An Ran, Kina

U studenom 2024. pregledavala sam članke o iskustvenom svjedočanstvu u crkvi. Jednog dana, naša je nadzornica došla na okupljanje našeg tima i rekla da, sudeći po člancima koje smo nedavno predali, vidi da nismo baš najbolje shvatili neka načela. Željela je s nama pregledati nekoliko članaka kako bismo svi zajedno usvojili načela. Odabrala je nekoliko članaka i zamolila svakoga od nas da ih pregleda i zatim podijeli svoje komentare na temelju načela. Čim sam čula da moramo pojedinačno iznijeti svoje mišljenje, postala sam nervozna. Pomislila sam: „Nekoliko članaka koje sam nedavno pregledala imalo je neke očite probleme. Koristi li ona ovo da vidi jesam li shvatila načela i jesam li sposobna za ovu dužnost? Ako otkrije da nisam shvatila načela, sigurno će me smijeniti.” Nakon toga nisam mogla smiriti srce da bih čitala članke. Samo sam pokušavala smisliti kako dati što iscrpniji odgovor i što reći kako bih izbjegla razotkrivanje vlastitih nedostataka. Nakon što smo pročitali prvi članak, Zhang Yan je prva podijelila svoje gledište. Istaknula je jedan problem koji ja nisam primijetila. Kad sam vidjela da je nadzornica potvrdno kimnula, pomislila sam u sebi: „Čini se da je Zhang Yan u pravu. Kad dođe moj red da govorim, dodat ću i taj aspekt kako bi moj odgovor zvučao potpunije. Tako nadzornica neće misliti da sam toliko nesposobna.” Zatim je nadzornica prozvala mene. Podijelila sam probleme koje sam uočila i pobrinula se da dodam i ono što je Zhang Yan istaknula. Kad je nadzornica na kraju ocijenila taj članak u skladu s načelima, rekla je da je stajalište Zhang Yan bilo ispravno. Osjetila sam blago olakšanje, ali i veliki nemir. Malo me pekla savjest. Zatim je nadzornica spomenula još neke probleme koje ja nisam uočila. Odmah sam počela razmišljati: „Nisam uočila ni tako jednostavne probleme. Nadzornica sigurno misli da sam stvarno lošeg kova kad su mi promaknuli tako očiti problemi, i to nakon svih ovih godina koje sam provela izvršavajući dužnost izrade tekstova. Sljedeći put kad budem iznosila svoje mišljenje, moram biti opreznija.” Kad smo prešli na sljedeći članak, trebalo mi je dugo da mi se srce smiri; nisam mogla prestati razmišljati o svom lošem odgovoru u vezi s prethodnim. Ubrzo me počeo hvatati san, tako da zapravo i nisam shvatila ostatak članka. Tijekom rasprave, kad je nadzornica zatražila moje mišljenje, rekla sam tek nekoliko riječi. Kad je trebalo govoriti o tome kakvih je problema bilo u autorovu razumijevanju, samo sam zamuckivala i činilo se kao da cijelu vječnost ne mogu izustiti ni riječi. Prvotno sam namjeravala samo reći da sam zadrijemala i da nisam pratila, ali onda sam se zabrinula da bi, ako nadzornica vidi da me hvata san čak i u ovakvoj situaciji, mogla pomisliti da sam u lošem stanju i da u meni nema djela Duha Svetoga. Ako bi se to dogodilo, sigurno bi me ubrzo smijenila. Zato sam se brzo pokušala izvući, rekavši: „Samo trenutak, pokušavam pronaći gdje sam zapisala problem koji sam uočila.” Pomicala sam miš, brzo prelijećući preko članka, dok mi je mozak grozničavo radio kako bih što prije pronašla neki ključni problem i ponudila ga nadzornici kao odgovor. Na kraju je nadzornica izgubila strpljenje i rekla: „Samo reci ono što si vidjela. Zašto se toliko mučiš s odgovorom?” Nemajući drugog izbora, na kraju sam priznala: „Odlutala sam u mislima i malo zadrijemala. Nisam baš pratila.” Nadzornica je zatim samo zamolila drugu sestru da podijeli svoje mišljenje. Bila sam jako posramljena u tom trenutku. U srce mi se uvukao snažan nemir i brinula sam se da će me nadzornica smijeniti zbog mojih rezultata u posljednje vrijeme. Nakon samo nekoliko sati, bila sam psihički potpuno iscrpljena. Više nisam željela ni nastaviti s pregledavanjem članaka i proučavanjem stručnih vještina s nadzornicom.

