Kad mi je bilo osam godina, moja je obitelj doživjela jedan nepredviđeni događaj. Otada smo se majka i ja oslanjali isključivo jedno na drugo kako bismo preživjeli, a ona me vratila u naš dom na selu. Tada smo bili u potpunoj neimaštini. Drugi su živjeli u kućama na kat, dok smo mi bili samo u kolibici s krovom od crijepa; živjeli smo vrlo teško. Zavidio sam drugima i nadao se da ću, kad odrastem, zaraditi mnogo novca kako bismo majka i ja imali financijsku sigurnost. Kako bih zaradio novac, nakon srednje škole nisam nastavio obrazovanje. Tada su braća i sestre htjeli da se pridružim Crkvi i živim crkvenim životom. Međutim, brinuo sam se da će me okupljanja ometati u zarađivanju novca. Bio sam još prilično mlad, a u budućnosti ću se morati oženiti i zarađivati za život. Za sve što budem radio trebat će mi novac. Stoga sam odbio dobronamjerne savjete braće i sestara i odlučno zakoračio na put težnje za novcem, slavom i dobitkom.

Radio sam na građevini, a i kao nosač. Poslije sam studirao marketing i ušao u posao s nekim rođacima. Na kraju je posao krenuo uzlaznom putanjom, a mala trgovina s kojom smo započeli u samo se nekoliko godina proširila u manju tvrtku s desetak zaposlenih. Tako mlad postao sam šef i zaradio nešto novca. Financijska situacija moje obitelji se popravila, kupio sam kuću i mogao sam pokriti sve osnovne životne troškove. Iako sam zarađivao sve više novca i moj tjelesni život je bio zadovoljen, postajao sam sve nesretniji. Da bih zaradio novac, morao sam pred klijentima glumiti vedrinu, laskati im i dodvoravati im se, a laganje i varanje ljudi postali su mi svakodnevna rutina. Nisam prezao ni pred čim kako bih ostvario vlastite interese i uopće više nisam živio poput čovjeka. U prošlosti sam vidio da nam Božje riječi govore da budemo pošteni ljudi. Svaki put kad bih pomislio na to, jako me grizla savjest. Povrh toga, svakodnevno sam ulagao sve svoje vrijeme i energiju u posao, uvijek zadržavajući blagost i dobar stav pred klijentima. Kad bi me nazvali da nešto dogovorimo, rješavao bih to odmah, kao da odgovaram na carsku zapovijed. Međutim, kad bi majka tražila da joj pomognem u kućanskim poslovima ili samo razgovaram s njom, uvijek sam joj govorio da sam zauzet i tražio od nje da me ne ometa. Nisam išao na okupljanja i gotovo se uopće nisam molio. Moje je stanje u potpunosti bilo stanje nevjernika bez imalo vjere. Postupno sam, mimo volje, postajao sve iskvareniji. Budući da su poznanstva u poslu vrlo važna, svaki sam dan razmišljao o tome kako održati odnose s klijentima. S kime god imao posla, sve dok bi mi donosili nekakvu korist, obasipao bih ih komplimentima i govorio neiskrene riječi kako bih im udovoljio. Postajao sam sve licemjerniji i lažljiviji i doista je došlo do toga da sam se ponašao dvolično. Gadilo mi se vlastito ponašanje. Sve sam više mrzio sebe, a mrzio sam i taj način preživljavanja.

