Tri kategorije ljudi na temelju njihova podrijetla

Karakteristike ljudi reinkarniranih iz ljudi

II. Razlučivanje ispravnog od pogrešnog i razlikovanje točnog od netočnog

C. Kako razlučiti pozitivne stvari od negativnih

Što se tiče teme pozitivnih stvari, prošli put smo razgovarali u zajedništvu o tome što su pozitivne stvari i definirali ih. Što su pozitivne stvari? (Sve stvari koje je stvorio Bog, odredio Bog ili koje su pod Božjom suverenošću pozitivne su stvari.) Zapamtili ste definiciju pozitivnih stvari, ali možete li dokučiti navedene primjere? (Možemo ih donekle dokučiti.) Ova definicija, ovaj pojam pozitivnih stvari – je li to istina? (To je istina.) Jeste li sigurni? Kada čitaš Božje riječi, osjećaš da je ova definicija istina i da je točna, ali kada se susretneš s nečim što nije u skladu s tvojim predodžbama, ne možeš to pojmiti i nećeš prihvatiti istinu. Bez obzira na to smatra li se nešto, prema ljudskim predodžbama, pozitivnom ili negativnom stvari, ukratko, dok god to nije ono što Bog definira kao pozitivnu stvar, onda to nije pozitivna, već negativna stvar. Možeš li razlučivati stvari na ovaj način? (Da. Ako je Bog nešto definirao kao pozitivnu stvar, a to nije u skladu s mojim vlastitim predodžbama i ne mogu to shvatiti – ali znam da je ono što Bog kaže zasigurno istina – tada ću naučiti poreći sebe.) Ako ta stvar nanosi štetu tebi ili čak svim ljudima – prema ljudskim predodžbama ne donosi im korist niti ikakvu sreću ili užitak, već uzrokuje bol i nesreću – kako ćeš onda gledati na to? Hoćeš li se i dalje držati svog stava da je „Božja definicija pozitivnih stvari doista točna; ljudi ne mogu procjenjivati na temelju svojih predodžbi niti mogu nešto procijeniti na temelju toga imaju li od toga koristi”? Ne možete biti sigurni u to, zar ne? (Ne možemo.) Svaki aspekt istine ne samo da ima smisla i da drži vodu na razini doktrine nego je, i u stvarnom životu, pred svim činjenicama, vječno nepromjenjiva izjava. Ako ne možeš biti siguran u to, onda je u tvom srcu tvoj pojam istine zapravo nejasan. Različiti aspekti istine o kojima razgovaramo uključuju gledišta o raznim ljudima, događajima i stvarima; oni uključuju bit i stvarne okolnosti raznih ljudi, događaja i stvari, a također omogućuju ljudima da vide kako se Bog odnosi prema tim ljudima, događajima i stvarima – koja su Njegova gledišta i stavovi o njima. Budući da je definicija pozitivnih stvari istina, onda ona, naravno, također uključuje stvarne okolnosti i bit raznih ljudi, događaja i stvari obuhvaćenih opsegom te definicije, a istovremeno uključuje Božje stavove, perspektive i izjave o tim raznim stvarima. Dakle, bez obzira na to misle li ljudi, prema svojim predodžbama, da je definicija pozitivnih stvari ispravna ili pogrešna, i bez obzira na to koja je početna perspektiva ljudi o definiciji pozitivnih stvari u kontekstu njihove tradicionalne kulture ili njihovog svakodnevnog života, ukratko, budući da je ova definicija pozitivnih stvari istina, onda su svi ljudi, događaji i stvari koje ona obuhvaća pozitivne stvari, a sve one koje su joj suprotne su negativne. To je sigurno izvan svake sumnje. Morate imati jasno razumijevanje ovog pitanja. Bez obzira na vrijeme ili vrstu društvenog okruženja i bez obzira na utjecaj koji pozitivna stvar ima na tebe ili kakav je tvoj stav i perspektiva o njoj, definicija pozitivnih stvari i bit ljudi, događaja i stvari obuhvaćenih tom definicijom nepromjenjivi su. Razumijete? (Da.)

Prošli smo put uglavnom razgovarali u zajedništvu o nekoliko konkretnih primjera koji se tiču izjave „sve stvari koje je odredio Bog ili koje su pod Božjom suverenošću pozitivne su stvari”. Nismo podrobno razgovarali o dijelu koji glasi: „sve stvari koje je stvorio Bog pozitivne su stvari”. Dakle, možete li putem razgovora ili putem istina koje ste razumjeli tijekom godina potvrditi da je ova izjava točna? Odnosno, možete li na temelju ljudi, događaja i stvari koje ste u životu vidjeli i doživjeli potvrditi da su sve stvari koje je stvorio Bog pozitivne? Možete li dokučiti stvari na ovaj način? Možete li tragati za istinom na ovaj način? (Na ovaj način možemo dokučiti neke jednostavnije stvari.) Ovdje postoji jedno načelo. Gledajući površno, teme o onome što je stvorio Bog, odredio Bog ili što je pod Božjom suverenošću obuhvaćaju vrlo širok opseg i vrlo su apstraktne, ali zapravo su usko povezane s raznim ljudima, događajima i stvarima s kojima ljudi u stvarnom životu dolaze u doticaj – moglo bi se reći i da su tijesno povezane; one nisu odvojene od stvarnosti. To se odnosi na jedno pitanje. Kada se u svom životu suočiš s mnogim neočekivanim ljudima, događajima i stvarima, ne možeš odrediti jesu li to pozitivne ili negativne stvari. Čak i ako razumiješ doktrinu o razlučivanju pozitivnih i negativnih stvari, i dalje to ne možeš odrediti. Čak i ako su to vrste stvari koje su obuhvaćene pozitivnim stvarima, ti ih u svojim predodžbama ne priznaješ kao pozitivne stvari, osjećaš odbojnost prema njima i prezireš ih u svom srcu, pa čak misliš da su potpuno nedostojne da budu uvrštene u opseg pozitivnih stvari, a ipak ih je doista stvorio Bog, odredio Bog ili su pod Božjom suverenošću te pripadaju kategoriji pozitivnih stvari. Tada dolaze do izražaja načela primjene o načinu na koji bi se ljudi trebali suočavati s ovim vrstama stvari. Najjednostavnije načelo primjene je ovo: najprije moraš biti siguran da je dotična stvar vrsta stvari obuhvaćena definicijom pozitivnih stvari. Iako se prema ljudskim predodžbama ne čini kao pozitivna stvar, ako je to nešto unutar kategorije pozitivnih stvari koju je definirao Bog, onda, prije svega, moraš biti siguran da je to pozitivna stvar i da u to nipošto nema sumnje. Postoji značaj u tome što ju je Bog stvorio; učinio je to da bi ljudi iz nje naučili neke lekcije. Potrebno je biti siguran u to. To je jedno načelo primjene. Drugo, što se tiče ove stvari ili ove vrste pitanja, ne trebamo biti poput znanstvenika i proučavati njezinu prirodu ili funkciju niti kakvu ulogu ona ima u ljudskom životu ili u cijelom hranidbenom lancu. Dovoljno je samo biti siguran da je to pozitivna stvar. Neki ljudi kažu: „Ako se ova pozitivna stvar često pojavljuje u životu ljudi i remeti im život, utječući na njihov stav da je ta stvar pozitivna, kako bi se onda trebalo odnositi prema njoj?” To je lako riješiti. Ako je trebaš koristiti u svom životu, onda je koristi prema potrebi; neka ti služi. Ako je ne trebaš koristiti, a često ti smeta ili uznemirava neko od tvojih osjetila, onda je možeš otjerati i držati se podalje od nje. Samo joj nemoj dopustiti da ti smeta niti da ti nanosi tjelesni bol. To je drugo načelo. Također, moraš znati da ako nešto dolazi od Božjeg stvaranja, Božje odredbe ili Božje suverenosti, onda ne bi trebao osjećati odbojnost prema tome, prezirati to niti to nijekati. Umjesto toga, trebao bi to prihvatiti i priznati. Još je bolje da time razumno upravljaš i da to razumno koristiš. To su načela primjene, njih ukupno tri. Koja su to tri načela? (Prvo je da, dok god je nešto unutar opsega pozitivnih stvari koje je definirao Bog, moramo biti sigurni da je to pozitivna stvar. Postoji značaj u tome što ju je Bog stvorio; učinio je to da bi ljudi iz nje naučili neke lekcije. Drugo je, na temelju sigurnosti da je to pozitivna stvar, koristimo je ako je potrebno. Ako je ne trebamo koristiti, a remeti nam život, onda je možemo otjerati i držati se podalje od nje, ne dopuštajući joj da nam remeti život. Treće je, ako ju je stvorio Bog, odredio Bog ili je pod Božjom suverenošću, ne bismo trebali osjećati odbojnost prema njoj niti je prezirati; trebali bismo je prihvatiti i priznati. Još je bolje moći razumno upravljati njome i razumno je koristiti.) Je li lako primijeniti ova tri načela? Nije tako lako, zar ne? (Ne.) Ako ti komarac zuji oko uha, otjerat ćeš ga, misleći u sebi: „Sve što je Bog stvorio dobro je; jednostavno ću ga otjerati i gotovo” – moći ćeš postupiti prema ova tri načela. Ali ako ga otjeraš, a on se odmah vrati i ubode te, što više o tome razmišljaš, to ćeš se više ljutiti: „Pustio sam te, ali nećeš me ostaviti na miru. Ovaj put ću te sigurno zgnječiti!” Je li ispravno zgnječiti ga? Zapravo, zgnječiti ga nije pogrešno; to se može smatrati prikladnim upravljanjem. Ali istovremeno, nećeš li i ti početi sumnjati u činjenicu da su komarci pozitivne stvari? Osobito kada oteklina od njegova uboda počne sve više svrbjeti, toliko da postane nepodnošljivo, mislit ćeš u sebi: „Koja je korist od toga što je Bog stvorio komarce? Bi li ljudi trpjeli ovu štetu da nema komaraca? Ovo zasigurno ne izgleda kao pozitivna stvar!” Tvoja razumnost reći će ti da je takvo razmišljanje pogrešno, da je komarac pozitivna stvar jer je on sićušno stvorenje unutar opsega pozitivnih stvari koje je stvorio Bog. Ali i dalje to ne možeš pojmiti: „On ljudima ne koristi, pa zašto ga je Bog stvorio?” Iako oteklina od uboda komarca nije velika, svrbež je užasan. Kod onih s alergijama, češanje može dovesti do crvenila i oticanja, pa čak i do infekcije i groznice. U tom ćeš trenutku razviti predodžbe i bit će ti teško to prihvatiti: „Meni se komarci ne čine kao pozitivne stvari. Ako jesu, kako mogu smetati ljudima i nanositi im bol? Ne bi li pozitivne stvari trebale imati pozitivne učinke? Ovaj učinak nije pozitivan; oni imaju negativnu ulogu i negativan učinak na ljude. Kako se komarci mogu svrstati u kategoriju pozitivnih stvari? To je neshvatljivo. Ono što je Bog učinio nije u skladu s mojim predodžbama!” U svom srcu razvit ćeš predodžbe o tome da su komarci pozitivne stvari. Naglas kažeš: „Prvo, ne možeš nijekati da su komarci pozitivne stvari. Drugo, ako ne želiš da ti smetaju, možeš ih otjerati i držati se podalje od njih. Na kraju, ne bi trebao osjećati odbojnost prema njima niti ih prezirati, već bi ih trebao prihvatiti, priznati i razumno upravljati njima.” Iako ćeš to reći, vrlo ti je teško primijeniti ovo posljednje načelo. Prilično ti je lako prihvatiti korisne kukce. Međutim, kada se radi o komarcima, kad bi ih pokušao prihvatiti, razumno upravljati njima i ne proklinjati ih, bi li to mogao učiniti? (Prije Božje besjede, ponekad kada sam bio loše raspoložen i ubo bi me komarac, osjećao bih osobitu odbojnost i rekao neke ružne stvari. Ubuduće ću se potruditi da to izbjegnem i da takve stvari više ne govorim.) Ne bi ih trebao proklinjati; trebao bi ih prihvatiti, ispravno se odnositi prema njima i razumno upravljati njima. Ovaj dio o razumnom upravljanju vrlo je teško primijeniti, zar ne? (Jest.) Kad bi ih trebao priznati i prihvatiti samo na riječima i na razini doktrine, to bi bilo donekle lako učiniti. Kad bi ti naudili, mogao bi se također držati podalje od njih i izbjegavati ih. Ali da ih prihvatiš i priznaš iz srca, da se ispravno odnosiš prema njima i, štoviše, da razumno upravljaš njima – to bi ti bilo teško učiniti. Zašto bi to bilo teško? Zato što kada ti naude, ti ne osjećaš da imaš koristi od njih, već da ti nanose štetu. To jest, prema tvojim predodžbama pozitivne stvari trebale bi imati pozitivan učinak, ali umjesto da od komaraca dobiješ bilo kakvu pozitivnu korist, osjećaš da su oni negativno utjecali na tebe. U tom trenutku bilo bi ti teško ne osjećati odbojnost prema njima ili ih ne prezirati, već ih prihvatiti pa čak i razumno upravljati njima. Iako ljudi na razini doktrine mogu prihvatiti da su komarci pozitivne stvari te jedva uspijevaju ispravno se odnositi prema njima, kada ih komarci ometaju u stvarnom životu vrlo im je teško odnositi se prema njima u skladu s načelima. Od ljudi to zahtijeva da razumiju istinu, da razumiju prirodu mnogih konkretnih ljudi, događaja i stvari uključenih u tri aspekta obuhvaćena pozitivnim stvarima – onih koje je „stvorio Bog, odredio Bog ili koje su pod Božjom suverenošću” – kao i kakve uloge one igraju u ljudskom životu i preživljavanju te koja je bila Božja prvotna svrha kada ih je stvarao i davao im način života. To su stvari koje ljudi trebaju razumjeti. Ako ljudi razumiju Božju prvotnu svrhu i opći smjer Njegovih nakana te temeljna načela, onda će možda neke pozitivne stvari koje nisu u skladu s njihovim predodžbama, osim što će se držati podalje od njih, moći – u različitoj mjeri – i prihvatiti, priznati, razumno njima upravljati i ispravno ih koristiti. O ovoj ćemo temi postupno raspravljati.

