Tri kategorije ljudi na temelju njihova podrijetla

Karakteristike ljudi reinkarniranih iz ljudi

II. Razlučivanje ispravnog od pogrešnog i znanje o tome što je ispravno, a što pogrešno

Sadržaj našeg razgovora u zajedništvu u posljednje je vrijeme bio prilično poseban. Obuhvaćao je podrijetlo ljudi, njihovu bit i njihovu klasifikaciju. Raspravljali smo o očitovanjima triju vrsta ljudi – onih reinkarniranih iz životinja, onih reinkarniranih iz đavala i onih reinkarniranih iz ljudi – pri čemu svaka vrsta ima drugačiju klasifikaciju. To je u određenoj mjeri utjecalo na raspoloženje većine. Kako se većina vas osjeća nakon što ste poslušali razgovor o ovom aspektu? Ima li među vama onih koji ne žele slušati ovaj sadržaj i koji kažu: „Čini se da se ove stvari ne odnose na istinu. Ima li znanje o tim stvarima ikakve koristi?” Kada novovjernici čuju ove riječi, je li vjerojatno da će razviti predodžbe? Je li vjerojatno da će postati negativni i slabi? Kako god se ljudi osjećali nakon što čuju ove riječi – bilo da razvijaju predodžbe ili da postaju negativni i slabi – razgovor o ovim riječima u svakom je slučaju koristan za ljude. U najmanju ruku omogućuje ljudima da zadobiju određeni uvid i sposobnost razlučivanja, da razumiju ispravne misli i gledišta za svoje vladanje te da razumiju osnovna načela u pogledu toga kako da se vladaju. To ljudima donosi veliku korist u smislu načina na koji se trebaju vladati i živjeti. Konkretno, to ljudima pomaže da se prema drugima odnose u skladu s načelima. Na taj će način rjeđe činiti gluposti i rjeđe će skretati s puta. Sadržaj našeg razgovora u posljednje je vrijeme obuhvaćao podrijetlo ljudi i njihovu unutarnju bit, a završili smo razgovorom o očitovanjima onih koji su reinkarnirani iz istinskih ljudi. Oni reinkarnirani iz istinskih ljudi uglavnom imaju dvije karakteristike. Koje su to karakteristike? (Razlučivanje ispravnog od pogrešnog i znanje o tome što je ispravno, a što pogrešno.) To su dva primarna očitovanja i dvije karakteristike koje bi nečija ljudskost trebala posjedovati. U širem smislu, to je ono što često nazivamo savješću i razumom. Međutim, ljudi često ne znaju kako razlučiti to ima li netko savjest i razum, ima li osoba doista jedno ili drugo, jesu li njezina savjest i razum normalni ili jesu li to savjest i razum koje posjeduje normalna ljudskost. Kada ljudi ne razumiju te činjenice o normalnoj ljudskosti, njihova su gledišta o savjesti i razumu ili njihovo razumijevanje savjesti i razuma vrlo općeniti, pa smo upotrijebili dva aspekta konkretnih očitovanja kako bi objasnili što su ljudska savjest i razum te kako bi potvrdili ima li osoba ljudskost. Prvi aspekt je razlučivanje ispravnog od pogrešnog, a drugi je znanje o tome što je ispravno, a što pogrešno. Već smo dvaput razgovarali o ta dva aspekta. Razlučivanje ispravnog od pogrešnog i znanje o tome što je ispravno, a što pogrešno, kvalitete su ljudskosti, proživljeni aspekti ljudskosti te konkretna otkrivenja i očitovanja ljudskosti koje ljudi posjeduju. Za ova dva aspekta – razlučivanje ispravnog od pogrešnog i znanje o tome što je ispravno, a što pogrešno – naveo sam neke stvarne primjere i raspravljao o nekim konkretnim očitovanjima ljudi unutar ta dva aspekta te sam vas potaknuo da razlučite jesu li to očitovanja posjedovanja ljudskosti i jesu li oni koji ih posjeduju ljudi koji mogu razlučiti ispravno od pogrešnog i znati što je ispravno, a što pogrešno. Što se tiče razlučivanja ispravnog od pogrešnog, razgovarali smo o nekim slučajevima kako bismo raščlanili način na koji se ljudi odnose prema pozitivnim i negativnim stvarima, a također smo razgovarali o tome kako razlučiti negativne stvari i neljudska očitovanja. Iako vam nisam dao konkretnije primjere kako bih vam razjasnio što su pozitivne, a što negativne stvari, raščlanjivanjem i razotkrivanjem nekih očitovanja ljudi prema pozitivnim stvarima u njihovom svakodnevnom životu pokazao sam kako se treba odnositi prema pozitivnim stvarima i kakve stavove treba imati prema njima. Dao sam i neke primjere kako bih razotkrio stavove i očitovanja ljudi prema negativnim stvarima da biste naučili razlučivati prirodu stavova i očitovanja tih negativnih osoba, kao i to je li njihova ljudskost istinska ljudskost ili to nije i koja je bit njihove ljudskosti. Tijekom naša posljednja dva razgovora nismo konkretno objasnili što su pozitivne i negativne stvari, ali sudeći prema razotkrivenim činjenicama, ne biste li sada trebali moći definirati pozitivne i negativne stvari? Jeste li nakon slušanja razgovora pokušali dokučiti što su to točno pozitivne, a što negativne stvari? Ako nakon slušanja ovog konkretnog sadržaja razgovora u svom srcu imaš definiciju, znaš što su pozitivne, a što negativne stvari, i razumiješ istinu u tom pogledu, tada ćeš znati kako razlučivati pozitivne i negativne stvari te kako se odnositi prema njima, zar ne? (Da.)

C. Kako razlučiti pozitivne od negativnih stvari

Definicija pozitivnih stvari

Što su pozitivne stvari? Nije li to pitanje koje bi trebalo razumjeti? Možda možete navesti neke primjere pozitivnih stvari, kao što su Božja pravedna narav, Božja divota, Božje djelo, Božje nakane za čovjeka, Božji zahtjevi prema čovjeku, kao i sve istine koje je Bog izrazio čovječanstvu, svako podrobno i konkretno istina-načelo sadržano u istini – sve su to pozitivne stvari. Možete navesti neke konkretne primjere pozitivnih stvari, pa možete li navesti neke konkretne primjere negativnih stvari? Je li tradicionalna kultura negativna stvar? (Jest.) Jesu li zli trendovi negativne stvari? (Jesu.) Je li težnja za službeničkom karijerom negativna stvar? (Jest.) Je li težnja za velikim bogatstvom negativna stvar? (Jest.) Sve su to negativne stvari. Što još? (To je sve čega se mogu sjetiti.) Nikada u svom srcu ne razmišljate o tim stvarima; uvijek ste odsutni duhom. A ipak, obično smatrate da ste, nakon dugog niza godina vjerovanja u Boga i izvršavanja svoje dužnosti, te nakon što ste jeli i pili mnoge Božje riječi, počeli razumijevati veliki dio istine. Zašto onda nemaš nikakvo gledište kada je riječ o konkretnim stvarima? Kamo je nestalo sve to što si razumio? Kad se od tebe traži da upotrijebiš istine koje razumiješ da raščlaniš bit nekog pitanja i jasno objasniš njegovu bit, i da time pomogneš ljudima da razumiju sadržane istine i Božje nakane, kako ne bi samo razlučivali negativne stvari, već i znali koje su pozitivne stvari i koja su to sadržana istina-načela, ne možeš ništa smisliti, ne znaš što reći. Nije li to očitovanje nerazumijevanja istine? (Jest.) Što je onda sve to razumijevanje o kojem obično govoriš? (To su riječi i doktrine.) Sve su to riječi i doktrine. Kada neki ljudi pišu bilješke o svojoj duhovnoj posvećenosti, osjećaju kako im misli naviru i pišu kao da ih usmjerava božanstvo; pišu vrlo strukturirano i dirnu sami sebe do te mjere da im se oči napune suzama i poteknu im niz lice. Međutim, kada se od njih traži da ono što su napisali primijene na stvarni život kako bi razlučili razne ljude, prozreli razne stvari i riješili razne probleme, oni to nisu u stanju učiniti. Oni razumiju mnoge doktrine, ali jednostavno ne razumiju istinu. Zbog toga ne mogu prozrijeti nijednu stvar s kojom se susretnu niti mogu riješiti ijedan problem koji otkriju. Kakva je korist od toga što razumiju toliko doktrina? Ljudi koji ne razumiju istinu tako su jadni! Ti oholi i samopravedni ljudi razumiju mnoge doktrine, a ipak ne mogu riješiti nijedan stvarni problem. To je tako jadno. Vratimo se na temu i nastavimo naš razgovor o tome što su pozitivne stvari. Ovaj aspekt istine mora se razjasniti. Ako damo opću izjavu i kažemo: „Sve što dolazi od Boga pozitivna je stvar”, jesu li te riječi ispravne? (Jesu.) Izjava „Sve što dolazi od Boga pozitivna je stvar” je istina, ali ako ne razumiješ na što se ta izjava konkretno odnosi ili na što se istina u njoj odnosi, onda je ono što razumiješ doktrina. Ako u mnogim stvarima tu izjavu cijeniš i istinski razumiješ, te također možeš iznijeti neke pojedinosti kako bi potkrijepio svoje gledište, onda tvoje gledište ima Božje riječi kao svoj temelj, a to dokazuje da razumiješ dio istine. Mnogi ljudi kažu: „Sve što dolazi od Boga pozitivna je stvar.” Teoretski, ova je izjava ispravna, a također je i jedan aspekt istine. Dakle, konkretno, što su pozitivne stvari? Trebalo bi postojati konkretno objašnjenje za izjavu „Sve što dolazi od Boga pozitivna je stvar.” Koje su, dakle, stvari pozitivne? Sve što dolazi od Boga pozitivna je stvar: sve što je stvorio Bog, odredio Bog ili što je pod Božjom suverenošću pozitivne su stvari. Je li ovo objašnjenje ispravno? Čini li ga to konkretnim? (Da.) Na taj način, izjava „Sve što dolazi od Boga pozitivna je stvar” ne ostaje samo na teorijskoj razini, već postaje istina-načelo. Je li jasno kad se ovako kaže? (Jest.) Onda pročitajte ovu rečenicu koja definira pozitivne stvari. (Sve što je stvorio Bog, odredio Bog ili što je pod Božjom suverenošću pozitivne su stvari.) Kako se osjećate nakon što pročitate ovu rečenicu? Postaju li definicija ili opseg pozitivnih stvari jasniji u vašem srcu? (Da.) Onda je pročitajte ponovno. (Sve što je stvorio Bog, odredio Bog ili što je pod Božjom suverenošću pozitivne su stvari.) Kada čitate riječi istine, morate naučiti čitati ih polako i pažljivo uživati u njima. Morate naučiti čitati ih odmjerenim ritmom, čitajući ih ozbiljno i svečano, prilagođenom brzinom, tako da se, nakon što ih svi čuju, svaka riječ i rečenica urežu u njihovo srce i ostave dubok dojam te da od tada ova izjava postane temelj i kriterij Božjih riječi po kojima oni u sebi mjere određenu vrstu stvari. Kako bi to bilo sjajno. Pročitajte je ponovno. (Sve što je stvorio Bog, odredio Bog ili što je pod Božjom suverenošću pozitivne su stvari.) To je i dalje malo prebrzo. Recite Mi, kada čitate Božje riječi, ne biste li trebali biti ozbiljni, a također i pobožni? (Da.) Ako biste Božje riječi čitali tako neozbiljno i brzo kao što čitate članak nekog nevjernika, kako bi se slušatelji osjećali? (Ne bi osjećali nikakvu pobožnost.) Onda, da biste Božje riječi čitali s pobožnošću, kako biste ih trebali čitati? Kakav bi trebao biti tempo? (Trebali bismo ih čitati ozbiljno i iskreno, riječ po riječ, zvučno i moćno.) Točno. Onda je pročitajte ponovno i nastojte da bude zvučno i moćno. (Sve što je stvorio Bog, odredio Bog ili što je pod Božjom suverenošću pozitivne su stvari.) Sada kada smo ovu rečenicu pročitali nekoliko puta, sigurno ste je zapamtili, zar ne? (Da.) Ova rečenica naglašava tri stvari. Koja je prva? (Ono što je stvorio Bog.) Koja je druga? (Ono što je odredio Bog.) A koja je treća? (Ono što je pod Božjom suverenošću.) A što su sve te stvari? (Sve su to pozitivne stvari.) Zapamtili ste, zar ne? (Da.) Upamtiti istinu i urezati je u svoje srce nevjerojatno je korisno za razumijevanje svih istina-načela, za razlučivanje svih vrsta ljudi, događaja i stvari, kao i za ispravan stav i ispravno gledište o njima te za sposobnost odabira ispravnog puta i praktičnog postupanja u skladu s istina-načelima kako bi se udovoljilo Bogu.

Sve što je stvorio Bog pozitivne su stvari

Upravo smo govorili o tome što su pozitivne stvari. Sve stvari i svi događaji unutar opsega onoga što je stvorio Bog, odredio Bog ili što je pod Božjom vlašću pozitivne su stvari. U tom slučaju postoji ogroman broj pozitivnih stvari. Prvo, sve vrste živih i neživih bića koje je Bog stvorio pozitivne su stvari. Živa bića su oblici života koji su sposobni djelovati, koji mogu disati i koji posjeduju vitalnost. Kakva god bila njihova životna struktura ili koje god bile zakonitosti i pravila njihova života, dok god ih je Bog stvorio, dok god dolaze od Boga, ona su pozitivne stvari. Čak i ako ti se ne sviđaju, čak i ako nisu u skladu s tvojim predodžbama te čak i ako nisu od koristi ljudima ili im čak mogu nauditi, dok god ih je Bog stvorio i On ih odredio, ona su pozitivne stvari. Ali neki ljudi imaju predodžbe o tome. Oni smatraju da loše životinje i životinje koje mogu nauditi ljudima – poput lisica, vukova i zvijeri koje jedu ljude – nisu pozitivne, već negativne stvari. Ovo se gledište protivi Božjim željama te je potpuno i apsolutno pogrešno. Zapravo, što god je Bog stvorio, dok god On to ne osuđuje, pozitivna je stvar. Ljudi to ne bi trebali diskriminirati niti bi to trebali osuđivati i pribjegavati ubijanju ili bilo kojim drugim okrutnim sredstvima da bi se s tim obračunali jer im je to odbojno. Ljudi bi trebali pustiti da to ide svojim prirodnim tijekom. Čak i ako ne štitiš životinju, ipak bi joj trebao ostaviti prostor da preživi i ne bi joj trebao nauditi, jer ona dolazi od Boga. To je stav koji bi ljudi trebali imati prema svim stvorenjima koja je Bog stvorio. Dok god je nešto stvorio Bog, bez obzira na to sviđa li ti se ili ne, je li ti to lijepo ili ružno, je li prijateljski nastrojeno prema tebi ili ti predstavlja prijetnju, je li nevidljivo golim okom ili ga možeš vidjeti, ima li utjecaja na tvoj život odnosno na koji je način povezano s ljudskim opstankom, ti bi to i sve takve stvari trebao smatrati jednako vrijednima, odnositi se prema njima u skladu s načelima i poštovati ih; ostavi im prostor za preživljavanje, poštuj njihove načine i zakonitosti preživljavanja, a također poštuj sve njihove aktivnosti. Nemoj im nauditi. U najmanju bi ruku trebao biti u stanju živjeti usporedno s tim stvorenjima i ne bi se trebali međusobno ometati. To bi ljudi trebali razumjeti i shvatiti, i to je, naravno, još više načelo kojeg se treba pridržavati u načinu na koji se odnosimo prema raznim stvorenjima; nipošto im se ne smije pristupati s predodžbama koje dolaze iz ljudske volje niti čak s naprasitošću. Ovime završavamo naš razgovor o pitanjima koja se odnose na sve što je Bog stvorio.

