Shelly, SAD

U travnju 2023. izabrana sam za vođu tima za zalijevanje. Kako se broj pridošlica postupno povećavao, morala sam provjeravati i cjelokupni rad tima. Činilo mi se da u danu nema dovoljno vremena. Ponekad, kad bih provjeravala rad braće i sestara, manje bih vremena provodila sama zalijevajući pridošlice, a ponekad, kad bi mi prioritet bilo zalijevanje pridošlica, ne bih dovoljno pomno provjeravala rad tima. Nikako nisam mogla uskladiti sve te zadatke. Ta me situacija činila tjeskobnom. Bojala sam se da će vođa reći da moja radna sposobnost nije dobra i da je moj kov loš. Osobito sam se bojala da ću biti smijenjena sa svoje dužnosti vođe tima. Među braćom i sestrama koje sam poznavala od prije, neki su postali vođe, a neki nadzornici. Dok sam ja bila samo vođa tima i suočavala se s opasnošću da će me smijeniti. Osjećala sam se pomalo nezadovoljno. Zar ću doista cijeli život biti ovako osrednja? Zar doista nemam kov vođe ili nadzornika? Sjetila sam se kako su braća i sestre govorili da razumno planiranje vremena može poboljšati učinkovitost u dužnosti. Tada mi je srce obasjala zraka nade. Zar ne bih i ja mogla iskoristiti tu metodu da poboljšam svoju radnu sposobnost? Štoviše, kad bih trpjela teškoće i platila cijenu u svojoj dužnosti, zar Bog ne bi blagonaklono gledao na mene te mi poboljšao kov i radnu sposobnost? Razmišljajući o tome, požurila sam poduzeti nešto. Svaki sam dan ispisivala svoj raspored. Zapisivala sam koji posao radim svakog sata i davala sve od sebe da maksimalno iskoristim svoje vrijeme. Nakon što sam neko vrijeme naporno radila, nisam vidjela veliko poboljšanje u rezultatima svoje dužnosti. Tada sam bila prilično uzrujana. Zašto se nisam mogla poboljšati? Zašto je Bog blagonaklono gledao na drugu braću i sestre i dao im dobar kov te ih učinio sposobnima za dužnosti vođa i nadzornika? A ja sam se tako dugo trudila i već mi je i sama uloga vođe tima bila tako iscrpljujuća. Zar Bog doista nije blagonaklono gledao na mene? Osobito kad bi se pojavili problemi ili bi rezultati u mojoj dužnosti bili loši, osjećala bih se još potištenije i negativnije. Nagađala sam da neće proći dugo prije nego što budem smijenjena. Jednom je moja nadzornica saznala za moje stanje i rekla mi: „Breme koje ti pritišće srce preveliko je. Tvoj kov i radna sposobnost ne mogu se mjeriti s braćom i sestrama koji su dobra kova, ali imaš svojih jačih strana. Na primjer, kad naiđeš na probleme i poteškoće u dužnosti, sposobna si iskreno se otvoriti i tražiti. Također, možeš pomoći svima kad je u pitanju ulazak u život. Sve što trebaš učiniti jest pustiti da tvoje snage dođu do izražaja i dobro izvršavati svoju dužnost.” Da, osjećala sam da mi je život previše iscrpljujući i da vršim na sebe velik i nepotreban pritisak.