Nekoliko godina poslije, dok se zemljom širio COVID, zarazio sam se i cijelo me tijelo strašno boljelo. Nekoliko sati prije pojave simptoma bio sam pun energije, zaokupljen raznim poslovima, a onda odjednom više nisam imao snage ni ustati. Ležao sam u krevetu dok su me svi mišići strašno boljeli i imao sam osjećaj da će mi glava eksplodirati. Kako sam imao visoku temperaturu koja nikako nije padala, usne su mi ispucale. Povraćao sam i imao proljev; osjećao sam se užasno, kao da smrt i nije tako daleko. Tada sam osjetio koliko je čovjek krhak i neznatan. Tada sam počeo promišljati pitajući se: „Radi čega ja zapravo ovako živim?” Događaji iz prošlosti nizali su mi se u mislima prizor po prizor, poput isječaka iz filma, a ja sam razmišljao: „Svaki dan razbijam glavu smišljajući kako da zaradim još više novca. Živim li doista samo zato da bih tako očajnički zarađivao i radio? Je li to sve samo da zadovoljim svoju taštinu i samopoštovanje, da bi ljudi mislili dobro o meni? Samo zato da se prepustim hrani, piću i užicima? Je li to moja svrha u životu? Zar se na to svodi cijeli moj život? Zar ću stvarno ovako umrijeti?” Pri toj me pomisli obuzelo duboko kajanje. Požalio sam što od samog početka nisam ispravno vjerovao u Boga i živio crkvenim životom. Jako sam žalio i nisam želio ovako umrijeti. Sjetio sam se Božjih riječi koje sam čitao u prošlosti: „Svakakve će se katastrofe dogoditi, jedna za drugom – sve zemlje i mjesta doživjet će nesreće: posvuda su pošasti, glad, poplave, suša i potresi. Te katastrofe ne zbivaju se samo na jednom ili dva mjesta niti će proći za dan ili dva. Naprotiv, širit će se na sve veća i veća područja i postajati sve ozbiljnije. U to vrijeme svakovrsne pošasti insekata pojavljivat će se jedna za drugom, a fenomen kanibalizma pojavit će se posvuda. To je Moj sud bezbrojnim zemljama i narodima” (Riječ. Svezak I.: Božja pojava i djelo. Kristove izjave na početku. 65. poglavlje.). „Ljudi cijeli svoj život provedu jureći za novcem te slavom i dobitkom; prema tim se stvarima odnose kao prema slamci spasa, kao prema svom jedinom osloncu – kao da bi, da ih posjeduju, mogli nastaviti živjeti i izbjeći smrt. Ali tek na samrti shvaćaju koliko su novac, slava i dobitak daleko od njih te koliko su pred licem smrti slabi i nemoćni, koliko su ranjivi te koliko su usamljeni i bespomoćni, bez ikoga kome bi se mogli obratiti. Shvaćaju da se novac ili slava i dobitak ne mogu mijenjati za život, da su, koliko god netko bio bogat i koliko god visok bio njegov status, svi jednako siromašni i beznačajni pred licem smrti. Shvaćaju da se novcem ne može kupiti život, da slava i dobitak ne mogu omogućiti čovjeku da izbjegne smrt te da ni novac ni slava i dobitak ne mogu produžiti čovjekov život ni za jednu minutu, ni za jednu sekundu. Što se ljudi više tako osjećaju, to više žude da nastave živjeti; što se više tako osjećaju, to se više plaše smrti koja im se bliži. Tek u tom trenutku oni doista shvaćaju da njihovi životi ne pripadaju njima, da nisu pod njihovom kontrolom i da čovjek ne odlučuje hoće li živjeti ili umrijeti – da je sve to izvan svačije kontrole” (Riječ. Svezak II.: O spoznaji Boga. Sâm Bog, jedinstveni III.). Zapravo, te sam riječi prije pročitao više puta. Iako sam se bojao nesreća, sve dok se nisu događale meni, uvijek sam osjećao da su prilično daleko te sam nastavio težiti bogatstvu i životu kakav sam želio, baš kao i prije. Sada sam ležao u krevetu dok me boljelo cijelo tijelo, potpuno bespomoćan, i tek tada sam shvatio da, iako bogatstvo može ljudima donijeti određene materijalne užitke, ono je doista beskorisno u suočavanju s COVID-om. Napokon sam uvidio da sam doista bio neuk i slijep. Bio sam tako nepopustljiv! Kad pomnije sagledam, iako sam vjerovao u Boga, potpuno sam ignorirao Njegove riječi i nikada nisam zaustavio svoju težnju za bogatstvom, slavom i dobitkom; to je bio moj pravi stav prema Bogu i Njegovim riječima. Tek kad sam se zarazio COVID-om, počeo sam promišljati o sebi. Sjetio sam se onoga što je rekao Gospodin Isus: „što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a dušu svoju izgubi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za dušu svoju?” (Mt 16,26). Napokon sam iz prve ruke donekle shvatio što te riječi znače. Novcem se doista ne može kupiti život! Uspio sam se okrenuti u krevetu te sam kleknuo da se pomolim: „Svemogući Bože, tako sam neuk i slijep. Samo sebe mogu kriviti što sam dospio do ove točke u životu. Cijelo ovo vrijeme si me spašavao, koristeći se braćom i sestrama da me iznova pozivaju da sudjelujem u crkvenom životu, ali ja to nikada nisam želio prihvatiti te sam odbacivao Tvoje spasenje. Bože, jako se kajem zbog toga. Sada shvaćam da novac ne može kupiti zdravlje niti može kupiti život. Uvijek sam težio za novcem, želeći ga iskoristiti da bih poboljšao svoj život, ali da bih zaradio novac, živio sam u fizičkoj i emocionalnoj iscrpljenosti i to me umalo stajalo života. Ne želim nastaviti živjeti na tako bolan način. Ne želim i dalje živjeti poput licemjera u ovom okruženju međusobnog obmanjivanja koje je prepuno varanja i laži. Bože, molim Te, oprosti mi i daj mi još jednu priliku. Molim Te, spasi me!” Tako sam se molio i pokajao. Iako se moja fizička bol nije smanjila ni najmanje, u tom mi je trenutku oko srca bilo toplo kao djetetu šćućurenom u naručju roditelja.

