Wang Yin, Kina

Rodila sam se sedamdesetih godina u običnoj seoskoj obitelji. Imala sam mnogo braće i sestara i živjeli smo u siromaštvu. Za razliku od nas, nekoliko obitelji iz sela radile su u gradu. Imali su plaće, dobro su jeli i pristojno se odijevali. I ljudi u selu bili su iznimno uljudni i puni poštovanja prema njima. Kad sam sve to vidjela, počela sam razmišljati: „Jednostavno je bolje imati novca. Živiš u izobilju i ljudi te poštuju.” Majka me često poticala: „Nemamo bogate rodbine ni načina da se zaposlimo. Moraš marljivo učiti, upisati fakultet i pronaći posao. Kad budeš uspjela, odahnut ću.” Stoga sam smatrala da mi je upis na fakultet jedina nada za promjenom sudbine. Međutim, baš uoči prijemnog ispita za fakultet dogodilo se nešto neočekivano. Moja je majka oboljela od raka jednjaka i morala je biti hospitalizirana radi operacije, što je bilo jako skupo. Moja obitelj doista nije imala novca da me pošalje na studij. U tom sam trenutku imala osjećaj kao da mi se cijeli svijet srušio. Narednih sam dana išla s majkom u bolnicu na liječenje i kemoterapiju, ali ipak je preminula. Moj san o odlasku na fakultet propao je, a netko mi se čak i narugao u lice, rekavši: „Suđeno ti je da budeš poput Qingwen iz Sna o crvenom paviljonu. Tvoje su ambicije goleme, ali sudbina ti je nesretna. Pomiri se sa sudbinom!” Suočivši se s tim podsmijehom, osjetila sam koliko je svijet prevrtljiv i sebičan. Ako nemaš novca, svi će te gledati svisoka. Tada sam odlučila da moram imati stav i boriti se za svoje dostojanstvo. Morala sam pronaći način zarade kako bi me ljudi koji su mi se rugali jednog dana gledali drugim očima!

Nakon što sam se udala, uvidjela sam da je liječnička struka dobar izbor jer se može dobro zaraditi i ljudi te poštuju. Stoga sam zamolila supruga da iskoristi svoje veze kako bi mi pomogao upisati se u medicinski fakultet. Nakon što sam završila trogodišnje medicinsko obrazovanje, otvorila sam vlastitu kliniku. Bila sam ljubazna prema drugima i malo po malo sve je više ljudi dolazilo u moju kliniku na liječenje. Također sam nastavila studirati medicinu i stjecati razne kvalifikacije. I moje su se liječničke vještine nastavile poboljšavati, te sam ubrzo postala ugledna liječnica u zajednici. Zarađivala sam više novca vodeći kliniku nego moj muž na poslu, pacijenti su me poštovali, a rodbina i prijatelji su mi se divili. Prijateljeva supruga čak me osobno pohvalila, rekavši: „Sada se tako elegantno odijevaš. Potpuno si druga osoba nego prije!” Gotovo nisam ni primijetila da sam sticala sve više prijatelja i da me sve više ljudi molilo za usluge. Čak i osoba koja mi se prije rugala sada mi se smiješila i laskala mi kad bi me vidjela. Istina je da „novac pokreće svijet” i „kad si siromašan u gradu, nitko za tebe ne mari, ali kad si bogat u planinama, nađu te i daleki rođaci”. Otvaranje klinike donijelo mi je i slavu i dobitak, a moja je taština bila uvelike zadovoljena.