Jednog sam dana pročitala Božje riječi: „Ti misliš da što više možeš postići ono što je nadnaravno, nadmašujući raspon svog vlastitog kova i sposobnosti, to više dokazuje da je to Božje djelo; da ako tvoja iskrenost i tvoja volja za suradnjom postaju sve veće, onda će Bog sve više i više djelovati u tebi, a tvoj kov i sposobnosti postajat će sve veći. Nije li to predodžba i uobrazilja koju ljudi imaju? (Jest.) Jeste li vi posebno skloni razmišljati na ovaj način? (Da.) Koji je rezultat takvog razmišljanja? Nije li to uvijek neuspjeh i izostanak ostvarenja? Neki ljudi čak postaju negativni, govoreći: ‚Dao sam svoju najveću iskrenost Bogu – zašto mi Bog ne podari dobar kov? Zašto mi Bog ne da nadnaravne sposobnosti? Zašto sam i dalje uvijek slab? Moj kov se nije poboljšao, ne mogu ništa jasno vidjeti i postanem zbunjen kada se suočim sa složenim stvarima. Tako je bilo i prije, zašto je i sada isto? Dodatno, u svom obavljanju svoje dužnosti i svom rješavanju problema, zašto nikada ne mogu nadići svoje tijelo? Razumijem neke doktrine, ali i dalje ne mogu jasno vidjeti stvari, a kada je riječ o rješavanju stvari, ostajem neodlučan i još uvijek zaostajem za onima dobrog kova. Moja radna sposobnost je također loša, a moje obavljanje dužnosti je neučinkovito. Moj kov se uopće nije poboljšao! Što se događa? Je li moguće da moja iskrenost prema Bogu nije dovoljna? Ili se ja ne sviđam Bogu? U čemu sam nedostatan?’ Neki ljudi traže razne razloge i iskušali su mnoge pristupe kako bi promijenili ovu činjenicu, kao što je slušanje više propovijedi, pamćenje više Božjih riječi, pisanje više bilješki o duhovnoj posvećenosti, kao i slušanje ljudi kako više razgovaraju o istini te više traženja, ali konačni rezultat je i dalje razočaravajuć. Njihov kov i radna sposobnost ostaju kao i prije, bez ikakvog poboljšanja čak ni nakon tri do pet godina vjerovanja u Boga” (Riječ. Svezak VII.: O težnji za istinom. Kako težiti istini (2).). „Ako ti uvijek vjeruješ da je svrha Božjeg rada i govora kako bi opskrbio ljude istinom ta da promijeni sve te urođene odlike ljudi i misliš da se tek tada netko može smatrati potpuno ponovno rođenom, istinski novom osobom o kojoj Bog govori, onda se grdno varaš. To je ljudska predodžba i uobrazilja. Nakon što to shvatiš, trebao bi otpustiti takve predodžbe, uobrazilje, nagađanja ili osjećaje. To jest, u procesu težnje istini, ti se ne bi trebao uvijek oslanjati na osjećaje ili nagađanja kako bi sažeo ove stvari: ‚Je li se moj kov poboljšao? Jesu li se moji nagoni promijenili? Je li moja osobnost i dalje jednako loša kao i prije? Jesu li se moji obrasci življenja promijenili?’ Nemoj promišljati o tome; takvo je promišljanje uzaludno, jer to nisu aspekti koje Bog namjerava promijeniti, a Božje riječi i djelo nikada nisu bili usmjereni na te stvari. Božje djelo nikada nije imalo za cilj promijeniti ljudski kov, nagone, osobnost i tako dalje, niti je Bog ikada govorio u svrhu mijenjanja tih aspekata kod ljudi. Podrazumijeva se da Božje djelo opskrbljuje ljude istinom na temelju njihovih prirođenih uvjeta, s ciljem da navede ljude da razumiju istinu, a zatim je prihvate i pokore joj se. Drugim riječima, bez obzira na to kakav kov imaš i bez obzira na to kakvi su tvoja osobnost i nagoni, ono što Bog želi učiniti jest usaditi istinu u tebe, promijeniti tvoje stare predodžbe i iskvarene naravi, a ne promijeniti tvoj prirođeni kov, nagone i osobnost. Sada razumiješ, zar ne? Što je to što Božje djelo ima za cilj promijeniti? (Božje djelo ima za cilj promijeniti stare predodžbe i iskvarene naravi unutar ljudi.) Sada kada razumiješ ovu istinu, trebao bi otpustiti one uobrazilje i predodžbe koje su nerealne i bave se nadnaravnim stvarima i ne bi trebao koristiti te predodžbe i uobrazilje kako bi mjerio sebe ili sebi postavljao zahtjeve. Umjesto toga, trebao bi tragati za istinom i prihvatiti je na temelju raznih prirođenih uvjeta koje ti je Bog dao. Koji je konačni cilj u tome? Cilj je da, na temelju svojih prirođenih uvjeta, ti razumiješ istina-načela, razumiješ svako pojedino istina-načelo koje bi trebalo primijeniti u raznim situacijama s kojima se susrećeš te da možeš promatrati ljude i stvari te se vladati i postupati prema tim istina-načelima. Činjenje toga ispunjava Božje zahtjeve” (Riječ. Svezak VII.: O težnji za istinom. Kako težiti istini (2).). Nakon što sam pročitala Božje riječi, odjednom mi je sinulo da živim prema svojim predodžbama i uobraziljama. Mislila sam da će, ako netko iskreno vjeruje u Boga, pozorno izvršava svoju dužnost, trpi teškoće i plati cijenu, Bog na njega gledati blagonaklono. Mislila sam da će mu pomoći da poboljša svoj kov i radnu sposobnost te omogućiti da rezultati njegovih dužnosti nadmaše njegov prvotni kov i radnu sposobnost. Čak i da je kov takve osobe loš, ona bi i dalje mogla izvršavati dužnosti vođe i nadzornika u crkvi, postajući jedan od njezinih stupova. Stoga, iako sam stvari radila polako i imala lošu radnu sposobnost, mislila sam da će me Bog, sve dok pozorno izvršavam svoju dužnost, trpim teškoće i plaćam cijenu, gledati blagonaklono. Tako sam ispisivanje dnevnog rasporeda, planiranje vremena, trpljenje teškoća i plaćanje cijene htjela iskoristiti kao način da poboljšam svoj kov i radnu sposobnost. Međutim, nakon što sam se neko vrijeme trudila, moj se kov i radna sposobnost nisu poboljšali kako sam zamišljala te sam postala negativna i potištena. Mislila sam da me Bog ne gleda blagonaklono niti da radi na meni. Sada, nakon što sam pročitala Božje riječi, shvatila sam da Božje djelo nije nadnaravno, već praktično. Moj je kov proizvod Božjeg predodređenja. Bog djeluje kako bi pomogao ljudima da uđu u istinu, odbace svoje iskvarene naravi i prožive istinsko obličje čovjeka. On ne djeluje kako bi promijenio ljudski kov i radne sposobnosti. Kada ljudi iskreno izvršavaju svoje dužnosti i tragaju za istinom, mogu dobiti prosvjetljenje i vodstvo Duha Svetoga te savladati neke od prepreka u svojoj dužnosti. Međutim, sve se to temelji na zadanom kovu osobe i to je nešto čemu ljudi mogu dorasti ako se samo potrude. Nijedna osoba lošeg zadanog kova nije dobila kov vođe zahvaljujući djelu Duha Svetoga. Sve su to bile moje predodžbe i uobrazilje. Shvatila sam da, ako vjernici u Boga ne tragaju za istinom i ako teže samo u skladu sa svojim predodžbama i uobraziljama, ne samo da neće moći razumjeti istinu i dobro izvršavati svoju dužnost, već će ići i protiv Božjih zahtjeva.

Nakon nekog vremena, zbog potreba posla, moja me nadzornica rasporedila u drugu crkvu da zalijevam pridošlice. Sestra s kojom sam ranije surađivala postala je nadzornica crkve, a ja sam i dalje bila samo osoba koja zalijeva. Odjednom sam osjetila veliki jaz između sebe i nje. Iako sam znala da Božje djelo ne mijenja ljudski kov, nisam bila voljna to prihvatiti i bila sam nezadovoljna svojim kovom. Mislila sam da su ljudi dobrog kova oni koje će crkva promicati i obučavati, te da su upravo oni stupovi crkve. Samo su takvi ljudi imali svijetle izglede za budućnost i drugi su o njima imali visoko mišljenje. S druge strane, oni lošeg kova mogli su obavljati samo neke sporedne poslove, ljudi su ih gledali svisoka, a Bogu nisu bili dragi. Nisam željela dobiti etiketu nekoga „lošeg kova”. Mislila sam da bi, jednom kad mi prišiju takvu etiketu, to bilo ravno priznanju da sam beskorisna. Ne bih imala baš nikakvih izgleda! To nikako ne bi išlo; morala sam se nastaviti truditi. Čak i ako ne budem mogla znatno poboljšati svoj kov, bilo bi u redu da, trpljenjem teškoća i plaćanjem cijene u svojoj dužnosti, dovedem svoj kov otprilike na razinu drugih. Zato sam se tada užurbano bacila na posao i aktivno ga obavljala. Kad bih nešto postigla, bila bih jako sretna i jedva bih dočekala da to ispričam braći i sestrama, nadajući se da ću dobiti njihovo odobravanje. Međutim, poslije sam naišla na neke nerješive poteškoće pri zalijevanju pridošlica, a bilo je i zadataka koje sam zanemarila. Bila sam obeshrabrena i tužna. Činilo se da moj kov doista nije dobar. Tih sam se dana već jako trudila, ali i dalje nisam dobro obavljala posao. Ma zaboravi, pomislila sam; koliko god naporno radila, ništa se neće promijeniti. Loš je kov neizlječiva bolest. A da to nisam ni primijetila, postala sam negativna i pasivna pri izvršavanju svoje dužnosti i nisam htjela ni razmišljati o rješavanju problema u svom radu. Čak sam htjela izbjeći odgovornost, misleći da svoju dužnost loše izvršavam zbog svog ograničenog kova i da tu ništa ne mogu učiniti. U tom razdoblju osjećala sam se pomalo smušeno, a kad bih čitala Božje riječi, nisam mogla umiriti srce. Kad bih se molila, nisam znala što bih rekla Bogu. Stalno sam se osjećala potišteno.

