Kao pripadnici ljudske rase i posvećeni kršćani, svi imamo odgovornost i obvezu ponuditi svoje umove i tijela radi izvršenja Božjeg poslanja, jer cijelo naše biće došlo je od Boga i postoji zahvaljujući Božjoj vrhovnoj vlasti. Ako naši umovi i tijela ne doprinose izvršenju Božjeg poslanja niti pravičnom cilju čovječanstva, onda će se naše duše osjećati nedostojnima onih koji su mučenički stradali zarad izvršenja Božjeg poslanja, i još manje dostojnima Boga, koji nam je pružio sve.

Bog je stvorio ovaj svijet, On je stvorio ovo čovječanstvo i, štoviše, On je bio graditelj drevne grčke kulture i ljudske civilizacije. Samo Bog pruža utjehu ovom čovječanstvu i samo Bog danonoćno brine o ovom čovječanstvu. Ljudski razvoj i napredak nerazdvojivi su od Božje vrhovne vlasti, a povijest i budućnost čovječanstva neodvojive su od Božjih planova. Ako si pravi kršćanin, sigurno ćeš povjerovati u to da se uspon i pad svake zemlje ili naroda događaju prema Božjim planovima. Samo Bog zna sudbinu svake zemlje ili svakog naroda, i samo Bog upravlja pravcem razvoja ovog čovječanstva. Ako čovječanstvo želi dobru sudbinu, ako neka zemlja želi dobru sudbinu, onda se čovjek mora pokloniti Bogu iskazujući obožavanje, mora se pokajati i ispovjediti pred Bogom, ili će čovjekova sudbina i odredište postati neizbježna katastrofa.

Osvrnite se na vrijeme kada je Noa sagradio arku: čovječanstvo bijaše duboko iskvareno, ljudi se bijahu udaljili od Božjeg blagoslova, Bog više nije brinuo o njima i izgubili su obećanja Božja. Živjeli su u tami, bez Božje svjetlosti. Tada su postali razuzdani po prirodi i prepustili se groznoj izopačenosti. Takvi ljudi više nisu mogli primiti Božje obećanje – nisu bili kadri pogledati lice Božje niti čuti Božji glas, jer bijahu napustili Boga, odbacivši sve što im je darovao i zaboravivši Božji nauk. Srca su im se sve više udaljavala od Boga i, dok se to zbivalo, oni su se izopačili van svakog razuma i ljudskosti i postajali su sve više zli. Sve su se više približavali smrti i potpali su pod Božji gnjev i kaznu. Jedino je Noa obožavao Boga i klonio se zla, tako da je mogao čuti Božji glas i razumjeti Njegova uputstva. Sagradio je arku prema uputstvima Božjim, i u njoj sakupio sva živa stvorenja. I tako je, pošto je sve bilo spremno, Bog pustio Svoju rušilačku silu na svijet. Samo Noa i još sedam članova njegove obitelji preživjeli su uništenje, jer je Noa obožavao Jahvu i klonio se zla.

Vratimo se na sadašnje doba: takvi pravednici poput Noe, koji je umio obožavati Boga i kloniti se zla, više ne postoje. Pa ipak, Bog je i dalje milostiv prema tim ljudima i još uvijek im prašta tijekom ovog posljednjeg doba. Bog traži one koji čeznu za tim da im se On ukaže. On traži one koji mogu čuti Njegove riječi, koji nisu zaboravili na Njegovo poslanje i koji Mu nude svoje srce i tijelo. On traži one koji su pred Njim poslušni kao djeca i ne opiru Mu se. Ako se posvetiš Bogu, nesputan bilo kakvom moći ili silom, Bog će gledati na te s naklonošću i podarit će ti Svoje blagoslove. Ako si na visokom položaju, neukaljanog ugleda, ako imaš ogromno znanje, posjeduješ veliku imovinu i podržavaju te mnogi, ali te sve to ipak ne sprječava da dođeš pred Boga kako bi prihvatio Njegov poziv, izvršio Njegovo poslanje i učinio ono što Bog od tebe traži, onda će sve što činiš predstavljati najsmisleniji cilj na zemlji i najpravedniji pothvat čovječanstva. Odbiješ li Božji poziv radi položaja i vlastitih ciljeva, sve što radiš bit će prokleto i čak prezreno od Boga. Možda si nekakav predsjednik, znanstvenik, župnik ili starješina, no bez obzira na visinu tvojeg položaja, ako se oslanjaš na svoje znanje i sposobnost u svojim pothvatima, uvijek ćeš doživljavati neuspjeh i uvijek ćeš biti lišen blagoslova Božjih, jer Bog ne prihvaća ništa što radiš i ne priznaje da je tvoj pothvat ispravan, niti prihvaća kako radiš za dobrobit čovječanstva. On će reći kako sve to radiš samo zato da bi se znanje i snaga čovječanstva koristili u cilju odbacivanja zaštite Božje od čovjeka i da bi mu se uskratili Božji blagoslovi. On će reći da vodiš čovječanstvo u tamu, u smrt, i ka početku neograničenog postojanja u kojem je čovjek izgubio Boga i Njegov blagoslov.

