Dvanaesta stavka: Pravovremeno i točno identificirati razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi; zaustaviti ih i ograničiti, te preokrenuti situaciju; dodatno, razgovarati u zajedništvu o istini kako bi Božji izabrani narod kroz takve stvari razvio razlučivanje i učio iz njih (Sedmi dio)

Razni ljudi, događaji i stvari koji prekidaju i ometaju crkveni život

Načela za postupanje s onima koji se upuštaju u neprimjerene odnose

Što se tiče raznih ljudi, događaja i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi, podijelili smo ih u ukupno jedanaest točaka. Prethodno smo razgovarali u zajedništvu o šestoj točki – upuštanju u neprimjerene odnose. Na što se to uglavnom odnosi? Na bezobzirno zavođenje drugih i upuštanje u pohotne veze. O čemu se razgovaralo u zajedništvu u vezi s tim aspektom? Kada se takvi ljudi pojave u crkvi, kako bi se trebalo nositi s njima? Koja rješenja postoje? Trebamo li zažmiriti na jedno oko i pustiti da to prođe bez kontrole ili bismo trebali riješiti problem u skladu s istina-načelima? Trebamo li ga izbjegavati ili s ljubavlju utjecati na uključene? Trebamo li s njima razgovarati u zajedništvu o istini ili ih upozoriti i ukloniti? Koji je najprikladniji način za rješavanje toga? (Upozoriti i ograničiti uključene. Ako ih se ne može ograničiti, ukloniti ih.) Kako bi ih trebalo ograničiti? Je li to lako učiniti? Kada se takve stvari dogode, općenito nije tako lako ograničiti uključene. Neki ljudi primijete takvu situaciju i smatraju je neprimjerenom, ali im je neugodno progovoriti. Neki ljudi to mogu neizravno natuknuti, ali uključeni ne moraju nužno slušati. Kakva je ljudskost svih ljudi koji mogu bezobzirno zavoditi druge? Jesu li to dostojanstveni i čestiti ljudi? Jesu li to ljudi s pristojnošću svetaca? Jesu li to ljudi s dostojanstvom i osjećajem srama? (Ne.) Ako ih netko samo riječima podsjeti ili s njima normalno razgovara u zajedništvu o istini, može li to riješiti problem? Ne može. Kada se takva stvar dogodi, to znači da se zapravo već dugo kuhala u njihovom srcu. Je li je u tom trenutku lako kontrolirati? Može li pomaganje i pokušaj da se na njih s ljubavlju utječe riješiti problem? (Ne.) Dakle, koje je najbolje rješenje? Ukloniti takve ljude, izolirati ih od onih koji iskreno vjeruju u Boga i vrše svoje dužnosti i ne dopustiti im da nastave ometati druge i nanositi im štetu.

Trenutno se u nekim crkvama neprestano događa da muškarci i žene zavode jedni druge. Ti ljudi, čim im se ukaže prilika, zavode jedni druge, ponašajući se posebno razvratno i bez ikakvog osjećaja srama. Čuo sam za čovjeka koji je zaveo više žena; nije se upuštao u ozbiljnu vezu, već je samo bezobzirno zavodio i prianjao uz svaku ženu koju je sreo. Neki ljudi kažu: „On se samo normalno ophodi; to je samo njegov način interakcije.” Većina ljudi smatra da takva interakcija nije duhovno izgrađujuća, da je odvratna i gnusna. Nije li to problem? Može li to dokazati da su takvi odnosi neprimjereni? Ako veza dvoje ljudi ne utječe samo na vršenje njihovih dužnosti, već i na dužnosti drugih, trebalo bi ih ograničiti. Neće im biti dopušteno da budu u vezi unutar crkvenog života, a pogotovo ne u crkvi sa punim radnim vremenom, jer to utječe na vršenje dužnosti drugih i štetno je za crkveni rad. Kada se budu mogli usredotočiti na svoje dužnosti, mogu se vratiti u crkvu sa punim radnim vremenom kako bi vršili svoje dužnosti. Neki se ljudi ne upuštaju u ozbiljnu vezu, već radije bezobzirno zavode i prianjaju uz druge, igrajući se požudom, ometajući crkveni život, utječući na raspoloženje ljudi i ometajući druge. Takva situacija predstavlja ometanje crkvenog rada i trebalo bi je riješiti i s njom se nositi u skladu s načelima; te bi ljude trebalo pravovremeno izolirati i ukloniti. Je li ovaj problem lako riješiti? Nikome se ne bi smjelo dopustiti da prekida i ometa crkveni život i crkveni rad, a takva bi se pitanja trebala rješavati u skladu s načelima. Neki ljudi kažu: „U situacijama u kojima neće biti nikoga tko će preuzeti njihove dužnosti ako se s njima obračuna, ne može se s njima obračunati; trebalo bi im dopustiti da samo nastave i zavode druge kako žele. Kako god zavodili druge, to bi trebalo biti dopušteno.” Ima li Božja kuća takvo pravilo? Je li postojalo takvo načelo u razgovoru u zajedništvu na posljednjem okupljanju o tome kako postupati s takvim ljudima? (Ne.) Kada se susretnu s takvim situacijama, crkveni starješine i nadzornici postanu zbunjeni i ne znaju kako postupiti, dopuštajući tim ljudima da bezobzirno zavode druge u crkvi, zbog čega se većina ljudi osjeća nelagodno i ostaje duhovno neizgrađeno, osjećaju odbojnost u srcu, ali se ne usuđuju progovoriti i moraju to trpjeti. Starješine i nadzornici vjeruju da crkveni rad i Božja kuća ne mogu bez tih ljudi, da će, ako se ti bezobzirni zavodnici otjeraju, biti manje ruku za obavljanje posla. Je li ta logika ispravna? (Ne.) U čemu je neispravna? (Ti ljudi ne mogu raditi; nije im ni na kraj pameti da rade.) To pogađa u centar. Što vi mislite, kakvi su ljudi sposobni bezobzirno zavoditi druge? Nemaju nimalo suzdržanosti; oni su bezvjernici, nevjernici. Nije samo da ne ljube istinu, da osjećaju odbojnost prema istini, da imaju malo vjere, da su mladi i da imaju plitak temelj – nije samo to. Jesu li svi nevjernici koji ne vjeruju u Boga sposobni bezobzirno zavoditi druge? Jesu li svi sposobni upuštati se u razvratne aktivnosti? Samo jedan njihov dio; manjina još uvijek cijeni integritet i dostojanstvo, brine o svom ugledu i ima granicu u svom vladanju. Ovi takozvani vjernici u Boga nisu ništa bolji od nevjernika, pa je li pretjerano nazivati ih nevjernicima i bezvjernicima? (Ne.) Iako ti ljudi mogu obaviti neki posao u Božjoj kući, u smislu svoje prirode, oni su bezvjernici i nevjernici. Nemaju načela ni u čemu što rade i vladaju se bez granica, bez dostojanstva i bez osjećaja srama. Nevjernici čak zastupaju ideju da „ljudima treba njihov ponos kao što drvetu treba njegova kora”; a ti ljudi ne žele čak ni sačuvati svoj ponos, pa mogu li onda željeti istinu? Mogu li se iskreno dati za Boga? Mogu li u svojoj dužnosti postupati u skladu s načelima? Apsolutno ne! Oni samo službuju. Ljudi koji samo službuju ne posjeduju nikakvu istinu; njihovo službovanje prekida i ometa i ne ispunjava mjerilo vršenja dužnosti. Iako se izvana čini da vrše svoju dužnost, bez obzira na to kako s njima razgovaraš u zajedništvu o načelima, oni jednostavno ne slušaju. Rade što god žele, ne postupajući u skladu s načelima. Kada ti ljudi slušaju propovijedi, njihovo držanje i izrazi lica razotkrivaju njihovu bit bezvjernika. Drugi sjede uspravno, slušajući ozbiljno i pažljivo, ali kako ti ljudi slušaju? Neki se naslanjaju na stol, često se protežući i zijevajući, ne sjede pravilno, ne izgledaju nimalo kao ljudi. Kakvi su to ljudi koji ne izgledaju nimalo kao ljudi? Oni uopće nisu ljudi; samo nose ljudsku ljušturu. Kako se osjećate kada vidite skupinu tih „gmazova” kako dolaze slušati propovijedi? Ne osjećate li se nelagodno? (Da.) Ova skupina izgleda odvratno i kad ih vidim, gubim volju da govorim. Ja govorim ljudima, a ne „gmazovima”. Mogu li se stanja ljudi koji ovako slušaju propovijedi poboljšati dok vrše svoju dužnost? Može li njihova vjera u Boga rasti i mogu li jasnije razumjeti istinu što više vrše svoju dužnost? Apsolutno ne! Bez obzira na to kako vrše svoju dužnost, njihov stas i vjera ne rastu. Sve rade razuzdano i bez suzdržanosti, živeći u pohotnosti tijela i iskvarenim naravima bez ikakve svijesti, samoprijekora ili discipline – oni su neljudi! Za takve ljude, čak ne uzimajući u obzir druge loše stvari koje su učinili ili njihove postupke kojima su prekršili načela i naštetili interesima Božje kuće, samo upuštanje u neprimjerene odnose dovoljno je da budu uklonjeni. To je vrlo jednostavna stvar, a ipak se crkveni starješine i nadzornici samo hvataju za glavu, ne znajući kako to riješiti. Ovu je stvari vrlo lako riješiti; o tome se već prije razgovaralo u zajedništvu. Trebalo bi postupiti u skladu s načelima, a one koje treba ukloniti, treba ukloniti. Ne razmišljajte previše o tome; rad Božje kuće nastavit će se sasvim dobro i bez njih. Recite Mi, što bi netko trebao učiniti ako negdje pronađe pseći izmet? Trebao bi ga odmah očistiti; ako se ne očisti na vrijeme, odmah će doći muhe i komarci, a ljudi na takvom mjestu ne mogu imati mira. Što želim reći svim ovim? (Da bi se riješio problem upuštanja u neprimjerene odnose u crkvi, prvi je korak ukloniti te podle bezvjernike.) Da, točno to mislim. Ako u crkvi postoje ljudi poput „smrdljivog psećeg izmeta”, sigurno će privući neke „smrdljive muhe”. Uklanjanjem smrdljivog psećeg izmeta, te će muhe prirodno nestati. Nije li to rješenje? Je li ovo rješenje razumno? (Da.) Kada se bave takvim pitanjima, neki crkveni starješine uvijek su zabrinuti, govoreći: „Ako uklonimo one koji bezobzirno zavode druge, neće li biti manje ljudi za obavljanje posla?” Je li to problem? (Ne.) Zašto ne? Kako bi trebalo riješiti tu zabrinutost? Čak i kad bi njihova zabrinutost imala smisla, jer misle da ako su zahtjevi prema ljudima prestrogi i ako se uklone oni koji bi mogli raditi posao, ne bi bilo nikoga da obavi taj dio posla, ne bi li bilo lako pronaći neke druge sposobne ljude da ih zamijene? (Da.) Pa čak i da se zamjene ne mogu odmah pronaći, posao bi se mogao obaviti kasnije kada se pronađu prikladni ljudi, bez utjecaja na rad Božje kuće. Božja kuća ne uzdržava te ljude koji ne rade pravi posao. Ako se mogu pokajati i posvetiti se pravim zadacima, mogu nastaviti raditi, ali ako se ne pokaju, onda bi trebali biti diskvalificirani iz vršenja svoje dužnosti. Nije li to opravdano i razumno? Božja kuća radije će uzdržavati službenike nego bezvjernike i nevjernike. Je li ovo načelo ispravno? (Da.) U kojem je smislu ispravno? Čak i ako službenik ne teži istini, on je i dalje voljan ulagati trud i može to činiti na pristojan i poslušan način u Božjoj kući. Iako samo ulažu trud, odani su i, u najmanju ruku, nisu loši ljudi. To su ljudi koje Božja kuća zadržava. Ako je osoba loša i podla, uvijek se upušta u nepoštene i podle rabote, i ako ne može čak ni dobro raditi i ne ispunjava mjerila za službenika, onda su takvi ljudi nevjernici i Božja kuća ih ne zadržava. Stoga, Božja kuća ih ne zadržava, ne zato što su službenici, već zato što njihov rad nije čak ni u skladu s mjerilom, i zato što je čak i njihov rad stvar trgovine. To je zato što uvijek žele činiti zlo i izazivati ometanja, uvijek pokušavajući upuštati se u nepoštene i podle rabote u crkvi, remeteći red u crkvenom radu i utječući na vršenje dužnosti većine ljudi. Oni kvare atmosferu u crkvi i sramote Božje ime – ništa ne bi moglo biti prikladnije nego da ih se ukloni. Gdje god postoje ljudi poput „smrdljivog psećeg izmeta”, trebalo bi ih odmah ukloniti. Je li jasno? (Da.)