Raščlamba ljudske civilizacije i kulture

Opseg obuhvaćen temom „onoga što je stvorio Bog” vrlo je širok, stoga najprije moramo navesti neke primjere, a zatim o njima postupno raspravljati. Upravo smo govorili o komarcima. Slobodno se može reći da nitko ne voli komarce niti želi živjeti s njima; naprotiv, svatko prezire komarce i čak želi da nijednog više nikada ne vidi. Iako pitanje komaraca nije značajno, ono uključuje određenu vrstu stvari, kao i ljudsko razumijevanje prirode određene vrste stvari unutar ljudi, događaja i stvari koje je stvorio Bog. Naravno, ključno je ovdje da to uključuje ljudsku spoznaju i razumijevanje istine, kao i načela primjene o načinu na koji se ljudi odnose prema određenoj vrsti stvari među ljudima, događajima i stvarima u svom životu. Stoga, iako komarac nije veliko stvorenje, pitanja koja on otvara nisu mala; za ljude je vrijedno da ih pokušaju razumjeti i istražiti. Sadržaj „onoga što je stvorio Bog” uključuje teme na makroskopskoj i mikroskopskoj razini. Maloprije smo ukratko razgovarali u zajedništvu o jednoj maloj vrsti iz mikroskopskog aspekta: komarcu. To je relativno malo stvorenje vidljivo golim okom; sve što je manje od komarca nije vrijedno rasprave. Komarci su vrsta stvorenja s kojom ljudi često dolaze u doticaj, relativno mikroskopsko stvorenje vidljivo golim okom. Budući da je ovo pitanje na mikroskopskoj razini, o njemu ćemo razgovarati kasnije. Dakle, o čemu bismo najprije trebali razgovarati? (O makroskopskim stvarima.) Razgovarajmo najprije o makroskopskim stvarima. Postoji mnogo makroskopskih stvari. Ona koja je najbliža životu ljudi ili s kojom ljudi mogu doći u dodir, koju mogu osjetiti i vidjeti te koja je svima poznata – osim predmeta u životnom okruženju koje je Bog stvorio za čovjeka – jest sâmo čovječanstvo. Dakle, kada se radi o čovječanstvu, od raznih ljudi, događaja i stvari koje ljudi mogu vidjeti, o kojima vrijedi govoriti? Koje vrijedi razumjeti? Tema koju najviše vrijedi razumjeti kada se radi o ljudskom društvu jest takozvana civilizacija čovječanstva. Glavna tema obuhvaćena ovom civilizacijom različite su kulture. Nastanak različitih kultura proizlazi iz obrazovanja unutar različitih društava; obrazovanje unutar različitih društava dovodi do različitih kultura, a u pozadini tih različitih kultura kroz različita doba nastale su takozvane civilizacije čovječanstva. To je izvor i podrijetlo ljudske civilizacije. Istočno društvo ima svoju civilizaciju, i, naravno, svoju takozvanu kulturu. Nastanak ove kulture proizlazi iz načina na koji istočno društvo obrazuje svoje ljude. Slično tome, i zapadno društvo ima svoju takozvanu civilizaciju. Zapadna civilizacija također proizlazi iz svoje kulture, a nastanak njezine kulture također proizlazi iz obrazovanja zapadnog društva. Odnosno, obrazovanje zapadnog društva kroz različita doba proizvelo je zapadnu kulturu, a u takvom kulturnom okruženju zapadna civilizacija postupno se pojavila, oblikovala i razvijala do današnjih dana. Bilo da se radi o istočnoj ili zapadnoj kulturi, obje su na ovaj način obrazovale svoj narod iz naraštaja u naraštaj. Kroz različita doba, one su neprestano oblikovale jedan naraštaj za drugim i na njih utjecale, prenoseći se s koljena na koljeno kroz različita doba, dok su se istovremeno neprestano razvijale i prenosile dalje. Na taj su se način istočne i zapadne kulture i civilizacije postupno oblikovale i razvijale te su ih ljudi postupno prepoznavali i prihvaćali, a one su se postupno oblikovale i uspostavljale u istočnim i zapadnim društvima. To je oblikovalo glavne kulture i civilizacije Istoka i Zapada. Istok ima svoju glavnu kulturu i civilizaciju, kao i Zapad. Istočna i zapadna društva, u smislu biti, oblika i svog utjecaja na čovječanstvo, oblikovala su različite kulture i civilizacije. Bilo da se radi o istočnoj ili zapadnoj kulturi, obje su imale neizbrisiv, neodoljiv ili nezamjenjiv utjecaj na život, preživljavanje, misli i gledišta ljudi. Budući da govorimo o istočnim i zapadnim kulturama, one se sigurno razlikuju. Istočna kultura ima svoje glavne misli i gledišta koje vrednuje, dok zapadna kultura ima svoje karakteristike i glavne misli i gledišta koje vrednuje. Dakle, što istočna kultura vrednuje? Što istočna kultura prvenstveno podučava? Većina ljudi baš i ne razumije ovaj aspekt. Neki od vas možda su potpuno zbunjeni: „Zašto govoriš o pozitivnim stvarima polazeći od ove točke?” Mnoge makroskopske stvari same po sebi sadrže brojne apstraktne sastavnice. Iako ovaj aspekt još ne razumijete, ako budete pažljivo slušali, razumjet ćete ga.

Razgovarajmo najprije o istočnoj kulturi. Što istočna kultura vrednuje? Koja je njezina bit? Kakav utjecaj ima na ljude? Koje su glavne značajke istočne kulture koje si osobno osjetio ili koje si vidio, razumio ili spoznao te o kojima si naučio kroz dugotrajnu izloženost njenom suptilnom utjecaju? Kada govorimo o kulturi, to se odnosi na obrazovanje. Bilo da se radi o obrazovanju koje dolazi iz obitelji, školovanja ili društva, sve se to odnosi na kulturu; odnosi se na obrazovanje nacije ili određene skupine ljudi. Obrazovanje stvara kulturni kontekst – to je sigurno. Znate li kakvu vrstu obrazovanja vrednuje istočna kultura? (Istočna kultura pridaje veliku vrijednost tradiciji.) Dakle, koja je bit tradicije? „Tradicija” je koncept. Koji je konkretan sadržaj obuhvaćen tim konceptom? To su zahtjevi o tome kako bi trebao razmišljati, što bi trebao činiti te u kojem smjeru i prema kojem cilju bi se trebao vladati. To je konkretna bit njezina obrazovanja. Obrazovanje koje istočno društvo vrednuje jest društveno-moralno obrazovanje, a takvo obrazovanje također ima konkretan sadržaj. Na primjer, jedan ideološki trend koji se često promiče u istočnom društvu jest korištenje razuma za uvjeravanje drugih. Je li to jedan od njih? (Jest.) Tu je i ljubaznost prije sile, popuštanje drugima iz ljubaznosti i „Srce premijera dovoljno je veliko da u njemu plovi brod.” Tu su i „Sloga je dragocjenost, a strpljivost vrlina” te „Kompromis će znatno olakšati rješavanje sukoba.” Što još? „Osveta se najbolje servira hladna,” „Dok sam živ, ima nade,” „Velik čovjek zna kada popustiti, a kada se nametnuti” i „Pravi muškarac ima dalekosežne ambicije.” Što još? (Ubraja li se „Odanost roditeljima vrlina je koju treba držati iznad svega”?) I to se ubraja. Tu je i „Kakva je radost kad prijatelj dođe izdaleka,” što se odnosi na gostoprimstvo. Što još? („Za prijatelja bih i ruku u vatru stavio” i „Ne čini drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi.”) Svim tim konceptima u istočnom obrazovanju namjerava se postići da ljudi vrednuju društvene moralne vrijednosti; ti koncepti uče ljude kojih bi se pravila bontona trebali pridržavati u društvu i navode ih da taj takozvani bonton smatraju simbolom karaktera osobe. Istočno obrazovanje tim stvarima regulira ponašanje ljudi. Ako čovjek želi steći ugled u društvu, najprije mora osigurati da u svemu zasluži divljenje, visoko mišljenje i poštovanje drugih. Samo kad postigne moralni karakter koji ima takve osobine ljudskosti, može ga se smatrati istinski dobrom osobom. Nakon što dobiju takvo obrazovanje, te ideje o takozvanom moralnom karakteru ljudi koriste kako bi se sputavali, nastojeći ispuniti te zahtjeve. Ovo istočno obrazovanje podučava ljude da se izvana pridržavaju bontona kako bi se doimali kao uljudni, dobro odgojeni ljudi, ljudi plemenitog moralnog karaktera. Što se tiče onoga o čemu ljudi u sebi razmišljaju, kakve god potrebe ljudskosti, htijenja ili čak ambicije i želje imali, sve to treba potisnuti i zakopati duboko u njihovo srce, da se ne razotkrije. Već smo dosta razgovarali u zajedništvu o ovom aspektu istočnog obrazovanja. Kakva je priroda svih tih koncepata ideološkog obrazovanja? Odgovaraju li oni potrebama ljudskosti? Odgovaraju li oni biti ljudskosti? (Ne.) Upravo zato što je ponašanje koje ljudi pod ovim istočnim društveno-moralnim obrazovanjem ispoljavaju i otkrivaju potpuno suprotno biti ljudi i potrebama njihove ljudskosti, to savršeno dokazuje jednu stvar: razne ideje koje zagovara ovo istočno društveno-moralno obrazovanje protive se stvarnim okolnostima ljudi i onome što stvarno postoji u njihovoj ljudskosti. Ovo društveno-moralno obrazovanje nastalo je u istočnom društvu kako bi se prikrili stvarni problemi ljudi i kako bi im se omogućilo da u društvu žive uglednije, da izgledaju plemenitije i dostojnije tuđeg odobravanja. Stoga, mora se reći da je obrazovanje u takvom kontekstu obrazovanje u pretvaranju. Bit ili željeni učinak ovog obrazovanja u pretvaranju jest opomenuti svakog čovjeka da drugima ne otkriva svoje pravo lice – bez obzira na svoj karakter i svoje podrijetlo, trebao bi naučiti prikrivati se i maskirati, kako bi pred drugima imao više dostojanstva i ponosa, živio sa samopoštovanjem i na način koji mu donosi divljenje i odobravanje.

U kontekstu ovog istočnog obrazovanja u pretvaranju, što su istočnjaci naučili? Naučili su potiskivati i trpjeti. Istočno ideološko obrazovanje razvilo je određenu osobinu u ljudskosti istočnjaka, a posljedica te osobine – bilo da se promatra na razini misli ili u smislu ponašanja – jest da navodi ljude da nauče kako potiskivati i trpjeti. Konkretno, u bilo kojem društvenom razdoblju, pod bilo kojom vladajućom klasom i u bilo kojem životnom okruženju, kada se susreću sa svakojakim ljudima, događajima i stvarima, ljudi moraju naučiti kako potiskivati i trpjeti te ne otkrivati svoje stvarne osjećaje i misli. Nazvati to „potiskivanjem i trpljenjem” jest uljepšavanje; to je zapravo pretvaranje. A što ljudi koriste za to pretvaranje? Koriste razne misli, gledišta, taktike za vladanje i filozofije za ovozemaljsko ophođenje proizašle iz istočnog društveno-moralnog obrazovanja ili iz istočne kulture kako bi se prikrili tako da izvana izgledaju kao uljudni, dobro odgojeni ljudi, kao ljudi plemenitog moralnog karaktera s integritetom i dostojanstvom, sposobni zaslužiti visoko poštovanje, odobravanje i divljenje drugih. To je utjecaj istočnog društveno-moralnog obrazovanja na ljude; njegov glavni učinak je u tome da ljudi na kraju nauče potiskivati i trpjeti. Pojam „potiskivati i trpjeti” obuhvaća to da se ljude navede da sve trpe, da koriste razum za uvjeravanje drugih i da u ophođenju s ljudima budu ljubazni prije nego što pribjegnu sili, nastojeći se prema drugima odnositi s najvećom dobrotom. Kao da su osobito velikodušni, kao da imaju srce puno dobrohotnosti i tolerancije; prikrivaju se kao posebno veliki i plemeniti, čak gledajući na sve s visine ljudskog morala. Stoga je, unutar ovog istočnog kulturnog konteksta, kulturni život istočnjaka u osnovi prožet tim idejama i konceptima. Istovremeno, tom se kulturom neprestano uvjetuje sljedeći naraštaj i neprestano se utječe na njega. Na primjer, u filmskim i televizijskim dramama često se promiču određene ideje, od kojih je jedna: „Veliki viteški junaci daju svoj doprinos zemlji i narodu.” Kakvu sliku velikog viteškog junaka imaju ljudi? U filmovima o borilačkim vještinama vidiš da je većina velikih viteških junaka naočita i profinjena, s bambusovim šeširom na glavi te mačem ili sabljom uz bok. Bezizražajni su i nesebični, nose svijet, obične ljude i sva živa bića u svom srcu te idu uokolo provodeći pravdu, čineći dobra djela i skupljajući zasluge. Kada vide nepravdu, potežu svoj mač da pomognu, poduzimajući akciju kada je to potrebno. To je slika velikog viteškog junaka u ljudskom umu, a to je i vrijednost koju takvi likovi imaju u ljudskom umu. Razlog zašto filmske i televizijske drame stvaraju ovakve likove jest taj što svi istočnjaci u svom srcu imaju takvu čežnju prema društvu i čovječanstvu. Oni čeznu za postojanjem takvih ljudi u društvu ili u životu, kako oni sami više ne bi trebali potiskivati ni trpjeti te kako više ne bi bili vezani i okovani ovom društvenom kulturom. Upravo zato što ljudi imaju tu potrebu, takvi se likovi neprestano stvaraju u određenim književnim i umjetničkim djelima. To služi potrebama kulturne propagande, ali i publike. Obični ljudi predugo su i previše bolno potiskivali i trpjeli u društvu; trebaju odušak, ali ga nemaju. Zadovoljstvo mogu pronaći jedino u junačkim likovima i velikim viteškim junacima stvorenima u tim književnim i umjetničkim djelima. Stoga javnost prihvaća i hvali takva filmska i televizijska djela i takve likove. Kada javnost vidi da se pravedna djela tih velikih viteških junaka u filmovima i televizijskim dramama – ili njihovi postupci potezanja mača da pomognu kada vide nepravdu – savršeno uklapaju u njihove psihološke potrebe, svi plješću i kliču, uzvikujući: „Tako ti i treba! To si i zaslužio jer činiš zlo! To si i zaslužio jer nanosiš štetu narodu!” Njihovo klicanje odražava bol zbog potrebe za potiskivanjem i trpljenjem koju istočnjaci doživljavaju u svom svakodnevnom životu, kao i teške, mnogostruke pritiske i veliku štetu koju trpe od društva i vladajuće klase. Stoga obični ljudi u srcu pozdravljaju takva zabavna djela, odobravaju ih i čeznu za njima.

