Prošli put smo u zajedništvu razgovarali o sadržaju otpuštanja prepreka između sebe i Boga te vlastitog neprijateljstva prema Bogu, što spada pod širu temu „otpuštanja” u odjeljku „Kako težiti istini”. Taj sadržaj uključuje predodžbe i uobrazilje o utjelovljenom Bogu. O kojim smo aspektima razgovarali u zajedništvu? (Prošli put Bog je uglavnom besjedio o nekim našim predodžbama i uobraziljama o utjelovljenom Bogu i razotkrio ih, a također je besjedio o dva načela primjene za nas: prvo je bilo da ne uspoređujemo utjelovljenog Boga s Bogom na nebu, a drugo da ne izjednačavamo utjelovljenog Boga s iskvarenim čovječanstvom.) Da bi riješili predodžbe i uobrazilje o utjelovljenom Bogu, ljudi moraju primjenjivati ova dva načela spomenuta u prošlom razgovoru u zajedništvu. Koje je bilo prvo? (Ne uspoređivati utjelovljenog Boga s Bogom na nebu.) A koje je bilo drugo? (Ne izjednačavati utjelovljenog Boga s iskvarenim čovječanstvom.) Uglavnom se radilo o ta dva načela. Prošli put sam besjedio o prvom načelu – da se utjelovljenog Boga ne uspoređuje s Bogom na nebu – i ukratko sam predstavio teme koje se tiču života utjelovljenog Boga koje ljudi mogu vidjeti, ali ih još ne razumiju. Danas ću nastaviti besjediti o temi koja se tiče utjelovljenog Boga. Što više budem besjedio, to će ljudi bolje razumjeti i njihovo će razumijevanje biti temeljitije. Što više budem besjedio o značaju normalne ljudskosti ili poniznosti i skrivenosti utjelovljenog Boga, to će ljudi bolje razumjeti utjelovljenog Boga, a njihovo će razumijevanje Njega biti praktičnije. Moći će bolje razumjeti praktičnu stranu utjelovljenog Boga ili Njegove aspekte koje ljudi mogu vidjeti i s kojima mogu doći u kontakt, a njihova će spoznaja biti točnija i praktičnija. Na taj će način ljudi otpustiti neke svoje predodžbe i uobrazilje o Bogu na nebu koje nisu u skladu sa stvarnošću. Što ljudi više otpuštaju svoje predodžbe i uobrazilje o Bogu na nebu i što više spoznaju i shvaćaju praktičnost i normalnost utjelovljenog Boga, to će odnos između ljudi i Boga postati normalniji. Jedna stvar u vezi s tim da se utjelovljenog Boga ne uspoređuje s Bogom na nebu jest da moraš razumjeti praktičnost i normalnost utjelovljenog Boga. Što više razumiješ praktičnost i normalnost utjelovljenog Boga, to ćeš više razumjeti Boga na nebu i nećeš Ga mjeriti svojim predodžbama i uobraziljama. Naravno, s objektivnog gledišta, dogodit će se još nešto: imat ćeš ispravan stav prema Bogu, objektivno ćeš gledati na razna očitovanja koja utjelovljeni Bog otkriva u Svojoj ljudskosti, a također ćeš Boga na nebu spoznati točnije i praktičnije. Tako nećeš stalno imati predodžbe i uobrazilje o utjelovljenom Bogu koje nisu u skladu sa stvarnošću, a također nećeš stalno uspoređivati utjelovljenog Boga s Bogom na nebu. Kada se govori o Božjem utjelovljenom tijelu – odnosno o Kristu – često se spominje određena tema: normalnost i praktičnost te poniznost i skrivenost utjelovljenog Boga. Ljudi često govore o Njegovoj normalnosti i praktičnosti, a često govore i o Njegovoj poniznosti i skrivenosti; međutim, kada se radi o praktičnim pitanjima koja su u to uključena, može se reći da svima to nije dovoljno jasno. Što su zapravo Božja normalnost i praktičnost? Što su Njegova poniznost i skrivenost? Drugim riječima, kada se radi o tome što su zapravo normalnost, praktičnost, poniznost i skrivenost utjelovljenog Boga u ljudskim srcima te kako te stvari razumjeti i spoznati, ljudima nije jasna istina niti bit u tom pogledu te o njima samo propovijedaju kao da su neka vrsta teorije ili duhovne terminologije. Stoga je itekako potrebno da podrobno i sustavno razgovaramo u zajedništvu o ovoj temi normalnosti i praktičnosti te poniznosti i skrivenosti utjelovljenog Boga. Putem takvog razgovora u zajedništvu ljudima će postati jasno što čini proživljavanje normalnosti i praktičnosti utjelovljenog Boga, ovog Sina čovječjeg koji posjeduje poseban identitet.

Što možete shvatiti o normalnosti i praktičnosti utjelovljenog Boga na temelju svojeg doslovnog razumijevanja ili u okviru svojih predodžbi i uobrazilja? Tijekom ovih godina u kojima ste dolazili u kontakt s utjelovljenim Bogom, s Njim ostvarivali interakcije ili razgovarali, što ste točno osjetili i spoznali u vezi s normalnošću i praktičnošću utjelovljenog Boga? Većina tema o kojima se prethodno razgovaralo u zajedništvu odnosila se na probleme iskvarenog čovječanstva. To jest, razgovarali smo u zajedništvu o raznim problemima koje imate, a koji uključuju iskvarene naravi, služenje Bogu i vršenje dužnosti, kao i ljudskost, kov, ljudske predodžbe i uobrazilje te stavove i gledišta prema Bogu – o svemu tome smo razgovarali. Toliko sam godina propovijedao istinu i držao propovijedi, a sve se to odnosilo na vaše probleme. Ovaj put napokon ne govorimo o vašim problemima, nego o nekim stvarima koje se tiču utjelovljenog Boga, što nam omogućuje da stvari sagledamo iz drukčijeg kuta. Ne smatrate li ovu temu prilično opuštajućom, prilično neopterećujućom i manje neugodnom? (Da.) Koje su onda stvari koje možete vidjeti, cijeniti ili razumjeti kada se radi o normalnosti i praktičnosti ili poniznosti i skrivenosti utjelovljenog Boga? Možete govoriti o teorijama ili činjenicama; bilo što je u redu. Niste u stanju odgovoriti – znači li to da obično uopće ne razmišljate o Božjem utjelovljenom tijelu? Nemate baš nikakvu spoznaju? I baš nikakvih osjećaja? Sigurno nešto imate, zar ne? Ponekad to može biti prolazna misao, ponekad nešto o čemu nakratko razmišljate, a ponekad neki duboki dojmovi koje imate u srcu. Ako je to prolazna misao, možda je se nećeš sjećati; ili ti se ponekad u podsvijesti pojavi određena misao ili gledište, a ni toga se nećeš nužno sjećati. Ali ponekad imaš određeni dojam o utjelovljenom Bogu, a taj te dojam zatim navede da razviješ gledište. Taj će dojam dugo ostati u tvojem umu. Sigurno ćeš ga se moći sjetiti. Tvoj um ne bi trebao biti prazan, zar ne? Stoga govorite o svom razumijevanju normalnosti i praktičnosti ili poniznosti i skrivenosti utjelovljenog Boga. (Bože, moje je razumijevanje normalnosti i praktičnosti utjelovljenog Boga to da On također ima normalne tjelesne potrebe. Na primjer, kada Krist dugo govori, ožedni i treba piti vodu. Kada na okupljanjima s nama tri ili četiri sata razgovara u zajedništvu, On se također umori i treba se odmoriti. Kada dugo hoda, također treba napraviti stanke. Drugim riječima, Krist je izvana isti kao normalna osoba, a također ima puni raspon osjećaja normalne ljudskosti: osjeća se sretno kada čuje nešto radosno, a tužno kada čuje nešto uznemirujuće. I to su očitovanja normalnosti i praktičnosti utjelovljenog Boga.) Naveli ste neke činjenice. To su stvari koje ste vidjeli, kao i stvari s kojima možete doći u kontakt i koje možete osjetiti. Ima li još nešto? (Bože, dodat ću jednu stvar: čuo sam prije da, kada usmjeravaš neki stručni posao, također moraš učiti i steći razumijevanje nekih stručnih znanja.) Je li to nešto što ste svi čuli? Da, kada usmjeravam neki stručni posao, i Ja moram praktično učiti o tome te razumjeti i svladati neka relevantna stručna znanja – je li to informacija koju je većina ljudi dobila? Mislite li svi tako? (Ne. Na primjer, kada usmjeravaš rad tima za filmsku produkciju, samo povremeno pogledaš neke filmove i televizijske emisije kako bi bio u tijeku; ne odvajaš posebno vrijeme da bi to učio ili istraživao.) To treba razjasniti. Doista nemam energije tražiti materijale niti stjecati bilo kakva stručna znanja. Radi se samo o tome da sam pogledao neke filmove i stoga imam određeni dojam o tome kakvi bi oni općenito trebali biti; povrh toga, na temelju nekih relevantnih stručnih znanja koja mi pruže braća i sestre Ja onda shvatim i izvodim odgovarajuća načela te pružam određeno usmjerenje za stručni posao. Bit je u tome da se shvate načela i da se na temelju njih pruža usmjerenje. Poteškoće onih koji obavljaju posao su, s jedne strane, to što njihovo stručno znanje nije sveobuhvatno, a s druge strane, to što ne shvaćaju istina-načela, pri čemu to ide u kombinaciji s njihovim lošim kovom. Samim tim, kada ih Ja donekle usmjeravam na temelju razumijevanja načela, rezultati su bolji nego da to rade sami. Činim to na temelju načela širenja Božjih riječi, svjedočenja o Bogu, nesramoćenja Boga i omogućavanja ljudima da nauče više o Božjem djelu i razumiju više istine, a to je dalo određene rezultate. Što se tiče konkretnih stručnih vještina, gotovo da ih uopće nemam. Prije svega nemam ta stručna znanja niti sam ikada posebno pokušavao učiti o tome kao što ste vi rekli. Bez obzira na to kakav stručni posao usmjeravam, nikada nisam pokušavao učiti o tome niti sam tražio materijale za učenje, resurse ili relevantno stručno znanje. Najviše što braća i sestre učine jest da pronađu neke relevantne obrazovne materijale ili primjere i proslijede ih Meni da ih pogledam, a Ja iz njih izvodim neka relevantna načela i neke načine rada u toj struci te na temelju toga usmjeravam njihov rad.

Što se tiče ovog aspekta – normalnosti i praktičnosti utjelovljenog Boga, ljudi su vidjeli dio normalnosti i praktičnosti koji pokazuju instinkti Njegova tijela. To uključuje ljudske instinkte, kao i neka otkrivenja i ograničenja raznih urođenih stanja tijela; to je normalnost i praktičnost u pravom smislu tih riječi. Bilo da se radi o onome što On izvana otkriva, ili o Njegovim unutarnjim mislima i gledištima ili unutarnjim načelima vladanja Njegove ljudskosti – ukratko, najjednostavnije i najosnovnije razumijevanje normalnosti i praktičnosti utjelovljenog Boga jest to da On nije izvanredan, transcendentan ni nekonvencionalan. Drugim riječima, iz vanjskog izgleda utjelovljenog Boga ne možeš vidjeti nikakva posebna očitovanja koja se razlikuju od onih kod običnih ljudi. Ako ništa ne govori i ništa ne čini, samo promatrajući Njegove crte lica, Njegovo tjelesno obličje i Njegovu osobu u cjelini, ne možeš vidjeti ništa neobično. On nije izvanredan, transcendentan ni nekonvencionalan; On je samo obična osoba. Točnije ili objektivnije rečeno, ako je ta osoba u gomili i ne govori, ne djeluje niti izražava istinu, ne možeš reći po čemu se ta osoba razlikuje od bilo koga drugog. Na primjer, ako sjedim među vama i uđe neznanac, on bi vidio da izgledam baš poput vas. Ne sjedim na počasnom mjestu niti se ističem. Izgledam obično; nisam izvanredan, nisam gorostasan i ne izgledam kao neka velika ličnost – samo sam obična osoba. Stoga on ne bi mogao prepoznati tko je utjelovljeni Bog. Ako živim zajedno sa skupinom ljudi, ni tada ne bi mogao vidjeti ništa drugačije na Meni. Znaš samo da je ovaj utjelovljeni Bog ženskog spola, ali golim okom jednostavno ne bi mogao prepoznati tko je utjelovljeni Bog, osim ako si mnogo slušao Moje propovijedi, pa bi Me možda mogao prepoznati po glasu. Ako je nečiji glas sličan Mojem, neki bi čak mogli pogriješiti i pretpostaviti da je ona utjelovljeni Bog. Događaju li se takve stvari? To se svakako događalo. Neki pojedinci izgledaju transcendentno i izvanredno, imaju osobitu auru i stil te djeluju naročito plemenito, poput nekoga tko ima status i određeni položaj. Neka glupa braća i sestre ili ljudi koji osobito žele upoznati utjelovljenog Boga pogrešno će pomisliti da je takva osoba utjelovljeni Bog te će joj se čak pokloniti i pasti na koljena pred njom. Osoba kojoj se klanjaju u sebi se silno raduje i čak to prešutno prihvaća. Kada se sprema otići, ti glupi ljudi koji su se klanjali i klečali čak rone suze i ne žele se rastati od nje; vuku je za odjeću i ne puštaju je govoreći: „Kada ćeš ponovno doći? Nedostajat ćeš nam!” Čak s osobitim uzbuđenjem govore: „Konačno sam upoznao utjelovljenog Boga. Nemam za čim žaliti u ovom životu. Čak i ako umrem, moj je život bio vrijedan življenja!” Osoba kojoj se klanjaju uopće ne razjašnjava situaciju. Jeste li vi čuli za takve stvari? (Da.) Takvo se što nikako ne bi moglo dogoditi u inozemstvu. Zašto se dogodilo u kontinentalnoj Kini? Budući da se utjelovljeni Bog pojavio i djelovao u Kini, On zasigurno ima sliku Kineza, pa se takvo što dogodilo u kontinentalnoj Kini. Nećemo ulaziti u to jesu li dvije strane koje su uključene u to u pravu ili u krivu. Što se tiče samog tog pitanja, bez obzira na to kako ljudi razumiju normalnost i praktičnost utjelovljenog Boga, sudeći prema njihovim predodžbama, oni vjeruju da bi utjelovljeni Bog trebao imati impozantan lik, plemenit izgled, a još više plemenit identitet. Također bi trebao imati jedinstven izgled i način govora, tako da svatko tko Ga pogleda osjeti da je On poput Boga, da On jeste Bog, bez imalo sumnje. Ako ljudima izgleda neupadljivo i oni u Njemu ne mogu vidjeti Božju auru ili Božju sliku, onda je nemoguće da On bude Bog. Ljudi vjeruju da je utjelovljeni Bog zasigurno osobito impozantan, plemenit i da posjeduje auru te da osobito nalikuje nekome s kraljevskim identitetom – trebao bi se držati uspravno dok hoda, oči bi Mu trebale biti bistre i prodorne, a pogled osobito oštar; trebao bi moći istoga trenutka znati što netko misli, već samim pogledom na njega te na prvi pogled razaznati tko gaji neprijateljstvo ili loše misli. Te misli koje ljudi imaju odražavaju određenu pojavu: ljudi imaju takvo mnoštvo uobrazilja o utjelovljenom Bogu. No utjelovljeni Bog zapravo nije isti kao Bog iz ljudskih predodžbi i uobrazilja; postoji razlika. Vanjski izgled utjelovljenog Boga osobito je običan. On uopće nije impozantan, uopće nije transcendentan i uopće nije nadnaravan; može se čak reći da na Njemu nema ničeg posebnog. Izvana se gotovo ne razlikuje od svih stvorenih ljudi. To jest, gotovo je potpuno isti kao ljudi koje je Bog stvorio u smislu raznih funkcija koje posjeduju, kao i instinkata, normalnog razmišljanja i raznih ljudskih sposobnosti. To su vanjske stvari koje ljudi mogu izravno vidjeti golim okom, s kojima mogu doći u kontakt te koje mogu shvatiti i razumjeti. Te je vanjske stvari ljudima lako vidjeti i razumjeti, pa one neće biti u središtu našeg razgovora u zajedništvu. Normalnost i praktičnost utjelovljenog Boga te Njegova poniznost i skrivenost u središtu su našeg razgovora u zajedništvu.

