Odlomak 20

Sva iskvarena ljudska bića imaju sotonsku prirodu i sotonsku narav te mogu izdati Boga bilo kada i bilo gdje. Neki ljudi pitaju: „Bog je stvorio ljudska bića i ona su u Njegovim rukama. Zašto Bog ne zaštiti ljudska bića umjesto što im dopušta da Ga izdaju? Nije li Bog svemoguć?” To je doista dobro pitanje. Što je, po tvom mišljenju, ovdje problematično? Bog ima svemoguću, ali i praktičnu stranu. Ljudi bi mogli izdati Boga i bez da ih je Sotona iskvario. Iskvarena ljudska bića nemaju vlastitu subjektivnu volju i ne mogu praviti ispravne izbore glede toga kako bi trebali obožavati Boga, kako bi trebali odbaciti Sotonu i ne povezivati se s njime, kako bi se trebali pokoriti Bogu, kao ni glede činjenice da Bog ima istinu, život i put, te da je Bog neuvredljiv… Ljudska bića ne posjeduju te stvari u sebi, ne proziru stvari u Sotoninoj prirodi i ne razumiju nikakvu istinu, pa mogu izdati Boga bilo kada i bilo gdje. Štoviše, nakon što budu iskvareni od Sotone, ljudi u sebi zadržavaju Sotonine osobine, i shodno tome je još vjerojatnije da će izdati Boga. To je problem. Ako vidiš samo praktičnu stranu Božju, a ne i Njegovu svemoguću stranu, vjerojatno ćeš izdati Boga i gledati na Krista kao na običnu osobu, te stoga nećeš znati kako On može izraziti toliko mnogo istina da bi spasio čovječanstvo. Ukoliko vidiš samo svemoguću stranu Božju, a ne i Njegovu praktičnu stranu, također je vjerojatno da ćeš se opirati Bogu. A ako pak ne vidiš nijednu Njegovu stranu, bit ćeš još skloniji opiranju Bogu. Prema tome, nije li spoznavanje Boga najteža stvar na svijetu? Što ljudi više upoznaju Boga, to više shvaćaju Božje namjere i razumiju da je sve što Bog čini svrhovito. Ljudi mogu doći do takvih rezultata ukoliko imaju istinsko znanje o Bogu. Iako Bog ima praktičnu stranu, ljudi Ga nikada ne mogu u cijelosti poznavati. Bog je toliko velik, On je divan i nedokučiv, dok je ljudsko razmišljanje previše ograničeno. Zašto se kaže da čovjek vječno ostaje maleno dijete pred Bogom? Upravo to je smisao te izreke.

Kad god Bog nešto kaže ili učini, ljudi uvijek pogrešno shvaćaju: „Kako Bog to može činiti? Bog je svemoguć!” Ljudi uvijek imaju vlastite predodžbe. U pogledu toga da je Bog iskusio ovozemaljsku patnju, neki ljudi misle: „Nije li Bog svemoguć? Mora li On iskusiti ovozemaljsku patnju? Zar Bog već ne zna kakva je ovozemaljska patnja?” U ovome je sadržana praktična strana Božjeg djela. U Doba milosti, Isus je bio razapet radi otkupljenja čovječanstva, ali čovjek ne poznaje Boga i uvijek gaji neke predodžbe o Njemu, govoreći: „Da bi otkupio cijelo čovječanstvo, Bog je samo trebao reći Sotoni: ‚Ja sam svemoguć. Zar se ti usuđuješ uskratiti Mi čovječanstvo? Moraš Mi ih predati.’ S ovih se nekoliko riječi sve moglo riješiti. Zar Bog nije imao autoritet? Bilo je dovoljno tek da Bog izjavi da je čovječanstvo otkupljeno te da su čovječji grijesi oprošteni, i tada bi čovjek bio bez grijeha. Zar ove stvari ne mogu biti riješene jednom jedinom Božjom riječi? Bog je izgovorio riječ i nastali su nebo i zemlja i sve stvoreno, pa kako onda Bog nije mogao razriješiti ovo pitanje? Zašto je Bog osobno bio raspet?” U ovome je sadržana i svemoguća i praktična strana Božja. Praktična strana jest to što se Bog utjelovio, živio trideset tri i pol godine na zemlji, podnio mnoge muke i na kraju je bio raspet, podnoseći najtežu patnju. Zatim je uskrsnuo iz mrtvih, a Njegovo uskrsnuće je svemoguća strana Božja. Bog nije dao tek neki znak, niti prolio malo krvi, niti učinio da padne