Dvanaesta stavka: Pravovremeno i točno identificirati razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi; zaustaviti ih i ograničiti, te preokrenuti situaciju; dodatno, razgovarati u zajedništvu o istini kako bi Božji izabrani narod kroz takve stvari razvio razlučivanje i učio iz njih (Šesti dio)

Razni ljudi, događaji i stvari koji prekidaju i ometaju crkveni život

X. Širenje neutemeljenih glasina

Na posljednjem okupljanju, razgovarali smo u zajedništvu o dvanaestoj odgovornosti starješina i djelatnika: „Pravovremeno i točno identificirati razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi; zaustaviti ih i ograničiti, te preokrenuti situaciju; dodatno, razgovarati u zajedništvu o istini kako bi Božji izabrani narod kroz takve stvari razvio razlučivanje i učio iz njih.” Što se tiče raznih ljudi, događaja i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi, a koji se pojavljuju u crkvenom životu, podijelili smo ih u jedanaest stavki. Pročitajte ih ponovno. (Prva, često skretanje s teme prilikom razgovora u zajedništvu o istini; druga, govorenje riječi i doktrina kako bi se ljude navelo na pogrešan put i zadobilo njihovo poštovanje; treća, brbljanje o kućnim stvarima, građenje osobnih veza i obavljanje osobnih poslova; četvrta, formiranje klika; peta, borba za status; šesta, stupanje u neprilične odnose; sedma, upuštanje u uzajamne napade i verbalne svađe; osma, širenje predodžbi; deveta, izbacivanje negativnosti; deseta, širenje neutemeljenih glasina; i jedanaesta, manipuliranje i ometanje izbora.) Prošli put, razgovarali smo u zajedništvu o devetoj stavci. Danas ćemo razgovarati u zajedništvu o desetoj – širenju neutemeljenih glasina.

A. Očitovanja širenja neutemeljenih glasina

Slučajevi širenja neutemeljenih glasina događali su se u crkvi. Neki ljudi ne ljube istinu i ne usredotočuju se na primjenu istine u obavljanju svoje dužnosti; bilo da se radi o pitanjima vezanim za istina-načela ili o njihovim osobnim težnjama, oni se ne usredotočuju na traganje za istinom – te stvari nemaju mjesta u njihovom srcu. U svojoj vjeri u Boga, oni jednostavno vole raspitivati se o tračevima i osobnim informacijama te skupljati čudne i neobične priče. Naravno, ono što ih više oduševljava jest zabadanje nosa u stvari vezane za Boga i Božje djelo, kao i u pitanja koja se tiču Božje kuće te starješina i djelatnika crkve. Istovremeno, vole neutemeljeno širiti tračeve, raspačavajući stvari koje su čuli ili umislili, a koje uopće nisu istinite. Takvi ljudi ne vole čitati Božje riječi, rijetko se mole, a tijekom okupljanja rijetko razgovaraju u zajedništvu o istini i rijetko govore o vlastitom stanju, osobnim težnjama i ulasku, ili o svom razumijevanju Božjeg djela, i tako dalje. Naravno, ne zanimaju ih ni oni koji razgovaraju u zajedništvu o istini ili o svom iskustvenom svjedočanstvu, niti ih zanimaju ta pitanja. Međutim, čim čuju nekoga da govori do koje je točke Božje djelo stiglo ili u Božjim riječima vide sadržaj o katastrofama, ljudskim odredištima, Bogu koji mijenja Svoju formu i tako dalje, oči im odjednom zasjaju i postaju posebno usredotočeni. Čim pročitaju ili čuju te riječi, njihovo zanimanje odmah poraste. Sudeći prema očitovanjima tih ljudi, jasno je da oni ne vjeruju u Boga da bi težili istini ili da bi vršili svoju dužnost i slijedili Boga, a zasigurno ne da bi se pokorili Bogu i štovali Ga. Oni dolaze u Božju kuću i uopće ne razmišljaju o vršenju bilo kakvih dužnosti. Oni samo žele zabadati nos i skupljati tračeve ili širiti glasine. Uživaju u tim aktivnostima i nemaju nikakvog zanimanja za iskustvena svjedočanstva, himne ili filmove Božje kuće. Oni samo vole ići na internet kako bi prikupili izjave i procjene koje sile antikrista u vjerskom svijetu daju o Božjoj kući, crkvenom djelu i utjelovljenom Bogu. Čak i ako povremeno pogledaju videozapise iz Božje kuće, to nije iz unutarnje čežnje da tragaju za istinom kako bi riješili vlastite probleme. Dakle, što oni gledaju? Gledaju komentare ispod videozapisa i izbirljivi su u onome što čitaju. Preskaču komentare braće i sestara iz crkve, ali su posebno zainteresirani za komentare iz vjerskog svijeta i od nevjernika. Čak ciljano gledaju komentare i izjave velikog crvenog zmaja, pokušavajući iz njih nešto otkriti. Kada vide tu negativnu propagandu, izjave i izmišljene glasine, oni ne tragaju za istinom i ne razlučuju ih; umjesto toga, mogu čak prihvatiti neke od tih negativnih primjedbi i izjava te ih smatrati činjenicama. Bez obzira na to koliko ima pozitivnih komentara, oni ih ne žele čitati i ne vjeruju da su istiniti; samo ti negativni komentari ili glasine privlače njihovu pažnju i pobuđuju njihov apetit. Svaki put kad vide te negativne komentare, u sebi se osjećaju vrlo zadovoljno i utješeno. Posebno su zainteresirani za potpuno neistinite glasine i osude, pa čak i za napade i klevete protiv Boga, koji kolaju svijetom, vjerskim svijetom ili internetom, i uvijek ih marljivo proučavaju i skupljaju. Nasuprot tome, uopće ih ne zanimaju Božje riječi, propovijedi i razgovori u zajedništvu, iskustvena svjedočanstva braće i sestara i druge takve stvari. Dakle, kada drugi čitaju Božje riječi, razgovaraju u zajedništvu o istini i dijele iskustvena svjedočanstva tijekom okupljanja, oni osjećaju odbojnost i smatraju te stvari zamornima i suvišnima. U svom srcu posebno osjećaju odbojnost prema razgovoru u zajedništvu o istini i govorenju o spoznaji samoga sebe. Dakle, što oni žele čuti? Oni samo žele čuti čudne i bizarne stvari, bilo da se radi o otajstvima iz duhovnog kraljevstva ili o glasinama i tračevima koje širi vjerski svijet – oni su jednostavno voljni slušati te stvari. Njihova su srca ispunjena i zaokupljena tim negativnim stvarima, i nitko im te negativne stvari ne može oduzeti niti ih lišiti tih negativnih stvari. Zašto je to tako? Zato što su previše zainteresirani za njih i vole ih! Stoga, kada su među braćom i sestrama, posebno tijekom okupljanja, vole govoriti o nekim neutemeljenim tračevima, pa čak i širiti neke negativne komentare o Božjoj kući i crkvi koje pronađu na internetu. Ti su ljudi izuzetno zainteresirani za te glasine. Iako jasno znaju da širenje tih stvari nije korisno za druge, ne mogu se kontrolirati i ustraju u njihovu širenju. Čak i ako trebaju tražiti prilike za širenje tih glasina i negativne propagande, ili trebaju trošiti vrijeme na prikupljanje takvih stvari, ili koristiti svoj um da ih izmišljaju, i dalje su neumorno entuzijastični u tome. Ako u nekoj crkvi crkvene starješine imaju loš kov i ne mogu obavljati stvaran rad ili razlučivati ljude, onda će, čim se pojave ljudi koji šire glasine i zablude, crkveni život biti ometen i pogođen, a neke će ljude ti pojedinci čak zaluditi i kontrolirati. Zašto mnoge ljude drugi često mogu ometati i zaluđivati? Jedan je razlog taj što ne razumiju istinu i ne mogu razlučiti u pogledu glasina koje kleveću Božju kuću. Drugi je taj što neka braća i sestre koji vjeruju tek kratko vrijeme imaju nezreo rast, ne razumiju istinu o vizijama, i nejasni su im Božje utjelovljenje, Božje djelo suda u posljednjim danima i Božja namjera da spasi ljude, ne mogu te stvari jasno vidjeti i nisu sigurni je li ova etapa djela Božja pojava i djelo. Posljedično, nemaju istinsku vjeru i čak ne znaju koliko će dugo moći slijediti Boga. Naravno, njih također vrlo lako zalude, pokolebaju i kontroliraju oni koji šire glasine.

B. Bit širenja neutemeljenih glasina je djelovanje kao Sotonin sluga

Ti ljudi koji šire neutemeljene glasine ne samo da ne vjeruju u istinu i Božje riječi, nego također ne mogu razlučiti ispravno od pogrešnog. Uvijek sumnjaju u pozitivne stvari i lako ih uvjere glasine i đavolje riječi. Ti ljudi tvrde da vjeruju u Boga i slijede Boga, ali i dalje šire glasine koje kleveću Boga i crkvu, te među braćom i sestrama šire razne glasine koje su prikupili, čak ih samovoljno i opetovano šire i objavljuju posvuda. Iz ovoga je jasno da ti ljudi ne ljube istinu i vjeruju samo đavoljim riječima nevjernika. Strogo govoreći, oni uopće nisu Božji izabrani narod i nisu članovi Božje kuće. Dakle, što su oni? Točnije rečeno, ti su ljudi bezvjernici, oni su Sotonine sluge. Neki ljudi kažu: „Jesu li Sotonine sluge špijuni koje je poslala KPK? Jesu li oni agenti koji se infiltriraju u Božju kuću?” Ne nužno. Te je agente i špijune lako razlučiti, ali ovi ljudi koji šire glasine naizgled se čine kao istinski vjernici. Međutim, oni ne teže istini i često djeluju kao Sotonini glasnogovornici, te umjesto Sotone šire riječi koje kleveću i napadaju Boga i šire glasine koje on izmišlja o crkvi i Božjoj kući. Sudeći na temelju toga, bez obzira na to tko ih je poslao, nisu li ti ljudi Sotonine sluge? (Jesu.) Bilo da su te glasine aktivno prikupljali ili ih pasivno čuli, ti ljudi ne razmišljaju o traganju za istinom i njihovu razlučivanju, već ih umjesto toga smatraju činjenicama. Mogu ih čak beskrupulozno i neobuzdano širiti i raspačavati među ljudima, i to ne samo na jednom mjestu ili u jednoj vrsti prigode. Njihov cilj u širenju tih glasina je da ih što više ljudi postane svjesno, da slabe učine još slabijima, a da oni koji su jaki i imaju vjeru u Boga posumnjaju u Njega i Njegovo djelo zbog glasina – da svi postanu nezainteresirani za istinu, za Božje riječi, za Božje djelo i za spasenje, a da se umjesto toga zainteresiraju za razne glasine i negativnu propagandu, baš kao što su i ti pojedinci sami, tako da onda, kad god se ljudi okupe, govore o tim negativnim stvarima. Bi li normalni ljudi i ljudi s ljudskošću i razumom činili takve stvari? Većina ljudi kada čuje glasine ili raznu negativnu propagandu, čak i ako ne znaju jesu li te glasine istinite ili lažne, zbog svoje vjere u Boga i ono malo bogobojaznog srca što imaju, doći će pred Boga moliti se i tragati za istinom. Čak i ako su pod utjecajem glasina i osjećaju se pomalo slabo i sumnjičavo, to neće utjecati na obavljanje njihove dužnosti ili na njihovo slijeđenje Boga. Čak će sebe upozoriti da drže jezik za zubima i izbjegavaju činiti stvari koje se opiru Bogu ili Ga vrijeđaju. Takav pristup može postići većina braće i sestara. Sve dok ljudi imaju nešto ljudskosti, malo istinske vjere i malo bogobojaznog srca, mogu to postići. Budući da ljudi vjeruju da Bog postoji, trebali bi vjerovati da je sve što Bog čini ispravno. Budući da to čini Bog, ljudi ne bi trebali donositi nikakve procjene o tome. Trebali bi biti sigurni da: „Bez obzira na to što govore glasine izvan crkve, ne mogu im vjerovati, a zasigurno ih ne mogu širiti. Čak i ako se u srcu osjećam pomalo slabo i poljuljano, ne smijem nijekati postojanje Boga!” Ako netko vjeruje u Božje postojanje, trebao bi vjerovati da je sve što Bog čini ispravno; ako vjeruje u Božje postojanje, trebao bi imati bogobojazno srce – to je apsolutno ispravno. Budući da imaju bogobojazno srce, bez obzira na to kakve glasine čuju, držat će jezik za zubima, neće postati širitelji glasina, neće nasjesti na Sotonina lukavstva i neće pasti na Sotonine spletke. Nije li to nešto što većina ljudi može lako postići? (Jest.) Ti posjeduješ normalno razmišljanje i razum, pa kad čuješ glasine, hoćeš li ih tada širiti ili ne, u potpunosti ovisi o tebi. Kontrolira li te itko drugi? (Ne.) Dakle, nakon što čuju te glasine, ne bi li ljudima trebalo biti jasno kako bi se trebali nositi s njima i kako bi trebali postupati da bi bili u skladu s načelima, s ljudskošću i s razumom? Svatko bi trebao imati to malo prosuđivanja i trebao bi razumjeti ovu metodu i put primjene bez potrebe da ih drugi uče. Čak i djeca znaju da ne treba širiti tračeve, i da je to nepoštovanje, da je nemoralno i da sije razdor, te da ne treba biti takva osoba; to su misli i ponašanje koje bi trebali posjedovati ljudi s normalnim razumom. Međutim, postoji jedna vrsta ljudi kojoj nedostaje takav razum i, u još većoj mjeri, takva ljudskost. To ih navodi da, čim čuju te stvari, što je prije moguće žele širiti glasine i negativnu propagandu onima koji su im bliski, kako bi ih svi zajedno mogli analizirati, suditi o njima i uljepšavati ih, a zatim te glasine širiti široj publici. Oni misle: „Zar ovo nije sjajno? Zar ovo nije živahno? Kad bi crkveni život bio ispunjen ovim sadržajem, kako bi bio bogat! Ljudi bi stekli toliko znanja!” Kakve su to misli i gledišta? Nisu li to misli i gledišta loše osobe? Kakva je to logika? Nisu li oni netko tko očajnički želi kaos? Nije li istina da ne podnose vidjeti da je drugima dobro? U svom srcu, oni čak ismijavaju braću i sestre: „Vi budale, glasine kolaju na sve strane izvan crkve; negativne ocjene, napadi i klevete protiv božje kuće, posebno protiv krista i božjeg djela, posvuda su. U crkvama vjerskog svijeta izvješeni su svakakvi negativni propagandni materijali. Čim ljudi tamo čuju za ‚Istočnu munju’, počinju izricati osude i udaljavati se. Svi vas kritiziraju i osuđuju, a vi budale ste još uvijek ovdje, vjerujete u boga i težite istini!” Vidjeti te ljude kako slijede Boga s tako čvrstom vjerom čini da se osjećaju nelagodno i to im također izaziva veliku odbojnost. Posebno, kada vide da nečiji razgovor u zajedništvu o istini pokazuje istinsko razumijevanje i promjenu u naravi, i da im se svi dive, oni mrze tu osobu. Ako vide nekoga tko se drži načela, postiže rezultate i pokazuje odanost u obavljanju svoje dužnosti u Božjoj kući, naljute se i kažu: „Zašto ti ne slušaš glasine ili propagandu izvan crkve? Zašto si tako glup i iskren? Pogledaj kako sam ja lukav – istovremeno sjedim na dvije stolice. Sudjelujem u crkvenom životu božje kuće i ne kažem da ne vjerujem u boga, a da mi nije dopušteno vršiti dužnost, ne bih na to pristao, ali također zabadam nos u vijesti izvan crkve. I dalje obraćam pažnju na negativnu propagandu i komentare iz vjerskog svijeta, svijeta nevjernika i s interneta.” Oni uvijek imaju neispravno gledište. Vidjeti braću i sestre kako teže istini i vrše svoje dužnosti čini ih nezadovoljnima u sebi. Uvijek žele zaluditi i odvući jednog ili dvoje tih ljudi, pa čak i stalno žele neke od njih ometati i utjecati na njih. Također stalno žele „probuditi” neke ljude širenjem glasina, kako bi povjerovali u glasine i bili zaluđeni. Recite Mi, kakva je točno ova vrsta osobe? Je li prikladno smatrati takve ljude dijelom Božje kuće i braćom i sestrama? (Ne.) Koji je onda najprikladniji način da ih se smatra? Najprikladnije ih je smatrati bezvjernicima, Sotoninim slugama. Ovo nije neutemeljena osuda niti nepravedno optuživanje; to je činjenica.