Jednog dana, tijekom svoje duhovne posvećenosti, pročitala sam dva odlomka Božjih riječi: „Ne iskušavaj sebe, niti pokušavaj pomicati svoje granice. Bog zna kakvi su tvoj kov i sposobnosti. Kakav kov i sposobnosti ti je Bog dao, On je to odavno predodredio. Uvijek željeti nadmašiti to znači biti ohol i precjenjivati se; to je traženje nevolje i neizbježno će završiti neuspjehom. Ne zanemaruju li takvi ljudi svoje prave zadatke? (Da.) Ne vladaju se na način koji poštuje pravila i ne drže se čvrsto svojih pravih položaja da bi ispunili dužnosti stvorenog bića – ne slijede ta načela u svojim postupcima, već se uvijek pokušavaju razmetati. Postoji izreka: ‚Starica stavlja ruž – da imaš u što gledati.’ U koju bi svrhu ‚starica’ to činila? (Da bi se pravila važna.) Starica ti želi pokazati: ‚Ja, kao starica, nisam obična – pokazat ću ti nešto posebno.’ Ne želi da je se gleda svisoka, već želi biti visoko cijenjena i poštovana; želi pomaknuti svoje granice i nadmašiti sebe. Nije li to ohola narav? (Jest.) Ako imaš oholu narav, onda ne ostaješ u svojim granicama, ne želiš se vladati na način koji priliči tvom položaju. Uvijek želiš postavljati izazove pred sebe. Što god drugi mogu, želiš i ti moći. Kada drugi čine stvari zbog kojih se ističu, postižu rezultate ili daju doprinose i primaju svačiju pohvalu, osjećaš se nelagodno, ljubomorno i nezadovoljno. Tada želiš napustiti svoje trenutačne zadatke kako bi preuzeo posao koji ti omogućuje da zablistaš, želeći i ti biti visoko cijenjen. Ali nisi sposoban raditi posao koji ti omogućuje da se istakneš, pa nije li to traćenje vremena? Nije li to zanemarivanje svojih pravih zadataka? (Jest.) Ne zanemarujte prave zadatke, jer njihovo zanemarivanje neće dobro završiti. Ne samo da odgađa stvari i trati vrijeme, zbog čega te drugi gledaju svisoka, već i čini da te Bog odbacuje s prezirom, i na kraju, mučiš sebe dok ne postaneš prilično negativan” (Riječ. Svezak VII.: O težnji za istinom. Kako težiti istini (3).). „Bog samo promatra vladaš li se na način koji priliči tvom položaju i jesi li netko tko dobro obavlja dužnosti stvorenog bića. On promatra ulažeš li u obavljanju svoje dužnosti cijelo svoje srce i snagu unutar urođenih osobina koje ti je Bog dao i postupaš li prema načelima i postižeš li rezultate koje Bog želi. Ako možeš postići sve te stvari, Bog ti daje najvišu ocjenu. Pretpostavimo da ne činiš stvari u skladu s Božjim zahtjevima i, čak i ako se trudiš i ulažeš napor, sve što činiš samo je razmetanje i isticanje sebe te ne postupaš prema istina-načelima niti ulažeš cijelo svoje srce i svu svoju snagu da udovoljiš Bogu u obavljanju svoje dužnosti. U tom slučaju Bog s prezirom odbacuje tvoja očitovanja i ponašanje. Zašto ih Bog odbacuje s prezirom? Bog kaže da se ne usredotočuješ na prave zadatke, nisi uložio cijelo svoje srce, snagu ili um u obavljanje svoje dužnosti i ne hodaš ispravnim putem. Kov, darovi i talenti koje ti je Bog dao već su dovoljni – samo što ti nisi zadovoljan, nisi posvećen svojoj dužnosti, nikad ne znaš svoje mjesto, uvijek želiš iznositi uzvišene ideje i razmetati se, na kraju upropaštavajući svoje dužnosti. Nisi iskoristio kov, darove i talente koje ti je Bog dao, nisi se potrudio