Što se tiče onoga što bi ljudi trebali razumjeti o utjelovljenom Bogu, bilo da se radi o Njegovoj normalnosti i praktičnosti ili Njegovoj poniznosti i skrivenosti, to uključuje misli ili načine spoznavanja koje ljudi jednostavno nemaju u svojem srcu; te misli ne postoje čak ni u njihovim predodžbama i uobraziljama. To uključuje način na koji utjelovljeni Bog živi među ljudima, način na koji živi u stvarnom životnom okruženju čovječanstva, način na koji vodi Svoj život te način na koji govori i djeluje među ljudima. To uključuje pitanja u vezi s biti utjelovljenog Boga, a o tim pitanjima vrijedi razgovarati u zajedništvu. Ti su aspekti također stvari koje ljudi ne mogu vidjeti ili koje im je vrlo teško razumjeti, a naravno, to su i stvari koje ne postoje u ljudskoj spoznaji ni u njihovim predodžbama i uobraziljama o utjelovljenom Bogu. Drugim riječima, ljudska spoznaja, razumijevanje i uobrazilje o utjelovljenom Bogu u osnovi su odvojeni od stvarnosti života i postojanja utjelovljenog Boga. Kao rezultat toga, velik dio ljudske spoznaje o biti utjelovljenog Boga nije praktičan ni objektivan, pa se čak sastoji od nekih predodžbi i uobrazilja koje nisu u skladu sa stvarnošću. Utjelovljeni Bog živi među ljudima i u ovom materijalnom svijetu; Njegova normalnost i praktičnost odražavaju se u Njegovu životu, kao i u procesu Njegova postojanja. Njegov život i proces Njegova postojanja, s jedne strane, uključuju život ovog tijela, a s druge strane, uključuju službu koju obavlja utjelovljeni Bog. Pogledajmo iz ta dva aspekta po čemu se normalnost i praktičnost koje utjelovljeni Bog proživljava i posjeduje razlikuju od ljudskih predodžbi i uobrazilja – koje dijelove te normalnosti i praktičnosti ljudi ne mogu razumjeti ili koje odbacuju nakon što ih vide, premda su to zapravo očitovanja normalnosti i praktičnosti koje posjeduje Božje utjelovljeno tijelo. Budući da to uključuje život i postojanje utjelovljenog Boga, to za sobom povlači mnoga stvarna pitanja, kao i mnoge misli i gledišta o tim stvarnim pitanjima. Te se misli i gledišta zapravo praktično i objektivno otkrivaju i proživljavaju u životu utjelovljenog Boga i službi koju On obavlja. Međutim, budući da ljudi gaje previše predodžbi i uobrazilja – bilo o Bogu na nebu ili o Bogu na zemlji – i budući da su sve one isprazne i nisu u skladu sa stvarnošću, većina ljudi odbacuje normalnost i praktičnost te poniznost i skrivenost koje ljudi mogu vidjeti da ih očituje utjelovljeni Bog – taj posebni Božji identitet. Ono na što se većina ljudi usredotočuje jesu znakovi i čuda, otajstva, nadnaravne sposobnosti i stvari koje su duboke, veličanstvene ili relativno transcendentne i bizarne i tako dalje. Ipak, ljudi odbacuju istinski objektivne, praktične i stvarne stvari koje Sam Bog proživljava i otkriva. Bez obzira na to koliko godina Božje utjelovljeno tijelo živi među čovječanstvom, budući da ljudi odbacuju te stvari, njihova spoznaja Boga uvijek ostaje zaglavljena u njihovim ispraznim i nejasnim uobraziljama. Kao rezultat toga, ljudska spoznaja Boga uvijek je tako neobjektivna i nepraktična. Danas, kroz razgovor u zajedništvu o ovoj temi, spoznajmo normalnost i praktičnost koje se odražavaju u životu utjelovljenog Boga i službi koju On obavlja. Bilo da se radi o životu utjelovljenog Boga ili službi koju On obavlja, oba aspekta uključuju proživljavanje Njegove normalnosti i praktičnosti. To uključuje gledišta utjelovljenog Boga – ovog Sina čovječjeg koji posjeduje poseban identitet – prema svim vrstama ljudi, događaja i stvari, kao i Njegova načela i metode postupanja u svakakvim pitanjima. Tijekom svih ovih godina u razgovorima u zajedništvu slušali ste o načelima i metodama prema kojima se utjelovljeni Bog odnosi prema raznim pitanjima i rješava ih, a sada su vam te stvari poznate. Sve te stvari, koje vam se u vašem umu čine prilično uzvišenima i grandioznima, uključuju istinu. S jedne strane, one predstavljaju nakane Boga na nebu; predstavljaju ono što Bog, koji posjeduje Božji identitet i bit, zahtijeva od ljudi i čemu ih podučava. S druge strane, neporecivo je da one predstavljaju i načela, metode, misli i gledišta utjelovljenog Boga, ovog Sina čovječjeg, u načinu na On gleda na sve vrste pitanja ili ih rješava. Već sam dugo s vama razgovarao u zajedništvu o toj golemoj količini sadržaja koji uključuje istina-načela; tema je mnogo i prilično su opširne. Taj je sadržaj dovoljan da predstavlja misli i gledišta, stavove i načela prema kojima utjelovljeni Bog – Sin čovječji – rješava stvari u svakakvim pitanjima. Danas nećemo govoriti o tom aspektu.

Glavna tema o kojoj ćemo razgovarati u zajedništvu jesu načela vladanja utjelovljenog Boga i Njegovi načini obavljanja stvari u Njegovu životu i postojanju. Kroz Moju besjedu o ova dva aspekta bolje ćete razumjeti normalnost i praktičnost utjelovljenog Boga i više ćete razumjeti utjelovljenog Boga. S jedne strane, živeći među čovječanstvom, utjelovljeni Bog ima načelo prema kojem se vlada, a ima i načelo prema kojem obavlja stvari. Ta su načela vrlo jednostavna. Moje načelo vladanja jest da se vladam u skladu s pravilima, a Moje načelo obavljanja stvari jest da ih obavljam savjesno. Vladati se u skladu s pravilima i savjesno obavljati stvari – to su Moja načela i životna pravila prema kojima se vladam i obavljam stvari. Koliko je to ukupno riječi? (Deset riječi.) Tih je deset riječi vrlo jednostavno, a njihovo doslovno značenje prilično je lako razumjeti. Nisu nimalo apstraktne ni isprazne, nimalo duboke niti su imalo uzvišene i veličanstvene. Vladati se u skladu s pravilima i savjesno obavljati stvari – to su Moja načela i životna pravila za to kako se vladam i kako obavljam stvari. Tih se načela pridržavam kada se vladam i obavljam stvari; upravo tako činim. Možete li vidjeti da je to činjenica? Možete li to povezati s činjenicama? S jedne strane, kada propovijedam i besjedim, kada dolazim u kontakt i u interakciju s ljudima te kada s njima čavrljam, uvijek im govorim da se vladaju na taj način. S druge strane, i Sâm se tako vladam – ne izvikujem parole. Zašto onda ljudima govorim o tim načelima? Zato što i Sâm obavljam stvari i vladam se na taj način; tu nema ničeg drugog dubokog. Neki ljudi kažu: „Ta Tvoja životna pravila za vladanje prilično su priprosta; uopće nisu profinjena. Ne mogu predstavljati identitet utjelovljenog Boga!” Je li to točno? (Nije.) Vladati se u skladu s pravilima i savjesno obavljati stvari – to su načela i životna pravila. Primjenjujem ih u Svojem svakodnevnom životu, a primjenjujem ih i kada obavljam Svoju službu, to jest kada obavljam djelo. Tako se vladam i tako obavljam stvari. Razgovarajmo o tim stvarima kao da čavrljamo i vodimo neobavezan razgovor, kako biste se malo opustili i saznali od Mene nešto više o Mojem životu. Je li to u redu? (Jest.) Ako u nekom trenutku tijekom našeg čavrljanja netko od vas kaže: „Ne slažem se s tim! To što govoriš nije u skladu s Tvojim očitovanjima”, Ja ću onda pokušati to drukčije izraziti, a ubuduće ću to ispraviti ili popraviti. Ako netko od vas podigne ruku i kažu: „Slažem se! To što govoriš potpuno je u skladu s onim što smo vidjeli i čuli da otkrivaš u Svojem životu; to što govoriš jest činjenica”, onda ću tako i nastaviti. Je li to u redu? (Jest.)

Vladati se u skladu s pravilima i savjesno obavljati stvari – bilo u životu ili u radu, čvrsto se držim tih životnih pravila. Vjerojatno ste ih prilično dobro mogli uočiti u radu koji obavljam, pa najprije razgovarajmo o tome kako se ta pravila primjenjuju na Moj život. Utjelovljeni je Bog osoba koja posjeduje poseban identitet među čovječanstvom, ali kada obavlja stvari, nimalo se ne ponaša kao da je poseban. Nikada Sebe ne smatra posebnom ličnošću; On je samo obična osoba. U kojoj god se zemlji nalazio, pridržava se zakona i propisa te zemlje. Ako treba nešto učiniti, ali ne zna kako, brzo se posavjetuje i sazna što lokalni zakoni i pravila propisuju, što je protuzakonito, a što nije, i postupa onako kako je prikladno, ne tražeći za Sebe povlašteni tretman. Je li takvo obavljanje stvari znači da se vladaš u skladu s pravilima i da si savjestan? (Da.) To znači da se On vlada u skladu s pravilima i da savjesno obavlja stvari. Ako u slobodnoj i demokratskoj zemlji treba razumjeti relevantne zakone kako bi obavio stvari, posavjetuje se s odvjetnikom ili potraži zakone i propise. Ne čini ništa protuzakonito niti iskorištava rupe u zakonu; strogo se pridržava zakona i propisa jer zakoni i propisi većine zemalja štite legitimna prava i interese pojedinaca te ih se ljudi trebaju pridržavati. Na primjer, ako u dvorištu izvodimo neke građevinske radove i ondje trebamo nešto postaviti, najprije moramo saznati kakvi su državni propisi o tome, smije li se to postaviti u dvorište i, ako smije, gdje je to prikladno učiniti. Nakon što razjasnimo pojedinosti, stvari obavljamo prema državnim propisima. Ako država to ne dopušta, onda to nećemo učiniti. Nećemo nerazumno izazivati nevolje i nipošto nećemo svjesno kršiti zakon da bismo to učinili. Na primjer, ako želimo izgraditi nekakav objekt, moramo zatražiti odobrenje državnih tijela. Kada ga dobijemo, gradnja može započeti. Nakon što se završi, projekt još mora proći državu inspekciju. Ako prođe inspekciju, možemo ga mirne duše koristiti. To je postupak gradnje. Neki bi ljudi mogli reći: „Propisuje li država da za ovakav malen projekt moramo dobiti odobrenje? Ako nije obvezno, nema potrebe prolaziti kroz tu proceduru. Možemo si uštedjeti trud.” Ja kažem: „Moramo to sa sigurnošću utvrditi. Što ako je državno odobrenje doista potrebno, a ne dobijemo ga – ne bismo li time kršili propise? Ne smijemo ih kršiti. Budući da namjeravamo izgraditi taj objekt, trebali bismo pokušati dobiti odobrenje. Ako država kaže da odobrenje nije potrebno, bit ćemo mirni što ne podnosimo taj zahtjev. Ako država kaže da je odobrenje nužno, onda će naše podnošenje zahtjeva za odobrenje biti razumno i u skladu sa zakonom.” Kad god je nešto povezano sa zakonom ili državnim propisima, moramo se posavjetovati i to sa sigurnošću utvrditi. Inače će biti vrlo problematično ako nešto pođe po zlu. Osnovno pravilo života u inozemstvu jest ne činiti ništa protuzakonito niti išta što krši državne propise. Na primjer, ako živimo na selu i želimo uzgajati kokoši ili ovce, moramo dobiti državno odobrenje. Država ima podrobne propise za takve stvari i nipošto ih ne smijemo kršiti niti pokušavati dobiti posebne povlastice. Ako prekršimo državne propise i budemo uhvaćeni, bit će vrlo problematično. Dakle, to nam nalaže da se pridržavamo zakona, a uključuje i načela prema kojima se vladamo i živimo. Bez obzira na to gdje živimo, trebali bismo se vladati u skladu s pravilima i savjesno obavljati stvari. U Svojem svakodnevnom životu Ja i sa Svojim susjedima dolazim u kontakt u skladu s pravilima. Ne stvaram buku niti ometam druge. Što god država propisuje, toga se moramo pridržavati. Čak i ako držiš psa, moraš se pravilno brinuti o njemu kako ne bi neprestano lajao i ometao susjede dok se odmaraju. Osobito vikendom, kada su svi tvoji susjedi kod kuće, moraš još više paziti da ih ne ometaš. Kada zimi padne snijeg, moraš pričekati do osam sati ujutro prije nego što ga počneš čistiti. Prerano čišćenje snijega stvara buku koja ometa susjede dok se odmaraju i živcira ih. Ako država ima izričite propise, moraš ih se pridržavati. Nemoj namjerno kršiti državne propise; nemoj se zamjeriti vlastima. To se naziva vladanjem u skladu s pravilima. Bez obzira na to gdje boravim, uglavnom ne stvaram buku. Nikada vani ne puštam glazbu, ne galamim niti govorim glasno. Kada šetam psa, ne dopuštam mu da neprestano laje. Dajem sve od Sebe da ne ometam Svoje susjede, da se ne miješam u njihov život i da ih ne živciram. Nije li to vladanje u skladu s pravilima? (Jest.) Zato se već godinama dobro slažem sa Svojim susjedima. Živimo u miru jedni s drugima, pozdravimo se kada se vidimo i živimo zajedno na prijateljski, srdačan način. Bez obzira na to gdje živimo, u ophođenju sa susjedima moramo se pridržavati pravila. Ne smijemo im stvarati nevolje, a ne trebamo biti ni servilni – prema drugima bismo se trebali ispravno odnositi te stvari obavljati pošteno i pravedno. Ako to činimo, s vremenom neće biti nikakvih sukoba.