Sve što je odredio Bog pozitivne su stvari

Još jedan aspekt u vezi s definicijom pozitivnih stvari odnosi se na ono što je odredio Bog, a opseg toga prilično je velik. U širem smislu, na primjer, životni vijek, izgled, urođena priroda i geni raznih živih bića, kao i njihovi načini preživljavanja, obrasci aktivnosti, metode osiguravanja hrane i razmnožavanja te životni obrasci prilagođavanja četirima godišnjim dobima, koji uključuju njihove smjerove migracije i raspone aktivnosti; osim toga, četiri godišnja doba, položaji planina, rijeka i jezera te oblici postojanja raznih živih i neživih bića na Zemlji koje je odredio Bog, i tako dalje – ljudi bi također trebali poštovati te stvari koje spadaju u ovaj opseg, ostaviti im prostor za preživljavanje i ne koristiti ljudsku volju ni umjetna sredstva da ih iskorijene, ometaju ili im naude. Na primjer, tigrovi su rođeni da jedu biljojede; zebre, antilope, losovi i neke male životinje plijen su tigrova. To je način na koji stvorenje osigurava hranu i okvir u kojem to čini; to je pravilo njegova preživljavanja. Dakle, što ovo pravilo preživljavanja uključuje? Uključuje Božju odredbu. Budući da je to odredio Bog, kako god ljudi gledali na to iz perspektive predodžbi – vide li to kao divno ili kao krvavo i okrutno – to je zasigurno pozitivna stvar. To je posve sigurno i ne možeš to poreći. Čak i ako u srcu osjećaš da je vrlo krvavo i okrutno to što tigar lovi životinje, i ako čak ne možeš podnijeti gledati takav tragičan prizor, trebao bi poštovati način preživljavanja u životinjskom svijetu. Ne bi ga trebao ometati niti ograničavati, a još manje umjetno se miješati u ovaj ekosustav ili ga narušavati. Umjesto toga, trebao bi pustiti da stvari idu svojim prirodnim tijekom i štititi okoliš za preživljavanje životinjskog svijeta. Ne bi trebao raznim životinjama oduzimati njihovo pravo na preživljavanje. To što mesojedi love biljojede ili druge životinje i proždiru ih pravilo je njihova preživljavanja, a to je pravilo preživljavanja stvorio i odredio Bog. Čovječanstvo se ne bi trebalo miješati u to niti to narušavati, već bi trebalo pustiti da stvari idu svojim prirodnim tijekom. Što onda znači pustiti da stvari idu svojim prirodnim tijekom? To znači da, kada vidiš tigra ili bilo kojeg drugog mesojeda kako lovi antilopu ili drugi plijen, ako imaš dovoljno hrabrosti, možeš gledati iz daljine i ne miješati se. Ako si plašljiv i ne možeš gledati ovaj prizor krvave, smrtonosne borbe, onda nemoj gledati, ali ne bi trebao osuđivati lovački način ponašanja tih mesojeda samo zato jer ne možeš podnijeti gledati krvavi prizor, a još bi se manje trebao žaliti da je pogreška to što je Bog stvorio te mesojede; to je nerazuman čin. Normalno je da to ne razumiješ, ali ne bi trebao mesojedima oduzimati njihovo pravo na preživljavanje. Neki ljudi pitaju: „Trebamo li ih onda umjetno štititi?” Ne čineći ništa što bi ometalo ili uzrokovalo štetu, već si ispunio odgovornost čovjeka. Nema potrebe da ih umjetno štitiš, jer su i životinje stvorenja koja je stvorio Bog; a s obzirom na to da ih je stvorio Bog, On im je već podario sposobnost preživljavanja – nije im potrebno da se ti miješaš niti da im pomažeš. Osim toga, možeš li im pomoći? Možeš li replicirati žestinu kojom love svoj plijen? Ljudi za to nemaju ono što je potrebno. U najboljem slučaju, ljudi mogu oružjem ubiti poneki plijen, što je daleko od toga da zadovolji potrebe životinja. Štoviše, neke životinje ne jedu mrtav plijen; jedu samo živo, svježe meso. Ne bi se trebao miješati u prava niti narušavati prava na preživljavanje mesojeda, niti bi trebao štititi biljojede da im se ne naudi; dovoljno je da ih ne ozljeđuješ niti da ih loviš. Preživljavanje svih vrsta životinja ima svoje zakonitosti i one će se razmnožavati i živjeti prema pravilima koja je odredio Bog i zakonitostima koje je uspostavio Bog. One imaju svoje zakonitosti i sposobnosti preživljavanja, a u mnogim su pogledima njihove sposobnosti preživljavanja čak i nadmoćnije od ljudskih. Iako ne mogu izrađivati oružje i alate niti ih koristiti, njihova sposobnost samostalnog preživljavanja u nekim je pogledima još uvijek nadmoćnija od ljudske. Kad bi ljudi živjeli u divljini, bilo bi im teško preživjeti; neki bi čak umrli od žeđi, gladi ili hladnoće, ili bi ih pojele divlje zvijeri. Jasno je da je čovjekova sposobnost za samostalno preživljavanje u divljini slabija od životinjske. A zašto je to tako? I to je povezano s Božjom odredbom.

Što se tiče onoga što je odredio Bog, načelo kojeg bi se ljudi trebali pridržavati jest da se u to umjetno ne miješaju niti da to narušavaju. Uzmimo za primjer postupanje sa životinjama: ljudi ih ne trebaju štititi iz dobrote. Dok god ih ne uznemiravaš, ne narušavaš njihov životni okoliš niti potkopavaš njihova pravila i zakonitosti preživljavanja, ispunio si odgovornost čovjeka. Ako je životinja ozlijeđena ili naiđe na problem pa zatraži pomoć od ljudi, trebaju li joj ljudi pomoći? (Da.) Ta se pomoć ne smatra umjetnim uplitanjem, već odgovornošću koju bi ljudi trebali ispuniti. Zašto je to odgovornost koju bi ljudi trebali ispuniti? Zato što je to nešto što su ljudi sposobni učiniti. U ovoj bi situaciji ljudi trebali pokazati ljubav i dati sve od sebe da pomognu, jer su i ljudi i životinje stvorenja. Samo što je u Božjim očima čovječanstvo predmet Njegova spasenja, čovjek je stvorenje više razine, različito od drugih. Budući da svi zajedno žive u ovom materijalnom svijetu, u ovom prostoru, međusobno pomaganje u vrijeme potrebe ne krši nikakva načela. To je karakter koji bi ljudi trebali posjedovati barem u najosnovnijoj mjeri, i nešto što bi trebali moći postići. Ako ti doista neka ozlijeđena životinja priđe po pomoć, čini to samo zato što te visoko cijeni i vjeruje ti. Činjenica da može tražiti tvoju pomoć dokazuje da nije glupa; sposobna je razmišljati i zna da, iako su ljudi različiti od njih, oni imaju načina da joj pomognu preživjeti. Budući da druga živa bića tako visoko cijene ljude, ne bi li ljudi trebali dobro odigrati ulogu gospodara svega stvorenog i ispunjavati obveze koje bi trebali ispuniti? (Da.) To je načelo praktičnog postupanja. Da bi se dobro odigrala uloga gospodara svega stvorenog, nije dovoljno samo imati tu želju – potrebno je praktično djelovati. Kada se druga živa bića suoče s poteškoćama ili imaju neke potrebe, moraš pružiti ruku i pomoći im. Ako im je suđeno da umru ili da se suoče s nekom velikom nesrećom, a ti im ne možeš pomoći, onda se tu ništa ne može učiniti i trebao bi samo pustiti da stvari idu svojim prirodnim tijekom – samo trebaš dati sve od sebe. Ako ih vidiš da se suočavaju s poteškoćama ili opasnošću, tada bi trebao ispuniti svoju odgovornost i obvezu. Ako to ne vidiš, nema potrebe da se trudiš to naći – to nije tvoja odgovornost. One imaju svoju sudbinu i ne trebaš se unaprijed truditi oko toga. S druge strane, ako se suočavaju s poteškoćama i traže tvoju pomoć, tvoja je obvezujuća dužnost pružiti im pomoć; bolje ti je da to ne odbiješ. Na primjer, ako na cesti naiđeš na divlju gusku koja ti blokira put i pokušava te spriječiti da odeš, ako imaš srce puno ljubavi, trebao bi shvatiti da je guska u nevolji i da je došla k tebi po pomoć. Što bi tada trebao učiniti? (Slijediti gusku i vidjeti što nije u redu te pomoći ako možemo.) Točno. Slijedi gusku, vidi kamo te vodi i s kakvom se poteškoćom ili opasnošću susrela da zahtijeva ljudsku pomoć. Trebao bi učiniti sve što možeš da joj pomogneš – ne možeš je jednostavno ostaviti na cjedilu. To je osjećaj odgovornosti koji bi ljudi trebali imati. Cijeniti razna živa bića koja je stvorio Bog, cijeniti sve što je Bog stvorio – to je osobina ljubavi prema pozitivnim stvarima koji bi ljudi trebali posjedovati. Neki ljudi pitaju: „Je li to skupljanje zasluga i činjenje dobra?” Ne. Izreka „skupljanje zasluga i činjenje dobra” nije valjana. Nema potrebe izgovarati takve zvučne riječi. Da kažem otvoreno, cijela ideja skupljanja zasluga i činjenja dobra je besmislica! To je ispunjavanje obveza čovjeka; to je najosnovniji osjećaj odgovornosti koji bi ljudi trebali posjedovati. Jednom kada si pomogao guski, tvoja je odgovornost ispunjena. Ona ti se ne treba zahvaljivati niti ti treba uzvratiti dobrotom – učinio si nešto što su ljudi dužni učiniti. Ispuniti ovu obvezu i imati ovaj osjećaj odgovornosti znači slijediti Božje riječi – sve što je stvorio i odredio Bog pozitivne su stvari i trebali bismo ih cijeniti. Božji je nalog da cijenimo sve što je On stvorio. To je dio zdravog razuma ljudskosti koji bi ljudi, kao gospodari svega stvorenog, trebali posjedovati barem u najosnovnijoj mjeri. Konkretno, to je osjećaj odgovornosti koji bi trebali posjedovati barem u najosnovnijoj mjeri. Ne miješaj se u život drugih živih bića, ne potkopavaj njihova pravila preživljavanja i ne oduzimaj im pravo na preživljavanje; osim toga, nema potrebe da im umjetno pomažeš da žive na određeni način niti da ih vodiš i usmjeravaš da prežive na određeni način. Umjesto toga, poštuj njihove zakonitosti preživljavanja i njihova pravila preživljavanja. Ako vidiš da im je potrebna pomoć, ne bi ih trebao izbjegavati niti zatvarati oči, samo gledati kako su ozlijeđeni i umiru, već bi trebao pružiti ruku i pomoći im kako bi ispunio odgovornost i obvezu koju bi ljudi trebali ispuniti. Spašavaš ih time što im pomažeš. To te neće umoriti niti će od tebe zahtijevati da platiš veliku cijenu ili da potrošiš mnogo energije, a još manje da položiš svoj život da ih zaštitiš. To te ništa ne košta i to bi kao čovjek trebao učiniti. Kad bi se od tebe tražilo da ih štitiš svom svojom snagom, to ne bi bilo lako postići, ali trebao bi biti u stanju pustiti da stvari idu svojim prirodnim tijekom – ne miješajući se u njih, ne narušavati njihov životni okoliš niti potkopavati njihova pravila preživljavanja niti im oduzimati pravo na preživljavanje. Ako ni to ne možeš, onda nisi čovjek, nisi reinkarnacija čovjeka i nemaš ljudskost. Što znači nemati ljudskost? To znači da nemaš čak ni savjest ni razum da štitiš životinje, brineš se o njima i poštuješ živa bića koja je Bog stvorio. Ako stalno razmišljaš o tome da im naudiš, da ih pojedeš i da im oduzmeš pravo na preživljavanje, onda nisi čovjek, već divlja zvijer. Je li sada jasno? (Jest.)

Što se tiče onoga što Bog određuje, postoje i neke druge situacije. Na primjer, pravila preživljavanja nekih životinja ponešto se razlikuju od pravila preživljavanja drugih živih bića ili su im čak suprotna, kao što je to slučaj kod sova, šišmiša i nekih drugih životinja čije je pravilo preživljavanja spavati danju, a biti aktivan noću. To je odredio Bog, pa čak i ako ponekad, zbog posebnih okolnosti, te životinje privremeno promijene tu rutinu, u normalnim se uvjetima njihove zakonitosti i njihova pravila preživljavanja u osnovi ne mijenjaju. Ljudi stalno razmišljaju o promjeni pravila tih životinja, o tome da ih pretvore u dnevne životinje poput ljudi. Provode istraživanja o genima i krvnom serumu tih životinja, njihovim obrascima aktivnosti i slično, smišljajući svakojake načine da promijene i potkopaju njihova pravila preživljavanja i obrasce aktivnosti. Je li to dobro? (Nije.) Je li takvo ponašanje, takvo razmišljanje, pozitivna stvar? (Nije.) To je negativna stvar i nešto što neljudi čine. Znanstvenim istraživanjem ta se živa bića donekle i promijene, ali na kraju žive izuzetno bolno i nenormalno. Normalni ljudi to ne mogu podnijeti. Ima i ljudi koji kažu: „Sada ima toliko štakora; bilo bi sjajno kad bi psi mogli loviti štakore. Psi bi mogli čuvati kuću, a mi bismo uštedjeli na psećoj hrani jer bi jeli štakore, pa ne bismo trebali držati mačke. Time bismo jednim udarcem ubili tri muhe. Ne bi li to bilo sjajno?” Zatim istražuju kako spojiti gene mačaka i pasa, tako da psi imaju i pseće i mačje gene te postanu hibrid psa i mačke koji može i čuvati kuću i loviti štakore. Je li ta ideja dobra? (Nije.) Zašto ne? (Zato što stalno žele potkopavati ono što je Bog odredio i kršiti zakone koje je Bog odredio. To je upravo ono što Sotona čini i što iskvareno čovječanstvo čini.) Takve su ideje opake. Odakle dolaze opake ideje? One u potpunosti dolaze od Sotone i zlih duhova. Stoga su takvi iskvareni ljudi neljudi. Oni stalno žele mijenjati pozitivne stvari koje je Bog odredio i mijenjati izvorne funkcije, obrasce aktivnosti i zakonitosti preživljavanja raznih živih bića koje je Bog odredio. Stalno žele potkopavati oblike preživljavanja živih bića koje je Bog odredio, stalno razvijaju neke opake i nečuveno buntovne ideje, misli i gledišta te stalno žele potkopavati razne stvari koje je Bog odredio. Takvi su ljudi neljudi; nemaju ljudskost. Njihovo razmišljanje ili njihovi postupci nikada nisu u okviru savjesti i razuma, već stalno žele premašiti okvire normalne ljudskosti – to je očitovanje neljudi. Unutar savjesti i razuma normalne ljudskosti, oni ne poštuju pravila preživljavanja i oblike postojanja svih stvari koje je Bog odredio niti ih održavaju. Umjesto toga, stalno žele potkopavati, ometati i mijenjati pravila preživljavanja koja je Bog odredio – žele mijenjati način života drugih živih bića. Žele da mačke više ne budu mačke, a psi više ne budu psi, pretvarajući ih sve u nakazne, opake stvari, tjerajući ih da se razvijaju u opakom smjeru. Stalno žele potkopavati postojanje pozitivnih stvari i oblike preživljavanja pozitivnih stvari. Nisu li oni neljudi? (Jesu.) Misli i gledišta koja stvaraju i posjeduju neljudi negativne su stvari i suprotstavljene su pozitivnim stvarima. Budući da su njihova gledišta negativne stvari i da su ona suprotstavljena pozitivnim stvarima, nisu li predmeti koje proizvode i rezultati koje postižu u svojim profesijama negativne stvari? (Jesu.) To su negativne stvari. Iako neke stvari nemaju izravan štetan utjecaj na čovječanstvo niti mu uzrokuju štetu, dok god su one u suprotnosti s onim što je Bog odredio, dok god krše zakonitosti i pravila koja je Bog odredio, i dok god imaju drugačiji način preživljavanja ili drugačiju zakonitost i drugačije pravilo koji su nastali kao rezultat čovjekovog umjetnog uplitanja, obrade i potkopavanja na temelju zakonitosti i pravila koje je Bog odredio, onda su to negativne stvari. Koliko god ljudi prihvaćalo i priznavalo postojanje takve stvari ili kolikom god broju ljudi ona donosila fizički užitak u njihovom životu ili preživljavanju, ako nije u izvornom obliku koji je Bog odredio i ako nije u izvornom stanju koje je Bog odredio, već su određena struktura, oblik ili zakonitosti i pravila njezina preživljavanja promijenjeni i potkopani, onda je to negativna stvar. To je zato što ju je Sotona obradio, oštetio i promijenio, i prožeta je Sotoninim pojmovima, mislima i gledištima, pa čak i nekim Sotoninim otrovima ili Sotoninim spletkama. Čak i ako ljudi to ne mogu prozrijeti, to je i dalje negativna stvar. Ukratko, sve dok je to nešto što se protivi izvornoj stvari koju je Bog odredio, nešto čiji su izvorni oblik, struktura ili zakonitosti i pravila preživljavanja kako ih je Bog odredio – bilo da se radi o živom ili neživom biću – potkopani i promijenjeni, i u što su istovremeno unesene ili dodane razne dodatne stvari koje dolaze od Sotone, onda je to negativna stvar i ona je već izgubila svoja prirodna obilježja. Kakav god kvantitativni utjecaj imala na fizički život ili preživljavanje čovječanstva, sve dok je prošla kvalitativnu promjenu i njezina je kvaliteta izmijenjena, onda je to negativna stvar. To je apsolutna istina i nije nimalo lažno. Dok god je nešto negativna stvar, koliko god dugo to postojalo na ovom svijetu ili koliko dugo čovječanstvo i društvo to prihvaćali, ako to nije izvorna stvar koju je Bog odredio, onda je On ne priznaje, a ako je Bog ne priznaje, onda je to negativna stvar.