Što je gnusno kod tih ljudi koji šire neutemeljene glasine? Bez obzira na to iz kojeg kanala čuju negativnu propagandu, čak i kada jasno znaju da su to glasine i đavolje riječi bez ikakve činjenične osnove, oni ih i dalje šire drugima s neumornim entuzijazmom. Kakva je priroda toga? Osoba s bogobojaznim srcem osjetit će odbojnost kada čuje glasine. Posebno kada se radi o riječima koje napadaju i vrijeđaju Boga, neće ih uopće spominjati kako bi izbjegli okaljati svoja usta, što dokazuje da imaju bogobojazno srce. Oni kažu: „To što drugi osuđuju i kleveću Boga, te napadaju i ocrnjuju crkvu, njihova je stvar. Ja ne bih trebao sudjelovati u njihovim grijesima. Njihova kleveta Boga već je nečuvena pobuna i gnusan grijeh – ne mogu izgovoriti te riječi vlastitim ustima. Ne smijem govoriti iste stvari kao oni. Apsolutno to neću učiniti!” Međutim, oni koji su Sotonine sluge mogu prepričati negativnu propagandu i glasine koje čuju od riječi do riječi, i to čine opetovano i bez ikakvih zazora, čak ih šireći posvuda. Imaju li ti ljudi i najmanje bogobojazno srce? Boje li se Boga? Ne, ne boje se. Naizgled, i oni vjeruju u postojanje Boga, ali vjerovanje nije jednako priznavanju da je Bog Stvoritelj koji ima suverenost nad svim stvarima. I Sotona vjeruje da postoji Bog u svijetu i u svemiru i među svim stvarima, ali kako se odnosi prema Bogu kada Mu On govori? Kako razgovara s Bogom? Ima li bogobojazno srce? Odnosi li se prema Bogu kao prema Bogu? Ne. Koju metodu koristi za razgovor s Bogom? On Ga iskušava, vara i ismijava, kao da se šegači. Kada je Bog upitao: „Odakle dolaziš?” kako je Sotona odgovorio? („Evo prođoh zemljom i obiđoh je” (Job 1,7).) Jesu li to ljudske riječi? (Ne.) Dakle, što te riječi znače? Zašto je Sotona govorio na taj način? Kakav stav proizvodi takve riječi? Nije li to stav ismijavanja? (Da.) Što znači ismijavanje? To je zezati nekoga, zar ne? „Neću ti reći odakle dolazim. Što mi možeš?” Riječi su ti upućene, ali cilj im nije da ti kažu što se stvarno događa – govornik ti to odbija reći i samo te zeza. To je ismijavanje. Pokazuje li taj stav ikakav osjećaj poštovanja ili strahopoštovanja prema Bogu? Nimalo – to je lice Sotone. Oni koji šire glasine mogu ih ležerno raspačavati među braćom i sestrama. Potpuno su svjesni da te glasine nisu činjenične, a ipak daju sve od sebe da ih šire, tražeći svaku vrstu prilike i prigode da to učine. Nije li to ponašanje i pristup Sotone? Tako Sotona postupa. On priznaje postojanje Boga i zna da Bog ima suverenost nad svim stvarima, ali nema ni najmanjeg straha od Njega. To je lice Sotone, to je Sotonina priroda-bit. Neka braća ili sestre mogu reći: „Iako taj čovjek ne teži istini, njegova je vjera u Boga iskrena. Kada je čuo da će ga crkva izolirati ili ukloniti, postao je toliko tjeskoban da je plakao i jako se zabrinuo; čak je dobio i rane u ustima! Ne želi napustiti Božju kuću; vjeruje u postojanje Boga. Dakle, bez obzira na to što čini, trebali bismo se prema njemu odnositi kao prema bratu i pružiti mu ljubav i toleranciju, pa čak i kada širi glasine, trebali bismo se i dalje prema njemu odnositi s ljubavlju kako bismo mu pomogli i podržali ga.” Jesu li te riječi ispravne? Jesu li one istina? (Ne.) Bog je izgovorio toliko riječi, ali ti ljudi im i dalje ne vjeruju. A ipak, bez obzira na to koliko glasina đavli i Sotone izgovore, ti ljudi vjeruju u sve njih, pa čak i beskrupulozno šire te glasine kako bi napali i oklevetali Boga. Samo na temelju toga, ne zaslužuju da ih se naziva braćom i sestrama. Je li to ispravno? (Da.) Budući da mogu beskrupulozno širiti glasine, klevetati Boga, napadati Boga i klevetati Božju kuću i crkvu, imamo dobar razlog da ih smatramo Sotoninim slugama, Sotonama. Oni su Božji neprijatelji i neprijatelji cijelog Božjeg izabranog naroda. Dakle, kako bismo se trebali odnositi prema svojim neprijateljima? (Odbacite ih.) Točno, trebali bismo ih odbaciti.

Neki ljudi ne ljube istinu. Nakon što čuju glasine, iako ih ne šire otvoreno u crkvi, šire ih iza kulisa onima koji su im bliski. Neki nerazboriti ljudi postanu negativni i slabi nakon što čuju te glasine; neki prestanu dolaziti na okupljanja, a neki se povuku iz crkve – a ipak širitelj glasina i dalje ne priznaje da je njegovo širenje glasina to uzrokovalo. Unatoč opetovanim opomenama i razgovoru u zajedništvu, oni to nastavljaju činiti kada se susretnu s takvim stvarima, suzdržavajući se od otvorenog i drskog širenja glasina tijekom okupljanja ili u javnosti samo iz straha da se ne razotkriju, da ih braća i sestre ne odbace ili da ih crkva ne ukloni, te se umjesto toga odlučuju potajno širiti neke glasine slanjem poruka drugima ili putem kontakta s ljudima. Znači li to da takvi ljudi nisu zli? Zapravo, oni su još podmukliji. Bez obzira na to koliko potajno djeluju, njihovi motivi i priroda njihovih postupaka isti su kao i kod Sotoninih slugu. Njihov cilj u širenju glasina je ometati ljude u obavljanju dužnosti, učiniti ljude negativnima i slabima, navesti ljude da zaniječu Boga, udalje se od Boga i napuste svoje dužnosti. Je li itko ikada rekao: „Moj cilj u širenju glasina nije ometati ljude u obavljanju dužnosti ili potkopati njihovu inicijativu, već im pomoći da razviju razlučivanje i povećaju svoj imunitet, tako da kada čuju glasine, budu imuni na njih, neće im vjerovati, moći će ispravno težiti istini i moći će u miru vršiti svoje dužnosti”? Je li itko ikada širio glasine s tom namjerom? (Ne.) Drži li ta tvrdnja vodu? Zapravo, ne drži. Sve dok mogu širiti glasine, posebno one koje napadaju, kleveću i hule na Boga – ležerno ih izgovarajući kad god otvore usta i šireći ih posvuda bez ikakvih skrupula – bez obzira na to koliko glasina šire, bilo da se glasine šire otvoreno ili iza kulisa, i bez obzira na to kakav utjecaj imaju na ljude, ukratko, njihov cilj u širenju glasina nije pomoći ljudima da razumiju istinu i razviju razlučivanje, već ometati i zaluđivati ljude, te ih navesti da sumnjaju u Boga i udalje se od Boga – ono što oni čine jest ometanje i razaranje rada crkve. Iz te perspektive, bez obzira na razlog ili kontekst u kojem se glasine šire, bit ljudi koji šire glasine nedvojbeno je bit Sotoninih slugu. Svatko tko izgovara glasine koje kleveću, napadaju i hule na Boga, taj se opire Bogu i Božji je neprijatelj. Je li to ispravno? (Da.) Iako ti nisi začetnik glasina, činjenica da ih možeš širiti dokazuje da vjeruješ da su glasine istinite ili da u sebi rado vjeruješ u njih. „Kad bi samo glasine bile istinite, onda ne bih morao vjerovati u boga, bog ne bi bio bog, a činjenica božjeg utjelovljenja ne bi postojala. On bi bio samo osoba, i mogao bih slobodno izmišljati glasine o njemu, ocrnjivati ga, te ga napadati i klevetati.” Nije li to cilj? Ako vjeruješ u Boga, ali uvijek želiš govoriti i postupati samovoljno, ne znači li to da se želiš protiviti Bogu? (Da.) Neki ljudi kažu: „Je li to buntovništvo protiv Boga? Je li to nemanje vjere u Boga?” Priroda ovoga je mnogo ozbiljnija. To je opiranje Bogu i suprotstavljanje Bogu. Samo se Božji neprijatelji opiru i protive Bogu na ovaj način. Iskvareno čovječanstvo, zbog toga što posjeduje Sotoninu iskvarenu narav i nedostaje mu razumijevanje istine i spoznaja Boga, može se buniti protiv Boga. Međutim, Sotona čini više od buntovništva protiv Boga; on izdaje Boga, opire se Bogu i protivi se Bogu. To ga čini Božjim neprijateljem. Odnos između Božjih neprijatelja i Boga je odnos protivljenja. Što znači protivljenje? Znači biti nepomirljiv. Bez obzira na situaciju ili okruženje, Sotonino protivljenje Bogu ne mijenja se s vremenom ili s geografijom. Sotonina bit je protiviti se Bogu, i to je nepromjenjivo; Sotona je jednostavno Božji neprijatelj. Sotonin otpor Bogu i njegova nepomirljivost s Njim nisu trajali jedan dan ili samo nekoliko godina ili desetljeća; počeo se protiviti Bogu još otkad Ga je izdao. Pa kada će to protivljenje završiti? Hoće li Sotona ikada biti dirnut i preobražen od Boga? Hoće li se njegovo protivljenje Bogu postupno smanjivati s vremenom? Ne. On će se nastaviti protiviti Bogu. Kada će to protivljenje prestati postojati? Kada Božje djelo završi, i Sotona završi s obavljanjem svoje službe i više ne bude od koristi, i Bog ga uništi – tada će protivljenje prestati. A što je s onima koji su Sotonine sluge? Sve dok su u crkvi, nastavit će se protiviti crkvi, Božjoj kući i Bogu. Neki ljudi kažu: „Oni vjeruju u Boga, ponekad daju prinose, daju milostinju, pa čak i ugošćuju braću i sestre. Kako se oni protive Bogu? Ne protive Mu se; čak čine i neka dobra djela.” Jesu li te riječi ispravne? Mogu li ugošćivanje braće i sestara i davanje malo novca siromašnoj braći i sestrama poništiti njihovo protivljenje Bogu? Može li to dokazati da su oni u skladu s Bogom? (Ne.) Dakle, kako dolazi do tog protivljenja? (To je određeno njihovom priroda-biti.) Točno, njihova priroda-bit je da se opiru Bogu i da su prema Njemu neprijateljski nastrojeni. Vi takve ljude trebate razlučiti na temelju Božjih riječi: vidite tko voli prikupljati negativnu propagandu ili glasine koje napadaju i kleveću Božju kuću i crkvu iz raznih kanala, i tko je zainteresiran za te negativne stvari i voljan je vjerovati tim glasinama i đavoljim riječima. To će vam omogućiti da vidite prava lica tih bezvjernika. Ti ljudi obično ne čitaju Božje riječi, bez entuzijazma su kada slušaju braću i sestre kako razgovaraju u zajedništvu o istini, i mlaki su u vršenju svojih dužnosti. Uvijek osjećaju da je vjerovanje u Boga nezanimljivo. Na što se usredotočuju kada gledaju videozapise i emisije Božje kuće? Kada vide pozitivne komentare koje su ostavili religiozni ljudi, osjećaju se nelagodno i preskaču ih. Ali kada vide religiozne ljude i nevjernike kako stoje uz velikog crvenog zmaja, vrijeđajući crkvu, vrijeđajući Božju kuću i vrijeđajući braću i sestre svojim đavoljim riječima, osjećaju se posebno sretno i uzbuđeno. Kad god čuju tu negativnu propagandu i glasine, uzbude se kao da su primili injekciju adrenalina, hodaju poskakujući i čak se bude iz sna s radošću. Nije li to opako? Promatrajte one oko sebe da vidite tko pripada ovoj vrsti osobe; vidite imaju li narav koja mrzi istinu i mrzi Boga. Ako doista pronađete takvu osobu, trebali biste biti posebno oprezni i razlučiti je; promatrajte njezine riječi, postupke i držanje. Jednom kada potvrdite da su zla osoba, Sotonin sluga, trebali biste ih se odreći i ne tretirati ih kao brata ili sestru. Takve ljude treba što prije ukloniti iz crkve. Neki ljudi kažu: „Zašto bismo trebali ukloniti te ljude? U Božjoj kući, imati jednu osobu više znači imati jedan izvor snage za obavljanje posla više; imati jednu osobu više čini je i malo življom. Oni vjeruju u Boga već dugi niz godina, te iako ne ljube niti primjenjuju istinu u djelo, vjeruju u postojanje Boga od djetinjstva, vjerujući u Starca na nebu. Oni također vjeruju da postoji bog metar iznad njih, a još više vjeruju da dobro i zlo imaju svoju naknadu. Općenito se ne usuđuju činiti očita loša djela i voljni su pomoći drugima. Samo što imaju taj mali hobi; uživaju u širenju glasina i tračeva. Posebno šire glasine od velikog crvenog zmaja koje ocrnjuju Boga, ponavljajući te stvari bez puno razmišljanja o njima, možda zato što su neuki i neupućeni.” Naizgled, ne čine se kao zli ljudi i nisu prekidali ili ometali crkveni rad, ali su posebno aktivni u širenju glasina i uvijek žele biti prvi koji će ih širiti. Ne bi li ljudi trebali biti oprezni prema takvim pojedincima? Nisu li oni Sotonine sluge? Bit takvih ljudi je i više nego očita! Nikada ih ne zanimaju Božje riječi ili istina, i nikada ne traže istina-načela kada vrše svoju dužnost. U svemu što rade, ne pokazuju ozbiljnost, ne unose svoje srce i nisu voljni podnositi teškoće. Oni samo postupaju površno i obavljaju stvari reda radi, neprestano se šegačeći. U svom govoru i djelima ne vrijeđaju nikoga i mogu se slagati sa svima, čineći se prijateljski raspoloženi prema drugima – samo što vole prikupljati i širiti glasine. Možemo li na temelju tih postupaka okarakterizirati te ljude kao Sotonine sluge? (Da.) Zašto možemo? Je li to pravljenje od muhe slona? (Ne.) Nemaju nikakvog interesa za težnju istini. Čim čuju propovijed, postanu pospani; čim se razgovara u zajedništvu o Božjim riječima, osjećaju odbojnost i nemir, neprestano ustaju da popiju vode ili odu u kupaonicu, uvijek se u sebi osjećajući nelagodno – slušanje razgovora čini im se nevjerojatno teško kao podvrgavanje mučenju. Međutim, čim čuju Sotonine glasine ili đavolje riječi nevjernika, njihovo zanimanje poraste, ožive i počnu širiti te glasine i đavolje riječi s velikom inicijativom. Jesu li takvi ljudi braća i sestre? Ne. Oni osjećaju odbojnost prema istini i preziru istinu do srži. Što se tiče stvari vezanih za Boga i Njegovo djelo, bilo da se radi o Božjem identitetu i biti, Božjem statusu, Božjem dostojanstvu ili tijelu u kojem se Bog utjelovio, oni to u svom srcu preziru. Potpuno su lišeni bogobojaznog srca. Dakle, uvijek gaje predodžbe o Bogu i Njegovom djelu. Lako mogu ponoviti sve vrste Sotoninih glasina i đavoljih riječi, postižući tako svoj cilj njihova širenja, bez ikakve grižnje savjesti. Kakva je to hulja? Jesu li oni vjernici u Boga? (Ne.) To su postupci onih koji verbalno priznaju Boga i tvrde da slijede Boga, koji vjeruju da postoji Starac na nebu, vjeruju da postoji bog metar iznad njih i vjeruju da dobro i zlo imaju svoju naknadu. To je njihov stav prema Bogu. Kad bi netko vrijeđao njihove roditelje ili izmišljao glasine o njihovim roditeljima iza njihovih leđa, nedvojbeno bi se borili do smrti. Međutim, kada netko vrijeđa Boga, napada Boga ili kleveće Boga, ne samo da nisu uzrujani, već to mogu ponoviti kao šalu i čak širiti posvuda. Je li to nešto što bi sljedbenik Boga trebao činiti? (Ne.) Dakle, je li prikladno da se mnogi ljudi odnose prema tim bezvjernicima kao prema braći i sestrama? (Ne.) Stoga, kada se sumnja da su takvi ljudi Sotonine sluge, drugi bi trebali biti na oprezu. Starješine i djelatnici moraju odmah obavijestiti braću i sestre da budu oprezni s tim ljudima, kako bi ih svi mogli razlučiti. Jednom kada se potvrdi da su Sotonine sluge, da su đavli, svi bi ih se trebali kolektivno odreći i ukloniti iz crkve. Je li to u skladu s načelima? (Da.) Onda je to ono što treba učiniti.