Upravo zato što su potiskivanje i trpljenje koje je donijelo ovo istočno društveno-moralno obrazovanje u najvećoj mogućoj mjeri vezali i ograničili istočnjake u smislu njihova razmišljanja i njihove ljudskosti, njihova ljudskost i razmišljanje postali su uvelike iskrivljeni. Kako se ta iskrivljenost očituje? Očituje se u činjenici da svi gaje mržnju prema dužnosnicima i bogatima; kada vide nešto nepravedno, u sebi osjećaju mržnju i odmah to povezuju s vladajućom klasom ili bogatima, osjećajući da oni uzrokuju svu njihovu bol. To je jedan aspekt. Osim toga, budući da istočno društveno-moralno obrazovanje u ljudima stvara karakter koji potiskuje i trpi, misli istočnjaka u velikoj su mjeri vezane i okovane. U usporedbi sa zapadnjacima, istočnjacima je teško postići samostalno razmišljanje ili oslobođenje misli na intelektualnoj razini; to jest, nisu u stanju misliti i rasuđivati slobodno, autonomno i samostalno. Stoga, u društvenom okruženju Istoka, svi, od djece do odraslih, posjeduju ropsku osobinu; teško im je samostalno razmišljati o problemu ili samostalno dovršiti zadatak prema načelima i planovima. Drugi aspekt jest da su zbog potiskivanja i trpljenja istočnjaci neprijateljski raspoloženi prema društvu, čovječanstvu i svakom društvenom sloju. To je također dovelo do razvoja prilično ljigave osobine u njihovoj ljudskosti, što se može sažeti kao svojevrsna podlost. Budući da je ovaj svijet tako nepravedan, ljudi moraju izdržati razne pritiske i okove od strane društva, radnog okruženja i obitelji, a to dovodi do toga da se normalne potrebe njihove ljudskosti – njihove normalne emocionalne i tjelesne potrebe – ne zadovoljavaju pravilno niti pošteno. Tako svatko gaji neozbiljan, ciničan ili od svijeta umoran stav prema svom životu. Zbog takvog stava istočnjaci smatraju da je nada u život vrlo slaba; gotovo da ne osjećaju nikakav poriv za životom i ni za što što rade nemaju srca. Na taj način razvijaju prepreden i ljigav stav prema ophođenju sa svijetom, a ta prepredenost i ljigavost mogu se sažeti kao „podlost”. Na što se odnosi ta „podlost”? Odnosi se na neozbiljan stav u svemu što čovjek radi. Na primjer, stav nekih ljudi prema izvršavanju svoje dužnosti jest da rade kako im se prohtije – ako im se nešto radi, naprave malo toga; ako im se ne radi, onda ne rade. Kada njihov posao donese i najmanji pritisak, kukaju kako je teško i žele se odmoriti. Ako s njima razgovaraš u zajedništvu o istini i kažeš im da će se posao tako oduljiti, oni kažu: „Svejedno. Sada mi se odmara. Želim se malo zabaviti!” Nemaju ozbiljan i odgovoran stav ni u čemu što rade. Bilo da se radi o poslu, svakodnevnom životu ili čak cijelom životu i vjeri, oni su smeteni, nemaju ozbiljan stav i usvajaju neozbiljan. Kamo god krenu, žele ići glavom kroz zid. Kada udare u zid, to ih nimalo ne smeta; ne podnose da ih se regulira i čeznu za uživanjem u slobodi. Ako su oslobođeni, bezobzirno čine nedjela; ako izgube slobodu, žale se na sve i svakoga. To je stav koji imaju. Nije li to podlost? (Jest.) To je jedinstven karakter koji su istočnjaci razvili unutar društvenog okruženja Istoka. Neki ljudi također potiskuju i trpe; mogu trpjeti bilo što, i to jako dugo. Imaju izvanrednu izdržljivost i otpornost, mogu podnijeti bilo kakvu poteškoću, mogu preživjeti u bilo kojem okruženju, uspijevaju se nasmiješiti u bilo kojem okruženju te i dalje mogu zaspati kada za to dođe vrijeme, ne prolijevajući ni jednu suzu. Na primjer, kada dođe do poplave i domovi, polja i stoka nekih ljudi budu potopljeni, ne čini se da ih to jako boli. Usredotočeno skupljaju vrijedne stvari u poplavi, planirajući se obogatiti. Drugi ih upozoravaju: „Nije sigurno riskirati svoj život tako skupljajući stvari!” Oni odgovaraju: „Poplava je savršena prilika za bogaćenje. Ova se prilika rijetko pruža!” Drugi kažu: „Polja su nam poplavljena, žito nam je odneseno, vlada ne pruža nikakvu pomoć i nitko ne dolazi pomoći. Kako ćemo živjeti? Život na ovom svijetu jednostavno je pretežak. Najbolje bi bilo da jednostavno umremo!” Ali oni kažu: „Kada udari nesreća, moraš se osloniti na sebe. Uvijek postoji izlaz. Poplava je sjajna prilika za bogaćenje. To je posao bez ikakvog kapitala i s ogromnom zaradom. Čak i ako neke stvari izgubimo, pokupit ćemo neke druge – to će lijepo nadoknaditi gubitke, a možda čak i malo zaradimo!” Vidiš, normalni ljudi osjećaju bol kada udari nesreća i pretrpe gubitke, ali među istočnjacima postoje ovakvi „junački likovi” – kakva god ih nesreća snađe, oni se mogu prilagoditi situaciji pa čak i pronaći prilike za bogaćenje. Ne brinu se niti su tjeskobni, pa čak i ako vlada ne pruža pomoć ili ne rješava njihove probleme, nije ih briga. Kao da su, nakon što su doživjeli toliko nesreća, jednostavno navikli na to. Nije li takvo kinesko društvo? Dakle, s obzirom na ovakvu vrstu obrazovanja u kineskom društvu, književna i umjetnička djela koja ljudi konzumiraju u slobodno vrijeme ili načini na koje se opuštaju uglavnom su oblici omalovažavanja i ismijavanja samog sebe. Tako se Kinezi zabavljaju, dajući malo oduška toj potisnutosti u svom srcu. Ali nakon toga, u svakodnevnom životu, nastavljaju se pretvarati, potiskivati i trpjeti baš kao i prije. Kako god se vlada prema njima odnosila, obični su se ljudi već navikli na takvo ophođenje. Dok god ne gladuju, zadovoljni su; ako nema prijetnje neposredne smrti, ne pomišljaju na pobunu. Obični su se ljudi pomirili s takvim stvarima: „Bolje loš život nego dobra smrt; uvijek postoji izlaz. Živimo samo ovako! Ljudska prava? Demokracija? To su ekstravagantne želje. Mi Kinezi rođeni smo za ovu bijednu sudbinu. Dok god možemo ostati živi, to je dovoljno dobro!” Nije li to otupljenost i obamrlost do krajnjih granica? Je li im ostalo imalo ljudskog dostojanstva? (Ne.) To je jadno stanje stvari.

Po onome što odražavaju i zagovaraju, većina književnih i umjetničkih djela stvorenih na Istoku vrlo se razlikuje od onih na Zapadu. Iako istočna književna i umjetnička djela odražavaju neke društvene nepravde, to nije način razmišljanja koji redatelji ili scenaristi istinski žele zagovarati niti se to radi kako bi se zadovoljile potrebe publike. Što u tim djelima oni istinski zagovaraju? To je i dalje istočno društveno-moralno obrazovanje. Njegova glavna očitovanja su domoljubni osjećaji, zagovaranje da ljudi trebaju voljeti svoju zemlju, brinuti se za zemlju i narod, biti „pravi muškarac s dalekosežnim ambicijama”, potezati mač da pomognu kada vide nepravdu i za prijatelja staviti ruku u vatru. Što još zagovaraju? „Kompromis će znatno olakšati rješavanje sukoba” i „Osveta se najbolje servira hladna.” Ljudskost koju zagovaraju zapravo je šuplja; to su samo ljudske uobrazilje i ljudski zaključci. Zagovaraju je isključivo radi stabilnosti režima vladajuće klase, kako bi ljudi za vladajuću klasu zauvijek robovali kao tegleća marva, bez dopuštenja i najmanjeg otpora. Tim se šupljim idejama ljude otupljuje i zaluđuje, zadovoljavajući njihovu potrebu za zabavom i privremene potrebe njihova srca. Na primjer, što se zagovara u romanima o borilačkim vještinama ili filmskim i televizijskim dramama? Duh viteštva, postajanje velikim viteškim junakom koji pljačka bogate da bi pomogao siromašnima i poteže mač da pomogne drugima. Takozvani veliki viteški junak utjelovljen je u izreci: „Veliki viteški junaci daju svoj doprinos zemlji i narodu.” Zagovaranje duha viteštva ne samo da navodi obične ljude da hvale takve likove, već i da čeznu za tim da postanu takva osoba i da teže to ostvariti. Što još istočna književna i umjetnička djela zagovaraju? Zagovaraju junaštvo: mukotrpan rad i iscrpljivanje srca i uma za zemlju, naciju i za dobrobit nekog područja i njegovih ljudi te žrtvovanje svoje mladosti i života za veliki cilj nacije. Ukratko, sve ove biografije i legende o likovima iz borilačkih vještina nastale u istočnom – a posebno kineskom – društvenom okruženju, bilo da su tradicionalne ili moderne, izmišljene ili utemeljene na stvarnim povijesnim ličnostima i događajima, uče ljude da teže nesebičnosti i samoodricanju. Sve one to uzimaju kao svoju temu i bit obrazovanja, s ciljem da ljude navedu da imaju plemenite društvene vrijednosti. Nesebičnost i samoodricanje znače nemati sebe; oni zagovaraju da dobro većine dolazi prije vlastita dobra, da domovina dolazi prije obitelji i da se samo tako može imati dobar život. To je način razmišljanja koji usađuju ljudima. To jest, uče te da ne budeš sebičan, da ne uzimaš u obzir samo sebe, da se ne žrtvuješ niti trudiš radi vlastita života, vlastitog preživljavanja ili ičega što je povezano s tobom, pa čak ni da se na bilo koji način boriš za te stvari. Umjesto toga, trebaš se žrtvovati i doprinijeti svojoj domovini, društvu, čovječanstvu i velikom cilju nacije. Sva se ta učenja zajednički nazivaju obrazovanjem u pretvaranju. To takozvano obrazovanje u pretvaranju nerealno je i ne odgovara potrebama ljudskosti; na temelju oduzimanja potreba ljudskosti ljudi, njihovih urođenih instinkata i njihovog osnovnog prava na preživljavanje, ono potiče ljude da se besmisleno žrtvuju za zemlju i naciju, za šuplji, isprazni cilj. Ta vrlina samopožrtvovnosti u potpunosti je nešto što je istočnjačko društvo nasilno usadilo u ljudskost ljudi. „Nasilno usađeno” znači da to nije nešto što spontano proizlazi iz ljudskosti, nije nešto svojstveno urođenim instinktima ljudskosti, nije nešto što urođeni instinkti mogu postići niti je nešto što nečija urođena slobodna volja ili subjektivna volja želi postići. Umjesto toga, to je nešto što vladajuća klasa ili sociolozi nasilno usađuju u um ljudi, zaluđujući ih ili prisiljavajući da prihvate takve društvene obveze i odgovornosti, a zatim ih obrazuju pod velikim stijegom takozvana „plemenitog moralnog karaktera” te ostavljaju bez snage da se oslobode i u prevelikom strahu da to i pokušaju. To je zato što, ako se oslobodiš ovog obrazovanja ili ga nadiđeš, ako ga ne prihvatiš, onda si neprijatelj cijelog društva i cijele nacije – gnusno si buntovan, nečovjek, čudak i morat ćeš se suočiti sa životnim uvjetima u izolaciji. Stoga, čak i ako ljudi u svom srcu osjećaju neko nezadovoljstvo, čak i ako mrze ovo društvo i ovakvo obrazovanje, oni nemaju ni snage ni hrabrosti da se toga oslobode, a još manje hrabrosti da tome kažu „ne”. Mogu samo stisnuti zube i podnositi – nemoćni su da se odupru i mogu samo šutke trpjeti. Ako ne trpiš, onda će te u širem smislu društvo osuditi i odbaciti s prezirom; a u užem smislu, tvoja će te obitelj i tvoji voljeni odbaciti s prezirom, udaljit će se od tebe i izolirati te, pa čak će te i osuditi kao gnusno buntovnog. Pogledajmo primjer. Kada si bio dijete, recimo da su te tvoji roditelji učili: „Kada izađeš i vidiš starije, moraš ih pozdraviti. One mlađe od nas zovi ‚striče’ ili ‚teto’, a starije ‚djede’ ili ‚bako’. Kada ti netko nešto da, moraš reći ‚hvala’. Ako te drugo dijete udari, moraš to trpjeti; uzvrati samo ako stvarno više ne možeš izdržati. Moraš pokazati krajnju suzdržanost.” I jednog si dana izašao i vidio nekoga, ali budući da si bio sramežljiv, nisi se usudio pozdraviti ga. Tvoji su roditelji smatrali da su izgubili obraz, pa su te kaznili kada si se vratio kući, i od tada bi brzo pozdravljao kad god bi nekoga vidio. Da bi izbjegao batine, koliko god bi ti bilo neugodno ili koliko god da u sebi to nisi želio, ipak si morao ići protiv svoje volje i pozdravljati ljude. Odrastajući u takvom okruženju, čovjek nema izbora nego sve trpjeti. Čak i u tako maloj stvari, moraš se tako ponašati; bilo kod kuće ili vani u društvu, to je sve što možeš učiniti. Ako se osjećaš nelagodno i želiš jednom biti svojeglav, najmanja ti je briga što će te društvo osuditi – nego će ti čak i tvoja obitelj i roditelji držati prodike i koriti te. Nakon što odrasteš, shvatiš da se ljude pozdravlja radi očuvanja obraza i kako bi lakše stekao ugled u društvu. Međutim, kada si bio dijete, nisi to mogao shvatiti, iako si se i dalje morao tako ponašati. Da nisi, bio bi kažnjen, a ponekad bi te roditelji možda čak i grdili ili tukli pred drugima, što ne bi zaboravio cijeli život. Stoga, u širem društvenom kontekstu, možeš samo prihvatiti ovo obrazovanje u takozvanom „plemenitom moralnom karakteru”. Bez obzira na posljedice njegova prihvaćanja, bez obzira na će to kako to na kraju utjecati na tvoju ljudskost i bez obzira na karakter ili osobine ljudskosti koje zbog tog obrazovanja razviješ – na kraju, ti sam moraš snositi te posljedice.

