Djelo služitelja bilo je prvi korak u djelu osvajanja. Danas je drugi korak u djelu osvajanja. Zašto se u djelu osvajanja također spominje usavršavanje? Zato da bi se stvorio temelj za budućnost. Danas je posljednji korak djela osvajanja; sljedeće će doći vrijeme velike nevolje, koje će označiti službeni početak usavršavanja čovječanstva. Sada je glavni zadatak osvajanje, ali to je ujedno i prvi korak u procesu usavršavanja. Ovaj prvi korak podrazumijeva usavršavanje ljudskog znanja i pokornosti, što svakako stvara temelj za djelo osvajanja. Da bi bio usavršen, moraš u budućoj nevolji moći ostati postojan i dati sve od sebe da proširiš sljedeći korak djela; to znači biti usavršen, a to je ujedno i vrijeme kada Bog u potpunosti zadobiva ljude. Danas govorimo o tome da čovjek bude osvojen, a govori se i o tome da bude usavršen. Ali djelo koje se danas obavlja temelj je za usavršavanje u budućnosti; da bi bili usavršeni, ljudi moraju iskusiti nevolju, a to iskustvo nevolje mora se temeljiti na tome da su osvojeni. Ako ljudi danas nemaju taj temelj – ako nisu potpuno osvojeni – onda će im biti teško ostati postojani tijekom sljedećeg koraka djela. Konačni cilj nije jednostavno biti osvojen. To je samo korak svjedočanstva za Boga pred Sotonom. Biti usavršen konačni je cilj, a ako nisi usavršen, onda te se može i otpisati. Tek kada se u budućnosti suočiš s nevoljom, vidjet će se tvoj istinski rast; to jest, tek će tada postati očito koliko je čista tvoja ljubav prema Bogu. Ljudi danas ovo govore: „Pokorit ćemo se svemu što Bog čini. Spremni smo biti i kontrast koji može pokazati Božju veliku silu i Božju narav. Bilo da je Bog dobrostiv prema nama ili nas proklinje, bilo da nam sudi, mi smo Bogu i dalje zahvalni.” Činjenica da to govoriš samo pokazuje da imaš nešto malo spoznaje, ali može li se takva spoznaja primijeniti u stvarnosti ovisi o tome je li spoznaja stvarna ili nije. To što ljudi danas imaju takve uvide i spoznaju učinak je djela osvajanja. Možeš li biti usavršen ili ne, može se vidjeti samo u suočavanju s nevoljom, a tada će se vidjeti voliš li doista Boga iz srca. Ako je tvoja ljubav doista čista, onda ćeš reći: „Mi smo kontrasti, mi smo stvorena bića u Božjim rukama.” Kada propovijedaš evanđelje neznabožačkim narodima, reći ćeš: „Ja samo služim. Služeći se iskvarenim naravima u nama, Bog je sve to rekao kako bismo mogli vidjeti Njegovu pravednu narav; da On to nije rekao, ne bismo mogli vidjeti Boga niti cijeniti Njegovu mudrost, niti primiti tako veliko spasenje i tako velike blagoslove.” Ako doista imaš to iskustveno znanje, onda je to dovoljno. Međutim, mnogo toga što danas govoriš ne sadrži nikakvu spoznaju, nego je sve to samo hrpa ispraznih parola: „Mi smo kontrasti i služitelji; želimo biti osvojeni i dati snažno svjedočanstvo za Boga….” Samo uzvikivanje ne znači da imaš stvarnost niti dokazuje da posjeduješ rast; moraš imati istinsku spoznaju, a tvoja spoznaja mora biti stavljena na kušnju.