Poslije sam počela razmišljati: „Nadzornica s nama pregledava članke i razgovara u zajedništvu o načelima. Nije li to odlična prilika da nadoknadim svoje nedostatke? Zašto sam onda tako nervozna i iscrpljena?” Otprilike u to vrijeme, objavljene su najnovije Božje riječi. Tijekom svoje predanosti, pročitala sam jedan ulomak Božjih riječi: „Kad razgovaram s ljudima i ponekad postavim neka pitanja, neki ljudi složena uma razmišljaju: ‚Tvoje je pitanje prilično izravno. Ne znam što zapravo smjeraš time što to pitaš. Moram biti oprezan u svojem odgovoru!’ Ja kažem, pogrešno si shvatio. S kim god razgovarao ili koja god pitanja postavljao, krajnji je cilj uvijek otkriti i riješiti probleme, pomoći ti, usmjeriti te i pomoći ti riješiti probleme. Prvo, cilj nije ogoliti te i da ispadneš glup. Drugo, cilj nije testirati govoriš li istinu ili jesi li bezazlena osoba. Treće, cilj nije navući te da otkriješ svoju pravu situaciju. Četvrto, još je manje cilj testirati jesi li sposoban obavljati rad ili možeš li obavljati stvarni rad. Zapravo, na koji god način razgovarao s tobom, sve je to s ciljem da ti pomognem i usmjerim te da izvršiš svoju dužnost, dobro obaviš rad i riješiš probleme. Neki ljudi previše razmišljaju o Mojim jednostavnim upitima, jako se bojeći da postoji neko skriveno značenje. Neki čak sumnjaju da spletkarim protiv njih. Ja ti očito želim pomoći riješiti probleme, a ti pogrešno misliš da spletkarim protiv tebe. Zar Mi time ne nanosiš nepravdu? (Da.) Dakle, u čemu je ovdje problem? Ljudsko je srce prijevarno! Iako ljudi mogu naglas reći: ‚Ti si Bog, moram Ti reći istinu i biti iskren s Tobom. Slijedim Te, vjerujem u Tebe!’ duboko u sebi ne misle tako. Koliko god Moja pitanja bila obična i jednostavna, ljudi ih često tumače na preosjetljiv način. Svojim nagađanjima, a zatim i svojim pomnim ispitivanjem, prolaze kroz mnoge zaokrete i naizgled pronalaze konačan odgovor, dok je u stvarnosti to daleko od prvobitne nakane Mojih riječi. To je očito vrlo jednostavno pitanje, a ipak o njemu previše razmišljaju. Nisu li takvi ljudi preosjetljivi? Što god Ja pitao, njihovo se srce uzburka nakon što to čuju: ‚Zašto to pitaš? Kako da odgovorim tako da Te zadovolji, a da ne otkrije nikakve mane? Što bih trebao reći prije, a što kasnije?’ U roku od tri do pet sekundi, riječi izlaze bez ikakva odgađanja. Njihov je um brži od računala. Zašto je tako brz? Zapravo, taj im je proces već druga priroda; to je njihov uobičajeni trik i stil u ophođenju s ljudima i rješavanju stvari. Oni spletkare protiv svih. Dakle, koliko god Moji upiti bili jednostavni, oni o njima previše razmišljaju, vjerujući da imam neki motiv ili cilj. U srcu razmišljaju: ‚Ako odgovorim istinito, neću li time razotkriti svoju pravu situaciju? To je ravno izdaji samog sebe. Ne mogu dopustiti da doznaš moju pravu situaciju. Pa kako bih onda trebao prikladno odgovoriti? Kako da Te učinim sretnim i zadovoljnim, da imaš dobar dojam o meni i da me nastaviš koristiti?’ Pogledajte kako su ti ljudi prijevarni! Um tih ljudi previše je složen. Kako god Ja razgovarao s njima, oni će sumnjati i pomno ispitivati. Mogu li takvi ljudi primjenjivati istinu? Mogu li biti prikladni za Božju uporabu? Nipošto ne. To je zato što je um takvih ljudi previše složen i nimalo jednostavan; to može vidjeti svatko tko je s njima dulje vrijeme u kontaktu” (Riječ. Svezak VII.: O težnji za istinom. Kako težiti istini (26).). Čitajući Božje riječi, osjećala sam kao da točno opisuju moje stanje. Iako je Bog razotkrivao misli i ideje koje ljudi otkrivaju u interakciji s Kristom, shvatila sam da i ja često pokazujem isti način razmišljanja u