nešto kiše, pa rekao da je to žrtva za grijeh. Nije učinio ništa slično tome, već se umjesto toga osobno utjelovio da bi otkupio čovječanstvo, te je bio pribijen na križ i time je čovječanstvo postalo svjesno te činjenice. Posredstvom ove činjenice, čovječanstvo je spoznalo da je Bog doista otkupio čovjeka, i to je bio dokaz. Svaki put kada se Bog utjelovi da bi obavio djelo ili kada Duh izravno obavlja djelo, sve je to nužno. To znači da je djelovanje na takav način najvrjednije i najznačajnije, te da jedino takvo djelo može biti blagotvorno za čovječanstvo. To je stoga što je cijelo čovječanstvo objekt Božjeg upravljanja. Prethodno je rečeno da je to bilo u svrhu da se povede rat protiv Sotone i da ga se ponizi. No, nije li to zapravo na koncu za dobrobit čovjeka? Za čovjeka je to nezaboravan događaj te najvrjednija i najznačajnija stvar. Budući da Bog želi napraviti skupinu ljudi koji su prebrodili različita iskušenja, koji poznaju Boga i koje je Bog usavršio, a koji su iskusili Sotoninu iskvarenost, ključno je da se to djelo izvrši na ovaj način. U svakoj etapi Svoga djela Bog odabire koju će metodu djelovanja primijeniti na temelju potreba čovječanstva; nikako nije slučaj da bi bilo koja metoda bila prikladna. Ali ljudima je na raspolaganju izbor i imaju vlastite predodžbe. Kao što i glede Isusova raspeća misle: „Kakve veze s nama ima to što je Bog bio raspet?” Oni misle da ne postoji nikakva povezanost, ali Bog je morao biti raspet da bi spasio čovječanstvo. Biti raspet je predstavljalo najteže stradanje tog vremena. Je li Duh mogao biti raspet? Duh nije mogao biti raspet niti je mogao slikovito predočiti Boga, a još manje proliti krv i biti žrtvovan. Samo je utjelovljeni Bog mogao biti raspet, i to je bio dokaz žrtve za grijeh. Njegovo je tijelo preuzelo obličje grješnoga tijela i podnijelo patnju za čovječanstvo, dok Duh nije mogao ispaštati za čovječanstvo, niti je On mogao iskupiti ljudske grijehe. Isus je raspet radi otkupljenja čovječanstva. Ovo je praktična strana Božja. Bog je to mogao učiniti i ljubiti ljude na ovaj način, dok ljudi nisu mogli. To je svemoguća strana Božja.

Sve što Bog čini uključuje kako Njegovu svemoguću stranu, tako i Njegovu praktičnu stranu. Božja svemogućnost je Njegova bit, a i Božja praktičnost je također Njegova bit; te su dvije strane neodvojive. To što Bog čini stvari na praktičan način Njegova je praktična strana, a to što može djelovati na taj način također pokazuje i Njegovu svemoguću stranu. Ne možeš reći: „Budući da Bog djeluje na praktičan način, On je stoga praktičan; to je Njegova praktična strana i u njoj nema svemogućnosti”; ako to kažeš, to će postati odredba. To je praktična strana, a ujedno i svemoguća strana. Sve što Bog čini sadrži obje ove strane – i Njegovu svemogućnost i Njegovu praktičnost – i sve se čini na temelju Njegove biti; to je izričaj Njegove naravi kao i otkrivenje Njegove biti i onoga što On jest. Ljudi misle da je u Doba milosti Bog bio milosrdan i pun ljubavi; no, On je i tada imao Svoju gnjevnu stranu i Svoju stranu suda. Božje proklinjanje farizeja i svih Židova – nije li to predstavljalo Njegov gnjev i pravednost? Ne možeš reći da je Bog u Doba milosti bio samo milosrdan i pun ljubavi, da nije izražavao nikakav gnjev, sud ili prokletstvo – to reći pokazuje da ljudi nemaju razumijevanja za Božje djelo. Božje djelo u Doba milosti u cijelosti je bilo izričaj Njegove naravi. Sve što je Bog učinio, a čemu je čovjek mogao svjedočiti, dokazalo je da je On osobno Bog i da je