najviše što možeš i nisi postigao nikakve rezultate. Iako si možda prilično zaposlen, Bog kaže da si poput lakrdijaša, a ne osoba koja zna svoje mjesto i usredotočena je na svoje prave zadatke. Bog ne voli takve ljude” (Riječ. Svezak VII.: O težnji za istinom. Kako težiti istini (3).). Nakon što sam pročitala Božje riječi, shvatila sam da mnome upravlja ohola narav zbog stalne želje da promijenim svoj kov. Moja je narav bila vrlo ohola i nikad nisam željela zaostajati za drugima. Htjela sam zadobiti poštovanje i odobravanje drugih te se izdvojiti iz mase. Vjerovala sam da bi to dalo vrijednost mom životu, pa sam željela iskoristiti poboljšanje svog kova kako bih postigla taj cilj. Dok sam odrastala, uvijek sam bila najbolja učenica u školi. Ako bi netko na testu dobio bolju ocjenu od mene, ne bih htjela priznati poraz i bila bih odlučna da sljedeći put povratim svoju prednost. Moja je majka često govorila da sam previše natjecateljski nastrojena. Budući da su mi ocjene u školi bile dobre, zadobivala sam pohvale roditelja i učitelja, a učitelji su čak od mojih kolega iz razreda tražili da uče od mene. Jako sam uživala u tome što se ističem i smatrala sam da se čovjek treba izdvojiti od svoje konkurencije. I sada sam svoju dužnost izvršavala s istom težnjom, uvijek želeći biti vođa ili nadzornica. Mislila sam da su takvi ljudi stupovi crkve, da im se svi dive i da ih odobravaju te da oni lošeg kova mogu izvršavati samo obične dužnosti, radeći u pozadini i živeći kao beskorisni ljudi. Stoga, kad sam vidjela da je sestra s kojom sam ranije surađivala postala vođa crkve, a ja sam bila samo obična osoba koja zalijeva, nisam to mogla prihvatiti. Nisam željela zauvijek ostati tako osrednja. Odbijala sam se pomiriti s tim ili priznati poraz i nisam bila voljna izvršavati svoju dužnost stojeći čvrsto na zemlji. Uvijek sam htjela poboljšati svoj kov i izvršavati dužnosti vođe ili nadzornika. Iako su Božje riječi jasno govorile da Božje djelo ne mijenja ljudski kov, ja sam to i dalje odbijala prihvatiti. Uvijek sam se htjela truditi i dati sve od sebe kako bih svojim napornim radom i plaćanjem cijene poboljšala svoj kov. Bila sam doista tako buntovna, tako ohola! Bog kaže: „Kov, darovi i talenti koje ti je Bog dao već su dovoljni – samo što ti nisi zadovoljan, nisi posvećen svojoj dužnosti, nikad ne znaš svoje mjesto, uvijek želiš iznositi uzvišene ideje i razmetati se, na kraju upropaštavajući svoje dužnosti.” Imala sam lošu radnu sposobnost i moj kov nije bio baš dobar; nisam bila materijal za vođu. Međutim, postojala su područja u kojima sam bila vješta. Na primjer, govorila sam strani jezik i uživala u razmišljanju o Božjim riječima. Kad bih razgovarala u zajedništvu o svojoj spoznaji istine, moje je razmišljanje također bilo relativno jasno. Zapravo, dužnost zalijevanja koju sam tada izvršavala savršeno mi je odgovarala. Međutim, nisam se mogla zadovoljiti svojim mjestom, uvijek sam željela poboljšati svoj položaj i izvršavati dužnost nadzornice. Ispostavilo se da nikakav trud nije promijenio moj kov; naprotiv, zbog toga mi je stanje postalo prilično loše, pa ni svoj vlastiti posao nisam mogla dobro obavljati. Prepoznavši to, osjećala sam se krivom i dužnom.