interakciji s drugima. Sjetila sam se kako nam je nadzornica od samog početka govorila da s nama pregledava članke kako bi nam pomogla naučiti načela te da je traženje naših stajališta bilo način da shvati naše nedostatke i odstupanja kako bi nam mogla ponuditi ciljani razgovor u zajedništvu i pomoć. No, moj je vlastiti um bio tako kompliciran. Stalno sam preispitivala njezine motive, pretpostavljajući da testira naše shvaćanje načela i pokušava utvrditi jesmo li sposobni za ovu dužnost. Bila sam uvjerena da će me, ako otkrije da imam previše nedostataka, sigurno smijeniti. Kako ne bih razotkrila svoje nedostatke, nisam iskreno odgovorila o broju problema koje sam uočila prilikom iznošenja svog mišljenja. Umjesto toga, silno sam se trudila navesti nadzornicu da pomisli kako dobro shvaćam načela i imam sveobuhvatan pogled na sve probleme. Išla sam čak toliko daleko da sam iznijela stajalište Zhang Yan kao svoje. Kad smo pregledavali drugi članak, očito sam zadrijemala i nisam uočila nikakve probleme, i trebala sam jednostavno biti iskrena u vezi s tim. No, bojala sam se da će, ako kažem istinu, nadzornica imati još lošije mišljenje o meni, pa sam lagala i rekla da sam zaboravila gdje sam zapisala problem koji sam pronašla. Čak sam i odglumila da ga tražim, čime sam samo svima tratila vrijeme. Zapravo, kad je nadzornica zatražila moje mišljenje, trebala sam samo iskreno odgovoriti. Da sam pogriješila, mogla sam jednostavno analizirati svoje odstupanje i ispraviti ga. No moj je um previše zakomplicirao stvari: stalno sam pokušavala pogoditi koje su namjere nadzornice. Morala sam svaku rečenicu više puta prevrnuti u glavi prije nego što bih progovorila. Dok sam promišljala, shvatila sam da sam i u prošlosti pokazivala takvo očitovanje. Kad sam tek započela ovu dužnost, kad god bi me vođa pitala za moje mišljenje o određenim pitanjima, postala bih vrlo nervozna. Podsvjesno bih pokušavala pogoditi procjenjuje li ona moj kov i sposobnost sagledavanja stvari kako bi ocijenila jesam li sposobna za tu dužnost. Brzo bih u srcu razmišljala kako govoriti, a da me vođa ne prozre. Morala sam previše analizirati svaku riječ i bilo je iscrpljujuće tako živjeti. Uvidjela sam da to nije bilo samo trenutačno razotkrivanje lažljive naravi, već da sam stalno živjela u stanju proračunatosti. Sama je moja priroda bila lažljiva. Sjetila sam se riječi Gospodina Isusa: „Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko” (Mt 18,3). Svemogući je Bog također rekao: „Ako si vrlo lažljiv, onda ćeš biti oprezan i sumnjičav prema svim ljudima i stvarima i tako će se tvoja vjera u Mene izgraditi na temelju sumnje. Takvu vjeru nikad ne bih mogao priznati” (Riječ. Svezak I.: Božja pojava i djelo. Kako zapravo spoznati Boga na zemlji.). Božja je bit vjerna. On voli poštene ljude, a gnuša se lažljivih. Lažljiva osoba ne može biti spašena i ući u kraljevstvo nebesko. Shvatila sam da, ako se ne preispitam i ne promijenim te ne uspijem postati poštena osoba, onda bez obzira na to što sam ostavila ili koliko sam se dala za Boga, na kraju će me Bog isključiti i s prezirom odbaciti. Pri toj mi je pomisli srce postalo teško i pomolila sam se Bogu: „O Bože, tako sam lažljiva. Sve moje riječi i djela ispunjeni su proračunatošću. Ja nisam poštena osoba. Ako ovako nastavim, Ti ćeš me zasigurno isključiti. Želim odbaciti svoju lažljivu narav i postati poštena osoba. Molim Te za Tvoje usmjeravanje.” Nakon toga sam se otvorila i iznijela svoje stanje nadzornici. Uopće me nije prekorila. Umjesto toga, razgovarala je u zajedništvu o istini kako bi mi pomogla, potaknula me da provedem istinu u djelo i budem poštena osoba.