C. Kako se odnositi prema neutemeljenim glasinama vlade KPK i vjerskog svijeta kojima se kleveće i napada Bog

Kineska komunistička vlada i vjerski svijet izmislili su mnoge neutemeljene glasine o Božjoj kući, lažno tvrdeći da braća i sestre prisiljavaju ljude da prihvate evanđelje, i tako dalje. Kako se vi osjećate nakon što čujete te glasine? (Ljutito, ogorčeno.) To su glasine o vama i vi se osjećate ogorčeno. Do koje mjere ste ogorčeni? Želite li pronaći ljude koji izmišljaju glasine i raspravljati se s njima, čak im i očitati lekciju? (Da.) Te glasine na površini ciljaju crkvu, ali zapravo se tiču svakog člana crkve te ugleda i integriteta svakog člana. Nakon što ih čujete, osjećate se ogorčeno i govorite: „Mi to nismo radili! Mi propovijedamo evanđelje u skladu s istina-načelima. One koji ne žele vjerovati u Boga nikada ne prisiljavamo. Vjera je dobrovoljna. Nikada nikoga ne primoravamo, a još manje nanosimo zlo ljudima ili im se osvećujemo. Naprotiv, nas koji propovijedamo evanđelje brutalno su premlaćivali vjerski ljudi i prijavljivali nas policiji, predavali su nas velikom crvenom zmaju da nas muči; toliko nas je zatvoreno, a nemali broj je čak bio zatočen u privatnim zatvorima koje su uspostavili vjerski ljudi. Nama je nanesena nepravda!” Nakon što čujete te glasine, osjećate se ogorčeno i uvijek se želite s njima raspravljati. Imate takvu reakciju jer te glasine izravno napadaju i ocrnjuju crkvu i Božji izabrani narod. Kako se osjećate kad čujete glasine koje ocrnjuju i osuđuju Boga? One se ne tiču vaših osobnih interesa niti vašeg integriteta i dostojanstva; to su glasine koje se tiču Boga. Na primjer, kad si prije vjerovao u Isusa, neki su ljudi govorili da je Isus rođen od djevice i da nije imao oca. Kako si se osjećao kad si to čuo? Jesi li se htio raspravljati s njima? „Mi vjerujemo u Boga!” Zatim si razmislio: „Marija je bila djevica, a Isus je rođen od djevice, začet po Duhu Svetom. To je činjenica, ali nevjernici o tome govore prostački i ne volim to slušati!” U najbolju ruku, možda si imao takve osjećaje, ali u svom si srcu i dalje osjećao da začeće po Duhu Svetom snažno proturječi ljudskim predodžbama. Nisi mogao vjerovati u tu stvar jer vjeruješ u znanost; ne vjeruješ u Božju svemoć iz srca, niti vjeruješ da je sve što Bog kaže i čini istina, pa stoga nećeš ići pobijati đavolje riječi bezvjernika. Budući da ne posjeduješ istinu i ne razumiješ istinu, u najbolju ruku, smatraš da su glasine o kojima ljudi govore neugodne za čuti i misliš da ljudi ne bi trebali tako govoriti jer se te glasine tiču tvog ugleda; misliš: „Nevjernici su tako odvratni i podli! Usuđuju se koristiti bilo kakve prljave riječi; oni su uistinu bezvjernici! Oni su uistinu đavli!” To je sve, i to je najviše što možeš postići. Zašto se osjećaš isprovocirano i smatraš nevjernike podlima i odvratnima nakon što ih čuješ da govore takve glasine? Zato što se tiču tvog ugleda; te glasine pogađaju te u srce, zbog čega se osjećaš osramoćeno, pa potiču tvoju ljutnju i ustaješ reći neke pozitivne riječi da ih pobiješ. Stoji li takvo pobijanje u potpunosti na Božjoj strani? Je li to radi obrane Božjeg svjedočanstva? Ne, to je u potpunosti radi obrane tvojeg vlastitog obraza i dostojanstva. Zašto to kažem? Zato što nisi proniknuo u bit problema; štoviše, ne razumiješ Božje namjere niti što Bog od tebe zahtijeva. Ono što razumiješ i osjećaš nije u skladu s Božjim namjerama; to je samo ljudska naglost i ljudsko dobro ponašanje. Ljudsko dobro ponašanje ne predstavlja svjedočanstvo koje daješ za Boga. Nisi bio postojan u svom svjedočanstvu; ti samo braniš svoj obraz i dostojanstvo, pobijaš glasine kako bi ti savjest bila malo mirnija – ne stojiš na Božjoj strani da govoriš za Njega, niti koristiš istinu ili činjenice da pobiješ glasine i svjedočiš za Boga. Ne govoriš za Boga, a ono što govoriš zasigurno nije u skladu s istinom; to je samo u skladu s tvojim tjelesnim interesima – samo da se tvoje srce manje uzrujava i da ne osjećaš da je vjerovanje u Gospodina Isusa sramotno. To je sve. Stoga, kad čujete da netko napada i osuđuje Boga, kleveće i osuđuje Božju crkvu, ili čak osuđuje vas, osjećate se posebno ogorčeno i želite se s njima raspravljati i prepirati, kako biste povratili svoj ugled i razjasnili te stvari. Ali znači li to da ste bili postojani u svom svjedočanstvu? To ne doseže tu razinu; bez razumijevanja istine, nema svjedočanstva!

Kad čujete glasine koje se šire u vanjskom svijetu i kleveću i napadaju Boga, bilo da napadaju Boga na nebu ili utjelovljenog Boga na zemlji, kako se vi osjećate? Jeste li ravnodušni ili osjećate malo boli? Ne možete to podnijeti i ne mirite se s tim, ili ste bespomoćni? Neki ljudi, nakon što čuju te glasine, misle: „Bog je nevin; Bog nije učinio te stvari. Zašto Ga svijet i vjerski svijet ovako napadaju i kleveću? Moramo se marljivo davati i vršiti svoje dužnosti te braniti Božje ime. Kad se Božje veliko djelo dovrši, istina o svemu će izaći na vidjelo i svi narodi svijeta vidjet će da je utjelovljeni Bog u kojeg vjerujemo jedini istiniti Bog, Bog na nebu, i da to uopće nije pogrešno!” Drugi misle: „Bog je izrazio toliko istina, a ovi nevjerujući zli ljudi i đavli dobro znaju da su Božje riječi istina, a ipak i dalje kleveću i napadaju Boga. Koliko dugo Bog mora patiti?” Treći pak kažu: „Ljudi mogu govoriti što god žele; mi se ne obaziremo na njih. Bog nikada nije pobijao glasine koje Ga kleveću; On na njih ne odgovara. Što onda mi, kao sićušna ljudska bića, možemo učiniti? Nije li Bog oduvijek bio neshvaćen, napadan, huljen i odbačen od strane čovječanstva na ovaj način? Bog nema nikakvih pritužbi i još uvijek spašava ljude. Neka vrijeme sve otkrije; Bog će dati Svoje vlastito svjedočanstvo!” Koje je vaše stajalište? Maloprije sam spomenuo nepopustljivost, ogorčenje, nepomirenost, bespomoćnost – što od toga vi osjećate? Koji je osjećaj najispravniji? Kako se prema tim stvarima treba odnositi u skladu s istina-načelima? Kako se osjećate kad čujete te glasine? (Ogorčeno.) Osjećate se ogorčeno, i onda želite napisati javnu osudu da napadnete te proizvođače glasina, te vjerske varalice i zle ljude iz religije. Imate li takve misli? Nećete osjećati da je dovoljno samo stisnuti šake od bijesa, zar ne? Osjećate li poriv da nešto poduzmete? Ili je to samo prazno ogorčenje? (Postoji i mržnja i odbacivanje.) Ogorčenje, mržnja, odbacivanje – to su emocije koje proizlaze iz mentalnih aktivnosti, bez određenih riječi, ponašanja ili postupaka; to su samo emocije, i naravno, one također predstavljaju određene stavove. (Osim što osjećamo ogorčenje, ponekad pišemo članke ili stvaramo programe kako bismo razjasnili činjenice i razotkrili da je bit njihovih postupaka mržnja prema istini i Bogu, kako bi ljudi mogli vidjeti prave činjenice.) Hoće li ti ljudi to prihvatiti nakon što vide prave činjenice? Čak i ako prihvate da je ono što vi kažete točno i daju pošten komentar, govoreći: „Vaša je vjera ispravna; nastavite vjerovati, mi vas podržavamo!” i vjerske se varalice posrame i kažu: „Oprostite, pogriješili smo, ono što smo rekli nije bilo činjenično; od sada vi vjerujte na svoj način, a mi ćemo na svoj”, biste li se zbog toga osjećali mirne savjesti? Je li to jedini cilj kojem težite? (Također želimo svjedočiti za Boga kako bi oni koji istražuju istiniti put i koji žeđaju za istinom mogli jasno razlučiti ispravno od pogrešnog i prihvatiti istiniti put.) To je jedan put; to je pozitivan način primjene. Je li samo ljutnja i mržnja korisna? Koji je razlog vaše ljutnje i mržnje? Zašto biti ljut i mrziti? (Bog se utjelovio da spasi ljude, što je najpravednija stvar, ali oni šire glasine da Ga osuđuju i ocrnjuju. Osjećamo se vrlo ogorčeno, misleći da oni doista izvrću istinu i govore gluposti.) Mislite li vi da su odbacivanje Boga od strane čovječanstva i svijeta te njihov stav prema Bogu takvi samo tijekom razdoblja ovog Božjeg utjelovljenja? Stav čovječanstva i svijeta prema Bogu uvijek je bio isti od početka do kraja, uvijek osuđujući, klevećući, napadajući i huleći. Otkako je Bog započeo Svoje djelo pa sve do sada, stav čovječanstva prema svemu što je Bog učinio i prema utjelovljenom Bogu nije se promijenio. Nije tek nakon prvog Božjeg utjelovljenja čovječanstvo počelo napadati i huliti na Boga te izmišljati razne glasine o utjelovljenom Bogu – sve se to događa otkako je Bog započeo Svoje djelo i otkako je čovječanstvo prvi put došlo u doticaj s Bogom i Njegovim djelom, i tako se nastavilo sve do danas. A oni koji slijede Boga uvijek su morali trpjeti ocrnjivanje, napade, osude, bogohuljenje, razne glasine i još mnogo toga protiv Boga i crkve od Sotoninih režima i vjerskih antikristovih sila. Je li moguće da sljedbenici Boga moraju trpjeti te stvari? Neki kažu: „Toliko smo zgroženi tim glasinama jer one potpuno izvrću činjenice i pretvaraju crno u bijelo. Pobjesnimo čim ih čujemo i duboko u srcu mrzimo one koji izmišljaju i šire glasine. Bez obzira dolaze li te glasine iz vjerskog svijeta ili od đavolske vlade KPK, imamo samo jedan stav, a to je stav mržnje i ljutnje; i onda ih želimo opovrgnuti i sve razjasniti.” Neki čak kažu: „Želimo imati raspravu s tim zlim đavlima, antikristima, kako bismo mogli osramotiti Sotonu i poniziti ga!” Je li to stajalište većine ljudi? Je li to stajalište ispravno? Ako se gleda iz perspektive normalne ljudskosti, to je razumno. Ljudi bi trebali imati nešto pravedničkog duha i normalan raspon osjećaja; trebali bi jasno voljeti i mrziti, voljeti ono što treba voljeti i mrziti ono što treba mrziti. Ljudi s normalnom ljudskošću trebali bi posjedovati te kvalitete. No je li gledati iz perspektive normalne ljudskosti dovoljno da bi se bilo u skladu s istina-načelima? Da to kažemo jasnije, je li taj pristup u skladu s Božjim namjerama? Ili bolje rečeno, je li to stav i pristup kojemu se Bog raduje? Kad ovo kažem, većina ljudi bi mogla nešto dokučiti, misleći: „Ti si rekao da je ovo samo gledanje na stvari iz perspektive normalne ljudskosti. Sudeći po implikacijama onoga što si rekao, očito je da je ovaj pristup odraz naglosti, nije u skladu s istina-načelima i nije u skladu s Božjim namjerama.” Što znači ne biti u skladu s Božjim namjerama? To znači da Bog ne želi da ljudi tako postupaju; Božje želje i Njegova zahtijevana mjerila za ljude nisu takvi. Ako ti postupaš na taj način, iako Bog to ne osuđuje, iz Njegove perspektive to ne znači da slijediš Njegovu volju i On to ne odobrava. Na površini, čini se da ti djeluješ razumno čineći te stvari, imajući i mržnju i ljubav, želeći razjasniti te činjenice za Boga kako bi cijeli svijet znao da je Bog Bog, da je Bog Bog cijelog čovječanstva i da bi svi trebali štovati Boga i prihvatiti Božje spasenje. Na površini, čini se da je ono što činiš besprijekorno, razumno, u skladu sa zakonom, s ljudskošću, s moralom i, štoviše, u skladu s ukusima svih ljudi. Ali jesi li pitao Boga o tome? Jesi li tražio od Boga? Jesi li u Njegovim riječima pronašao načela postupanja koja Bog zahtijeva od ljudi? Koje su točno Božje namjere? Neki ljudi kažu: „Ima toliko Božjih riječi; nije lako pronaći Božje specifične zahtjeve za ljude u svakoj stvari.” Budući da nisi pronašao Božje izričite riječi, možeš potražiti nagovještaje u Božjem stavu prema takvim glasinama. Ne možeš li onda na temelju Božjeg stava prema toj stvari odrediti kakav bi trebao biti stav ljudi prema njoj i koja su načela koja bi trebali primjenjivati? (Da.) Dakle, pogledajmo kakav je točno Božji stav prema toj stvari.