Trebao bi više čitati ove izjave koje je Bog izrekao tijekom ovog razdoblja i usporediti ih sa svojim postupcima: apsolutna je činjenica da si ti doista pravi kontrast! Dokle danas seže tvoja spoznaja? Tvoje zamisli, misli, ponašanje, riječi i tvoja djela – ne čine li svi ti izrazi kontrast Božjoj pravednosti i svetosti? Nisu li vaši izrazi očitovanja iskvarene naravi koju razotkrivaju Božje riječi? Božja pravedna narav, kao i Njegova svetost, otkrivaju se u tvojim mislima i zamislima, tvojim motivima i iskvarenosti koja se u tebi otkriva. I Bog je rođen u zemlji prljavštine, a ipak ostaje neokaljan prljavštinom. On živi u istom prljavom svijetu kao i ti, ali posjeduje razum i uvid te prezire prljavštinu. Čak i kada se radi o tvojim riječima i djelima, možda ne možeš uočiti ono prljavo u njima, ali On može i na to ti ukazuje. Te tvoje stare stvari – tvoj nedostatak uljuđenosti, uvida i razuma, kao i tvoji zaostali načini življenja – sada su otkrivene današnjim razotkrivanjem; samo time što Bog dolazi na zemlju kako bi tako djelovao ljudi vide Njegovu svetost i pravednu narav. On ti sudi i grdi te, navodeći te da zadobiješ razumijevanje; tvoja se demonska priroda ponekad očituje i On ti na nju ukazuje. Čovjekovu bit poznaje kao svoj džep. On živi među vama, jede istu hranu kao i ti i živi u istom okruženju – ali čak i tako, On zna više; On te može razotkriti i prozreti iskvarenu bit ljudskosti. Ništa ne prezire više od čovjekovih filozofija za ovozemaljsko ophođenje te nepoštenja i lažljivosti. Osobito mrzi ljudske tjelesne interakcije. On možda nije upoznat s čovjekovim filozofijama za ovozemaljsko ophođenje, ali može jasno vidjeti i razotkriti iskvarene naravi koje ljudi otkrivaju. Djeluje kako bi putem tih stvari govorio i podučavao čovjeka; On se tim stvarima služi da bi sudio ljudima i otkrio Svoju vlastitu pravednu i svetu narav. Tako ljudi postaju kontrasti Njegovu djelu. Samo utjelovljeni Bog može razotkriti razne čovjekove iskvarene naravi i sva ružna Sotonina lica. Iako te ne kažnjava, nego te samo upotrebljava kao kontrast Svojoj pravednosti i svetosti, osjećaš se posramljeno i nemaš se gdje sakriti, jer si previše prljav. On govori služeći se onim što je razotkriveno u čovjeku i, tek kada se to razotkrije, ljudi postaju svjesni koliko je Bog svet. On ne previđa ni najmanji djelić prljavštine u ljudima, pa čak ni najmanju prljavu misao u njihovu srcu; ako riječi i djela ljudi nisu u skladu s Njegovim nakanama, onda ih On ne opravdava. U Njegovim riječima nema mjesta za prljavštinu ljudi niti bilo čega drugog – sve to mora biti razotkriveno. Tek tada vidiš da je On doista drukčiji od čovjeka. Ako u ljudima postoji i najmanja prljavština, onda je On potpuno prezire. Ima čak i trenutaka kada ljudi ne mogu razumjeti, pa kažu: „Bože, zašto si Ti uvijek ljut? Zašto nemaš obzira prema čovjekovim slabostima? Zašto prema ljudima ne možeš biti malo popustljiviji? Zašto si tako bezobziran prema čovjeku? Jasno ti je do koje su mjere ljudi iskvareni, pa zašto se i dalje tako odnosiš prema njima?” On se gnuša grijeha, mrzi ga i gnuša ga se osobito ako u tebi postoji ikakav trag buntovništva. Kada otkrivaš buntovnu narav, On to vidi i gnuša je se s iznimnom odbojnošću. Time se očituje Njegova narav i ono što Bog jest. Kada se usporediš s Njim, vidiš da, iako On jede istu hranu kao i čovjek, nosi istu odjeću, sudjeluje u istim svakodnevnim stvarima kao i on te živi i prebiva s njim, ipak nije poput čovjeka. Nije li to značaj kontrasta? Tim ljudskim stvarima pokazuje se velika Božja sila; upravo tama ističe dragocjeno postojanje svjetla.

