje preko ogromnog oceana, a zatim poslušati Moj „zadatak”. Davno sam vam rekao da ćete danas, tako ravnodušni kakvi jeste, a ipak nevoljni poći, na kraju biti potopljeni i progutani pod valovima koje sam stvorio. Možete li se zbilja zaštititi? Jesi li stvarno siguran da će ti tvoja sadašnja metoda potrage osigurati da budeš usavršen? Nisi li sasvim tvrdog srca? Ovakvo sljedbeništvo, ovakva potraga, ovakav život i ovakav karakter – kako bi mogli zadobiti Moju pohvalu?

Fusnota:

a. Priča o ptici hanhao veoma je slična Ezopovoj basni o mravu i cvrčku. Dok je vrijeme toplo, ptica hanhao više voli ljenčariti umjesto praviti gnijezdo, unatoč ponovljenim upozorenjima njezine susjede, svrake. Kad dođe zima, ova ptica se smrzne i umre od hladnoće.