Od početka susreta čovječanstva s djelom Božjim, ljudi su se žalili na Boga i bili su nezadovoljni Njime, čak su potajno izgovarali mnoge odvratne riječi sumnje, dvojbe, odbacivanja i drugog, prema Bogu. Tu su i razne glasine od vladajuće stranke i vjerskog svijeta, koje se apsolutno ne podudaraju s činjenicama niti su u skladu s istinom. Što te riječi znače Bogu? Bilo da su to sumnje, pogrešna shvaćanja ili pritužbe, one su ispunjene napadima, klevetama i huljenjem protiv Boga i ne odražavaju ni najmanje bogobojazno srce; tako je od samog početka. U crkvi uvijek ima nekih koji ne ljube istinu. To su bezvjernici, koji sumnjaju u riječi Božje i istinu, pokazujući takav stav prema Bogu. Još više to vrijedi za one nevjernike i ateističke vladajuće stranke, one ljude odbojne prema istini – njihov stav prema Bogu ne treba objašnjavati; oni bezobzirno napadaju i osuđuju, govoreći što god žele. Posebno oni farizeji u vjerskom svijetu još više koriste priliku da bezobzirno sude i osuđuju. Svi ti komentari nisu pozitivni i zasigurno nisu objektivni i točni. Koja je onda bit tih komentara? Za Boga te riječi nisu samo izjave ili stajališta, već ocrnjivanje, napadi, klevete i huljenje protiv Njega. Zašto kažem „za Boga”? Zato što Bog sve to mjeri najtočnije, pa možemo samo dodati tu naznaku. Kroz povijest, stav čovječanstva prema Bogu bio je ovakav; ljudskih riječi koje napadaju i vrijeđaju Boga bilo je previše, a nijedna jedina riječ nije bila dobronamjerna. Čak i danas, ono što vaše uši čuju i vaše oči vide je isto. Od početka, cjelokupni stav čovječanstva prema Bogu nije se promijenio. Kako se Bog nosi s tim stvarima? Ima li Bog uvjete ili sposobnost sazvati svjetski vjerski kongres da Sebe obrani, da razjasni stvarne činjenice Svog djela, da Sebe opravda pred čovječanstvom? Je li Bog to učinio? Ne, Bog šuti, On ne razjašnjava cijelu situaciju, niti Sebe ikada brani ili opravdava. Međutim, onima koji napadaju Boga na posebno podli način, Bog je dodijelio neku kaznu, dopuštajući da neke činjenice izađu na vidjelo. A što se tiče javnih napada, kleveta i bogohuljenja, kakav je Božji stav? Kako Bog to rješava? On to ignorira; On čini ono što treba učiniti, čini to onako kako treba učiniti, birajući koga treba izabrati, usmjeravajući koga treba usmjeravati. Cijeli je svijet uredan u rukama Božjim; On nikada nije poremetio ili promijenio Svoje planove zbog ljudskih napada, kleveta ili bogohuljenja. Kad Sotonine zle sile tlače i uhićuju Božji izabrani narod, bez obzira koliko pomahnitale bile, Bog nikada nije promijenio Svoje planove ili Svoj um. Njegove misli i ideje ostaju potpuno nepromijenjene; On samo nastavlja kao i uvijek provoditi djelo koje namjerava učiniti, upravljajući Svojim čovječanstvom. Za Boga, ti napadi, klevete i bogohuljenja nikada nisu predstavljali nikakvu smetnju; Bog se na njih ne obazire. Zašto se Bog ne opravdava ili ne brani? Za Boga su te stvari posve normalne. Čovječanstvo je čovječanstvo, a Sotona je Sotona. Vrlo je normalno da ljudi, koji ne razumiju istinu ili stvarne činjenice, čine takve stvari. Utječe li to na korake djela Božjeg? Ne utječe. Bog posjeduje veliku silu; On ima suverenost nad svime. Sve stvoreno i sve stvari funkcioniraju uredno unutar riječi Božjih, unutar misli Božjih i pod suverenošću Božjom; bez obzira što čovječanstvo kaže ili učini, to ni na koji način ne može utjecati na djelo Božje – to je ono što je Bog s božanskom biti sposoban učiniti. Bog djeluje kad dođe vrijeme, ispunjavajući Svoje planove bez i najmanjeg odstupanja, i nitko to ne može promijeniti. Ljudske primjedbe i bilo kakvi ljudski napadi na Boga ili klevete protiv Njega, bilo da su to namjerni pokušaji ometanja i uništavanja djela Božjeg ili nenamjerne smetnje i rušenje djela Božjeg, nikada nisu postigli svoje namjeravane ciljeve. Zašto? To je autoritet Božji; to potvrđuje da je autoritet Božji jedinstven, nezamjenjiv bilo kojom silom i nenadmašiv bilo kojom silom. To je činjenica. Bog ima taj autoritet i tu silu, Bog ima Svoj istinski identitet i nikakva sila ne može ništa promijeniti, pa zašto bi se Bog zamarao manjim napadima i klevetama ljudi? Što se Boga tiče, bez obzira koliko važnih osoba ili koliko moćnih sila među čovječanstvom pokušalo ometati Ga, klevetati, napadati ili huliti na Njega, to ni najmanje ne može poremetiti djelo Božje. Dapače, ti postupci samo služe tome da još više dođe do izražaja pravedna narav Božja i Njegova svemoć. Ometanja od strane Sotoninih zlih sila samo su manja epizoda u tijeku ljudske povijesti. Ono što može imati suverenost nad cijelim čovječanstvom, utjecati na cijelo čovječanstvo i preobraziti cijelo čovječanstvo jesu djelo Božje, plan Božji te velika sila i autoritet Božji. To je činjenica. Suprotno tome, treba li se Bog zamarati ocrnjivanjem, napadima, klevetama i huljenjem ljudi protiv Njega? Ne. Budući da Bog ima autoritet, za Boga, Njegova izjava: „Stojim iza svojih riječi; što kažem, to će se i ostvariti, a što ostvarim, trajat će zauvijek”, uvijek će se obistiniti; ona se obistinjuje i ispunjava svaki dan. To je autoritet Božji. Neki ljudi pitaju: „Je li to Božje samopouzdanje, Njegova vjera?” U zabludi si! Ljudi imaju samopouzdanje, ljudi trebaju vjeru, ali Bog ne. Zašto? Zato što Bog ima autoritet i silu, i bez obzira kako Ga čovječanstvo kleveće ili osuđuje, bez obzira kako Sotonine neprijateljske sile ometaju i sabotiraju, ništa se neće promijeniti. Stoga, Bog ne treba eliminirati neprijateljske sile među iskvarenim čovječanstvom koje Ga napadaju, kleveću i hule na Njega, prije nego što izvrši Svoje djelo. Pod kojim okolnostima Bog radi? Pod kojim okolnostima On postiže pobjedu? Pod kojim okolnostima On dovršava Svoje djelo? Ono se obavlja usred buke napada, kleveta i bogohuljenja cijelog čovječanstva i svih neprijateljskih sila; u takvom okruženju i pozadini On dovršava Svoje djelo. Nije li to pokazatelj velike sile Božje? Nije li to autoritet Božji? (Jest.) Tko može poreći tu činjenicu? Usuđuješ li se ne priznati da je to činjenica?

Kroz povijest, čovječanstvo je neprestano klevetalo Boga i hulilo na Boga, a u posljednjim danima, snage među cijelim čovječanstvom koje se opiru Bogu još su ojačale, s više glasova koji kleveću i osuđuju Boga. Čovječanstvo koristi različite metode, putem novina, televizije, interneta i drugih medija, da kleveće i napada Boga. Ali jesmo li ikada analizirali te glasine na svim našim okupljanjima? (Ne.) Zašto ne? Neki ljudi kažu: „Je li to zato što nevini ostaju nevini, a glasine umiru kod mudrih?” Je li to razlog? (Te glasine u osnovi ne mogu utjecati na djelo Božje. Bez obzira kako Sotona ometa, ne može sabotirati ili ometati napredak djela i plana Božjeg.) Sotona je baš takvo biće; čim Bog djeluje, čim Bog radi, on dolazi ometati. To je upravo uloga koju igra. Je li u redu da ga ti zaustaviš u njegovom nastupu? Moraš mu dati dovoljno prostora, dovoljno pozornice, dovoljno prilike da nastupa. Kad je dovoljno nastupao, kad je umoran od svog divljanja i učinio je dovoljno zla, došao mu je kraj. Ne trebamo gubiti dragocjeno vrijeme analizirajući i raščlanjujući njegove razne glasine i zla djela kako bismo pobili te glasine; to je beskorisno i bezvrijedno. Kakva je korist od analiziranja toga? Može li to predstavljati ljudsko razumijevanje istine? Previše je istina koje bi ljudi trebali razumjeti; ne mogu ni saslušati sve te istine, a kamoli pobijati glasine. Imaju li ljudi toliko slobodnog vremena? Da budem iskren, Mene te stvari stvarno ne zanimaju, niti ih želim spominjati niti im pridavati pažnju. Neki ljudi kažu: „Zar se ovih godina ne usuđuješ ići nikamo? Je li to zato što ima toliko glasina koje kolaju uokolo da si uvijek tjeskoban i uplašen kamo god ideš?” Ja kažem da ne osjećam apsolutno ništa. Neki ljudi kažu: „Zar se ne želiš braniti od stvari koje nisi učinio?” Što tu ima za braniti? Ne mogu ni stići obaviti Svoj pravi posao! Ja razgovaram s ljudima, sa stvorenim bićima, ne s đavlima. Neki ljudi pitaju: „Zar Te ne ljuti kad čuješ te glasine?” Ja kažem da ne osjećam ništa prema njima, ne izazivaju u Meni nikakav osjećaj; ne zamaram se tim stvarima. Neki ljudi pitaju: „Zar ne osjećaš da ti je učinjena nepravda?” Ja kažem da ne osjećam da mi je učinjena nepravda, zbog čega bih osjećao nepravdu? Činiti ono što mogu, činiti ono što trebam, dobro činiti ono što mogu i trebam, ispuniti Svoje odgovornosti – to je najbolja stvar, to je smisleno. Neću dopustiti da Me ometaju te besmislene, bezvrijedne stvari niti da na njih trošim vrijeme. Nemam vremena zamarati se tim stvarima. Neki ljudi kažu: „A što kad budeš imao slobodnog vremena, hoćeš li se onda zamarati njima?” Ne, čak ni kad budem imao slobodnog vremena. Radije bih razgovarao sa Svojim psom nego s đavlima. Ako jasno znaš da je to đavao koji izgovara svoj đavolji govor, zašto se zamarati njime? Uopće se ne bi trebao zamarati; pustiti da đavao bude potpuno osramoćen je ispravna stvar. Ukratko, Božji stav prema tim glasinama je sljedeći: Čineći bilo što ili govoreći svaku rečenicu, Bog Sebe ne opravdava, ne dokazuje Sebe čovječanstvu, a zasigurno Sebe ne opravdava Sotoni, Svom neprijatelju, govoreći da je čist i nevin, i bez krivnje. Sve što Bog čini je za Njegovo upravljanje, da spasi ljude koje namjerava spasiti. On slijedi Svoj plan upravljanja korak po korak; On to ne čini da bi bilo kome išta demonstrirao, niti da bi potvrdio Svoj identitet. Ljudskim rječnikom rečeno, sve što Bog čini, čini instinktivno bez ikakvog pretvaranja ili pasivnosti. To što Bog instinktivno izvršava sve te zadatke potvrđuje Njegov identitet i Njegovu bit. Čovječanstvo ne može promijeniti plan Božji, niti može nadmašiti autoritet i silu Božju; to je činjenica. Stoga, Bog zanemaruje glasine i đavolje riječi koje Ga napadaju i kleveću s bilo koje strane unutar čovječanstva. Recite Mi, ne bi li Bogu bilo prelako izgovoriti poglavlje riječi ili napisati osudu da se suprotstavi napadima i otporu ateističkih vladajućih stranaka u svijetu i vjerskog svijeta protiv Boga? Ali Bog neće tako postupiti prema Sotoni. Bog djeluje po načelima; kad se radi o tome da Bog uništi Sotonine zle sile, On ima Svoje vrijeme. Bogu je djelovati previše lako. Bog bi mogao izvesti neka čudesna djela na nebu, i odjednom bi se nebo rascijepilo i začuo bi se glas koji govori: „Ja sam jedini istiniti Bog kojeg vi klevećete, napadate i hulite na Njega; Ja sam Svemogući kojeg vi trenutno klevećete i na kojeg hulite!” Čuvši to, čovječanstvo bi odmah bilo zapanjeno i smeteno, sposobno samo da se prostre na zemlju, plačući i škrgućući zubima. Ta jedna rečenica riješila bi sve, dokazala sve; bi li se itko onda usudio vrijeđati Boga? Ne bi li se oni đavli u vjerskom svijetu uplašili i nestali bez traga? Sotona izmišlja glasine o Bogu, kleveće Ga i napada, čineći one koji vjeruju u Boga ljutima i punima mržnje, nesposobnima jesti ili spavati, želeći pisati članke i stvarati emisije da ga pobiju, dok Bog djeluje jednostavno – mogao bi samo izgovoriti nekoliko rečenica i cijelo bi se čovječanstvo tada potpuno predalo, ne usuđujući se više napadati Ga ili huliti na Njega. Kako je Pavao postao poslušan? (Bog mu se pojavio na putu za Damask.) Bog mu se pojavio. Zapravo, nije vidio ništa; bilo je to samo svjetlo koje je toliko uplašilo Pavla da je pao ničice na zemlju i više se nije usuđivao progoniti Isusa. Obračun sa Sotonom je tako jednostavan; zapravo, Bogu je to previše lako. Bog bi to mogao riješiti samo jednom riječju. Učiniti to bilo bi mnogo lakše nego provesti desetljeća razgovarajući s vama i ulažući sav ovaj trud u vas, ali Bog ne postupa na taj način. Zašto? Postoji tajna koju vam moram reći: Bog spašava ljude, to jest, one ljude koje je Bog izabrao; ostali, koje Bog nije izabrao, ne smatraju se ljudima, već su zvijeri, đavli, nedostojni čuti glas Božji, vidjeti lice Božje, a još manje znati bilo kakve informacije o Bogu. Stoga, Bog ne postupa na taj način. Identitet Božji je častan; ne može Ga vidjeti bilo tko tko to poželi, i On se neće pojaviti nekome zato što taj uvijek pažljivo, željno i svesrdno gleda u određeno mjesto na nebu. Misliš li ti da Ga može vidjeti bilo tko tko želi vidjeti Boga? Bog ima dostojanstvo; Bog se ukazuje onima koji Ga se boje i klone se zla, On se pojavljuje na svetim mjestima i skriva se od nečistih mjesta. O tome je li cijelo čovječanstvo nečisto ili sveto ne treba ni raspravljati. Ovo čovječanstvo ne zaslužuje vidjeti Boga; oni ne priznaju da postoji Bog, pa zašto bi im se Bog pojavio? Nisu dostojni! Bog je sposoban činiti stvari, ali ih ne čini; to potvrđuje poniznost i skrivenost Božju te uzvišenost Njegovog identiteta. Recite Mi, da Sotona može činiti te stvari, koliko bi ih puta dnevno činio, koliko bi se razmetao? Kad ljudi koje je Sotona iskvario dobiju neku sitnu funkciju i malo moći, tko zna koliko će se razmetati tom moći – a da ne govorimo o Sotoni, koji će zloupotrebljavati i razmetati se svakim djelićem moći koji posjeduje na nezamislive načine. Bog ne postupa na taj način; ne procjenjujte Boga Sotoninom logikom, to bi bilo potpuno pogrešno. Što se tiče onoga što Bog može učiniti, ovisi o Bogu želi li On to učiniti; ako Bog želi, to bi se moglo učiniti u tren oka, a ako ne želi, nitko Ga ne može prisiliti. Božji stav prema glasinama je upravo ovakav – On ih ignorira. Bog i dalje čini ono što treba činiti, što namjerava činiti; nijedna osoba, nijedna sila ne može poremetiti ili promijeniti Njegov plan. Te glasine koje napadaju, kleveću i ocrnjuju Boga ne mijenjaju ništa. Glasine su, na kraju krajeva, samo glasine i nikada ne mogu postati činjenice. Čak i ako se podudaraju s ljudskom filozofijom, znanošću, moralom, teorijom i tako dalje, čak i ako se cijelo čovječanstvo digne da napadne Boga, istina neće stati na stranu čovječanstva, niti će čovječanstvo postati posjednik istine. Bog je zauvijek Bog; Njegov identitet i status nikada se ne mijenjaju. Stoga, bez obzira kako Sotona ometa, djelo Božje i dalje se uredno odvija, jer je to djelo Božje. Da je to ljudsko djelo, uz Sotonin režim koji uzrokuje takva ometanja i razne društvene sile koje pokreću takve napade i klevete, ono bi se već srušilo i prestalo postojati. Samo kad Bog govori i djeluje, samo kad Duh Sveti djeluje, crkva sve više napreduje. Nije li to činjenica? Jeste li vi vidjeli tu činjenicu? (Da, jesmo.) Što ste vidjeli? (Evanđelje kraljevstva već se proširilo na desetke zemalja, a te glasine koje je Sotona izmislio i proširio uopće nisu zaustavile one koji ljube istinu da se okrenu Bogu.) To je Božje djelo; djelo Božje može postići taj učinak, riječi Božje mogu postići taj učinak – to je izvan Sotoninih očekivanja. Riječi Božje imaju tako ogromnu silu; evanđelje se širi u dobrom smjeru i sve se odvija uredno prema planu Božjem, bez ikakvog odstupanja. Djelo Božje i riječi Božje šire se među Božjim izabranim narodom, kao što je odavno unaprijed određeno. Broj ljudi pridobivenih propovijedanjem evanđelja i broj ljudi koji istražuju istiniti put rastu iz mjeseca u mjesec. Ne pokazuje li to kako se rad na evanđelju proširio? Da to nije djelo Božje, bez obzira na to koliko ljudi platilo koliku god cijenu, ne bi mogli postići taj učinak. To je moć Božja, učinak postignut silom riječi Božjih.