Poslije sam promišljala: zašto sam se uvijek toliko brinula oko razotkrivanja svojih nedostataka? Sjetila sam se kako sam čula da su neka braća i sestre nedavno smijenjeni jer u svojim dužnostima redovito nisu uspijevali shvatiti načela, uzrokujući prekide i ometanja u radu. Budući da je bilo nekih problema s člancima koje sam nedavno predala, pretpostavila sam da je nadzornica tu kako bi me promatrala i procijenila, i da će me smijeniti ako otkrije da nisam shvatila načela. Kako bih riješila to stanje, potražila sam Božje riječi. Svemogući Bog kaže: „Postoje načela u vezi s tim kakve ljude Božja kuća promiče i upotrebljava, a kakve ne upotrebljava, kao i za to kakve ljude kultivira, a kakve ne; sve se to temelji na potrebama rada Božje kuće. Tko god bio promaknut i upotrijebljen, cilj je kultivirati ga kako bi mogao dobro izvršavati svoju dužnost i znati kako doživjeti Božje djelo te kako bi mogao preuzeti rad i postupati u skladu s istina-načelima. Koji god se problem rješava, cilj je omogućiti tom čovjeku da razumije više istine i da nauči izvlačiti pouke i stjecati sposobnost razlučivanja raznih ljudi, događaja i stvari s kojima se susreće. Na taj mu je način u svim aspektima lakše ući u istina-stvarnost. Ne radi se o tome da te se iskorištava da pružaš usluge, a još manje o tome da te se iskorištava da popuniš otvoreno radno mjesto jer se ne može naći prikladna osoba, samo da bi te se izbacilo kada se pojavi netko prikladan. Nije tako. Ovime ti se zapravo daje prilika za obučavanje. Ako težiš istini, bit ćeš postojan; ako ne težiš istini, i dalje nećeš moći biti postojan. Nipošto nije riječ o tome da će, zato što joj se ne sviđaš, Božja kuća naći nešto protiv tebe i tražiti priliku da te eliminira. Kada Božja kuća kaže da će te kultivirati i promaknuti, ona će te doista kultivirati. Važno je kako težiš istini. Ako ni najmanje ne prihvaćaš istinu, tada će Božja kuća odustati od tebe i više te neće kultivirati. Nakon razdoblja kultiviranja, neki ljudi budu smijenjeni jer su lošeg kova i ne mogu obavljati stvaran rad. Neki tijekom razdoblja kultiviranja ni najmanje ne prihvaćaju istinu, postupaju svojevoljno te prekidaju i ometaju rad Božje kuće, pa budu smijenjeni. Treći, pak, uopće ne teže istini, hodaju putem antikrista, uvijek rade za slavu, dobitak i status, pa budu smijenjeni i eliminirani. Sve se te situacije rješavaju u skladu s načelima Božje kuće za upotrebljavanje ljudi. Božja kuća će i dalje kultivirati one koji mogu prihvatiti istinu i težiti istini, čak i ako naprave neke pogreške i time počine prijestup. Ako netko ne može prihvatiti istinu i ne prihvaća istinu kada ga snađe orezivanje, onda ga treba izravno smijeniti i eliminirati. (…) Bez obzira na situaciju, kada Božja kuća promiče te ljude, to je uvijek s ciljem da ih kultivira i uvede u istina-stvarnost, nadajući se da će moći dobro obavljati crkveni rad i ispuniti dužnosti koje bi