Osobina ljudskosti koju istočnjaci razvijaju kroz obrazovanje u istočnom društvu jest potiskivanje i trpljenje. Iza tog potiskivanja i trpljenja zapravo se kriju mnoge konkretne misli, gledišta, načini vladanja i razni stavovi prema svakojakim stvarima koje su dio istočnog društveno-moralnog obrazovanja. Takvo je istočno društvo. Slično tome, i zapadno društvo ima svoje dominantno kulturno obrazovanje kroz koje zapadnjaci također razvijaju odgovarajuće osobine ljudskosti. Dakle, što je to dominantno zapadno kulturno obrazovanje? Ono uglavnom vrednuje autonomiju i neovisnost. To se razlikuje od situacije u istočnom društvu, koje od ljudi zahtijeva da se žrtvuju i doprinose za zemlju i društvo, čineći stvari koje nisu povezane s njihovim osobnim životom. Nasuprot tome, ono čemu zapadno društvo podučava ljude upravo je suprotno od onoga što istočno društvo od njih zahtijeva. Zapadno društvo ne zahtijeva da išta doprineseš društvu, čovječanstvu ili velikom cilju nacije; u srži zapadnog obrazovanja jest navesti te da misliš za sebe, da naučiš rješavati vlastite probleme i da ne opterećuješ druge, društvo ili državu. Ono ti daje neovisna prava, neovisan prostor za razmišljanje i neovisan osobni prostor te njeguje tvoju sposobnost samostalnog razmišljanja, kao i samostalnog promišljanja o problemima i njihovog rješavanja. Moraš sam rješavati svoje probleme; moraš biti neovisan, autonoman i oslanjati se na sebe. Za takvo ideološko obrazovanje na Zapadu postoji kulturni kontekst i u tom kulturnom kontekstu zapadnjaci također razvijaju određene osobine ljudskosti povezane sa srži njihove obrazovne ideologije. Istočnjaci su razvili obrazovne i kulturne karakteristike Istoka u kontekstu istočnog društveno-moralnog obrazovanja. Budući da zapadnjaci imaju osobine obrazovanja zapadnog društva, oni također posjeduju bit koja se odnosi na tu osobinu. Bit osobine obrazovanja koju posjeduju zapadnjaci zapravo se razlikuje od biti osobine obrazovanja koju posjeduju istočnjaci. Osobina obrazovanja koju posjeduju istočnjaci jest obrazovanje u pretvaranju, dok je ona koju posjeduju zapadnjaci obrazovanje u sebičnosti. Svakom temom zapadnog obrazovanja ljude se podučava da budu neovisni i autonomni, da promišljaju o vlastitim problemima te da rješavaju vlastite poslove i upravljaju njima. Stoga zapadno obrazovanje ima osobinu obrazovanja u sebičnosti. To obrazovanje u sebičnosti potpuno je različito od istočnog obrazovanja; to je drugačija vrsta osobine. Ta osobina navodi zapadnjake da prednost daju osobnom neovisnom prostoru; osobnoj volji, razmišljanju, mislima, gledištima i idejama; te vlastitim pravima, svojim trenutačnim životnim uvjetima te trenutačnom raspoloženju i osjećajima. Oni ne trebaju obraćati puno pozornosti na druge stvari niti na ikakve društvene ili obiteljske odgovornosti. Najprije moraju riješiti vlastite probleme, srediti vlastite osjećaje i riješiti vlastite neposredne stvari, a tek onda dolazi sve ostalo. Istočno obrazovanje naučilo je istočnjake da potiskuju i trpe, dok je zapadno obrazovanje naučilo zapadnjake da brane svoja prava. U tome su zapadnjaci i istočnjaci potpuno različiti. Kada istočnjake nešto snađe, oni to jednostavno trpe. Kada to doista više ne mogu trpjeti, kažu si: „Loš život bolji je od dobre smrti. Moraš trpjeti da bi ostao živ.” Nasuprot potiskivanju i trpljenju istočnjaka, zapadnjaci imaju drugačiju osobinu: putem društvenog obrazovanja u autonomiji i neovisnosti naučili su braniti svoja prava. U usporedbi s potiskivanjem i trpljenjem istočnjaka, nema li u tome što zapadnjaci brane svoja prava donekle više samopoštovanja i dostojanstva? To jest, u tome ima nešto više osobne inicijative, zar ne? (Da.) Obrana vlastitih prava apsolutno je temeljni koncept; to znači poduzimanje potrebnih radnji kako bi se zaštitila temeljna ljudska prava, uključujući pravo na vjeru, pravo na život, pravo na slobodu govora i tako dalje. Naravno, na što se uglavnom odnosi ta osnovna obrana prava? Odnosi se na to da ljudi imaju neovisan prostor za razmišljanje, da mogu slobodno i neovisno razmatrati pitanja bez utjecaja ili kontrole bilo kojeg društvenog okruženja ili ljudi, događaja i stvari oko sebe. Bez obzira na to jesu li gledišta koja proizlaze iz nečijeg razmatranja pitanja ispravna ili pogrešna, ili je li nečiji način razmišljanja ispravan, najvažnije je postići autonomiju i slobodu. Ukratko, zapadnjaci žive u slobodnim društvima, a u kulturnom kontekstu zapadnog društvenog obrazovanja, njihov je um vrlo aktivan i često u stanju slobode. Stoga su, u usporedbi s ljudima u istočnom društvu, zapadnjaci odvažniji u razmišljanju, spremniji razmišljati i vještiji u razmišljanju, dok je razmišljanje istočnjaka većinu vremena sputano, šablonizirano ili potisnuto. U uobičajenim okolnostima um zapadnjaka je slobodan, aktivan i voljan razmišljati o problemima. Rečeno na neprimjeren način, oni su spremniji promišljati o čudnim i neobičnim stvarima, čak do te mjere da se potpuno izgube u nekoj temi. To je očitovanje osobina ljudskosti koje oni razvijaju unutar zapadnog društvenog obrazovanja, a to očitovanje ljudskosti naprednije je od onog kod istočnjaka. S jedne strane, oni brane svoje pravo na život, a s druge, brane i razna gledišta koja proizlaze iz njihovog slobodnog razmišljanja. Zbog toga su ideje, gledišta i umjetnički oblici prikazani u zapadnim književnim djelima ili u zapadnom umjetničkom i zabavnom životu raznoliki i širokog raspona. Među djelima u cijelom čovječanstvu, zapadna književna djela i zabavni život relativno su slobodni i avangardni, a ljudi iz njih mogu crpiti nadahnuće i od njih mogu imati velike koristi. Pogledajte – koje ideje zagovaraju neka istočna književna i umjetnička djela? Domoljublje, ljubav prema obitelji, ljubav prema roditeljima i tako dalje. Sve su to stvari koje su sadržane u istočnom društveno-moralnom obrazovanju ili koje su dio srži istočne kulture. Budući da je zapadna kultura zapadnjacima pružila slobodan i autonoman prostor za razmišljanje, oblikovala u njima tu osobinu ljudskosti i podarila im to pravo na slobodno razmišljanje, zapadnjaci u književnom i umjetničkom životu imaju više misaone dubine od istočnjaka, a istovremeno je opseg njihove misli širi. Vidiš, opseg razmišljanja istočnjaka ili ideje koje izražavaju i zagovaraju u svom književnom i umjetničkom životu vrlo su ograničeni, uski i sputani, dok su razne teme koje se pojavljuju u književnom i umjetničkom životu zapadnjaka prilično široke i nesputane ograničenjima vlade. Neke od tih tema uključuju promišljanja o određenom zakonu, koji je vlada uvela u nekom razdoblju, iz perspektive ljudskosti ili o utjecaju koji on ima na društvo ili čak na život i obitelj pojedinca. Druge se bave promišljanjima o školstvu i ljudskim pravima, kao i o raznim drugim pitanjima, poput rasprava među ljudima svih društvenih slojeva – zajedno s imigrantima – o rasnoj jednakosti, rasnoj diskriminaciji i odnosima među ljudima različite boje kože. Iz toga se može vidjeti da je raspon raznih tema koje se odražavaju u zapadnim književnim i umjetničkim djelima prilično širok, kao i raspon raznih uključenih ideja i gledišta. One čak odražavaju društveni utjecaj načina i sredstava kojim se tijela vlasti služe pri provođenju zakona unutar šireg pravnog okvira, kao i razna psihološka opterećenja koja to nameće javnosti te razne naknadne posljedice koje to ima na život ljudi. Sve su to ideje i gledišta koja su predstavljena u raznim zapadnim književnim i umjetničkim djelima. S jedne strane, to su misli koje se zagovaraju unutar zapadnog kulturnog konteksta; s druge strane, to su misli i gledišta koja se pojavljuju jer su ljudi slobodni misliti u kontekstu zapadnog kulturnog obrazovanja. Ukratko, razne ideje koje zapadnjaci predstavljaju u svojim književnim i umjetničkim djelima, kao i misli, gledišta, filozofije za ovozemaljsko ophođenje i stavovi zapadnjaka među različitim društvenim slojevima i različitim industrijama o tome kako se oni odnose prema svakojakim stvarima, potpuno su različiti od onih kod istočnjaka. Evo jednostavnog primjera: na Istoku, kada zaposlenik radi za tvrtku, njegova egzistencija dolazi od njegovog šefa, pa mora činiti sve što mu on kaže. Čak i ako se od njega zatraži da za šefa obavi neke kućanske poslove, poput toga da pokupi njegovu djecu ili kupi namirnice, on mora biti potpuno poslušan i ne smije se usuditi to odbiti. Čak i tijekom svog slobodnog vremena mora biti na raspolaganju. On je šefov pratitelj, potrčko i sluga. Takav je odnos nadređenog i podređenog između zaposlenika i šefa na Istoku. Zaposlenik se može osjećati nelagodno, uzrujano i nevoljko, ali nema izbora – može samo trpjeti. To je njegov šef, onaj koji mu osigurava egzistenciju, pa se jedino može prepustiti njegovoj milosti. Na Istoku, kako god šef iskorištavao svoje zaposlenike i koliko god njegovi postupci bili nerazumni, zaposlenici to mogu samo trpjeti; nemaju načina da se oslobode te situacije. Neke istočne zemlje također mogu imati zakone o radu namijenjene zaštiti zakonskih prava i interesa svakog građanina, ali budući da se radi o istočnim društvima, nijedan se zaposlenik ne usuđuje tužiti svog šefa čak i ako krši zakone o radu. Bez obzira na to kako mu uskraćuju prava i kako ga šef iskorištavao, on ne može ništa učiniti. Čak i ako postoji zakon o radu, on se ne može pozvati na njega da obrani vlastita prava i interese. Može se jedino pomiriti s time i pustiti da se situacija nastavi. Na zapadu je, s druge strane, drugačije. Odnos nadređenog i podređenog između zaposlenika i šefa na Zapadu postoji samo na poslovnoj razini i tijekom radnog vremena. Izvan posla oni nemaju osobni, emocionalni odnos. Ako šef traži da radiš prekovremeno, to možeš odbiti. Ako šef traži da mu pomogneš pokupiti djecu ili kupiti namirnice, možeš reći: „Nemaš pravo tražiti to od mene. To nije moj posao. Nisam ti dužan služiti.” Možeš odbiti. Ako te šef opetovano i prisilno tjera da radiš te stvari, možeš ga tužiti, a zapadni zakoni o radu stupit će na snagu; zakon će odgovoriti u skladu s tim. Zapadnjaci to mogu učiniti i ne boje se to učiniti, ali istočnjaci se boje. Prema predodžbama istočnjaka, trebao bi učiniti sve što tvoj nadređeni ili osoba sa statusom ili ugledom od tebe traži, i trebao bi im besplatno služiti. Čak moraš reći: „Spreman sam ti služiti, položiti svoj život za tebe i ne očekujem ništa zauzvrat. Čast mi je tebi služiti!” Bez obzira na to iskorištavaju li te za tvoj rad ili ti uskraćuju ljudska prava, ti bi to trebao prihvatiti i ne zahtijevati nikakvu naknadu. Ako je tražiš, to znači da si nezahvalan i da ih sramotiš, pa će te natjerati da za to i platiš. Zapadnjaci su, s druge strane, drugačiji. Naučili su braniti svoja prava i izuzetno učinkovito ostvarivati ta prava, odlazeći do krajnjih granica. Čak i ako predsjednik ili neka poznata osoba nakon obroka ne ostavi napojnicu, bit će podnesena žalba – to je pravo koje radnicima daju zakoni o radu. Kada se istočnjaci nađu u takvim situacijama, oni se ne usuđuju žaliti. Misle: „Oni su dužnosnici, poznate osobe. Bih li mogao dobiti tužbu protiv njih? Čak i da dobijem, što ću ako mi zakompliciraju život iza leđa? Da ga tužim, završio bih u ozbiljnim problemima, a možda bih čak i izgubio život.” Stoga bi istočnjaci radije pretrpjeli gubitak nego se usudili tražiti napojnicu. To se zove trpljenje. Ali zapadnjaci su drugačiji. Oni misle: „Zašto bih to podnosio? Nisam rođen da živim svoj život za bilo koga drugog – živim za sebe. Moram braniti svoja prava. To je novac koji zaslužujem. Nije me briga jesi li neka poznata ličnost ili moćnik, moraš platiti. Svi su jednaki. Što ti daje pravo da ne daš napojnicu? Ako ne daš napojnicu, tužit ću te!” I kad dobiju napojnicu, stvar je riješena. To su različite misli, gledišta i načini ophođenja s ljudima, događajima i stvarima koje istočnjaci i zapadnjaci stječu kroz svoje kulturno obrazovanje.