Poslije sam ponovno pomislila: „Zašto uvijek mislim da je to što sam lošeg kova loša stvar? Zašto dopuštam da to utječe na vršenje moje dužnosti?” Kad sam pročitala Božje riječi koje su se odnosile na to pitanje, moje se stanje promijenilo nabolje. Svemogući Bog kaže: „Upravo zato što su tvoj kov i sposobnosti ograničeni, učinci tvojih dužnosti uvijek su prosječni, uvijek ne uspijevajući doseći razinu ili mjerilo koje idealno zamišljaš. Dakle, nesvjesno, neprestano shvaćaš da nisi nikakva istaknuta, nadmoćna ili izvanredna osoba. Postupno, dolaziš do razumijevanja da nisi tako dobrog kova kao što si zamišljao, već posve običnog. Ovaj postupni proces vrlo ti je koristan da spoznaš sebe – na praktičan način doživljavaš neke neuspjehe i zastoje, i nakon unutarnjeg promišljanja, točnije procjenjuješ razinu svojih sposobnosti i kova. Sve više prepoznaješ da nisi osoba dobrog kova, da, iako možda imaš neke jače strane i darove, malo sposobnosti prosuđivanja, ili povremeno imaš neke ideje ili planove, i dalje zaostaješ za istina-načelima, daleko si od Božjih zahtjeva i mjerila istine, a još dalje od mjerila posjedovanja istina-stvarnosti – nesvjesno, imaš te prosudbe i procjene o sebi. U procesu prosuđivanja i procjenjivanja sebe, tvoja spoznaja o sebi postat će sve točnija, a tvoje iskvarene naravi i otkrivenja iskvarenosti postat će sve rjeđi, postajući suzdržaniji i kontroliraniji. Naravno, kontroliranje tvojih iskvarenih naravi nije cilj. Koji je cilj? Cilj je da, dok su tvoje iskvarene naravi kontrolirane, postupno učiš tragati za istinom i vladati se na pristojan način, ne pokušavajući uvijek iznositi zvučne ideje ili pokazivati svoje vještine, ne težeći uvijek natjecateljski da budeš najbolji ili najjači i ne pokušavajući se uvijek dokazivati. Dok se svijest o tome neprestano urezuje duboko u tvoje srce, promišljat ćeš: ‚Moram tražiti koja su istina-načela za ovo i što Bog kaže o tome.’ Svijest o tome postupno će se uspostaviti duboko u tvom srcu, a stupanj tvojeg traganja, priznavanja i prihvaćanja Božje riječi i istine sve će više rasti, što za tebe označava nadu u spasenje. Što više možeš prihvatiti istinu, to će se manje tvoje iskvarene naravi otkrivati; još bolji rezultat je to da ćeš imati više prilika koristiti Božju riječ kao mjerilo za primjenu. Nije li to postupno kretanje putem spasenja? Nije li to dobra stvar? (Jest.) Ali ako su sve tvoje sposobnosti nadmoćne i savršene te izvanredne među ljudima, možeš li i dalje tragati za istinom dok rješavaš stvari i vršiš svoje dužnosti? To je teško reći. Vrlo je teško za nekoga s izvanrednim sposobnostima u svim područjima doći pred Boga mirnog srca ili poniznog stava kako bi spoznao sebe, spoznao svoje nedostatke i iskvarene naravi te došao do toga da traga za istinom, prihvaća istinu, a zatim primjenjuje istinu. To je prilično teško učiniti, zar ne? (Jest.)” (Riječ. Svezak VII.: O težnji za istinom. Kako težiti istini (7).). „Većina onih koje Bog spašava ne zauzimaju visok položaj u svijetu ili među ljudima u društvu. Budući da su prosječnog kova i prosječnih sposobnosti ili čak lošeg kova i loših sposobnosti, i bore se za popularnost ili uspjeh u svijetu, uvijek osjećajući da je svijet mračan i nepravedan, oni imaju potrebu za vjerom, i na kraju, dolaze pred Boga i ulaze u Božju kuću. To je osnovni uvjet koji Bog daje ljudima pri njihovom odabiru. Samo ako imaš tu potrebu možeš imati želju prihvatiti Božje spasenje. Ako su tvoji uvjeti u svim aspektima vrlo