Sljedećeg je dana moja majka čula da sam se zarazio i došla se brinuti o meni. Pročitala mi je mnogo riječi Svemogućeg Boga, a neke od njih ostavile su dubok dojam na mene. Svemogući Bog kaže: „Sotona koristi slavu i dobitak da bi kontrolirao misli ljudi, čineći da slava i dobitak postanu jedino na što ljudi misle i da se bore za slavu i dobitak, podnose teškoće radi slave i dobitka, trpe poniženja i nose težak teret radi slave i dobitka, žrtvuju sve što imaju za slavu i dobitak i svaki sud ili odluku donose radi slave i dobitka. Tako Sotona ljudima stavlja nevidljive okove, a s tim okovima na sebi, oni nemaju ni sposobnosti ni hrabrosti da se oslobode. Nesvjesno nose te okove dok se teškim naporom kreću korak po korak. Radi te slave i dobitka ljudski rod se udaljava od Boga, izdaje Ga i postaje sve opakiji. Tako se usred Sotonine slave i dobitka uništava generacija za generacijom” (Riječ. Svezak II.: O spoznaji Boga. Sâm Bog, jedinstveni VI.). „‚Sve se vrti oko novca’ filozofija je Sotone. Vrlo je raširena među ljudima, u svakom društvu; moglo bi se reći da je to trend. Razlog se krije u činjenici da je ova fraza usađena u srce svakog čovjeka, koji je u početku nije prihvaćao, ali se onda prešutno složio s njom, kad je došao u dodir sa stvarnim životom i počeo osjećati kako su te riječi zapravo istinite. Nije li ovo proces kojim Sotona kvari ljude? Možda ljudi nemaju isti stupanj iskustvene spoznaje ove izreke, ali je svi na različitim razinama tumače i priznaju tu izreku na temelju onog što se oko njih događalo i na temelju vlastitih iskustava. Zar nije tako? Koliko god duboko bilo iskustvo osobe s ovom izrekom, kakav je negativan učinak izreka imala na njezino srce? Učinak je da ljudi na ovom svijetu – a može se reći da to uključuje svakoga od vas – otkrivaju nešto iz svoje naravi. Što otkrivaju? Obožavanje novca. Je li ga lako ukloniti iz ljudskih srca? Ne, nije lako! To pokazuje da je Sotona doista duboko iskvario čovjeka! Sotona novcem mami ljude i sve ih kvari tako da obožavaju novac i materijalne stvari. A kako se to obožavanje novca očituje u ljudima? Ne mislite li da na ovom svijetu ne biste mogli preživjeti bez novca i da bez njega ne biste mogli izdržati ni jedan jedini dan? Koliko novca ljudi imaju određuje koliko je visok njihov status i koliko su ugledni. Siromašni ne osjećaju da mogu stajati uspravno i ponosno, dok bogati imaju visok status, stoje uspravno i ponosno, mogu glasno govoriti i živjeti oholo i neobuzdano. Što ta izreka i taj trend donose ljudima? Nije li istina da su mnogi ljudi spremni na bilo kakvu žrtvu kako bi zaradili novac? Zar mnogi ljudi ne gube svoje dostojanstvo i svoj integritet kako bi stekli što