Istok i Zapad razlikuju se po svojim metodama kulturnog obrazovanja i po konkretnom sadržaju tog obrazovanja. Ti različiti oblici obrazovanja oblikovali su različite ljudske kulture, kao i osobine ljudskosti različitih etničkih skupina. Uz te osobine ljudskosti, istočnjaci imaju svoj stil života, svoje životne situacije, načine razmišljanja i stavove za ovozemaljsko ophođenje, dok zapadnjaci imaju svoj stil života, svoje životne situacije te načine i stavove za ovozemaljsko ophođenje. Od ta dva stava za ovozemaljsko ophođenje, jedan obilježavaju potiskivanje, trpljenje i osobita suzdržanost; drugi posebno naglašava zaštitu prava na osobnu volju i vlastite želje. Jedan je nastao pod utjecajem obrazovanja u pretvaranju, a drugi pod utjecajem obrazovanja u sebičnosti. Bez obzira na to kakve su osobine ljudskosti nastale pod određenim oblikom obrazovanja – bilo da se radi o potiskivanju i trpljenju ili obrani vlastitih prava, suzdržanosti ili otvorenosti – koje su od tih osobina pozitivne stvari? (Bilo istočne ili zapadne, nijedna od tih osobina ljudskosti nije pozitivna stvar.) Zašto kažete da nisu pozitivne stvari? Hajde da čujemo vaše konkretne razloge. Nitko od vas ne može reći zašto, zar ne? (Ne možemo.) O kojoj god se stvari radilo, svi se bojite da će drugi navoditi konkretne pojedinosti, a kada to i učine, osjećaš se smeteno i ne možeš jasno objasniti stvari. To dokazuje da ti u tom pogledu nedostaje jasnoće, pa bi trebao o tome razgovarati u zajedništvu. To pitanje koje sam vam postavio tema je o kojoj vrijedi razgovarati, zar ne? (Da.) Ova tema uključuje „ono što je stvorio Bog”. Najprije pogledajmo: kakvo je biće čovječanstvo koje je stvorio Bog? Ono što Bog stvara pozitivne su stvari. Koje je stvari u osobi stvorio Bog? (Slobodna volja osobe i mudrost koju joj Bog daje.) U širem smislu, sve su urođene osobine osobe dane i stvorene od Boga. Ako upotrijebimo riječ „stvoreno”, to bi moglo biti malo apstraktno, jer svatko je rođen od svojih roditelja, a nije stvoren Božjim rukama. Izraz „ono što je stvorio Bog” koristi se malo preširoko; nije baš prikladno. U tom je slučaju preciznije i objektivnije reći „urođene osobine koje Bog daje ljudima”. Urođene osobine koje Bog daje ljudima uključuju temu „onoga što je stvorio Bog”. Dakle, možemo li reći da su sve urođene osobine osobe pozitivne stvari? (Da.) Izgled osobe, njezina jezična sposobnost i sva njezina osjetila i fiziološke osobine, kao i njezina slobodna volja, sposobnost kojom razmišlja i promišlja, njezine prirodne snage i darovi te sva pravila preživljavanja koja poštuje kao živo biće – sve su to pozitivne stvari. To jest, sve urođene osobine koje Bog daje ljudima pozitivne su stvari. Dakle, uključuju li te pozitivne stvari razne misli koje se javljaju u umu osobe ili koje ona prihvaća iz društva i iz različitih razdoblja? (Ne.) Sve što ljudi steknu iz društva ili od čovječanstva nije dano od Boga niti je to nešto što je Bog izvorno stvorio. Može se reći da, dok god nešto dolazi iz društva ili od čovječanstva, to nije pozitivna stvar. Ako bismo to saželi na širok, konceptualan način, tako bismo rekli. A ako bismo to rekli konkretno? Nisu li osobine ljudskosti i načini razmišljanja oblikovani unutar kulturnog konteksta istočnog društveno-moralnog obrazovanja pomalo izopačene? Može se reći i ovako: um ljudi u istočnom društvu sputani su i izobličeni; um ljudi iskvaren je i pod utjecajem određenih misli i gledišta koji dolaze iz društva i od Sotone. Ne znači li to da je njihov um Sotona obradio? (Znači.) Um ljudi je obrađen, a njihove misli nisu rođene iz njihove ljudskosti. Ta učenja ne dolaze iz pozitivnih stvari niti dolaze od Boga. Budući da ne dolaze od Boga, onda kakve god misli, gledišta i načine razmišljanja oblikuju – i kakve god osobine ljudskosti na kraju oblikuju – među svim ostalim stvarima koje naknadno iz njih proizlaze, negativne su, a ne pozitivne stvari. U to ste se uvjerili, zar ne? (Da.) Um istočnjaka sputan je i izobličen, a također je pod utjecajem određenih istočnih misli i gledišta, pa su sve stvari koje izražavaju osobine njihove ljudskosti negativne stvari. Pogledajmo sada Zapad. Što je sadržaj ideološkog obrazovanja zapadnjaka? Odnosi li se on na istinu? Potječe li sadržaj zapadnog obrazovanja i očitovanja ljudskosti kojim uči ljude da teže iz Božjih riječi? (Ne.) Kako bih to rekao još jasnije, postavit ću vam jedno pitanje: je li to obrazovanje – načela koja stoje iza tih misli i gledišta o suočavanju sa životom, preživljavanjem i svjetovnim poslovima – i jesu li te metode za suočavanje s tim stvarima, u skladu s Božjim riječima? Je li to u skladu s istinom? (Ne.) Na koji način nije u skladu? (To je kao zapadno obrazovanje u sebičnosti – iako poštuje slobodu misli, ono uči ljude da misle samo na sebe, a ne i na druge. To nije u skladu s Božjim riječima ni istinom.) Dakle, što kažu Božje riječi i istina? (U interakcijama s drugima, ljudi ne bi trebali uzimati u obzir samo vlastite interese ili osjećaje, već bi trebali razmotriti kako njihovi postupci mogu duhovno izgraditi druge, a istovremeno biti u skladu s istinom.) Božje riječi govore ti da, bez obzira na to razmišljaš li o pitanjima slobodno i objektivno, ili pod dominacijom određene misli ili određenog gledišta, ne bi to trebao činiti samo radi obrane vlastitih interesa ili vlastitog dostojanstva i ponosa – to nije načelo po kojem bi vjernici u Boga trebali razmatrati pitanja. Kada razmatraš pitanja, trebao bi se usredotočiti na to je li tvoj pristup u skladu s istinom, mogu li se ta pitanja riješiti pomoću istine i je li tvoj pristup u skladu s istina-načelima te vodi li pokoravanju Bogu. To je načelo za razmatranje pitanja. Bilo da imaš posla s ljudima ili se baviš pitanjima koja se tiču tvoje obitelj ili drugih stvari oko tebe, moraš postupati u skladu s Božjim riječima i istina-načelima, umjesto da samo braniš vlastita prava i interese. To su načela vladanja koje Bog zahtijeva. Dakle, gledano izvana, u usporedbi s obrazovanjem istočne kulture, zapadno kulturno obrazovanje pridaje veću važnost ljudskim pravima i obrani prava ljudi. Naprednije je od istočne kulture, ali to ne znači da može zamijeniti istinu. Samo zato što je naprednije od istočne kulture ili zato što poštuje ljudska prava i omogućuje ljudima da budu neovisni i slobodni, ne smiješ misliti da ono stoga može zauzeti mjesto istina-načela i biti opisano kao nešto pozitivno. Zapadno kulturno obrazovanje samo je naprednije od istočnog kulturnog obrazovanja i više je u skladu s potrebama ljudskosti, ali ne može se izjednačiti s istina-načelima niti ih može zamijeniti. U određenoj mjeri, ono samo podržava i poštuje potrebe ljudskosti, kao i dostojanstvo ljudi te njihova prava i interese. Međutim, to poštovanje značajno je samo u smislu ljudskosti. U smislu istine i pravde, ono ne podržava nijednu od tih stvari. Zapadno kulturno obrazovanje stoga je obrazovanje u sebičnosti. Obrazovanje u sebičnosti znači: „Svi moraju služiti mojim interesima. Moram sve sam promisliti prije nego što to učinim. Moji osobni interesi, moja ljudska prava i moja pojedinačna prava su najvažniji.” Ima li ovdje ikakve moralne pravde? Ima li ikakve pravednosti? (Ne.) Ako nema pravednosti niti moralne pravde, kako to može biti u skladu s istina-načelima? Zapadno kulturno obrazovanje u određenoj mjeri poštuje tvoja ljudska prava; daje ti pravo da o pitanjima slobodno razmišljaš i da izražavaš svoja mišljenja. Time ono u osnovi može zaštititi dostojanstvo ljudi i njihova ljudska prava. Dakle, zapadno je obrazovanje u određenoj mjeri više usklađeno s potrebama ljudskosti. Ali može li zapadno obrazovanje usmjeriti ljude na pravi životni put? Može li ono omogućiti ljudima da se prema svima odnose u skladu s istina-načelima i da sve čine u skladu s njima? Ne može to učiniti. Zapadno obrazovanje može jamčiti da svatko ima ljudska prava i pravo na zaštitu svog dostojanstva – to je potpuno u skladu s potrebama ljudskosti. Međutim, kada se mjeri prema stvarnoj situaciji u društvu, malo zemalja može u potpunosti zadovoljiti standard jamčenja ljudskih prava. Realno govoreći, u današnjem je društvu vrlo dobar društveni sustav onaj koji ljudima može omogućiti da o pitanjima slobodno razmišljaju i slobodno izražavaju svoja mišljenja. Bog je ljudima dao slobodnu volju i sposobnost da o pitanjima samostalno razmišljaju; to je samo jedan aspekt kova koji im je dao. Međutim, Bog ti nikada nije rekao: „Budi sebičan, budi autonoman. Sve mora biti usredotočeno na tvoje vlastite interese. Tvoji vlastiti interesi su najvažniji. U svemu moraš biti neovisan i biti svoj gospodar te nema potrebe tragati za istinom, pitati za Nebesku volju ili uzimati u obzir interese drugih.” Bog nikada nikoga nije tako podučavao. Od početka Božjeg usmjeravanja ljudi u njihovom životu, On je ukazivao na konkretne načine življenja i vladanja u svim aspektima, govorio ljudima da teže istini, da se pokore Njegovim orkestracijama i uređenjima, da budu pošteni, da ispune dužnost stvorenih bića, i tako dalje. Sve su to najvažnije težnje u nečijem životu. Među brojnim istinama koje je Bog izrazio, On ti nikada nije rekao da braniš svoja prava niti ti je ikada rekao da o pitanjima slobodno razmišljaš i štitiš svoj neovisni prostor. Bog nikada nije rekao ništa slično. Bog ti je samo dao sposobnost da o pitanjima samostalno razmišljaš – to je sve. Imaš tu sposobnost, a imaš i urođeno svojstvo slobodne volje. Međutim, uz to što je ljudima dao takve urođene uvjete, Bog je za njih također uspostavio zakone i zapovijedi te ih opskrbio raznim istinama, govoreći im kako da se vladaju i kako da obožavaju Boga – u svim stvarima postoje istina-načela kojih bi se ljudi trebali pridržavati. Ali ni u jednoj Božjoj riječi i Njegovim opomenama ljudima, On im nikada nije rekao da budu autonomni, da budu neovisni ili da nauče braniti svoja prava. Takve misli, gledišta ili takve izreke i učenja nikada se nisu pojavile u Božjim riječima niti u istini. Naprotiv, u riječima kojima Bog razotkriva ljudske iskvarene naravi, On razotkriva njihovu oholost i sebičnost. Ta sebičnost osobina je koju očituje ljudskost nakon što je Sotona iskvario ljude. Kod nekih se ljudi to očituje dok pokušavaju osigurati vlastite interese nakon što ih je Sotona iskvario; kod drugih je to čisti proizvod obrazovanja ovog društva. U oba slučaja, to je sebičnost. Bez obzira na to kako nastaje, ukratko, dok god si sebičan, to su osobina i očitovanje ljudskosti koje pokazuješ dok živiš u okviru iskvarenih naravi. Je li to sada jasno? (Jest.)

Razne sposobnosti obuhvaćene prirođenim uvjetima koje Bog daje ljudima, ili kov i sposobnosti koje ljudi prirođeno posjeduju, nemaju nikakve veze sa zapadnim ili istočnim obrazovanjem. Razne sposobnosti sadržane u urođenim uvjetima koje Bog daje ljudima pozitivne su stvari. Zašto kažem da su pozitivne stvari? Zato što ti prirođeni uvjeti dolaze od Boga. Konkretno, posjedovanje tih prirođenih uvjeta omogućuje stvorenom čovjeku da prihvati pozitivne stvari te da uči, promišlja o sebi, shvati i razumije razne ljude, događaje i stvari s kojima se susreće u stvarnom životu. To je Bog uredio i pripremio za ljude, stoga je to pozitivna stvar. Ni istočno ni zapadno obrazovanje, kao ni istočna ni zapadna kultura, nemaju nikakve veze s istinom koju Bog naučava i pruža ljudima. Čak je i u suprotnosti s istinom i s ljudskošću koju Bog zahtijeva da ljudi posjeduju. Stoga, ni istočno ni zapadno obrazovanje nisu pozitivne stvari. Bez obzira na to dolazi li iz društva, zlih trendova ili iz neke vladajuće klase, ono nije pozitivno. Iako je zapadno obrazovanje nešto naprednije i bolje od istočnog, iako ljudima može dati određenu slobodu i zadovoljiti neke njihove potrebe, ono samo koristi ljudsku slobodnu volju i njihovu sposobnost da razmišljaju o pitanjima i slobodno izražavaju mišljenja. To jest, ono okoristi pozitivne stvari, ali misli koje zagovara i ciljevi koje namjerava postići nisu usmjereni na to da navedu ljude da hodaju ispravnim putem niti da im pomognu da postanu istinski stvoreni ljudi kakve Bog želi. U svjetlu toga, iako je zapadno obrazovanje superiornije od istočnog ili zadovoljava potrebe čovječanstva, ono ne koristi ljudsku slobodnu volju ili određene sposobnosti da bi im omogućilo da se pokore Bogu, da se kao stvorena bića ispravno ponašaju i da ispune dužnost stvorenog bića. To obrazovanje također nije dovelo ljude pred Boga niti im pomoglo da postanu sposobni obožavati Boga i kloniti se zla. Istočno i zapadno obrazovanje imaju istu funkciju: oba uzrokuju udaljavanje ljudi od Boga i od istine. Bez obzira na to je li riječ o istočnoj ili zapadnoj kulturi, obje su se pojavile u širem društvenom kontekstu Sotonine vladavine nad čovječanstvom i tijekom procesa Sotoninog kvarenja čovječanstva. Stoga, bilo da se radi o obrazovanju u obliku istočne ili zapadne kulture, svi žive u ovom ljudskom svijetu koji je Sotona iskvario. Isto tako, čovječanstvo je također iskvareno u različitim društvima ili kroz obrazovanje u različitim društvenim oblicima, a rezultat te iskvarenosti jest da ljudi posjeduju ljudskost čiji život – na različitim razinama i u različitim oblicima kulture – čine iskvarene naravi. Istočnjaci posjeduju iskvarene naravi osobina ljudskosti oblikovanih istočnom kulturom, dok zapadnjaci posjeduju iskvarene naravi osobina ljudskosti oblikovanih u kontekstu zapadne kulture. Iako se može činiti da se istočnjaci i zapadnjaci razlikuju po osobinama svoje ljudskosti, u pogledu svojih iskvarenih naravi – budući da ih je sve iskvario Sotona – i istočnjaci i zapadnjaci žive unutar istih iskvarenih naravi i oboje posjeduju ljudskost čiji život čine iste iskvarene naravi. Na taj je način priroda-bit istočnjaka i zapadnjaka ista: oboje su neprijateljski raspoloženi prema istini i prema Bogu. Stoga nema ničeg hvalevrijednog ni kod istočnjaka ni kod zapadnjaka. Bilo da se radi o istočnoj ili zapadnoj kulturi, u prisutnosti Boga i istine, obje su negativne stvari, ne sadrže ništa pohvalno. I istočna i zapadna civilizacija protive se Božjoj izvornoj nakani pri stvaranju čovječanstva, a to je da Ga čovječanstvo obožava; pomoću svojeg oblika kulturnog obrazovanja one iz Božje prisutnosti otimaju ljude koji pripadaju redu stvorenja. U tome su Istok i Zapad isti, zar ne? (Jesu.) Nema ničeg hvalevrijednog ni na Istoku ni na Zapadu. Vidiš, iako su i jedni i drugi prihvatili Božje djelo posljednjih dana, nakon što ga istočnjaci prihvate, oni odmah počinju ugošćivati braću i sestre te ih proaktivno vode da propovijedaju evanđelje svojim rođacima i prijateljima; pokazuju veliku revnost i entuzijazam za propovijedanje evanđelja – zapadnjaci su, s druge strane, drugačiji. Vrlo su oprezni prema propovijedanju evanđelja. Čak i pola godine ili godinu dana nakon što prihvate Božje novo djelo, kada ih pitaš jesu li svojim rođacima i prijateljima propovijedali evanđelje, oni kažu: „Moji roditelji, rođaci, prijatelji i članovi crkve uglavnom imaju svoje neovisno razmišljanje i gledišta o pitanju Gospodinova povratka. Moram dobro promisliti i unaprijed ih pripremiti prije nego što vam ih mogu predložiti kao moguće primatelje evanđelja. Glavna osobina našeg vladanja na Zapadu jest da moramo braniti svoja prava i moramo u najvećoj mogućoj mjeri zaštititi svoj neovisni prostor. Kako možeš samo tek tako ljudima propovijedati evanđelje?” Ti kažeš: „Propovijedaš im evanđelje kako bi mogli dočekati Gospodina, zadobiti istine koje je Bog izrazio u posljednjim danima i imati priliku postići spasenje i preživjeti nesreće. To je Božje poslanje i to je odgovornost koju bi trebao ispuniti.” Oni odgovaraju: „Pa, ipak najprije moram zaštititi sebe; Božje poslanje može pričekati. Ja mogu o tome odlučivati. Moram imati neovisno razmišljanje i ne možete me pokolebati. Mi na Zapadu cijenimo demokraciju i slobodu; svjesni smo obrane svojih prava. Nismo poput vas istočnjaka s vašim slijepim entuzijazmom. Svi mi imamo svoj osobni životni prostor i nitko nikome ne smeta.” Vidiš? U takvim se ključnim trenucima osobine ljudskosti istočnjaka i zapadnjaka razlikuju i razdvajaju. Ali u svakom slučaju, bez obzira na to jesu li osobine ljudskosti oblikovane istočnim ili zapadnim obrazovanjem – bilo da se radi o entuzijazmu ili ravnodušnosti – dok god osoba živi unutar Sotoninih iskvarenih naravi, ona je član iskvarenog čovječanstva. Nema razlike između plemenitog i niskog; svima je potrebno razumijevanje istine, opskrba Božjim riječima, Božje spasenje, a još više Božji sud i grdnja.