Što se tiče pitanja utjelovljenog Boga koji se vlada u skladu s pravilima, neki ljudi kažu: „Nije li to vrlo normalna stvar?”, na što kažem: „Potpuno si u pravu; to je upravo tako normalno.” Odakle dolazi ta normalnost? Dolazi iz savjesti i razuma ljudskosti. Upravo zato što utjelovljeni Bog posjeduje razvijenu savjest i razum normalne ljudskosti, kada se radi o vladanju – nečemu što ljudi smatraju vrlo običnom stvari – i načelo kojeg se On pridržava vrlo je obično: biti u skladu s pravilima. Nakon što to čuju, neki bi ljudi mogli reći: „Što je tu tako važno? Je li to uopće vrijedno spomena? Znači li to biti normalan i praktičan? To su trivijalne stvari.” Bilo kako bilo, to što se utjelovljeni Bog vlada u skladu s pravilima očitovanje je Njegove normalnosti i praktičnosti, pa je o tome vrijedno govoriti i vrijedno je da ljudi to spoznaju. Ljudi misle da nema ničega posebnog u tome što se vladam u skladu s pravilima. Ali što kada bih Sebi posvuda u Svojem životu davao povlašteni tretman i razmetao se u svakoj prilici, govoreći: „Ja sam Krist. Dolazim s neba. Drukčiji sam od svih drugih. Među čovječanstvom sam jedinstven. Cijelo čovječanstvo, sva živa bića i sva stvorenja moraju biti pogažena pod Mojim nogama. Sve je Moje podnožje. Bilo da je netko vjernik u Boga ili nevjernik, svatko Mi se mora pokloniti i štovati Me. Kada dođu pred Mene, svi moraju biti puni poštovanja i uvažavanja?” Bi li to bilo normalno? (Ne.) To bi bilo nenormalno. Smatraš li da se Ja tako ponašam? (Ne.) Ne ponašam se tako. Sa svima s kojima dolazim u kontakt dobro se slažem, osobito s nevjernicima. Prema njima se odnosim i s njima komuniciram u skladu s pravilima i bontonom. Kada s ljudima o nečemu razgovaram ili se s njima savjetujem, pokazujem im osobito poštovanje. Kada nešto ne razumijem, pitam i dodatno se raspitujem, a neki su ljudi vrlo strpljivi dok Mi pomažu odgovoriti na pitanja. Naravno, ne vladam se u skladu s pravilima samo zato da bih im uzvratio za takvo tretiranje; naprotiv, razlog je taj što se utjelovljenom Bogu, živeći u ovom stvarnom okruženju, po svojoj prirodi pridržava takvog načela kada je u interakciji s ljudima i obavlja stvari. Na primjer, knjižnica je mjesto za čitanje i učenje. Kada odeš onamo, trebao bi se pridržavati njezinih pravila. Ne smiješ biti bučan i trebao bi nastojati što manje razgovarati. Ako želiš razgovarati, trebao bi stišati glas ili izaći, a osobito ako ti zazvoni telefon, trebao bi brzo izaći da se javiš, a sve to kako druge ne bi ometao niti utjecao na njihovo čitanje. To se naziva pridržavanjem pravila. U takvom okruženju, ako Me netko nazove, izaći ću kako bih se javio. Neki ljudi kažu: „Tko to ne zna?” Doista postoje ljudi koji to ne znaju. U nekim restoranima, supermarketima i mjestima na Zapadu u koja ljudi idu nešto obaviti često možeš čuti neke ljude kako govore vrlo glasno, a poslužitelji i osoblje osjećaju osobito gađenje prema tome. Osobito neki Azijati uopće ne razumiju pravila i djeluju iznimno nekulturno. Na nekim mjestima postoje jasno napisana pravila, ali oni se ponašaju kao da ih uopće nisu vidjeli. Čak i ako vide pravila napisana na svom materinjem jeziku, oni ih se ne pridržavaju, pa ih čak i krše. Kada ih osoblje upozori, oni se još i prepiru s njima. Ne prave li time budale od sebe? Neki su ljudi navikli u svojoj se domovini razmetati autoritetom. Kada dođu na Zapad, i dalje misle da su na svojem terenu, ponašaju se agresivno i šepure poput gorila, uopće se ne pridržavajući pravila. Kao rezultat toga, kamo god pođu, kod ljudi izazivaju prezir i gađenje. Neki ljudi čak prave probleme dok polažu ispit u Odjelu za motorna vozila. Kasnije, kada vide svoje sunarodnjake, čak izjavljuju: „Mi Kinezi slobodni smo kamo god pošli. Nikada nismo skloni pridržavati se pravila. Što smo ležerniji, to bolje. Ako me itko pokuša dovesti u red, napravit ću pravu scenu!” Nije li netko takav živi đavao? Misliš li da si u svojoj domovini, gdje se možeš razmetati ako imaš moć i utjecaj? U inozemstvu si, u zemlji u kojoj vlada zakon. Ako kršiš zakone i propise, moraš snositi zakonsku odgovornost. Pridržavanje zakona i propisa najmanje je što bi osoba trebala učiniti. Ako netko ne razumije čak ni ta osnovna pravila, on je potpuno lišen obličja čovjeka.

Općenito sam vrlo oprezan na javnim mjestima. Osobito kada idem u državne agencije nešto obaviti, postupam s oprezom i izbjegavam kršiti njihova pravila. Koji god obrazac ispunjavao ili na koja god pitanja odgovarao, uvijek postupam prema pravilima. Obavljajući nekoliko puta razne poslove, stekao sam iskustvo. Lako je pridržavati se pravila; zabrinjavajuće je kada ih ne razumiješ. Na stranu to što čovjek od sebe može napraviti budalu – bi li to moglo utjecati na obavljanje stvari? Moglo bi, stoga se osoba mora vladati u skladu s pravilima. Zapadnjaci to uglavnom mogu. Utjelovljeni Bog ima normalnu razumnost i savjest, pa naravno da i On to može postići i to čini samoinicijativno. On Sebe ne svrstava u jedinstvene osobe među stvorenim čovječanstvom niti ikada zaobilazi te zakone i propise kako bi za Sebe tražio povlastice. Koji god posao završavao u državnoj ustanovi, uvijek slijedim procedure. Nikada ne postavljam zahtjeve, govoreći: „Imam poseban status i poseban identitet. Možete li Mi pružiti neki poseban tretman?” Kao prvo, ni s kim se ne savjetujem kako bih pronašao takvu vrstu prečice. Kao drugo, nikada se ne molim Bogu na nebu, govoreći: „Bože, možeš li za Mene učiniti znakove i čuda i odmah riješiti ovu stvar kako ne bih morao slijediti te procedure kao što to čine ljudi?” Nikada se tako ne molim; umjesto toga, stvari obavljam prema procedurama u skladu s pravilima. Naravno, kada obavljam te stvari, susrećem se i s nekim posebnim okolnostima. Posebne okolnosti zahtijevaju posebno postupanje. Ako treba platiti naknadu, platim je. Ako trebam čekati, čekam. Ako trebam podnijeti zahtjev za nešto ili ponovno od države dobiti potvrdu, onda podnosim zahtjev i ponovno dobivam potvrdu. Zasigurno ću slijediti procedure strogo prema zakonima i propisima i neću zaobilaziti nadležne. Bilo da kupujem u supermarketu ili završavam poslove u državnoj ustanovi, ako ljudi stoje u redu, stojim u redu s njima. Kada dođe Moj red, odmah istupim. Što god oni tražili od Mene da učinim, činim to u skladu s pravilima i njihovim zahtjevima. Tako se vladam. Kada se u životu susretnem s nečim, tako postupam i tako to doživljavam. Iako ima nekih posebnih trenutaka kada ću pretrpjeti određenu nepravdu, to nikada ne utječe na Moja životna pravila „vladanja u skladu s pravilima i savjesnog obavljanja stvari”. I dalje činim ono što bih trebao činiti. Izgledam baš kao Azijat, sitne sam građe i prosječnog izgleda, ne govorim glasno, ljudima se činim običnim i prosječnim, ne ističem se u mnoštvu i uopće ne privlačim ničiju pozornost. Stoga, kada u nekim posebnim okruženjima završavam poslove, suočavam se s različitim stupnjevima diskriminacije ili dobivam različite vrste „posebnog tretmana”. Da ste se vi susreli s tim stvarima, što biste učinili? Biste li se prepirali s tim ljudima, podnijeli pritužbu protiv njih ili se molili Bogu da ih prokune? Koju biste metodu odabrali? (Ako bi okolnosti bile prikladne, možda bih se prepirao s njima.) I biste li se molili u svom srcu da ih prokunete? (Ne bih išao tako daleko, ali u sebi bih bio prilično ljut.) Kada se prema vama odnose drugačije ili vas diskriminiraju, trebali biste pustiti da se stvari smire. Što se Mene tiče, ne molim se da ih prokunem niti se s njima prepirem ili raspravljam. Umjesto toga, puštam da se stvari smire i pristupam im ispravno. U srcu ću se osjećati pomalo nelagodno, ali nakon nekoliko dana bit ću dobro; pomirit ću se s tim. Čak i ako pretrpiš uvredu svog dostojanstva i integriteta, ne možeš pokazivati naglost; stvari ne možeš rješavati naglo. Kako bi ih onda trebao rješavati? Ako te netko diskriminira ili vrijeđa, trebao bi se prema njemu odnositi strpljivo, kloniti ga se i ne biti nagao; tada ti on ne može ništa učiniti. To što si ovaj put pretrpio mali gubitak smatraj lekcijom. Ako se susretnem s nečim takvim, zbog razumnosti i savjesti Moje normalne ljudskosti, osjećat ću se povrijeđeno, a osjećat ću i da su Moj integritet i dostojanstvo pretrpjeli udarac. U sebi ću osjećati nelagodu i bol. Ali nipošto neću osjećati da Mi je učinjena nepravda zato što imam poseban identitet i poseban status, a još manje ću mrziti ili proklinjati one koji Me diskriminiraju. Što sam stariji, to više smatram da su takve stvari potpuno normalne. Živeći u ovom ljudskom svijetu, među takvim iskvarenim čovječanstvom, takve su stvari potpuno normalne. Ne osjećam to zato što sam na takve stvari navikao i postao ravnodušan prema njima, nego zato što su svi ljudi iskvareni. Njihova diskriminacija nije usmjerena protiv tebe osobno; prije će biti da je cijeli ljudski rod takav. Vidiš, u SAD-u, zemlji useljenika različitih rasa, ljudi svih rasa reći će da su bili diskriminirani; čak će i bijelci to tvrditi. Ljudi će se susretati s diskriminacijom u različitim prilikama, u različitim okruženjima i među različitim skupinama ljudi. Ponekad je riječ o diskriminaciji od strane drugih rasa, a ponekad se osoba suočava i s određenom diskriminacijom ili nepravednim odnosom od pripadnika vlastite rase. Ono što ti smatraš diskriminacijom možda je samo najuobičajeniji način na koji se iskvareni ljudi međusobno ophode. Ovo je čovječanstvo upravo ovakvo, stoga takve stvari nemoj shvaćati previše ozbiljno. Normalno je biti ljut, ali trebao bi brzo prozreti te stvari, a zatim ih otpustiti. Nemoj im pristupati naglo. Nemoj razmišljati o tome da se nekome osvetiš niti se moliti da nekoga prokuneš. Nemoj misliti da nisi prosječan. Ti jesi prosječna osoba i tako se drugi odnose prema tebi. Ako vide da si slabić, maltretirat će te. Nije li to savršeno normalno? Nemoj na temelju predodžbi i uobrazilja misliti: „Nisam prosječna osoba. Imam tako veliku vrijednost i tako visok status. Molit ću se da prokunem svakoga tko me maltretira. Kad bih ti rekao tko stoji iza mene, na smrt bi se prestrašio. Kada u budućnosti budem imao vlast, natjerat ću te da klekneš i moliš za milost, i natjerat ću te da se klanjaš kao kokoš koja kljuca rižu.” Nikada nisam imao takve misli. Diskriminacije ima svugdje u svijetu. Ljudska diskriminacija nije usmjerena samo protiv tebe. Ovaj je svijet sam po sebi pun nepravde, diskriminacije, svakovrsnih opačina i svakovrsnih zlodjela. Kada se susretnem s takvim stvarima, budući da se prema Sebi ne odnosim kao prema nekakvoj posebnoj ličnosti, vrlo Mi ih je lako otpustiti. Nije li i to pridržavanje životnih pravila o vladanju u skladu s pravilima i savjesnom obavljanju stvari? (Jest.)