više novca? Zar mnogi, novca radi, ne ostaju bez prilike izvršavati svoju dužnost i slijediti Boga? Nije li gubitak prilike za dobivanje istine i spasenje najveći od svih gubitaka za ljude? Sotona kvari čovjeka do te mjere služeći se samo tom metodom i tom izrekom. Nije li Sotonina namjera zlokobna? Nije li to zlonamjeran trik?” (Riječ. Svezak II.: O spoznaji Boga. Sâm Bog, jedinstveni V.). Čitajući riječi Svemogućeg Boga, osjećao sam da je svaka rečenica istina. Riječi koje je izgovorio bile su tako ispravne i zadirale su ravno u dubinu mog srca. Bio sam točno onakav kakvim me Bog razotkrio. Uvijek sam štovao novac, postupajući prema ideji da je „novac na prvom mjestu”. Vjerovao sam da ću, ako budem imao novca, imati sve i moći živjeti životom više klase, živjeti kako mi se prohtije i da će drugi misliti dobro o meni, dok ako ne budem imao novca, neću moći učiniti ništa. Kroz ono što su Božje riječi razotkrile, uvidio sam Sotoninu zlonamjernost i prezira vrijedne motive. Sotona se koristio novcem, slavom i dobitkom da bi kontrolirao moj um, navodeći me da se duboko izgubim u tim stvarima i pretvorim jurnjavu za novcem u cilj i smjer kojemu težim u životu, time me natjeravši da se klonim Boga i iznevjerim Ga, te postanem sve lažljiviji, opakiji i pohlepniji kako bih u konačnici bio uništen sa Sotonom. U prošlosti sam uvijek živio prema idejama koje mi je Sotona usadio, a um mi je bio usredotočen isključivo na novac, slavu i dobitak. Vjerovao sam da ljudi ne mogu učiniti ništa bez novca i da oni koji imaju novca mogu uživati u boljem životu i navesti druge da misle dobro o njima. To naizgled jednostavno uvjerenje vezalo me nevidljivim lancima, držeći me čvrsto pod Sotoninom kontrolom, bez trunke hrabrosti da se oslobodim. Tako me Sotona obmanuo i iskvario. Radi novca, slave i dobitka, postao sam distanciran i bezosjećajan, čineći stvari ne birajući sredstva, prepun laži i varanja. Uopće više nisam živio poput ljudskog bića. Nakon što sam zaradio nešto novca, posvuda sam putovao želeći ublažiti svoju bol. U stvarnosti, bio je to samo privremeni način da otupim samoga sebe. Iako sam svu svoju energiju i vrijeme uložio u posao želeći da mi to obogati život, nikada se nisam uspio otresti praznine koju sam osjećao iznutra. Upravo su Božje riječi probudile moje srce. Počeo sam pomnije preispitivati svoje težnje i nisam želio i dalje ustrajno težiti za novcem, slavom i dobitkom. Te stvari nisu bile tako svemoćne kao što sam zamišljao. Kad sam ležao bolestan u krevetu, ne mogavši ustati, materijalni užici i novac činili su se tako beznačajnima. Novac ne može spasiti čovjekov život i nije korijen ljudskog postojanja. On ne oslobađa ljude od boli.