dobri i prikladni za borbu u svijetu, i uvijek želiš steći ime za sebe, tada ne bi imao želju prihvatiti Božje spasenje, niti bi čak imao priliku primiti Božje spasenje. Iako si možda prosječnog ili lošeg kova, i dalje si mnogo više blagoslovljen od nevjernika jer imaš priliku da te Bog spasi. Stoga, biti lošeg kova nije tvoj nedostatak, niti je prepreka tvom odbacivanju iskvarenih naravi i postizanju spasenja. U konačnici, Bog je taj koji ti je dao taj kov. Imaš onoliko koliko ti Bog daje. Ako ti Bog da dobar kov, onda si dobrog kova. Ako ti Bog da prosječan kov, onda si prosječnog kova. Ako ti Bog da loš kov, onda i lošeg kova. Kada to shvatiš, moraš to prihvatiti od Boga i moći se pokoriti Božjoj suverenosti i aranžmanima. Koja je istina temelj za pokoravanje? To je da takvi Božji aranžmani sadrže Božje dobre namjere; Bog je brižno promišljen i ljudi se ne smiju žaliti niti pogrešno shvaćati Božje srce. Bog te neće visoko cijeniti zbog tvog dobrog kova, niti će te prezirati ili te se gnušati zbog tvog lošeg kova. Čega se Bog gnuša? Ono čega se Bog gnuša jest to da ljudi ne vole ili ne prihvaćaju istinu, da ljudi razumiju istinu, ali je ne primjenjuju, da ljudi ne čine ono što su sposobni učiniti, da ljudi ne mogu dati sve od sebe u svojim dužnostima, a ipak uvijek imaju pretjerane želje, uvijek žele status, uvijek se natječu za položaj i uvijek Mu postavljaju zahtjeve. To je ono što Bog smatra odvratnim i gnusnim” (Riječ. Svezak VII.: O težnji za istinom. Kako težiti istini (7).). Nakon što sam pročitala Božje riječi, bila sam prilično dirnuta. Shvatila sam da je moj loš kov predodredio Bog i da u tome leže Božje dobre namjere; bila je to dobra stvar. Zapravo, moja je narav uvijek bila vrlo ohola. U prošlosti sam, zbog te naravi i neizvršavanja dužnosti u skladu s načelima, nanijela štetu crkvenom radu i počinila prijestup. Da sam bila dobrog kova i imala jaku radnu sposobnost, moja bi narav bila još oholija te bi mi bilo još teže slušati mišljenja braće i sestara. Ne bih se mogla poniziti i tražiti istina-načela. Tako bi mi bilo lako činiti zlo te prekidati i ometati crkveni rad. Upravo zato što je moj kov bio pomalo loš i što se nisam mogla nositi s velikom količinom posla, mogla sam svoju dužnost vršiti staloženije i razboritije nego prije. Ponekad, kad bi se moje mišljenje malo razlikovalo od mišljenja drugih, nisam bila tako tvrdoglava. To je bio nesvjesni oblik samozaštite koji je smanjio opasnost da počinim zlo. Sjetila sam se jedne sestre koju sam ranije upoznala i za koju su svi govorili da je dobra kova, zbog čega sam joj zavidjela. Poslije je bila izabrana za vođu, a opseg posla koji je nadgledala postajao je sve širi. Međutim, ona nije težila istini, nije obraćala pozornost na jedenje i pijenje Božjih riječi niti je tragala za istinom kako bi riješila svoju iskvarenu narav. U konačnici, kada se suočila s kušnjama, izdala je Boga i napustila svoju dužnost. To mi je pokazalo da, bez obzira na to koliko su nečiji kov i radna sposobnost dobri, najvažnije je može li ta osoba težiti istini i riješiti svoju iskvarenu narav. Hoće li neka osoba biti spašena ili neće ne ovisi u potpunosti o razini njezinog kova. Biti dobrog kova nije nužno dobra stvar, baš kao što ni biti lošeg kova nije nužno loša stvar. Najvažnije je može li se netko pokoriti Božjoj suverenosti i uređenjima te ispravno sagledati svoj kov, težiti istini čvrsto stojeći na zemlji i dobro izvršavati svoju dužnost kao stvoreno biće. To je ključno.