Moje su se liječničke vještine s godinama nastavile poboljšavati i sve mi je više ljudi dolazilo na liječenje. Nekoliko učitelja iz obližnje škole pozvalo me da otvorim kliniku u njihovoj školi. Naravno, nisam propustila tako dobru priliku za zaradu. Vodila sam dvije klinike odjednom i bila sam sve zaposlenija. Šogorica mi je propovijedala evanđelje Svemogućeg Boga o posljednjim danima, ali nisam imala vremena istraživati jer sam sve svoje vrijeme i energiju posvećivala klinikama. Jednom sam, nakon što sam dala injekciju dvogodišnjoj djevojčici, završila s poslom. Dok sam jela, iznenada me nazvala njezina obitelj i rekla da joj ide pjena na usta, da se sva grči te da joj se pruža hitna pomoć u Središnjoj bolnici. Zamolili su me da dođem onamo što je prije moguće. Toliko sam se uplašila da sam problijedjela te sam odjurila u bolnicu. Dežurni je liječnik rekao: „Sada je sve u redu. Djevojčica je možda bila alergična na lijek.” Drugi put, jednom smo pacijentu napravili kožni test na alergije koji je bio negativan. Međutim, dok je primao infuziju, cijelo mu je tijelo iznenada počelo drhtati. Cijeli se krevet tresao, a ja sam se prepala. Polako se oporavio tek nakon hitne intervencije. Nakon ta dva slučaja, svaki sam dan bila napeta i po cijele sam dane bila kao na iglama, prestravljena da će doći do neke nezgode pri liječenju. Iako sam vođenjem klinika mogla zaraditi nešto novca, a divljenje i poštovanje drugih zadovoljavalo je moju taštinu, nakon napornog dana osjećala sam samo prazninu i zbunjenost. U Gospodina Isusa vjerujem od djetinjstva i prije nego što sam otvorila kliniku, često sam se molila i čitala Bibliju. Ali sada sam po cijele dane razmišljala samo o tome kako oprezno obavljati liječničku praksu i kako poboljšati svoje medicinske vještine da nadmašim svoje kolege. Više se nisam niti molila niti čitala Bibliju; srce mi se sve više udaljavalo od Boga i živjela sam baš poput nevjernice. Htjela sam se promijeniti, ali sam po cijele dane bila toliko zauzeta da nisam imala snage osloboditi se.

Prekretnica u mom životu kao vjernice u Boga dogodila se 2008. godine. Tada sam imala 36 godina i bila sam trudna s drugim djetetom. U četvrtom mjesecu trudnoće dijagnosticiran mi je visoki krvni tlak, a do šestog ili sedmog mjeseca cijelo mi je tijelo nateklo, zubi su mi se rasklimali, a u jednom mi je trenutku čak i kosa posijedjela. Hospitalizirana sam jer mi je krvni tlak nastavio rasti. Jedne mi je noći puno zubi počelo krvariti i počeo me boljeti želudac. Pojavili su se znakovi obilnog krvarenja i liječnik je, nakon hitnog savjetovanja s više liječnika, odlučio odmah napraviti carski rez. Rekao je i da postoji mogućnost da ni moje dijete ni ja nećemo preživjeti operaciju. Ležala sam na operacijskom stolu, slušajući zveckanje kirurških instrumenata, a um su mi ispunile svakojake misli: „Imam samo 36 godina i uvijek sam težila novcu, slavi i dobitku. Što će mi sav novac ovoga svijeta ako izgubim život? Nikakav novac mi ne može spasiti život! Nisu li novac, slava, dobitak i divljenje prolazni?” Tijekom operacije liječnik je iznenađeno rekao: „Odvojilo se tri četvrtine posteljice, a nema obilnog krvarenja. Vi i vaše dijete ste sigurni. Kakav blagoslov!” Kad su me otpustili iz bolnice, bila sam jako slaba i morala sam se oporavljati doma. Šogorica mi je ponovno svjedočila o djelu Svemogućeg Boga posljednjih dana. Slušajući njezin razgovor u zajedništvu, shvatila sam da se Bog utjelovio u posljednjim danima kako bi izrazio istinu i spasio ljude. Samo prihvaćanjem istine čovjekova se iskvarena narav može pročistiti i preobraziti; samo će me tada Bog štititi od katastrofa i samo ću tada preživjeti da bi dobila prekrasno odredište. Prisjetila sam se godina kad sam sve svoje vrijeme i energiju posvećivala poslu. Nikada nisam nastojala istražiti Božje djelo posljednjih dana. Ako odbacim istinitog Boga, opirat ću Mu se! Ta me misao pomalo uplašila, pa sam odlučila istražiti istiniti put. U narednim danima pročitala sam mnogo riječi Svemogućeg Boga i uvjerila se da se Gospodin Isus vratio kao Svemogući Bog. Tada sam prihvatila djelo Svemogućeg Boga posljednjih dana i počela živjeti crkvenim životom.