Tada sam počeo tragati kako bih trebao težiti da živim životom punim vrijednosti i smisla. U to sam vrijeme pročitao ove Božje riječi: „Kao normalnim ljudima i ljudima koji teže ljubiti Boga, ulazak u kraljevstvo i postajanje Božjim narodom je vaša prava budućnost i život od najveće vrijednosti i značaja; nitko nije blaženiji od vas. Zašto ovo govorim? Zato što oni koji ne vjeruju u Boga žive za tijelo i žive za Sotonu, ali vi danas živite za Boga i živite kako biste slijedili volju Božju. Zato kažem da su vaši životi od najvećeg značaja. Samo ova skupina ljudi koju je Bog izabrao može živjeti životom od najvećeg značaja; nitko drugi na zemlji nije u stanju živjeti život od takve vrijednosti i smisla kao što je vaš” (Riječ. Svezak I.: Božja pojava i djelo. Spoznaj najnovije Božje djelo i slijedi Njegove stope.). „Bez obzira na to koju dužnost netko vrši, to je najpravilnija, najljepša i najpravednija stvar među ljudima. Kao stvorena bića, ljudi bi trebali vršiti svoju dužnost, i tek tada mogu primiti odobrenje Stvoritelja. Stvorena bića žive pod vlašću Stvoritelja i prihvaćaju sve što Bog pruža i sve što od Boga dolazi, stoga bi trebala ispunjavati svoje odgovornosti i obveze. To je potpuno prirodno i opravdano, i to je odredio Bog. Iz toga se vidi da je za ljude vršenje dužnosti stvorenog bića pravednije, ljepše i plemenitije od bilo čega drugog što čine dok žive u ovom ljudskom svijetu; ništa među ljudima nije smislenije ili vrjednije, i ništa ne donosi veći smisao i vrijednost životu stvorene osobe od vršenja dužnosti stvorenog bića. Na zemlji, jedina skupina ljudi koja istinski i iskreno vrši dužnost stvorenog bića jesu oni koji se pokoravaju Stvoritelju. Ta skupina ne slijedi svjetovne trendove; oni se pokoravaju Božjem vodstvu i usmjeravanju, slušaju samo Stvoriteljeve riječi, prihvaćaju istine koje je izrazio Stvoritelj i žive po riječima Stvoritelja. To je najistinitije, najsnažnije svjedočanstvo, i to je najbolje svjedočanstvo vjere u Boga. To što stvoreno biće može vršiti dužnost stvorenog bića, da može udovoljiti Stvoritelju, najljepša je stvar među ljudima i nešto što bi se među njima trebalo širiti kao priča za pohvalu. Sve što Stvoritelj povjeri stvorenim bićima, ona bi trebala bezuvjetno prihvatiti; za čovječanstvo je to i sreća i povlastica, a za sve one koji vrše dužnost stvorenog bića, ništa nije ljepše ili vrjednije spomena – to je nešto pozitivno” (Riječ. Svezak 4.: Razotkrivanje antikrista. Deveta stavka (Sedmi dio).). Čitajući Božje riječi, pronašao sam smjer u životu. Shvatio sam da bi, kao stvoreno biće, čovjek trebao živjeti tako da teži istini, da udovolji Božjim namjerama i dobije odobrenje Stvoritelja. Kao stvoreno biće, čovjek bi trebao preuzeti svoju dužnost i ispuniti odgovornost; nema ničeg vrjednijeg ni smislenijeg od toga. Slijedeći Sotonu i težeći za novcem, slavom i dobitkom, ne samo da čovjek ne može zadobiti istinsku sreću nego će postajati i sve sebičniji i pohlepniji. U konačnici, Sotona će ga potpuno zarobiti i past će u beskrajnu bol. Sada se Božje djelo posljednjih dana bližilo kraju; kad ni sada ne bih iskoristio ovu priliku da ispravno vjerujem u Boga, bio bih doista previše glup. Nisam želio da mi i dalje nanose štetu ideje koje mi je Sotona usadio, te sam odlučio otrgnuti se od tog života punog boli. Do trećeg dana ležanja u krevetu, i dalje sam imao temperaturu, ali bol više nije bila tako jaka. Rekao sam majci: „Želim ići na okupljanja.” Nedugo zatim, počeo sam živjeti crkvenim životom i u srcu sam zahvaljivao Bogu. Bog mi je dao još jednu priliku da se vratim u Njegovu kuću i morao sam je ispravno cijeniti; nisam smio iznevjeriti Njegove namjere. Međutim, preda mnom je i dalje bila dilema. U poslu sam imao neke dugogodišnje klijente i iako se više nisam tako očajnički trudio proširiti posao, i dalje sam ulagao svoju energiju u njega. Na okupljanjima sam bio nemiran, ne mogavši umiriti srce pred Bogom. Kad bi okupljanja završila, izvadio bih mobitel i vidio samo propuštene pozive i poruke od klijenata. Na svakom bih okupljanju doživljavao svakakva ometanja. Sjećam se da sam jednom bio na putu na okupljanje kad sam morao odgovoriti na iznenadni poziv klijenta kojem je hitno trebala neka roba. Gotovo sam bio stigao na mjesto okupljanja, ali popustivši pod pritiskom klijenta, otišao sam do mjesta okupljanja i obavijestio braću i sestre da je nešto iskrsnulo, a zatim u žurbi otišao. Osjećao sam da to previše ometa okupljanja i želio sam se okaniti tog posla, ali osjećao sam veliku rastrganost. U prošlosti sam se po cijele dane sastajao s klijentima, želeći pod svaku cijenu održati odnose s njima. Kad bih sada prestao i bacio u vjetar sve svoje prijašnje napore, bila bi to doista šteta. Želio sam ići na okupljanja, ali nisam se mogao odreći novca, pa sam se pomolio Bogu i zamolio Ga da mi pokaže izlaz.