Iako istočnjaci i zapadnjaci imaju različite kulture i žive u različitim civilizacijama pod Božjim gospodstvom i Božjom suverenošću, pred Bogom imaju samo jedan identitet, a to je identitet stvorenih bića. Temelj jednakosti stvorenih bića jest u tome što su prirođeni uvjeti koje je Bog stvorio za ljude isti. Bez obzira na kulturne razlike između istočnjaka i zapadnjaka, bez obzira na njihove razlike u izgledu, jeziku ili načinu razmišljanja o pitanjima, dok god si pred Bogom biće koje je On stvorio, tada su prirođeni uvjeti koje ti je On dao jedina pozitivna stvar koju imaš; sve ostalo je negativna stvar. Ovo bi vam moglo zvučati pomalo uopćeno, pa da budem konkretniji, sve u tebi – osim prirođenih uvjeta koje ti je Bog dao – nešto je što Bog želi promijeniti i nešto što bi trebao promijeniti i odbaciti prihvaćanjem istine. Što je to što trebaš spoznati? Takozvana kultura čovječanstva, bilo istočna ili zapadna, sastoji se od misli i gledišta, ili teorija i izjava, koje su osmislile vladajuće klase različitih razdoblja kako bi obrazovale mase. Ali bilo da se radi o istočnoj ili zapadnoj kulturi, ona nema nikakve veze s istinom. Čak i ako nije u sukobu s istinom, ona se i dalje ne može nazvati pozitivnom stvari. Koliko god određena kultura bila dobra, ona se ne može mjeriti s istinom, a još manje može predstavljati istinu. Čak i ako je ljudi ne smatraju negativnom stvari, ona se nipošto ne može svrstati u kategoriju pozitivnih stvari. To ti mora biti jasno. Čak i ako je među čovječanstvom neki misaoni pravac relativno napredan i progresivan, i štiti ljudska prava i interese, kao i njihovo preživljavanje, a pritom ni na koji način nije u sukobu s istinom, i dalje se nipošto ne može svrstati u kategoriju pozitivnih stvari. Zašto ne? Zato što su pozitivne stvari samo stvari unutar opsega onoga što je stvorio Bog, odredio Bog i što je pod Božjom suverenošću. Zašto se stvari unutar tog opsega svrstavaju u kategoriju pozitivnih stvari? Zato što uključuju istinu. U širem smislu, gledano s Božje razine i iz Božje perspektive, one uključuju Božju silu i autoritet; Božju narav; načela i izvorne nakane Božjeg stvaranja, određivanja i suverenosti nad svim tim stvarima; te svrhu koju On želi postići i sve učinke pozitivnih stvari koje On želi održati. Budući da, s Božje razine, one uključuju Božji autoritet, silu i misli, kao i zakone i pravila koja je utvrdio u svemu što čini te njihov utjecaj na čovječanstvo, stvari unutar tog opsega zasigurno su pozitivne stvari. Iz ljudske perspektive, svaka stvar koju je stvorio Bog, odredio Bog i koja je pod Božjom suverenošću korisna je za ljude; sve to postoji kako bi se održao i podržao uredan opstanak i razmnožavanje čovječanstva. Postoji i druga, konkretnija stvar koja se odnosi na Božje upravljanje: te stvari postoje kako bi ljudima omogućile da razumiju istinu i bolje upoznaju Boga, da na kraju krenu putem postizanja spasenja i postanu ljudi koji se boje Boga i klone se zla – to je rezultat koji se treba postići. Dakle, bilo da se gleda iz Božje ili iz ljudske perspektive, svi ljudi, događaji i sve stvari unutar opsega onoga što je stvorio Bog, odredio Bog i što je pod Božjom suverenošću pozitivne su stvari. U to nema sumnje. Razmisli o tome – mogu li se ljudska civilizacija i kultura mjeriti sa stvarima koje su na razini Božjih riječi i Božjih zahtjeva za čovjeka? Zasigurno se ne mogu mjeriti s takvim stvarima niti ih doseći. Sadržaj ljudskog obrazovanja ili kulture ne uključuje Božju bit, Božju narav niti zakone i pravila koja je Bog uspostavio za čovječanstvo, a još manje Božju izvornu nakanu pri stvaranju svih stvari. Nadalje, gledano iz ljudske perspektive, takvo obrazovanja i takve kulture ne mogu pomoći čovječanstvu da upozna Boga, Stvoritelja niti mu može pomoći da živi bolje niti da se razmnožava i živi normalno i uredno. Naprotiv, u obrazovnom okruženju takve kulture i civilizacije, čovječanstvo će krenuti prema propadanju i uništenju. Postoji i drugi, važniji aspekt: podvrgnuto tom takozvanom „kulturnom obrazovanju” i „društvenoj civilizaciji”, čovječanstvo ne može iz toga razumjeti istinu, značaj svog života niti može pronaći način preživljavanja. Također ne može steći ispravan pogled na život i krenuti putem postizanja spasenja, niti postati sposobno štovati Boga ili se bojati Boga i kloniti se zla. Naprotiv, u društvenom okruženju takvog kulturnog obrazovanja i civilizacije, čovječanstvo postaje sve iskvarenije i opakije, sve se više udaljava od Boga i neumjereno čini zlo. Na kraju, čak i da Bog ne uništi čovječanstvo, ono bi se svejedno samo dovelo do vlastita uništenja. Kad bi čovječanstvo upravljalo samo sobom, krenulo bi prema uništenju; to je neizbježno. Čovječanstvo ima tako visoku razinu kulture, toliko znanja, tako veliku civilizaciju te vjeruje u znanost i oslanja se na nju – pa zašto bi se onda ipak dovelo do vlastita uništenja? Čovječanstvo toliko teži znanju i štuje znanost, a ipak ne samo da nije razumjelo istinu niti krenulo putem vjerovanja u Boga, slijeđenja Boga i postajanja sposobnim bojati se Boga i kloniti se zla, već se čak može dovesti i do vlastite propasti. Što se ovdje događa? U kakvom je sada stanju Zemlja zbog ljudskog upravljanja njome? Voda, tlo i zrak na cijelom su planetu zagađeni, okoliš je ozbiljno narušen, a život cijelog čovječanstva postupno zapada u očajnu situaciju. To je činjenica koju svi vide, tako da nema potrebe ulaziti u pojedinosti, zar ne? (Da.) Dakle, bilo da se radi o istočnoj ili zapadnoj kulturi, bez obzira na to kakvu civilizaciju čovječanstvo ima, čak i ako ni na koji način nije u sukobu s istinom, i dalje se ne može svrstati u pozitivne stvari. Gledišta, misli, teorije, doktrine, argumenti i ponašanja koji su obuhvaćeni temom „ljudske kulture i civilizacije”, svi proizvodi, djela ili reforme koji nastaju u okviru ove teme i tako dalje, nisu pozitivne stvari. Neki ljudi kažu: „Budući da to nisu pozitivne stvari, znači li to da ih moramo kritizirati i svrstati u negativne stvari?” Stvari nisam postavio kao crno-bijele. Te stvari možda ne uključuju ni pozitivne ni negativne stvari, ali u svakom slučaju, zasigurno nisu pozitivne stvari. To jest, čak i ako te stvari nisu u sukobu s istinom i ne krše načelo Božjeg stvaranja, određivanja i suverenosti – ako nisu negativne stvari – i dalje nipošto nisu pozitivne. Ukratko, kažem ti: čak i ako nešto nije u sukobu s istinom, dok god to nije stvorio Bog, odredio Bog ili nije pod Božjom suverenošću, onda to nije pozitivna stvar. To je načelo za razlučivanje toga je li nešto pozitivna stvar; na temelju tog načela trebao bi sam razlikovati stvari. Što je ovdje najvažnije? To je da ti u srcu mora biti jasno da, kada ne možeš jasno vidjeti je li nešto pozitivno ili negativno, možeš to najprije jednostavno ostaviti po strani i zanemariti. Kako duhovno rasteš, a istina ti postane jasna, prirodno ćeš to moći razlučiti. Ali za sada moraš jasno razlikovati koje su stvari pozitivne stvari koje dolaze od Boga, i moraš ih prihvatiti i ispravno se prema njima odnositi. To je korisno za tvoj životni rast. Postoji još jedna važna stvar: ako je nešto pozitivna stvar obuhvaćena definicijom pozitivnih stvari, onda se prema tome nipošto ne smiješ odnositi kao da je to negativno. To je pitanje načela i to ti mora biti jasno.

Odnos između zakona i pravila preživljavanja koje je Bog stvorio za sve stvari i za preživljavanje čovječanstva