Naravno, Bog vas nije namjerno učinio kontrastom. Naprotiv, tek kada ovo djelo urodi plodom, otkriva se da je čovjekovo buntovništvo kontrast Božjoj pravednoj naravi, i samo zato što ste kontrasti imate priliku spoznati prirodno otkrivenje Božje pravedne naravi. Sudi vam se i grdi vas se zbog vašeg buntovništva, ali vaše buntovništvo ujedno je i ono što vas čini kontrastom te upravo zbog vašeg buntovništva primate veliku milost koju vam Bog daruje. Drugim riječima, vaše je buntovništvo kontrast Božjoj svemogućnosti i mudrosti, a upravo ste zbog svog buntovništva zadobili tako veliko spasenje i blagoslove. Iako sam vam više puta sudio, primili ste ogromno spasenje kakvo čovjek nikada prije nije primio. Ovo je djelo za vas od najvećeg značaja. Biti „kontrast” za vas je isto tako iznimno dragocjeno: spašeni ste i zadobili ste milost spasenja jer ste vi kontrast, pa nije li takav kontrast od najveće vrijednosti? Nije li od najvećeg značaja? Upravo zato što živite u istom području, istoj prljavoj zemlji, kao i Bog, vi ste kontrast i primate najveće spasenje. Da se Bog nije utjelovio, tko bi bio milosrdan prema vama i tko bi se brinuo o vama, tako neznatnim ljudima kakvi jeste? Tko bi mario za vas? Da se Bog nije utjelovio kako bi djelovao među vama, kada biste primili ovo spasenje, koje oni prije vas nikada nisu imali? Da se nisam utjelovio kako bih se brinuo o vama, kako bih sudio vašim grijesima, ne biste li odavno pali u podzemlje? Da se nisam utjelovio i ponizio među vama, kako biste mogli biti podobni da budete kontrast Božjoj pravednoj naravi? Niste li vi kontrast zato što sam se Ja utjelovio i došao među vas kako bih vam omogućio da zadobijete najveće spasenje? Ne primate li ovo spasenje zato što sam se Ja utjelovio? Da se Bog nije utjelovio kako bi živio s vama, biste li ipak otkrili da u ljudskom paklu živite životom nižim od pasa i svinja? Nije li vas se grdilo i sudilo vam se zato što ste kontrast Mojem djelu u tijelu? Nijedno djelo nije prikladnije za vas od djela kontrasta, jer ste spašeni usred suda upravo zato što ste kontrasti. Ne smatrate li da je biti kontrast u skladu s mjerilom blagoslov vašega života? Vi samo obavljate djelo kontrasta, a ipak primate takvo spasenje kakvo nikada prije niste imali niti ste ga čak mogli zamisliti. Danas je vaša dužnost biti kontrast, a vaša zaslužena nagrada jest uživati u vječnim blagoslovima u budućnosti. Spasenje koje zadobivate nije neki kratkotrajni uvid ili neka prolazna spoznaja za današnji dan, već veći blagoslov: vječni nastavak života. Iako sam upotrijebio „kontrast” da vas osvojim, trebali biste znati da su vam ovo spasenje i ovaj blagoslov dani kako bi vas se zadobilo; to je radi osvajanja, ali i zato da bih vas mogao još bolje spasiti. „Kontrast” je činjenica, ali razlog zbog kojega ste kontrasti jest vaše buntovništvo, i upravo ste zbog toga zadobili blagoslove koje nitko nikada nije zadobio. Danas vam je omogućeno da vidite i čujete; sutra ćete primiti, i više od toga, bit ćete još više blagoslovljeni. Nisu li takvi kontrasti onda od najveće vrijednosti? Učinci današnjeg djela osvajanja postižu se vašim buntovnim naravima koje služe kao kontrasti. To jest, vrhunac drugog kruga grdnje i suda jest u tome da se vaša prljavština i buntovništvo upotrijebe kao kontrast, omogućujući vam da vidite Božju pravednu narav. Kada se tijekom drugog kruga suda i grdnje još jednom pokorite, tada vam se otvoreno otkriva cjelokupnost Božje pravedne naravi. To znači