Otkako je čovječanstvo stvorilo društvene znanosti, ljudski um okupiran je znanošću i znanjem. Znanost i znanje postali su tako alati za upravljanje čovječanstvom i više nema dovoljno prostora da čovjek obožava Boga, niti povoljnih uvjeta za obožavanje Boga. Božje mjesto potonulo je još dublje u ljudskom srcu. Bez Boga u srcu, čovjekov unutrašnji svijet je mračan, beznadan i prazan. Slijedom toga, mnogi društveni znanstvenici, povjesničari i političari došli su u prvi plan kako bi iznijeli teorije društvenih znanosti, teoriju ljudske evolucije i druge teorije koje su u suprotnosti s istinom da je Bog stvorio čovjeka, da ispune srca i umove ljudi tim teorijama. I tako, sve je manje onih koji vjeruju da je Bog stvoritelj svega, dok je onih koji vjeruju u teoriju evolucije sve više. Sve više ljudi zapise o djelovanju Božjem i Njegovim riječima iz doba Starog zavjeta smatra za mitove i legende. U svojim srcima, ljudi postaju ravnodušni prema dostojanstvu i veličini Boga, prema načelu da Bog postoji i vlada nad svim stvarima. Opstanak čovječanstva i sudbina zemalja i naroda više im nisu važni, i čovjek živi u šupljem svijetu u kojem ga zanimaju samo jelo, piće i potraga za zadovoljstvom… Malo ljudi preuzima na sebe obvezu da potraži mjesta gdje Bog danas djeluje, ili da traga za načinom na koji On upravlja i uređuje čovjekovo odredište. I tako, mimo čovjekovog znanja, ljudska civilizacija postaje sve manje sposobna udovoljavati čovjekovim željama, a ima čak i mnogo ljudi koji osjećaju kako su, živeći u takvom svijetu, manje sretni od onih koji su već preminuli. Čak i ljudi koji žive u zemljama koje su nekada bile visoko civilizirane izražavaju takvo nezadovoljstvo. Jer bez Božjeg naputka, koliko god da se vladari i sociolozi silno trude očuvati ljudsku civilizaciju, uzaludno je. Nitko ne može ispuniti prazninu u čovjekovu srcu, jer nitko ne može biti život čovječji, i nijedna društvena teorija ne može osloboditi čovjeka od praznine koja ga je snašla. Znanost, znanje, sloboda, demokracija, slobodno vrijeme, udobnost – sve to čovjeku donosi samo privremenu utjehu. Čak i kad sve to ima, čovjek i dalje neizbježno griješi i tuži se na društvene nepravde. Ništa od ovoga ne može obuzdati čovjekovu žudnju i želju za istraživanjem. To je zbog toga što je čovjeka stvorio Bog, a besmislene žrtve i istraživanja koja čovjek poduzima mogu samo dovesti do još veće nevolje i uzrokovati da čovjek živi u neprestanom stanju straha, ne znajući kako da se suoči s budućnošću čovječanstva niti s putem koji je pred njim. Čovjek se čak počinje plašiti znanosti i znanja, a još više osjećaja praznine. Na ovom svijetu, bez obzira na to živiš li u slobodnoj zemlji ili onoj u kojoj se ne poštuju ljudska prava, ti si potpuno nesposoban izbjeći sudbinu čovječanstva. Bilo da si vladar ili podčinjeni, potpuno si nesposoban oduprijeti se porivu istraživanja sudbine, otajstava i odredišta čovječanstva, a još manje sposoban pobjeći od zbunjujućeg osjećaja praznine. Takve pojave, koje su zajedničke čitavom čovječanstvu, sociolozi nazivaju društvenim fenomenima, no nijedan veliki čovjek ne može istupiti i riješiti takve probleme. Naposljetku, čovjek je čovjek, i nijedan čovjek ne može zamijeniti Božji položaj i život. Čovječanstvo ne zahtijeva samo pravedno društvo u kojem svatko ima dovoljno za hranu i u kojem su svi jednaki i slobodni. Ono što je čovječanstvu potrebno jesu Božje spasenje i Njegov dar života čovječanstvu. Tek kad čovjek bude primio Božji dar života i Njegovo spasenje, moći će se iscijeliti čovjekove potrebe, njegova žudnja za istraživanjem i duhovna praznina. Ako ljudi neke zemlje ili nekog naroda nisu kadri primiti spasenje i brigu Božju, takva zemlja ili narod koračat će putem propasti, ka tami, i Bog će ih uništiti.