trebali ispuniti. Čak i ako ne znaš kako obaviti neki rad jer si glup i nemaš uvid ili jer si lošeg kova, sve dok težiš istina-načelima, imaš osjećaj odgovornosti, spreman si dobro obaviti taj rad i možeš štititi crkveni rad, Božja kuća će te ipak kultivirati čak i ako si u prošlosti učinio neke gluposti. (…) Koliko god rada možeš obaviti ili kakvog god si kova, to što te se promiče i upotrebljava nije iskorištavanje. Naprotiv, namjera je iskoristiti ovu priliku kako bi ti se omogućilo da se obučiš u obavljanju rada i kako bi bio usavršen kroz svoje težnje istini, marljiv rad i preuzimanje teških bremena. S jedne strane, time se usavršavaš ti osobno; s druge strane, time se ujedno ostvaruje rad Božje kuće. Istovremeno si pripremio dobra djela i zadobio dobitke u osobnom ulasku u život. Kako je to dobro! To su dva dobra rezultata jednim potezom” (Riječ. Svezak VII.: O težnji za istinom. Kako težiti istini (26).). U Božjim sam riječima uvidjela da, kad Božja kuća nekoga unaprijedi, ona ga i istinski obučava. Vođe i nadzornici pružit će im usmjeravanje i pomoć u vezi s njihovim nedostacima. Ako oni mogu prihvatiti istinu, ne samo da će napredovati u vlastitim životima nego će i rezultati njihova rada biti sve bolji. Štoviše, Božja kuća ima načela za smjenjivanje ljudi. Ne smjenjuje nekoga samo zbog nekoliko nedostataka ili manjkavosti. Neki od ljudi koji su nedavno smijenjeni ili isključeni smijenjeni su samo zato što je njihov loš kov kočio rad, a crkva im je zatim odredila prikladniju dužnost na temelju njihova kova. Drugi su smijenjeni jer su bili izrazito tvrdoglavi, odbijali su prihvatiti bilo kakvo zajedništvo o načelima te su uzrokovali prekide i ometanja u radu. Prisjećajući se svog vremena provedenog na dužnosti izrade tekstova, kad god bi vođe i nadzornici vidjeli da sam u lošem stanju ili da su rezultati moje dužnosti loši, razgovarali bi sa mnom u zajedništvu kako bi mi pomogli. Kad bi vidjeli da sam nakon nekog vremena napredovala, dopustili bi mi da se nastavim obučavati na toj dužnosti. Ovaj put, kad je vođa vidjela da stalno imamo problema pri izvršavanju svojih dužnosti, zadužila je nadzornicu da nam pomogne u proučavanju načela. Učinila je to u nadi da ćemo što prije shvatiti načela i ispuniti svoje dužnosti. Baš je onako kako Božje riječi kažu: „Kada Božja kuća kaže da će te kultivirati i promaknuti, ona će te doista kultivirati. Važno je kako težiš istini.” Razmišljala sam o svom prosječnom kovu i ograničenom shvaćanju nekih načela. To što mi nadzornica ukazuje na stvari i pomaže kad se pojave problemi te proučava načela sa mnom može mi pomoći da bolje izvršavam svoju dužnost. Kako je to divno! Bio je to Bog koji koristi ljude, događaje i stvari kako bi me istinski obučavao. Trebala bih zahvaljivati Bogu, ali umjesto toga, svemu sam pristupala s proračunatošću i srcem ispunjenim neprijateljstvom. Doista sam bila tako nesavjesna i nerazumna!