Nakon nekog vremena tijelo mi se oporavilo i uskoro su me izabrali za đakona za pojenje. Bila sam vrlo zahvalna Bogu što me uzvisio kako bih mogla izvršavati neku dužnost. Često sam izbivala iz klinika jer sam prisustvovala na puno okupljanja, a broj pacijenata smanjivao se. Bila sam vrlo tjeskobna i mislila sam: „Što će se dogoditi ako se ovo nastavi?! Ako svi moji stalni pacijenti odu drugamo na liječenje, kako ću u budućnosti zarađivati? Ako se ovo nastavi, neću li morati zatvoriti klinike? Ne može tako! Moram razgovarati s crkvenim vođama i zamoliti ih da mi dodijele manje skupina za okupljanje.” Ali onda sam pomislila: „Ja sam stvoreno biće i trebala bih vršiti svoju dužnost najbolje što mogu; tu bih savjest i taj razum trebala posjedovati.” Stoga vođama nisam ništa rekla. Na okupljanju sam se osjećala iznimno neugodno i nemirno i potajno sam računala koliko sam novca izgubila prisustvujući okupljanju. Uopće nisam umirila svoje srce pred Bogom da bih razmišljala o Njegovim riječima. Znala sam da moje stanje nije ispravno, pa sam se molila Bogu i tražila Ga. Jednog sam dana pročitala dva odlomka Božjih riječi koji su mi puno pomogli. Svemogući Bog kaže: „Ako ne tragaš za prilikama da te Bog usavrši i ako ne stremiš tome da budeš ispred ostalih u svojoj potrazi za savršenošću, na kraju ćeš biti ispunjen kajanjem. Sadašnjost pruža najbolju priliku da se postigne savršenstvo; sada je izrazito dobar trenutak. Ako ne tražiš iskreno da te Bog usavrši, kada Njegovo djelo bude dovršeno, bit će prekasno – i propustit ćeš priliku. Koliko god da su velike tvoje težnje, ako Bog više ne obavlja djelo, nećeš moći postići savršenstvo bez obzira na trud koji ulažeš. Moraš ugrabiti ovu priliku i surađivati dok Duh Sveti uvelike obavlja svoje djelo. Propustiš li ovu priliku, drugu nećeš imati, ma koliki trud uložio” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Vodi računa o Božjim namjerama kako bi postigao savršenstvo.). „Kad bih upravo sad pred vas stavio nešto novca i dao vam slobodu izbora – i kad vas zbog tog izbora ne bih osuđivao – većina bi vas izabrala novac i odbacila istinu. Bolji među vama bi se odrekli novca i nerado bi izabrali istinu, dok bi oni u sredini jednom rukom dograbili novac, a drugom istinu. Zar time ne bi postalo očito kakvi ste zapravo? Kad biste birali između istine i nečega čemu ste odani, svi biste birali na ovakav način i vaš bi stav ostao isti. Nije li tako? Zar među vama nema mnogo onih koji su se kolebali između ispravnog i pogrešnog? U svim borbama između pozitivnog i negativnog, crnog i bijelog, između obitelji i Boga, djece i Boga, sklada i razdora, bogatstva i bijede, statusa i običnosti, podrške i odbačenosti i tako dalje – zasigurno ste svjesni izbora koje ste napravili! Između skladne obitelji i one razorene izabrali ste prvu, čineći to bez imalo oklijevanja; između bogatstva i dužnosti opet ste izabrali ono prvo, bez i najmanje volje da se vratite na obalu; između izobilja i siromaštva izabrali ste prvo; kad birate između svoje djece, žena, muževa i Mene, izabrali ste ono prvo; a između predodžbi i istine i dalje ste izabrali ono prvo. Suočen sa svim oblicima vaših zlodjela, naprosto sam izgubio vjeru u vas, jednostavno sam zapanjen. Vaša srca su toliko neočekivano nesposobna omekšati se. Cijelo Svoje srce koje sam ulagao godinama iznenađujuće Mi nije donijelo ništa osim vašeg napuštanja i rezignacije, ali Moje nade za vas svakim danom rastu jer je Moj dan sasvim ogoljen pred svima. Vi sada ipak težite mračnim i zlim stvarima i odbijate ih pustiti. Kakav će onda biti vaš ishod? Jeste li ikad pažljivo razmislili o tome? Kad bi se od vas zatražilo da ponovo izaberete, kakav bi tada bio vaš stav?” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Komu si točno odan?). Iz Božjih riječi vidjela sam da Bog namjerava hitno spasiti čovječanstvo. Sada je Božje djelo došlo do ključnog trenutka određivanja sudbine ljudi. Pogađaju nas razne katastrofe, uključujući česte potrese, glad i pošasti. Božje se djelo bliži kraju, a slijeđenje Boga i prihvaćanje Njegova spasenja naša je jedina prilika za spas. Ako propustimo ovu priliku, žalit ćemo do kraja života. To što sam dobila priliku vršiti dužnost pojenja bila je Božja milost. Njegova je namjera bila omogućiti mi da zadobijem više istina vršeći svoju dužnost. Međutim, bojala sam se da ću, ako budem pohađala previše okupljanja, propustiti zaradu. Na okupljanjima nisam mogla umiriti srce da bih razmišljala o Božjim riječima i čak sam htjela zamoliti svoje vođe da mi dodijele manje skupina za okupljanje. Između novca i dužnosti i dalje sam se držala vanjskih stvari poput novca, slave i dobitka, nisam ih se mogla odreći. Jednom kad Božje djelo završi i dođu velike katastrofe, ako ne budem stekla istinu, iščeznut ću u njima. U tom će trenutku, koliko god budem jecala i škrgutala zubima ili koliko god gorko žalila, biti prekasno. Iz Božjih riječi također sam shvatila da iako težnja za novcem, slavom i dobitkom može donijeti dobru tjelesnu ugodu te pridobiti poštovanje i divljenje drugih, to su samo privremena zadovoljstva. Kad katastrofa pogodi, novac ti uopće ne može spasiti život. Razmišljala sam o tome kako sam, iako sam vodeći klinike zaradila nešto novca, zamalo umrla od jakog krvarenja tijekom poroda. Da nije bilo Božje brige i zaštite, nikakav novac ne bi mi mogao spasiti život. Supruga jednog prijatelja bila je učiteljica i u tridesetima joj je dijagnosticiran rak dojke. Čak ni skupi uvezeni lijekovi nisu joj mogli spasiti život i na kraju je preminula u 36. godini. Također, jedan od mojih fakultetskih kolega vodio je ortopedsku bolnicu i bio je prilično poznat u našem okrugu. Iznenada mu je dijagnosticiran rak jetre i, nažalost, preminuo je samo šest mjeseci poslije. Sjetila sam se riječi Gospodina Isusa: „Što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a dušu svoju izgubi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za dušu svoju?” (Mt 16,26). Katastrofe su posljednjih godina postale sve ozbiljnije, s čestim potresima, gladima i pošastima diljem svijeta. Toliko ljudi naglo umire u tim katastrofama. Bez obzira na to koliko novca imali, pred smrću smo uvijek nemoćni. Novac ne može spasiti ničiji život. Bog vas može spasiti i možete preživjeti samo slijedeći Boga, težeći istini i dobro vršeći dužnost stvorenog bića; samo tada možete imati dobru sudbinu i odredište. Božje djelo spašavanja čovječanstva još nije završilo. Trebala bih ozbiljno težiti istini i cijeniti svoju sadašnju priliku da vršim svoju dužnost. Nakon toga, kad bih imala vremena, češće sam čitala Božje riječi i uspijevala sam umiriti srce na okupljanjima.