Zatim sam pročitala jedan odlomak Božjih riječi i pronašla put primjene. Svemogući Bog kaže: „Nemoj svim sredstvima pokušavati promijeniti svoj kov ili poboljšati svoje sposobnosti u svim aspektima, već točno prepoznaj svoj urođeni kov i sposobnosti i ispravno im pristupi. Ako otkriješ svoje nedostatke, brzo prouči ona područja u kojima možeš postići napredak u kratkom vremenu kako bi ih nadoknadio. U onim područjima koja ne možeš doseći, nemoj se siliti. Postupaj u skladu sa svojom stvarnom situacijom; radi stvari na temelju vlastitog kova i sposobnosti. Krajnje načelo je vršiti svoju dužnost prema Božjoj riječi, Božjim zahtjevima za ljude i istina-načelima. Bez obzira na razinu tvog kova, možeš u različitoj mjeri praktično postupati i obavljati svoje dužnosti prema istina-načelima; možeš zadovoljiti ili ispuniti Božja mjerila. Ova istina-načela nipošto nisu prazne priče; ona nipošto ne nadilaze čovječanstvo. Sve su to putevi primjene skrojeni po mjeri za iskvarene naravi, instinkte i razne sposobnosti i razne vrste kova stvorenog čovječanstva. Stoga, bez obzira na to kakvog si kova, bez obzira na to u čemu su tvoje sposobnosti nedostatne ili manjkave, to nije problem; ako istinski razumiješ istinu i voljan si primjenjivati istinu, postojat će put naprijed. Nedostaci osobe u određenim aspektima kova i sposobnosti nipošto ne ometaju njezinu primjenu istine. Ako ti nedostaje sposobnost prosuđivanja ili neka druga sposobnost, možeš više tragati i više razgovarati u zajedništvu – tražiti upute i prijedloge od onih koji razumiju istinu. Kada razumiješ i shvatiš načela i puteve primjene, trebao bi ih primjenjivati svom svojom snagom na temelju svog rasta. Prihvatiti i primjenjivati – to je ono što bi trebao činiti” (Riječ. Svezak VII.: O težnji za istinom. Kako težiti istini (7).). Iz Božjih sam riječi shvatila da čovjek ne bi trebao pod svaku cijenu pokušavati promijeniti svoj kov, već bi, u onoj mjeri koliko mu to njegov zadani kov dopušta, trebao uložiti svoje srce, energiju i um u izvršavanje svoje dužnosti. Trebao bi marljivo proučavati i dubinski istraživati profesionalna znanja koja mora usvojiti te iskoristiti puni potencijal svog zadanog kova. Što se tiče kova i radne sposobnosti, oni se mogu malo poboljšati ako je to moguće, ali ako osoba tome nije dorasla, nema potrebe da se forsira. Shvativši to, osjetila sam jasnoću u srcu.

Od tada sam razmišljala o tome kako uložiti srce i energiju u izvršavanje svoje dužnosti unutar granica svog zadanog kova. Shvatila sam da nisam dobra u obučavanju pridošlica za izvršavanje njihovih dužnosti, pa sam nastojala tražiti i razmišljati o načelima vezanim za to. Također sam pažljivo slušala što braća i sestre dijele i o čemu razgovaraju. Ponekad, kad bih naišla na neke probleme i ne bih znala kako ih riješiti, nisam ih pokušavala izbjeći ili kriviti Boga što mi je dao loš kov. Umjesto toga, molila sam se Bogu i oslanjala na Njega, istovremeno tražeći savjet i razgovarajući u zajedništvu s braćom i sestrama. Tijekom tog procesa primjene, nesvjesno bih dolazila do planova za rješavanje nekih stvari. Sada je moj kov isti kao i prije. Nije se promijenio. Međutim, razumijem kako ispravno sagledati sebe te je moje srce oslobođeno i rasterećeno.