Jednog sam dana pročitao ulomak Božjih riječi: „Kad bih upravo sad pred vas stavio nešto novca i dao vam slobodu izbora – i kad vas zbog tog izbora ne bih osuđivao – većina bi vas izabrala novac i odbacila istinu. Bolji među vama bi se odrekli novca i nerado bi izabrali istinu, dok bi oni u sredini jednom rukom zgrabili novac, a drugom istinu. Zar time ne bi postalo očito kakvi ste zapravo? Kad biste birali između istine i nečega čemu ste odani, svi biste birali na ovakav način i vaš bi stav ostao isti. Nije li tako? Mnogi su se od vas kolebali između ispravnog i pogrešnog, zar nije tako? U svim borbama između pozitivnog i negativnog, crnog i bijelog, između obitelji i Boga, djece i Boga, sklada i razdora, bogatstva i bijede, statusa i običnosti, podrške i odbačenosti i tako dalje – zasigurno ste svjesni izbora koje ste napravili! Između skladne obitelji i one razorene izabrali ste prvu, čineći to bez imalo oklijevanja; između bogatstva i dužnosti opet ste izabrali ono prvo, bez i najmanje volje da se vratite na obalu; između luksuza i siromaštva izabrali ste prvo; kad birate između svoje djece, žena, muževa i Mene, izabrali ste ono prvo; a između predodžbi i istine i dalje ste izabrali ono prvo. Suočen sa svim oblicima vaših zlih djela, naprosto sam izgubio vjeru u vas, jednostavno sam zapanjen. Vaša srca su toliko neočekivano nesposobna omekšati se. Cijelo Svoje srce koje sam ulagao godinama, iznenađujuće, nije Mi donijelo ništa osim vašeg napuštanja i rezignacije, ali Moje nade za vas svakim danom rastu jer je Moj dan sasvim izložen pred svima. Vi sada ipak težite mračnim i zlim stvarima i odbijate ih pustiti. Kakav će onda biti vaš ishod? Jeste li ikad pažljivo razmislili o tome? Kad bi se od vas zatražilo da ponovo izaberete, kakav bi tada bio vaš stav? Biste li i dalje izabrali ono prvo? Biste li Mi i dalje uzvratili razočaranjem i bolnom tugom? Bi li u vašim srcima i dalje bila samo trunka topline? Biste li i dalje bili u neznanju što učiniti kako biste utješili Moje srce? Što birate u ovom trenutku? Hoćete li se pokoriti Mojim riječima ili ćete osjećati odbojnost prema njima?” (Riječ. Svezak I.: Božja pojava i djelo. Komu si točno odan?). Nakon što sam pročitao Božje riječi, uvidio sam da sam, baš kao što je Bog rekao, netko tko u jednoj ruci drži novac, a u drugoj istinu. Iako sam jasno vidio da novac ne može spasiti čovjekov život, da on nije korijen ljudskog postojanja i da ne može osloboditi ljude od boli, i dalje se nisam mogao oduprijeti tom iskušenju. Kad sam imao posla koji je čekao da bude obavljen, a koji se kosio s vremenom okupljanja, stavio sam novac na prvo mjesto i nisam bio u stanju donijeti ispravnu odluku. Nisam li bio tako tvrdoglav i nerazuman? Bio sam točno onakav kakvim su me Božje riječi razotkrile: „Vi sada ipak težite mračnim i zlim stvarima i odbijate ih pustiti.” Moje je srce bilo tako nepopustljivo i samovoljno, ni najmanje nisam shvaćao Božju obzirnost i nisam potpuno razumio kako Bog ustraje u čekanju na čovjeka. Želio sam ispravno vjerovati u Boga; više nisam smio iznevjeriti Njegove namjere. Međutim, znao sam da je moj rast malen i da to ne mogu sam prebroditi. Usrdno sam se pomolio Bogu: „Bože! Želim se osloboditi ovakvog života. Po cijele sam dane zauzet radom i zarađivanjem novca te ne mogu u miru čitati Tvoje riječi i ići na okupljanja. Ovakav je život ozbiljno utjecao na moj crkveni život. Bože, molim Te, pokaži mi izlaz. Doista se želim promijeniti. Molim Te, daj mi vjere i snage da se oslobodim ovog života punog boli.”