Kasnije je Zavod za zdravstvo zahtijevao da se sve mjesne ambulante spoje, stave pod jedinstvenu upravu i da se provede sustav zadružnog zdravstvenog osiguranja; pacijenti više nisu mogli potraživati troškove liječenja u privatnim klinikama. Neki liječnici koji su vodili kliniku u blizini moje mjesne zajednice prišli su mi da razgovaramo o spajanju naših klinika. Razmišljala sam o tome kako će se klinike nakon spajanja proširiti i kako ću zasigurno zaraditi više novca. Spajanje klinika bilo je veliko iskušenje za mene. Međutim, tada sam pomislila kako sada obavljam dužnost pojenja i imam okupljanja gotovo svaki dan. Kad sam vodila vlastite klinike, moj je raspored bio relativno fleksibilan, ali ako bi se klinike spojile, moji bi me partneri zasigurno, radi vlastite koristi, ometali u redovitom odlasku na okupljanja, te više ne bih imala toliko vremena odlaziti na okupljanja i vršiti svoje dužnosti. Moj bi život zasigurno patio. Nikako nisam mogla spojiti klinike, a da to ne ometa moje odlaske na okupljanja i vršenje dužnosti. Međutim, ako ne bih spojila svoje klinike, tada bih zasigurno imala sve manje pacijenata jer bi vidjeli da u mojim klinikama ne mogu dobiti povrat troškova liječenja. Moje bi klinike s vremenom sigurno bankrotirale, te bih potpuno izgubila izvor zarade. Suočena s tim izborom, oklijevala sam i rekla im: „Dajte da još malo razmislim.” Narednih dana srce mi je bilo teško kao da ga pritišće golemi kamen. Molila sam se Bogu: „Dragi Svemogući Bože, moje bi se klinike mogle spojiti s drugima. Dvoumim se i ne znam što da radim. Molim Te, vodi me.”

Nakon toga, pročitala sam odlomak Božjih riječi i zadobila neko razumijevanje temeljnog uzroka moje težnje za novcem, slavom i dobitkom. Svemogući Bog kaže: „‚Sve se vrti oko novca’; je li ovo trend? U usporedbi s modnim i gurmanskim trendovima koje ste spomenuli, nije li ovo daleko gore? ‚Sve se vrti oko novca’ filozofija je Sotone. Ona prevladava u cijelom čovječanstvu, u svakom ljudskom društvu; moglo bi se reći da je to trend. Razlog se krije u činjenici da je ova fraza usađena u srce svakog čovjeka, koju u početku nije prihvaćao, ali se onda prešutno složio s njom, kad je došao u dodir sa stvarnim životom i počeo osjećati kako su te riječi zapravo istinite. Nije li ovo proces kojim Sotona kvari ljude? Možda ovu izreku ne razumiju svi ljudi u istoj mjeri, ali je zato svi na različitim razinama tumače i njenu istinitost priznaju temeljem onog što se oko njih događalo i temeljem vlastitih iskustava. Zar nije tako? Bez obzira na to koliko netko ima iskustva u vezi s ovom izrekom, kakav negativan učinak ona može imati na čovjekovo srce? Nešto se otkriva u naravi svih ljudi na ovom svijetu, uključujući tu i svakog od vas. Što je to? To je obožavanje novca. Je li ovo teško ukloniti iz nečijeg srca? Jako je teško! Čini se kako Sotonino kvarenje čovjeka doista duboko seže! Sotona novcem iskušava ljude i kvari ih pa oni počinju obožavati novac i cijeniti materijalne stvari. A kako se ovo obožavanje novca ogleda kod ljudi? Čini li vam se da bez novca ne biste mogli opstati u ovom svijetu, da bi vam čak i jedan jedini dan bez novca bio nemoguć? Status ljudi, kao i