XI. Manipuliranje izborima i njihovo prekidanje

Danas ćemo nastaviti razgovarati o dvanaestoj odgovornosti starješina i djelatnika: „Pravovremeno i točno identificirati razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi; zaustaviti ih i ograničiti, te preokrenuti situaciju; dodatno, razgovarati u zajedništvu o istini kako bi Božji izabrani narod kroz takve stvari razvio razlučivanje i učio iz njih.” Koja je jedanaesta točka ove dvanaeste odgovornosti? (Manipuliranje i ometanje izbora.) Već smo nešto razgovarali o manipuliranju i ometanju izbora prije, kada smo razgovarali o razotkrivanju različitih očitovanja antikrista, zar ne? (Da.) Radni aranžmani Božje kuće uključuju pravila za crkvene izbore. Izbori se mogu održavati jednom godišnje, a mogu se održavati i pod određenim posebnim okolnostima. Sve bi crkve trebale odabrati starješine i djelatnike na svim razinama u skladu s načelima koja je postavila Božja kuća. Pravila za izbore uključuju načela izbora, kriterije za odabir ljudi, metode i pristupe izborima te razne napomene kojih braća i sestre trebaju biti svjesni tijekom izbora. Naravno, prije svakih izbora, starješine i djelatnici na svim razinama trebali bi razgovarati o svim aspektima izbornih načela kako bi osigurali da ih Božji izabrani narod može jasno razumjeti. Na taj način, rezultati izbora bit će bolji. Danas nećemo razgovarati o pojedinostima izbora; glavna tema današnjeg razgovora jesu neka očitovanja manipuliranja i ometanja izbora.