Neki ljudi pitaju: „ I jabuke i kruške izvorno su voće koje je Bog odredio. Ako se to dvoje cijepi da bi se dobila jabuka-kruška, je li to negativna stvar? Trebamo li je jesti ili ne?” S time se možemo susresti u svakodnevnom životu, zar ne? Recite Mi, trebate li je jesti ili ne? Ako je pojedete, hoćete li se otrovati? Hoće li vam fizički nauditi? Hoće li utjecati na vaš životni vijek? Hoće li utjecati na to kako vas Bog gleda? Hoće li utjecati na vaš ishod? Kako treba gledati na tu stvar? Ovime se provjerava razumiješ li istina-načela i razumiješ li ono o čemu smo ranije razgovarali u zajedništvu. Ako razumiješ ovaj aspekt istine i shvatio si istina-načela u tom pogledu, onda ćeš, kada se susretneš sa stvarima u stvarnom životu, znati kako praktično postupati, znat ćeš koji postupci krše istinu, a koji postupci održavaju istinu i koji su unutar okvira istina-načela. Trebate li jesti jabuka-kruške? (Ne.) Zato što ih se ne biste usudili jesti ili zato što se one ne bi smjele jesti? (Ne bismo ih se usudili jesti.) Kažete da ih se ne biste usudili jesti, ali niste li ih već dosta pojeli u svakodnevnom životu? I što se dogodilo nakon što ste ih pojeli? Jesu li vam fizički naudile? Prvo, utvrdimo je li jabuka-kruška pozitivna ili negativna stvar. Rekli ste da se ne bi smjela jesti. Podtekst te izjave jest da je jabuka-kruška negativna stvar i stoga se ne bi smjela jesti. Jeste li to mislili? (Da.) Je li onda to shvaćanje ispravno? Treba li na pitanje jabuka-krušaka tako gledati? Da vam nisam dao primjer za razgovor, vi biste mislili da se jabuka-kruške ne bi smjele jesti, da bi vas to otrovalo – baš kao što je Evu, kada je prekršila Božju zapovijed i jela plod sa stabla spoznaje dobra i zla, Sotona iskušao i time je nepovratno pala u njegove ruke. Pomislili biste da, osobito s obzirom na to da je sada kritičan trenutak Božjeg spasenja čovječanstva i da je vremena sve manje, morate biti oprezni i ne jesti stvari nasumce, jer ako to učinite, mogli biste prekršiti načela i napraviti prijestup u odnosu na upravne odluke, zbog čega biste ostali bez prilike da budete spašeni, a tada bi kajanje bilo beskorisno. Ne možete prozrijeti ovu stvar; zapeli ste na tako maloj stvari. Mislite da se jabuka-kruške ne bi smjele jesti i ne biste ih se usudili jesti, mislite da bi to bilo kršenje načela i prijestup u odnosu na upravne odluke, što bi bilo strašno! Ne mislite li svi tako? Dakle, trebate li jesti jabuka-kruške ili ne? (Bože, upravo smo o tome raspravljali i mislimo da možemo jesti jabuka-kruške, jer čovjek samo poboljšava jabuke i kruške te nije promijenio zakonitosti koje je Bog odredio za njih. Dakle, to što jedemo jabuka-kruške nije prijestup u odnosu na upravne odluke.) Nakon razgovora zadobili ste određenu jasnoću i sada razumijete da su zakonitosti koje je Bog odredio u osnovi ostale nepromijenjene kad je riječ o jabuka-krušci, pa je možete jesti. Ono što ste upravo rekli je točno; samo što to niste jasno objasnili. Ne raspravljajmo za sada o pitanju mogu li se jabuka-kruške jesti ili ne; razgovarajmo najprije o tome zašto one ne krše zakone koje je Bog odredio. Stabla jabuke i kruške biljke su koje je Bog stvorio i ljudi mogu jesti njihove plodove. Kada se te dvije biljke cijepe ili križno opraše, nastaje druga vrsta voća. Bilo da se to radi umjetno ili prirodno, u osnovi podrijetlo tog voća, oblik njegova preživljavanja te zakonitosti i pravila njegova preživljavanja ostaju nepromijenjeni u odnosu na ono što je Bog izvorno odredio. Čak i ako čovjek umjetno cijepi grane stabla jabuke i kruške, na temelju njihovih izvornih zakonitosti i pravila preživljavanja, na temelju njihovih izvornih oblika života, proizvodi se voće sa zajedničkim životnim karakteristikama obje vrste voća. To se voće zove jabuka-kruška. Čovjek samo koristi svoju sposobnost preživljavanja i svoj način razmišljanja, svoju inteligenciju i pamet da cijepi dvije biljke kako bi proizveo drugu vrstu voća, ali to voće, jabuka-kruška, ne izlazi iz okvira onoga što je Bog odredio. To je jedan aspekt. S druge strane, čak i bez ljudske intervencije, ako stabla jabuke i kruške rastu zajedno u istoj šumi, mogu li ona izbjeći križno oprašivanje? U vrlo prirodnim okolnostima, kada dođe sezona cvatnje, ta će se stabla križno oprašiti, a i njihovi će se korijenski sustavi pod zemljom ispreplesti. Bilo da pelud šire pčele ili se širi vjetrom i cirkulacijom zraka, jabuke i kruške će jedna od druge primati hranjive tvari, a plod jabuka-kruške nastat će vrlo prirodno. Možeš li onda i dalje tvrditi da je tu jabuka-krušku stvorio čovjek? (Ne.) To je živo biće koje raste prirodno u prirodnom okruženju koje je Bog odredio; to je nešto unutar okvira koji je Bog dopustio, tako da ova jabuka-kruška ne krši nikakve zakonitosti. Bez obzira na to ima li karakteristike jabuke ili kruške, ukratko, to nije negativna stvar; to je i dalje vrsta voća koju je Bog pripremio za čovječanstvo. Možeš se prestati brinuti i slobodno ih jesti – sigurno ti neće fizički nauditi. Međutim, kada sam upravo spomenuo da čovjek umjetno cijepi grane jabuke i kruške, vi niste mogli utvrditi je li jabuka-kruška pozitivna ili negativna stvar, i ne biste se usudili jesti je, misleći: „Jabuka je jabuka, bez gena kruške, a kruška je kruška, bez sastavnica jabuke; samo se to zasigurno smije jesti!” Nije li ovakav način shvaćanja stvari iskrivljen? (Jest.) Iskrivljen je. Razna živa bića postoje zajedno u zajedničkom prostoru; neizbježno je da će utjecati jedno na drugo i međusobno se opskrbljivati, crpeći snagu jedno iz drugoga kako bi nadoknadili vlastite slabosti. U tome ima mnogo pojedinosti i otajstava. Ukratko, pojava, postojanje i učinak svega toga služi preživljavanju ljudskog roda koji je Bog stvorio. To je vrijednost i značaj postojanja pozitivnih stvari; u konačnici, to je održavanje normalnog preživljavanja čovječanstva te razmnožavanja i nastavka čovječanstva. Je li ova stvar sada jasna? (Jest.)

Raspravimo sada o drugoj stvari s kojom se ljudi često susreću u svom svakodnevnom životu. Pogledajte i razmotrite kako to treba razlučiti i kako tome pristupiti. Kako bi zadovoljili potražnju čovječanstva za hranom, ljudi su izumili neorganske žitarice, povećavajući prinos modificiranjem gena raznih sjemenki i plodova. U početku je cilj zapravo bio smanjiti broj štetočina i bolesti, izbjeći korištenje više pesticida i tako uzgajati razne biljke potrebne čovječanstvu uz smanjenje rada i izbjegavanje uplitanja štetočina i bolesti, a istovremeno povećati prinos kako bi se zadovoljila potreba čovječanstva za hranom, što je dovelo do nastanka takvog proizvoda. Kako se naziva taj proizvod? Neorganska hrana. Pojava neorganske hrane uvelike je zadovoljila potražnju čovječanstva za hranom. Ljudi smatraju da je prinos organske hrane relativno nizak i da ne može zadovoljiti potrebe čovječanstva. Od pojave neorganskih žitarica, prinos žitarica uvelike se povećao, prihod ljudi također se povećao, a problem gladi za mnoge je ljude riješen. Tako je čovječanstvo „srećom” moglo jesti neorgansku hranu. Dakle, je li neorganska hrana pozitivna ili negativna stvar? Krši li ona načelo „onoga što je Bog odredio” ili ne? Treba li jesti neorgansku hranu? Koja su vaša gledišta i mišljenja o neorganskoj hrani? Kako definirate pozitivnost i negativnost organske i neorganske hrane? (Organska hrana je prirodna i odredio ju je Bog. To je pozitivna stvar. Neorganska hrana proizvodi se znanstvenom obradom i genetskom modifikacijom. Protivi se izvornim zakonima koje je Bog stvorio. Dakle, neorganska hrana je negativna stvar.) (Izvorni su geni u neorganskoj hrani oštećeni i to se protivi zakonima koje je Bog stvorio. Štoviše, u neorganskoj hrani izvorna hranjiva vrijednost hrane dovedena je u pitanje; njezino konzumiranje ne donosi nikakvu korist zdravlju ljudi. Danas se u mnogih ljudi koji godinama jedu neorgansku hranu često javljaju zdravstveni problemi, pa mislim da bismo, ako uvjeti dopuštaju, trebali dati sve od sebe da je ne jedemo. Ali u današnjem društvu većina hrane je neorganska, pa da bismo preživjeli, zasigurno moramo jesti neorgansku hranu.) Sve što ste rekli u skladu je s načelima, a ključne su stvari točne, ali to je previše pojednostavljeno i neke pojedinosti nisu jasno objašnjene. Neki ljudi kažu: „Neorganska i organska hrana izvana izgledaju slično i okus im je više-manje isti. Neorganska hrana u osnovi se ne razlikuje od izvornih oblika hrane koje je Bog odredio. Neka neorganska hrana čak izgleda bolje i ima veći prinos od organske hrane, a okus nije nužno puno lošiji od organske hrane. Pa zašto je organska hrana pozitivna stvar, a neorganska hrana negativna stvar?” Iako ste upravo rekli da ste sigurni da je organska hrana pozitivna stvar, a neorganska hrana negativna stvar, ne razumijete zašto se one na taj način razlikuju; još uvijek ne razumijete te pojedinosti. Postoji ključna stvar koju moraš znati: zašto je od dviju stvari koje izvana izgledaju isto, jedna pozitivna, a druga negativna? Neki ljudi kažu: „To je zato što je neorganska hrana znanstveno obrađena i znanost ju je oštetila.” Je li ova izjava točna? Točna je u smislu doktrine. Zvuči kao da je tako. Ali ljudi i dalje ne razumiju nakon što to čuju. Dakle, u smislu njihove biti, koja je točno razlika između organske i neorganske hrane koja omogućuje da se one definiraju kao pozitivne odnosno negativne stvari? Na čemu se temelji ta definicija? Kako Bog na to gleda? Što je u tome istina? To nas dovodi do biti problema.