da, kada se vaše prihvaćanje djela osvajanja privede kraju, to je ujedno i vrijeme kada završavate s vršenjem dužnosti kontrasta. Nije Mi namjera davati vam etikete. Naprotiv, koristim vašu ulogu služitelja kako bih izvršio prvi krug djela osvajanja i otkrio Božju narav koja je pravedna i ne podnosi uvredu. Time što služite kao kontrast, drugim riječima, time što vaše buntovništvo služi kao kontrast, postižu se učinci drugog kruga djela osvajanja, u potpunosti vam otkrivajući Božju pravednu narav, koja se prvi put nije u potpunosti otkrila; pokazuje vam se Božja pravedna narav u njezinoj cjelokupnosti, kao i sve što On jest, što obuhvaća mudrost Njegova djela, čudesnost i neokaljanu svetost. Učinak takvog djela postiže se osvajanjem u različitim razdobljima i različitim stupnjevima suda. Što se sud više približava svom vrhuncu, to više razotkriva ljudske buntovne naravi i to se više može postići učinak osvajanja. Cjelokupnost Božje pravedne naravi otkriva se tijekom ovog djela osvajanja. Djelo osvajanja podijeljeno je u dva koraka te ima različite faze i stupnjeve, pa su, naravno, i učinci koji se postižu različiti. To znači da stupanj ljudske pokornosti postaje sve veći. Tek nakon toga ljudi mogu u potpunosti biti dovedeni na pravi put usavršavanja. Drugim riječima, tek nakon što se cjelokupno djelo osvajanja dovrši (nakon što drugi krug suda postigne svoj konačni učinak), ljudima se više neće suditi, nego će im biti dopušteno ući na pravi put životnih iskustava. Jer sud predstavlja osvajanje, a osvajanje poprima oblik suda i grdnje.

Jedino utjelovljenjem na najzaostalijem i najprljavijem mjestu Bog može otkriti cjelokupnost Svoje svete i pravedne naravi. A čime se otkriva Njegova pravedna narav? Otkriva se time što On sudi čovjekovim grijesima, sudi Sotoni, gnuša se grijeha i mrzi neprijatelje koji Mu se opiru i bune se protiv Njega. Riječi koje danas govorim služe tome da sude čovjekovim grijesima, da sude čovjekovoj nepravednosti te da proklinju čovjekovo buntovništvo, nepoštenje i lažljivost. Sve što u čovjekovim riječima i djelima nije u skladu s Božjim nakanama mora biti podvrgnuto sudu, a sve čovjekovo buntovništvo okarakterizirano je kao grijeh. Njegove su riječi usredotočene na načelo suda; On se služi sudom čovjekovoj nepravednosti, prokletstvom čovjekova buntovništva i razotkrivanjem svih čovjekovih ružnih lica kako bi očitovao Svoju pravednu narav. Svetost je prikaz Njegove pravedne naravi, a Njegova je svetost zapravo Njegova pravedna narav. Vaše su iskvarene naravi pozadina današnjih riječi – u skladu njima govorim i sudim te provodim djelo osvajanja. Samo je to praktično djelo i samo se na taj način Božja svetost može u potpunosti istaknuti. Ako u tebi nema ni traga iskvarene naravi, onda ti Bog neće suditi niti će ti pokazati Svoju pravednu narav. Budući da imaš iskvarene naravi, Bog te neće poštedjeti i upravo se time pokazuje Njegova svetost. Kad bi Bog vidio da su čovjekova prljavština i buntovništvo preveliki, a da ti pritom ne govori, ne sudi ti niti te grdi zbog tvoje nepravednosti, to bi onda dokazalo da On nije Bog, jer ne bi mrzio grijeh; bio bi jednako prljav kao i čovjek. Danas ti sudim zbog tvoje prljavštine i grdim te zbog tvoje iskvarenosti i buntovništva. Ne razmećem pred vama Svojom silom niti vas namjerno tlačim; činim to zato što ste vi, rođeni u ovoj zemlji prljavštine, tako teško onečišćeni prljavštinom. Jednostavno ste izgubili svoj integritet i ljudskost, poput svinja