A. Očitovanja manipuliranja izborima i njihova prekidanja

Crkveni izbori moraju strogo slijediti izborna načela koja je postavila Božja kuća kako bi se odabrali kandidati najprikladniji za starješine i djelatnike. Ako se izborna načela prekrše i koriste se druge izborne metode, to je djelo lažnih starješina i antikrista. Božja kuća mora zabraniti takve prekršaje te istražiti i obračunati se s glavnim pojedincima koji su manipulirali izborima. Tijekom crkvenih izbora, razni će se ljudi razotkriti, a i razni stavovi ljudi bit će razotkriveni. Neki ljudi iza kulisa povlače mnogo mutnih poteza kako bi bili izabrani za starješine ili kako bi bili izabrani ljudi koji su njima od koristi. Na primjer, neki se ljudi boje da će za starješine biti izabrani oni koji teže istini i da će ugroziti njihov status, pa se svim silama trude iza leđa osuđivati te ljude zbog slabosti koje su pokazali i grešaka koje su napravili, osuđujući ih kao ohole i samopravedne te s naravi antikrista, i tako dalje, sve u pokušaju da učine da oni izgube na izborima. Drugi, kako bi bili izabrani za starješine, kupuju lijepe stvari da bi podmićivali ljude tijekom izbornog razdoblja ili daju obećanja lijepim riječima, a također koriste razna sredstva da potiču i nagovaraju druge za koga da glasaju ili protiv koga. Bez obzira na to koja sredstva i metode koriste, sve je to radi manipuliranja izborima i utjecanja na rezultate izbora. Unatoč tome što crkva opetovano razgovara o načelima izbora – kao što su odabir onih s dobrom ljudskošću, koji teže istini i koji mogu voditi braću i sestre da normalno vrše svoje dužnosti, normalno čitaju Božje riječi, ulaze u istina-stvarnost i druga takva načela – ti ljudi jednostavno ne slušaju i žele povlačiti mutne poteze. Što znači povlačiti mutne poteze? To znači da uvijek žele varati. Nikada otvoreno ne procjenjuju tko je dobar, a tko nije, uvijek želeći iza kulisa povlačiti mutne poteze i upuštati se u lukave spletke i smicalice. Čak se i iza kulisa dogovaraju o tome koga izabrati, a koga ne, pokušavajući navesti sve da se slože oko toga. Nisu li to mutni potezi? Nije li to varanje? (Da.) Je li to zaštita izbora na otvoren i pošten način u skladu s istina-načelima? Ne, nije – oni koriste ljudske spletke i metode u drskom pokušaju da manipuliraju izborima. Koji je njihov cilj u manipuliranju izborima? Žele kontrolirati rezultate izbora, žele sami biti izabrani, a ako ne mogu biti izabrani, onda žele odlučiti tko će biti izabran, pa iza kulisa povlače mutne poteze. Nije im stalo do rada crkve ili ulaska u život braće i sestara. Ne razmišljaju o interesima Božje kuće ili braće i sestara; uzimaju u obzir samo svoje osobne interese. Kada se održavaju izbori, njihove vlastite namjere i želje njihov su glavni prioritet. Pa zašto žele manipulirati izborima? Kad bi netko uistinu želio dovesti braću i sestre pred Boga i u istina-stvarnost, bi li se tako ponašao? Bi li imao takve ambicije? Bi li pokazivao takvo ponašanje? Ne, ne bi. Na taj način bi se ponašali samo oni sa skrivenim motivima, ambicijama i željama koji žele manipulirati crkvenim izborima. Oni unutar crkve privlače neke ljude koji se prilično dobro slažu s njima, koji dijele njihove stavove i koji imaju iste motive i ciljeve, a također vrbuju neke ljude koji su obično slabi, ne teže puno istini, te su smeteni, neuki, lakovjerni i lako podložni tuđem utjecaju, formirajući snagu koja ometa rad crkvenih izbora. Njihov cilj u suprotstavljanju crkvi jest da sami budu izabrani, da imaju zadnju riječ u rezultatima izbora. Žele izabrati svoje unaprijed određene ljude, one koji su njima od koristi. Ako ti ljudi budu izabrani, onda je njihova urota uspjela. Bi li rezultat takvih izbora bio ispravan ili neispravan? (Neispravan.) Definitivno bi bio neispravan. Oni izabrani na izborima koje su namjestili zli ljudi sigurno bi bili od koristi zlim ljudima. Zašto bi bili od koristi tim zlim ljudima? Zato što bi zli ljudi tada mogli postupati samovoljno i bezobzirno te divljati u crkvi, a da se nitko ne usudi razotkriti ih ili ograničiti. Ne bi bili uklonjeni, dok bi oni koji teže istini bili isključeni i potlačeni od njih, a crkva bi postala carstvo zlih. Jasno je da je krajnji rezultat izbora kojima su manipulirali zli ljudi zasigurno neispravan; on se sigurno protivi volji većine i krši načela. Crkveni starješine i braća i sestre trebali bi biti svjesni i na oprezu prema svim ponašanjima i postupcima tih ljudi tijekom izbora. Ne bi trebali biti smeteni u vezi s tim. Jednom kada se otkriju znakovi manipuliranja i ometanja izbora, trebalo bi odmah poduzeti mjere da se uključenima ograniči djelovanje, a ako se ti ljudi ne mogu ograničiti, trebalo bi ih izolirati. Ti su ljudi posebno drski, neobuzdani i teško ih je kontrolirati. Da bi ometali izbore i manipulirali rezultatima, sigurno će iza kulisa spletkariti, govoreći i čineći mnoge stvari. Što bi trebalo učiniti u vezi s tim? Stvar je laka za riješiti. Ako crkveni starješine otkriju problem, trebali bi ga razotkriti i objaviti javno, te potaknuti braću i sestre da razgovaraju u zajedništvu o ozbiljnosti i posljedicama te stvari, te o tome kakva je točno priroda takvih postupaka. Konačno, trebali bi poduzeti određene mjere. Koje bi mjere trebalo poduzeti? Tko god iza kulisa stalno spletkari i pokušava manipulirati i ometati izbore, s njim bi trebalo postupiti bez uglađenosti i isključiti ga iz sudjelovanja na izborima. Što to znači? To znači da se njihov glas ne računa. Bez obzira na to koliko je ljudi uključeno u manipuliranje i ometanje izbora, njihovi bi glasovi trebali biti poništeni i ne bi im se smjelo dopustiti da sudjeluju na izborima. Bez obzira na to tko je zaluđen i ometen, sve dok su slijedili načine onih koji manipuliraju izborima i urotili se sa zlim ljudima da namjerno naštete izborima, Božji izabrani narod trebao bi ustati da ih razotkrije i oduzme im pravo na sudjelovanje na izborima. Je li to dobar pristup? (Da.) To se čini isključivo radi zaštite rada crkve. Zar ti odbijaš prihvatiti ograničenja? Zar ti odbijaš prihvatiti izborna načela Božje kuće? Zar ti ne želiš imati zadnju riječ? Ako ti imaš zadnju riječ, onda je Sotona taj koji odlučuje. Božja kuća i crkva su mjesta gdje vlada istina; Sotoni se ne može dopustiti da odlučuje. Budući da ti želiš spletkariti i namjerno manipulirati i ometati ove izbore, jednostavno je – tvoj je glas poništen. Bez obzira za koga ti glasaš, nema koristi; nijedno tvoje mišljenje se ne računa, pa čak i ako ti inzistiraš na kandidiranju na izborima, to neće uspjeti. Božja kuća ima upravne odluke i propise, a tvoje pravo na sudjelovanje na ovim izborima oduzeto je i poništeno. Ako ti i dalje budeš ometao sljedeće izbore, onda će tvoje pravo na sudjelovanje na izborima biti potpuno oduzeto i apsolutno ti više neće biti dopušteno sudjelovati. Ovako bi trebalo postupati s onima koji uvijek spletkare kako bi manipulirali i ometali izbore.

Kad god se u crkvi održavaju izbori, uvijek postoje neki zli ljudi koji postaju nemirni: neki iza kulisa spletkare u pokušaju da manipuliraju i ometaju izbore, dok su neki željni otvorenog natjecanja s drugima za položaj starješine, svađajući se dok ne pocrvene u licu, čak i na rubu da postupe naglo, pribjegnu nasilju i potuku se, ostavljajući braću i sestre nesigurnima koga da slušaju ili izaberu. Tijekom izbora, oni ne razgovaraju u zajedništvu o istini, niti raspravljaju o tome kako bi obavljali crkveni rad, koji bi putovi postojali u radu, ili koje bi ideje i planove za rad predložili ako bi bili izabrani za starješinu. Umjesto toga, oni se pobrinu da razotkriju nedostatke drugih kandidata i napadaju ih, dok također privlače jednu skupinu ljudi da formiraju opoziciju protiv druge skupine, stvarajući situaciju podjele u crkvi. U što se takvi izbori pretvaraju? Pretvaraju se u nešto što dijeli crkvu. Prije nego što su rezultati izbora uopće objavljeni, crkva je već podijeljena. Je li to pojava koja bi trebala nastati tijekom crkvenih izbora? Je li to normalna pojava? Ne, nije. Ako ti želiš biti starješina i vjeruješ da imaš neke sposobnosti i osjećaj bremena te da si podoban za ovaj posao, možeš sudjelovati na izborima u skladu s načelima Božje kuće. Naravno, također možeš iznijeti svoje jače strane i zasluge te razgovarati o svojim shvaćanjima i iskustvima, kako bi zadobio povjerenje braće i sestara i kako bi ti oni povjerili starješinski posao u crkvi. Međutim, ne bi trebao doći do svog cilja da budeš izabran tako što ćeš napadati druge, jer to može lako zaluditi ljude i donijeti negativne posljedice. Braću i sestre malog stasa i bez razlučivanja možeš lako zavesti i oni neće znati koga izabrati, a crkva također može biti bačena u kaos i zahvaćena podjelama. Ne bi li to bilo davanje Sotoni prilike koju će iskoristiti? Ukratko, svatko tko sudjeluje na izborima a ne slijedi načela, tko uvijek ima ambicije i želje te koristi prezira vrijedna sredstva za postizanje cilja da bude izabran, pokazuje narav manipuliranja i ometanja izbora, i to je neprimjereno izborno ponašanje. Naravno, neki ljudi imaju ispravna ponašanja koja bi trebalo razlikovati od ovoga. Na primjer, ako kandidat razgovara o tome kako dobro obavljati razne segmente crkvenog rada, kao što su rad na evanđelju, rad na izradi tekstova i rad na općim poslovima, ili kako poboljšati crkveni život, rješavati poteškoće Božjeg izabranog naroda u njihovom ulasku u život, i tako dalje, sve je to ispravno. Pravilno izražavanje svojih stajališta i shvaćanja, dijeljenje svojih razmišljanja i planova u vezi s crkvenim radom, i tako dalje – sve je to dio normalnog govora i ponašanja, i u skladu je s izbornim načelima koja je postavila crkva. Osim toga, svako neprimjereno ponašanje koje je posebno očito tijekom izbornih razdoblja trebalo bi privući pozornost. Ljudi trebaju biti na oprezu prema njima i razlučiti ih – ne budite neoprezni.