poštovanje koje uživaju, temelji se na tome koliko novca imaju. Siromašni poginju glave od srama, dok bogati uživaju u svom povlaštenom statusu. Drže glavu visoko i ponosno, govore glasno i žive bahato. Što ova izreka i ovaj trend donose ljudima? Nije li istina da se mnogi ljudi žrtvuju u potrazi za novcem? Zar se mnogi ljudi ne odriču svog dostojanstva i integriteta kako bi stekli što više novca? Zar mnogi, novca radi, ne ostaju bez prilike vršiti svoju dužnost i slijediti Boga? Nije li gubitak prilike za dobivanje istine i spasenje najveći od svih gubitaka za ljude? Nije li Sotona dovoljno zao da ovu metodu i ovu izreku iskoristi kako bi čovjeka do te mjere iskvario? Nije li sve ovo podli trik?” (Riječ. Svezak 2.: O spoznaji Boga. Sâm Bog, jedinstveni V.). Božje su mi riječi omogućile razumjeti da sam, kad god sam morala birati između dužnosti i novca, uvijek birala novac i korist. Temeljni uzrok toga bila je šteta uzrokovana sotonskim mislima i idejama. Od djetinjstva su mi se u srce urezale sotonske misli i ideje poput „novac pokreće svijet” i „kad si siromašan u gradu, nitko za tebe ne mari, ali kad si bogat u planinama, nađu te i daleki rođaci”. Vjerovala sam da je novac u očima drugih znak statusa i da samo s novcem možeš hodati uzdignute glave i voditi luksuzan, sjajan i glamurozan život; a da si bez novca drugima manje vrijedan. Kad sam bila dijete, budući da mi je obitelj bila siromašna, čvrsto sam odlučila upisati fakultet i promijeniti svoju sudbinu. Međutim, moj san o fakultetu propao je kad je prije prijemnog ispita mojoj majci dijagnosticirana neizlječiva bolest. Podsmijeh svjetovnih ljudi dodatno je potaknuo moju odlučnost da se obogatim. Kad sam vidjela da liječnička struka može donijeti i slavu i dobitak, upisala sam medicinski fakultet, položila stručne ispite i otvorila kliniku. Nekoliko godina poslije postigla sam određeni uspjeh, a divljenje i pohvale ljudi zadovoljili su moju taštinu. Još sam se više uvjerila da novac čini život plemenitim. Smatrala sam novac, slavu i dobitak ciljem kojem težim u životu. Tih sam godina sve svoje vrijeme i energiju posvetila poslovanju svojih klinika u težnji za bogatstvom. Budući da sam cijeli dan bila pod velikim stresom, razvila sam visoki krvni tlak i tijekom poroda došlo je do komplikacije zbog hipertenzije uzrokovane trudnoćom. Da me Bog nije zaštitio, odavno bih umrla. Šogorica mi je osam godina uporno i opetovano propovijedala evanđelje, ali ja sam bila zauzeta zarađivanjem novca. Kao da mi je duša bila u magli i nisam imala interesa istraživati istiniti put; uvijek sam iznova odbijala Božje spasenje i zamalo sam propustila veliku priliku Božjeg spasenja. Čak i nakon što sam počela vjerovati u Boga, moje se gledište još uvijek nije promijenilo. Bojala sam se da ću, ako previše vremena posvetim dužnosti ili budem prisustvovala previše okupljanja, propustiti zaradu, pa nisam htjela biti odgovorna za toliko skupina za okupljanje. Na okupljanjima nisam mogla umiriti srce da razmišljam o Božjim riječima i to je štetilo mom ulasku u život. Upravo je onako kako je Bog razotkrio: „Zar mnogi, novca radi, ne ostaju bez prilike vršiti svoju dužnost i slijediti