Nakon toga, nadzornica je za sve nas osmislila plan proučavanja na temelju naših nedostataka i pronašla relevantne Božje riječi o kojima je sa mnom razgovarala u zajedništvu kako bi mi pomogla. Zahvalila sam Bogu iz dubine srca. Nakon toga počela sam ozbiljno promišljati o relevantnim načelima sa svojim sestrama. Tijekom određenog razdoblja proučavanja jasnije sam shvatila načela, a broj problema u člancima koje sam predavala znatno se smanjio. Kroz to praktično iskustvo još sam dublje osjetila da, kad Božja kuća unapređuje i obučava ljude, čini to kako bi nam pomogla da shvatimo načela i dobro izvršavamo svoje dužnosti, a ujedno i kako bi nam pomogla da razumijemo istinu i napredujemo u vlastitim životima. Jednog dana, dok sam pregledavala članke o iskustvenom svjedočanstvu, pročitala sam jedan ulomak Božjih riječi i zadobila novo razumijevanje svog problema. Svemogući Bog kaže: „Neki ljudi vjeruju u Boga već nekoliko godina, ali ne razumiju ni najmanji djelić istine. Njihov pogled na stvari ostaje isti kao i kod nevjernika. Kada vide da je lažni vođa ili antikrist razotkriven i isključen, oni misle: ‚Kao vjerniku i sljedbeniku Boga, živjeti pred Bogom je kao hodati po tankom ledu! To je kao živjeti na oštrici britve!’ A drugi kažu: ‚Biti vođa ili djelatnik i služiti Bogu je rizično. Baš kao što izreka kaže: ‚Biti blizu kralja opasno je kao ležati s tigrom.’ Ako učiniš ili kažeš nešto pogrešno, uvrijedit ćeš Božju narav i bit ćeš isključen i kažnjen!’ Jesu li te izjave ispravne? ‚Hodati po tankom ledu’ i ‚živjeti na oštrici britve’ – što te riječi znače? Te riječi znače da je situacija vrlo opasna – da će se čovjek u svakom trenutku suočiti s velikom opasnošću, a i najmanja nepažnja dovest će do toga da izgubi tlo pod nogama. ‚Biti blizu kralja opasno je kao ležati s tigrom’ uobičajena je izreka među nevjernicima. To znači da je opasno živjeti u prisutnosti kralja đavla. Ako netko primijeni ovu izreku na služenje Bogu, gdje je pogriješio? Uspoređivati kralja đavla s Bogom, sa Stvoriteljem – nije li to hula na Boga? To je ozbiljan problem. Bog je pravedan i svet Bog; to što bi čovjek trebao biti kažnjen zbog opiranja Bogu i neprijateljstva prema Njemu potpuno je prirodno i opravdano. Sotona i đavli nemaju ni trunke istine; oni su prljavi i opaki, kolju nedužne i proždiru dobre ljude. Kako se mogu spominjati u istom dahu s Bogom? Zašto ljudi iskrivljuju činjenice i kleveću Boga? To je ogromna hula na Boga!” (Riječ. Svezak III.: Besjede Krista posljednjih dana. Sloboda i oslobođenje mogu se zadobiti samo odbacivanjem svojih iskvarenih naravi.). Moje je stanje bilo točno onakvo kakvim su ga Božje riječi razotkrile. Iako sam godinama vjerovala u Boga, nisam bila sposobna sagledavati stvari iz perspektive istine. Umjesto toga, držala sam se stajališta nevjernika, živeći po sotonskoj filozofiji: „Nikad nemoj namjeravati nauditi drugima, ali uvijek se čuvaj zla koje bi oni mogli učiniti tebi.” Uvijek sam bila na oprezu u interakciji s ljudima, stalno zabrinuta da će netko spletkariti protiv mene ako samo na trenutak postanem neoprezna. Bilo je baš kao i ovaj put, kad je nadzornica vidjela da se u našoj dužnosti pojavljuju problemi i odstupanja te je željela s nama pregledavati članke kako bi nam pomogla da shvatimo načela. Ja sam, međutim, pretpostavila da ona želi otkriti moje pravo stanje kako bi to iskoristila kao dokaz da me smijeni. Posljedično, srce mi je bilo neprijateljski nastrojeno prema njoj. Cijelo sam vrijeme bila na oprezu, kao da se suočavam sa strašnim neprijateljem, zabrinuta da bih, ako budem neoprezna makar i na sekundu, mogla odgovoriti nešto pogrešno, a ona će se uhvatiti za moj nedostatak i smijeniti me. Na mjestima gdje Sotona drži vlast, međuljudski odnosi ispunjeni su sukobima i proračunatošću. I najmanja neopreznost može dovesti do toga da netko spletkari protiv vas i da izgubite svoj službeni položaj, pa čak može dovesti i vaš život u opasnost. A evo, ja sam izvršavala svoju dužnost u Božjoj kući, a ipak sam bila na oprezu kao da se branim od sila koje vladaju u svijetu. Uopće nisam vjerovala da u Božjoj kući vlada istina ili da je Bog iskren i pošten prema svakome od nas. To je bilo klevetanje i huljenje na Boga! Priroda toga bila je zastrašujuća! Pomolila sam se Bogu: „O Bože, svih ovih godina koje provodim izvršavajući svoju dužnost u Tvojoj kući, uživala sam u Tvojem zalijevanju i opskrbi, shvatila sam mnoge istine i naučila neka načela o tome kako se vladati. Sve je to Tvoja ljubav i spasenje. Ali i dalje sam na oprezu prema Tebi i prepreka između Tebe i mene tako je duboka. To Te doista žalosti. Bože, spremna sam pokajati se. Želim težiti tome da budem poštena osoba kako bih utješila Tvoje srce. Molim Te, usmjeravaj me.”