Vratimo se razgovoru o tome kako se ljudi odnose prema raznim glasinama. Ljudi ne mogu postići isti stav kao Bog prema raznim glasinama. Oni ne razumiju Božje namjere i, nakon što čuju glasine, uvijek osjećaju: „Ako nešto ne poduzmem, iznevjerio bih svoju savjest. Ako ljudi koji izmišljaju glasine prevladaju, osjećat ću nemir, nezadovoljstvo i ogorčenje, osjećajući neravnotežu, stoga ih moram opovrgnuti. Moram snimiti video ili napisati članak da razjasnim glasine.” Vrijedi razmisliti je li raditi stvari s takvim mentalitetom u skladu s Božjim namjerama, je li u skladu s istina-načelima. Ako su vaš cilj i motivacija u obavljanju crkvenog rada i vaših dužnosti samo razjasniti glasine i jasno objasniti da je istiniti Bog onaj u kojeg vjerujete, da ste na ispravnom putu u životu i da je sve što ste učinili kako bi propovijedali evanđelje i svjedočili o Bogu bilo pravedno – i da vas je svijet optužio za mnoge neosnovane zločine samo zato što ne zna ili ne razumije istinu o svim tim činjenicama – i vi se stoga nadate da će vas, kad se sve razjasni, svijet priznati kao nevine, da će sve strane u svijetu univerzalno priznati da je „istiniti Bog onaj u kojeg vjerujete, da ste na ispravnom putu u životu i da je sve što je Bog od vas tražio da učinite ispravno i pravedna stvar,” i što onda? Hoćete li se tada osjećati spokojno i opravdano u svojoj vjeri? Hoćete li stupiti na pravi put u vjerovanju u Boga? Hoćete li stupiti na put spasenja bez ikakvog vanjskog uplitanja? Hoćete li razviti bogobojazno srce? Možete li tada postići pokornost Bogu? Možete li tada primiti Božje odobravanje? (Ne.) Je li moguće da ljudi nemaju nikakvih pogrešnih shvaćanja o tebi i da te samo hvale i štuju, nakon čega ti možeš vjerovati u Boga čiste savjesti? Apsolutno ne! Naravno, ljudi ne mogu postići isti stav prema glasinama kao Bog, ali čovjek treba imati ispravnu perspektivu, točan stav i stajalište, govoreći: „Ove su glasine doista mrske i odvratne. Iz ovih se glasina vidi da je ovo iskvareno čovječanstvo doista neprijatelj Božji; to je apsolutno točno! Ne smijem suditi je li djelo Božje istinito ili lažno na temelju Sotoninih glasina. Čitajući riječi Božje i kroz iskustva u vršenju svoje dužnosti, potvrđujem da su sve riječi Božje istina i da sve što On čini omogućuje ljudima da budu spašeni. Došavši danas pred Boga da prihvatim Njegovo spasenje, trebam vršiti svoju dužnost i ispuniti svoje obveze i odgovornosti da širim riječi Božje, naviještam ime Njegovo i svjedočim o djelu Božjem i namjerama Njegovim, kako bi se oni koje Bog izabere mogli što brže i što prije vratiti u kuću Božju, čuti glas Njegov i primiti opskrbu riječima i životom od Njega. To je moja obveza, moja odgovornost. Ja surađujem s djelom Božjim, ali ne da bih opravdao da je put kojim idem ispravan ili da je stvar koju poduzimam pravedna – ne zbog tih stvari. Ne vršim svoju dužnost da bih se osvetio za Sotonine napade i klevete protiv Boga. Umjesto toga, ispunjavam vlastite obveze i odgovornosti, i naravno, vlastitu odanost, da uzvratim ljubav Božju, da prihvatim poslanje Božje i surađujem s djelom Božjim.” Je li ovo ispravna perspektiva? Je li ovo perspektiva koju bi ljudi trebali imati? (Jest.) Iz ove perspektive, pri stvaranju raznih programa, bilo da se radi o pjevanju himni, plesanju, snimanju filmova ili produkciji scenskih predstava o iskustvenim svjedočanstvima, ne bi li se stav ljudi, stajalište koje zauzimaju i neke specifične izjave koje daju trebali donekle promijeniti? (Bi.) Međutim, većina ljudi, dok je obavljala sve te zadatke, činila je to s naprasitošću i mržnjom, i pomiješano s ljudskim osjećajima. Stoga su previše otkrivali djela i ponašanja nevjernika, vladajuće stranke i vjerskog svijeta, a njihove su riječi bile preoštre, ostavljajući donekle negativan utjecaj na druge nakon što pogledaju takve programe. Razlog je jednostavan: Ljudi poduzimaju sve te aktivnosti s određenim osjećajem, iz ne baš ispravnog kuta. A ljudi i dalje osjećaju da je to prilično pravedno, govoreći: „Oni nas napadaju, ocrnjuju i izmišljaju glasine o nama; što je loše u tome da ih razotkrijemo? Ovo je legitimna samoobrana! Legitimna samoobrana nije protuzakonita, niti mi izmišljamo stvari; mi sve raščlanjujemo na temelju činjenica. Oni izmišljaju glasine o nama ni iz čega; je li pogrešno da ih mi razotkrivamo i raščlanjujemo? Zar se ne možemo osvetiti?” Kakva je korist od osvete? Đavli su puni laži i nikada ne govore ni jednu jedinu istinitu izjavu; stalno raščlanjivati njihove laži kako bi ih natjerali da prepoznaju da je ono što govore laž i kako, nakon što priznaju da lažu, više nikada ne bi lagali – ima li u tome ikakve vrijednosti? Mogu li oni to postići? (Ne.) Nije li takav pristup glup i neuk? Odavno sam rekao da je naš glavni zadatak svjedočiti o djelu Božjem, o učincima postignutim Njegovim djelom, o riječima Njegovim i o učincima Njegovih riječi na ljude, te da je, što se tiče represije i progona od strane vladajuće stranke, te otpora i osude od strane vjerskog svijeta, dovoljno samo ukratko spomenuti dio te pozadine. Ali ljudi ne mogu razumjeti bez obzira na to kako ovo čuju. Oni se uvijek odnose prema tim pitanjima s naprasitošću i žele se raspravljati. A kakav je rezultat? To ne donosi nikakav učinak, jer se sa zlim silama Sotone ne može rezonirati. Nije li to glupost i neukost ljudi?

Neki ljudi propovijedaju evanđelje, uče neku tehničku struku ili obavljaju određenu vrstu dužnosti s jedinim motivom da razjasne glasine i objasne ljudima što je istina, objavljujući rat mračnom svijetu i zlim ljudima koji se opiru Bogu. Je li to čin pravde? Bio ti u pravu ili u krivu čineći to, moraš razumjeti: Može li Bog spasiti one opake ljude koji su Mu neprijatelji? Ima li ikakve vrijednosti u tome što ti to činiš? Ako ne razumiješ kakve ljude Bog spašava i uvijek iznosiš neka gledišta koja se čine ispravnima, ali su zapravo pogrešna, ne ometa li to tvoje vlastito spasenje? Neki ljudi vrše svoju dužnost samo da bi se borili protiv zlih sila koje se opiru Bogu i da bi se suprotstavili svjetskim trendovima. „Kažu da zanemarujemo svoje obitelji i ne živimo normalnim životom, pa se želim dokazati tako što ću dobro vršiti svoje dužnosti. U budućnosti, kad odem u nebo i uđem u kraljevstvo, i kad se njima bude sudilo, vidjet će da sam ja u pravu!” Kakva je korist od takvog dokazivanja? Čak i da si se dokazao, što dobroga to može donijeti? Što to predstavlja? Koja je vrijednost toga? Kad bi ti to doista moglo omogućiti da uđeš u kraljevstvo i dobiješ Božje odobravanje, onda bi bilo vrijedno truda i tvoj bi put bio ispravan. Ali nažalost, ovaj put nije izvediv. To nije put koji je Bog predodredio ljudima i Bog ne zahtijeva od ljudi da tako postupaju. Ljudi su uvijek glupi, misleći da, zato što stoje na strani istine i imaju istinu, moraju se zalagati za pravedne stvari, objavljujući rat ovom zlom svijetu i svima onima koji izmišljaju glasine: „Mi vjerujemo u Boga i slijedimo Boga, vršimo svoju dužnost – pokazat ćemo vam tko je na pravom putu!” Nije li to naprasitost? Ima li ikakve koristi od raspravljanja oko tih stvari? To nema nikakve vrijednosti. Ako doista imaš vremena i energije, bilo bi bolje da naučiš nešto više o nekoj struci, da proučiš još znanja i općeg znanja vezanog za struku. To je korisno i podupire tvoje obavljanje dužnosti. Zašto se uvijek nadmećeš sa zlim silama svijeta? Zašto se uvijek nadmećeš s glasinama? Nije li to uzaludno trošenje snage? Bez obzira na to kako te drugi napadaju, nema potrebe obraćati pažnju na njih. Oni su đavolje prirode i zvijeri su, oni su jednostavno takvi; Bog ih ne spašava, ne mijenja ih i ne govori im. Bog ih ignorira, pa trebaš li ti obraćati pažnju na njih? Ako ljudi ustraju u tvrdoglavom činjenju onoga što Bog ne čini, nije li to pomalo glupo i bez mudrosti? U najmanju ruku, ti si osoba koja nema srce pokorno Bogu i ne voliš ono što Bog voli, niti mrziš ono što Bog mrzi. Ti ne vidiš kakav je stav Božji prema tim stvarima – Bog ih ignorira; ti čak ni ne shvaćaš zašto je to tako. U svakoj od tri etape Svog djela, Bog je izgovorio mnogo riječi. Mnogo je dijaloga između Boga i čovječanstva, i iz tih se dijaloga mogu vidjeti namjere Božje, Božja narav i bit. Međutim, Bog nikada ne govori o tome kako On razgovara sa Sotonom u određenim specifičnim stvarima i tako razotkriva Sotonu, dopuštajući čovječanstvu da jasno vidi Sotonino pravo lice i da jasno vidi kako se Sotona odnosi prema Bogu. Toliko je takvih stvari, ali Bog ih ne spominje. Zašto ih Bog ne spominje? Zato što razgovor o tim stvarima nije od nikakve koristi za tebe. Ono što je tebi najkorisnije jesu riječi Božjeg života; ove riječi koje ti mogu omogućiti da dođeš pred Boga i postaneš osoba koja se pokorava Bogu, i koja se boji Boga i kloni se zla, tebi su najkorisnije. Bog ti govori kako živjeti i kako govoriti, a također i kako razlučivati ljude i stvari te naučiti primjenjivati istinu i biti mudar u različitim okruženjima i situacijama – sve je to tebi korisno. Bog govori i čini sve što je tebi korisno. Bog ne izgovara ni jednu jedinu riječ koja ti nije od koristi. Ne bi li Bogu bilo i previše lako izgovoriti te riječi? Pa zašto ih onda On ne izgovara? Zato što iskvareno čovječanstvo ne treba te riječi. Ove su glasine jednake riječima đavla i Sotone, i Bog ih ignorira, pa se ni ti ne bi trebao nadmetati s njima. Razumiješ? (Shvaćeno.) Jednom kad razumiješ, znaš kako to primijeniti, zar ne? Nemoj ulagati trud u raščlanjivanje glasina, opovrgavanje glasina, traženje izvora glasina i tako dalje. Ako doista imaš srce da svjedočiš za Boga i želiš biti postojan u svom svjedočanstvu i steći Božje odobravanje, toliko je riječi koje možeš reći i toliko stvari koje možeš učiniti. Riječi i istine kojima Bog opskrbljuje ljude zahtijevaju da o njima razmišljaš i da ih iskusiš, kako bi postale tvoja vlastita načela i putovi primjene, i na kraju postale tvoj vlastiti život. Potrebno je da utrošiš vrijeme i energiju da to provedeš. Ako si budalast i glup, uvijek ulažeš trud u glasine, uvijek želiš obraniti svoju čast i razjasniti se pred svijetom, onda to znači nevolju; nećeš steći istinu i bit ćeš potpuno zapleten i iscrpljen tim svjetskim glasinama. Na kraju, nećeš moći jasno objasniti stvari. Zašto ih nećeš moći jasno objasniti? Zato što se suočavaš s đavlom, a on govori bezočne laži. Što đavao sada govori? Veliki crveni zmaj kaže: „Kina je branitelj svjetskog poretka, branitelj svjetskog mira, a njezina je uloga u održavanju svjetskog mira i poretka ključna.” Koje od riječi koje izgovara su činjenice? Jesu li te riječi činjenice? Kad čuješ te riječi, ne osjećaš li se ljutito? Nakon što to čuješ, misliš da je Sotona toliko besraman da uopće može izgovoriti takve stvari. Zašto bi se ti raspravljao s njim? Nisi li glup? On je jednostavno takav – Bog ga samo koristi da Mu služi, On ga apsolutno ne namjerava spasiti ili promijeniti. Nije li glupo raspravljati se s njim? Nemoj raditi takve gluposti. Mudri ljudi ne slušaju te glasine, niti su njima sputani. Neki ljudi kažu: „Nakon što čujem glasine, uznemirim se!” Onda bi se trebao moliti u svom srcu, koristiti istinu da razlučiš, a zatim prokleti te đavle i Sotonu, i te glasine više neće imati nikakvog utjecaja na tvoje srce. Postoji i drugi način: moraš prozreti bit. Ti kažeš: „Čak i ako se djela Božja ne podudaraju s mojim predodžbama i ako ih iskvareno čovječanstvo osuđuje i odbacuje, ja vidim da je On istina, a đavli i Sotona nemaju istinu. Čvrsto sam odlučio vjerovati u Boga! Samo me Bog može spasiti. On ima bit Božju, On je Bog, i Njegova se bit nikada ne mijenja. Bez obzira na to koliko se đavli i Sotona opiru Bogu, oni nemaju istinu, i ja ne vjerujem u riječi đavla i Sotone!” Imaš li ti tu vjeru? (Da.) Ako imaš tu vjeru, ne bi trebao biti uznemiren zbog bilo kakvih ljudi, događaja ili stvari, a još manje bi te Sotona trebao zaluditi ili napasti. Što bi onda trebao učiniti? Ignoriraj ga; samo se usredotoči na težnju za istinom i postojanost u svom svjedočanstvu, i Sotona će biti posramljen.

Upravo smo razgovarali u zajedništvu o nekim pitanjima vezanim za širenje glasina unutar crkve. Većina ljudi čula je neke glasine od kineske komunističke vlade i vjerskog svijeta; također smo upravo razgovarali o tome kako se odnositi prema tim glasinama i kako ih rješavati. Jednom kad ljudi razumiju istina-načela, glasine ih više neće zaluđivati niti uznemiravati. Kad se u crkvi pojavi netko tko širi glasine, bez obzira na način ili ton kojim širi bilo kakve glasine, kako bismo trebali postupiti s njim? Trebamo li to pustiti da se događa bez uplitanja, ili tu osobu razotkriti, raščlaniti i pozabaviti se njome? Koja je metoda u skladu s načelima? Ima onih koji kažu: „Zar ne postoji sloboda govora? Zašto ne pustiti tu osobu da govori? Samo im dajte da govore. Nakon što poslušaju glasine, kad ih svatko bude mogao razlučiti onakvima kakve jesu, više neće vjerovati tim đavoljim riječima i glasine će se prirodno urušiti.” Drugi kažu: „Neprihvatljivo je da šire glasine i kleveću Boga. Ne možemo im dopustiti da čine stvari koje kleveću Boga. Trebali bismo ih naučiti lekciju da se probude. Bog je podnio toliko patnje da bi govorio i radio kako bi nas spasio, a oni ipak šire glasine. Nemaju savjesti! Samo ako ih proklinjemo, možemo iskaliti svoju mržnju; ako se ne pozabavimo njima, iznevjerit ćemo Boga.” Koji je način dobar? Svi ti pristupi nisu dobri. Kao što smo ranije razgovarali, oni koji šire glasine definitivno nisu dobri ljudi i takve pojedince treba razlučiti. Ako samo povremeno šire glasine, treba ih upozoriti. Ako dosljedno šire glasine, moraju biti razotkriveni, raščlanjeni, a zatim ih treba ukloniti iz crkve, kako više ne bi mogli zaluđivati ljude ili im nanositi štetu. Je li lako riješiti ovu stvar? Biste li vi postupili na ovaj način ili biste čekali da crkvene starješine daju naredbe? Jednom kad se otkrije da netko dosljedno širi glasine, i da svaki put kad dođe na okupljanje govori o tim stvarima, nikada ne čita riječi Božje, nikada se ne moli, ne uči himne, i još više, ne dijeli svoje iskustveno razumijevanje riječi Božjih, i kad god netko razgovara o riječima Božjim i dijeli iskustveno svjedočanstvo, osjeća gađenje i odbojnost prema tome, ali ne osjeća takvu odbojnost prema glasinama nevjernika i jako se uzbudi zbog njih – jednom kad se sve to otkrije, zašto pokazivati bilo kakvu ljubaznost prema takvoj osobi? Jasno je da je on Sotonin sluga koji se infiltrirao u crkvu kako bi ometao Božji izabrani narod da slijedi Boga. Odobravaš li ti njegovo ometanje? (Ne.) Ako ti to ne odobravaš, onda ustani i reci: „Taj i taj dolazi u crkvu i uvijek širi glasine, ne čita riječi Božje i ne dijeli svoje iskustveno razumijevanje riječi Božjih. On je bezvjernik i treba ga ukloniti iz crkve. Ima li tko kakvih prigovora?” Ako svi kažu da nemaju prigovora i podignu ruke u znak slaganja, onda tu osobu treba ukloniti. Nije li zadovoljavajuće na ovaj način riješiti se onoga tko širi glasine? (Jest.) Ovako se treba postupati s takvim ljudima.