U Svom životu utjelovljeni se Bog neizbježno ophodi i druži s ljudima, uključujući neku braću i sestre koji vjeruju u Boga, kao i neke nevjernike. Kada se ophodi s braćom i sestrama koji vjeruju u Boga, On, naravno, također ima neka načela vladanja i rješavanja stvari u smislu ljudskosti. Iako se strogo ne pridržava pravila uljudnosti i uzajamnosti te ovozemaljskog ophođenja, kada je riječ o razmjeni usluga, nastoji ne iskorištavati druge niti tražiti povlastice za Sebe. Kada neka braća i sestre ulože dio svoje energije i vremena obavljajući osobne stvari za Mene, pronaći ću priliku da im dam mali dar, posjetim ih, počastim ih obrokom ili učinim nešto drugo. To nije podmićivanje; to je uljudnost i uzajamnost, a ne iskorištavanje drugih. Što se tiče braće i sestara s kojima nisam imao nikakve privatne razmjene, nikada nikome od njih nisam davao darove zato što imaju status ili su dali doprinos u Božjoj kući, niti sam ikome od njih davao stvari ili poseban tretman zato što ih cijenim ili imam dobar odnos s njima. Takve se stvari nikada nisu događale. Ukratko, kada se družim i ophodim s ljudima, nastojim ih ne iskorištavati niti tražiti povlastice za Sebe. Moj poseban identitet neće Me navesti da pomislim: „Kako god da te koristim, to je primjereno i ti bi to trebao prihvatiti; time te uzdižem.” Ne bih tako razmišljao. Ako za Mene obaviš neke osobne stvari, stvari koje nisu povezane s crkvenim radom, zapamtit ću tu uslugu i odužiti ti se. Na toj ću osnovi s tobom razmjenjivati usluge. To ne treba ni spominjati kada se radi o nevjernicima – ako je nevjernik nešto obavio za Mene i potrošio određenu svotu novca, kao prvo, pobrinut ću se da mu ne dugujem nikakav novac. Neću dopustiti da plati iz vlastitog džepa; dat ću mu onoliko novca koliko je potrebno. Osim toga, pri obavljanju te stvari za Mene, jako se potrudio, uložio je mnogo truda i puno trčao okolo, pa mu iz uljudnosti moram dati dar, ponuditi neku naknadu za uslugu i ne iskorištavati ga. On radi taj posao i od toga živi; ne mogu dopustiti da pretrpi gubitak ili da iz vlastitog džepa plati zato što je za Mene nešto obavio. To bi bilo neprimjereno. Dakle, u takvim stvarima ne tražim povlastice za Sebe. Naravno, to nije pridržavanje pravila igre; jednostavno se treba držati najosnovnijih načina ovozemaljskog ophođenja te uljudnosti i uzajamnosti; u tom se pogledu ne mogu praviti iznimke. Ako zamoliš nekoga da nešto obavi, a ne platiš mu i uvijek ga pokušavaš iskoristiti, to je očitovanje nedostatka integriteta. Koja su Moja načela u tim stvarima? Ako želiš nešto obaviti, a plan koji ponude odgovara ti i možeš si priuštiti njihovu cijenu, onda to učini. Ako si to ne možeš priuštiti, onda nemoj; nađi nekoga tko će to učiniti jeftinije. Čini samo ono što si možeš priuštiti. Ne preuzimaj na sebe više nego što možeš podnijeti i nemoj razmišljati o tome kako možeš iskoristiti druge. Ako nemaš novca da se to obavi, onda ili posudi novac, podigni zajam ili pričekaj dok ne zaradiš dovoljno da to obaviš. Ukratko, sam pronađi rješenje; ne smiješ iskorištavati druge. Ako im je to zanimanje, onda, kada nešto obave za tebe, trebao bi održati svoje obećanje i platiti im. To je potpuno prirodno i opravdano. Ne iskorištavati druge, ne obmanjivati druge, ne dugovati drugima, ne ponašati se besramno i nemati dugove – to znači vladati se u skladu s pravilima. Kada si u nevolji, nemoj se drugima jadati o svojim nevoljama; kada si siromašan, nemoj iskorištavati druge; kada si bogat, nemoj se razmetati svojim bogatstvom; i nemoj se praviti važan zbog svojeg identiteta i statusa. To je Moje životno pravilo za ophođenje s ljudima i obavljanje stvari. Na primjer, ponekad ću pronaći nekoga da za Mene nešto obavi. Recimo da to obično stoji samo tisuću dolara, ali on traži pet tisuća. Iako si to mogu priuštiti, neću pristati da Me se tako prevari. Trošim onoliko koliko je obično potrebno da se to obavi i ne cjenkam se s ljudima. Ako si to ne mogu priuštiti, pronaći ću nekoga jeftinijeg. Nipošto se neću ponašati besramno niti ću kukati da sam siromašan kako bih ga naveo da spusti cijenu; nikada ne govorim takve stvari. Dajem onoliko novca koliko je potrebno da se to obavi te plaćam tržišnu cijenu i postupam u skladu s pravilima. Eto koliko sam rigorozan. Neki bogati ljudi osobito su upadljivi i oholi. Nose dizajnerske marke, dijamantno prstenje i ogrlice te se kite od glave do pete blistavim draguljima. Štoviše, nose visoke potpetice kamo god idu i općenito izbjegavaju hodati po tepisima jer misle da se bez zvuka premalo ističu – namjerno hodaju po mramornim ili drvenim podovima kako bi ljudi primijetili da dolaze. Čak ni ne skidaju svoje dizajnerske sunčane naočale kada ulaze u prostoriju, i s vrata pogledom prelaze po prostoriji kako bi vidjeli tko je ondje, kao da govore: „Jeste li vidjeli da je stigla kraljica?” Kamo god odu, najprije se moraju praviti važni. Ako ljeti, kada izlazim, nosim sunčane naočale, brzo ih stavim u torbu kada stignem na odredište kako Me ljudi ne bi vidjeli sa sunčanim naočalama i pomislili da se pravim važan, što bi moglo izazvati nesporazume. Većina cipela koje nosim ima gumene ili pjenaste potplate i nastojim ne stvarati nikakvu buku dok hodam. Kada idem negdje nešto obaviti, ako trebam pozvoniti na vrata, to i učinim. Ako ne trebam pozvoniti, onda kada uđem, najprije recepcionaru kažem da imam sastanak s tom i tom osobom u određeno vrijeme, a zatim sjednem i čekam. Vidim neke ljude kako sjede i gledaju u telefon kada nemaju što raditi. Prekrižili su noge, zabacuju svoju trajno nakovrčanu kosu, a pored sebe imaju dizajnersku torbu – tako su pompozni. Kamo god idem, osobito sam neupadljiv. Pronađem kut i sjednem, držeći Svoju torbu uz prsa kako je neki loši ljudi ne bi oteli. Oprezan sam i držim se neupadljivo. Kada dođe Moj red, brzo odem obaviti tu stvar bez odugovlačenja, nastojeći privući što manje pozornosti. Slijedim pravila kada nešto obavljam i ne dugujem ljudima. Kamo god idem, kretnje su Mi odmjerene; ne želim privlačiti ničiju pažnju. Drugim riječima, kamo god idem nešto obaviti, krećem se tiho i nikada nisam toliko glasan da time najavljujem Svoju prisutnost. Kada se ophodim s nevjernicima, ako oni obično imaju određena pravila za obavljanje stvari, onda slijedim ta pravila. Na primjer, pravilo u toj i toj djelatnosti jest da nakon što ti netko nešto obavi, moraš ga počastiti obrokom. Na temelju cijene našeg posla, obrok bi obično trebao koštati oko petnaest dolara, pa ga počastim obrokom koji košta otprilike toliko. Neki ljudi kažu: „Budući da ga častiš obrokom, potroši malo više novca da se pokažeš.” Nema potrebe za tim. Kakva god bila njihova pravila, mi ih se pridržavamo. Nemoj pretjerivati niti rasipati novac samo da bi se pokazao. Na Zapadu je običaj dati napojnicu kada nekoga zamoliš da za tebe nešto obavi ili kada unajmljuješ radnike po satu ili fizičke radnike i slično. U nekim djelatnostima postoje pravila o visini napojnice, dok druge nemaju. Ondje gdje takvih pravila nema, najčešće iz uljudnosti i poštovanja prema radniku dam razumnu napojnicu na temelju njegove cijene, kvalitete njegova rada i njegova stava. Ako je posao dobro obavio, dat ću mu dodatnih pet dolara; ako ga je obavio prosječno i ne želim ga ubuduće ponovno angažirati, neću mu dati dodatni novac, ali mu neću dati manje od onoga što je zaradio. Što se tiče davanja napojnica, ne ponašam se kao da sam tajkun niti se namjerno razmećem Svojim bogatstvom, tako što izvadim šaku gotovine i dam je nekome bez brojanja. Nikada ne radim takve stvari. Umjesto toga, prije nego što počne raditi, unaprijed pripremim novac na temelju njegove cijene i dam mu ga kada odlazi. Većina ljudi prilično je zadovoljna time. I to se može smatrati pravilom za obavljanje stvari na Zapadu. Budući da je to pravilo, moramo ga se pridržavati i ne kršiti ga. Ako si negdje nov i ne razumiješ pravila, najbolje bi bilo da ih naučiš. Kada ih shvatiš, nemoj se praviti glup; daj sve od sebe da stvari obavljaš u skladu s pravilima. Naravno, nije stvar u tome da se bojim da će Me ljudi iza leđa osuđivati ili govoriti da se ne vladam u skladu s pravilima – ne činim to iz straha od toga. Naprotiv, smatram da tako treba postupati; to je ono što bih trebao učiniti. Neki ljudi kažu: „Kad bi ga zakinuo za deset dolara, zar ne bi imao dovoljno za dodatni obrok?” Ne može se na to tako gledati. To je ono što je zaradio. Ako mu daš deset dolara manje, to je jednako kao da mu uzimaš deset dolara. Koristiti novac koji si uzeo od drugih za vlastite troškove jest nesavjesno. Postupati protiv svoje savjesti nije u skladu s ljudskošću; to je lišeno ljudskosti. Ako ga tako pokušaš zakinuti, onda se ne vladaš u skladu s pravilima. Vladati se u skladu s pravilima znači, u najmanju ruku, postupati nepristrano i stvari nazivati pravim imenom. Pretpostavimo da radiš u uslužnoj djelatnosti i da se moraš oslanjati na napojnice kako bi zaradio za život. Ako ti netko ne da napojnicu i tako te iskoristi, kako bi se osjećao? Ista je logika. U određenoj djelatnosti možda nije protuzakonito ne dati napojnicu i nitko te zbog toga neće goniti, ali možeš li to pomiriti sa svojom savješću? Ako to ne možeš pomiriti sa svojom savješću, onda si joj dužan. Ako u ovom životu imaš previše takvih dugova, kada ćeš ih moći otplatiti? Ne možeš se tako vladati. Možda time što nekome ne daš napojnicu malo iskoristiš tu osobu, ali zar ne osjećaš osudu svoje savjesti? Ako je doista ne osjećaš, onda s tobom doista postoji problem. Ako pokušaš nekoga iskoristiti zbog tako sitne stvari, možda si sposoban za još gore stvari? S takvim načinom razmišljanja možeš li još uvijek primjenjivati istinu?

Svatko se tijekom svog života i opstanka može susresti s ovim primjerima o kojima smo razgovarali u zajedništvu kada je riječ o vladanju u skladu s pravilima. Utjelovljenom je Bogu, koji živi među ovim čovječanstvom, te stvari također nemoguće izbjeći i s njima se On mora suočiti. Kada obavlja te stvari, utjelovljeni se Bog u cjelini strogo pridržava životnih pravila i načela vladanja u skladu s pravilima i savjesnog obavljanja stvari. Ja osobno upravo tako postupak. Naravno, kada Moje ophođenje s vama uključuje crkveni rad ili vaš osobni život, ako Me zamolite da s vama razgovaram u zajedništvu ili Me pitate za savjet o tome kako riješiti određeno pitanje, razgovarat ću s vama u zajedništvu strogo u skladu sa Svojim životnim pravilima vladanja. Bez obzira na to prihvaćate li ih ili ne, Moja gledišta te načini i načela prema kojima se vladam ostaju nepromijenjeni. Nipošto vas neću učiti da iskorištavate rupe u zakonu kako biste si pribavili dodatnu korist; to je potpuno neprimjereno. Bez obzira na to što se dogodi, najprije ću vas zatražiti da jasno utvrdite uključuje li to pitanje zakone, politike ili propise određene djelatnosti. Ako ih uključuje, reći ću vam da se posavjetujete s državnim službenicima, odvjetnikom ili da na internetu potražite relevantna pravila. Ako uključuje financijska pitanja, onda biste se trebali posavjetovati s računovođom. Tako morate praktično postupati bez obzira na to u kojoj se zemlji nalazite. Ja tako postupam i nipošto te neću poticati da kršiš ta životna pravila. Naprotiv, zahtijevam od tebe da se strogo pridržavaš zakona i propisa svake zemlje, uključujući pravila i odredbe svakog javnog mjesta ili svake djelatnosti. Ako nisi upoznat s njima, moraš preuzeti inicijativu da naučiš o njima i posavjetuješ se s ljudima o njima. Ako si upoznat s njima, moraš dati sve od sebe da ih se pridržavaš. Što god pravila nalažu, tako bismo trebali obavljati stvari. Čak i ako pravila ili zakoni zemlje ponekad utječu na vrijeme koje provodiš vršeći svoju dužnost ili na neke stvari povezane s tvojom dužnošću, ipak ih se moraš pridržavati. Možeš smisliti načine da prilagodiš vrijeme u kojem vršiš svoju dužnost ili okruženje u kojem je vršiš kako bi izbjegao sukob sa zakonima i propisima te zemlje, a također i kako bi izbjegao ponašanja ili izazivanje incidenata kojima se krše zakoni i propisi zemlje. Je li prikladno obavljati stvari na ovaj način? (Da.) To je jedan aspekt. S druge strane, bez obzira na to o zakonima i propisima koje zemlje je riječ i bez obzira na to jesu li razumni ili nerazumni, sve dok ih je država izričito propisala i sve dok se pojavljuju u okviru Mojeg života i postojanja, pridržavam ih se i poštujem ih koliko god mogu. Nipošto neću komentirati niti kritizirati bilo koje aspekte državnih zakona i propisa koji su nerazumni ili koji nisu u interesu ljudi; umjesto toga, pridržavam se svih pravila koja država postavlja. Naravno, kada govorim o pridržavanju državnih zakona i propisa, to ne uključuje one zakone koji se protive vjerskim uvjerenjima niti zakone koji niječu Boga i opiru Mu se. Točnije, to se odnosi na one zakone i propise koji štite prava građana, održavaju društveni poredak i promiču pravednost; njih bi se ljudi trebali pridržavati. Bez obzira na to što ljudi mislili, pridržavanje zakona i propisa treba biti na prvom mjestu. Treba poštivati zakone zemlje te pravila i odredbe svake djelatnosti. Ako se tim pravilima ne možeš prilagoditi ili ti se ne sviđaju, možeš izbjegavati tu djelatnost ili napustiti zemlju. Ali, razumno govoreći, ako živiš u određenoj zemlji ili imaš posla s ljudima u određenoj djelatnosti, trebao bi se pridržavati zakona te zemlje, odredbi i smjernica te djelatnosti ili određenih posebnih prilika i okruženja, pa čak i nekih moralnih normi. Nastojim se strogo pridržavati zakona, propisa i odredbi čovječanstva, nekih posebnih pravila i smjernica na javnim mjestima te osnovnih moralnih normi i normi ponašanja čovječanstva. Nikada ne ističem Svoj poseban identitet i status niti postupam protiv ijednog zakona, propisa, smjernice, odredbe i slično. Ne dovodim ih u pitanje niti ih namjerno kršim i postupam po svome; naprotiv, strogo ih se pridržavam. Iza tog Mojeg strogog pridržavanja stoji poštovanje prema tim zakonima, propisima, odredbama i pravilima. To je također načelo koje čovjek doista primjenjuje i kojeg se pridržava kada se vlada u skladu s pravilima i savjesno obavlja stvari. Možda neki ljudi ne razumiju kakav je Moj stav prema tim stvarima; možda imaju neke misli koje nisu u skladu sa stvarnošću ili imaju neke isprazne predodžbe i uobrazilje o Mojim načelima i životnim pravilima za obavljanje takvih stvari. Nakon ovakvog razgovora u zajedništvu, smatrate li da u tome ima ičega ispraznog? (Ne.) To što u tome nema ničeg ispraznog znači da je Moj stav prema tim stvarima takav da im pristupam razumno, iz perspektive ljudskosti. Ne zauzimam položaj nadmoći, ne zauzimam perspektivu trećeg neba niti tim stvarima pristupam iz posebnog statusa posjedovanja Božjeg identiteta. Naprotiv, pristupam im na vrlo ljudski način, iz razumne perspektive. U načinu na koji pristupam tim stvarima nikada ne ističem Svoj identitet utjelovljenog Boga niti ikada koristim taj identitet kako bih na njih gledao svisoka. Nikada te stvari ne dovodim u pitanje niti remetim zakone i propise zemlje ili pravila bilo koje djelatnosti. Naprotiv, tih se zakona, propisa, odredbi i drugih takvih stvari poslušno i savjesno strogo pridržavam. Još praktičnije, kada je riječ o ophođenju s ljudima, također se pridržavam jednog vrlo ljudskog načela.