Neki ljudi često navode zauzetost poslom, brojne obiteljske probleme ili neodgovarajuće okruženje kao izgovore za neizvršavanje svojih dužnosti i nesudjelovanje u crkvenom životu. Međutim, kad dođe vrijeme za izbor crkvenih starješina, te poteškoće odjednom prestaju postojati, te se oni pomno dotjeraju za tu prigodu i dođu sudjelovati u izborima. Dugo se nisu pojavljivali, ali čim su čuli sjajnu vijest o crkvenim izborima, pohrlili su. Zbog čega dolaze? Dolaze zbog izbora, zbog položaja crkvenog starješine, zbog tog „službenog položaja”. Takvi su ljudi posebno proračunati u svojim postupcima. U strahu da će drugi posumnjati da žele postati crkveni starješine, izbjegavaju spominjati izbore i usredotočuju se samo na razgovor u zajedništvu o svojim razumijevanjima i iskustvima kako bi zadobili divljenje ljudi. Također javno jedu i piju Božje riječi, vode sve da razgovaraju u zajedništvu o Božjim riječima i dijele vlastito iskustveno svjedočanstvo. U stvarnosti, oni općenito rijetko sudjeluju u crkvenom životu i rijetko razgovaraju u zajedništvu o istini, a nisu u stanju ni govoriti o bilo kakvim iskustvenim razumijevanjima. Međutim, kako se izbori približavaju, postaju posve drugačiji. Aktivno sudjeluju u crkvenom životu i željni su se moliti, pjevati himne i razgovarati u zajedništvu, djelujući posebno motivirano i proaktivno se ističući. Nakon okupljanja, traže prilike za razgovor s braćom i sestrama o obiteljskim stvarima i za građenje veza. Kad vide crkvenog starješinu, kažu: „Ne izgledaš baš najbolje ovih dana. Imam datulja kod kuće; dopusti da ti donesem.” Kad vide neku sestru, kažu: „Čuo sam da tvoja obitelj ima financijskih poteškoća. Treba li ti pomoć? Mogu ti dati nešto odjeće.” Posebno su aktivni na svakom okupljanju, posve drugačiji nego prije. U prošlosti bi se povremeno pojavili samo da se zabilježi da su bili, a tko god bi ih pozvao na okupljanje, ispričali bi se govoreći da su zauzeti. Ali tijekom izbornog razdoblja, odjednom se pojave i sudjeluju na svakom okupljanju bez iznimke. Na svakom okupljanju braća i sestre razgovaraju u zajedništvu o pitanjima i načelima vezanim za izbore, i naravno, i oni se uključe. Tijekom tog razdoblja, ulažu sav napor da izgrade dobre odnose s braćom i sestrama, nastojeći privući jedan dio njih. Čak i daju prinose više puta pred braćom i sestrama, zbog čega se većina ljudi osjeća zapanjeno, misleći: „Vjeruje u Boga toliko dugo, a nikad ga nismo vidjeli da daje prinose. Zašto je ovaj put tako velikodušan? Je li se stvarno promijenio nabolje i obratio?” Neki glupi i neuki ljudi koji ne mogu procijeniti stvari misle da se ta osoba doista promijenila nabolje, da su je prije krivo procijenili, te nesvjesno u srcu razvijaju povoljan dojam o njoj, misleći: „Obitelj te osobe je imućna; ima veze i pristup načinima da se stvari obave. Ako postane crkveni starješina, može mnogo toga učiniti za crkvu. Ne bi li to pružilo pomoć našoj crkvi u propovijedanju evanđelja i ugošćivanju neke braće i sestara koji su progonjeni i koji imaju poteškoća? Kad bi mogao ostati ovako aktivan, bilo bi sjajno, ali nisam siguran može li ustrajati u tome niti bi li bio voljan biti naš crkveni starješina.” Nisu li neki ljudi zaluđeni i prevareni? Sve što je ta osoba činila počinje donositi plodove, zar ne? Stvari sjedaju na svoje mjesto i rezultati će uskoro doći. Nije li to ono što želi? (Da.) Uz to, jednoj osobi da dva komada odjeće, drugoj košaru povrća, a trećoj neke dodatke prehrani, pazeći da se za svakoga pobrine. To navodi ljude na razmišljanje: „Kad bi ta osoba postala crkveni starješina, ne bi li bila sjajan pastir? Nije li to netko na koga se većina ljudi želi osloniti?” Nije li sada pravi trenutak? Neće li braća i sestre lako izabrati nekoga takvog? Ta je osoba obrazovana, rječita i ima određeni status u društvu. Ako se crkva suoči s uhićenjima, može zaštititi braću i sestre. Ako obitelj nekog od braće i sestara ima poteškoća, može pružiti ruku pomoći, a može pomoći i u crkvenom radu kad je potrebno više ruku. Međutim, postoji jedna stvar u koju većina ljudi nije sigurna: „Prije nije težio istini i dugo vremena je rijetko pohađao okupljanja. Ali sada, kad je vrijeme za izbore, na brzinu pohađa nekoliko okupljanja. Ako bude izabran za starješinu, hoće li razumjeti istinu? Ako ne razumije istinu i može samo zaštititi te ljude ili im pružiti neke koristi, može li pomoći ljudima razumjeti istinu? Može li dovesti ljude pred Boga? To je upitno.” Neki sumnjaju u srcu, dok su drugi već pod utjecajem i kupljeni su koristima od te osobe. Nije li ova situacija vrlo opasna? Jedan jedini glas mogao bi presuditi u njihovu izboru. Bez obzira na konačni ishod izbora, jesu li postupci i ponašanje takvih ljudi ispravni? (Ne.) Oni u najzgodnijim trenucima daju milostinju, prinose i pomažu braći i sestrama u rješavanju nekih stvarnih poteškoća. Kad se neka braća i sestre preseljavaju, oni osiguravaju prijevoz, a kad obiteljima neke braće i sestara nedostaje novca, oni im ga posude. Kad nekima nedostaje telefon, kupe im ga, a kad neki nemaju računalo, daju im svoje… Te stvari čine u najzgodnijim trenucima, u najkritičnijim trenucima. Kakvo je to ponašanje? Zar činjenje tih stvari s namjerom natjecanja za vodstvo, sa skrivenim tajnama i ciljevima, ne predstavlja manipuliranje i ometanje izbora? (Da.) Ne dolaze ni prije ni poslije, već se pojavljuju točno u vrijeme izbora za starješine. Ne kriju li skrivene tajne? To ne može biti očitije; sigurno kriju skrivene tajne. Nije da su imali iznenadni napadaj savjesti i žele učiniti neka dobra djela; njihov je cilj kandidirati se za crkveno starješinstvo, postati osoba zadužena za crkvu, manipulirati crkvom i Božjim izabranim narodom. Žele li manipulirati tim ljudima kako bi doista nešto učinili za njih? (Ne.) Što onda žele učiniti? Žele kontrolirati Božji izabrani narod, kontrolirati crkvu i izboriti sebi položaj u crkvi gdje mogu postati dužnosnik i voditi glavnu riječ. Ne ubrajaju li se ove neuobičajene metode i postupci u manipuliranje i ometanje izbora? (Da.)