Sada kada smo završili s raspravom o ljudskoj civilizaciji i kulturi, razgovarajmo o odnosu između preživljavanja ovog čovječanstva koje je stvorio Bog te zakona i pravila preživljavanja koje je Bog stvorio za sve stvari. Iz makroskopske perspektive, svijet koji je Bog stvorio čine planine, rijeke, jezera, šume, oceani, kopno i pustinje, kao i sunce, mjesec i zvijezde, te prostor na zemlji i svemir koji ljudi ne mogu vidjeti. A što postoji iz mikroskopske perspektive? Postoje sićušne molekule, molekule u zraku i razni mikroorganizmi. Bilo da se gleda iz makroskopske ili mikroskopske perspektive, sve to uključuje Božje stvaranje – stvaranje Božjim rukama i Božjim mislima. Iz perspektive Božjeg stvaranja, zemlja i sva živa bića na njoj postoje u svrhu održavanja opstanka čovječanstva na zemlji, a Bog želi zadobiti stvorene ljude koje želi među ljudima na zemlji. Stoga su zakoni i pravila preživljavanja koje je Bog stvorio za sve stvari najosnovniji uvjeti za preživljavanje ljudi. Stoga se može zasigurno reći da su to pozitivne stvari, zar ne? (Da.) Koji su najosnovniji uvjeti za preživljavanje ljudi? Voda, zrak, sunčeva svjetlost, hrana – je li te stvari stvorio Bog? (Da.) Jesu li to pozitivne stvari? (Da.) Zašto se onda kaže da je postojanje tih stvari pozitivna stvar? Postoji razlog za to: postojanje tih stvari ovisi o postojanju zakona i pravila preživljavanja za sve stvari. Koji zakoni i pravila preživljavanja postoje među svim stvarima? Četiri godišnja doba; dan i noć; vjetar, mraz, snijeg i kiša – sve su to pravila. Što još? Sjetite se i vi nekih. (Tu su i sunčevi uvjeti.) Sunčevi su uvjeti uključeni u četiri godišnja doba. Što još? Mjesečeve mijene, plima i oseka. Tu je i: „Velika riba jede malu ribu” – to je zakon i pravilo preživljavanja i nije negativna stvar. Ljudi koriste izraz „Velika riba jede malu ribu” kako bi opisali nemilosrdnu prirodu ljudskog svijeta; time se normalna pojava pozitivne stvari naziva negativnom stvari. Postoje i mnogi obrasci aktivnosti živih bića. Razmislite što to uključuje. (Računa li se „zakon jačeg” kao zakon preživljavanja?) Ne, to je pogrdan izraz koji ljudi koriste; trebalo bi biti „opstanak najjačeg”. (Sjećam se da je Bog jednom besjedio o tome da se sve stvoreno međusobno jača, suprotstavlja i zajedno postoji. Računa li se to?) Da, računa se. Sve se međusobno jača, suprotstavlja i zajedno postoji – to je vrlo važan aspekt. „Bogomoljka vreba cvrčka, nesvjesna vuge iza sebe” još je jedan aspekt; to je donekle povezano s time da se stvari međusobno jačaju i suprotstavljaju. (Je li rođenje, starenje, bolest i smrt jedno od toga?) Da, jest. Tu je i „Vrana hrani ostarjele roditelje, a janje kleči dok siše”, što se odnosi na sisavca i pticu – to je pojava u životinjskom carstvu, to je pravilo prirode. Zapravo, za sve stvoreno postoji mnogo zakona i pravila preživljavanja: izmjena četiriju godišnjih doba; pojava vjetra, mraza, snijega i kiše; ciklus dana i noći; mjesečeve mijene; plima i oseka; međusobno jačanje, suprotstavljanje i suživot svega stvorenog; kao i rođenje, starenje, bolest i smrt ljudi i svih drugih stvorenja, te obrasci aktivnosti raznih stvorenja. Neka stvorenja spavaju danju, a aktivna su noću, dok su druga aktivna danju, a spavaju noću, poput ljudi. Neka stvorenja žive u skupinama, dok su druga samotnjaci; na primjer, orlovi uglavnom lete sami, dok divlje guske lete u jatu i društvene su životinje. U živom svijetu postoji i pojava da vrana hrani ostarjele roditelje, a janjad kleče dok sisaju. Sve su to različite vrste pojava i očitovanja koja se mogu vidjeti i osjetiti u stvarnom životu. Pojava svih tih makroskopskih i mikroskopskih pojava slijedi zakone i pravila koja je uspostavio Bog. Početak, postojanje i nastavak svih tih zakona i pravila služe jednoj svrsi: očuvanju najosnovnijeg životnog okruženja na zemlji, ovog doma za preživljavanje čovječanstva. S tim najosnovnijim životnim okruženjem, čovječanstvo ima zemlju kao dom na koji se oslanja radi preživljavanja, što mu omogućuje da se nastavi razmnožavati i živjeti. Taj dom također neprekidno opskrbljuje osnovnim stvarima koje čovječanstvo treba – vodom, zrakom, sunčevom svjetlošću i hranom. Samo zahvaljujući toj neprekidnoj opskrbi fizički život ljudi, tih bića koje je Bog stvorio, može postojati, razmnožavati se i neprekidno se održavati, te čovječanstvo ima priliku doći pred Boga i prihvatiti Njegovo spasenje kada On započne Svoje djelo upravljanja, postajući stvorena bića koja Bog prihvaća. Stoga, među svime što je Bog stvorio, kakav god oblik imalo živo biće, kakvi god zakoni i pravila njegova preživljavanja bili i kakav god bio njegov odnos sa svim drugim stvarima, ukratko, ono opstaje unutar zakona i pravila koje je stvorio Bog. Drugim riječima, svako živo biće, pod pretpostavkom da ga je stvorio Bog, pridržava se zakona i pravila koje je On uspostavio, te u okviru tih zakona i pravila ima svoju nezamjenjivu ulogu. To je hranidbeni lanac koji nastaje kroz zakone i pravila koje je Bog uspostavio za čovječanstvo, a taj je hranidbeni lanac od presudne je važnosti za čovječanstvo. Preduvjet postojanja hranidbenog lanca jest da se sve stvoreno mora pridržavati zakona i pravila koje je uspostavio Bog. Ako zanemare te zakone i pravila i postupaju samovoljno, posljedica će biti prekid hranidbenog lanca među svime što je Bog stvorio. Jednom kada se taj hranidbeni lanac prekine, voda, zrak, sunčeva svjetlost i hrana o kojima ovisi preživljavanje čovječanstva u različitoj će mjeri biti pogođeni, bilo postupno ili jedno za drugim. Stoga, svi zakoni i pravila za sve stvoreno koje je uspostavio Bog te svako živo biće koje je Bog stvorio, imaju presudan utjecaj na hranidbeni lanac. Ako se pojavi problem s bilo kojim od pravila preživljavanja za sve stvoreno, to će izazvati lančanu reakciju koja će utjecati na postojanje i nastavak hranidbenog lanca, pa će osnovne stvari koje čovječanstvo treba, kao što su voda, zrak, sunčeva svjetlost i hrana biti ugroženi. Dakle, hranidbeni lanac ključan je izvor i važan pokazatelj toga može li čovječanstvo preživjeti. Što je točno taj hranidbeni lanac? Hranidbeni lanac uključuje Božje stvaranje. Među svime što je Bog stvorio, postoje opipljive stvari, a postoje i neke neopipljive stvari koje su nevidljive golim okom. U opipljive stvari ubrajaju se planine, rijeke, šume, tlo, pustinje, Sjeverni i Južni pol, sunce, zvijezde i mjesec, kao i razne životinje i biljke i tako dalje. Neopipljive stvari uključuju mikroorganizme, zrak, čak i ultraljubičaste zrake u sunčevoj svjetlosti, kao i ono što ljudi istražuju – takozvane atome i energiju, neke od nevidljivih hranjivih tvari u zraku i vodi i tako dalje. Sve te makroskopske, opipljive stvari, zajedno s mikroorganizmima i tvarima sadržanim u stvarima poput sunčeve svjetlosti i zraka koje ljudi ne mogu vidjeti – sve te stvari zajedno tvore životno okruženje neophodno za preživljavanje ljudi. Ako se u tom životnom okruženju pojave problemi, preživljavanje čovječanstva i njegova budućnost suočit će se s izazovima i bit će u opasnosti. Dakle, zakoni i pravila preživljavanja za sve stvoreno osnovni su uvjet za održavanje hranidbenog lanca, a postojanje hranidbenog lanca zauzvrat tvori osnovni uvjet za preživljavanje čovječanstva. Dakle, bilo da se radi o zakonima i pravilima, hranidbenom lancu ili vodi, zraku, sunčevoj svjetlosti i hrani, ako se u ijednom od tih područja pojavi problem, to će neizbježno utjecati na preživljavanje čovječanstva – to jest, utjecat će na preživljavanje fizičkog života ovog stvorenog bića, čovječanstva. Zato za Boga ne smije biti problema sa zakonima i pravilima preživljavanja za sve stvoreno, s hranidbenim lancem, vodom, zrakom, sunčevom svjetlošću i hranom; sve se to mora uredno održavati, podržavati i odvijati – samo na taj način čovječanstvo može nastaviti živjeti i njihov fizički život može održati.

Koje je pitanje povezano s neprekinutim opstankom čovječanstva? Među zakonima i pravilima preživljavanja za sve stvoreno, nužni su oni širi aspekti, poput dana i noći te četiri godišnja doba. U njima zapravo ne postoji ništa što ljudi, prema svojim uobraziljama, smatraju lošim. Kada je riječ o raznim živim bićima poput drveća, cvijeća i biljaka, budući da ta bića na ljude nemaju nikakav smrtonosni utjecaj, ljudi o njima ne razvijaju nikakve predodžbe. Međutim, u hranidbenom lancu postoje neke otrovne i štetne stvari, poput komaraca, koje imaju neke negativne učinke na ljudsko tijelo. To su stvari koje se ljudima, sudeći po njihovim predodžbama, ne sviđaju – osobito neka vrlo otrovna živa bića, poput određenih zmija, škorpiona i stonoga. Zašto je onda Bog stvorio te otrovne stvari? S kojom ih je svrhom stvorio? Kakvu ulogu imaju u hranidbenom lancu? To je ključno. Iako se, sudeći po njihovom obliku, njihovoj prirodi ili po nekim životnim osobinama koje posjeduju među drugim živim bićima, čini da nemaju pozitivnu ulogu, zašto se kaže da su one pozitivne stvari? To se mora objasniti u kontekstu hranidbenog lanca. Ne proučavamo biologiju – o stvarima nećemo raspravljati iz znanstvene perspektive, već ćemo na to gledati iz perspektive Božje nakane pri stvaranju ovakvih živih bića. Kao prvo, Bog im je dao jedinstvenu vještinu da osiguraju svoje preživljavanje, omogućujući im da tako očuvaju svoj život. Kao drugo, ta živa bića također imaju određenu ulogu u hranidbenom lancu – njihov način preživljavanja i otrov koji izlučuju drugim bićima pružaju potrebne hranjive tvari ili izvore hrane. Osim toga, ta živa bića također osiguravaju nužne uvjete za prijenos, razmnožavanje, nastanak i razvoj bakterija te prijenos gena kroz biosferu, i u tome imaju određenu ulogu. Samo uz postojanje tih živih bića biosfera može održati genetsku ravnotežu i ravnotežu u pogledu raznolikosti bakterija. Uzmimo za primjer komarce i muhe. Oni jedu neke parazite te prenose određene bakterije. Nećemo ulaziti dublje u to; u pitanju je samo jedan jednostavan koncept. Ukratko, određena posebna živa bića služe nekim posebnim svrhama za čovječanstvo, a imaju i nezamjenjivu ulogu u hranidbenom lancu. Tom nezamjenjivom ulogom održava se postojanje hranidbenog lanca. Sva stvorenja mogu preživjeti i nastaviti uredno postojati samo ako ovaj hranidbeni lanac postoji i ako se ne uništi. Budući da sve stvoreno sudjeluje u odnosu u kojem se međusobno jača, suprotstavlja i zajedno postoji, hranidbeni lanac ne smije biti prekinut. Postojanje različitih živih bića unutar hranidbenog lanca mora se održavati u stanju ravnoteže, a njihov životni prostor i postojanje moraju se očuvati. Stoga su zakoni i pravila preživljavanja za sve stvoreno, koje je Bog uspostavio, od ključne važnosti. Jedino postojanje zakona i pravila preživljavanja koje je Bog uspostavio za sve stvoreno može osigurati nastavak hranidbenog lanca i jamčiti da on neće biti prekinut. Postojanje, nastavak i zaštita hranidbenog lanca osnovno je jamstvo da će ljudi moći dobivati vodu, zrak, sunčevu svjetlost i hranu. Samo se uz to osnovno jamstvo fizički život ljudi može održati; jedino se tada oni mogu razmnožavati i živjeti u ovom zemaljskom domu, u životnom okruženju poput ovoga. Jedino tako čovječanstvo može imati budućnost i nadu.

Načela ophođenja sa svime što je Bog stvorio

Zakoni i pravila kojima podliježu četiri godišnja doba, dan i noć, vjetar, mraz, snijeg i kiša – stvari koje postoje prema zakonima i pravilima koje je Bog stvorio – kao i oblici u kojima se pojavljuju, prema svakom su mjerilu pozitivne stvari koje je Bog stvorio. Što se tiče raznih živih bića – bez obzira na njihov oblik, način preživljavanja ili način lova i pribavljanja hrane – ukratko, dok god žive prema zakonima i pravilima koje je Bog uspostavio i sve dok su suštinski, nezamjenjiv dio hranidbenog lanca koji je Bog stvorio, ona su pozitivne stvari koje dolaze od Boga. Ljudi ih ne bi trebali prosuđivati na temelju vlastitih pogleda i sklonosti. Netko bi mogao reći: „Znači li to da su komarci i muhe onda pozitivne stvari? Što je s otrovnim zmijama, stonogama i škorpionima? A osobito žabe krastače koje su tako ružne – jesu li i one pozitivne stvari?” Kako se to može ispravno reći? Uloge koje imaju te vrste koje je Bog stvorio te zakoni i pravila kojima podliježu, sve su to pozitivne stvari. A što je s njihovim fizičkim oblicima i izgledom – jesu li to pozitivne stvari? Mogli biste ih nazvati pozitivnim stvarima ako baš morate, ali one nisu negativne stvari. U najmanju ruku, s obzirom na pravila kojima podliježu, uloge koje ta živa bića imaju i njihovu nezamjenjivost u hranidbenom lancu, ona postoje kao pozitivne stvari. Nije ispravno tako to reći? (Jest.) Da budemo precizni, budući da takva živa bića podliježu zakonima i pravilima koje je Bog uspostavio te ispunjavaju odgovornosti i poslanje koje im je Bog odredio – zato što žive u skladu sa svojim poslanjem, bilo da se radi o širenju bakterija ili održavanju reproduktivne ravnoteže raznih mikroorganizama – gledano iz aspekta uloga koje imaju te značaja i svrhe zbog koje ih je Bog stvorio, samo njihovo postojanje pozitivna je stvar. Kad bismo rekli da je komarac sam po sebi pozitivna stvar, to bi se možda teško razumjelo ili prihvatilo. Međutim, sudeći po Božjoj nakani pri stvaranju komarca, zakonima i pravilima kojima on podliježe i ulozi koju ima u hranidbenom lancu, on je nezamjenjiv – i stoga je pozitivna stvar. Neki ljudi kažu: „Budući da su komarci pozitivne stvari, znači li to da ih moramo prihvatiti i da ih ne bismo smjeli ubiti?” Ako te komarac namjerava ubosti, svejedno bi ga trebao ubiti. Ako muha zuji oko tebe dok jedeš, možeš je otjerati ili ubiti. Razlog je u tome što jedan ili dva komarca ili muhe manje neće uzrokovati nikakav problem u hranidbenom lancu niti će to utjecati na dovršenje poslanja tih stvorenja. Ako takvo stvorenje želi ispuniti svoje poslanje, trebalo bi pronaći pravo mjesto za to. Ono nije potrebno u ljudskom životnom okruženju, stoga ga samo otjeraj i gotova stvar – mirno koegzistiraj s njim. Ako ono ne koegzistira mirno s tobom i stalno te gnjavi, onda je u redu otjerati ga ili ubiti. To se zove razumno upravljanje i ispravno ophođenje. Neki ljudi kažu: „Komarci me stalno gnjave i često me grizu. Mogu li ih proklinjati?” To nije potrebno. Možeš ih jednostavno ubiti. Imaš ih pravo ubiti; to je u potpunosti u skladu s načelom ophođenja čovječanstva – upravitelja svega stvorenog – prema svemu stvorenom. Na primjer, ako otrovna zmija uđe u tvoj dom i vidiš da joj tu nije mjesto, samo je otjeraj u šumu. Ako te ugrize i otruje, moraš odmah potražiti liječničku pomoć. Nema potrebe da je pokušavaš pronaći kako bi joj se osvetio i ubio je. Ne bi li bilo još problematičnije kad bi ti opet naudila? Dakle, nemoj joj vraćati milo za drago; samo nauči čuvati se od nje. Naučiti lekciju iz toga ono je što bi inteligentna osoba učinila. O koja smo tri načela upravo govorili? (Prvo, budi siguran da je to pozitivna stvar. Drugo, ako se pojavi u tvojoj blizini i ne želiš imati posla s njom, onda je se jednostavno kloni – ne dopusti joj da ti se približi niti da te ometa. Treće, imaj ispravno gledište o njoj. Nemoj osjećati odbojnost prema njoj niti je prezirati. Umjesto toga, prihvati je i priznaj, a zatim razumno upravljaj njome.) Razumno upravljaj njome i ispravno se ophodi prema njoj. Nemoj se žaliti na Boga niti prosuđivati da je Bog pogriješio time što ju je stvorio ili da je možda pogriješio samo zato što te ometala ili ti ponekad izazvala nevolje, ili te je čak ugrizla i otrovala – takav je način gledanja pogrešan. Možda nisi dobro upravljao njome ili je možda greškom ušla u tvoj dom i omela te. Ali ako joj se obratiš nježno, govoreći: „Krivim si putem pošla, ovo nije tvoj dom. Ako nemaš zle namjere prema meni, neću ti nauditi. Idi onamo kamo pripadaš”, i ona vidi da joj nećeš nauditi, okrenut će se i otići sama. Ti joj kažeš: „Doviđenja. Do ponovnog susreta! Naš današnji susret bio je suđen. Ako nam je suđeno da se ponovno sretnemo, ponovno ću te pustiti.” Čuvši to, pomislit će: „Ljudi su sjajni. Oni doista znaju kako upravljati nama. Nemaju zle namjere.” Dok god joj ne naudiš, ni ona tebi neće nauditi. Neke životinje ozljeđuju ljude jer ljudi stalno njih ozljeđuju; one ozljeđuju ljude tek nakon što razviju neprijateljstvo prema njima, čineći to zbog ljudske gluposti i zlobe. U umu takvih stvorenja prirodno nema nikakvog neprijateljstva niti zlobe prema ljudima. Vidiš, kad je Noa gradio arku, nijedna životinja nikome nije naudila, a Noa je čak mogao stupati u interakciju sa životinjama i dresirati ih. U to su vrijeme ljudi i životinje bili prijateljski nastrojeni jedni prema drugima. Kasnije su ljudi postajali sve iskvareniji i postali su potpuno zlobni, te su stalno htjeli loviti životinje zbog njihova mesa, zbog čega je neprijateljstvo između ljudi i raznih životinja raslo. Čim mesojedi osjete miris čovjeka, osjećaju da im je poslužen ukusan obrok i žele se najesti do sita. Tko je to prouzročio? To je u potpunosti prouzročila krajnja zloba čovječanstva. Razumijete li? (Da.)