Organske stvari dolaze od Boga. One su ono što je Bog stvorio, a čovjek ih je nazvao „organskima”. Ne bavimo se za sada podrijetlom ili izvorom riječi „organski” niti zašto su je ljudi tako nazvali. I dalje trebamo na to gledati iz perspektive Božjeg stvaranja i određenja. Unutar Božjeg stvaranja i određenja postoji suptilna, ali ključna stvar, a to je da je Bog, kada je stvorio sjeme, u njega stavio sve hranjive tvari i sastavnice koje bi ono trebalo imati, kao i njegove funkcije. Na čemu se temelje načela za određivanje toga koje su stvari stavljene u sjeme? Temeljila su se na potrebama ljudskog tijela, na prijemčivosti funkcija unutarnjih organa ljudskog tijela i hranjivim sastavnicama koje ti organi zahtijevaju. Budući da je hrana uzgojena iz takvog sjemena namijenjena za ljudsku prehranu, onda su učinci koje će ta hrana imati na ljudsko tijelo nakon što se pojede i hranjive tvari koje ljudi iz nje mogu apsorbirati kako bi održali svoj normalan fizički rast i preživljavanje te produžili život svog tijela, sve stvari koje Bog mora uzeti u obzir prilikom stvaranja sjemena ili neke vrste hrane. Ne radi se o tome da je sjeme koje može rasti u tlu izrađeno ležerno i da se čitava stvar svodi samo na to; ne, Bog je o tome promislio. Što se tiče toga kakve će učinke ljuska, pulpa i klica ove vrste sjemena imati na ljudsko tijelo, kakve rezultate te stvari mogu postići, što ljudsko tijelo treba i koje hranjive tvari ljudi trebaju apsorbirati iz ove vrste hrane nakon što je pojedu, sve su to stvari koje Bog mora uzeti u obzir. Budući da Bog razmatra takve stvari kada stvara ovu vrstu sjemena, On ga mora stvoriti prema omjerima hranjivih tvari koje ljudi trebaju, i tako to sjeme nastaje u Božjim mislima. Ovdje se iz perspektive hranjivih sastavnica i strukture sjemena gleda na njegov utjecaj na ljude; to je jedan aspekt koji Bog uzima u obzir prilikom stvaranja ovog sjemena. Osim toga, Bog uzima u obzir veličinu i oblik ove vrste sjemena ili ploda, vrijeme njegova klijanja, njegov oblik preživljavanja, vrstu tla koja mu odgovara za rast, koliko hranjivih tvari apsorbira u kojoj vrsti tla, koliko hranjivih tvari ljudi mogu apsorbirati iz njega kada ga jedu i tako dalje. Sve su to pojedinosti koje Bog mora uzeti u obzir. Razni čimbenici koje Bog uzima u obzir prilikom stvaranja sjemena u konačnici se svode na jednu stvar, a to je osiguranje potrebe čovječanstva za hranom, postizanje normalnog fizičkog rasta i preživljavanje čovječanstva. To je najvažnija stvar. Postoji još jedna stvar koja je također ključna. Ako sjeme nema životnu snagu i mrtvo je, poput zrna pijeska ili kamena, ako je nesposobno proklijati kada se posadi u tlo, onda to znači da nakon što ljudi pojedu tu hranu samo jednom, ona više neće biti dostupna. Takvo sjeme ni izdaleka ne može zadovoljiti potrebu čovječanstva za hranom. Stoga, osim sastavnica koje bi trebalo imati, poput ljuske i jezgre, ovo sjeme mora imati klicu. Naravno, ta klica možda nije karakteristika života prisutna u svim sjemenkama. Ukratko, osim ljuske i jezgre, ovo sjeme mora imati životnu snagu. Ljudskim jezikom, to se zove životna snaga, ali za Boga to znači da ovo sjeme mora imati život. Što znači „imati život”? To znači da se sjeme može nastaviti razmnožavati; putem klijanja i rasta ono mora biti sposobno donijeti plod. Putem klijanja, rasta i cvjetanja sjeme mora biti sposobno proizvesti više plodova te poput samog sjemena, njegovi plodovi također moraju imati životnu snagu i biti sposobni razmnožavati se i donositi više plodova, jer samo na taj način može neprestano opskrbljivati potrebu čovječanstva za hranom. Ovo su dvije najosnovnije i najvažnije stvari u Božjem stvaranju i određivanju sjemena: prva stvar su razne hranjive tvari koje ono sadrži i njegove funkcije, a druga je da to sjeme mora imati životnu snagu, odnosno to sjeme mora biti živo. Ljudskim riječima, ako je nešto „živo”, naziva se „organskim”. Od trenutka kada ju je Bog stvorio, ova organska hrana zapravo ima život. Ako je zakopate u tlo, zalijete i gnojite, proklijat će, rasti, cvjetati, a zatim donijeti plod, i svaki od njezinih plodova ima istu funkciju kao i ona. Ta ista funkcionalnost neprestano zadovoljava potrebu čovječanstva za hranom, za fizičko preživljavanje čovječanstva te za razmnožavanje čovječanstva i njegov nastavak. Osim toga, ovo se sjeme integrira s tlom i donosi plodove, a ti plodovi – poput samog sjemena – donose više plodova kako bi opskrbili čovječanstvo te, naraštaj za naraštajem, prolaze kroz isti proces razmnožavanja i rasta. Time čovječanstvo ima beskrajnu zalihu hrane. Uz zalihu hrane, uz izvor hrane, fizički život i preživljavanje čovječanstva nastavlja se bez kraja, i ljudi nikada neće biti bez hrane. Iz te se činjenice može vidjeti da se u preživljavanju čovječanstva do danas ne može zanemariti doprinos raznih sjemenki koje je Bog stvorio. Korijen njihove sposobnosti da daju takav doprinos čovječanstvu jest Božje stvaranje i Božje određenje. Ali ako se unište dvije najvažnije stvari koje je Bog odredio za sjeme – prva su hranjive tvari i funkcije sjemena, a druga je njegova izvorna životna snaga – ako te dvije stvari nestanu, kada sjeme padne u tlo, ono više neće klijati, više neće rasti, više neće cvjetati niti donositi plodove. Ono može samo nestati u tlu, a od tada će izvor hrane čovječanstva biti izgubljen. S čime će se čovječanstvo tada suočiti? (Sa smrću.) Suočit će se s glađu, oskudicom, a zatim smrću, i neće se moći razmnožavati niti nastaviti dalje. To je prvi aspekt, i vrlo je ozbiljan. Drugi aspekt je da, kada se sjeme umjetno obrađuje, njegove se hranjive tvari uvelike smanjuju, od toga da je izvorno sadržavalo mnogo vrsta hranjivih tvari do samo male količine. Osim toga, mijenjaju se i njegove funkcije. Na primjer, određena vrsta hrane nekada je mogla hraniti mozak, obnavljati fizičku snagu i davati ljudima vitalnost, ali sada, nakon što su podvrgnute umjetnoj obradi, te su funkcije uvelike smanjene ili čak izgubljene. Čak i ako netko jede puno ove vrste hrane, osjeća se fizički iscrpljeno, razmišljanje mu postaje usporeno, a pamćenje mu slabi. Iako nije star, on postaje poput starije osobe. Noge mu postaju teške, tijelo ukočeno, a koža mu stari. Čini se da je fizički krupniji, ali iznutra se osjeća drugačije od onih koji jedu organsku hranu. Ako su izvorne funkcije hrane oslabljene ili čak izgubljene, ne samo da, nakon što je ljudi pojedu, ona ljudskom tijelu ne pomaže pozitivno niti mu koristi, već ima i mnogo negativnih učinaka na tijelo. Razne hranjive tvari potrebne tijelu ne mogu se na vrijeme nadoknaditi, a istovremeno, mnoge funkcije tijela postupno degeneriraju i nestaju. Kao prirodna posljedica, na temelju ovog začaranog kruga, razmišljanje ljudi postaje usporeno, a mogu čak razviti i neka ekstremna ponašanja ili ideje. Takva su očitovanja neki od negativnih učinaka i posljedica koje neorganska hrana donosi ljudima. Neorganska hrana izgubila je sastavnice koje bi trebala imati onako kako ju je Bog stvorio, a izgubila je i svoje izvorne funkcije. Ona se razlikuje od izvornih stvari koje je Bog stvorio i odredio. Sva je ta hrana umjetno obrađena i izmijenjena.

Iako ljudi proizvode neorgansku hranu kako bi zadovoljili potražnju čovječanstva za hranom, takva hrana donosi svakojake štetne čimbenike za ljudsko zdravlje i razmnožavanje, što utječe na stvaranje potomstva i preživljavanje čovječanstva. Stoga, morate biti sposobni razlučivati kad je riječ o neorganskoj hrani. Tisućama godina čovječanstvo je uživalo u organskoj hrani. Zašto kažemo da je organska hrana pozitivna stvar, dok je neorganska hrana negativna stvar? Koja je najveća razlika? Što je srž problema? Srž je u tome što je organsku hranu za čovječanstvo pripremio Bog; nju je odredio Bog. Ona posjeduje izvorne sastavnice i funkcije koje je Bog stvorio i, što je najvažnije, ona ima životnu snagu kojom ju je Bog obdario, dok je neorganska hrana izgubila te izvorne sastavnice i funkcije, a također nema život koji je Bog podario. Budući da nema te dvije najvažnije stvari koje je Bog odredio, ona krši načela pozitivnih stvari koje je Bog stvorio i odredio. Neorganska hrana vrsta je stvari koja je obrađena, oštećena i izmijenjena ljudskom znanošću te više ne posjeduje karakteristike pozitivne stvari. To je zato što nema sastavnice niti bit pozitivnih stvari koje je Bog stvorio i odredio, a umjesto toga protivi se funkcijama i biti pozitivnih stvari koje je Bog stvorio i odredio. Što znači protiviti se funkcijama i biti pozitivnih stvari? To znači da, kada je Bog stvorio određeno sjeme, njegova je funkcija bila namijenjena za čovječanstvo, da služi čovječanstvu i koristi mu te da zadovoljava normalne tjelesne potrebe i preživljavanje čovječanstva, dok neorganska hrana narušava i ometa normalno preživljavanje čovječanstva, a istovremeno donosi niz nepovratnih negativnih učinaka i posljedica na normalan život i preživljavanje ljudi. Dakle, nimalo nije nepravedno nazvati neorgansku hranu negativnom stvari. Nije li tako? (Jest.) Je li ovo pitanje sada jasno? (Jest.) Zašto je organska hrana pozitivna stvar, dok je neorganska hrana negativna stvar? Općenito govoreći, organska hrana dolazi od Boga, koristi i služi čovječanstvu te doprinosi ljudskom životu i preživljavanju; ona ima nezamjenjivu funkciju u čovjekovu životu i preživljavanju – ništa ne može zamijeniti ulogu koju ona ima. Ali je li neorganska hrana korisna za ljudsko zdravlje? (Ne.) Upravo suprotno: nije korisna za ljudsko zdravlje; umjesto toga, ona šteti ljudskom zdravlju te tjelesnom životu i preživljavanju ljudskih bića donosi mnogo boli i nevolja. Na primjer, uzrokuje razne nelagode u tijelu, poput usporavanja cirkulacije, ukočenosti udova, težine u nogama i ošamućenosti, te dovodi do prerane pojave i pogoršanja mnogih bolesti; alergijske reakcije ljudi također postaju sve teže. Neželjene reakcije različitog stupnja utječu na niz stvari, od kože do unutarnjih organa. To su razne nevolje i muke koje neorganska hrana donosi tjelesnom životu i preživljavanju čovječanstva. Budući da je ljudsko tijelo stvorio Bog, samo On najbolje razumije njegovu strukturu i potrebe. Stoga je na temelju strukture i potreba ljudskog tijela Bog stvorio za čovječanstvo svakojaku hranu. Od juga do sjevera, od istoka do zapada, Bog je stvorio razne namirnice koje pogoduju životu i preživljavanju lokalnog stanovništva. Izvorni oblici svih namirnica koje je Bog stvorio namijenjeni su pružanju potrebnih izvora hrane za ljudski život i preživljavanje; sve su one bitne za tjelesni život i preživljavanje ljudskih bića. To jest, tijelo osobe treba ove biljke koje je Bog stvorio da bi živjelo i održavalo se. Dok god ove biljke i sjemenke dolaze od Boga, one su u svojem izvornom obliku, posjeduju potrebne funkcije i sastavnice koje je Bog stvorio, kao i životnu snagu koju je Bog podario. Bez obzira na to gdje se sjeme nalazi – čak i ako padne u pukotine stijena gdje nema tla – dok god ima životnu snagu, ono može klijati, rasti i normalno sazrijevati te proizvoditi više sjemenki. Samo u takvom širem okruženju gdje se sve stvari razmnožavaju i preživljavaju, ljudi mogu dobiti izvor hrane za svoje tijelo, mogu neprestano obavljati razne aktivnosti i nastaviti se razmnožavati i živjeti. Ako razne biljke i sjemenke izgube izvorne funkcije koje je Bog stvorio, to je jednako tome da čovječanstvo bude lišeno hrane i da mu se oduzme izvor hrane. Čak i ako ljudi stvaraju i proizvode neke namirnice koje nisu u svojem izvornom obliku i koje mogu privremeno zadovoljiti njihovu glad, budući da je nakon obrade izvorni oblik namirnica promijenjen i da gube svoje izvorne funkcije, nakon što ljudi te namirnice pojedu, njihove će se fizičke funkcije i osjeti u skladu s tim promijeniti. S vremenom će i ljudska tijela doživjeti neke neželjene reakcije; razvit će neke bolesti i imat će bolove, a mogle bi nastati i neke ozbiljne posljedice. To se protivi Božjoj izvornoj nakani pri stvaranju hrane za čovječanstvo, a također se protivi zakonitostima i pravilima preživljavanja koje je Bog odredio za čovječanstvo. Dakle, kako god na to gledali, dok god se nešto protivi Božjoj izvornoj nakani pri stvaranju živog bića, kao i zakonitostima i pravilima koje je Bog odredio, ono je izgubilo funkciju s kojom ga je Bog stvorio i ulogu koju bi trebalo imati, kao i životnu snagu koju mu je Bog podario, pa se tako njegova bit promijenila. Pojava neorganske hrane protivi se Božjoj izvornoj nakani pri stvaranju hrane; kada znanstvenici znanstveno obrađuju i mijenjaju sjemenke hrane, to mijenja bit hrane. Stoga je neorganska hrana negativna stvar. Bez obzira na to postaje li njezin izgled življi i ljepši ili postaje li veća ili se njezina količina povećava – bez obzira na to kako se mijenja, dok god se protivi Božjoj izvornoj nakani pri njezinu stvaranju i dok god gubi svoje Bogom dane funkcije i životnu snagu, onda je to negativna stvar. U to nema nikakve sumnje. Bez obzira na to o čemu se radi i bez obzira na to u kojem se razdoblju pojavilo ili čijim je djelovanjem nastalo, dok god nije stvoreno ili određeno od Boga, već se protivi Božjem stvaranju i određenju, onda je to negativna stvar. Je li to sada jasno? (Jest.)