Tijekom crkvenih izbora, neki ljudi koji se boje da neće dobiti dovoljno glasova, daju glas sami sebi. Ne zvuči li to smiješno i čudno? Kakva je priroda toga da netko glasa sam za sebe? Je li to očitovanje nedostatka samopouzdanja, besramnosti ili prekomjerne ambicije? Sve to. Boje se da neće biti izabrani, pa nemaju drugog izbora nego glasati za sebe – to je nedostatak samopouzdanja. Nemaju sposobnosti za to, ali i dalje žele biti starješina; bojeći se da drugi neće glasati za njih, glasaju sami za sebe. Nije li to besramnost? Nadalje, njihova prekomjerna ambicija zamagljuje im rasuđivanje do te mjere da odbacuju svaku trunku ponosa i postaju lišeni integriteta i dostojanstva: „Ako ne glasaš za mene, ne prihvaćam to; moram biti crkveni starješina. Ako ne mogu postati starješina, neću više vjerovati u Boga!” Inzistiraju na tome da budu starješine, da djeluju kao dužnosnici, osjećajući se spokojno i zadovoljno u životu samo kad imaju status – kakve goleme ambicije i želje imaju! Previše cijene status, vjerujući u Boga samo da bi postali starješine. Što je tako sjajno u tome da se bude starješina? Kad ti ne bi cijenio statusne povlastice i ne bi uživao u povlaštenom tretmanu koji status donosi, bi li i dalje žudio za tim položajem? Bi li i dalje glasao sam za sebe? Bi li tvoje ambicije i želje i dalje bile tako velike? Bi li i dalje toliko cijenio status? Ne, ne bi. Takvi ljudi uvijek žele petljati i ulagati trud u izbore, pribjegavajući bilo kakvim nedopuštenim postupcima. Iako i sami osjećaju da je takvo postupanje sramotno, nije otvoreno ni pošteno, i donekle je ponižavajuće, nakon malo razmišljanja, pomisle: „Nije važno, bitno je biti izabran za starješinu!” To je besramnost. Čak žele oponašati metode rasprave koje se koriste na izborima u demokratskim zemljama, gdje kandidati iznose međusobne nedostatke, osuđuju i napadaju jedni druge i upuštaju se u verbalne svađe, primjenjujući te taktike na crkvene izbore – nije li to teška pogreška? Nije li ovo pogrešno mjesto za takve taktike? Ako dođeš u crkvu baviti se tim nepoštenim i pokvarenim radnjama i pokušaš manipulirati i ometati izbore, kažem ti, izabrao si krivo mjesto za to! Ovo je Božja kuća, a ne društvo; svatko tko manipulira i ometa izbore bit će osuđen. U crkvi, bez obzira na razloge, izgovore ili metode koje se koriste u pokušaju manipuliranja i ometanja izbora, oni su neodrživi, i to predstavlja zlo djelo – to je zauvijek zlo djelo! Svi koji pokušaju manipulirati i ometati izbore su osuđeni. Takvi ljudi ne samo da se ne priznaju kao članovi Božje kuće ili kao braća i sestre, već se karakteriziraju kao Sotonine sluge. Kakve stvari čine Sotonine sluge? Oni su specijalizirani za činjenje svakojakih stvari koje prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi. Oni koji manipuliraju i ometaju izbore igraju te negativne uloge, čineći stvari koje čine Sotonine sluge. Bez obzira na to koji posao crkva poduzima, ti se ljudi dižu da ga prekinu i unište, zanemarujući radne aranžmane i propise Božje kuće, zanemarujući Božje upravne odluke, a još više zanemarujući Boga. Oni pokušavaju činiti što god žele u Božjoj kući, manipulirajući raznim crkvenim poslovima, a još više manipulirajući članovima crkve, idući toliko daleko da manipuliraju i ometaju crkvene izbore. Kojim metodama pokušavaju manipulirati crkvenim osobljem? Traže prilike da manipuliraju i ometaju crkvene izbore. Jednom kad su izmanipulirani i ometeni od strane tih Sotoninih slugu, izbori su propali. Ako te Sotonine sluge postignu što žele i postanu crkveni starješine, je li izborni rezultat ispravan ili neispravan? Neispravan je, naravno. Trebalo bi ponovno održati izbore, tako što će se razgovarati u zajedništvu o istini i sažeti naučene lekcije.