Razgovarali smo u zajedništvu o nekim očitovanjima utjelovljenog Boga koji se vlada u skladu s pravilima. To bi mogle biti stvari o kojima nikada niste razmišljali ili stvari koje nikada niste shvaćali ozbiljno; možda o tim stvarima imate vrlo ispraznu predodžbu; ili, kada ih vidite, dođete u dodir s njima ili čujete o njima, možda ih potpuno odbacujete. Međutim, te su stvari odraz normalnosti i praktičnosti te poniznosti i skrivenosti koje očituje Božje utjelovljeno tijelo. Osim toga, one su i najnormalnija i najpraktičnija očitovanja Njegova vladanja kada se Božji Duh zaodjene tijelom i dođe među ljude. Kroz ta očitovanja ljudi mogu bolje razumjeti kako Bog na nebu gleda na pitanje vladanja i postajanja pripadnikom čovječanstva, kako se prema tom pitanju odnosi i kako ga rješava. Ta životna pravila i načela vladanja omogućuju ljudima da vide i spoznaju da Bog ništa ne čini na isprazan način, da sve čini praktično te da praktično djeluje u skladu s načelima, pridržavajući se zakona i propisa čovječanstva te pravila različitih područja ljudskog društva. Dok se pridržava tih zakona i propisa, utjelovljeni Bog također mora obavljati Svoju službu i obavljati djelo koje namjerava obaviti. Bilo da se radi o Njegovu proživljavanju normalne ljudskosti ili Njegovu obavljanju djela božanstva, nijedno od toga nije u sukobu niti je u suprotnosti s onim drugim. Životna pravila i načela vladanja koja Bog pokazuje u Svom normalnom ljudskom životu prikazuju normalnost i praktičnost utjelovljenog Boga – to je jedan aspekt. Drugi aspekt jest taj da On proživljava normalnu ljudskost – koja posjeduje savjest i razum – kakvu bi Božji Duh trebao imati kada postane čovjek ili se zaodjene tijelom među ljudima. Iako se čini da to proživljavanje većinu vremena nije povezano sa službom koju utjelovljeni Bog obavlja u Svom božanstvu, životna pravila i načela kojih se Božje proživljavanje u ljudskosti pridržava isti su kao bit istine, Božja narav i Njegovi zahtjevi za čovječanstvo izraženi u Njegovu božanskom djelu. Načela vladanja kojih se utjelovljeni Bog pridržava u Svom ljudskom životu jesu vladati se u skladu s pravilima i savjesno obavljati stvari. Zatim, načela rada kojih se On pridržava kada obavlja Svoje djelo u božanstvu u osnovi su ista – vlada se u skladu s pravilima i savjesno obavlja stvari; načela se ne mijenjaju. Stoga, što se tiče utjelovljenog Boga, Njegova ljudskost i božanstvo nikada nisu odvojeni; potpuno su sjedinjeni. Njegovo se božanstvo može izraziti kroz Njegovu ljudskost, a Njegova je ljudskost očitovanje dijela Njegova božanstva. Stoga, kada utjelovljeni Bog živi među čovječanstvom, Njegova ljudskost i božanstvo koje ljudi mogu vidjeti tijekom tog razdoblja nisu nepovezani niti odvojeni; sjedinjeni su. Proživljavanje Njegove ljudskosti te životna pravila i načela Njegova vladanja u određenoj su mjeri pod nadzorom, utjecajem i vodstvom Božjeg Duha. S druge strane, također se može reći da On proživljava Svoju normalnu ljudskost koja posjeduje savjest i razum. Samo s takvom ljudskošću Božje utjelovljeno tijelo može preuzeti na sebe cjelokupno Njegovo božansko djelo, djelo koje bi trebao obavljati u Svojem božanstvu; samo s takvom ljudskošću Božje utjelovljeno tijelo može ispuniti službu koju treba obavljati, i obavljati je dobro. To je jedan način razumijevanja. Drugi način razumijevanja jest da se služba koju obavlja utjelovljeni Bog ostvaruje kroz takvu ljudskost koja posjeduje normalnost i praktičnost. U svakom slučaju, ljudskost-bit i božanstvo utjelovljenog Boga zajedno čine utjelovljenog Boga, koji ima poseban identitet Krista. Stoga su životna pravila i načela vladanja ljudskosti utjelovljenog Boga koja vidiš, sve do Njegovih konkretnih očitovanja, stavova i gledišta u svemu što čini, dio Njegove ljudskosti, a naravno, može se reći i da su dio Njegova božanstva. To dvoje ne može se razdvojiti. Drugim riječima, kada u utjelovljenom Bogu vidiš takvu ljudskost, trebao bi biti siguran da je On tijelo u koje se Bog zaodjenuo. Naravno, kada dođeš u dodir s istinom koju Bog izražava, dok priznaješ da utjelovljeni Bog ima božanstvo, također bi trebao priznati da je Njegova ljudskost dio utjelovljenog Boga koji ima poseban identitet. U svakom slučaju, ljudima je naposljetku dopušteno da vide ovu normalnu i praktičnu stranu utjelovljenog Boga te životna pravila i načela vladanja koja On proživljava jer s ona tiču mnogih pitanja s kojima se Božje tijelo suočava u Svom postojanju i životu. Iako ta praktična očitovanja u ljudskom životu utjelovljenog Boga ne dosežu razinu službe koju On obavlja ili Njegove opskrbe ljudi istinom, putem i životom, ta načela i životna pravila vladanja nisu nepovezana s božanstvom unutar utjelovljenog Boga. Upravo zato što je ovo tijelo Božje utjelovljeno tijelo i tijelo kojim se Božji Duh zaodjenuo, normalna ljudskost ovog utjelovljenog Boga može imati takva životna pravila i načela vladanja. To podrazumijeva da je svakom pripadniku iskvarenog čovječanstva ili svakome među iskvarenim čovječanstvom tko ima povlašteno podrijetlo, identitet, društvenu vrijednost i plemenit status, vrlo teško vladati se u skladu s pravilima i savjesno obavljati stvari; nitko nije iznimka. Stoga je ovaj aspekt normalnosti i praktičnosti ono što ljudskost utjelovljenog Boga ima i što jest, a naravno, također je dio onoga što božanstvo utjelovljenog Boga ima i što jest; samo što On to izražava i otkriva kroz Svoju ljudskost. Kada bi se utjelovljeni Bog posvuda hvalisao, uvijek isticao Svoj status, govorio grandiozno, smatrao Sebe plemenitim, gledao na sve svisoka i ponašao se oholo i uvijek želio sve gaziti pod Svojim nogama; kad bi prokleo svakoga tko se ne bi poklonio u štovanju, pretvarajući ga u pepeo, ubijajući ga na mjestu ili obarajući ga Svojim oštrim pogledom, onda bi bilo teško reći ima li On doista u Sebi božanstvo-bit. S jedne strane, utjelovljeni Bog ima savjest i razum normalne ljudskosti kako bi održavao sav život, riječi i djela Svog tijela. S druge strane, u Njemu djeluje i Njegovo božanstvo, jer je božanstvo, uostalom, Njegov istinski život. Kad bi Njegova ljudskost bila tako ohola i samopravedna kao ljudskost iskvarenog čovječanstva, bi li rekao da je ta osoba utjelovljeni Bog? (Ne.) Pretpostavimo da neka osoba uvijek ima nadnaravna očitovanja, da uvijek misli da je nebesko biće koje je sišlo na zemlju, da uvijek ima takav osjećaj i da ljudima uvijek govori svisoka, zbog čega oni s poštovanjem gledaju na njezine riječi i djela. Pretpostavimo da u svom srcu uvijek ima nadnaravne i transcendentne misli te da jednim pogledom može razaznati što se dogodilo u nečijem prošlom životu, kakva je zla ta osoba počinila, kakve je stvari učinila ili koliko se puta reinkarnirala kao čovjek ili životinja. Nadalje, pretpostavimo da se ta osoba uvijek smatra osobito plemenitom, da uvijek ima nadnaravna očitovanja kada govori i da je prate znakovi i čuda, zbog čega ljudi smatraju da je posebna. Takva bi osoba bila nenormalna. S jedne strane, život-narav u njoj bila bi nenormalna; s druge strane, život u njoj ne bi bio život božanstva. Jedino se tako može reći.

Bilo da se radi o Njegovim životnim pravilima vladanja ili Njegovim načelima obavljanja stvari, sve što utjelovljeni Bog otkriva i proživljava osobito je normalno i praktično. Pogledajte ono što sam rekao i ono što činim u Svojem životu – je li išta od toga nenormalno? Je li išta od toga nadnaravno ili nekonvencionalno? (Nije.) Što god da rješavam, na Meni nećeš naći ništa neobično. Nisam neobična osoba; samo sam normalna osoba. Štoviše, Moje misli, gledišta, razmišljanje i logika pri rješavanju svake stvari nisu iskrivljeni, ekstremni ni nadnaravni. Smiren sam i staložen kada se ophodim s ljudima i družim s njima. Ako se ljudi žele ophoditi sa Mnom, ophodim se s njima; ako ne žele, ne pokušavam im se dodvoravati. Smatraš li da je Moje razmišljanje normalno kada je riječ o ophođenju s ljudima, rješavanju stvari, obavljanju svakojakih stvari i vladanju? (Da.) Sve je to normalno. Nikada vas nisam pozivao niti poticao da se protivite vlastima bilo koje zemlje niti sam vam ikada rekao nešto poput: „Svi vjernici u Boga dolaze od Boga; svi vi dolazite s trećeg neba. Ne bojte se ovog svijeta; gazite ovaj svijet pod svojim nogama! Svi ste vi pobjednička muška djeca; uzmite željezni štap da vladate ovim svijetom i ovim čovječanstvom. Sve je pod vašim nogama!” Jesam li to ikada rekao? (Ne.) Što sam rekao? Da se u svemu što činite morate vladati u skladu s pravilima. Bez obzira na to u kojoj zemlji vjerujete u Boga i vršite svoju dužnost, morate se pridržavati zakona i postupati u skladu s državnim propisima. Nipošto ne smijete postupati nepromišljeno i samovoljno; morate biti oprezni i ne biti raspušteni. Ako prekršite državne zakone i propise, kada se protiv vas podnese pritužba, to će utjecati na vršenje vaše dužnosti. Stalno vam to ponavljam. Iako zvuči prilično prizemno, vrlo je praktično jer imate premalo životnog iskustva, nedostaje vam uvida i vrlo ste skloni griješiti. Vi ste vjernici u Boga. Svrha vašeg odlaska u različite zemlje kako biste vršili svoju dužnost jest slijediti Božju volju i svjedočiti za Boga, a ne suprotstavljati se bilo kojoj zemlji ili bilo kojoj vladajućoj stranci. Vi ste samo stvorena bića koja vrše svoje dužnosti; trebali biste se u potpunosti pokoriti Stvoriteljevoj vlasti i pokoriti se onome kako Bog orkestrira i uređuje stvari. Bez obzira na to u koju zemlju odete, u kakvom okruženju živite ili kod koje god braće i sestara boravite, morate se vladati u skladu s pravilima i pomagati koliko god možete. Osim toga, morate se pridržavati svih zakona i propisa te zemlje. Opetovano vas potičem da ne kršite pravila i da ne dopustite da se protiv vas podnose pritužbe. Ako se protiv vas podnese pritužba, trebali biste utvrditi kakvu ste pogrešku napravili, koji ste propis prekršili i zašto je pritužba podnesena. Naučite svoju lekciju kako se to ne bi ponovilo. Ako ne naučiš svoju lekciju, pritužbe će se i dalje podnositi protiv tebe. Sve Moje riječi u tom pogledu rješenja su problema na temelju stvarnih okolnosti – govorim ti kako živjeti, kako preživjeti i kako se pridržavati pravila kako ne bi unosio nepotrebne nevolje u svoj život i opstanak. Bez obzira na to u koju zemlju odeš, ondje si da vršiš svoju dužnost. Prvo, moraš se integrirati u zemlju i pridržavati se njezinih zakona i propisa. Ne smiješ remetiti njezin postojeći poredak niti joj stvarati bilo kakve nevolje. Tek će te tada prihvatiti i odnositi se prema tebi kao prema pripadniku te zemlje, i samo se tako možeš skrasiti kako bi vršio svoju dužnost. Ako se čak ni ne pridržavaš mjesnih pravila i činiš stvari kojima kršiš pravila, zbog čega se ljudi stalno žale i stvaraju ti nevolje, do te mjere da te čak i preziru i više ne žele da ondje živiš, kako onda uopće možeš sanjati o vršenju svoje dužnosti? Bez obzira na to gdje živiš, moraš se pridržavati i mjesnih zakona i propisa. Recite Mi, je li ovakvo praktično djelovanje ispravno? Je li vam korisno za vršenje vaše dužnosti? (Da.) Takva je primjena vrlo praktična. Pridržavanje zakona i propisa osnovna je stvar zdravog razuma u stvarnom životu. To nije pravljenje problema ni iz čega, a još manje pretjerana osjetljivost; to je načelo kojeg se morate pridržavati u stvarnom životu. Ako se nešto dogodi ili se pojavi problem, raspravljamo o najboljem načinu da ga riješimo i o tome kako iz njega izvući pouku kako biste ubuduće nastojali činiti manje pogrešaka ili ih potpuno izbjegli te bili ljudi koji se vladaju u skladu s pravilima i savjesno obavljaju stvari. Neki se ljudi ne pridržavaju pravila kamo god pošli. Posvuda bacaju smeće, a s vremena na vrijeme galame i ometaju susjede dok se odmaraju. Poput divljih životinja koje ulaze u selo, oni utječu na okruženje zajednice i ometaju ga, pa kamo god pošli izazivaju prijezir i antipatiju ljudi. Tim ljudima govorim da bi se trebali strogo pridržavati mjesnih zakona i propisa, da moraju slijediti pravila te da samo vladanjem na taj način čovjek ima normalnu ljudskost. Recite Mi, jesu li Moj način razmišljanja i Moje polazište pri rješavanju tih stvari ispravni? (Jesu.) Ne činim stvari koje su uzvišene i veličanstvene, apstraktne, transcendentne ili nekonvencionalne. Samo ispravljam i usmjeravam ljude u pogledu tih sitnih stvari u njihovu životu te pogrešaka i nedostataka koji se pojavljuju u njihovu životu, ukazujući na njihove probleme, ispravljajući ih te dajući im savjete. Je li takvo vladanje utjelovljenog Boga praktično? (Jest.) Tako je praktično! Rješavanje tih stvari uopće nije isprazno i uopće nije odvojeno od stvarnog života. Dakle, bilo da gledamo životna pravila i načela vladanja i obavljanja stvari koja se odražavaju u svakodnevnom životu utjelovljenog Boga ili istine o kojima On besjedi u službi koju obavlja, oba su aspekta toliko normalna i praktična. Oba su aspekta nešto što ljudi s normalnim razmišljanjem, koji vole pozitivne stvari i imaju savjest i razum, mogu razumjeti, shvatiti, prihvatiti i postići. Nijedan od ta dva aspekta nije nimalo odvojen od stvarnog života; to znači biti normalan i praktičan.

Uključuju li ove beznačajne životne stvari koje sam upravo spomenuo načela vladanja i obavljanja stvari? Jesu li vam od pomoći? (Da.) Nastavimo onda. Jednom je u našem dvorištu pukla cijev sustava za navodnjavanje travnjaka, a voda koja je istjecala slila se u susjedovo dvorište. Poslao sam nekoga da brzo ode obavijestiti susjeda i vidi trebamo li mu to počistiti. Susjed je bio pomalo nezadovoljan kad je vidio koliko se vode slilo, ali budući da smo mu sami to rekli, iz pristojnosti nije oko toga pravio velik problem. Kasnije smo mu za Božić dali bombonijeru kao znak isprike. Bio je prilično iznenađen i sretan te nam je rekao da mu se samo javimo ili da slobodno dođemo na njegova vrata i pitamo ako nam zatreba bilo kakva pomoć. Do večeri je čak doveo svoje dijete da nam da košaru s voćem, rekavši: „Sretni blagdani! Hvala vam na vašem daru i dobrodošli u našu zajednicu!” Razmijenili smo nekoliko ljubaznih riječi i zatim su otišli. Pomislio sam da je ovakvo rješavanje stvari prilično dobro; ako se sa susjedima ovako slažemo, naš odnos ne bi trebao biti loš. Kada se pojavi problem, dati drugoj strani dar kao ispriku kako bi se ublažila napetost ili izgladile stvari znači jednostavnu razmjenu usluga. Naravno, oni ne primaju tvoj dar besplatno, iskorištavajući te, nego ti nešto uzvrate. Vidiš, Zapadnjaci jako paze na te stvari. Kada daju darove, nevjerojatno su iskreni. Nije važno jesu li darovi skupi; ključno je da im je srce iznimno iskreno. To je razmjena usluga i ovakvo rješavanje stvari sasvim je prikladno. Naravno, za rješavanje takve stvari postoji kontekst. Kada se ništa ne događa, nema potrebe bez razloga se nekome ulagivati, samoinicijativno mu kuhati kinesku hranu ili mu davati darove, trudeći se iz petnih žila održavati odnos s njim. Za tim nema potrebe. U normalnim interakcijama dovoljno je samo pozdraviti ga kada ga vidiš i prijateljski živjeti jedan pokraj drugog. Ali kada se pojavi problem – na primjer, ako nešto pogriješiš i trebaš se ispričati – onda se ispričaj. To činiš iz razumnosti normalne ljudskosti; nije nimalo pretjerano ni pretenciozno. Recite Mi, je li prikladno tako rješavati stvari? Je li to u skladu s načelima? (Jest.) To nije servilnost, niti je to oholost i nadmenost. Ne ponašaš se nadmoćno, ali također čuvaš svoje dostojanstvo. Neki ljudi misle: „Zapadnjaci vole jesti kinesku hranu. Kako bismo izbjegli njihove pritužbe protiv nas ako u budućnosti prekršimo neka pravila, napravimo im malo okruglica i dajmo im neke grickalice.” Ulagivanje bez razloga – recite Mi, je li to prikladno? (Nije.) S jedne strane, ne možeš znati ima li hrana koju napraviš okus ona iz pravog restorana i bi li je druga strana uopće htjela jesti. Osim toga, oni te ni ne poznaju dobro. Ako im daš hranu koju si sâm pripremio, hoće li ti vjerovati? S druge strane, zašto im daješ darove kada se ništa posebno nije dogodilo? Poznaju li te dobro? Imaš li s njima ikakva posla ili prijateljski odnos? Nemaš, pa ne bi li onda to što im stalno pokušavaš davati kinesku hranu izgledalo kao nešto što bi učinio lud čovjek? (Bi.) Ne bi li to ljudima išlo na živce? (Bi.) Pogledajte Moja načela ophođenja sa susjedima. Je li Moj način razmišljanja normalan? Primjenjujem li načela točno i prikladno? (Da.) Imam li ikakvih očitovanja poremećene logike u razmišljanju? (Ne.) Moje su interakcije s ljudima posve normalne. U normalnim okolnostima nikada ljudima ne dajem darove. Ako Mi netko doista pomogne, dat ću mu nešto da izrazim Svoju zahvalnost. Takvo je ophođenje s ljudima prikladno. To znači biti normalan i praktičan, a također znači vladati se u skladu s pravilima i savjesno obavljati stvari. Većina ljudi ne razumije ova načela; to znači biti glup i neuk. Ne slažete li se? (Slažemo se.) Neki ljudi svoju glupost pokazuju načinom na koji obavljaju stvari. Stalno ljudima daju darove i bez razloga im se ulaguju, a kada ljudi to vide, misle da s njima nešto nije u redu. Ja to ne činim. Ne ulagujem se ljudima. Imam dostojanstvo i imam Svoja načela za obavljanje stvari. Kada se doista pojavi problem, postupam prema načelima. Pridržavam se pravila, imam granice, a Moj je način razmišljanja logičan, usklađen s normalnim razmišljanjem i razumnošću. Ima mnogo pojedinosti u vezi s ovim aspektom, normalnošću i praktičnošću utjelovljenog Boga, ali nema potrebe ulaziti u pojedinosti o mnogim stvarima. Ukratko, Njegovo razmišljanje u tom pogledu svakako je normalno.