Sada kada je pitanje neorganske hrane kao negativne stvari jasno razjašnjeno razgovorom u zajedništvu, postoji još jedno pitanje o kojem treba razgovarati. Neki ljudi pitaju: „Budući da je neorganska hrana negativna stvar koja se protivi Božjem stvaranju i određenju, kako bismo se trebali odnositi prema njoj? Trebamo li je jesti? Uopće je ne bismo smjeli jesti ili je možemo jesti samo u malim količinama? Koji je prikladan način praktičnog postupanja?” Neki su od vas upravo istaknuli: „Većina je hrane u današnjem društvu neorganska i nije lako pronaći organsku hranu ako je želite kupiti – u nekim zemljama i regijama ne možete je kupiti ni po visokoj cijeni. Čak i ako znamo prednosti organske hrane i štetnost neorganske hrane, što možemo učiniti?” Takvo je šire okruženje. Ovo je Sotonin svijet, a on sprječava ljude da jedu hranu obdarenu životnom snagom koju je Bog stvorio. Neki ljudi kažu: „Znamo da je konzumiranje neorganske hrane štetno za naše tijelo, ali nemamo sredstava da jedemo organsku hranu. Što bismo trebali učiniti? Trebamo li jednostavno umrijeti od gladi?” Ne možete umrijeti od gladi. Kako biste živjeli, ipak morate jesti neorgansku hranu. Čak i ako je njezino konzumiranje štetno za tijelo, to je ipak bolje od umiranja od gladi. Čak i ako nastavite živjeti s takvim poteškoćama, dok god ne umrete i možete ispunjavati svoju dužnost, izdržavajući do posljednjeg trenutka i postižući spasenje čak i ako ste boležljivi, tada ste pobijedili ovaj svijet i nadvladali Sotonu. Drugi kažu: „Budući da je neorganska hrana toliko štetna za ljude, a učinci su nepovratni, jednostavno je neću jesti. Naći ću način da u vlastitom dvorištu uzgojim nešto organske hrane.” Ako imaš sredstava, to je, naravno, u redu. Ali što ako tvoj dom nema dvorište i ne možeš uzgajati povrće i žitarice, a ti si obična osoba koja si ne može priuštiti organsku hranu? Onda ti preostaje samo jesti neorgansku hranu. Neki ljudi kažu: „Ako jedem neorgansku hranu, ona me barem može održati na životu nekoliko godina, i neću brzo umrijeti. Čak i ako od nje dobijem neke čudne bolesti, tu se ništa ne može učiniti.” Bojite li se da ćete dobiti svakojake čudne bolesti i da će vam se životni vijek skratiti? (Da.) Što bi trebalo učiniti u vezi s tim? Neki ljudi kažu: „Onda možemo pribjeći samo posljednjoj opciji – zadovoljiti se onim što je dostupno. Da bismo preživjeli, nemamo drugog izbora nego jesti neorgansku hranu.” Je li ovo načelo ispravno? (Jest.) Je li? Vi ne možete razlučiti je li ispravno ili neispravno. Znači li to zadovoljavanje onim što je dostupno i da se nema drugog izbora? To ne znači zadovoljavanje onim što je dostupno niti to da se nema drugog izbora. Umjesto toga, to znači življenje po vjeri. Ne postoji li u Božjim riječima jedna rečenica? „Sve dok još imate ijedan dah, Bog neće dopustiti da umrete.” Život ljudi u Božjim je rukama. Koliko dugo osoba živi i njezino tjelesno stanje ovise o Božjem određenju, a ne o onome što ona jede. Dovoljno je da ljudi o neorganskoj hrani imaju ispravne misli i gledišta te da je mogu razlučivati. Međutim, ljudi bi se trebali ispravno odnositi prema postojećem objektivnom okruženju. Ako za uzgoj vlastite hrane nemate financijska sredstva niti uvjete u okolini, onda jedite ono što vam je dostupno. Hoćete li se onda brinuti da ćete se razboljeti ili umrijeti? Ne trebate se brinuti. Zašto? U svojem srcu imamo istinu Božjih riječi kao potporu i temelj: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta”, i „Sve dok još imate ijedan dah, Bog neće dopustiti da umrete.” Život osobe, tjelesno stanje i životni vijek u Božjim su rukama. Hoće li se osoba razboljeti, kada će se razboljeti i kada će umrijeti – sve je to u Božjim rukama. Ne trebate se brinuti niti bojati. Ako ne možete nabaviti organsku hranu, pa možete jesti samo neorgansku hranu, onda je jedite mirne duše. Jedite ono što vam je dostupno. Neki ljudi kažu: „Ako si rekao da je neorganska hrana negativna stvar, zašto nam onda govoriš da je jedemo mirne duše?” Kako možeš živjeti ako ne jedeš? Ako jedeš premalo, može li tvoje tijelo doista dobiti ono što mu treba? I nevjernici sada govore da je neorganska hrana daleko manje hranjiva od organske hrane; iako je jedete puno, ona ne pruža mnogo hranjivih tvari. To je također činjenica. Postoji još jedna stvar koju oni ne znaju: omjer hranjivih sastavnica u organskoj je hrani prikladan. Nakon što je pojedeš, ona će pomoći tvom tijelu da proizvede mnoge hranjive tvari, pospješit će cirkulaciju i izvršavati svoje izvorne funkcije u tebi kako bi osigurala dobro zdravlje. Međutim, neorganskoj hrani nedostaju hranjive sastavnice, pa je tvoje tijelo ne može koristiti za sintezu hranjivih tvari kako bi zadovoljilo svoje potrebe. Što je najvažnije, neorganska hrana ne posjeduje životnu snagu i nedostaju joj mnoge hranjive sastavnice; ona te ne može učiniti zdravim. Nakon što je budu jeli deset ili dvadeset godina, ljudi će razviti svakojake bolesti i čudne boljke, a neki će čak izgubiti sposobnost razmnožavanja. Takve su posljedice preteške. Zato neki ljudi smatraju: „Pojeo sam puno hrane i povrća, pa mi ne bi trebalo nedostajati hranjivih tvari. Ali zašto onda po cijelom tijelu osjećam slabost?” To je razlika između organske i neorganske hrane; zapravo, ti si je već osjetio. Zašto imaš taj osjećaj? To je zato što neorganska hrana nema životnu snagu. Jedeš je puno, ali ne donosi puno hranjivih tvari, pa se osjećaš fizički slabo i nemaš vitalnost. Ali svejedno je i dalje moraš jesti; ako ne jedeš, bit ćeš gladan i nesposoban za rad ili preživljavanje. Ljudi ne smiju činiti gluposti niti bi trebali ići u krajnosti. Trebali bi svemu pristupati u skladu s Božjim riječima i u svemu praktično postupati u skladu s istina-načelima. Ljudi bi to trebali jasno znati i razumjeti. Ukratko, sve se svodi na način na koji bi se ljudi trebali odnositi prema neorganskoj hrani. Nakon što shvate negativne učinke i posljedice koje neorganska hrana donosi, ljude to ne bi trebalo sputavati niti bi se trebali brinuti ili bojati, jer sve je u Božjim rukama. Život ljudi i sve što se njih tiče u Božjim su rukama, podložno Božjoj suverenosti i uređenjima. Je li tako? (Jest.) Ako to ovako shvatiš, tvoje su misli i gledišta ispravni. Nakon što ste sve ovo čuli, osjećate li u srcu vedrinu i oslobođenost? (Da.) Ovo je stvarno životno pitanje koje bi ljudi trebali uvidjeti. Ako ovo pitanje ne možete prozrijeti, previše ste glupi. Što se tiče toga treba li jesti neorgansku hranu ili ne, upravo smo raspravljali o nekoliko načela praktičnog postupanja. Prema toj bi se hrani trebao odnositi na temelju svog objektivnog okruženja i stvarnih uvjeta. Ukratko, trebao bi na sve stvari gledati u skladu s Božjim riječima, a također bi trebao postupati u skladu s Božjim riječima. Sve dok je tvoj motiv osigurati svoje normalno fizičko preživljavanje i funkcioniranje, tako da možeš normalno izvršavati svoju dužnost, da ne skreneš s puta slijeđenja Boga te da ispuniš svoju dužnost i kreneš putem težnje istini, onda je ono što radiš ispravno. Ovo je sadržaj našeg razgovora o aspektu onoga što Bog određuje.

Uzeli smo dva primjera da bismo razgovarali o aspektu onoga što Bog određuje. Je li to u osnovi jasno objašnjeno? (Jest.) Onda, možete li razlikovati pozitivne i negativne stvari? Možeš li primijeniti ovaj aspekt istine kako bi procijenio razne ljude, događaje i stvari s kojima se susrećeš? Da nismo razgovarali o ova dva primjera, biste li ovaj aspekt istine koji se tiče pozitivnih stvari koje smo danas definirali mogli primijeniti za njihovu procjenu? (Možda bih mogao razlučiti jednostavnije primjere, ali ne bih mogao razlučiti dva relativno složena primjera o kojima je Bog govorio.) Dobro je što smo o ovome razgovarali, inače biste mogli propustiti priliku da jedete tako ukusnu hranu kao što je jabuka-kruška, zar ne? (Da.) Neki ljudi koji su skloniji pridržavanju pravila mogli bi pogledati jabuka-krušku i poželjeti je jesti, ali se to ne bi usudili, misleći da će time što je pojedu prekršiti načela koja je Bog odredio i protiviti se Božjim riječima, pa se suzdržavaju i ne jedu je, i zbog toga propuštaju toliko prilika da jedu ovo ukusno voće. Međutim, kad je riječ o nekim očito negativnim stvarima, budući da ljudi nemaju sposobnost razlučivanja, oni ih uvelike hvale i svesrdno odobravaju te ih prihvaćaju u svom srcu. Što se tiče neorganske hrane, oni čak misle: „Neorganska hrana uvelike zadovoljava potražnju čovječanstva za hranom, a istovremeno može pomoći u smanjenju stope smrti od gladi. U povijesti ljudskog razvoja, ovo je doista veliki doprinos znanosti čovječanstvu! Ovo je doista učinio Bog; Bog je taj koji je promovirao ovu stvar.” Takva jednostavna izjava razotkriva jednu činjenicu. Koju činjenicu? Da ne razumiješ istinu. To je sporedno; ovdje postoji još ozbiljniji problem, a to je da si izgovorio riječi koje su nečuveno buntovne prema Bogu i bogohulne, a to u Bogu izaziva gnušanje i gađenje. Ako takav problem postane toliko ozbiljan da se protiviš Božjim nakanama, namjerno se opireš Bogu i huliš na Njega, onda bi mogao izgubiti svoju nadu u spasenje, a to će utjecati na tvoje odredište. Stoga je razumijevanje istine vrlo važno. Da nismo u našem razgovoru navodili primjere, neki bi od vas mogli pomisliti: „Neorganska hrana rezultat je znanstvenog istraživanja, a razvoj znanosti doprinos je čovječanstvu, pa je takav doprinos najvjerojatnije odredio Bog, time najvjerojatnije Bog orkestrira.” Je li sada, nakon ovakvog razgovora, jasno? Je li ova izjava točna? (Nije.) Treba li tako gledati na stvari? (Ne.) Ako osoba to kaže, u nevolji je; to je nečuveno buntovno! Prije nego što jasno shvatite što stvari doista jesu i koja je njihova bit, nemojte ih ishitreno definirati i nemojte lako prihvaćati ili voljeti stvari koje su znanstveno obrađene. Osobito u slučaju stvari koje se u zlim trendovima veličaju i koje su popularne unutar njih te koje voli većina ljudi, moraš biti osobito oprezan – razluči ih u skladu Božjim riječima i istinom, i nipošto ih nemoj prihvatiti. Neki ljudi kažu: „Lošeg smo kova. Kada vidimo razne informacije koje se šire internetom, mislimo da je to društveni trend i da one ne mogu biti pogrešne. Nakon što to pogledamo, to utječe na naše srce. Da živimo u vakuumu, ne bismo bili zaluđeni.” Je li ova izjava točna? (Ne.) Ti živiš u stvarnom svijetu, u sadašnjem društvu, i neizbježno ćeš čuti mnoge čudne glasove, čudne izreke i teorije. Ti će argumenti neizbježno ući u tvoje srce i utjecat će na njega, mijenjajući tvoje misli. Ljudi smatraju da će, dok god žive u ovom društvu, među ljudima, protivno svojoj volji biti pod utjecajem, osim ako ne budu živjeli duboko u planinama i šumama ili ako se ne zatvore u malu sobu, ne slušajući, ne gledajući niti razmišljajući o tim stvarima, u kojem će slučaju njihovo srce biti čisto. Je li ovo gledište ispravno? (Nije.) Očito nije. Kako se onda ovaj problem može riješiti? Moraš težiti istini i razumjeti istinu. Ako jasno razumiješ sve aspekte istine, kada se susretneš s tim stvarima, znat ćeš koja je njihova temeljna bit. Moći ćeš ih brzo razlučiti i definirati kao ili pozitivne ili negativne stvari, i – na temelju posjedovanja savjesti i razuma – brzo ćeš prihvatiti pozitivne stvari, a opirati se negativnim stvarima ili ćeš ih odbaciti, kritizirati i osuditi. Na taj ćeš način biti zaštićen i nećeš se osjećati bespomoćno, niti ćeš se trebati toliko brinuti ili bojati. Zašto? Zato što ćeš s Božjim riječima kao svojim temeljem imati osnovnu sposobnost razlučivanja pozitivnih i negativnih stvari, a tvoja gledišta i mišljenja o raznim pozitivnim i negativnim stvarima temeljit će se na Božjim riječima, i moći ćeš utvrditi jesu li to pozitivne ili negativne stvari; stoga će pitanje što bi trebao učiniti biti vrlo jednostavno. Nije li tako? (Jest.)

Razumijete li o čemu smo upravo razgovarali u zajedništvu? Da nismo o tome razgovarali na ovaj način, biste li to mogli razumjeti? (Ne.) A kad biste imali još nekoliko godina iskustva, biste li mogli razlučiti pozitivne i negativne stvari? (Bez istine ne možemo razlučiti te stvari; ponekad se čak divimo negativnim stvarima i zagovaramo ih. Dakle, nije da postajemo sposobni razlučivati samo zato što imamo više godina iskustva.) Uključuju li ove stvari otajstva? (Ne, ne uključuju.) Ako ne uključuju otajstva, zašto ih ljudi ne razumiju? Jesu li to izvanjske stvari? (Da.) Da su to samo izvanjske stvari, bilo bi ih jednostavno razumjeti, ali zapravo, te stvari uključuju i neke istine i ljudska gledišta o raznim stvarima. Kada nešto uključuje gledišta o stvarima te bit i prirodu problema, to uključuje istinu, a kada uključuje istinu, vi to ne možete prozrijeti i postajete zbunjeni. Mislite li onda da je potrebno razgovarati na ovaj način? (Da, jest.) Nadam se da se, nakon što poslušate ovaj razgovor, nećete usredotočiti na same stvari niti učiti pridržavati se pravila, već da ćete kroz razgovor doći do razumijevanja istine i Božjih nakana, da ćete moći razlučiti što su pozitivne, a što negativne stvari, da ćete napredovati u smislu istine te da će se vaša sposobnost razlučivanja stvari poboljšati. To će značiti da ste nešto zadobili. Što se tiče pozitivnih stvari – svega što spada u opseg onoga što je stvorio Bog, odredio Bog ili što je pod Božjom suverenošću – jeste li sada, nakon što smo ranije naveli dva posebna primjera, u stanju sve ih razlučiti? Ili možete razlučiti samo stvari iste vrste, a još uvijek niste u stanju razlučiti stvari koje se razlikuju od ova dva primjera? (Vjerojatno u određenoj mjeri mogu razlučiti stvari iste vrste, kao i različite stvari koje su relativno jednostavne, ali još uvijek ne mogu jasno razlučiti stvari koje su previše složene.) To je činjenica, zar ne? Ako još uvijek ne možete razlučiti, onda biste trebali dokučiti jedno načelo. Najprije pogledajte protivi li se određena stvar funkciji koju bi trebala imati onako kako ju je Bog stvorio ili protivi li se značaju njezina postojanja onako kako je to odredio Bog; pogledajte protivi li se tom aspektu. Ako se protivi, onda je to negativna stvar. Ako se ne protivi Božjem stvaranju ni određenju, ali se za njezin oblik postojanja i vrijednost njezina postojanja ne može reći ima li na ljude pozitivan ili negativan utjecaj – ona samo služi nekoj svrsi i pruža određenu pogodnost u životu ljudi, s nešto koristi, ali bez štete, što znači da ne potkopava niti ometa oblik preživljavanja i normalan život čovječanstva koje je Bog stvorio, niti ona donosi ikakve štetne posljedice, a njezino se postojanje ne može smatrati značajnim za čovječanstvo, pa ljudi bez nje mogu i dalje sasvim dobro živjeti – onda se ona ne može smatrati ni pozitivnom ni negativnom stvari. Ne spada u tu kategoriju; to je samo vrsta stvari ili predmet, pa je nećemo definirati kao pozitivnu ili negativnu. Na primjer, konjska zaprega prijevozno je sredstvo. Vuče je konj, koji je živo biće stvoreno i određeno od Boga. Zapregu koju vuče konj napravio je čovjek, nije je stvorio Bog; to je alat koji je čovjek napravio sposobnošću preživljavanja koju mu je Bog podario. Konjskom se zapregom mogu prevoziti roba i ljudi na različita se mjesta, što život i putovanje ljudi čini udobnijima. Dakle, mislite li da je konjska zaprega koju je napravio čovjek pozitivna ili negativna stvar? Troši li konjska zaprega energiju? Ispušta li ispušne plinove i zagađuje li zrak? (Ne.) Konjska zaprega nema nikakve štetne učinke na život ljudi i njihovo preživljavanje, a život ljudi ujedno čini nešto udobnijim. Međutim, da ona ne postoji, ljudi bi mogli putovati pješice, što bi samo donekle bilo sporije; nije da ljudi ne bi mogli preživjeti bez zaprege. To nije nešto neophodno. Je li onda ova stvar pozitivna ili negativna? (Kako ja shvaćam, ona nije negativna stvar, ali nije ni pozitivna; jednostavno se ne može reći da je pozitivna ili negativna.) Dolazi iz ljudskih ruku i ne može se reći da je pozitivna ili negativna. Kad bi raspravljao o tome je li konjska zaprega pozitivna ili negativna stvar, to bi bilo kao da od muhe praviš slona i da cjepidlačiš.