Poslije, tijekom jednog okupljanja, pročitao sam dva ulomka Božjih riječi koji su me duboko dirnuli u srce. Bog kaže: „Mladi ljudi ne bi trebali biti puni obmane i diskriminirajućih pogleda prema drugima, i mladi ljudi se ne trebaju upuštati u destruktivne, gnusne radnje. Ne bi trebali biti bez težnji, pokretačke snage i živog duha koji teži prema gore. Ne bi trebali biti obeshrabreni vlastitim izgledima za budućnost niti trebaju gubiti nadu u život ili vjeru u budućnost. Trebali bi imati ustrajnosti da nastave putem istine koji su sad izabrali – da ostvare želju da cijeli svoj život daju za Mene. Ne bi trebali biti bez istine ni skrivati licemjerje i nepravdu – trebali bi ostati postojani u svom ispravnom stavu. Ne bi trebali slijediti masu, već bi trebali imati duha da se usude podnijeti žrtve i boriti se za pravdu i istinu. Mladi ljudi bi trebali imati hrabrosti ne podlijegati ugnjetavanju sila tame te preobraziti značaj svojeg postojanja. Mladi ljudi ne bi trebali prihvaćati stvari s pokornim stavom, a još više, trebali bi imati duh otvorenosti i iskrenosti te praštanja svojoj braći i sestrama. (…) mladi ljudi ne bi trebali biti bez odlučnosti da jasno razlučuju kao stoje stvari i da traže pravdu i istinu. Trebali biste težiti svemu lijepom i dobrom i trebali biste zadobiti stvarnost svih pozitivnih stvari. Štoviše, trebate biti odgovorni za svoj život i ne smijete ga shvaćati olako” (Riječ. Svezak I.: Božja pojava i djelo. Riječi upućene mladima i starima.). „Probudite se, braćo! Probudite se, sestre! Moj dan neće biti odložen; vrijeme je život, a ponovo ugrabiti vrijeme znači spasiti život! To vrijeme nije daleko! Ako padnete na prijemnom ispitu za fakultet, možete naučiti i da na njega ponovo izađete koliko god puta želite. Međutim, Moj dan ne trpi dalje odlaganje. Upamtite! Upamtite! Podstičem vas ovim dobrim riječima. Kraj svijeta odvija se pred vašim rođenim očima i velike nesreće munjevito se približavaju. Što je važnije: vaš život ili vaš san, vaša hrana, piće i odjeća? Došao je čas kada treba dobro odmjeriti ove stvari” (Riječ. Svezak I.: Božja pojava i djelo. Kristove izjave na početku. 30. poglavlje.). Čitajući ove Božje riječi, srce mi je bilo tako dirnuto te sam pomislio: „Već sam propustio nekoliko prilika i to vrijeme neću moći vratiti. Danas je situacija u svim zemljama nemirna, a potresi, ratovi, pandemija i druge prirodne katastrofe i nesreće koje je uzrokovao čovjek događaju se neprestano. Neće nam ostati još puno vremena da težimo istini. Budem li i dalje propuštao prilike, mogao bih ih zauvijek propustiti; možda više nikada neću imati drugu priliku. Zar ću doista čekati da se suočim sa smrću da bih povjerovao u Boga? Neće li to biti prekasno? Što je važnije, zarađivanje novca ili moj život? Vrijeme je da sve to odvagnem.” Shvatio sam Božje namjere i zahtjeve za mlade ljude iz Njegovih riječi koje kažu: „Mladi ljudi bi trebali imati hrabrosti ne podlijegati ugnjetavanju sila tame te preobraziti značaj svojeg postojanja” (Riječ. Svezak I.: Božja pojava i djelo. Riječi upućene mladima i starima.). Božje su mi riječi dale vjeru i snagu. Nisam više mogao biti ovako tvrdoglav i nerazuman. Ne bih trebao živjeti za novac, slavu i dobitak; ono što bih trebao činiti jest koračati putem vjere u Boga i težnje istini. Morao sam okončati svoj prošli život i zato sam se odlučio okaniti tog posla.