Nikada se ne predstavljam u ophođenju s ljudima; čak ni kada se susrećem s braćom i sestrama, nikada se ne predstavljam. U Svojim interakcijama s ljudima nikada se ne pravim važan kao utjelovljeni Bog. Smatraš li da su ovo normalna i praktična očitovanja vladanja u skladu s pravilima i savjesnog obavljanja stvari? (Da.) Na primjer, neka braća i sestre kažu: „Ti si Bog, Ti si Stvoritelj. Svakome je čast obavljati stvari za Tebe. Ako ih ne obave dobro, prizivaju smrt!” Kada susretnem takve ljude, kažem: „Držite se podalje od Mene! Kakva je korist od toga da govorite takve stvari? Čak i ako braća i sestre obavljaju stvari za Mene, ne postavljam im takve zahtjeve.” Bez obzira na to s kim se ophodim, nikada im ne otkrivam Svoj identitet. Recite Mi, je li to očitovanje normalnog razmišljanja i normalne ljudskosti? (Jest.) Vidiš, lud bi se čovjek uvijek predstavljao, govoreći: „Ja sam Car od Žada! Ja sam Kraljica Majka Zapada koja je sišla na zemlju! Dolazim s neba. Ako me vi mali poslušnici ne budete slušali, zbrisat ću vas!” Što bi netko takav bio? (Sotona i đavao.) Bio bi Sotona i đavao. Ljudskim rječnikom, nazvali bi ga duševno bolesnom osobom, osobom koja nema normalnu razumnost. Hoće li se netko tko nema normalnu razumnost vladati u skladu s pravilima i savjesno obavljati stvari? (Neće.) Možeš se vladati u skladu s pravilima i savjesno obavljati stvari samo ako u najmanju ruku posjeduješ optimiziranu savjest i normalnu razumnost. Budući da utjelovljeni Bog ima normalnu ljudskost, Njegovo vladanje i postupci regulirani su savješću i razumom normalne ljudskosti, a On prirodno živi unutar takve normalne ljudskosti koja ima savjest i razumnost; stoga se On u Svojem vladanju i obavljanju stvari strogo pridržava načela vladanja u skladu s pravilima i savjesnog obavljanja stvari. Ako neki nevjernici loše obave neku osobnu stvar za Mene, namjerno Me prevare ili namjerno nešto oštete, iz toga izvlačim pouku i nikada ih više ne koristim. Što se tiče nevjernika, bez obzira na to koliko njihove riječi lijepo zvučale, moram biti na oprezu; ako nisam oprezan, nasjest ću na njihove varke. Na ovom svijetu ima previše prevaranata. Nije ih briga tko si; sve dok te mogu prevariti, učinit će to. U duhovnom kraljevstvu Sotona i đavli jasno vide da Bog ima suverenost nad svim stvarima i vide Božju svemogućnost i Božju bit, ali oni nikada ne poštuju Boga, ne boje se Boga niti priznaju Božji identitet i bit. Sada kada se Bog utjelovio, recite Mi, tko među ljudskim rodom kojeg je Sotona iskvario može priznati Boga i pokoriti Mu se? Čak Ga ni ljudi koji vjeruju u Boga ne priznaju u potpunosti, a kamoli da Mu se pokoravaju. Neki ljudi kažu da će se klanjati pred Bogom i štovati Ga – nemaju problema s tim da kleknu pred nebom, kleknu pred križem, kleknu pred imenom Jahve ili kleknu pred slikom Gospodina Isusa, ali u svojem srcu ne mogu prijeći preko toga da kleknu preda Mnom, pred ovom osobom: „Jesi li ti onaj u kojeg ja vjerujem? Ne izgledaš kao bog! Ako kleknem pred tobom, ne bih li time ponizio sebe? Mogu kleknuti pred nebom, zemljom i svojim roditeljima – kako bih mogao kleknuti pred nekim tako beznačajnim poput tebe? Osobito zato što si žena, neupadljiva izgleda, nisi slavna i nemaš status ni ugled u svijetu – zašto bih kleknuo pred tobom?” U sebi osjećaju nelagodu. Kada žele kleknuti, oklijevaju, a prije nego što uopće kleknu, ponovno ustaju, nevoljni i opirući se. Ja kažem: „Nemoj klečati preda Mnom. Ako želiš kleknuti, klekni pred Bogom na nebu. Ne trebam da klečiš preda Mnom; to ne mogu prihvatiti. Nemam toliku moć da te mogu podići u zrak i odvesti na treće nebo. Samo sam obična osoba. Dovodim tebe, iskvareno ljudsko biće, pred Boga. Zatim ti govorim istine koje znam i razumijem kako bi ih moga primjenjivao i tako postigao spasenje, kako bi se u potpunosti preobrazio u stvoreno biće koje ispunjava mjerilo i zatim vratio Stvoritelju – to je Moja odgovornost i Moja služba. Što se svih vas tiče, jedino vam u tome mogu biti od koristi. Nisam postigao ništa zbog čega bih pred vama zasluživao priznanje niti sam išta takvo učinio pred Bogom na nebu. Ja sam samo obična osoba koja je učinila ono što je trebala učiniti, izgovorila riječi koje je trebala izgovoriti i obavila djelo koje je trebala obaviti. Bez obzira na to jesi li u svom srcu voljan, iz perspektive Moje ljudskosti uopće nisam voljan prihvatiti tvoje klečanje i štovanje. Štoviše, u svom si srcu nevoljan i opireš se, pa to još i manje mogu prihvatiti.” Vidiš, je li Moje razmišljanje normalno? Bez obzira na to iz kojeg aspekta ljudskosti proizlazi, to je očitovanje normalnog razmišljanja. Budući da utjelovljeni Bog živi unutar normalne ljudskosti, živi kao obična osoba u stvarnom životu i nije izvanredan, načinom na koji se On se odnosi prema raznim stvarima i rješava ih uvelike upravljaju savjest i razum Njegove ljudskosti. Zbog toga mnogi ljudi razvijaju predodžbe; misle: „Nije li On samo obična, normalna osoba?” Čak i ako ljudi priznaju utjelovljenje i prihvate Božje djelo, u svojem srcu ne žele kleknuti pred ovom osobom, štovati je ni pokoriti joj se. Zapravo, govoreći iz Svog srca, ne želim prihvatiti tvoje klečanje i štovanje, jer imam dostojanstvo i razumnost. A kamoli kada to činiš nevoljko, čak i kada bi bio voljan kleknuti pred Mnom i štovati Me, ne bih to htio prihvatiti. Što to znači? To znači da unutar savjesti i razuma ljudskosti ovog utjelovljenog Boga postoji i osjećaj srama. Što znači imati osjećaj srama? To znači da, kada bi netko rekao: „Nevoljko klečim pred ovom osobom i štujem je; u sebi to baš i ne želim”; ili kada bi netko živio u stanju smetenosti; ili kada bi netko klečao i štovao dok je ispunjen uobraziljama o Bogu, Ja bih rekao da su sve te vrste klečanja i štovanja nelegitimne. Ne trebam takve rituale; nipošto se ne smijete upuštati u takav ritualizam. Čak i da klekneš preda Mnom, bilo bi Mi neugodno to prihvatiti. Ako bi inzistirao na tome da klekneš preda Mnom, trebam li reći „Blagoslovljen bio” ili „Hvala ti?” Doista ne bih znao što reći. Zašto? Sada ti čak ni samome nije jasno kakvo je tvoje stanje u raznim aspektima, a ipak i dalje pokušavaš kleknuti preda Mnom i štovati Me; Ja to doista ne mogu prihvatiti. Ne znam štuješ li Boga iskreno. Ako bih te pokušao prihvatiti kao osobu koja se boji Boga i kloni zla, ti doista ne bi dorastao tome. Dakle, tu ta stvar zapinje – vrlo je neugodna. Meni još uvijek nije jasno kao kakvu bih te osobu trebao prihvatiti niti što bi bilo prikladno reći ti, pa se u sebi osobito opirem ovom pitanju. Nipošto ne smijete klečati preda Mnom i štovati Me. Ne trebam to i ne sviđa mi se. Ako trebate razumjeti neki aspekt istine ili trebate neki aspekt načela vladanja i obavljanja stvari, mogu besjediti o njima. Ali ako se želite upuštati u tu formalnost, savjetujem vam da to ne činite, barem ne sada. Prije nego što u svojem srcu budete istinski pokorni Bogu i prije nego što krenete putem straha od Boga i klonjenja zla, nemojte to činiti; nemojte se upuštati u tu formalnost. To ne bi bilo dobro; oboma bi nam bilo neugodno. Najbolje je to izbjegavati; upuštanje u takav ritualizam je beskorisno.

U razgovoru u zajedništvu o pitanju ljudskih predodžbi i uobrazilja o utjelovljenom Bogu naveo sam mnogo primjera koji se tiču normalnosti i praktičnosti utjelovljenog Boga. Iz tih primjera možete vidjeti da utjelovljeni Bog nije izvanredan, transcendentan, nadnaravan ni nekonvencionalan. Te i druge slične stvari ono su što bi ljudi trebali razumjeti u vezi s normalnošću i praktičnošću te poniznošću i skrivenošću utjelovljenog Boga. Njegovo proživljavanje te Njegova životna pravila i načela vladanja osobito su praktična i osobito normalna, a kada se s nečim susretne, također može biti strpljiv i tolerantan. Bez obzira na to što čini, sve što utjelovljeni Bog proživljava i otkriva u Svom životu odražava praktičnu stranu načina na koji se Božje utjelovljeno tijelo vlada. Drugim riječima, način na koji se suočava s raznim stvarima i rješava razne probleme u potpunosti se temelji na Njegovim životnim pravilima i načelima vladanja, a to su vladanje u skladu s pravilima i savjesno obavljanje stvari. Prije nekoliko godina dijete našeg susjeda trebalo je krenuti na koledž, pa su u dvorištu priredili zabavu kako bi to proslavili, pjevajući i plešući. Još su uvijek pjevali na mikrofon u jedan ili dva ujutro, a mnogi obližnji susjedi mogli su to jasno čuti. Zapadnjaci vole podnositi pritužbe, ali u toj situaciji nitko nije podnio pritužbu jer smo do tada već mnogo godina bili susjedi. Svi su smatrali: „Djeca su već toliko godina u školi i rijetko se mogu opustiti, pa neka divljaju. Nije veliki problem ako nas s vremena na vrijeme tako ometaju i jednu noć ne spavamo dobro; jednostavno ćemo smatrati da smo ostali budni do kasno.” Je li takvo razmišljanje normalno? Treba li čovjek biti tako strpljiv i tolerantan prema drugima? (Treba.) Neki ljudi kažu: „Ti si Bog, kako možeš biti strpljiv prema iskvarenim ljudima koji stvaraju buku? Ne bi trebao biti strpljiv; Tvoj je odmor tako važan!” Ja kažem: „A čiji nije? Svačiji je odmor važan.” Ali odrasli ponekad trebaju biti tolerantni i pokazati malo razumijevanja; osobito bismo prema djeci trebali pokazati malo tolerancije. Osim toga, kada živiš u ovom svijetu, mnoge stvari ne idu onako kako želiš i često jednostavno moraš biti strpljiv. Te stvari nisu ništa; moraš podnijeti i stvari koje su ozbiljnije od toga i koje ti doista nanose štetu. Živeći u ovom svijetu, tijekom preživljavanja, svatko se susreće s mnogim situacijama u kojima nema izbora. Hoćeš li doista jednostavno zapeti kada se susretneš s takvim situacijama? Zar nećeš moći nastaviti živjeti? Sunce će i dalje izaći sljedeći dan. Život se mora nastaviti. Nema potrebe cjepidlačiti oko sitnice, opterećivati se njome i ponašati se kao da je smak svijeta. Nema potrebe dizati buku niti od muhe praviti slona. U takvim stvarima moraš biti tolerantan i strpljiv. Kada jednog dana stekneš više iskustva, steći ćeš uvid i znati kako se odnositi prema njima. Recite Mi, je li ovakvo razmišljanje normalno? (Jest.) Što bi pomislila osoba s nenormalnim razmišljanjem? „Ti derište, odrastao si i počeo tulumariti. Ti su nevjernici doista đavli! Znaš li ti tko sam ja? Omeo si me dok sam se odmarao, pa ću te natjerati da požališ. Proklinjem te!” Jesu li takve misli normalne? (Nisu.) Te su misli nenormalne, stoga ne smiješ tako razmišljati. Ja Sâm ne bih tako razmišljao. Kada se takve stvari dogode, mogu biti strpljiv i ispravno se odnositi prema njima; mogu se odnositi prema tim stvarima i rješavati ih mislima i gledištima odrasle osobe. Naravno, i to su konkretna očitovanja vladanja u skladu s pravilima i savjesnog obavljanja stvari. Neki ljudi kažu: „Božja je velikodušnost golema poput mora i neba, pa takvi beznačajni ljudi Bogu ne predstavljaju ništa. Koliko god bilo bučno, On to ne čuje; ne osjeća ništa. To znači biti na višoj razini, to znači biti u drugoj sferi, to znači imati širinu uma.” Je li tako? (Nije.) Doista se ne usredotočujem na „širinu uma”. Nisam siguran što „širina uma” znači niti razumijem što znači „biti u drugoj sferi”, a nisam ni na tako „visokoj” razini. Znam samo što su normalno razmišljanje i normalna razumnost, kako postupati na način koji je u skladu s ljudskošću i razumnošću, koje stvari treba strpljivo podnositi, a koje stvari treba shvatiti ozbiljno te kojih se načela i životnih pravila treba strogo pridržavati u ophođenju s ljudima, kao i kako u određenim situacijama razmišljati na način koji nije iskrivljen, radikalan, nadnaravan ni ekstreman te kako normalno razmišljati, ne skrećući na jednu ni na drugu stranu. Ja znam te stvari, ali nikada nisam znao što znače „biti u drugoj sferi”, „imati širinu uma” i „biti nenametljiv u svom vladanju”. Jednostavno se pridržavam načela vladanja u skladu s pravilima i savjesnog obavljanja stvari. Nije li to jednostavno? (Jest.) Koju god stvar rješavam, iz Svoje perspektive i Svojeg stajališta na svaku stvar i svaku osobu gledam ispravno, pravedno, razumno i racionalno kao obična, normalna osoba, nastojeći u svemu što činim postići pravednost, poštenje, razumnost i racionalnost, a da pritom nisam radikalan, isprazan ili nekonvencionalan. Osim toga, ne ponašam se nadmoćno i nikada ni na što ne gledam s tako ispraznog položaja kao što je treće nebo. Iako se ljudima ovakav način na koji rješavam mnoge stvari u stvarnom životu čini vrlo neupadljivim, to su neke misli i gledišta te načini vladanja koje čovjek mora imati dok živi i preživljava kao pripadnik čovječanstva. Ovakav način života prilično je prizeman i nije zamoran, pa mnogi osjećaju da je lako slagati se sa Mnom, bez svakojakih nepotrebnih komplikacija. Svrha toga što vam govorim ove stvari nije samo da vam dam do znanja neke stvari, nego da vam kažem da imam načela kada se ophodim s bilo kim ili rješavam pitanja – nikada ne uzimam stvari silom ili prijevarom, nikada se ne služim slatkorječivošću, nikada ne želim nikoga iskoristiti kada imam posla s ljudima i zasigurno neću prekršiti zakon kako bih riješio bilo koje pitanje. Ukratko, načela Mojeg vladanja jesu pridržavati se životnih pravila o vladanju u skladu s pravilima i savjesnom obavljanju stvari, kako bih imao mirnu savjest i postupao pošteno, kako nikome ne bih naudio niti ikoga prevario i kako ne bih naštetio tuđim interesima. Čak i ako na neki način imam koristi, to se neće dogoditi na štetu interesa drugih ljudi; naprotiv, nastojim biti pošten i pravedan. Rekao sam vam te stvari i naveo te primjere, a također sam vam teoretski govorio o načelima ovog aspekta – kako se vladati. Jednostavno sam takav. Ako želite saznati više kako biste potvrdili normalnost i praktičnost te poniznost i skrivenost o kojima sam govorio te kako biste potvrdili da doista postupam prema tim načelima „vladanja u skladu s pravilima i savjesnog obavljanja stvari”, slobodno istražujte i posvuda prikupljajte dokaze kako biste vidjeli je li ono što govorim u skladu s činjenicama. Ukratko, svima bi vam te stvari trebale biti jasne. To su u osnovi sva pitanja u vezi sa životom i postojanjem utjelovljenog Boga. To su stvari koje biste trebali razumjeti i koje također morate razumjeti.