D. Razlučivanje nekoliko vrsta neutemeljenih glasina kojima se pogrešno tumače Božje riječi i prosuđuje Božje djelo

Odakle dolaze vrste glasina o kojima smo upravo govorili? Dolaze od velikog crvenog zmaja, iz vjerskog svijeta i od nevjernika. Osim glasina iz vanjskog svijeta, postoje i neke izreke i tračevi o unutarnjim stvarima crkve. Postoje čak i potpuno neistinite tvrdnje o Bogu, Božjem djelu, Božjem danu i nekim Božjim riječima, kao i o nekim otajstvima koja uključuju Boga i Njegovo djelo, koje ljudi stvaraju na temelju svojih uobrazilja i predodžbi, ili na temelju neprestanog prenošenja pogrešnih informacija i neutemeljenih nagađanja. A budući da ljudi uljepšavaju takve izreke, tračeve i tvrdnje, nastaju te glasine. Jednom kada glasine nastanu, neki ljudi koji imaju sklonost glasinama s entuzijazmom se upuštaju u posao njihova širenja, smatrajući glasine stvarnima i šireći ih posvuda, opisujući ih tako živopisno i temeljito da neki ljudi koji nisu svjesni stvarnog stanja stvari, i koji ne razumiju istinu te su glupi i neuki, zaista bivaju zaluđeni tim glasinama. Jednom kada su zaluđeni, jesu li pod utjecajem i uznemireni? (Da.) To su također česti problemi koji se javljaju u crkvi. Iako su ove glasine blijede u usporedbi s onima koje kleveću i napadaju Boga i Božju kuću – one niti kleveću niti hule na Boga – i iako ne uzrokuju nikakva ometanja ili štetu Božjem djelu, one ipak utječu na ulazak nekih ljudi u život i treba ih zaustaviti. Na primjer, kada neki ljudi čuju neke prividno uvjerljive opaske, vjeruju u njih u svom srcu i brzo ih šire onima oko sebe koji su im bliski. Kako glasine kruže, detalji postaju sve brojniji i potpuniji, i na kraju, glasine počinju izgledati kao stvarni događaji. Elementi poput vremena, mjesta i likova svi su na svome mjestu – takve glasine ispunjavaju uvjete da se mogu javno širiti, zar ne? Koje se informacije šire? Širitelj glasina kaže: „Danas vam moram reći nešto važno. Osjećat ću se nelagodno u sebi ako to ne učinim; neću se moći ni usredotočiti na čitanje Božjih riječi. Tako sam uzbuđen zbog ove stvari. Sada mi koji vjerujemo u Boga konačno imamo nadu!” Kad svi čuju da ima nade, postanu zainteresirani i entuzijastični; ova je tema vrlo privlačna. On kaže: „Božje će djelo uskoro biti završeno. Nekoliko znakova koje je Bog prethodno prorekao u vezi sa svršetkom Svojeg djela već se pojavilo. Na primjer, stanje mjeseca i sunca, situacija na Istoku i Zapadu, broj Božjeg izabranog naroda u svakoj zemlji, koliko je ljudi u stanju vršiti svoje dužnosti, i tako dalje – ti znakovi svršetka Božjeg djela sada su pred nama. Moramo se brzo pripremiti!” Netko pita: „Što bismo trebali pripremiti?” Širitelj glasina kaže: „Trebamo pripremiti dobra djela i pripremiti hranu, i brzo dati svu svoju ušteđevinu kao prinose Bogu, tada možemo osigurati dobro odredište.” Također kažu: „Te i te godine i mjeseca, tog i tog datuma, i u to i to vrijeme, trebamo se okupiti na određenom mjestu gdje će nas Bog čekati da nas odvede. Bog je rekao: ‚Ako se ne odrekneš svega, nisi dostojan biti Moj učenik i nisi dostojan biti Moj sljedbenik.’ Sada je dan Božji konačno došao i Božje su se riječi ispunile. Moramo se odreći svih svjetovnih stvari, ne samo svojih budućih izgleda i karijera, već i svojih obitelji, rodbine i tjelesnih odnosa. Moramo se odreći svih svjetovnih zamršenosti; sastat ćemo se s Bogom!” Većina ljudi pita: „Je li to istina?” Širitelj glasina kaže: „Da, prodao sam kuću i auto i podigao ušteđevinu. Ako mi ne vjerujete, pogledajte Božje riječi. U jednom poglavlju, dekodiranje određene rečenice otkriva adresu, a u drugom poglavlju, dekodiranje određenog odlomka otkriva godinu i mjesec….” Čuvši to, postoji li itko tko se nije uznemirio? Postoji li itko tko može razlučiti ove riječi? Nisu li to stvari o kojima su ljudi jako zabrinuti? Nisu li to stvari kojima su se ljudi dugo nadali? Neki ljudi, nakon što to čuju, a zatim pogledaju Božje riječi i pomisle da se to doista podudara, počnu razmišljati o izlazu za sebe. Iako su neki ljudi u sebi skeptični, i dalje se nadaju da je to istina, misleći: „Iako su navedena godina i dan malo daleko, barem postoji točan datum i vrijeme, pa imamo nadu.” Iako zapravo ne vjeruju u to, i dalje tomu posvećuju određenu količinu pažnje. Što ta pažnja ukazuje? Pokazuje da te stvari lako utječu na ljude i uznemiruju ih. Jednom kada se ova vrsta glasina počne naveliko širiti crkvom, 80 do 90 posto ljudi bit će iznimno uzbuđeno i preplavit će ih val osjećaja, misleći: „Dan kojem smo se nadali konačno dolazi! Bog je čuo naše molitve! Bog nas voli i nije nas napustio!” Kakve bi bile posljedice širenja takvih tema tijekom okupljanja? Bi li to utjecalo na svačije osjećaje? Ljudi to ne bi mogli odbaciti, čak i kad bi htjeli; svaka rečenica glasine pogađala bi ih u srce, čineći nemogućim ne povjerovati. Ljudi će najvjerojatnije vjerovati u ove riječi; čak i ako nisu sto posto sigurni, i dalje žele da je to istina, misleći: „Razmišljajući o tome koliko smo nevolja podnijeli slijedeći Boga – odbačeni od svijeta, proganjani od strane vlade, proganjani od strane vjerskog svijeta, jedva dišući, živeći u stalnom strahu – kada će ovi dani završiti? Sada je dan Božji konačno stigao!” Zbog ovih misli srce ti uzavre od uzbuđenja: „Toliko smo se dali za Boga, naša vjera u slijeđenju Boga je tako odlučna; ono što čujemo mora biti istina. Ne bismo više trebali lutati i patiti na ovom svijetu – zaslužujemo da to ne činimo!” Kada imate tu misao, i kada ste tako uvjereni i strastveni u vezi s ovom glasinom, želite li i dalje čitati Božje riječi? U ovom trenutku, ne čini li se čitanje bilo kojeg odlomka Božjih riječi suvišnim? Osjećate: „Zašto se dijeljenje iskustvenog razumijevanja Božjih riječi sada čini tako nepotrebnim? Nema više potrebe moliti se Bogu, zar ne? Dan Božji je došao i uskoro ćemo se susresti s Bogom licem u lice, pa ne bi li molitva Bogu sada značila da ne poštujemo Boga? Dok smo živjeli u tijelu, daleko od Boga, trebali smo čitati Božje riječi da ublažimo našu čežnju. Sada, samo što nismo nadišli ovaj svijet i uskoro ćemo se osobno susresti s Bogom, tako da nema potrebe čitati Božje riječi. Ništa što sada činimo nije toliko stvarno kao susret s Bogom te određene godine, mjeseca, dana i vremena. Kakva će to divna stvar biti! U usporedbi sa susretom s Bogom toga dana na tom mjestu, čitanje Božjih riječi čini se tako beznačajnim.” Više se ne možeš koncentrirati na čitanje Božjih riječi. Srce ti je postalo neizdrživo nemirno, čeznući da taj dan dođe odmah! Nije li ovo raspoloženje teško izraziti? Takve su glasine vrlo privlačne popularnom ukusu i mogu se vrlo lako širiti unutar crkve. Jedna osoba ih proširi na dvije, dvije na deset, i glasine se šire sve više i više, iz jedne crkve u dvije crkve, iz dvije crkve u pet, šireći se sve dalje i dalje. Koje su posljedice? Ove glasine uzrokuju da ljudi sumnjaju u Boga, udaljavaju se od Boga, zaboravljaju Božju istinsku ljubav u spašavanju čovječanstva, zaboravljaju dužnost koju bi trebali vršiti i zaboravljaju put koji bi trebali slijediti. Umjesto toga, jednoumno teže vidjeti dolazak Božjeg dana i vidjeti mogu li primiti blagoslove. Kada taj dan stvarno dođe i ništa se ne dogodi, tek tada ljudi shvate da je vjerovanje u glasine nanijelo štetu njihovom životu. Možeš li se tada vratiti na ono što si bio prije, vladati se kako dolikuje, držati se svoje dužnosti, težiti istini s obje noge na zemlji, tražiti istina-načelima u svemu, te se vladati i vršiti svoju dužnost u skladu s Božjim riječima? Vrijeme je tada već prošlo i ne može se vratiti. Tko je kriv za ovo? Okrivi sebe jer nikada nisi bio netko tko teži istini. Glava ti je bila u oblacima i zato si nasjeo na glasine.

One koji vjeruju u Boga, ali ne razumiju istinu, jedna jedina glasina može odvesti u ponor i upropastiti ih. Što znači „ponor”? Izvorno si imao si normalnu vjeru u Boga i nadu da ćeš biti spašen, ali jedna jedina glasina te je zavela na krivi put. Ne shvaćajući to, zaludio te je Sotona, povjerovao si u đavolje riječi koje je Sotona izgovorio i slijedio si ga. Hodaš i težiš putem koji je Sotona postavio za tebe i slijediš ga, i što dalje ideš, srce ti postaje tamnije, i sve se više udaljavaš od Boga. Kada potpuno napustiš i odbaciš Boga, ne samo da imaš sumnje u Boga u svom srcu, već, što je ozbiljnije, razvijaš pritužbe na Boga i nijekanje Boga. Kada dođeš do te točke, nije li to kraj puta za tebe? Nije li to ponor? Je li to nešto što želiš vidjeti? Kada dođeš do te točke, možeš li još uvijek postići spasenje? Ne, i vrlo je teško vratiti se. Zašto? Jer Bog je prestao djelovati, Duh Sveti je prestao djelovati, a ti si ispunjen tamom. Između tebe i Boga podignut je visok zid. Što je taj zid? To su predodžbe, uobrazilje i glasine koje je Sotona usadio u tebe, te osobne želje. Tvoje znanje o pozitivnim stvarima, kao što su Božji identitet, bit, status i tako dalje, odjednom postaje nejasno i čak postupno nestaje. To je vrlo zastrašujuće. Nije li to padanje u ponor? (Da.) Kada padneš u takvu situaciju, možeš li još uvijek podnositi teškoće i plaćati cijenu da bi vršio svoju dužnost? Možeš li još uvijek hodati putem težnje istini da bi postigao spasenje? Kažem ti, vrlo je teško vratiti se. To znači biti odveden na krivi put! Samo jedna glasina, ako na trenutak nisi pažljiv i budeš zaluđen, može imati nezamislive posljedice. Stoga, kada se takve glasine o Božjem djelu pojave u crkvi, treba ih odmah zaustaviti i ograničiti. Ne smije se izmišljati stvari ni iz čega, i ne smije se smišljati svakakve laži koje ljudi vole čuti, kako bi ih se zaludilo i odvuklo s pravog puta. Čak i ako ljudi vole te teme, kakva je korist od toga da se čovjek u srcu usredotočuje na njih da ih širi? Kakva se korist može steći? Neki ljudi kažu: „Ta osoba može reći što god želi, jer su to njezina usta. Pa, neka govori kako želi.” To ovisi o tome što se govori. Ako je to nešto što duhovno izgrađuje ljude, može se reći i može se širiti – može se širiti na bilo koji način. Ali ove glasine ni najmanje ne izgrađuju ljude; one samo zaluđuju ljude i odvraćaju im pažnju, ometaju njihovu težnju i navode ih da skrenu s pravog puta, utječu na njihov odnos s Bogom, utječu na njihovo normalno vršenje dužnosti i utječu na normalan red u crkvenom radu. Jednom kada ljudi prihvate te glasine, to je kao da su zarobljeni u labirintu iz kojeg ne mogu pobjeći. Dakle, kada čuješ te glasine, ako ih netko kaže samo tebi, trebaš ih odbaciti. Ako ih govore među drugima, ne samo da ih trebaš odbaciti, već ih i razotkriti i raščlaniti – ne dopusti da više ljudi bude zaluđeno. Posebno u slučaju onih koji su vjernici tek godinu ili dvije, ili dvije ili tri godine, oni još uvijek ne mogu prozreti pitanja odredišta, susreta s Bogom i uznesenja, još nisu razvili interes za istinu i nemaju put za težnju istini i težnju promjeni naravi u svojoj vjeri. U takvim situacijama, najlakše ih je zaluditi i pod utjecajem su tih glasina, a jednom kada su zaluđeni, posljedice su nezamislive. To je kao da konzumiraš otrov; čak i ako postoji protuotrov, nije li šteta tvojem tijelu ipak učinjena? Čak i ako preživiš, mogu li se patnja i šteta tvojem tijelu zanemariti? Stoga, kada se suočite s tim glasinama, morate ih razlučiti i odbaciti, ne tretirajući ih ni kao priče ni kao stvarne događaje. Neki su ljudi posebno zainteresirani za te glasine te ih posvuda raspačavaju i šire, dijeleći ih s drugima kao da su istina. Kakva je priroda toga? Nije li to postupanje kao Sotonine sluge? Takve ljude treba orezati i upozoriti. Ako se ne pokaju, treba ih ukloniti. Ako u nekom trenutku dođu k sebi i kažu: „Bilo je pogrešno širiti glasine; postupao sam kao Sotonin sluga i nikada ih više neću širiti”, tada ih se može podvrgnuti promatranju: ako se pokaju i pokažu dobro ponašanje, mogu biti privremeno primljeni natrag u crkvu. Ako ponovno padnu u istu pogrešku, tada ih treba ukloniti.

Glasine o Božjem djelu nisu ograničene samo na ove. Ljudi koriste svoje uobrazilje i predodžbe, kao i svoj um, da analiziraju i proučavaju; oni proučavaju Božje riječi i razna proročanstva, kao i razne katastrofe, znakove i događaje u društvu i svijetu, čak se oslanjajući na svoje snove da slobodno komentiraju Božje djelo – oni izmišljaju mnoge glasine. Mnogi ljudi ne čitaju redovito Božje riječi, niti redovito ulažu trud u istinu, a još manje redovito ulažu trud u traženje načela pri vršenju svojih dužnosti. Umjesto toga, razmišljaju o pitanjima poput: „Kako su započeli Božja pojava i djelo? Tko je sve započeo? Kakvu su ulogu ljudi odigrali? Koji su se događaji zbili?” Oni proučavaju te vanjske pojave, te crkvenu administrativnu strukturu, osoblje i tako dalje. Nakon svog tog proučavanja, sve to sažmu i smisle neka takozvana pravila ili pojave te ih šire u crkvi kao da su istina. Kada ih šire, opisuju ih na živopisan i temeljit način, a oni bez razlučivanja mogli bi čak pomisliti da raspravljaju o Božjem djelu. Međutim, oni s razlučivanjem misle: „Ne izgovaraš li ti besmislice i ne širiš li hereze i zablude? Ne sudiš li ti Božjem djelu? Ovo nije dijeljenje razumijevanja i iskustava – to je nepovezano s istinom. Ovo je izmišljanje glasina i mora se odmah zaustaviti; inače će neki ljudi biti zaluđeni!” Ove zablude i hereze, koje se mogu okarakterizirati kao glasine, nisu u skladu s istinom i ometaju ljudsko razumijevanje istine. Čim se u crkvi počnu širiti glasine, treba ih odmah zaustaviti.