Neki ljudi kažu: „Drveće je stvorio i odredio Bog, a pravila njegova opstanka i njegovi oblici postojanja dolaze od Boga, stoga je ono pozitivna stvar. Onda, ako se drvo posiječe i preradi u drvnu građu, je li to pozitivna ili negativna stvar?” Drvna građa pruža određenu pogodnost za svakodnevne potrebe čovječanstva, kao što je upotreba za izradu raznih vrsta namještaja poput stolova i stolica, a može se i ložiti za kuhanje. Drvo se pretvara iz biljke u predmet. Je li to pozitivna ili negativna stvar? (Ne može se reći ni da je pozitivna ni negativna.) Tako je, sada razumijete, shvatili ste. Jedino stvari unutar opsega ovog načela – ono što je stvorio Bog, odredio Bog ili što je pod Božjom suverenošću – pozitivne su stvari. Sve što krši ovo načelo negativna je stvar. Ako raspravljaš o tome jesu li stvari izvan ove dvije kategorije pozitivne ili negativne, to je u osnovi kao da cjepidlačiš, praviš od muhe slona i ne baviš se svojim poslom. Na primjer, neki ljudi pitaju: „Jesu li zavjese koje je napravio čovjek pozitivna ili negativna stvar?” Neki ljudi kažu: „To ovisi o izvoru tkanine. Ako su zavjese izrađene od prerađenog sirovog pamuka, bez bojenja ili izbjeljivanja i bez dodanih kemikalija, onda su one pozitivna stvar. Ako su obojene, izbijeljene i imaju otisnuti uzorak, ili ako su im dodane neke kemikalije, onda su one negativna stvar. Negativne su stvari ono što bismo trebali eliminirati i odbaciti, pa ih ne možemo koristiti. Samo se na taj način pridržavamo načela Božjih riječi i samo tako bivamo ljudi koji vole pozitivne stvari i istinu. Stoga, osuđujemo sve što nije pamučni proizvod i sve što ne dolazi iz prirodnog izvora.” Koje to stvari dolaze iz prirodnog izvora? Pamuk, svila, a također i lan. Prema mišljenju tih pojedinaca, osim tih nekoliko stvari, ne postoji ništa drugo što bi ljudi mogli nositi – ako želiš izbjeći kršenje načela te postići to da možeš voljeti pozitivne stvari i odbacivati negativne stvari, onda moraš nositi te stvari, jer su samo one u svojem izvornom obliku koji je stvorio Bog. Je li ovo gledište ispravno? (Nije.) Neki će ljudi reći: „Prema ovom gledištu, onda svatko tko nosi znanstveno obrađen tekstil nije osoba koja voli pozitivne stvari niti osoba koja primjenjuje istinu, već je osoba koja nema sposobnost razlučivanja niti načela, osoba koja je veoma buntovna i koju Bog prezire, i s takvom je osobom gotovo!” Je li ova izjava prikladna? (Ne, to je pravljenje od muhe slona.) Takvi ljudi imaju skrivene motive u svojim riječima, pa čak mogu i osuđivati druge, preuveličavajući stvari. Kakvi su to ljudi? (Ljudi koji se pridržavaju pravila i koji nemaju duhovno razumijevanje.) To su apsurdni ljudi, apsurdni tipovi. Izražavajući te hereze i zablude, oni prave od muhe slona i koriste svaku temu koja im se nađe pri ruci da izraze vlastita mišljenja. Njihov je um pun tih hereza i zabluda i mogu ih beskrajno izbacivati, ali kada ih zamolite da razgovaraju u zajedništvu o nečemu što se odnosi na istinu, oni nemaju što reći. Kada ih zamolite da razgovaraju o tome što su to pozitivne stvari, oni govore te hereze i zablude. Ne misliš li da je to odvratno? Mnoge stvari nisu povezane s pozitivnim stvarima koje je stvorio Bog, odredio Bog ili koje su pod Božjom suverenošću. Strogo govoreći, one ne krše načelo onoga što je stvorio Bog, odredio Bog ili što je pod Božjom suverenošću, a njihovi oblici postojanja ne uzrokuju nikakve štetne učinke niti štete životu i opstanku čovječanstva. Dakle, kada govoriš, najbolje je imati savjest i razum, a ne praviti od muhe slona ili izricati osude kako ti se prohtije. Stvari unutar opsega onoga što je stvorio Bog, odredio Bog ili što je pod Božjom suverenošću vrijedne su našeg zajedništva, prihvaćanja, razumijevanja, pridržavanja, cijenjenja i zaštite. Za razliku od njih, za stvari koje ne spadaju u ovaj opseg, najbolje je ne praviti od muhe slone i ne uzimati ih kao glavna pitanja o kojima treba razgovarati s velikim entuzijazmom niti vrlo ozbiljno tijekom nekoliko okupljanja. To se ne bi smjelo raditi. Apsurdni ljudi, ljudi koji nemaju duhovno razumijevanje, zli ljudi, antikristi i đavli često vole raditi te stvari kako bi se razmetali, kako bi ljudi vidjeli koliko su oni pametni. Ljudi bez sposobnosti razlučivanja misle da je to razgovor o istini te, iako se duhovno ne izgrađuju, osjećaju se prisiljenima izdržati i slušati. Zapravo, sve riječi tih ljudi hereze su i zablude te nemaju nikakve veze s temom pozitivnih stvari o kojima Ja govorim. Stoga, ako čuješ takve ljude kako pokreću ove teme i iznose takve tvrdnje koje nisu povezane s pozitivnim stvarima, možeš ih odbiti slušati. Ako razumiješ istinu i imaš sposobnost razlučivanja, možeš ih opovrgnuti i zaustaviti. Kako ih možeš zaustaviti? Kažeš: „U redu, šuti! Stvari o kojima govoriš nisu povezane s istinom niti su povezane s pozitivnim stvarima. Ono što govoriš đavolje su riječi i nitko ih ne želi slušati. Ne uznemiravaj sve ovdje i ne ometaj ih u izvršavanju njihove dužnosti!” Ako u svojim riječima imaju skrivene motive, ako izriču osude kako im se prohtije i nemaju pozitivan učinak, trebali biste ustati i zaustaviti ih da ne ometaju, a istovremeno ih razotkriti kako bi svi stekli sposobnost razlučivanja. Nakon što poslušaju, svi će razumjeti da su njihove riječi hereze i zablude koje nemaju nikakve veze s istinom, da cjepidlače, traže dlaku u jajetu, zaluđuju ljude, govore riječi i doktrine, iznose zvučne ideje te da imaju skrivene motive i žele stvarati nevolje, i kao takve ih treba ograničiti i ušutkati. Pretpostavimo da su većina tada prisutnih smeteni ljudi koji nemaju sposobnost razlučivanja zlih ljudi i đavola te da ne mogu prepoznati da oni šire zablude i zaluđuju ljude. Kada se ti smeteni pojedinci, ti zli ljudi i đavli okupe, svi se slažu jer su svi istog pokvarenog soja. Nakon što čuju Božje riječi, ne samo da ne prihvaćaju istinu, već pompoznim riječima i zvučnim, ali ispraznim govorima šire i neke zablude. U tom slučaju možeš ustati i tiho otići, bez potrebe da izražavaš ikakva gledišta. Pusti đavle da se razmeću i prave predstavu. Ne raspravljaj s njima kako ne bi uznemirili tvoj um i utjecali na izvršavanje tvoje dužnosti. Zašto? Zato što je đavao uvijek đavao; životinja je uvijek životinja. Oni nemaju razuma, ne mogu razlučiti ispravno od pogrešnog i ne znaju što je ispravno, a što pogrešno; kako god razgovarao u zajedništvu, njima je nemoguće razumjeti istinu. Đavli će uvijek govoriti riječi i doktrine, izvikivati parole i iznositi zvučan, ali isprazan govor, dok oni koji su reinkarnirani iz životinja – ljudi bez duha – nemaju nikakvu sposobnost razlučivanja. Gdje god dođe do ometanja od strane Sotona i đavola, oni će ih slijediti i upetljati se u nered. Ako ih učiš da razlučuju, oni to neće moći naučiti. Samo oni koji razumiju istinu posjeduju pamet i mudrost i sakrit će se kada vide nevolju. Moći će razlučiti kada vide đavla kako izaziva ometanja i neće se upetljati u nered, znajući da se treba kloniti zla. Gdje god đavli prave predstavu, gdje god se životinje okupljaju, to će mjesto zaudarati na pokvarenost i nered. Oni su od istog pokvarenog soja i vole se okupljati. Tko god izgovori neke apsurdne i podle riječi, oni to vole slušati, pa čak i s velikim oduševljenjem ponavljaju njegove riječi. Nije li to okupljanje đavola? Ako si pametna osoba, onda bi, vidjevši takvu situaciju, trebao brzo pobjeći i ne miješati se s njima. Zašto se ne bi trebao miješati s njima? Zašto ne bi trebao raspravljati s njima? Zato što, kako god ti razgovarao o istini, oni je neće prihvatiti; koliko god riječi rekao, sve će biti uzalud. Oni koji su od Sotone i đavola uopće ne prihvaćaju istinu, a oni koji su reinkarnirani iz životinja ne mogu shvatiti istinu, pa je beskorisno koliko god govorio. Čitaju li oni Božje riječi? Mogu li shvatiti Božje riječi? Jesu li ikada tragali za istinom? Oni ne prihvaćaju čak ni riječi koje Ja govorim, pa može li ih opovrgnuti nekoliko riječi koje ti smisliš? Mogu li ih one natjerati da promijene mišljenje? Mogu li prihvatiti tvoje riječi? Dakle, ne čini gluposti. Tiho otići mudar je izbor. Ako pitaš đavla: „Zašto ne primjenjuješ istinu? Zašto uvijek lažeš i varaš?” đavao će te bestidno opovrgnuti; svađat će se i izokrenutim će se rezoniranjem braniti te uopće neće priznati da laže i vara. Ako one koji su reinkarnirani iz životinja pitaš zašto se uvijek pridržavaju pravila, oni će se također braniti izokrenutim rezoniranjem, govoreći da primjenjuju istinu. Kada se suočiš s takvom situacijom, trebao bi moći jasno vidjeti da đavli i oni reinkarnirani iz životinja uopće ne prihvaćaju istinu, pa bi trebao prestati razgovarati s njima i prestati činiti gluposti. Koliko god riječi rekao ili koliko god stvari učinio, ne možeš promijeniti njihovu priroda-bit, pa nikakav razgovor neće pomoći. Trebao bi razgovarati o istini s onima koji je mogu prihvatiti. Samo takvi ljudi lako prihvaćaju istinu – samo s njima možeš voditi normalan razgovor. Kad je riječ o đavlima i ljudima reinkarniranima iz životinja, koliko god ti razgovarao o istini ili koliko god posla obavio, sve je uzalud. U tom ćeš ih trenutku možda moći opovrgnuti do te mjere da ostanu bez riječi i možda će osjetiti da je ono što si rekao ispravno, ali poslije će promijeniti mišljenje, pa čak će i pripremiti neke riječi da te opovrgnu i posrame. Vidite, mogu li oni koji su đavli prihvatiti istinu? (Ne.) Nipošto ne. Oni koji su đavli i oni reinkarnirani iz životinja uopće ne prihvaćaju istinu. Čak i ako je prihvate u određenom trenutku, to ostaje samo na riječima, a poslije će pogaziti ono što su rekli. Dakle, možeš li postići ikakve rezultate razgovarajući s njima o istini? Želiš ih promijeniti tako da imaju savjest i razum, da znaju da ne razumiju istinu i da bi trebali prihvatiti istinu i primjenjivati je – ta zamisao i sam taj motiv pogrešni su; nikada ih ne bi trebao imati. Razumiješ li sada? (Da.)

Vratimo se na temu pozitivnih stvari. Opseg pozitivnih stvari definiran je stvarima koje su u kategoriji onoga što je stvorio Bog, odredio Bog ili što je pod Božjom suverenošću. Bez obzira na to s čime imamo posla, trebali bismo ovo razmotriti: „Je li ovo stvorio Bog? Kako je to povezano s Božjom odredbom?” Ako to nije stvorio Bog i nema nikakve veze s Božjom odredbom, onda bismo tome trebali pristupiti s oprezom. Ako i dalje slijedimo svjetske trendove i obasipamo to pohvalama, nije li to glupo? Ako nešto nije unutar opsega onoga što je stvorio Bog, odredio Bog ili što je pod Božjom suverenošću, onda se to ne može nazvati ni pozitivnom ni negativnom stvari, pa stoga nema smisla o tome raspravljati. Ako raspravljaš o tome, je li to zato što to želiš prihvatiti kao pozitivnu stvar? Ili zato što to želiš okarakterizirati kao negativnu stvar i odbaciti? Kakvu korist za tvoj život i za tvoje vladanje ima prihvaćanje ili odbacivanje toga? Je li to korisno za tvoje prihvaćanje istine? Ako nema koristi, onda nema smisla uzimati to kao temu za razgovor u zajedništvu i za raspravu; to bi bilo glupo, zar ne? (Da.) Na primjer, kočije, tekstil, kreveti i stolice o kojima smo upravo govorili – ako stalno praviš od muhe slona i želiš o njima raspravljati: „Je li ovo pozitivna ili negativna stvar? Trebamo li je prihvatiti ili odbaciti? Trebamo li je cijeniti ili prezirati? Koji je prikladan način da se prema njoj odnosimo?” to je očitovanje izopačenosti. Ljudi koji su skloni izopačenosti ne mogu dokučiti ključne stvari; stalno ulažu trud u forme, doktrine i pravila, a nikada ne razumiju kako ulagati trud u istinu. Budući da mnoge stvari ne uključuju pitanje pozitivnih i negativnih stvari, nema potrebe razgovarati o njima. To je zato što, budući da nisu ni pozitivne ni negativne stvari, one imaju mali utjecaj na tvoj ulazak u život i životni put kojim hodaš, pa se ne trebaš udubljivati u njih. Iskoristi ih ako možeš, a u redu je i ako ne učiniš. Ako postoje neki proizvodi na bazi kemikalija koji utječu na zdravlje ljudi, a njihov miris ili kemijske sastavnice nanose određenu štetu ljudskom tijelu, onda trebaš pronaći način da se držiš podalje od njih, pa takve svakodnevne predmete koristi što je manje moguće ili ih uopće nemoj koristiti. Na taj način možeš eliminirati štetu koju uzrokuju ili je smanjiti. Bilo bi nemoguće u potpunosti izbjeći takvu štetu, ali sve dok takvi proizvodi trenutno ne štete vašem životu, ne dovode do toga da se u kratkom roku razbolite i ne utječu na vašu vjeru u Boga i slijeđenje Boga, ili na izvršavanje vaših dužnosti i na vašu težnju istini, to je dovoljno, jer stvarno okruženje jednostavno je takvo. Je li ovo načelo sada jasno? (Jest.)