Ne samo da se utjelovljeni Bog u Svojem ljudskom životu strogo pridržava životnih pravila i načela vladanja u skladu s pravilima i savjesnog obavljanja stvari, nego se tih životnih pravila i načela strogo pridržava i u službi koju obavlja. Djelovao sam i propovijedao mnogo godina, a vi ste uvijek čitali riječi koje besjedim. Kroz razne teme trebali ste moći razumjeti Moja gledišta, stajališta i stavove o raznim pitanjima. To znate u teoriji, ali znate li kako se vladam i obavljam stvari u službi koju izvršavam? Možda neki od vas znaju samo da sam obavljao stvari i znaju kakva sam očitovanja pokazao, ali kada se radi o konkretnim stvarima, možda još ne znate što u Svojem srcu mislim ili kakvi su Moji planovi i zamisli. Stoga ću vam to ukratko predstaviti. Kada je riječ o obavljanju Moje službe, u osnovi, u djelu koje mogu i trebam činiti – a koje se tiče Moje službe – ne štedim truda niti Me išta sputava. Ništa ne zahtijevam od vas niti Sebi pripisujem zasluge. Samo na sve moguće načine pokušavam jasno objasniti ono što mogu učiniti, što razumijem i što znam. Da bih nešto jasno objasnio, čak i ako to bude opširno ili zamorno, dajem sve od sebe da to razjasnim. Nastojim doći do točke kad u srcu osjetim da ste razumjeli i da sam stvari jasno objasnio; tada prestajem govoriti i tema tu završava. Ako smatram da sam rekao premalo i da možda niste razumjeli, onda ću ići u pojedinosti, govoriti više, pa čak i to iznova ponavljati, pokušavajući na sve moguće načine temu jasno objasniti. Ne bojim se da ćete Mi se smijati – ne bojim se da će se neki intelektualci smijati i reći: „Ti si stvarno opširan kada govoriš!” Ja samo ispunjavam Svoju odgovornost na temelju načela vladanja u skladu s pravilima i savjesnog obavljanja stvari, jasno i jednostavno objašnjavajući riječi koje namjeravam reći. Ako ljudi ne mogu dokučiti neke riječi istine o kojima besjedim te nakon što ih čuju i dalje im nisu jasne, onda ću dati primjer i govoriti konkretnije. Premda tako moram izgovoriti mnogo riječi, pa budem iscrpljen, mentalno umoran i usta Mi se sasuše, i dalje moram na sve moguće načine pokušavati stvari jasno objasniti. Ako ni nakon što tog puta završim govoriti ne razumijete, održat ću još jedno okupljanje. A što to podrazumijeva? Održavanje još jednog okupljanja i govorenje dok Mi se usta ne osuše podrazumijeva to da ću biti vrlo iscrpljen; to podrazumijeva da ću se ponovno iscrpiti. Ali ne mogu biti nemaran. Samo zato što sam prošli put govorio o ovoj temi, ne mogu sljedeći put odustati od nje iz straha od iscrpljenosti, razumjeli vi to ili ne. Moram na sve moguće načine pokušati jasno objasniti tu temu. Što se tiče toga možete li nakon što čujete te riječi razumjeti, prihvatiti i primjenjivati istinu, to ovisi o vašoj osobnoj težnji; time se ne zamaram. Međutim, što se tiče tema o kojima želim govoriti, a o kojima još nisam govorio, odgovornosti koje još nisam ispunio ili bremena kojih se još nisam oslobodio, moram ih svakako dovršiti i dobro riješiti, sve dok u sebi ne osjetim: „Sada je to jasno objašnjeno. Obuhvatio sam sve što ova tema uključuje. U najmanju ruku, vi to znate i razumijete.” Tada u sebi osjećam mir. Možda će Me održavanje nekoliko dodatnih okupljanja za vas toliko iscrpiti da neću moći spavati nekoliko dana, ali sljedeći put kada se to dogodi, opet ću postupiti na taj način. Neću biti nemaran i reći: „Da se ne bih iscrpio, neću toliko govoriti i održat ću jedno okupljanje manje. Završimo ovu temu ovdje; većina ljudi ionako ne teži istini.” Neću se prema vama odnositi površno niti ću se površno odnositi prema službi koju obavljam. Kada to činim, nikada ne kažem da moram postupiti pravedno prema Svojoj savjesti ili postupiti pravedno prema braći i sestrama koji su ovdje sjedili i nekoliko sati slušali Moju propovijed. Umjesto toga, prirodno i najbolje što mogu iznosim pred vas sve što trebam učiniti, što želim učiniti i što želim reći, kako biste to čuli i zadobili. Nisam nemaran i ne postupam površno. Ako nešto prvi put ne objasnim jasno, ponovit ću to dva ili tri puta na različite načine. Čak i ako u svojem srcu imate određeno mišljenje o Meni ili kažete da sam opširan, ne marim za to. Sve dok stvari mogu jasno objasniti i postići rezultat, to je dovoljno. Kada govorim, postupam na temelju načela „dobrog i temeljitog obavljanja stvari, ispunjavanja Svoje odgovornosti i iznošenja pred vas svega što je u Meni.” Nisam nemaran niti postupam površno. To je stav utjelovljenog Boga pri obavljanju Njegove službe.

Što se tiče stvari koje nisu povezane s Mojom službom, poput toga da vas ponekad usmjeravam u pitanjima koja spadaju u okvir vaših dužnosti, to je izvan okvira Moje službe. Možda toga niste svjesni. Zapravo, osim besjede o istini i toga da vas usmjeravam da razumijete istina-načela i uđete u istina-stvarnost, ništa drugo nema nikakve veze sa Mnom; to nije ono što trebam činiti. Razjasnit ću vam to. Usmjeravanje vašeg rada nije u okviru Moje službe i nema nikakve veze sa Mnom. Svejedno je obavljam li taj rad ili ne; to je stvar vas ljudi. Ovo je prvi put da sam to spomenuo – stvar vas ljudi. To jest, vaša stvar, stvar ljudi, nema nikakve veze sa Mnom. Zašto to kažem? Ono što obavljate vaša je dužnost, a ono što Ja obavljam Moja je služba. Ja obavljam djelo, dok vi obavljate dužnost; tu postoji razlika. Što se tiče toga da vas usmjeravam u pitanjima u okviru vaših dužnosti, osim što besjedim o istina-načelima, ako Me pitate o stručnim vještinama ili svakodnevnim zadacima, dat ću sve od sebe da jasno izrazim ono što razumijem, u što imam uvid i načela koja sam dokučio, kako biste ih upoznali i razumjeli. Učinit ću sve što je u Mojoj moći da vas poučim i pomognem vam da naučite. Za ono što ne znam, reći ću vam da potražite materijale ili, ako među vama postoji netko tko se u to razumije, posavjetovat ću se s njim: „Ti si se školovao za ovu struku, pa što stručni materijali kažu o tome? Koja su pravila u ovom području znanja? Pronađimo odgovarajuća načela kako bi naš rad više odgovarao ukusu i istančanom oku stručnjaka, kako ne bismo bili ismijani ili postali predmetom poruge, kako ne bismo pravili budale od sebe niti nanijeli sramotu Božjoj kući.” Vidiš, zborske himne, mjuzikli, filmska produkcija, pisanje scenarija, umjetnost, kao i ples, kostimi i tako dalje koje Ja usmjeravam – bez obzira na to o kojem se aspektu stručnog ili nestručnog rada radi, to nije rad koji spada u okvir službe koju obavljam. To je vaša dužnost. Nazivati to „vašom dužnošću” znači da je to vaša stvar i da biste je sami trebali rješavati, jer ta pitanja uključuju određena područja znanja te tehnička i stručna pitanja određenih struka, a to su stvari koje vi morate učiti. Ono što trebate proučavati na vama je da proučavate, ono o čemu se trebate raspitivati na vama je da se raspitujete, a ono što trebate primjenjivati na vama je da primjenjujete. To zapravo nema nikakve veze sa Mnom. Djelo koje obavljam jest da predstavljam Božje utjelovljeno tijelo u izražavanju riječi te da predstavljam Boga tako što vam govorim i radim na vama. Što se tiče rada koji nema nikakve veze s Mojom službom, to je stvar vas ljudi. Za taj je rad Bog odredio vođu i pastira da vas vode, a također je uspostavio razne radne aranžmane te razne upravne odluke i propise. Trebali biste se strogo pridržavati aranžmana vođe kojeg je Bog uspostavio za vas – čovjeka kojeg Duh Sveti koristi – i pokoravati se njegovu vodstvu. A što se smatra sav rad koji obavljam izvan Svoje službe? Sve se to smatra dodatnim radom. Ja ne trebam vršiti dužnost. Ja obavljam djelo i obavljam Svoju službu, a vi vršite svoju dužnost. Stoga mogu usmjeravati vaš rad, ali to nije nešto što trebam činiti. Ako mislite: „Ti moraš obavljati ovaj rad; to je Tvoj rad. Kako bi moglo biti u redu da ga ne obavljaš? Ako ga ne obaviš, svalit ću odgovornost na Tebe i neću Te pustiti da se izvučeš”, onda kažem da ste u krivu. Ne možete to svaliti na Mene. To je dužnost vas ljudi. Kada nešto u vezi sa svojom dužnošću ne razumijete, trebali biste među sobom razgovarati u zajedništvu, raspravljati i tragati. Ako pitate Mene, a okolnosti Mi u tom trenutku to dopuštaju, mogu vam pomoći. Ako nemam vremena i ne mogu vam pomoći, to nije na Meni. Ako se neki od vas služe iskrivljenim rasuđivanjem i kažu da je to ono što bih Ja trebao činiti, onda ste u krivu. To je dužnost koju biste vi trebali vršiti i nema nikakve veze sa Mnom. Ako svoju dužnost ne vršiš dobro, to znači da si neodgovoran i da nisi odan. Ako ne ispuniš svoju dužnost i odgovornost pokušaš prebaciti na Mene, to je očitovanje nedostatka razuma, a Bogu je to nevjerojatno odvratno. Međutim, ako vidim da doista ne možete nešto učiniti, da je to izvan vašeg dosega i da ne znate načela za obavljanje tog rada, onda vam moram priskočiti u pomoć, navesti vam jedan ili dva primjera i izvesti vas na pravi put. Ako to i dalje ne budete mogli učiniti, a okolnosti Mi ne dopuštaju da to učinim ili ni Ja to ne mogu učiniti, onda jedino možemo obustaviti taj dio rada. To je sve što možemo učiniti – tko je kriv što su vam sposobnosti tako ograničene, a vaš kov tako loš? Ali ako ipak obavim neki dio rada, obavljam ga najbolje što mogu. Ako znam kako nešto učiniti, Ja ću vam to reći, a također ću vam dati do znanja što ne znam učiniti. Za ono što ne znam, posavjetovat ću se s vama. Ako ni vi ne znate, Sâm ću promišljati, razmišljati i tragati. Kada smislim put, neke ideje i neke vodilje koje treba slijediti, razgovarat ću s vama u zajedništvu, nastojeći dati sve od sebe da taj rad obavim dobro i temeljito. S jedne strane, to znači biti odgovoran za rad. S druge strane, to vama omogućuje da naučite nešto dok vas usmjeravam. Možete naučiti načela koja treba dokučiti i istine koje treba razumjeti za taj aspekt stručnog rada. Ima ljudi koji, unatoč tome što imaju nešto stručnog znanja, ne mogu proizvesti gotov proizvod, pa ih usmjeravam. Kad ga završe, još uvijek nisam siguran u vezi s tim, pa ih zamolim da se posavjetuju sa stručnjakom iz te struke i da on to provjeri. Ako stručnjak kaže da takav način izrade odgovara normama struke i da se zbog njega nećemo izvrgnuti ruglu, onda ćemo se držati tog načina djelovanja. Ako stručnjak kaže da izgleda kao da ga je napravio amater, da izgleda sramotno, da nije kako treba i da nije u skladu sa standardima, onda ćemo tog stručnjaka zamoliti da u to odmah unese neke promjene. Ne možemo biti samopravedni, ne možemo se pretvarati da nešto razumijemo kada to ne razumijemo i moramo imati samosvijest. Ne bismo se trebali zavaravati; stvari moramo shvatiti ozbiljno te nastojati da, nakon završetka nekog rada, zadobijemo neke stručne vještine. Stoga, kada radim takve stvari, čak i ako sam laik kada je riječ o stručnim vještinama i ne razumijem mnogo, ipak ću dati sve od sebe. Neki ljudi kažu: „Zašto ih i dalje usmjeravaš kada ni Sam to ne razumiješ?” Zato što ti ljudi imaju ograničene stručne vještine; kada se radi o umjetničkim produkcijama koje uključuju stručne vještine, oni doista nisu kreativni niti imaju dobre zamisli. Donekle sam jak u tom području i imam neke zamisli, pa ih pružam tim ljudima koji imaju nekakav temelj ili nešto osnovnog znanja o određenoj struci, a svi oni smatraju da su te Moje zamisli prilično dobre. Kad vidim da oni smatraju da su Moje zamisli prilično dobre, onda ih „drsko” počnem usmjeravati, a neka djela koja sam tako usmjeravao ispala su prihvatljiva. Ne govorim to besramno; to „prihvatljivo” ima svoju osnovu – kažem to samo zato što su ih stručnjaci iz te struke vidjeli i rekli da su prihvatljiva. To „prihvatljiva” ne znači da su vrlo dobra ili da su dosegla profesionalni standard, već samo da su, u najmanju ruku, stručnjaci potvrdili da zadovoljavaju, pa sam miran. Dosad većina ljudi smatra da je nekoliko djela koja sam usmjeravao prihvatljivo, a čini se da su neka čak osvojila nagrade na određenim natjecanjima, zar ne? (Da.) O kojem god se aspektu rada radilo ili kakvu god stvar Ja radio, sve dok imam neke misli i zamisli ili smatram da imam dobar kreativni koncept, svakako ću to iznijeti. Pokušat na sve moguće načine navesti braću i sestre da pomognu primijeniti te ideje pri izradi, kako bi ih više ljudi željelo pogledati. Rezultat je taj da se Božje djelo i Božje riječi šire više, bolje i na većem području – i tako ostvarujemo svoj cilj. Što se tiče načina i metoda kojima nešto obavljam, oni se i dalje temelje na načelima vladanja u skladu s pravilima i savjesnog obavljanja stvari. Kada nešto obavljam, postupam tiho i ulažem sav trud da zadatak završim i da ga dobro obavim. Kada se rad dovrši i prenese na internet, ta je faza gotova.