B. Načela za postupanje sa zlim ljudima koji manipuliraju crkvenim izborima

Kad se dogodi slučaj da zli ljudi manipuliraju izborima, potrebno je provesti ponovljene izbore. Kako bi to trebalo provesti u djelo? (Izborne rezultate treba poništiti i održati druge izbore.) To je jedan od načina. Skrivene informacije o tome kako su zli ljudi manipulirali ovim izborima trebaju se javno objaviti kako bi svi znali kakav je bio izborni proces i kako su rezultati nastali. Nakon što te informacije postanu poznate, izborni rezultati trebaju se poništiti i trebaju se održati ponovljeni izbori. Takve izbore ne smije odobriti većina Božjeg izabranog naroda; i nije važno tko je izabran – rezultati se ne mogu prihvatiti. U normalnim okolnostima, kroz razgovor u zajedništvu o istini i razotkrivanje prave pozadine, izborni rezultati mogu se odbaciti i mogu se održati ponovljeni izbori. Ali ponekad, u određenim posebnim okolnostima, čak i ako mali dio ljudi sazna da su izbornim rezultatima manipulirale Sotonine sluge i da izabrana osoba apsolutno ne može obavljati posao te da je samo marioneta, budući da je većina u crkvi zaluđena od strane zlih ljudi i još uvijek stoji na strani Sotoninih slugu, dok samo manjina donekle razlučuje i zna skrivene informacije – i nitko toj manjini ne vjeruje niti ih sluša kad progovore – oni su izolirani i nemoćni, i u osnovi im nedostaje snage da preokrenu situaciju. U takvim okolnostima, možda želite razotkriti pravu pozadinu manipulacije izborima, ali nije lako jasno razumjeti situaciju. U tom slučaju, osim što ćete to prijaviti višim starješinama i djelatnicima, što još možete učiniti? Ako nastaviš živjeti crkvenim životom, bit ćeš isključen. Pohađanje okupljanja u drugoj crkvi ne čini se prikladnim, jer ljudi tamo ne mogu tek tako ugostiti stranca. To te uistinu dovodi u dilemu! Vidiš da izabrani crkveni starješina ima lošu ljudskost, da je đavao, i da nije netko tko je trebao biti izabran, pa se naljutiš čim ga vidiš. Odlazak na okupljanja čini da se osjećaš nelagodno, ali ne ići nije opcija. Ako ne ideš i prekineš svoj odnos sa crkvom, izgubit ćeš svoj crkveni život, što nije nešto što možeš učiniti. Dakle, postoji li dobro rješenje za ovaj problem? Ovo zahtijeva mudrost. Kakva bi bila posljedica ako ih nepromišljeno razotkriješ? Ti bi se ljudi mogli udružiti da te potisnu, otjeraju, ili ako stvari zaista pođu po zlu, mogli bi te čak i ukloniti, čineći te žrtvom nepravde. To je najvjerojatnija posljedica. Dakle, koje je najbolje rješenje? (Udružiti snage s nekom braćom i sestrama koji imaju sposobnost razlučivanja i prikupiti sve dokaze o zlim djelima tih ljudi koji potajno manipuliraju izborima. Prijaviti to višim starješinama i djelatnicima, a također brzo razgovarati u zajedništvu o istini sa zaluđenom braćom i sestrama kako bi ih se vratilo.) Smatra li se ovo dobrim rješenjem? Je li u redu raditi takve stvari na brzinu? Koja je posljedica žurbe? (Mogli bismo lako nehotice upozoriti neprijatelja.) Kad naiđete na ovakve stvari, jeste li vi uplašeni ili nervozni? Trebate li biti uplašeni ili nervozni? (Ne.) Teoretski, ne bi se trebao bojati – to je ono što ti tvoja racionalnost govori. Ali kako je to kod ljudi u stvarnosti? Najvažnije je razumiju li ljudi istinu. Ako ljudi ne razumiju istinu i imaju samo svoju odlučnost, i dalje će se u sebi bojati. Kad se bojiš, je li lako postići rezultate bez obzira na to što činiš ili kako to činiš? (Ne.) Kad se bojiš, u kakvom si stanju? Bojiš se moći tih ljudi, bojiš se da će otkriti da si ih razlučio i da si na oprezu prema njima, i bojiš se da će te potisnuti i isključiti kad vide da nisi na njihovoj strani, te da će te na kraju ukloniti iz crkve. Imat ćeš te brige u svom srcu. Kad imaš takve brige, možeš li imati mudrosti, hrabrosti i načina biti u interakciji s tim ljudima, riješiti probleme koje su uzrokovali ili razotkriti njihova zla djela kako bi braća i sestre razlučivali i ne bi bili zaluđeni? Koji je najprikladniji način djelovanja? Kad se bojiš, nisi li u slabom stanju? Prije svega, ti si slab i pasivan. S jedne strane, nedostaje ti snažna vjera u Boga, a s druge strane, ti misliš: „Dakle, ti zli ljudi su uspjeli. Kako to da sam ja jedini koji sada razlučuje ovu stvar? Mogu li drugi uopće razlučiti? Ako drugima kažem o stvarnoj situaciji, hoće li mi vjerovati? Ako mi ne vjeruju, hoće li me razotkriti? Ako se svi udruže kako bi se obračunali sa mnom, a ja sam sâm i nemoćan, hoće li ti zli ljudi pronaći svakojake izgovore da me uklone?” Nećeš li imati takve brige? Kad imaš te brige, kako se možeš nositi s tim ljudima? Kako se možeš ophoditi s njima na najprikladniji i najmudriji način? U tom trenutku, nemaš nikakav smjer ili put koji bi slijedio, zar ne? Preciznije rečeno, kad si najuplašeniji i najslabiji, ti se jednostavno ne možeš nositi s njima niti imati interakciju s njima i rješavati probleme koje su uzrokovali. Dakle, koji je najbolji pristup za tebe u tom trenutku? Je li to preuzeti inicijativu i prvi napasti, suočiti se s njima i razotkriti njihova zla djela kako bi zaštitio sebe? Je li ova metoda prikladna? (Ne.) Zašto nije prikladna? Zato što nisi promislio kako postupiti, ne možeš prozreti njihovu bit i ne znaš kako ih razotkriti, a kamoli mogu li oni koji su zaluđeni prihvatiti istinu i obratiti se. Ne znaš ništa od tih raznih stvari i nije ti jasno koje je najkorisnije i najučinkovitije rješenje za tebe. Iako još nisi dosegao određenu razinu negativnosti, tvoje trenutno stanje je u najmanju ruku slabost i strah, i u sebi imaš mnogo briga. Bilo da su te brige opravdane ili uzrokovane tvojom slabošću i strahom, ukratko, to su činjenice. Kad se te činjenice pojave, najbolje rješenje je naučiti čekati i ne činiti ništa. Što znači ne činiti ništa? Znači ne žuriti s razotkrivanjem stvarne situacije o izborima onima koji su obmanuti i ne žuriti se suprotstaviti novoizabranim crkvenim starješinama ili skupini ljudi koji su manipulirali i ometali izbore. Ne razotkrivaj ih; u ovom trenutku, ti moraš naučiti čekati. Neki ljudi kažu: „Čekanje je tako pasivno; koliko dugo moram čekati?” To ne zahtijeva predugo čekanje. Dok čekaš, dođi pred Boga da moliš, čitaj Božje riječi i tragaj za istinom. U takvim okolnostima, kad si najuplašeniji i najslabiji, tvoje su molitve najistinitije i najiskrenije. Potrebno ti je da te Bog usmjerava i štiti; potrebno ti je osloniti se na Boga. Dok se moliš, tvoja će se strepnja malo-pomalo smanjivati dok ne nestane. Kad tvoja strepnja nestane, nećeš li i ti biti manje slab? (Da.) Imat ćeš i sve manje briga. Te strepnje, slabosti i brige ne nestaju tek tako; nego ćeš ti, tijekom tog procesa promjene, postupno početi shvaćati određene stvari. Koje ćeš stvari shvatiti? S jedne strane, znat ćeš kako se nositi s tim ljudima, koga prvo razotkriti i kako govoriti i postupati na način koji koristi radu Božje kuće. Uz to, znat ćeš prirodu ponašanja tih ljudi. Kako dolaziš do razumijevanja tih stvari? Postupno ih shvaćaš tragajući za istinom tijekom svojeg procesa čekanja. Kad ti to postane jasno, prirodno ćeš razmišljati o tome kako bi trebao primijeniti mudrost, s kime je prikladno razgovarati i kako govoriti na način koji će ih pokrenuti, koji će im dati do znanja činjenice o zlim ljudima koji manipuliraju izborima i koji će im omogućiti vratiti se na pravi put, razlučiti prava lica onih koji su manipulirali i ometali izbore i razlučiti kakvi su zapravo ljudi ti takozvani izabrani starješine. Imat ćeš takvu mudrost, a tvoji će postupci također biti metodični. Dakle, kako nastaju ti pozitivni dobici? Sve ti to Bog daruje tijekom tvojeg procesa čekanja. Neki od njih nastaju zbog djelovanja i prosvjetljenja Duha Svetoga, a neke ti Bog daje vidjeti i razumjeti u Njegovim riječima. Božje riječi kažu da se bitke ne vodi nepripremljen. Što to znači? Znači da, bilo da se boriš protiv Sotone ili razotkrivaš zla djela Sotoninih slugu, kako god se borio sa Sotonom, moraš sâm biti jak, razumjeti istina-načela i biti u stanju prozreti bit i zla djela Sotone i zlih ljudi, a zatim ih razotkriti. Samo tako ćeš na kraju postići dobre rezultate. Jednom kad shvatiš te stvari, neće li tvoje strepnje, slabosti i brige postati manje intenzivne i manje očite? Više se nećeš osjećati tako uplašeno. Te stvari koje osjećaš postupno će se mijenjati; otkrit ćeš da nisi tako slab kao što si bio kad se situacija prvi put pojavila. Umjesto toga, osjećat ćeš se nešto jačim i sigurnijim u sebe nego prije, i znat ćeš što trebaš učiniti. U tom trenutku, ponovno se pomoli Bogu i zamoli Ga da pripremi pravu priliku, a zatim kreni u akciju. Prijavi situaciju višim starješinama i djelatnicima, a istovremeno razgovaraj u zajedništvu s onima koji imaju dobru ljudskost i iskreno vjeruju u Boga, ali su bili obmanuti i zaluđeni jer nisu razumjeli istinu, razotkrivajući im pravu pozadinu o zlim ljudima koji manipuliraju izborima. Jednom kad pridobiješ jednog ili dvoje od tih ljudi, tvoja će strepnja u osnovi nestati. Shvatit ćeš da se sve ovo ne može učiniti oslanjanjem na ljudsku snagu, a još manje oslanjanjem na naglost; ne možeš se osloniti na trenutni impuls ili bijes, niti na trenutni, takozvani osjećaj za pravdu – sve je to beskorisno. Bog će ti pripremiti pravo vrijeme i prosvijetlit će te o tome što trebaš reći, i na temelju onoga što razumiješ, On će te usmjeravati korak po korak, dajući ti put koji trebaš slijediti. Od početne slabosti i straha do traženja i razumijevanja načela i puta – tijekom tog razdoblja, ti i dalje možeš imati normalnu interakciju s tim zlim ljudima. Tijekom normalne interakcije, ljudski um nije prazan; ima svoje misli. Dok tragaš i moliš se, promatraš te ljude. Što promatraš? Gledaš kojim putem idu i koja je doista njihova bit. Ako je ono što govore ispravno i u skladu s načelima crkvenog rada, možeš ih slušati; ako ono što govore prekida i ometa crkveni rad, možeš pronaći izgovor da ne slušaš ili da odugovlačiš, koristeći mudar način da se s njima ophodiš „prijateljski”, a da ne izazoveš njihovu sumnju. Dok se „prijateljski” ophodiš s njima, prikupljaš dokaze o njihovim zlim djelima, razlučujući ih na temelju njihovih različitih postupaka i zabluda koje krše istina-načela i dodatno potvrđujući da su ti ljudi Sotonine sluge. Ovakva primjena omogućuje ti da ne budeš pod njihovom kontrolom, a istovremeno ispunjavaš svoju odgovornost i dužnost – to je ono što čini mudra osoba. Samo oni s ljudskošću, mudrošću i ljubavlju prema istini mogu hodati pravim putem. Što se tiče ljudi bez mudrosti koji postupaju nepromišljeno i grubo, uvijek se oslanjajući na naglost i impuls bez obzira na to što rade ili s kojim se okolnostima suočavaju, njihovi postupci često dovode do loših rezultata. Takvi ljudi ne samo da prekidaju i ometaju rad crkve, već i sebi donose mnogo nepotrebnih nevolja i muka. Mudri ljudi su, s druge strane, drugačiji. Što god činili, oni čekaju, promatraju i tragaju, čekajući pravo vrijeme, Božja uređenja i orkestraciju. Tijekom razdoblja čekanja, oni su u stanju tražiti Božje nakane, jesti i piti Božje riječi s ciljem, točnije shvatiti istina-načela i postupati u skladu s Božjim nakanama. Oni koriste Božje riječi i istinu da bi vodili uspješnu bitku i svjedočili za Boga, umjesto da se bore s ljudima ili upuštaju u verbalne svađe iz naglosti.