Možda tvoja zemlja trenutno napreduje, no dopustiš li svom narodu da se udalji od Boga, bit će sve više lišena Božjih blagoslova. Civilizacija tvoje zemlje bit će sve više gažena i ljudi će uskoro ustati protiv Boga i prokleti Nebo. I tako će, bez čovjekove spoznaje, sudbina jedne zemlje biti uništena. Bog će podići moćne zemlje radi obračuna sa zemljama koje je Bog prokleo, a možda će ih čak i izbrisati s lica zemlje. Uspon i pad jedne zemlje i jednog naroda ovise od toga obožavaju li njeni vladari Boga i vode li svoj narod tako da se približi Bogu i obožava Ga. Pa ipak, u ovom posljednjem dobu, pošto je onih koji istinski traže i obožavaju Boga sve manje, Bog gaji naročitu naklonost prema zemljama u kojima je kršćanstvo državna religija. On okuplja te zemlje da bi načinio bar donekle pravednu svjetsku zajednicu, dok ateističke zemlje i one koje ne obožavaju istinitog Boga postaju protivnici te pravedne zajednice. Na ovaj način, Bog ne samo da među ljudima ima mjesto na kojem će djelovati, već On time ujedno pridobiva zemlje koje su u stanju provoditi pravednu vlast, dopuštajući da se sankcije i ograničenja nametnu onim zemljama koje Mu se opiru. Ipak, unatoč tome, i dalje se smanjuje broj ljudi koji dolaze pokloniti se Bogu, jer se čovjek suviše udaljio od Njega i odavno Ga je zaboravio. Na zemlji ostaju jedino države koje postupaju pravedno i opiru se nepravdi. No, ovo je daleko od Božjih želja, jer ni u jednoj zemlji nema vladara koji će dopustiti Bogu da predsjedava njihovim narodom i nijedna politička stranka neće okupiti svoj narod da obožava Boga. Bog je izgubio Svoje pravo mjesto u srcu svake zemlje, naroda, vladajuće stranke, pa čak i u srcu svake osobe. Iako pravedne sile postoje na ovom svijetu, krhka je vladavina u kojoj za Boga nema mjesta u čovjekovu srcu. Bez Božjeg blagoslova, politička arena će se poremetiti i neće izdržati ni jedan jedini udarac. Za čovječanstvo, odsustvo Božjeg blagoslova je poput odsustva sunca. Bez obzira na to koliko marljivo vladari doprinose svojem narodu, bez obzira na to koliko pravednih konferencija čovječanstvo održava, ništa od toga neće preokrenuti tok niti promijeniti sudbinu čovječanstva. Čovjek vjeruje da je zemlja u kojoj su ljudi siti i obučeni, u kojoj žive zajedno u miru, dobra zemlja, i zemlja s dobrim vodstvom. No, Bog ne misli tako. On smatra zemlju u kojoj Ga nitko ne obožava onom koju će uništiti. Čovjekov način razmišljanja je u prevelikoj suprotnosti s Božjim. Dakle, ako poglavar jedne zemlje ne obožava Boga, sudbina te zemlje bit će tragična i ta zemlja neće imati budućnost.