svemoguć, dokazalo je da On osobno posjeduje bit Božju. U ovoj etapi Bog vrši djelo suda i grdnje – može li to značiti da On nema milosrđa ili ljubavi? Ne, On također posjeduje i milosrđe i ljubav. Ako Božju bit sažmeš u samo jednu rečenicu ili jednu izjavu, tada si previše arogantan i samopravedan, budalast i neuk, te to pokazuje da ne poznaješ Boga. Neki ljudi kažu: „Razgovarajte s nama u zajedništvu o istini spoznavanja Boga, objasnite je na razumljiv način.” A što će reći osoba koja poznaje Boga? Reći će: „Pitanje spoznavanja Boga toliko je duboko da ga ne mogu objasniti na razumljiv način u tek nekoliko rečenica. Ne mogu ga učiniti shvatljivim, bez obzira na to kako ga izložim. Dovoljno je samo shvatiti njegovu srž. Čovjek nikada ne može u potpunosti spoznati Boga.” Ohola osoba koja ne poznaje Boga reći će: „Ja znam kakav je On Bog, ja Ga predobro poznajem.” Nije li to hvalisanje? Svatko tko to kaže krajnje je ohol! Postoje neke stvari koje ljudi – ukoliko ih ne iskuse i nisu vidjeli neke činjenice – ne mogu istinski spoznati ili doživjeti, te stoga osjećaju da je spoznavanje Boga prilično apstraktno. Onima koji ne razumiju, to predstavlja tek svojevrsnu izjavu; razumiju je dogmatski, no nemaju stvarno razumijevanje. To što ti nešto ne razumiješ ne znači da to nije istina. Spoznavanje Boga apstraktno je za one koji nemaju iskustvo, no u stvarnosti, ono nije apstraktno. Ukoliko osoba uistinu ima iskustvo, moći će Božje riječi povezati s odgovarajućim kontekstom te ih primijeniti i sprovesti u djelo – to pokazuje da razumije istinu. Možeš li istinu razumjeti ako samo slušaš doslovce značenje Božjih riječi, ali uopće nemaš praktičnog znanja? Moramo ih primijeniti i iskusiti ih. Nije laka stvar razumjeti istinu.

Bog je u Doba milosti otkupio cijelo čovječanstvo; to je svemoguća strana Božja. Ta svemogućnost uključuje i to da Bog čini Svoje djelo na praktičan način – osvajajući ljude vršeći Svoje djelo, pri čemu se svi ljudi bacaju ničice pred Bogom i sposobni su Ga prihvatiti. Ukoliko se Božja svemogućnost i Božja praktičnost spominju samo kao dvije odvojene strane, ljudi ih neće moći u potpunosti razumjeti. Ljudi moraju obje strane spoznati istodobno i samo tada mogu polučiti rezultate. Bog djeluje praktično, izražavajući istinu kako bi pročistio i razriješio iskvarenost ljudsku i izravno vodeći ljude – to je praktična strana Božja. Bog izražava Svoju vlastitu narav i ono što On jest, te može vršiti djelo koje ljudi ne mogu vršiti – u tome je svemoguća strana Božja. Bog nosi autoritet: ono što govori postane, ono što zapovjedi postojano je, a ono što govori biva ostvareno. Dok Bog govori, razotkriva se Njegova svemogućnost. Bog ima vrhovništvo nad svim stvarima, usmjerava Sotonu da službuje za Njega, uređuje okruženje kako bi iskušao i pročistio ljude, te očistio i preobrazio njihovu narav – sve su to očitovanja svemoguće strane Božje. Bit Božja je i svemoguća i praktična, a te dvije strane nadopunjuju se. Sve što Bog čini jest izričaj Njegove vlastite naravi i otkrivenje onoga što On jest. Ono što On jest uključuje Njegovu svemogućnost, Njegovu pravednost i Njegovu veličanstvenost. Tijekom Svog djela, Bog oduvijek razotkriva Svoju vlastitu bit i izražava ono što On jest. Njegova bit ima dvije strane: jedna je Njegova svemoguća strana, a druga je Njegova praktična strana. Bez obzira na to koja se etapa Božjeg djela promatra, mogu se opaziti te dvije strane; u svemu što Bog čini, te su dvije strane prisutne. To je jedan put spoznavanja Boga.