Kada je riječ o zlim ljudima koji manipuliraju i ometaju izbore, nije najvažnije možeš li ti prozreti te ljude ili kako ih planiraš razotkriti; najvažnije je pravovremeno izvijestiti nadređene. Trebaš primijeniti mudrost u suočavanju s njima, čekati Božje vrijeme, tražiti Božje nakane i tražiti istina-načela, a da pritom ne odgađaš svoju dužnost. Koji je krajnji ishod takvog postupanja? Ti ispunjavaš svoju odgovornost i dužnost. Izvještavanjem nadređenih i traženjem rješenja ne samo da se problem rješava, već ti stječeš i uvid, povećavaš svoju sposobnost razlučivanja i mudrost, duhovno rasteš i jačaš svoju vjeru u Boga. Ljudi toliko toga zadobiju iz iskustva sukoba sa Sotonom i to im je od velike koristi. Suprotno tome, pretpostavimo da postupiš iz naglosti i impulzivnosti, fizički se sukobljavajući s tim ljudima i svađajući se s njima licem u lice, govoreći: „Vi manipulirate i ometate izbore. Iako imate veliku moć, neću vam se pokoriti i ne bojim vas se!” Posljedica takvog pristupa je da te izbace iz crkve. Mjesecima plačeš i patiš kod kuće, ali i dalje ne razumiješ Božje nakane: „Zašto sam završio u ovakvoj nevolji? Zar me Ti, Bože, ne želiš? Zar Ti nije stalo do mene?” Mjesecima propuštaš nove propovijedi i himne, nisi svjestan rada koji crkva poduzima, ne možeš obavljati svoje dužnosti i postaješ potpuno izoliran, padajući u potpunu tamu. Svaki dan, osim plakanja, samo se brineš. U takvom okruženju ne učiš moliti se Bogu niti jesti i piti Njegove relevantne riječi, a još manje učiš tražiti istina-načela u složenim situacijama; nimalo ne rasteš u mudrosti. Nakon nekoliko mjeseci plakanja, konačno te jednog dana netko vrati u crkvu i zamoli te da podijeliš svoje iskustvo iz tog razdoblja, ali ti se samo u suzama žališ: „Nanesena mi je velika nepravda! Nisam ometao crkvu. Nisam zla osoba; namjestili su mi zli ljudi.” Kada te upitaju: „Koje si lekcije naučio za to vrijeme? Jesi li išta zadobio?”, ti odgovaraš: „Što sam mogao zadobiti? Izolirali su me, oduzeli mi knjige Božjih riječi i pjesmarice, i nisam mogao slušati nikakve propovijedi. Sve što sam mogao je govoriti o vjeri i povremeno pjevati nekoliko himni kojih sam se sjećao. Ništa nisam zadobio. Srećom, Bog je pripremio vrijeme da me vrati; inače sam planirao otići i baviti se poslom kako bih zaradio novac, jer ionako nije bilo nade za spasenje. Bog me više nije želio i nisam mogao nastaviti vjerovati. Moje je srce bilo potpuno pomračeno.” Na kraju dodaješ: „Bog nikada neće napustiti Svoje ovce”, donoseći takav zaključak. Iskusiti tako značajan i poseban događaj, a zadobiti tako malo – nije li to pomalo jadno? Nije li to neprimjereno? Suočen s tako velikom situacijom, nisi naučio nikakve lekcije i nisi povećao svoju mudrost ni vjeru; iako u srcu još uvijek vjeruješ u Boga, mučili su te Sotone, đavli i antikristi do te mjere da si gotovo prestao vjerovati. Možeš li još uvijek svjedočiti za Boga? Nisi li ti beskorisna kukavica? Kakva je korist od plakanja kod kuće? Čak i da isplačeš oči do sljepila, bi li to pomoglo? Može li to riješiti problem s antikristima? Zli ljudi su uspjeli, a tebi je na kraju je ostala samo izreka: „Bog nikada neće napustiti Svoje ovce”, bez ikakvog drugog dobitka. Nemaš mudrosti, nemaš pravac djelovanja i ne znaš tražiti Boga prema putu koji je Bog dao, doći pred Boga da uzmeš Božje riječi i istinu kako bi se borio protiv Sotone. Ono malo doktrine koju obično izgovaraš ne donosi ti nikakvu korist; kada se suočiš s takvim stvarima, osim plakanja, sve što činiš je osjećati da ti je nanesena nepravda i žaliti se – to je beskorisna kukavica. Beskorisne kukavice često imaju nekoliko očitovanja, koja su ujedno i njihove glavne karakteristike. Prvo, plaču. Drugo, osjećaju da im je nanesena nepravda. Treće, žale se u svom srcu. U svom srcu također govore: „Gdje si Ti, Bože? Zašto Ti nije stalo do mene? Sotona me je strašno povrijedio, ne mogu više živjeti. Molim Te, spasi me brzo!” Bog kaže: „Ti si beskorisna kukavica, samo si otpad u ljudskoj koži. Ako vjeruješ u Boga, čega se bojiš? Čega se imaš bojati kod Sotone?” Bez obzira na to kakve zavjere i spletke Sotona koristi kada djeluje, mi se ne bojimo. Imamo Boga, imamo istinu. Bog će nam dati mudrost. Bog je suveren nad svime; sve je pod Božjom orkestracijom. Čega se ti bojiš? Plakanje samo pokazuje da si ti kukavica i nesposoban; ti si smeće, beskorisna izjelica! Plakanje znači da ti popuštaš Sotoni i moliš ga da ti se smiluje. Voli li Bog takve beskorisne kukavice? (Ne.) Bog te vidi kao beskorisnu kukavicu, glupana, smeće, bez ikakvog svjedočanstva i bez imalo mudrosti. Što se dogodilo s istinom koju si razumio? Zar nisi čuo dovoljno o očitovanjima antikrista i Sotone koje Bog razotkriva? Zar ne razumiješ ili ne prozireš te stvari? Zar ne znaš da su oni Sotone? Ako znaš da su oni Sotone, čega se bojiš? Zašto se ne bojiš i ne strahuješ od Boga? Zar se ne bojiš uvrijediti Boga time što se bojiš Sotone? Nije li to zlo djelo? Kada se takve situacije dogode, ti se bojiš i nemaš rješenja, nimalo mudrosti ni protumjera. Što si zadobio slušajući propovijedi svih ovih godina? Je li sve bilo uzalud? Mogu li takve beskorisne kukavice biti postojane u svom svjedočanstvu? (Ne.) Kada je riječ o situacijama u kojima Sotone i zli ljudi manipuliraju i ometaju izbore, bez obzira jesi li sâm i nemoćan ili zaista imaš nekoliko braće i sestara koji su jednog uma s tobom, nemoj srljati u akciju. Prvo, nauči čekati. Drugo, nauči tražiti. Tijekom razdoblja čekanja i traženja, ne napuštaj svoju dužnost. Što znači čekati? To znači čekati da Bog pripremi pravo vrijeme i priliku. A što trebaš tražiti? Traži načela i put koje trebaš primjenjivati u vjerovanju i slijeđenju Boga; traži kako postupati da bi bio u skladu s Božjim nakanama i kako postupati da bi se borio protiv Sotone i sila antikrista, te na kraju nadvladao Sotonine sile i postao pobjednik. Ako si sâm, moraš se više moliti Bogu, čekati i tražiti. Ako postoje dvije ili tri druge osobe koje su jednog uma s tobom, možete razgovarati u zajedništvu, moliti se, čekati i tražiti. Kada Bog pripremi prikladno vrijeme, moli Boga za snagu i mudrost, kako bi sve što činiš i svaka riječ koju izgovoriš bili prikladni. Čineći tako, s jedne strane, ispunjavaš svoju dužnost kao stvoreno biće, a s druge strane, možeš također snažno i učinkovito razotkriti Sotonu, temeljito razotkrivajući i osujećujući zavjere Sotoninih slugu i antikrista. Je li to prikladno? Rečeno vam je o ovim metodama, načinima, putovima i načelima, pa kako ćete ih primijeniti ovisi o vama. Je li ovaj put dovoljno jasan? (Da.) Onda, kada se susretnete s takvim stvarima, primjenjujte u skladu s ovim načelom. To je lako postići.