Nakon toga, spomenuo sam tu ideju svojim rođacima. Učinili su sve što su mogli kako bi me odgovorili od toga, govoreći da će mi povećati i godišnji bonus i osnovnu plaću. Tako bih zarađivao više od 10.000 juana na mjesec, a s godišnjim bonusom, zaradio bih gotovo 200.000 juana na godinu. To je već bilo prilično puno za nekoga u malom gradu. Bio sam u velikom iskušenju i iako je to bila primamljiva ponuda, već sam bio donio odluku. Više nisam želio živjeti tim životom držeći novac u jednoj ruci, a istinu u drugoj. Poslije sam pročitao još Božjih riječi: „Ako imaš visok položaj, veliki ugled, bogato znanje, mnogo imovine i podršku mnogih ljudi, ali te sve te stvari ne ometaju i ipak dođeš pred Boga kako bi prihvatio Njegov poziv, izvršio Njegovo poslanje i učinio ono što Bog od tebe traži, onda će sve što činiš predstavljati najsmisleniji cilj na zemlji i najpravedniji pothvat čovječanstva. Odbiješ li Božji poziv radi položaja ili vlastitih ciljeva, sve što radiš bit će prokleto i, još više, Bog će ga se gnušati” (Riječ. Svezak I.: Božja pojava i djelo. Dodatak 2: Bog ima suverenost nad sudbinom cijelog čovječanstva.). U prošlosti sam živio za svoje tijelo i za Sotonu, usmjeravajući pogled isključivo na novac, slavu i dobitak. Kao rezultat toga, postajao sam sve opakiji i iskvareniji, udaljavajući se sve više od Boga i provodeći svaki dan kao hodajući leš. Sada sam želio promijeniti svoj način života i svim srcem slijediti Boga. Poslije su me rođaci još jedanput nagovarali da ostanem, a znajući da se Sotona koristi njima kako bi me spriječio da dođem pred Boga, pomolio sam se Bogu i zamolio Ga da mi pokaže izlaz: „Bože, ne želim i dalje težiti za novcem, slavom i dobitkom te koračati pogrešnim putem. Želim živjeti životom smisla i vrijednosti. Molim Te, vodi me i daj mi vjere da prevladam ovo Sotonino iskušenje!” Shvatio sam da je to Sotonin način da me zavede i pridobije, pa sam uz smiješak rekao rođacima: „Znam da su vaše namjere dobre, ali želim se otisnuti u svijet dok sam još mlad, a ne se uvijek oslanjati na rodbinu i prijatelje. Već sam odlučio; krećem vlastitim putem.” Moji su rođaci vidjeli da sam donio odluku, pa su poštovali moj izbor. Shvatio sam da je Bog taj koji mi pokazuje izlaz, te sam iskoristio tu priliku da ostavim taj posao. Nakon toga, mogao sam u miru vjerovati u Boga i ići na okupljanja i počeo sam vršiti svoju dužnost. U ophođenju s braćom i sestrama više nisam morao nositi masku i ponašati se licemjerno kao kad sam se bavio poslom. U crkvi sam mogao odbaciti sve terete i pretvaranja. Ako bih imao nekih problema, mogao sam se pomoliti Bogu, te sam mogao otvoriti srce braći i sestrama i razgovarati s njima, a oni bi mi pomogli iskreno i od sveg srca. Mogao sam osjetiti koliko su braća i sestre iskreni i ljubazni i osjećao sam toplinu. To su bile stvari koje nikada nisam osjetio. Bio sam jako sretan živeći na takav način, a takav mir i radost bile su stvari koje se ne mogu kupiti nikakvim novcem!

Sada sam pronašao jednostavan, običan posao i dovoljno mi je to što imam odjeću i hranu. Svoje vrijeme i energiju ulažem u ono što je najsmislenije i najvrjednije: težnju istini i dobro izvršavanje svoje dužnosti. Hvala Bogu što je dopustio da dobijem COVID i tako probudio moje otupjelo srce te što mi je pomogao da jasno vidim svoj životni put i smjer te da donesem najispravniju odluku.