Ono što utjelovljeni Bog čini u okviru službe koju obavlja temelji se na Njegovim načelima vladanja u skladu s pravilima i savjesnog obavljanja stvari. Kada obavlja stvari izvan tog okvira, također ne odstupa od tih načela; također se vlada u skladu s pravilima i savjesno obavlja stvari. Kad je riječ o problemima koje mogu vidjeti i koje mogu otkriti, ili zamolim nekoga da ih prenese drugima ili se osobno uključim kako bih pružio smjernice i ispravke te kako bih pomogao u njihovu rješavanju. Ukratko, kad je riječ o stvarima s kojima možete doći u dodir ili o kojima ste čuli u svojem stvarnom životu, bez obzira na to o čemu se radi, Ja u osnovi sve rješavam na temelju takvog načela. Štoviše, ne pravim razliku između velikih i malih stvari. Bilo da se radi o uzgoju mačaka, uzgoju pasa, gradnji svinjaca, gradnji torova za ovce, ili kuhanju, izradi odjeće, pa čak i čišćenju, uključujem se u sve što vidim. Kada vidim da nešto radite pogrešno, usmjeravam vas i ispravljam. Oni koji imaju srce slušat će i prihvatiti to, dok oni koji nemaju neće. Nakon toga, vidim tko sluša i tko može slijediti Moje upute, i koristim ih. Tijekom godina ophođenja s vama, tako sam obavljao stvari. Nakon što vam kažem što trebate učiniti, nastavljam pratiti situaciju sve dok se stvar ne završi i dobro obavi. Premda mnogo toga ne radim vlastitim rukama, Moje je srce uvijek usredotočeno na ono što pratim; Moje srce nikada ne napušta te stvari. Ako se nešto treba riješiti hitno i brzo, radim od zore do sumraka i kasno u noć kako bih to obavio te neprestano pratim, nadzirem i usmjeravam. Ali s obzirom na Moje tjelesno stanje, kao što možete zamisliti, obavljanje tog rada prilično je zamorno. Kad se napokon završi, prestajem ondje odlaziti. Na kraju to netko primijeti i kaže: „Bog je ovdje tako dobro organizirao stvari za nas, ali On ne može uživati u tome; mi smo ti koji mogu uživati u svemu tome.” Ja kažem da je dovoljno to što vi možete uživati u tome. Kada se stvari riješe za vas i kada vam sve u pogledu vašeg života i vršenja vaših dužnosti bude prikladno, više se ne trebam time zamarati. Zapravo, posao utjelovljenog Boga jest besjediti o istini i pružati istinu; drugi poslovi nemaju nikakve veze sa Mnom. Ali tijekom ovih godina, osim što sam obavljao Svoj posao, također sam bio zauzet time da vam pomognem riješiti probleme koje imate pri vršenju svojih dužnosti, zbog čega sam također uložio znatan trud. Iako velik dio rada nije ono što trebam činiti, a mnoge stvari nikada prije nisam ni radio – budući da nikada nisam sustavno učio određena znanja ili vještine niti sam se u životu bavio tim stvarima – nisam stajao skrštenih ruku dok su se crkva i Božja kuća susretale s raznim stvarima. Umjesto toga, dajem sve od sebe da vas sve usmjeravam i pomažem vam, a kada se radi o pitanjima svakodnevnog života, također činim sve što mogu kako bih vam sve uredio kako treba. Postupajući iz perspektive ljudskosti, činim ono što mogu. Ako vidim da nešto treba učiniti, a to ne učinim, u sebi ću se osjećati nelagodno. Ako otkrijem problem, a ne ispravim ga, u sebi ću se osjećati nelagodno. Ako postoji rad koji nitko ne zna obaviti, a Ja imam zamisli i mogu ga obaviti, ali ga ne obavim, u sebi ću se osjećati nelagodno. Stoga jednostavno moram nešto poduzeti. Stoga se izvana čini da, osim govorenja i držanja propovijedi, nisam učinio ništa drugo. Ali uložio sam mnogo truda radi vašeg svakodnevnog života i osnovnih stvari koje su vam potrebne za vršenje dužnosti. Većina ljudi toliko je lošeg kova da čak ni te stvari ne mogu dobro obaviti, pa moram razmišljati kako da vas usmjerim. Iako izgledam obično, nisam neka važna ličnost i nisam prošao nikakvu obuku u društvu, kada se radi o osnovnim životnim potrebama osoblja koje svoje dužnosti vrši u Božjoj kući, otkako sam prvi put došao u dodir s vama pa sve do sada, nije bilo nijednog aspekta vašeg osnovnog životnog okruženja, životnih uvjeta i svakodnevnih potreba oko kojeg se nisam potrudio. Uzmimo za primjer sadnju povrća na farmi. U početku, budući da sam vidio da je većina ljudi na farmi živjela na selu i nekoliko se godina bavila sadnjom, odabrao sam neke ljude koji su znali saditi kako bi preuzeli taj rad. Rekao sam im koje povrće saditi u kojem godišnjem dobu i kako ga saditi, misleći da se nakon toga neću o tome morati brinuti. Ali nakon nekog vremena otišao sam na farmu i vidio da je sve u potpunom neredu. Nadzornik se nije mogao nositi s tom odgovornošću, a ni radnici nisu mogli dobro obaviti posao. Na kraju Mi nije preostalo ništa drugo nego uključiti se, pratiti situaciju i malo-pomalo ih usmjeravati. Od odabira i kupnje sjemenja do određivanja koliko posaditi i kako odabrati zemljište, kao i što saditi u kojem godišnjem dobu, koliko toga saditi, kako saditi, tko bi trebao biti odgovoran za sadnju, kako gnojiti i na što treba paziti – sve sam im jasno objasnio. Osobno sam ih tako usmjeravao; radio sam sve osim što im nisam kuhao i hranio ih. Neki ljudi kažu: „Nisi li se prema njima odnosio kao prema trogodišnjoj djeci?” Zapravo je doista bilo tako. Svi su ti ljudi naizgled bili odrasli, ali doista nisu mogli preuzeti te odgovornosti. Jednostavno sam ih morao uzeti za ruku te ih osobno usmjeravati i poučavati na taj način prije nego što su stvari konačno sjele na svoje mjesto. Kasnije su svi ljudi koji su vršili svoje dužnosti mogli jesti žitarice i povrće koje su sami uzgojili. Ljeti su mogli jesti i nešto voća, a zimi povrće koje su pohranili. Da se Višnji nije umiješao i provjerio taj rad, nego ga samo prepustio ljudima ispod Sebe, sve bi bilo upropašteno. U svakom slučaju, koju vam to činjenicu govorim? Učinio sam mnogo toga o čemu nisam govorio, ali ono o čemu govorim odnosi se isključivo na ono što sam učinio.

O tim stvarima ne besjedim zato da bih vam rekao koliko sam toga učinio, koliko sam iscrpljenosti podnio ili koliko sam se trudio radi vas. O tome nema potrebe govoriti. Pa što vam onda govorim? Utjelovljeni Bog dolazi u ovaj ljudski svijet kako bi predstavljao Boga u obavljanju djela. Njegov je posao služba koju obavlja. U ovoj etapi posljednjih dana, Njegov je posao opskrbiti ljude svim istinama koje su im potrebne da bi postigli spasenje. U službi koju obavlja, strogo se pridržava životnih pravila i načela vladanja u skladu s pravilima i savjesnog obavljanja stvari. Izvan toga, u Svojem ljudskom životu i što se tiče Njegovih očitovanja ljudskosti, također nije prekoračio ta načela i životna pravila. Bilo da vas usmjeravam u vršenju vaših dužnosti ili vam pomažem rješavati razna pitanja u vezi s osnovnim životnim potrebama, postupam prema načelima vladanja u skladu s pravilima i savjesnog obavljanja stvari. Nikada ne izvikujem parole niti govorim grandiozno i nikada naslijepo ne izdajem naredbe; jednostavno obavljam stvari praktično. Do koje mjere to činim? Na primjer, kada sam usmjeravao sadnju na farmi, rekao sam im da navedu sve sorte povrća za koje su znali, naziv tog povrća, kako izgleda, koliko traje razdoblje njihovog rasta i koja je sorta najbolja i najprikladnija za lokalnu sadnju. Na temelju onoga što sam znao odabrao sam jednu ili dvije sorte svakog povrća, odredio tko će biti odgovoran za njihovu sadnju i na kraju omogućio da svi u svako godišnje doba mogu jesti svježe povrće. Nikada ne izvikujem parole poput: „Ovo je povrće tako hranjivo. Ljudi imaju toliku korist kada ga jedu. Taj i taj način sadnje znanstveno je utemeljen.” Nikada nisam proučavao nutricionizam niti se razumijem u poljoprivredu. Što Ja znam? Znam kako odabrati sortu povrća koja je prikladna za sadnju na određenom mjestu, kako bi, nakon što izraste, bila okusna, kako bi je svi htjeli jesti i kako ne bi bila uzalud posađena – Moj je pristup upravo tako praktičan. Sve je to vladanje u skladu s pravilima i savjesno obavljanje stvari. To su načela i životna pravila kojih se pridržavam; tako sam se vladao tijekom godina. Nikada ne izvikujem parole i ne trebam vašu zahvalnost. Sve dok su vaša hrana i smještaj prikladni te dok stvari nisu potpuno izvan kontrole, miran sam. Kada nitko ne uzrokuje ometanja niti stvara probleme, kada svugdje izgleda prilično čisto, kada su žitarice i povrće pravilno posađeni, kada su svinje, ovce i ostala stoka pravilno uzgojeni i kada su sva ostala područja prilično dobra te osnovne životne potrebe više nisu problem većini ljudi koji vrše svoje dužnosti, tada se mogu prestati brinuti. Moji zahtjevi u tom pogledu nisu strogi. Vidite, jesam li ikada izvikivao parole dok sam vas usmjeravao u bilo kojem radu ili u pitanjima koja se tiču vaših osnovnih životnih potreba? Nikada nisam izvikivao parole. Nakon što za vas sredim stvari, pronalazim prikladne ljude za provedbu rada. Ako pronađeni ljudi nisu prikladni i rad se ne može provesti, oni se zamjenjuju. Tek kada se rad konačno provede, kada se većina stvari prikladno riješi, a osnovne životne potrebe osoblja koje vrši svoje dužnosti dobro urede, mogu prestati sa Svojim ljudskim radom i više se ne trebam truditi u tom pogledu. Neki Me ljudi još uvijek neprestano pitaju o beznačajnim stvarima. Jedan kaže: „Što bismo trebali učiniti ako novorođeno janje ne može dobiti mlijeko?” Drugi kaže: „Što bismo trebali učiniti ako se odjeća koju izrađujemo stalno skuplja?” Morate sami smisliti kako riješiti te stvari; to je vaša stvar i nema nikakve veze sa Mnom. Čak i kada besjedim o istini, kažem to samo jednom. Postoje zvučni zapisi propovijedi i besjeda. Ako ne razumijete, možete ih poslušati još nekoliko puta te polako o njima promišljati, tragati i razgovarati u zajedništvu. Ako na temelju toga i dalje budete pomalo zbunjeni oko nekoliko pitanja i ne znate kako ih riješiti, možemo o njima razgovarati u zajedništvu kada se sretnemo. Ali kada se radi o onome što ljudi mogu postići, najbolje je da takve stvari sami rješavate. Bog je za ljude stvorio nebo i zemlju i sve stvoreno – sunce, mjesec, zvijezde, vodu, zrak, sunčevu svjetlost, hranu, kao i razna okruženja i živa bića koja su ljudima potrebna, nakon čega je ljude smjestio na zemlju. Bog radi ljudi održava zakone rasta i funkcioniranja svega stvorenog i održava životna okruženja ljudi – na ljudima je da sami žive. Što se tiče toga što saditi u kojem godišnjem dobu, kada to brati, kako to nakon berbe pohraniti, koje se metodama služiti pri pripremi hrane, čega jesti više, čega jesti manje, što jesti u kojem godišnjem dobu, koliko jesti svaki dan – to je vaša stvar. Sada kada se o istini tako jasno besjedilo i kada su vam sva pitanja povezana sa životom pravilno riješena, ako i dalje tražite od Mene da vam pomognem učiniti ovo i ono te ako i dalje od Mene tražite da s vama razgovaram u zajedništvu o ovome i onome, onda uopće nemate razuma. Što se tiče onoga o čemu sam već besjedio, kažem vam da se tim stvarima sami bavite i sami ih rješavate. Crkva ima vođe na svim razinama, kao i čovjeka kojeg koristi Duh Sveti da vas vodi. Trebali biste sami tragati i rješavati stvari; nemojte za sve dolaziti k Meni. Razlog je taj što sam već rekao sve što je trebalo reći, čak sam za vas uredio vaše osnovne životne potrebe, a te beznačajne stvari nisu ono što bih Ja trebao rješavati, nego su vaša vlastita stvar i trebali biste ih sami rješavati.

Bez obzira na to koliko riječi utjelovljeni Bog izgovori ili koliko stvari učini, ljudi moraju znati da, kad je riječ o normalnosti i praktičnosti te poniznosti i skrivenosti utjelovljenog Boga, najvažnije je sljedeće: bilo da utjelovljeni Bog živi među ljudima ili obavlja Svoju službu, najosnovnija životna pravila i načela Njegove ljudskosti koja Njegovo tijelo proživljava, jesu vladanje u skladu s pravilima i savjesno obavljanje stvari. To se odražava u Božjem utjelovljenom tijelu i prirodno se također odražava u Bogu koji posjeduje Božji identitet i bit, Bogu u Njegovu suštinskom identitetu. Naravno, u slučaju Boga to se ne naziva „vladanjem u skladu s pravilima”, ali se Bog u najmanju ruku, u načinu na koji obavlja stvari te u načinu na koji se odnosi prema ljudima i stvarima zasigurno također strogo pridržava tih načela. To je i ono što ljudskost utjelovljenog Boga ima i što jest, i ono što božanstvo Boga u Njegovu suštinskom identitetu ima i što jest. Ono što Njegova ljudskost ima i što jest podrazumijeva vladanje u skladu s pravilima i savjesno obavljanje stvari, dok bit Boga u Njegovu suštinskom identitetu podrazumijeva da se Bog prema ljudima odnosi u skladu s pravilima i savjesno obavlja stvari. Nećemo puno više govoriti o ovome. Koju god perspektivu zauzmeš – u smislu svih stvari koje je Bog stvorio, Božje suverenosti nad čovječanstvom i Njegovog usmjeravanja čovječanstva, od velikih do malih stvari te od makroskopskog do mikroskopskog – Bog čini sve u skladu s pravilima i savjesno. Kada Bog nije bio utjelovljen, bio je skriven među svim stvarima. Iako čovječanstvo nije vidjelo Božji lik ni Njegovo pravo lice, Bog je oduvijek vodio čitavo čovječanstvo. Također je uvijek na praktičan način činio svaku pojedinu stvar, upravljao svakom pojedinom stvari i imao suverenost nad svakom pojedinom stvari u svemiru; ništa što čini nije isprazno. Naravno, nijedna stvar koju su učinile Božje ruke ne ostaje na razini teorija ili parola. Naprotiv, u svakoj pojedinoj stvari koju Bog čini – bez obzira na to možeš li ti to prepoznati ili ne, bez obzira na to možeš li ti to vidjeti ili ne – On to čini u skladu s pravilima i čini to savjesno. Djelo koje namjerava učiniti obavlja praktično. Nikada ne daje izjave niti se opravdava ljudima, niti izvikuje ikakve parole. Naprotiv, oduvijek je iznosio izjave i govorio, praktično vodeći i opskrbljujući čitavo čovječanstvo. I to je ono što Bog ima i što jest. Ono što utjelovljeni Bog ima i što jest zasigurno neće biti odvojeno od onoga što sam Bog ima i što jest niti će s time biti u sukobu. Stoga, nakon što ljudi spoznaju ono što utjelovljeni Bog ima i što jest ili spoznaju životna pravila i načela vladanja kojih se utjelovljeni Bog pridržava, uvelike će spoznati bit Boga u Njegovu suštinskom identitetu te ono što On ima i što jest. Kao rezultat toga, njihove će se predodžbe i uobrazilje o Bogu na nebu u određenoj mjeri smanjiti, a njihova spoznaja, razumijevanje ili pogledi na Boga postat će praktičniji. Relativno govoreći, također će se moći točnije, objektivnije i racionalnije odnositi prema utjelovljenom Bogu, umjesto da osuđuju ono što Njegova ljudskost ima i što jest ili da preziru ili odbacuju ono što Njegova ljudskost ima i što jest. Naprotiv, s jedne će se strane prema tome moći ispravno odnositi, a s druge će strane na temelju onoga što Njegova ljudskost ima i što jest još bolje moći vidjeti ono što Njegovo božanstvo ima i što jest te će tako moći točnije spoznati i Boga na nebu i Boga na zemlji.

U redu, za danas ćemo ovdje završiti naš razgovor u zajedništvu o ovoj temi. Doviđenja!

10. kolovoza 2024.