koje žive na prljavim mjestima. Upravo vam se zbog vaše prljavštine i iskvarenosti sudi i Ja na vas svaljujem Svoj gnjev. Upravo zbog suda ovih riječi bili ste sposobni vidjeti da je Bog pravedni Bog i da je Bog sveti Bog; upravo zbog Njegove svetosti i Njegove pravednosti On vam sudi i sručuje Svoj gnjev na vas; upravo zato što vidi buntovništvo čovječanstva, On otkriva Svoju pravednu narav. Prljavština i iskvarenost čovječanstva otkrivaju Njegovu svetost. To je dovoljno da pokaže da je On Sâm Bog, koji je svet i neuprljan, a ipak živi u zemlji prljavštine. Ako se netko valja u blatu s drugima i nema ničeg svetog u njemu i nema pravednu narav, onda on nije mjerodavan suditi ljudskoj nepravednosti niti je podoban da sudi ljudima. Kako ljudi, koji su podjednako prljavi, mogu biti kvalificirani da sude onima koji su im slični? Samo sveti Bog Sâm može suditi svekolikom prljavom čovječanstvu. Kako čovjek može suditi čovjekovim grijesima? Kako čovjek može vidjeti grijehe čovjeka i kako čovjek može biti mjerodavan osuditi čovjeka? Ako Bog ne bi bio podoban suditi čovjekovim grijesima, kako bi On onda mogao biti Sâm pravedni Bog? Upravo zato što ljudi otkrivaju iskvarene naravi, Bog govori kako bi im sudio i samo tada mogu vidjeti da je On sveti Bog. Bog sudi čovjeku i grdi čovjeka zbog njegovih grijeha i razotkriva te grijehe. Nijedna osoba niti stvar ne može izbjeći ovaj sud. On sudi svemu što je prljavo. Samo se na taj način Božja narav otkriva kao pravedna. Ako bi bilo drugačije, kako bi se moglo reći da ste kontrasti i po imenu i po činjenicama?

Postoji velika razlika između djela obavljenog u Izraelu i današnjeg djela. Jahve je vodio život Izraelaca i nije bilo toliko grdnje i suda, jer su u to vrijeme ljudi premalo razumjeli svijet i imali su malo iskvarenih naravi. U ono su vrijeme Izraelci bespogovorno slušali Jahvu. Kada im je rekao da sagrade žrtvenike, brzo su ih sagradili; kada im je rekao da nose svećeničke haljine, poslušali su. U tim je danima Jahve bio poput pastira koji čuva stado ovaca, a ovce su slijedile pastirovo vodstvo i pasle travu na pašnjaku; Jahve je vodio njihov život, usmjeravajući ih u tome kako jedu, odijevaju se, prebivaju i putuju. To nije bilo vrijeme otkrivanja Božje naravi, jer je čovječanstvo tog vremena bilo tek rođeno; bilo je malo onih koji su bili buntovni i koji su se opirali, među čovječanstvom nije bilo puno prljavštine, pa ljudi nisu mogli služiti kao kontrast Božjoj naravi. Božja svetost postaje očita putem ljudi koji dolaze iz zemlje prljavštine; danas On upotrebljava prljavštinu koju razotkrivaju ti ljudi iz zemlje prljavštine, i On sudi te se tako usred suda otkriva ono što On jest. Zašto On sudi? On može izgovarati riječi suda jer se gnuša grijeha; kako bi mogao biti tako ljut da se ne gnuša buntovništva čovječanstva? Kad u Njemu ne bi bilo gnušanja ni odbojnosti, kad ne bi obraćao pažnju na ljudsko buntovništvo, onda bi to dokazalo da je prljav poput čovjeka. On može suditi čovjeku i grditi ga zato što se gnuša prljavštine, a ono čega se On gnuša u Njemu ne postoji. Kad bi i u Njemu bilo otpora i buntovništva, On se ne bi gnušao onih koji se opiru i koji su buntovni. Kad bi se djelo posljednjih dana i dalje provodilo u Izraelu, u tome ne bi bilo nikakvog smisla. Zašto se djelo posljednjih dana obavlja u Kini, najmračnijem i najzaostalijem mjestu od svih? Zato da bi se otkrila Njegova svetost i pravednost. Ukratko, što je mjesto mračnije, to se Božja svetost može