Postoje i neke glasine koje su đavolje riječi koje sude Božjem djelu. Na primjer, u vezi s tim koga Bog voli, koga spašava i koga usavršava, neki ljudi, primjenjujući svoju domišljatost, promatraju i sažimaju, govoreći: „Oni u svijetu koji su sposobni, i oni koji su služili kao dužnosnici, i oni koji su bili voditelji odjela ili direktori u poduzećima, kada dođu u božju kuću, izravno postaju starješine ili odmah preuzimaju opće poslove i financije. To su ljudi koje bog usavršava.” Nije li ovo izmišljanje glasina? Ovo je doista izmišljanje glasina. Što je glasina? To je neodgovorno govorenje, donošenje slijepih sudova i izvlačenje neutemeljenih zaključaka, na način koji je u neskladu s činjenicama; te su riječi sve glasine. Drugi ljudi kažu: „Taj i taj je prinio desetke tisuća yuana. Njihova je vjera velika, mogu ući u kraljevstvo.” To uzrokuje da oni bez novca postanu negativni i osjećaju se potišteno; oni kažu: „Iako sam i ja prinio dosta prinosa, to se ne zbraja u toliko koliko su oni prinijeli odjednom. Znači li to da ne mogu biti spašen i usavršen? Zar Bog ne želi nekoga poput mene?” Drugi koji izmišljaju glasine tada kažu: „Bogati ne mogu ući u kraljevstvo; bog želi siromašne.” Ti siromašni ljudi tada postanu sretni: „Iako nisam prinio mnogo novca, i dalje mogu ući u kraljevstvo, dok su bogati ostavljeni po strani.” Što god rekli oni koji izmišljaju glasine, to utječe na siromašne ljude na ovaj ili onaj način; oni ne mogu prozreti činjenicu da su to sve samo glasine i đavolje riječi. Zašto je to tako? To je zato što ne razumiju istinu i nedostaje im razlučivanje, pa stalno bivaju zaluđeni. I oni koji izmišljaju glasine i oni koji ih šire, svi su đavli. Bez obzira na to koliko govore, ti ne znaš koje su riječi istinite, a koje lažne, odakle točno te riječi dolaze, koji su točno njihovi motivi u širenju tih riječi i koje ciljeve se nadaju postići. Ako netko ne može prozreti te stvari i slijepo prihvaća i širi glasine, ne čini li ga to budalom? Ne naziva li se budala također i nitkovom? Iako je ova riječ neuglađena, smatram je prilično prikladnom. Zašto je prikladna? Jer takvi ljudi govore neodgovorno. Oni ležerno šire glasine, nepromišljeno izvlačeći zaključke i izmišljajući glasine na temelju određenih pojava, a zatim ležerno šire te glasine i opisuju ih uvjerljivo kao da su stvarni događaji – kao rezultat toga to utječe na neke ljude i uznemiruje ih. Oni ne čitaju Božje riječi niti razumiju istinu; provode dane šireći glasine i govoreći besmislice u crkvi. Danas vide nekoga tko prinosi mnogo prinosa i kažu da ta osoba može biti spašena. Sutra vide nekoga tko je bio u zatvoru i nije postao Juda, i kažu: „Ta je osoba jednog srca s bogom. Može ući u kraljevstvo i imati dobro odredište. U budućnosti će upravljati s dvadeset gradova u božjoj kući; mi obični pješaci ne možemo se s njim usporediti.” Nije li ovo đavolski govor? Nisu li ovo glasine? (Da.) Bez obzira na motive i ciljeve ljudi koji govore te riječi, neće li takve riječi utjecati na neke ljude i uznemiriti ih? Neki su ljudi imali malo vjere, i kada čuju te glasine i đavolje riječi, počnu razmišljati: „Mogu li biti spašen? Uživa li Bog u meni?” U svom srcu razmišljaju o tim stvarima cijeli dan, kolebajući se i brinući se o njima. Zbog neutemeljenih besmislica onih koji izmišljaju glasine, osjećaju da nemaju nade da će biti spašeni, pa dolaze pred Boga i mole se: „Zar me Ti ne voliš, Bože? Toliko toga sam ostavio za Tebe. Kada ću Ti moći udovoljiti?” Puni su pritužbi. Ništa se nije dogodilo, pa odakle dolaze te pritužbe? Uzrokovane su tim glasinama – ti su pojedinci otrovani i pali su. Ne osjećaju nikakvo kajanje ni krivnju za bilo kakve iskvarene naravi koje otkriju ili bilo kakve prijestupe koje počine, nikada ne plačući zbog toga – ni jednu jedinu suzu – ali kada čuju one koji izmišljaju glasine kako govore da ljudi poput njih nemaju nade da će biti spašeni, odmah se osjećaju potišteno. Nisu li bili pod utjecajem? Bili su pod utjecajem i uznemireni. Ti su ljudi nezreli u rastu, ne razumiju istinu i vrlo su glupi. Oni koji izmišljaju glasine vide takve ljude kao lake za poigravanje i tako izmišljaju neke glasine da ih prevare. Danas kažu da imaš nadu da ćeš biti spašen, i ti si sretan; sutra kažu da nemaš nade da ćeš biti spašen, i ti plačeš i osjećaš se potišteno. Zašto ih slušaš? Zašto si uvijek sputan njima? Imaju li oni posljednju riječ? U najboljem slučaju, oni su samo lakrdijaši. Čak je i njihova sudbina u Božjim rukama, pa po čemu su oni podobni da procjenjuju druge? Po čemu su podobni da kažu tko može, a tko ne može biti spašen, ili kakvi ljudi mogu, a kakvi ne mogu biti usavršeni? Razumiju li oni istinu? Koja se od njihovih riječi podudara s Božjim nakanama i Božjim riječima? Nijedna se od njihovih riječi ne podudara s Božjim riječima, pa zašto im vjeruješ? Zašto te uznemiruju? Nije li to uzrokovano glupošću? (Da.) Bilo da je to zbog gluposti i neznanja ili zato što je tvoj rast premalen i ne razumiješ istinu, u svakom slučaju, oni koji šire glasine u crkvi su najodvratniji. Treba ih razlučiti, razotkriti, a zatim ograničiti ili ukloniti.

Neki ljudi kažu: „Pogledajte tog i tog, s tim njegovim skladnim crtama lica; izabran je za crkvenog starješinu. Ta i ta uspijeva u društvu, vole je svi koji je vide; nakon što je povjerovala u Boga, vole je i braća i sestre, a i Bogu je voli.” Postoji li ijedna ispravna tvrdnja u ovim riječima? (Ne.) Zašto? (Ne podudaraju se s istinom.) Točno, ove se riječi ne podudaraju s istinom, sve su to đavolje riječi. Neki kažu: „Obitelj tog i tog je bogata, imaju dobre životne uvjete i obrazovani su. Stoga, u Božjoj kući, oni se bave financijama i općim poslovima. Korisni su i mogu preuzeti tu dužnost. To je Božja odredba.” Čini li dodavanje „Božje odredbe” ovu izjavu sukladnom istini? Nije li ovo đavolski govor? Takve se đavolje riječi zajedničkim imenom nazivaju glasine. Bilo kakve neodgovorne izjave koje nisu u skladu s činjenicama, koje proturječe činjenicama koje je odredio Bog, jesu nepromišljene riječi i proizvoljni zaključci; takve su izjave sve glasine. Zašto ih okarakterizirati kao glasine? Karakteriziraju se kao glasine zato što, jednom kada se prošire, ometaju i štete normalnom načinu razmišljanja i ciljevima težnje nekih ljudi. Prema Božjim riječima, Bog samo kaže da su mjesto rođenja ljudi, obiteljsko porijeklo, izgled, stupanj obrazovanja i tako dalje određeni od Boga; On nikada nije rekao ljudima da su izgled, društveno porijeklo ili urođeni uvjeti bilo koje kategorije ljudi uvjeti za blagoslov. Jedino mjerilo koje Bog zahtijeva od ljudi jest da budu u stanju težiti istini i postići pokornost Bogu. To je najvažnije. Ako Božje riječi nešto izričito ne navode, i to je samo proizvod ljudskih subjektivnih uobrazilja ili njihovih nagađanja, takve se izjave također smatraju glasinama. Ljudi uvijek žele procijeniti može li netko biti blagoslovljen kroz svoja promatranja i razumijevanje, te dodatno na temelju vlastitih predodžbi i uobrazilja. Zatim, puštaju u opticaj te zablude kako bi utjecali na težnju drugih za istinom, proizvoljno odlučujući tko može biti spašen, a tko ne, tko je narod Božji, a tko su službenici. Sve su to glasine. Što se tiče glasina, možemo ih nazvati i đavoljim riječima. Bez obzira na to kakve se glasine ili đavolje riječi pojave, crkveni starješine bi trebali odmah istupiti da ih zaustave i ograniče; naravno, ako bilo koja braća i sestre imaju razlučivanje, trebali bi također istupiti da raščlane i razluče odakle glasine dolaze i kakva je njihova priroda. Kada ta braća i sestre steknu razumijevanje o tim stvarima, mogu ustati da opovrgnu i ospore te glasine, te također ograniče one koji šire glasine, zajednički ustajući protiv njih. Kako bi to trebali učiniti? Otvorenim osuđivanjem tih ljudi pred svima: „Ono što ti govoriš sve su glasine i đavolje riječi, to nije u skladu s Božjim riječima, niti je u skladu s našim potrebama. Ako nastaviš širiti glasine unatoč opomenama, uklonit ćemo te, ne ostavljajući ti priliku da izmišljaš glasine i uzrokuješ ometanja u crkvi!” Kakva je ova primjena? (Dobra.) Postupanje na ovaj način u skladu je s istina-načelima. Ako dijeliš svoja osobna iskustvena razumijevanja, govoreći stvari koje duhovno izgrađuju ljude, onda možeš govoriti kako god želiš. Možeš koristiti bilo koje riječi koje želiš, bilo formalni ili kolokvijalni rječnik; sve je dopušteno. Jedino što ne smiješ činiti jest širiti glasine.

E. Šteta koju uzrokuju neutemeljene glasine

Glasine koje se šire unutar crkve ne odnose se samo na nijekanje Boga ili osuđivanje Božjeg djela; postoje i druge vrste glasina. Te glasine treba razlučiti i raščlaniti, a također ih treba zaustaviti i ograničiti. Ukratko, glasine zasigurno nisu ništa dobro; one ljudima ne donose nikakvu korist. Neki ljudi kažu: „Želim slušati glasine samo da vidim što govore, da iz njih steknem sposobnost razlučivanja i mudrost.” Ako uistinu imaš sposobnost razlučivanja i ne bojiš se da će te glasine omesti, možeš slušati, ali kakve će biti posljedice? Ako postaneš zbunjen i počneš sumnjati u Boga i Božje djelo, onda je to opasno; to znači da si zaluđen. Ako ne možeš razlučivati i umjesto toga budeš zaluđen, nije li to problematično? Imaš li ti taj rast? Misliš da imaš vjeru, ali razumiješ li ti istinu? Ako ne razumiješ istinu, tvoja vjera nije istinska i svejedno ćeš biti zaluđen. Ako razumiješ nešto istine, imaš nešto istinskog znanja o Bogu te možeš razlučiti te glasine i oduprijeti im se, onda njihovim slušanjem možeš steći mudrost. Ako misliš da samo imaš vjeru, ali zapravo ta vjera još nije istinski rast i još ne razumiješ istinu, onda kažem da će ti biti vrlo teško doista steći sposobnost razlučivanja i mudrost slušajući glasine. Odakle dolaze glasine? Dolaze od Sotone. Sotona iskorištava svaku pukotinu i koristi svaku priliku da cjepidlači oko izraza upotrijebljenih u Božjim riječima i da pronađe nešto za što se može uhvatiti u Božjim riječima, vadeći ih iz konteksta. Čini se kao da to ima osnovu, ali zapravo se to radi izvan konteksta kako bi se ljude zaludilo. Nakon što čuju te glasine, oni koji ne razumiju istinu u sebi misle: „Ono što govore ima osnovu u riječima Božjim riječima. Trebalo bi biti ispravno. Ne može biti glasina, zar ne?” Kao rezultat toga, bivaju zaluđeni. Neke su glasine očite i lako ih je razlučiti. Međutim, neke glasine je teško razlučiti; na površini se čini da su u skladu s činjenicama, ali njihova bit nije takva. Nemoj misliti da su te glasine ispravne samo zato što se površno podudaraju s doslovnim značenjem Božjih riječi. Zapravo, mnoge od tih izjava su prazne teorije, one su zamke i ne donose ljudima nikakvu duhovnu pouku ni korist. Sve te izjave treba odbaciti. Budući da se stupanj u kojem ljudi razumiju riječi Božje razlikuje, a i konteksti u kojima Bog govori također su različiti, slijepo primjenjivanje i tumačenje Božjih riječi najvjerojatnije će uzrokovati pogreške. Sotona često zaluđuje ljude vadeći Božje riječi iz konteksta i pogrešno ih tumačeći. Sve osude Božjeg djela koje se temelje na Bibliji ili riječima Božjim Sotonino su lukavstvo, njegova sredstva za navođenje ljudi na pogrešan put; to su zamke i takve izjave treba odbaciti. Na površini, glasine su samo jedna ili dvije opaske, ili nekoliko opaski; nisu dovoljne da bi ih se bojalo i nisu nešto čega se treba bojati. Ono čega se treba bojati jesu glasine koje donose zaključke na temelju Biblije ili istine izvađene iz konteksta. To je ono što najviše može navesti ljude na pogrešan put; to je ono što najviše uznemiruje ljudski um. To će navesti ljude bez razlučivanja da posrnu. Samo oni koji razumiju istinu mogu razlučiti takve zaluđujuće đavolje riječi. Na primjer, neki ljudi pronađu neke riječi Božje kao temelj da kažu kako Bog voli ovu vrstu ljudi, a ne voli onu vrstu, da Bog spašava ovu vrstu ljudi, a ne spašava onu vrstu, da ovu vrstu ljudi Bog eliminira, a ona vrsta Bogu ne znači ništa, i tako dalje i tako dalje. Nisu li te izjave zaključci? Ti zaključci zapravo nisu u skladu s Božjim riječima. Osnove koje pronalaze zapravo su izvađene iz konteksta; pripadaju različitim kontekstima i to su različite izjave. To je apsolutno pogrešno tumačenje. Oni ne proziru bit i proizvoljno primjenjuju pravila. Ali oni bez sposobnosti razlučivanja bivaju zatrovani i zaluđeni nakon što čuju te zablude, postajući negativni u svom srcu, misleći da, budući da se ono što je rečeno temelji na riječima Božjim, mora biti točno. Oni nakon toga ne čitaju pažljivo Božje riječi kako bi pronašli nedostatke u tim zabludama, već u potpunosti vjeruju da su one istinite. Nisu li navedeni na pogrešan put? Ako nitko tko razumije istinu s njima ne razgovara u zajedništvu, to je vrlo opasno. U najmanju ruku, ti ljudi mogu postati negativni na šest mjeseci do godinu dana; to ne samo da odgađa njihov ulazak u život, već ako se povuku i prestanu vjerovati, bit će potpuno uništeni i potpuno će izgubiti Božje spasenje. Stoga su ljudi malog rasta koji ne razumiju istinu u velikoj opasnosti da ih Sotona zaludi! Samo oni koji razumiju istinu sigurni su i stabilni. Ako jednog dana uistinu naiđeš na nekoga tko širi glasine kako bi zaludio ljude, najučinkovitiji način je brzo pronaći nekoga tko razumije istinu da s njim razgovaraš u zajedništvu; samo tada možeš biti spašen iz te situacije. Traženje pomoći od onih bez duhovnog razumijevanja, koji slijepo primjenjuju pravila, ne samo da neće riješiti problem, već će te i dodatno zaluditi. Dakle, biti zaluđen nije nešto što se događa samo u religiji – čak i ako vjeruješ u Boga i živiš crkveni život, ako ne težiš istini, i dalje možeš lako biti zaluđen. Čak i ako vjeruješ tri do pet godina, ili sedam do osam godina, ako nisi zadobio istinu, i dalje si u opasnosti da budeš zaluđen; osobito oni koji često imaju predodžbe i često su negativni najskloniji su tome da budu zaluđeni i mogu izdati Boga u bilo kojem trenutku. Jer Sotona obilazi zemlju kao ričući lav, tražeći ljude da ih proždere; to je činjenica. Tko je taj Sotona? To su svi oni koji osjećaju odbojnost prema istini i mrze istinu, uključujući antikriste, lažne starješine, te apsurdne ljude i one koji zaluđuju druge – svi su oni Sotone. Ti ljudi lutaju posvuda, zaluđujući i ometajući Božji izabrani narod kamo god pošli, stoga su svi oni đavli koji se opiru Bogu. Božji izabrani narod trebao bi biti posebno na oprezu kako bi osigurao da ne bude zaluđen i da može ostati postojan.