Drugom prilikom, druga je nadzornica s nama proučavala stručne vještine i zamolila nas da jedno po jedno podijelimo svoja stajališta. Isprva sam još uvijek bila pomalo nervozna, zabrinuta da neću dobro odgovoriti ili da ću napraviti neka odstupanja i da će me nadzornica prozreti. U tom trenutku sjetila sam se Božjih riječi: „Da bi postigao komunikaciju s drugima bez spletkarenja, moraš naučiti komunicirati u okviru savjesti i razumnosti normalne ljudskosti. Cilj komunikacije jest drugima pružiti pomoć, ali i od njih primiti pomoć i korist. To je normalna komunikacija i na taj način možeš postići komunikaciju bez spletkarenja” (Riječ. Svezak VII.: O težnji za istinom. Kako težiti istini (26).). „Da bi bio iskren, moraš prvo ostaviti po strani svoje osobne želje. Umjesto da se usredotočiš na to kako se Bog odnosi prema tebi, trebaš se razotkriti pred Bogom i reći što god ti je u srcu. Ne razmišljaj niti uzimaj u obzir posljedice svojih riječi; reci što god misliš, ostavi po strani svoje motive i ne govori stvari samo da bi postigao neki cilj. Imaš previše osobnih namjera i primjesa; uvijek si proračunat u načinu na koji govoriš, razmatrajući: ‚O ovome bih trebao govoriti, a o onome ne, moram paziti što govorim. Reći ću to na način koji mi koristi, koji prikriva moje nedostatke i ostavit će dobar dojam na boga.’ Nisu li to skriveni motivi? Prije nego što otvoriš usta, um ti je ispunjen podmuklim mislima, nekoliko puta ispravljaš ono što želiš reći, tako da riječi, kad izađu iz tvojih usta, više nisu tako čiste i nimalo nisu istinite te sadrže tvoje vlastite motive i Sotonine spletke. To nije ono što znači biti iskren; to je posjedovanje zlokobnih motiva i loših namjera” (Riječ. Svezak IV.: Razotkrivanje antikrista. Deseta stavka: Preziru istinu, drsko krše načela i ignoriraju aranžmane Božje kuće (Drugi dio).). U Božjim sam riječima uvidjela da, kako biste prestali biti proračunati, morate vježbati razgovor u zajedništvu s drugima iz okvira savjesti i razumnosti normalne ljudskosti, bez vlastitih motiva i ciljeva te bez analiziranja ili filtriranja svojih riječi. Trebate samo reći ono što mislite. Cilj je međusobno si pomagati da svi imaju korist. Shvatila sam da je današnje proučavanje stručnih vještina s nadzornicom prilika za nas da učimo iz međusobnih vrlina i nadoknadimo svoje nedostatke raspravljajući o načelima kako bismo ih bolje shvatili. Trebala bih tome pristupiti s iskrenim stavom, reći onoliko koliko sam razumjela, a ako bih rekla nešto pogrešno, trebala bih jednostavno prihvatiti usmjeravanje i pomoć braće i sestara. Bila je to sjajna prilika za učenje i razmjenu mišljenja, nisam se trebala toliko brinuti. Zato sam se u srcu pomolila: „O Bože, molim Te, očuvaj moje srce mirnim pred Tobom, i daj da prihvatim Tvoje ispitivanje dok dijelim svoja stajališta.” Nakon molitve uspjela sam se smiriti i promišljati o načelima. Čak sam zadobila i neke nove spoznaje o nekima od njih i osjećala sam da ih razumijem jasnije nego prije. Kroz nadzorničino zajedništvo otkrila sam i neke vlastite nedostatke. Tijekom tog proučavanja osjećala sam se prilično oslobođeno i zadobila sam nešto. Nakon toga, kad god bi nam se nadzornica pridružila u pregledavanju članaka ili bi mi postavljala pitanja, svjesno bih vježbala da budem poštena osoba u skladu s Božjim riječima. Srce mi se osjećalo sve oslobođenije i okusila sam mrvicu radosti koju donosi poštenje. Hvala Bogu!