Bog ne sudjeluje u politici, ali upravlja sudbinom zemlje ili naroda. Bog upravlja ovim svijetom i čitavim univerzumom. Čovjekova sudbina i Božji plan su blisko povezani i nijedan čovjek, zemlja ili narod nisu izuzeti od Božje vrhovne vlasti. Ako čovjek želi znati svoju sudbinu, mora doći pred Boga. Bog će učiniti da oni koji Ga slijede i obožavaju napreduju, a onima koji Mu se opiru i odbacuju Ga donijet će propast i nestanak.

Sjetite se scene iz Biblije u kojoj je Bog uništio Sodomu i prisjetite se kako je Lotova žena postala stubom od soli. Podsjetite se kako su se ljudi iz Ninive pokajali za svoje grijehe u kostrijeti i pepelu i prisjetite se što je uslijedilo nakon što su Židovi prikovali Isusa za križ prije 2000 godina. Židovi su protjerani iz Izraela i razbježali se širom svijeta. Mnogi su ubijeni, a čitav židovski narod iskusio je neviđenu bol uništenja svoje države. Prikovali su Boga za križ – počinili gnusan grijeh – i rasrdili Božju narav. Morali su platiti za ono što su učinili i snositi sve posljedice svojih djela. Osudili su Boga, odbacili Boga i zato ih je moglo snaći samo jedno – Božja kazna. To je bila gorka posljedica i katastrofa koju su njihovi vladari donijeli svojoj zemlji i svojem narodu.

Danas, Bog se vratio u svijet kako bi izvršio Svoje djelo. Njegova prva stanica je primjer diktatorske vladavine: Kina, nepokolebljivi bastion ateizma. Bog je pridobio skupinu ljudi pomoću Svoje mudrosti i moći. Tijekom ovog razdoblja, kineska vladajuća stranka Ga je progonila na sve načine i izložila Ga velikoj patnji, tako da nije imao gdje nasloniti glavu, niti pronaći utočište. Unatoč tome, Bog i dalje nastavlja djelo koje namjerava učiniti: Njegov glas se čuje i širi evanđelje. Nitko ne može dokučiti Božju svemoć. U Kini, zemlji koja Boga smatra neprijateljem, Bog nikada nije prekinuo Svoje djelovanje. Naprotiv, sve više ljudi prihvaća Njegovo djelovanje i riječ jer Bog spašava svakog pripadnika čovječanstva u najvećoj mogućoj mjeri. Mi vjerujemo kako nijedna zemlja niti sila ne mogu stati na put onome što Bog želi postići. Oni koji ometaju Božje djelo, opiru se riječi Božjoj, remete i kvare Božji plan, na kraju će biti kažnjeni. Onaj tko prkosi djelu Božjem bit će poslan u pakao. Svaka zemlja koja prkosi djelu Božjem, bit će uništena. Svaki narod koji se digne protiv djelovanja Božjeg, bit će izbrisan s lica zemlje i prestat će postojati. Pozivam ljude svih naroda, svih zemalja, čak i svih zanimanja, da poslušaju glas Božji, vide djelo Božje i obrate pažnju na sudbinu čovječanstva, kako bi Boga učinili najsvetijim, najčasnijim, najvišim i jedinim predmetom obožavanja među ljudima, i kako bi omogućili da čitavo čovječanstvo živi po Božjem blagoslovu, kao što su Abrahamovi potomci živjeli po Jahvinu obećanju, i kao što su Adam i Eva, koje je Bog prve stvorio, živjeli u Edenskom vrtu.

Djelo Božje nezaustavljivo navire poput moćnog vala. Nitko Ga ne može zadržati, i nitko ne može zaustaviti Njegovo napredovanje. Jedino oni koji pažljivo slušaju Njegove riječi, traže Ga i žude za Njim, mogu ići Njegovim stopama i primiti Njegovo obećanje. One koji to ne čine zadesit će sveopća katastrofa i zaslužena kazna.