Bilo da se promatra iz makro ili mikro perspektive, sve što je Bog stvorio zasigurno su pozitivne stvari. Bilo da se promatraju u smislu Božje prvotne nakane pri njihovu stvaranju, u smislu zakona i pravila koje je Bog za njih uspostavio ili svrhe i učinka koji se na kraju postižu, sve one postoje zbog čovječanstva; sve su one osmišljene i stvorene za ljude u njihovoj ulozi upravitelja svega stvorenog. Stoga, bez obzira na oblike ili izgled svih stvari koje je Bog stvorio ili njihov privremeni utjecaj na ljude, ljudi bi se trebali ispravno odnositi prema njima, upravljati njima i razumjeti ih te ih prihvatiti od Boga – to je od najveće važnosti. Prvo, ljudi moraju biti sigurni da, dok god je nešto stvorio Bog – neovisno o tome je li to dobro ili loše, lijepo ili ružno; kakvog god oblika bilo i, štoviše, kakav god privremeni utjecaj imalo na ljudsko tijelo – ukratko, dok god dolazi od Boga i stvoreno je Božjom rukom, ono ima nešto čime doprinosi preživljavanju čovječanstva. Na temelju toga ljudi bi trebali prihvatiti od Boga sve što je On stvorio, a ne proizvoljno ili jednostrano birati hoće li to na temelju vlastitih pogleda i sklonosti osuditi ili prihvatiti. Umjesto toga, ljudi bi trebali iz perspektive stvorenog bića nastojati razumjeti sve stvoreno, učiti kako njima upravljati i kako se prema njima ispravno odnositi, i – još bolje – učiti kako se s njima ispravno slagati i ispravno stupati u interakciju. To je odgovornost i obveza koju bi ljudi – gospodari ove zemlje i upravitelji ovog svijeta, stvoreni od Boga – trebali ispuniti. To je uloga koju bi ljudi trebali imati među svim drugim stvorenjima, a to je i načelo kojeg bi se ljudi, polazeći sa stajališta ljudskosti, trebali najviše pridržavati. Ako ti se određene stvari koje je Bog stvorio ne sviđaju, možeš ih se kloniti. Ako ti se sviđaju, možeš s njima dolaziti u neposredan dodir i pristupati im kako bi učio o njima i upravljao njima – ili, još bolje, kako bi zaštitio njihov životni okoliš, blagonaklono se odnosio prema njima, ostavio im dovoljno životnog prostora te čuvao i pravilno štitio njihovo pravo na preživljavanje. Zapravo, u usporedbi s ljudima, sva su druga stvorenja slaba. Iako je Bog svemu stvorenom dao vještine preživljavanja i instinkte, nijedna vrsta osim ljudi ne može izrađivati alate ni oružje; nijedna nema moć potkopavati zakone i pravila koje je Bog uspostavio niti preuzima inicijativu da to čini. Samo ljudi imaju beskrajnu pohlepu – kako u svom mentalitetu tako i u svojim zahtjevima – prema raznim vrstama živih bića i prema svemu stvorenom. Istovremeno, samo ljudi provode znanstvena istraživanja, bave se kemijskom proizvodnjom i izrađuju razne alate i oružje radi preživljavanja ili boljeg života. I samo ljudi mogu stjecati akademsko znanje i istraživati ili mijenjati životna okruženja raznih živih bića. Međutim, većina onoga što su ljudi učinili u vezi s preživljavanjem raznih životinja i živih bića te zakonima hranidbenog lanca, razarajuće je i ometajuće, a ne poticajno. U konačnici, samo ljudi izrađuju oružje da se međusobno kolju i uništavaju vlastito osnovno životno okruženje. Samo ljudi razvijaju industriju, osobito kemijsku industriju, proizvodeći svakojake štetne tvari koje oštećuju i uništavaju zemlju koju čovječanstvo nastanjuje – ovaj jedini dom u kojem mogu preživjeti. I jedino sam čovjek uzrokuje onečišćenje i razaranje osnovnih uvjeta za preživljavanje kao što su voda, zrak, sunčeva svjetlost i hrana. To znači da su ljudi sami sebi uništili put do preživljavanja; to nisu uzrokovala druga živa bića. Stoga je od ključne važnosti kako će stvoreni ljudi, kao gospodari svega stvorenog, pravilno obavljati ulogu upravljanja svime stvorenim, uključujući sva živa bića. Ako ljudi nastave koristiti znanstvene metode za izradu oružja ili raznih alata ili nastave kemijsku proizvodnju, to će, bilo njima samima ili drugim živim bićima, donijeti katastrofalnu nesreću. To jest, ljudi su vlastitim rukama pregazili zakone i pravila preživljavanja za sve stvoreno te su osobno uništili i hranidbeni lanac. Naravno, ljudi su ti koji su osobno uništili zemlju, dom o kojem ovisi njihovo preživljavanje. To je vrlo tragično. Tko je kriv za sve te posljedice? (Ljudi.) Posljedice su nastale zbog ljudskog pustošenja i uništavanja pozitivnih stvari koje je Bog stvorio. Na kraju, ljudi mogu samo žeti što su posijali. Da su ljudi od početka mogli spoznati razne uloge koje ima sve što je Bog stvorio, poštovati razna živa bića, cijeniti ih i brinuti se o njima, slijediti pravila i zakone preživljavanja za sve stvoreno koje je Bog uspostavio i štititi osnovno okruženje zemlje, doma o kojem ovisi njihovo preživljavanje, onda čovječanstvo ne bi došlo u položaj u kojem je danas. Dakle, u vezi s temom da su sva Božja stvorenja pozitivne stvari, ljudi bi trebali razumjeti značaj zakona i pravila preživljavanja koje je Bog uspostavio za sve stvoreno, kao i to zašto ih ljudi moraju slijediti i kako bi ih trebali slijediti. Istovremeno, ljudi bi trebali znati da je Bog stvorio sve ovo radi čovječanstva, i stoga bi to trebali cijeniti i štititi. Ako ne možeš razumjeti značaj svega ovoga, trebao bi to barem smatrati pozitivnom stvari, suštinskom, nezamjenjivom pozitivnom stvari o kojoj ovisi tvoje preživljavanje, i cijeniti je, brinuti se o njoj i upravljati njome. Trebao bi se ispravno odnositi prema njoj i štititi je u svom svojstvu i ulozi gospodara. Jedino tako čovječanstvo može imati budućnost i nadu, i može nastaviti sretno živjeti, zar ne? (Da.)

Je li tema o tome da su sva Božja stvorenja pozitivne stvari sada puno jasnija? (Jest.) Potvrdimo još jednom ispravan način ophođenja s raznim predmetima i živim bićima koje je Bog stvorio. Ponovite tri načela o kojima smo upravo razgovarali u zajedništvu. (Prvo, dok god je nešto unutar opsega pozitivnih stvari kako ih je Bog definirao, trebali bismo u srcu biti sigurni da to dolazi od Boga, da je to pozitivna stvar i da postoji značaj u tome što je Bog to stvorio; to je zato da ljudi mogu iz toga naučiti neke lekcije. Drugo, na temelju sigurnosti da je to pozitivna stvar, ako nam se ona ne sviđa ili ne želimo dolaziti u doticaj s njom, možemo je ignorirati. Ako remeti naš život, možemo je otjerati ili je se kloniti, a također bismo trebali naučiti neke lekcije i obratiti pažnju na tu stvar. Na kraju, ako je tu stvar stvorio Bog, odredio Bog ili je pod Božjom suverenošću, ne bismo trebali osjećati odbojnost prema njoj niti je prezirati, već je prihvatiti i priznati s ispravnim stavom te razumno upravljati njome.) Razumno upravljanje time od ključne je važnosti. Ako ljudi ne znaju kako upravljati svime na zemlji što je Bog stvorio, to će vjerojatno imati štetne učinke na njihovo preživljavanje. Ako se unište zakoni hranidbenog lanca i sam hranidbeni lanac, tada će preživljavanje čovječanstva biti u opasnosti. Nije li čovječanstvo trenutačno u takvom životnom okruženju? (Jest.) Čovječanstvo je u velikim razmjerima razvilo industriju, ispušta otpadne plinove, otpadne vode i otrovne tvari koje su zagadile rijeke, jezera, pa čak i podzemne vode. Više nema čiste vode za piće; ljudi mogu piti samo recikliranu vodu koja je umjetno prerađena, a koja, iako nije otrovna, ima daleko manje hranjivih tvari. Ribe u rijekama, jezerima i morima također su zagađene i nezdrave. Nije lako pronaći hranu koja nije kontaminirana. Ne dovodi li čovječanstvo samo sebe u očajnu situaciju? Nije li to samo čovječanstvo uzrokovalo? Ne samo da je pitka voda zagađena, već je i zrak loš; u zraku ima mnogo štetnih tvari, i sada, čak i ako želite udahnuti dašak čistog zraka, to je teško izvesti – ponekad ljudi čak moraju nositi maske kako bi se zaštitili od virusa. Kvaliteta zraka je užasna, ljudi su oprezni kad jedu svakojaku hranu, i ljudi sada obolijevaju od raznih bolesti, i neki mladi ljudi dobivaju rak ili dijabetes. Tko je prouzročio sve te posljedice? (Ljudi.) Sve su ih prouzročili ljudi. Tako ljudi upravljaju zemaljskim domom koji je Bog za njih stvorio, mučeći sami sebe do te mjere da ne mogu pravilno jesti ni piti, a ipak se osjećaju vrlo sretno. To je ono što slijedi kad se napusti Bog; o sreći tu nema govora. Za ljude je jedini izlaz sada prihvatiti spasenje Stvoritelja, težiti istini i hodati putem straha od Boga. Jedino tako možeš biti spašen, zadobiti nadu u život i postati član novog čovječanstva. To je tako jednostavno; nema drugog načina. Istočnjaci smatraju da je zapadna civilizacija plemenita i da zapadnjaci sigurno imaju izlaz. Imaju li? (Ne.) Istočnjaci smatraju da su mnogo propatili, da su puni mržnje i da su pretrpjeli previše poteškoća te da ih zapadnjaci trebaju spasiti. Oni uvijek misle o Zapadu kao o raju, da je odlazak na Zapad ulazak u nebo, da će na Zapadu biti slobodni i sretni. Ali zapadnjaci ne smatraju da su osobito sretni. Kažu: „Iako smo u životu nešto bogatiji od onih na Istoku, nismo sretniji.” Dok god si osoba na ovoj zemlji, član ljudskog roda, nećeš biti sretan na ovoj zemlji, jer, živeći u ovom zemaljskom domu, sve što prihvaćaš dolazi od Sotone. Bilo da se radi o ljudskim mislima i gledištima ili zakonima preživljavanja, bilo da se radi o istočnom ili zapadnom obrazovanju, ne postoji nijedna stvar koja ti može omogućiti da proživiš obličje istinskog čovjeka niti postoji ikakvo društveno obrazovanje ili misli i gledišta koja ti mogu omogućiti da, kao stvoreno biće, nađeš svoje pravo mjesto u svijetu čovjeka. Budući da ovo čovječanstvo živi pod vlašću Sotone i da ga Sotona kontrolira, jedini način da ljudi nastave živjeti jest da prihvate Božje spasenje, prihvate sve istine koje dolaze od Boga, praktično postupaju prema Božjim riječima i postignu spasenje. Jedino se tada čovječanstvo može istinski vratiti u svijet u kojem zakoni i pravila preživljavanja za sve stvoreno mogu slobodno funkcionirati, i istinski živjeti u svijetu s potpunim hranidbenim lancem – jedino tada čovječanstvo može uistinu imati ulogu upravitelja svega stvorenog i ispunjavati odgovornosti te uloge. Osim ovoga, ne postoji drugi put kojim bi čovječanstvo moglo krenuti. To je jedini izlaz za čovječanstvo, jedini izlaz koji čovječanstvu može donijeti nadu i sreću. Razumijete li? (Da.) Kad to shvatite, imat ćete put kojim možete hodati. Samo se trudite i težite u ovom smjeru, prema ovom cilju. Ne gledajte natrag, ne odustajte i nikada nemojte stati!

Završimo ovdje za danas naš razgovor u zajedništvu. Doviđenja!

14. travnja 2024.