više otkriti. Zapravo je sve to radi Božjeg djela. Tek danas shvaćate da je Bog sišao s neba kako bi stajao među vama, očitovan vašom prljavštinom i buntovništvom, i tek sada spoznajete Boga. Nije li to najveće uzdizanje? Zapravo, vi ste skupina izabranih ljudi u Kini. I zato što ste izabrani, što ste uživali u Božjoj milosti te zato što niste prikladni uživati u tako velikoj milosti, to dokazuje da je sve to za vas najviše uzdizanje. Bog vam se ukazao i u cijelosti otkrio Svoju svetu narav, dao vam je sve to i omogućio da uživate u svim blagoslovima u kojima biste uopće mogli uživati. Ne samo da ste okusili Božju pravednu narav, nego ste, još i više, okusili Božje spasenje, Božje otkupljenje i bezgraničnu, beskrajnu Božju ljubav. Vi, najprljaviji od svih, uživali ste u tako velikoj milosti – niste li blagoslovljeni? Nije li to Božje uzdizanje? Vi ljudi imate najniži položaj od svih; po svojoj ste prirodi nedostojni uživanja u tako velikom blagoslovu, a Bog je ipak napravio iznimku uzdižući te. Nije li te sram? Ako nisi sposoban ispuniti svoju dužnost, onda ćeš se na kraju sramiti samog sebe i sam ćeš sebe kazniti. Danas nisi discipliniran niti kažnjen; tvoje je tijelo živo i zdravo – ali na kraju će te ove riječi posramiti. Do danas još nisam nikoga otvoreno izgrdio; Moje su riječi možda stroge, ali kako se odnosim prema ljudima? Tješim ih, potičem i podsjećam. To činim ni zbog čega drugog nego da vas spasim. Zar doista ne razumijete Moje nakane? Svi biste trebali razumjeti ono što govorim i biti time nadahnuti. Tek sada mnogi ljudi razumiju: ne dolazi li ovaj blagoslov upravo od toga što smo kontrast? Nije li biti kontrast najblagoslovljenija stvar? Naposljetku, kada pođete propovijedati evanđelje, reći ćete ovo: „Mi smo tipični kontrasti.” Oni će vas pitati: „Što znači da ste tipičan kontrast?” A ti ćeš reći: „Mi smo kontrast Božjem djelu i Njegovoj velikoj sili. Cjelokupnost Božje pravedne naravi iznesena je na vidjelo našim buntovništvom; mi smo predmeti služenja Božjeg djela posljednjih dana, dodaci smo Njegovu djelu, a također i Njegovi alati.” Kada to čuju, bit će zaintrigirani. Zatim ćeš reći: „Mi smo primjerci i uzori za Božji dovršetak djela u cijelom svemiru i za Njegovo osvajanje cijelog čovječanstva. Bilo da smo sveti ili prljavi, ukratko, ipak smo blagoslovljeniji od vas, jer smo vidjeli Boga, i putem prilike da nas On osvoji, pokazuje se velika Božja sila; upravo zato što smo prljavi i iskvareni, Njegove se pravedna narav istaknula. Jeste li sposobni tako svjedočiti o Božjem djelu posljednjih dana? Vi niste podobni! To nije ništa drugo nego to što nas Bog uzdiže! Iako možda nismo oholi, možemo ponosno slaviti Boga, jer nitko ne može naslijediti tako veliko obećanje i nitko ne može uživati u tako velikom blagoslovu. Uistinu smo zahvalni što mi, koji smo tako prljavi, možemo služiti kao kontrasti tijekom Božjeg upravljanja.” A kada oni pitaju: „Što su primjerci i uzori?” ti ćeš reći: „Mi smo najbuntovniji i najprljaviji od čovječanstva; Sotona nas je najdublje iskvario, najzaostaliji smo i najniži od tijela. Klasični smo primjeri onih koje je Sotona iskoristio. Danas nas je Bog izabrao kao prve među čovječanstvom koji će biti osvojeni, i vidjeli smo Božju pravednu narav te naslijedili Njegovo obećanje; upotrebljava nas se kako bi se osvojilo više ljudi, stoga smo primjerci i uzori onih koji su osvojeni među čovječanstvom.” Nema boljeg svjedočanstva od ovih riječi, i to je tvoje najbolje iskustvo.