Boga? Nije li gubitak prilike za dobivanje istine i spasenje najveći od svih gubitaka za ljude?” Živjela sam po sotonskim pravilima preživljavanja i krenula pogrešnim putem težnje za novcem, slavom i dobitkom. Zbog toga je moje tijelo patilo, a moj život trpio. Činjenice pokazuju da „novac pokreće svijet” i „novac nije sve, ali bez njega ne možeš ništa” jesu sotonske zablude koje zalude, kvare i proždiru ljude. Da nisam uspjela prozrijeti načine na koje Sotona šteti ljudima, i da sam se nastavila boriti za novac, slavu i dobitak, Sotona bi me na kraju zasigurno zarobio i moja bi prilika za spasenje propala. Kad sam to shvatila, odlučila sam da neću spajati klinike i da ću, kad dođe vrijeme za plaćanje najamnine, zatvoriti klinike i usredotočiti se na vršenje svoje dužnosti. Kad su me moji kolege ponovno nazvali, jasno sam im dala do znanja da neću spajati klinike. Iako sam zarađivala manje novca, bila sam slobodna za okupljanja i vršenje dužnosti. Ovakvom primjenom u srcu sam osjećala veliki mir i spokoj.

Uskoro je trebalo platiti najamninu i ponovno sam počela oklijevati. Razmišljala sam o tome kako mi je trebalo deset godina od studiranja medicine do otvaranja klinika, o svim teškoćama kroz koje sam prošla i o svim mukotrpnim naporima koje sam uložila da otvorim svoje klinike. Bilo mi je doista teško odreći ih se. Također sam mislila da mi neće, ako zatvorim klinike, samo materijalni život biti gori nego prije, već i da ću izgubiti i pohvale i divljenje drugih. U mom se srcu vodila bitka i nisam znala što da radim, pa sam kleknula i usrdno se molila Bogu: „Dragi Svemogući Bože, jednom sam rekla da ću zatvoriti klinike kako bih ispravno vršila svoju dužnost kad dođe vrijeme za plaćanje najamnine. Ali još uvijek ih se ne mogu u potpunosti odreći. Molim Te, prosvijetli me, usmjeri i daj mi vjere i snage.” Tog sam dana otišla na posao u kliniku. Putem sam ispred jedne privatne bolnice iznenada ugledala potpuno crn lijes i pored njega vijence. Mogla sam čuti jedva čujni plač i šokirala sam se. Došlo je do liječničke pogreške! Nakon što sam se raspitala, saznala sam da su u toj bolnici pri porodu umrle žena i njezino novorođenče. Nisam mogla a da se ne prisjetim kako je, iako je tijekom godina u mojim klinikama bilo nekih manjih nezgoda, sve prošlo bez ozbiljnijih posljedica. Razlog nisu bile niti moje vrhunske medicinske vještine niti oprezno obavljanje liječničke prakse. Sve je to bilo zbog Božje brige i zaštite! Bez Božje brige i zaštite, bankrotirala bih zbog samo jedne liječničke pogreške. U srcu sam bila vrlo zahvalna Bogu i znala sam da moram uzvratiti na Božju ljubav. Razmišljala sam o tome kako se Božje djelo bliži kraju, a moja braća i sestre žure vršiti svoje dužnosti kako bi pripremili dovoljno dobrih djela za svoja odredišta. Međutim, ja sam se zaplela u klinike i nisam mogla posvetiti više vremena i energije svojim dužnostima. Moja mlitava vjera u Boga ne samo da je ometala moju dužnost, već je štetila i mom vlastitom životu. Tada sam pročitala Božje riječi i spoznala kako živjeti smislenim životom. Bog kaže: „Ti si biće koje je stvoreno – naravno da se trebaš klanjati Bogu i voditi smislen život. Ako se ne klanjaš