Sve stvari pod Božjom suverenošću pozitivne su stvari

Malo smo razgovarali u zajedništvu o aspektu „onoga što je odredio Bog”. Dakle, ne bismo li trebali razgovarati i o istini koja se tiče „onoga što je pod Božjom suverenošću”? (Da.) Postoji li suptilna razlika između „onoga što je pod Božjom suverenošću” i „onoga što je stvorio Bog i odredio Bog”? (Da.) Što Božja suverenost uključuje? Često se kaže da je Bog suveren nad sudbinom ljudi. Kakvu god sudbinu ljudi imali, je li pitanje sudbine samo po sebi pozitivna stvar? (Jest.) Kakva god bila nečija sudbina, činila se ona izvana dobrom ili lošom, dok god ona dolazi od Boga, dok god ju je odredio Bog ili je pod Božjom suverenošću, onda je to pozitivna stvar. Kako se onda može utvrditi je li sudbina ljudi pozitivna stvar? Ljudi imaju svakojake sudbine. Izvana se čini da neki žive blagoslovljenim životom, dok drugi pate; neki su ljudi uspješni cijeli život, dok drugima stvari nikada ne idu glatko; neki ljudi žive u izobilju, drugi u krajnjem siromaštvu; neki ljudi imaju sretnu, blaženu obitelj, dok drugi imaju nesretan brak i neposlušnu djecu; neki su ljudi sami cijeli život, dok drugi uživaju okruženi svojom djecom i unucima; neke ljude cijeli život muče bolest i bol te žive u velikim mukama, dok su drugi snažni i zdravi te žive udobnim, slobodnim životom i na kraju umiru mirno u dubokoj starosti. Nisu li to sudbine različitih vrsta ljudi? (Da.) Je li onda sudbina pod Božjom suverenošću? (Pod Božjom je suverenošću.) U svojim predodžbama, ljudi misle: „Budući da je sudbina pod Božjom suverenošću, onda bi sudbina svih ljudi trebala biti dobra. Zašto ima toliko loših sudbina?” Postoji još i više zbunjujuća činjenica, a to je da sudbina većine ljudi nije onakva kakvu bi oni željeli. Pogledajte – koliko ljudi tijekom svog života ne trpi nikakve poteškoće, koliko ih je rođenih u bogatstvu i statusu te sa svih strana obasuto ljubavlju? Koliko ima takvih ljudi? Takvu sudbinu imaju samo oni rođeni u elitnoj obitelji. Većina drugih ljudi pati cijeli život i podnosi bezbrojne poteškoće, nailazeći na prepreke na svakom koraku – stvari su im izuzetno teške i uopće ne idu glatko. Iako u teoriji priznaješ da je sudbina svih ljudi pod Božjom suverenošću i da su sve stvari pod Božjom suverenošću pozitivne stvari, u svom srcu još uvijek ne razumiješ: „Ako se za one koji su rođeni s nevjerojatnim povlasticama kaže da je pozitivna stvar to što imaju dobru sudbinu, u smislu doktrine, to je prihvatljivo. Ali za 80 do 90 posto ljudi, stvari ne idu glatko i oni pate cijeli život – pa zašto su takve sudbine također pozitivne stvari i također pod Božjom suverenošću? To se čini pomalo neprihvatljivim. Bilo iz osjećaja moralne pravde bilo iz suosjećanja, takve se sudbine ne mogu klasificirati kao pozitivne stvari. To nema smisla. Je li moguće da je ova definicija pogrešna? Ako je doista pogrešna, onda bi dio o sudbini ljudi trebalo ukloniti iz onoga nad čime je Bog suveren. Ali ako se ukloni, to bi značilo nijekanje činjenice da je Bog suveren nad sudbinom ljudi. Ne bi li to bilo nečuveno buntovno? Ali kako bismo trebali razumjeti činjenicu da su sve stvari pod Božjom suverenošću pozitivne stvari i da su loše sudbine također pozitivne stvari?” Ljudi postaju pomalo zbunjeni. Ovo vam je teško pitanje, zar ne? (Da, jest.) Onda Mi vi recite. Da vidimo tko može jasno objasniti ovu stvar. (Mislim da je pogrešno da suočavanje s poteškoćama ljudi smatraju lošom stvari. Zapravo, sudbina koju Bog odredi za nekoga, bilo da se radi o sudbini punoj poteškoća ili lakoće, ona je za njih najkorisnija. Konkretno, patnja još više može oblikovati ljude. Osim toga, te su stvari povezane s reinkarnacijom ljudske duše. Možda zbog zlodjela u prethodnom životu ili zbog nekog duga iz prethodnog života, čovjek u ovom životu mora patiti da bi to otplatio. Sve je to podložno Božjoj odredbi i uređenju.) Što je onda u ovome pozitivna stvar? Možeš li to jasno objasniti? (Ne.) Vidiš, kad bi te netko doista pitao o ovome, ne bi to mogao jasno objasniti; zapeo bi upravo ovdje. Kad to ne bi shvatio ozbiljno, jednostavno bi prešao preko toga, ali to bi utjecalo na tvoje prihvaćanje istine da „sve stvari pod Božjom suverenošću pozitivne su stvari”, utjecalo bi na tvoju upotrebu ove istine da okarakteriziraš koje su stvari pozitivne, utjecalo bi na tvoje prihvaćanje i priznavanje bilo koje pozitivne stvari, a utjecalo bi i na tvoj stav prema svim stvarima unutar opsega „onoga što je pod Božjom suverenošću”, što se, naravno, tiče toga prihvaćaš li ih ili ih osuđuješ – to je vrlo ozbiljno pitanje. Ako pitanje sudbine ne možeš prozrijeti, vjerojatno ćeš je smatrati negativnom stvari i tako je okarakterizirati. Ali sudbine ljudi pod Božjom su suverenošću i odredio ih je Bog. Ako sudbine ljudi, nad kojima je Bog suveren i koje je odredio, okarakteriziraš kao negativne stvari, kakva je priroda ovog pitanja? (Bogohuljenje.) To je osuđivanje Boga i huljenje protiv Njega. Riječima ljudi, to znači: „Počinio si veliki grijeh, pa idi i odmah priznaj svoje grijehe!” Nećemo više puno govoriti o ovome.

Upravo smo razgovarali u zajedništvu o tome da su „sve stvari pod Božjom vlašću pozitivne stvari” i spomenuli smo sudbinu ljudi. Iako je opseg ovog sadržaja golem, on je također vrlo konkretan; odnosi se na život svake osobe i cijelog čovječanstva. Sudbina ljudi dolazi u najrazličitim oblicima, ali sudbina većine ljudi, kako to ljudi vide ili kako su to sami iskusili, može se opisati jednom riječju: zla kob. „Zla kob” znači da je nečija sudbina puna teških trenutaka i frustracija; takva osoba živi osobito težak život i većinu vremena stvari ne idu kako bi ona željela. Bez obzira na to prolazi li netko kroz ugodna ili teška iskustva, bez obzira na to što vidi ili shvati, jedna neosporna stvar jest da, iako velika većina ljudi smatra da njihova sudbina nije onakva kakvu bi oni željeli, sudbina svake osobe pod Božjom je suverenošću. To se nikada ne smije nijekati. Budući da je Božjom suverenošću nad sudbinom ljudi stvorena stvarnost koju je ljudima teško prihvatiti, potrebno je razgovarati o tome koja su načela i korijen Božje suverenosti nad sudbinom ljudi i koji je Božji motiv u tome što je suveren nad sudbinom ljudi – to jest, zašto Bog na ovaj način ima suverenost nad sudbinom ljudi i zašto On za ljude uređuje takve sudbine. Pogledajmo najprije koji je Božji motiv u tome što ima suverenost nad sudbinom ljudi. Dolaze li ljudi na ovaj svijet da se provlače ili da trate svoje vrijeme? (Ni jedno ni drugo.) Što se tiče Božjeg motiva u uređivanju sudbina ljudi, cilj nije da ljudi dođu na svijet samo malo prošetati kao hodajući leševi i da time sve završi. Naprotiv, cilj je da ljudi žive u tijelu i iskuse život te da prođu kroz svakojaka životna okruženja, kao i različite okolnosti u različitim razdobljima. Govoreći o iskustvu života, ljudsko tijelo ima jedno svojstvo: ako osoba živi u ugodnom okruženju ne prolazeći ni kroz kakve teške trenutke, poteškoće, prepreke ili neuspjehe, nije joj lako rasti i sazrijevati. Baš poput biljke koja raste u stakleniku bez izlaganja vjetru i suncu; njezin je život vrlo krhak, jer joj nije lako apsorbirati razne hranjive tvari iz prirode. Kad se jednom izloži žarkom suncu i jakim vjetrovima, vrlo lako se slomi i prerano ugine, pa se njezin život više ne može nastaviti. Stoga, u smislu prirode i instinkta ljudskog tijela, čovječanstvo ne bi trebalo biti poput cvijeća u stakleniku koje ne doživljava vjetar ni kišu, već bi trebalo podnositi razne prepreke, teške trenutke i razočaranja iz ljudskog svijeta. U takvom životnom okruženju, čovječanstvo će koristiti svoju bogomdanu slobodnu volju i misli, i ono će – na svaki mogući način, neovisno, ustrajno i bez straha od ikakvih poteškoća – nastaviti dalje i nastaviti živjeti. To će potaknuti različite ljudske instinkte za život i preživljavanje, a ljudi će moći koristiti svoj bogomdani instinkt za preživljavanje da žive neovisno i da se suoče sa svakim okruženjem, kao i sa svim ljudima, događajima i stvarima oko sebe. S jedne strane, iz perspektive objektivnog instinkta ljudskog tijela, ljudima je potrebna stimulacija i poticaj ovog okruženja kako bi se u njima probudila želja za preživljavanjem, da bi mogli živjeti s čvrstinom. Naizgled se čini teško tako živjeti, ali usred stimulacije i udaraca ovog okruženja, ljudi razvijaju jaču želju za preživljavanjem, pa će nastaviti dalje i postupno će sazrijevati, postupno će se prilagođavati životu s drugima i postajat će manje krhki, imajući umjesto toga postojanost, izdržljivost i ustrajnost te će moći ostati neustrašivi pred bilo kakvim poteškoćama. To je Božji početni motiv u uređivanju sudbina ljudi; to je osnovni koncept sudbina ljudi koje su osmišljene na temelju izvornog oblika instinkta njihova tijela. To je jedan aspekt. Drugi je da – nadovezujući se na ovaj osnovni koncept – kada ljudi putuju ovim svijetom, idući od djetinjstva do starosti, u procesu postupnog starenja, oni doživljavaju životne događaje, zadobivaju životno iskustvo te neka načela i putove za suočavanje s raznim poteškoćama u životu. Na taj način ljudi postupno sazrijevaju i postaju sve sposobniji živjeti neovisno između neba i zemlje, kao i među drugima. Neće biti tako krhki niti će se obeshrabriti ili razočarati – niti će osjećati da u životu nema nade – kada naiđu na malu prepreku ili neuspjeh. Umjesto toga, nakon što iskuse razne teške okolnosti, bit će sve sposobniji ispravno gledati na život i smrt i sve sposobniji shvatiti koje bi dužnosti trebali izvršavati u životu i koje su im najpotrebnije, pa će se na taj način osjećati sve spokojnije u životu. U tom procesu ljudi postupno sazrijevaju; to jest, postupno dolaze do toga da se ne boje poteškoća i opasnosti, ne boje se smrti niti ikakvih poteškoća. U početku, kada su mladi, ljudi plaču i ne mogu spavati kada čuju neke neugodne i potresne riječi ili kad se suoče malom poteškoćom ili preprekom, pa osjećaju da u životu nema nade. Postupno dolaze do toga da u svom srcu imaju određeni imunitet i određenu otpornost kada čuju potresne riječi i kad se suoče s poteškoćama, pa više ne osjećaju da nema smisla živjeti niti pomišljaju na smrt. Kasnije, kada čuju još više potresnih riječi i kad se suoče s preprekama i neuspjesima, u svom ih srcu mogu ih podnijeti, a da ih to uvelike ne pogodi, te smatraju da je vrlo normalno da to ljudi doživljavaju u životu i više im nije potrebna utjeha, ohrabrenje ili pomoć drugih kako bi nastavili živjeti. Ne zadobivaju li ljudi na taj način sve više čvrstine? Ljudi imaju sposobnost da samostalno prežive, a također i motivaciju da samostalno prežive. Svatko mora proći kroz fazu mladosti i naivnosti. Tek nakon četrdesete ili pedesete godine čovjek postupno dostiže stanje zrelosti i postaje odrasla osoba. Čak i ako netko nije zasnovao obitelj, izgradio karijeru ili postao roditelj, sudeći prema onome što je prošao u životu, prema riječima koje govori i prema spoznajama, razumijevanju i stavu koji ima prema svom životu, prema življenju, prema poteškoćama s kojima se suočava i prema stvarima koje idu ili ne idu kako on želi, otkrit ćeš da je ta osoba odrasla i sazrela. Čemu se sve to može zahvaliti? Zahvaljujući raznim poteškoćama, razočaranjima, pa čak i preprekama i neuspjesima koji se pojavljuju u sudbini ljudi onako kako ih je Bog odredio. Stoga, iz ove perspektive, nedvojbeno je da je Božja suverenost nad sudbinom ljudi pozitivna stvar, i ljudi bi ovu istinu trebali prihvatiti u potpunosti. Može li se ovdje reći da Bog doista ima brižne namjere u Svojoj suverenosti nad sudbinom ljudi? (Da.) Bez obzira na to vjeruje li netko u Boga ili ne, kako ljudi sazrijevaju od svog rođenja, oni s dobrim kovom mogu čak doći do toga da razumiju da su podložni sudbini i traganju za Bogom. Sudeći prema ovoj činjenici, nije li izvorna nakana Božje suverenosti nad sudbinom ljudi pozitivna stvar? (Jest.) Vidiš, kada to kažem, vi svi kimate glavom i priznajete da je to pozitivna stvar. Zašto je to tako? Zato što je ono što govorim činjenica i jasno sam objasnio bit ove stvari, a vi ste to također iskusili, zar ne? (Da.) Čovječanstvo je doista imalo koristi od sudbine koja je pod Božjom suverenošću. Kakvo god bilo tvoje porijeklo ili odakle god dolazio, i koju god ulogu imao u ovom društvu, ukratko, dok god živiš pod Božjom suverenošću, primio si koristi od Boga. Neki ljudi kažu: „To nije ispravno. Bog mora biti suveren nad sudbinom Božjeg izabranog naroda, nad sudbinom ljudi. Bog nije suveren nad sudbinom onih koji su reinkarnirani iz đavola ili životinja.” Je li ova izjava ispravna? (Ne.) Svako stvoreno biće pod Božjom je suverenošću. Sve dok je stvoreno biće, ono ima sudbinu. Ti si stvoreno biće, pa imaš svoju sudbinu. Bog je za tebe uredio sudbinu, pa tvoja sudbina nije nešto što si ti izabrao niti je nešto što si ti stvorio; ona dolazi od Božje suverenosti. Stoga, koju god ulogu imao, bio ti reinkarniran iz čovjeka, životinje ili đavla, budući da se sada čini da si pripadnik ljudske rase, ti sigurno imaš sudbinu, a tvoja je sudbina zasigurno pod Božjom suverenošću. Na temelju ovoga, nije li Božja suverenost nad sudbinom ljudi pozitivna stvar? (Jest.) Zašto kažemo da je Božja suverenost nad sudbinom ljudi pozitivna stvar? Zato što iza sudbine koju Bog uređuje za bilo koje stvoreno biće stoje Njegove brižne namjere; sve je to s ciljem da čovječanstvo na ovom svijetu može živjeti normalno i uredno, s različitim urođenim uvjetima kojima ga je Bog obdario. Bog ne postupa nepravedno ni prema jednoj osobi. Kao što se kaže, sunce sja i nad dobrima i nad zlima. To je Božja suverenost. U suprotnom, zašto bismo govorili da je jedino Bog Stvoritelj čovječanstva i da je jedino Bog suveren nad čovječanstvom? Zato što je to ono što Bog čini, Bog ima tu sposobnost, On ima tu bit i taj autoritet. Ovim se to jasno pokazuje – Božja suverenost nad sudbinom ljudi pozitivna je stvar, i to se ne može ni nijekati niti se u to može sumnjati. To jest, s obzirom na zakone tjelesnog života čovječanstva, sudbine ispunjene poteškoćama i teškim trenucima koje Bog uređuje za ljude mogu pomoći ljudima da postupno sazriju i da mogu bez problema dovršiti svoje putovanje ovim životom. Iz ove perspektive, Božja suverenost pozitivna je stvar.