Neosporno je da su u crkvi neki novi vjernici ili oni izrazito lošeg kova, koji nemaju sposobnost razumijevanja Božjih riječi, često zaluđeni, pod utjecajem i ometeni raznim glasinama. Oni koji izmišljaju glasine mogu lako srušiti skupinu ljudi nekim usputnim zaključkom. Riječi i izjave koje nepromišljeno izlanu mogu neke ljude učiniti negativnima, slabima i nespremnima da vrše svoju dužnost. Kada Božja kuća pozove, ti su ljudi puni strahova, pronalaze razne razloge i izgovore da odbiju i izbjegnu. Očito, kakvu ulogu u crkvi imaju oni koji izmišljaju glasine? Igraju ulogu Sotoninih slugu, bez sumnje. Na primjer, neki ljudi kažu: „Moraš imati rezervni plan kada vršiš svoju dužnost. Božja kuća te poziva da vršiš dužnost, a ako je ne vršiš dobro, Božja kuća te u bilo kojem trenutku može prestati upotrebljavati. U tom trenutku, ako se vratiš kući, teško ćeš se snalaziti. Nitko te tada neće uzdržavati!” Zvuči li ovo „dirljivo”? U skladu je s ljudskim osjećajima i zvuči prilično puno ljubavi i obzirno, ali primjećuješ li ti u tim riječima imalo obzira prema Božjem srcu? Nude li one ikakav oslonac, opskrbu, pomoć ili ohrabrenje ljudima? (Ne.) Govoriti ljudima da pripreme rezervni plan – ne koči li ih to? Što oni time misle? „Moraš biti oprezan; Bog bi se mogao okrenuti protiv tebe!” To je otrov koji usađuju u ljude. Nakon što to čuju, ljudi misle: „Tako je, kako sam mogao biti tako glup? Skoro sam prodao kuću – da nisam dobro vršio svoju dužnost i da sam smijenjen, ne bih se imao ni kamo vratiti. Srećom, podsjetili su me, inače bih napravio nešto glupo.” Kakav „ljubazan” podsjetnik, ali u njemu ima poprilično otrova, koji prodire duboko! Jeste li vi čuli takve glasine? Zvuče kao da su tako dobri prema ljudima, tako obzirni, s tako velikom „ljubavlju”. Ti ljudi nisu ni rođaci ni prijatelji onima s kojima razgovaraju, među njima nema nikakve krvne veze – samo zato što svi vjeruju u Boga, ti ljudi mogu imati tako veliku „ljubav” prema onima s kojima razgovaraju. Ljudi misle: „Ovo je uistinu Božja zaštita! Bolje da prvo dobro razmislim. Ako uvijek budem površan kada idem vršiti svoju dužnost, što ću ako me pošalju natrag? Dakle, kada vršim svoju dužnost, moram biti oprezan; trebao bih raditi više posla koji čini da izgledam dobro, izbjegavati pogreške, a čak i ako pogriješim, ne smijem dopustiti da drugi saznaju za to. Na taj način me neće poslati natrag, zar ne? Čak i ako me pošalju natrag, u redu je; imam rezervni plan, imam ušteđevinu, a moja kuća je još uvijek tu. Nije li jednostavno stvar u tome što Bog nije obziran prema ljudskim osjećajima i ne ravna se prema tjelesnim osjećajima? Bez obzira na to, čega se treba bojati? Ljudi se ravnaju po svojim osjećajima, ljubav je posvuda u ljudskom svijetu!” Ova jedna „dirljiva” izjava stvara „prijateljstvo” među ljudima, ali gdje stavlja Boga? Stavlja Boga na treće ili četvrto mjesto, čini Ga autsajderom, kao da Bog nije pouzdan i da su samo ljudi vrijedni povjerenja, da su samo ljudi obzirni prema drugima. Ova jedna izjava proizvodi tako značajan učinak, tako je „pravovremena”! Volite li vi čuti takve riječi? Iako znate da se u njihovim riječima krije zloba, ipak se nadate da vam netko može dati znak, može vam pomoći, može vam dati upozorenje od nekoga tko je to već prošao kada ne znate što je pred vama, može vam reći iskrenu riječ. Ta je izjava tako „ključna”, tako „važna”! Nije li to potpuno prihvaćanje njihovih riječi? „Nepromišljene” riječi ovog širitelja glasina kupile su ljude i prodale Boga. Kakav je to postupak? Je li pristojan? (Ne.) Kakva mislite da je to osoba? U očima ljudi, to je dobra osoba, ljubazna osoba, ali u očima onih koji razumiju istinu, ta je osoba nitkov. Sudeći po njenim postupcima i ponašanju, ona u potpunosti djeluju kao Sotonin sluga, ona je istinski đavao! Je li ova izjava točna? (Da.) Vrlo je točna! Nimalo ne odstupa od istine. Ona navodi svakog da se čuva Boga, da se protivi Bogu, i ne govori ni jednu jedinu riječ koja može duhovno izgraditi ljude. Zašto ne govori? Jer je njezino srce puno neprijateljstva i mržnje prema Bogu, njezina priroda-bit je Sotonina, i urođeno joj je opirati se Bogu i stajati u suprotnosti s Njim. Neki ljudi kažu: „Urođeno mu je da stoji u suprotnosti s Bogom, pa zašto i dalje slijedi Boga?” Da bi dobio blagoslove! Želi iskamčiti ishod primanja blagoslova iz Božje kuće, a ipak ne želi platiti nikakvu cijenu niti težiti istini. Također želi potkopavati Boga, uznemiravati Božji izabrani narod i natjerati ih da se udalje od Boga i izdaju Boga. Takva je osoba nedvojbeno istinski đavao. Ali neki glupi ljudi nikako ne uspijevaju prozreti i prepoznati đavolja lica takvih ljudi. Oni mogu prihvatiti sve đavolje riječi koje ti ljudi govore, a koje su u skladu s ljudskim predodžbama i potrebama tjelesnih osjećaja. Pod utjecajem zaluđivanja od strane tih ljudi, mogli bi izdati i odbaciti Boga u svakom trenutku – čak i ako Ga ne žele odbaciti, to je izvan njihove kontrole. Sotona, đavli i Sotonine sluge tako su podmukli i prijevarni! Oni se sami opiru Bogu i stoje u suprotnosti s Njim, gnušaju se istine i ne prihvaćaju je, i čak žele spriječiti više ljudi da slijede Boga i teže istini. U Božjoj kući ti ljudi igraju ulogu Sotoninog glasnogovornika, govoreći i radeći za Sotonu. Oni služe kao kontrast, posebno se koriste da bi ljudi rasli u razlučivanju. Dakle, mnoge stvari koje govore možda se na površini ne čine pretjerano problematičnima. Čak često citiraju Božje riječi, pronalazeći neke dokaze i izreke u Božjim riječima, a zatim to ukrase svojim riječima, čineći da izgleda kako je ono što govore u velikoj mjeri u skladu s riječima Božjim. Ali jedno je sigurno: ono što govore suprotno je istini. Kada čuješ što govore, to se može činiti ispravnim, ali ako to pažljivo usporediš s Božjim riječima, možeš razlučiti da se u osnovi ne podudara s istinom. Sve te prividno istinite riječi koje oni govore dolaze od Sotone. Oni iskušavaju Boga, pokušavaju se uhvatiti za nešto unutar Božjih riječi, pogrešno tumače Božje riječi kako bi osudili Boga i zaveli Božji izabrani narod, uzrokujući da oni nagađaju o Bogu, pogrešno Ga razumiju, izdaju i odbace, i tako dalje. Stoga su, osim antikrista i zlih ljudi, oni koji izmišljaju glasine kako bi zaludili druge također kategorija ljudi u crkvi koje treba razlučiti, čuvati se od njih i ukloniti ih.

F. Razlučivanje ljudi koji šire neutemeljene glasine i načela za postupanje s njima

Kako bismo trebali razlučiti one u crkvi koji izmišljaju glasine kako bi zaludili druge? Prvo, oni koji izmišljaju glasine apsolutno ne teže istini; osjećaju odbojnost prema njoj. Osim toga, često izmišljaju svakojake đavolje riječi i apsurdne izjave te ih koriste kako bi zaludili i privukli neku braću i sestre koji su malog rasta, imaju plitak temelj i ne razumiju istinu. Učinak koji postižu jest ometanje i narušavanje normalnog reda u crkvenom životu, ometanje normalne težnje ljudi i navođenje ljudi da skrenu s pravog puta, čineći ih negativnima i slabima, pa čak i uzrokujući da napuste svoje dužnosti i prestanu vjerovati u Boga – to ih čini još sretnijima. Stoga je savršeno točan opis nazivati one koji izmišljaju glasine Sotoninim slugama; to je pravo lice i suština takvih ljudi, i to je lako razlučiti. Neki ljudi imaju pomalo razuma; iako sami ne vole istinu, ne izražavaju mišljenje o tome kako drugi teže istini niti se miješaju u to. Te ljude se može ignorirati. Ali neki ljudi zavide onima koji teže istini i mrze ih; uvijek ih osuđuju i napadaju gajeći pritom određene namjere, pa čak i traže uporište uz pomoć kojeg bi ih osudili. Takvih se ljudi treba čuvati. Iako ono što ti ljudi govore može zvučati prilično ispravno, logično i u skladu s doslovnim značenjem Božjih riječi, nakon pažljivog razlučivanja, pokazuje se da su to uglavnom laži i glasine, čista besmislica. Te prividno točne glasine i laži treba razlučiti. Neki ljudi kažu: „Vjerujem u Boga tek kratko vrijeme, malo sam čitao Božje riječi i ne razumijem istinu. Kako mogu razlučiti glasine i laži?” Jedini način je da se od danas pa nadalje više usredotočiš na čitanje Božjih riječi i da više tragaš za istinom u Božjim riječima, dopuštajući da Božje riječi puste korijenje u tvom srcu. Uz usmjeravanje od riječi Božjih i promatranje stvari u skladu s istinom, imat ćeš sposobnost razlučivanja. Glasine koje ovi ljudi šire neće imati nikakvog učinka na tebe i neće ometati tvoju normalnu težnju. Bez obzira o kakvim glasinama raspravljali ili kakve besmislice govorili, nećeš biti poljuljan nakon što to čuješ, niti ćeš postati negativan i slab, a još manje ćeš imati ikakvih pogrešnih shvaćanja o Bogu; samo ćeš se usredotočiti na težnju u ispravnom smjeru. To znači da imaš otpornost – takve Sotonine sluge više neće imati nikakvog učinka u crkvi. Nema prečaca za učenje kako razlučiti glasine. Jedini način je više slušati propovijedi, više čitati Božje riječi i više razgovarati u zajedništvu o istini. Kada postigneš razumijevanje istine, prirodno ćeš imati sposobnost razlučivanja. Koja je svrha čitanja Božjih riječi i razgovora u zajedništvu o istini? Svrha je razumjeti istinu i razlučiti te glasine i zablude kroz čitanje Božjih riječi. Ako vidiš da te glasine proturječe i protive se riječima Božjim, budući da su potpuno suprotne istini, te će se glasine srušiti same od sebe. Naravno, neki ljudi kažu: „Nisam se potrudio čitati Božje riječi i ne razumijem što je istina u Božjim riječima. Samo pamtim jednu stvar: što se tiče mog vladanja, moram slijediti gomilu. Što god većina ljudi odbaci, i ja odbacujem; što god većina ljudi prihvati, i ja prihvaćam. Samo slijedim gomilu.” Je li to ispravno? (Ne.) Ponekad je i gomila u krivu, a slijediti gomilu znači griješiti s njima. Moraš naučiti slijediti one koji razumiju istinu; samo je to dobar način.

Širenje neutemeljenih glasina je nešto što se često događa u crkvi. Iako ovo pitanje nije velik problem, ometanje i šteta od ovoga za Božji izabrani narod nisu mali. U najmanju ruku, to može učiniti ljude negativnima i slabima; u najgorem slučaju, može uzrokovati da se ljudi udalje od Boga pa čak i da Ga izdaju. Stoga se širenje glasina ne može ignorirati. Jednom kada se to dogodi u crkvi, treba ga odmah zaustaviti i ograničiti. Ako su crkveni starješine neosjetljivi i tupi, nesposobni obavljati stvarni rad i ne mogu otkriti ovaj problem, ali ga neki ljudi dobrog kova koji teže istini i razumiju istinu ipak otkriju, onda bi potonja skupina trebala istupiti kako bi riješila taj problem. Kroz traženje i razgovor u zajedništvu s mnogim ljudima kako bi se postigao konsenzus i dobila potvrda, jednom kada se utvrdi da se šire glasine, ljudi bi trebali tragati za istinom kako bi riješili problem. Ako nije jasno da je određena opaska zabluda, nemojte je slijepo okarakterizirati. Što se tiče opaski koje su očite i uočljive, koje se lako mogu razlučiti kao glasine i zablude, njih treba odmah razotkriti i raščlaniti kako bi ih svi mogli razlučiti. Ako se ne može razlučiti je li ono što netko kaže glasina ili zabluda nakon što se od njih čuju jedna ili dvije rečenice, treba postupiti oprezno i ne donositi zaključke na slijepo. Treba pričekati da završe s govorom kako bi se jasno razlučilo. Jednom kada se potvrdi da je riječ o glasini ili zabludi, tu osobu treba odmah zaustaviti i ograničiti. Ako je opetovane opomene i ograničenja ne zaustave, a ona i dalje uporno širi glasine, treba je ukloniti iz crkve. Jesu li jasni načelo i put o tome što činiti i kako primijeniti kada se u crkvi otkrije netko tko širi glasine? (Da.)

Sadržaj glasina ne uključuje samo krupna pitanja koja sam spomenuo; postoje i neke glasine koje su samo svakojake sitnice, kao što su opaske o orezivanju, ili o tome koga Božja kuća koristi, a koga eliminira, i druge neistinite izjave. Prije nego što se crkva temeljito očisti, u njoj ima lažnih starješina, antikrista, raznih zlih ljudi, smetenih ljudi, bukvana koji nemaju duhovno razumijevanje – ima svakakvih ljudi. Lažljivci i tvorci glasina uobičajena su pojava, a među ljudima ima svakakvih glasina i đavoljih riječi. Što se tiče tih glasina, s jedne strane, ljudi trebaju imati normalan razum da o njima sude; s druge strane, za ozbiljnije glasine koje uključuju Božje djelo, Božji plan upravljanja, Samoga Boga, pa čak i upravne odluke Božje kuće i druga pitanja, ljudi trebaju imati istinu da bi ih razlučili. Za vanjske stvari, ljudi trebaju imati razum normalne ljudskosti da o njima sude. Za stvari koje uključuju Božje djelo i istinu, ljudi trebaju imati istina-stvarnost i rast da bi ih razlučili. Ukratko, bez obzira na vrstu glasina, ljudi bi ih trebali razlučiti i odbaciti, a ne prihvatiti. Naravno, neki ljudi ne teže istini i samo žive od tih glasina. Danas netko proširi neku izreku i to pokrene vjetar u jednom smjeru, i ti ljudi to slijede. Sutra, druga izreka pokrene vjetar u drugom smjeru, i oni onda slijede to. Na primjer, neki starješina ili djelatnik kaže da oni koji mogu pisati članke sa svjedočanstvima mogu biti usavršeni, pa oni vježbaju pisanje članaka, uče pisanje i traže izvore. Sljedećeg dana, drugi starješina ili djelatnik kaže da oni koji vrše svoju dužnost mogu biti spašeni, pa se oni počnu zaokupljati vršenjem dužnosti. Ali bez obzira na to koliko su zauzeti, nikada nisu zabrinuti niti zainteresirani za najvažniju stvar: težnju istini i ulazak u život. Različiti opaki trendovi koji nastaju među različitim skupinama u crkvi uvijek odvuku neke ljude. Različite glasine koje nastaju među članovima crkve uvijek zalude i utječu na neke ljude. Međutim, postoje i neki ljudi koji ostaju ravnodušni i ne obraćaju pažnju na te glasine koje čuju. Ne obaziru se na bilo kakav posao koji Božja kuća radi; nisu zainteresirani za vjerovanje u Boga i nisu pravi vjernici. Ti su ljudi samo po nazivu vjernici. Postoji i druga skupina ljudi koji su nešto bolji; oni mogu tragati za istinom i prihvatiti istinu, pa na njih ne utječu te negativne stvari i negativni ljudi. Jedino su oni malog rasta, bez temelja i koji uopće ne teže istini, uvijek pod utjecajem različitih izreka i opaski. Budući da ti ljudi uvijek slijede druge, uvijek postoje neki koji izmišljaju razne glasine kako bi raspirivali vatru. Oni osjećaju da samo to čini vjerovanje u Boga živahnim i uzbudljivim, a ne dosadnim, i to je jedini način da se osjećaju važnima. Te se stvari često događaju među novim vjernicima. Ako je crkva preplavljena širenjem glasina i zaluđivanjem ljudi, to znači da u toj crkvi zasigurno ima premalo ljudi koji razumiju istinu. Ovi prethodno spomenuti novi vjernici u crkvi slijede bilo kakve glasine i bilo kakva huškanja koja smisle oni sa skrivenim motivima, što je vrlo problematično. To je djelomično zbog lošeg kova, a također je i istinsko očitovanje nerazumijevanja istine. Većina onoga što kaže bilo tko tko ne razumije istinu nije praktično i pomiješano je s nečistoćama; strogo govoreći, sve se to svodi na laži. Ako sadrži motive i ciljeve, onda to nije samo laž, već još više Sotonina spletka i zavjera zlih ljudi. Stoga većina onoga što govore ljudi bez istine predstavlja đavolje riječi i ne treba im vjerovati.

Time zaključujemo razgovor u zajedništvu na temu širenja neutemeljenih glasina. Ovo pitanje širenja glasina najviše otkriva ljude i omogućuje da se ponašanja različitih ljudi jasno vide. Sada biste trebali razumjeti kakav stav treba imati prema glasinama i onima koji ih šire, te koje metode koristiti za postupanje s njima, zar ne? (Da.) Jednom kada razumijete, kada se ponovno susretnete s takvim stvarima, trebali biste ih usporediti s onim o čemu smo razgovarali u zajedništvu i koristiti najispravnije metode za rješavanje tih problema. To je u skladu s načelima.

17. srpnja 2021.