Bogu, već živiš unutar svojeg prljavog tijela, zar ti onda nisi samo zvijer u ljudskoj odjeći? Budući da si ljudsko biće, trebaš se predati Bogu i otrpjeti svu patnju! Trebaš s radošću i uvjerljivošću prihvatiti sitnu patnju kojoj si danas izložen i živjeti smislen život, poput Joba i Petra. (…) Vi ste ljudi koji idu pravim putem, oni koji tragaju za poboljšanjem. Vi ste ljudi koji se dižu u narodu velikog crvenog zmaja, oni koje Bog naziva pravednicima. Zar to nije život s najviše smisla?” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Primjena (2).). Čitajući Božje riječi, shvatila sam da je, ako kao stvoreno biće mogu izabrati slijediti Boga cijeli život i dobro vršiti svoju dužnost stvorenog bića, to najvrjedniji i najsmisleniji način života. Sjetila sam se Petra. Kad ga je Isus pozvao, ostavio je svoje ribarske mreže i napustio oruđe kojim je zarađivao za život. Ostavio je sve da bi slijedio Gospodina Isusa i na kraju je zadobio istinu i Bog ga je usavršio. Za razliku od njega, kad sam pogledala sebe, vidjela sam da sam živjela po sotonskim mislima i idejama, težeći novcu, slavi i dobitku. Bog je malo po malo izgubio mjesto u mom srcu i pala sam na razinu bezvjernice. Božje me milosrđe vratilo u Njegovu kuću i trebala bih u potpunosti cijeniti priliku što sada vršim svoju dužnost. Sjetila sam se što je Bog rekao: „Ljudi se rijetko susretnu sa Mnom na ovom svijetu, a također se rijetko ukazuje prilika za traganje za istinom i njeno zadobivanje. Zašto ne biste cijenili ovo prelijepo vrijeme i učinili ga pravim putem kojem treba težiti u ovom životu?” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Riječi upućene mladima i starima.). To je istina. Ovo je bila moja jedina prilika za spas. Da se i dalje nisam ozbiljno posvetila slijeđenju Boga i težnji za istinom, tada bih, kad bi pogodile katastrofe, izgubila život. Čak i da sam zaradila sav novac ovoga svijeta, kakvu bi to vrijednost ili smisao imalo? Istovremeno sam vodila svoje klinike i izvršavala svoje dužnosti te nisam imala puno vremena čitati Božje riječi i tražiti istinu kako bih popravila svoju iskvarenu narav. Kada ću uspjeti razumjeti istinu ako vjerujem u Boga samo u slobodno vrijeme? Samo ako težimo istini i dobro vršimo dužnost stvorenog bića možemo biti spašeni i imati prekrasno odredište. To je ispravan životni put. Morala sam se odreći klinika i posvetiti sve svoje vrijeme davanju Bogu. Nakon toga sam zatvorila klinike.

Vodstvo i usmjeravanje Božjih riječi dalo mi je sposobnost razlučivanja Sotonine zlokobne namjere da zavodi i kvari ljude novcem, slavom i dobitkom i pomoglo mi je da shvatim vrijednost i smisao težnje za istinom u životu. Zahvaljujem Bogu na vodstvu i usmjeravanju Njegovih riječi koje su mi omogućile da donesem mudar izbor između posla i dužnosti. Posljednjih nekoliko godina nastavila sam vršiti svoju dužnost u crkvi. Razotkrila sam mnogo iskvarenosti i kroz molitvu Bogu, traženje istine te promišljanje o sebi i spoznavanje sebe, moje su se iskvarene naravi donekle promijenile i postupno sam počela proživljavati neko ljudsko obličje. Promjene koje sam doživjela rezultat su Božjih riječi. Hvala Bogu na Njegovu spasenju!