Promatrajući još jedan aspekt sudbine ljudi, mnogi ljudi žive teškim, razočaravajućim životom. Naizgled nisu učinili išta loše, ali izgleda kao da su kažnjeni. Na primjer, neki izgube oca u mladosti, muža u srednjim godinama, a sina u starosti, pa im obitelj bude shrvana smrću. Neki dožive nesreće, poput automobilskih ili zrakoplovnih nesreća. Neki imaju invaliditet: neki su slijepi, neki gluhi, a neki izgube ruku ili nogu. Neki su svedeni na krajnje siromaštvo jer su prevareni, a drugi cijeli život otplaćuju dugove. Kada se ljudima dogode te razne nesretne stvari, mnogi kažu: „Nebo je nepravedno. Ovo nije nešto što bi Nebo trebalo činiti. Ako je Bog suveren nad sudbinom ljudi, kako ih je mogao učiniti tako jadnima? Kako je mogao dopustiti da nevini ljudi trpe takve udarce i suočavaju se s takvom nesrećom?” Ako to ljudi promatraju iz perspektive izvorne Stvoriteljeve nakane u određivanju sudbine ljudi, Stvoriteljeve nakane za čovječanstvo su brižne, a Božja suverenost nad sudbinom ljudi pozitivna je stvar. Ali kada se u sudbini ljudi dogode neke posebne stvari koje iz perspektive savjesti ljudskosti djeluju tragično, ljudi ne mogu shvatiti zašto je Božja suverenost nad sudbinom ljudi pozitivna stvar i ne mogu pojmiti što se događa. Mnogi ljudi vjeruju da u Stvoriteljevu uređenju sudbine ljudi postoje nepravedni aspekti te smatraju da baš i nema smisla reći da su sve stvari pod Božjom suverenošću pozitivne stvari. Stoga su neki ljudi smislili narodnu izreku: „Oni koji grade mostove i popravljaju ceste na kraju oslijepe, dok su oni koji čine mnoga zla djela blagoslovljeni velikom obitelji.” Neki ljudi kažu: „To je nepravedno. Graditi mostove i popravljati ceste znači skupljati zasluge i činiti dobro. Ljudi koji to čine trebali bi imati veliku obitelj i biti vrlo bogati. Kako mogu na kraju oslijepiti? Je li moguće da je i takva sudbina pod Božjom suverenošću te da je i ona pozitivna stvar? To nema smisla!” Ako ljudi ne razumiju istinu i nemaju spoznaju o Bogu, oni doista ne mogu shvatiti te stvari niti uvidjeti njihov smisao. Nevjernici uvijek kažu: „Nebo mari za živa bića.” Što to znači? To znači da, ako postoji Bog, ako postoji Nebo, onda bi se Bog trebao brinuti za Svoj puk. Ako je On Stvoritelj, trebao bi se brinuti za Svoja stvorena bića i postupati s njima ljubazno; ne bi smio dopustiti da trpe te boli. Kako ljudi to vide, kad bi čovječanstvo živjelo pod vlašću Sotone i đavola, bilo bi razumljivo da mogu trpjeti te boli, ali budući da čovječanstvo živi pod Božjom vlašću i pod Božjom suverenošću, ne bi ih trebalo trpjeti. Osobito kada je u pitanju ovakva sudbina koja je pod Božjom suverenošću, ljudi još manje mogu razumjeti što se događa. Ako ljudi ne razumiju istinu, vrlo im je teško prepoznati da iza svake stvari nad kojom je Bog suveren i koju uređuje postoji značenje; oni ne mogu shvatiti neke stvari i zapnu na tim posebnim situacijama. Ako netko ima barem malo bogobojazna srca, reći će: „Ako ovu stvar ne možemo objasniti, onda nemojmo o njoj govoriti, ne bismo je trebali osuđivati kako nam se prohtije.” Može se smatrati da takva osoba ima nešto razuma. Neki ljudi nemaju ni savjest ni razum, a još manje bogobojazno srce. Drski su i usuđuju se bezobzirno osuđivati kada se susretnu sa stvarima koje se ne odvijaju onako kako bi oni željeli: „Pih! Ljudi kažu da Nebo mari za živa bića, pa zašto neki ljudi koji se čine prilično dobri umiru mladi? I umiru nasilnom smrću, ostavljajući za sobom gomilu djece. To je tako jadno, tako tragično! A ljudi i dalje tvrde da je Božja suverenost pozitivna stvar. Ako su pod suverenošću boga ljudi koji imaju tako tragične sudbine, onda bog nije pravedan!” Ti ljudi tako bezobzirno osuđuju Boga. Sudbina ljudi nedvojbeno je pod Božjom suverenošću. To se nikada ne može dovesti u pitanje niti se može u bilo kojem trenutku zanijekati. Izjava „Sudbina ljudi u Božjim je rukama” vrijedi u svakom trenutku i činjenica je u svakom trenutku, jer je Božja suverenost nad sudbinom ljudi pozitivna stvar i to se nikada neće promijeniti. Pa zašto se ljudi suočavaju s tako tragičnim situacijama? Postoji jedna stvar za koju ljudi ne znaju ili je možda razumiju u smislu doktrine, ali je ne mogu jasno objasniti, a to je da sudbina svake osobe ima uzrok i posljedicu. Sudbinu kakvu imaš i stvari koje trpiš u ovom životu možda su posljedice tvog prethodnog života, a možda će postati uzroci u tvom sljedećem životu. Baš kao što nevjernici kažu: „Kako siješ, tako ćeš i žeti.” Možda si u prethodnom životu posijao određene uzroke i posljedice – ako Bog uredi da se reinkarniraš kao čovjek i u ovom životu postaneš pripadnik ljudske rase, onda moraš platiti cijenu za uzroke i posljedice koje si posijao; moraš ih nadoknaditi. Hoćeš li to nadoknaditi i trebaš li to nadoknaditi, nije na tebi da odlučiš. Nitko tko je činio zlo nije voljan prihvatiti kaznu. Jedino Stvoritelj može urediti ovu stvar, On ima autoritet to učiniti i, naravno, ima moć to učiniti. Koje je onda Stvoriteljevo načelo kad to čini? Načelo je nagraditi dobre i kazniti zle. Iako čovječanstvo ne razumije Božju suverenost, ne poznaje Boga niti shvaća osnove Božje suverenosti i njezina načela, zbog toga što On ima pravednu narav i zbog Svog identiteta kao Stvoritelja, Bog je uspostavio nebeska pravila i zakone za čovječanstvo i za sve stvari. Na čemu se temelje ta nebeska pravila i zakoni? Temelje se na Božjoj pravednoj naravi te na Božjem autoritetu i sili. Uspostavljanje tih nebeskih pravila i zakona odražava se kao pojava u ljudskom svijetu, a to je reinkarnacija ljudi. Proces ljudske reinkarnacije često je izravno povezan s uzrokom i posljedicom, a ta se uzročnost odražava i očituje u nekim posebnim stvarima u sudbini ljudi. Osim toga, u procesu ljudske reinkarnacije ljudi primaju Božje nagrade, kao i Božje kazne. Bog kažnjava one koji čine zlo; to jest, On čini da se suoče sa svakojakim nesrećama i nezgodama te svakojakim kaznama koje ljudi vide kao nezaslužene i nerazumne. Neke od tih kazni čak su posebno tragične u ljudskim očima, ali postoji razlog tome zašto ih snalazi ta tragična situacija. To nije nešto što im je Bog nanio bez razloga, već kazna koju moraju pretrpjeti jer su počinili mnoštvo zlih djela. Kada ljudi ne mogu prozrijeti razlog ove stvari, oni govore besmislice i žale se na Nebo i Boga, što je vrlo glupo. Kakva je onda situacija s onima koji uživaju Božju milost? Budući da su u svom prethodnom životu skupili zasluge i činili mnoga dobra djela – mnoge stvari koje su koristile čovječanstvu i mnoge stvari koje mu nisu donijele osudu, već nagrade prema Božjim nebeskim pravilima i zakonima, oni u ovom životu uživaju mnoge blagoslove. Dat ću vam primjer. Recimo da se neka žena rodi u sretnoj obitelji – iako obitelj nije jako bogata, ima mnogo muške djece i nijedno ženske dijete, a Bog uredi tako da ona bude u toj obitelji. Čim se ta djevojčica rodi, postaje mezimica obitelji – toliko dragocjena da se čini da se boje čak i disati pokraj nje iz straha da je ne ozlijede. Ta je djevojčica lijepa, pametna i divna, a vole je svi – i njezini roditelji i stariji. Cijeli joj život teče glatko. Što god radila ili s kakvim god se poteškoćama suočila, uvijek postoje dobri ljudi da joj pomognu, a sve se njezine poteškoće rješavaju kao od šale. Nema briga i živi opuštenim, sretnim životom. Doista je blagoslovljena! Što se ovdje događa? Je li Stvoritelj pristran prema određenim ljudima? (Ne.) Zašto onda neki ljudi uživaju u tako velikim blagoslovima? U nebeskim pravilima i zakonima propisano je da određena vrsta osobe koja je učinila korisne stvari za čovječanstvo treba biti nagrađena, a ta je djevojčica možda jedna od tih osoba. Primivši nagradu od Stvoritelja, ona u ljudskom svijetu uživa u tako velikim blagoslovima. Nikada ne mora brinuti o hrani i odjeći; kamo god ide, postoje dobri ljudi da joj pomognu, i kamo god ide, ljudi je vole. Čak i kada je u četrdesetima ili pedesetima i njezina su djeca odrasla, njezini je roditelji i dalje smatraju svojom mezimicom; kad god imaju nešto dobro, sačuvaju to za nju. Drugi su zavidni kada je vide kako uživa u takvim blagoslovima, a neki smatraju da je nepravedno to što oni ne mogu uživati u takvim blagoslovima. Ako i ti želiš uživati u takvoj sudbini koju je uredio Stvoritelj te uživati u takvoj sreći i blagoslovima kao ona, onda bi i ti trebao skupiti više zasluga i činiti više dobra, a trebao bi i činiti više stvari koje su Nebom propisane kao što je skupljanje zasluga i činjenje dobra – tada ćeš i ti moći uživati u takvim blagoslovima. Što ova pojava, ova činjenica, govori ljudima? Kakvu god sudbinu osoba imala u ljudskom svijetu – uživa li u blagoslovima ili se suočava s nezgodama, teče li joj cijeli život glatko ili se susreće s mnogim nesrećama i katastrofama – to ima određenu vezu s njezinim prošlim i sadašnjim životom. U konačnici, njezina je sudbina povezana s nebeskim pravilima i zakonima koje je postavio Bog. Ako je sve što je radila u svom prethodnom životu bilo u skladu s odredbama nebeskih pravila i zakona zbog čega je nagrađena, onda njezina sudbina u ovom životu može biti, prema ljudskom gledištu, glamurozna, vrlo dobra i može teči glatko. Ako je onim što je radila u prethodnom životu kršila mnoge nebeske zakone i ispada da se to podudara s odredbama nebeskih pravila i zakona koje je postavio Bog, a koje dovode do kazne, onda će sudbina koju Bog uredi za nju, po mišljenju ljudi, biti ta da ta osoba vodi posebno jadan, bijedan život, baš kao da ovaj život nije ništa drugo nego da ona u njega dođe i otplati svoje prošle dugove. Nikada ne uživa u dobroj hrani ili odjeći i nitko je ne voli niti je ikoga briga za nju. Smatra da zbog svoje loše sudbine toliko pati u ovom životu. Tek kada povjeruje u Boga, shvati da je cijeli život osobe određen od Boga. Kada prepozna da Bog određuje stvari, postaje joj lakše pokoriti se Bogu, postaje mnogo poslušnija i više se ne bori protiv svoje sudbine. Prije je u sebi osjećala prkos: „Što sam loše učinio? Imam čistu savjest u ovom životu. Nikada nikome nisam naudio. Zašto me je dopala takva sudbina? Nebo nije pravedno!” Nakon što prihvati Božje djelo, razumije: „Ovo je Božja pravednost. Putem tih stvari, Bog me je potaknuo da dođem pred Njega!” Ispravno je i tako razmišljati, i to je činjenica. Ali činjenica je i da kazna koju ljudi dobivaju dolazi od Božje suverenosti. Na što se sve ovo – ciklus uzroka i posljedica, kažnjavanje zlih i nagrađivanje dobrih, te nebeska pravila i zakoni – svodi? Iza svega toga stoji Božja pravedna narav; Božja pravedna narav suverena je nad svim tim. Stoga, čak i kada se u njihovoj sudbini pojave svakojake stvari koje nisu u skladu s ljudskim predodžbama, ukusima ili željama, pitanje Božje suverenosti nad sudbinom ljudi i dalje ostaje pozitivna stvar. Zar to nema smisla? (Ima.) Kada vidiš ljude kako pate, iz svoje ljudske dobrote pomisliš: „Ta je osoba tako jadna! Ne podnosim gledati ikoga da pati niti podnosim gledati zle ljude kako zlostavljaju druge.” Neke ljude u ovom životu stalno zlostavljaju. Koji je razlog tome? To je zato što su u svom prethodnom životu ti ljudi stalno zlostavljali druge i zato što su naudili popriličnom broju ljudi, pa u ovom životu i sami moraju biti zlostavljani. Ako stalno zlostavljaš druge, plod koji ćeš na kraju ubirati jest da će i tebe zlostavljati. To je pravednost Stvoritelja. Takvim si vladanjem prekršio nebeske zakone, pa bi trebao platiti cijenu i podnijeti bol i muku za zlo koje si učinio u svom prethodnom životu. To je Božja pravednost i ne možeš joj pobjeći. Stoga, činjenica da za ljude postoje svakojake sudbine sve jasnije pokazuje da nebeska pravila i zakoni koje je postavio Bog nijedan čovjek ne može promijeniti i nitko nije iznimka. Stvoritelj nikada prema čovječanstvu nije imao tjelesne osjećaje i, naravno, bit Stvoritelja jest da nema tjelesnih osjećaja. On ima samo pravednu narav. Sve što Bog čini, ljudskim riječima, razumno je i pravedno. Kako to onda treba promatrati iz perspektive istine? To je Božja pravedna narav – sve su to pozitivne stvari. Ljudi bi to trebali prihvatiti od Boga i ne bi trebali imati nikakve sudove ili procjene o Bogu koje nisu u skladu sa stvarnošću ili koje se ne slažu s istinom. Čak i ako iz ljudske perspektive suosjećaš s nekim ljudima i žališ ih, kao sljedbenik Boga koji razumije neke istine, trebao bi slaviti Božju pravednu narav, kao i Božju suverenost. Tako je dobro što je Bog suveren na ovaj način! Upravo zato što je Bog na ovaj način suveren nad sudbinom ljudi, čovječanstvo je do današnjeg dana uspjelo preživjeti na uređen način. Da je Sotona suveren nad sudbinom ljudi, čovječanstvo bi odavno bilo u kaosu i ljudima bi bilo nemoguće preživjeti do današnjeg dana. Pogledajte kakvo je đavolje kraljevstvo; bez Božje suverenosti, ljudski bi svijet bio isti kao đavolje kraljevstvo. Što je đavolje kraljevstvo? Najrealniji primjer su unutarnje borbe – koje se vode i otvoreno i u tajnosti – unutar autokratske vladavine KPK-a, koje su ispunjene krvoprolićem i ubojitim namjerama. To je đavolje kraljevstvo. Nije li unutarnje stanje autokratske vladavine KPK-a kaotično? Ljudi često nestaju, pa čak i kada je očito da su ubijeni, nitko se ne usuđuje to objaviti. To je kaos đavoljeg kraljevstva, a to je i kaos današnjeg zlog svijeta.

Izvan svake je sumnje da je Božja suverenost nad sudbinom ljudi pozitivna stvar. Bilo iz perspektive Božje izvorne nakane u oblikovanju sudbine ljudi ili iz perspektive rezultata sudbine ljudi koji proizlaze iz nebeskih pravila i zakona koje je utvrdio Bog, trebalo bi se s apsolutnom sigurnošću reći da je Božja suverenost nad sudbinom ljudi pozitivna, a ne negativna stvar. Ako imaš predodžbe o ovoj istini, možeš tragati za istinom u Božjim riječima da riješiš svoje predodžbe, ali na temelju svojih predodžbi i uobrazilja ne možeš reći: „Sve sudbine ljudi pod Božjom suverenošću trebale bi biti dobre i korisne za njih. Zašto zbog Božje suverenosti stvari za neke ljude završe tako loše? To ne bi trebala biti Božja suverenost, zar ne?” Nikada ne smiješ reći takvo što. Takva nečuveno buntovna i bogohulna izjava nikada ne smije izaći iz tvojih usta. Od danas nadalje, moraš prihvatiti istinu i potvrditi je: „Sudbina ljudi pod Božjom je suverenošću, a Božja suverenost pozitivna je stvar.” Ne sumnjaj u to. Koliko god da se sudbine ljudi koje vidiš svojim očima ili one koje doživljavaš sukobljavaju s tvojim predodžbama, ili čak i ako misliš da su nehumane, trebao bi vjerovati i potvrditi da je Božja suverenost nad sudbinom ljudi stvarna i da je ona pozitivna stvar. U to se ne može sumnjati. Je li ova istina jasno iznesena u razgovoru u zajedništvu? (Jest.) Ovo je vrlo ključno pitanje u spoznaji Boga i riješeno je, zar ne? (Jest.) Onda završimo ovdje naš razgovor za danas. Doviđenja!

6. travnja 2024.