Tijekom svakih crkvenih izbora, i starješine i djelatnici, kao i Božji izabrani narod, imaju odgovornost i obvezu čuvati izborni rad. Starješine i djelatnici moraju preuzeti na sebe zadatak obavljanja razgovora u zajedništvu o istini i izbornim načelima; Božji izabrani narod treba iznijeti sve probleme koje ima, a zatim treba razgovarati o istini kako bi se ti problemi riješili. Samo se na taj način može osigurati da izbori prođu bez problema. S jedne strane, starješine i djelatnici trebaju se strogo pridržavati izbornih načela Božje kuće i provoditi rad na svakim izborima u Božjoj kući na temelju tih načela. S druge strane, moraju se također čuvati od zlih ljudi i antikrista koji manipuliraju i ometaju izbore. Ti pojedinci su Sotonine sluge, oni su Sotonina družina. Starješine i djelatnici moraju se strogo čuvati od njih i biti oprezni s njima, ostajući budni prema njihovim pokušajima da tijekom izbora potajno manipuliraju i namještaju rezultate. Ako se ispostavi da su zli ljudi doista manipulirali izborima, što je rezultiralo isključenjem osobe koja je s pravom trebala biti izabrana i zaluđivanjem većine ljudi, tako da je za starješinu izabrana pogrešna osoba – ona koja nije prikladna za tu poziciju – ako se takva situacija dogodi, onda još uvijek postoji rješenje. Treba razotkriti stvarno stanje izabrane osobe. Ako se većina ljudi složi, može se odlučiti o ponavljanju izbora. Izbori kojima manipuliraju Sotona i zli ljudi nisu rezultat izbora koje crkva normalno provodi na temelju istina-načela. To nije pozitivna stvar i prije ili kasnije bit će razotkriveni, raskrinkani i poništeni. Vjerujući u to, ako se susretneš s takvim situacijama, kako trebaš postupiti? Trebaš biti spreman bilo kada i bilo gdje boriti se protiv Sotone, a ne stajati po strani. Ako si slabić, smušena osoba ili beskorisna kukavica, mogao bi s njima sklopiti kompromis i udružiti se s njima, ili bi te oni mogli toliko slomiti da postaneš negativan i da se ne možeš oporaviti. Neki ljudi jednostavno stoje po strani, govoreći: „Ja ionako ne mogu postati crkveni starješina. Tko god služi, svejedno je. Tko god ima sposobnosti, neka samo izvoli služiti! Ako antikrist želi služiti, to nema nikakve veze sa mnom, i sve dok me ne uklone, u redu je.” Oni koji to govore nisu nimalo dobri. Oni ne mogu ni zamisliti kakve bi bile posljedice toga da antikrist služi kao starješina, niti kakav bi to utjecaj imalo na njihovu vjeru u Boga i njihovo spasenje. Samo ljudi koji razumiju istinu mogu ovo vidjeti onakvim kakvo jest. Oni će reći: „Ako antikrist postane crkveni starješina, patit će Božji izabrani narod. Posebno će biti potisnuti i isključeni oni koji teže istini, oni koji imaju osjećaj za pravdu i oni koji spremno obavljaju svoju dužnost. Samo će one smušene osobe i oni koji ugađaju ljudima imati naklonost, i bit će zatočeni i stavljeni pod kontrolu antikristove moći.” Ali oni koji ne teže istini nikada ne razmatraju te stvari. Oni misle: „Čovjek vjeruje u Boga kako bi bio spašen. Svatko ide svojim putem. Čak i ako antikrist postane starješina, to neće imati utjecaja na mene. Sve dok ne činim loše stvari, ne mogu me potisnuti ni isključiti, niti me ukloniti iz crkve.” Je li to ispravno stajalište? (Ne.) Ako se nitko od Božjeg izabranog naroda ne brine o crkvenim izborima, jednom kada dopuste antikristu preuzeti vlast, kakve će biti posljedice? Hoće li doista biti tako jednostavno kako ljudi zamišljaju? Kakve će promjene doživjeti crkveni život? To se izravno odnosi na ulazak u život Božjeg izabranog naroda. Ako antikrist drži vlast u crkvi, što će se dogoditi? Istina više neće imati vlast u toj crkvi, kao ni Božje riječi – nego će tamo vlast imati nevjernici i Sotona. Iako se Božje riječi još uvijek mogu čitati na okupljanjima, antikrist kontrolira pravo govora. Može li antikrist jasno razgovarati u zajedništvu o istini? Može li antikrist dopustiti Božjem izabranom narodu slobodno i bez ograničenja razgovarati o istini? To je nemoguće. Jednom kada antikrist preuzme vlast, bit će sve više prekidanja i ometanja, rezultati crkvenog života sve će se više smanjivati, a Božji izabrani narod neće mnogo zadobiti kada se okuplja, što će uzrokovati poteškoće za duhovni napredak Božjeg izabranog naroda. Problemi Božjeg izabranog naroda također će se umnožiti i ostati neriješeni, a neki koji su u stanju primjenjivati istinu također će biti ometani; atmosfera crkvenog života bit će potpuno promijenjena, kao da su tamni oblaci prekrili sunce. Hoće li tada još uvijek biti užitka u crkvenom životu? Definitivno će biti znatno narušen. U crkvi su oni koji teže istini manjina. Ako je ta manjina potisnuta i isključena, može se reći da više neće biti crkvenog života. Ako ljudi ne mogu prozreti tu posljedicu, neće obraćati pažnju na izbore niti se brinuti o njima. Ako se većina ljudi ne odnosi ozbiljno prema izborima, ne pridržava se načela, odnosi se tako negativno prema izborima i povodi se za lažnim starješinama i antikristima, jednom kada zli ljudi ili oni koji ne vole istinu postanu crkveni starješine, većina Božjeg izabranog naroda pretrpjet će gubitke u svom duhovnom napretku. Stoga, rezultati crkvenih izbora izravno utječu na životni rast Božjeg izabranog naroda i budućnost crkve. Božji izabrani narod trebao bi to jasno uvidjeti i apsolutno ne smije zauzeti negativan stav. Neki smušeni ljudi ne mogu prozreti tu stvar; uvijek se oslanjaju na vlastite uobrazilje, misleći: „Svi u crkvi su iskreni vjernici, pa bilo tko može biti izabran; sve dok su brat ili sestra, bilo tko može biti starješina.” Oni gledaju na crkvene izbore previše pojednostavljeno, što dovodi do mnogih negativnih, pogrešnih ideja i stajališta. Ako se lažni starješine i antikristi doista izaberu za starješine i djelatnike, crkvenom će radu biti nanijeta šteta, a duhovni napredak Božjeg izabranog naroda neizbježno će biti narušen. Tada će ljudi shvatiti koliko je važno održavati izbore u skladu sa načelima.

U svakoj crkvi ima nekoliko onih koji ugađaju drugima. Ti ljudi koji ugađaju drugima nemaju sposobnost razlučivanja o zlim ljudima koji manipuliraju i ometaju izbore. Čak i ako imaju malo sposobnosti razlučivanja, oni to ignoriraju. Njihov stav prema bilo kakvim problemima koji se pojave na crkvenim izborima je: „To se mene ne tiče.” Oni misle da nije važno tko postaje starješina, da to nema nikakve veze s njima. Sve dok mogu sretno živjeti svoj svakodnevni život, njima je dobro. Što vi mislite o takvim ljudima? Jesu li to ljudi koji vole istinu? (Ne.) Kakvi su to ljudi? To su oni koji ugađaju drugima, a mogu se nazvati i nevjernicima. Ti ljudi ne teže istini; oni samo traže lagodan život, žudeći za tjelesnom udobnošću. Previše su sebični i prepredeni. Ima li mnogo takvih ljudi u društvu? Bez obzira koja je politička stranka na vlasti, bez obzira tko je na dužnosti, oni su omiljeni, uvijek se dočekaju na noge i žive udobno; bez obzira kakav se politički pokret pojavi, oni se u njega ne upliću. Kakvi su to ljudi? To su najprevrtljiviji, najprepredeniji ljudi, poznati kao „ljigave jegulje” i „stari lisci”. Oni žive po Sotoninim filozofijama, bez trunke načela. Tko god je na vlasti, oni im udovoljavaju, laskaju im, pjevaju im hvalospjeve. Ne čine ništa drugo nego brane svoje nadređene i nikada ih ne vrijeđaju. Koliko god zla njihovi nadređeni činili, oni se tome niti protive niti to podržavaju, već svoje misli drže duboko skrivene. Omiljeni su bez obzira tko je na vlasti. Sotona i kraljevi đavala vole takvu vrstu osobe. Zašto kraljevi đavala vole takvu vrstu osobe? Zato što oni ne kvare poslove kraljevima đavala i ne predstavljaju im nikakvu prijetnju. Takva osoba je neprincipijelna i nema nikakvu osnovu za svoje vladanje, te joj nedostaje integritet i dostojanstvo; ona samo slijedi trendove društva i klanja se pred kraljevima đavala, prilagođavajući se njihovim ukusima. Zar nema takvih ljudi i u crkvi? Mogu li takvi ljudi biti pobjednici? Jesu li oni dobri Kristovi vojnici? Jesu li oni svjedoci za Boga? Kada se zli ljudi i antikristi podignu i ometaju rad crkve, mogu li takvi ljudi ustati i voditi rat protiv njih, razotkrivajući ih, razlučujući ih i odričući ih se, zaustavljajući njihova zla djela i svjedočeći za Boga? Zasigurno ne mogu. Te ljigave jegulje nisu oni koje će Bog usavršiti niti oni koje će spasiti. Oni nikada ne svjedoče za Boga niti štite interese Njegove kuće. U očima Boga, ti ljudi nisu oni koji Ga slijede ili Mu se pokoravaju, već oni koji slijepo prate masu i izazivaju nevolje, članovi Sotonine bande – upravo njih će On ukloniti kada se Njegovo djelo završi. Bog ne cijeni takve ništarije. Oni nemaju ni istinu ni život; oni su zvijeri i đavli; nedostojni su Božjeg spasenja i uživanja u Njegovoj ljubavi. Dakle, Bog s lakoćom odbacuje i uklanja takve ljude, a crkva bi ih trebala odmah ukloniti kao nevjernike. Oni nemaju iskreno srce za Boga, pa hoće li im Bog pružiti stvarnu opskrbu? Hoće li ih On prosvijetliti i pomoći im? Neće. Kada se tijekom crkvenih izbora dogode uplitanja i ometanja, a rezultate izbora kontroliraju i na njih utječu zli ljudi, ti ljudi apsolutno neće stati na Božju stranu kako bi zaštitili interese Božje kuće. Apsolutno se neće pridržavati istina-načela kako bi se borili protiv zlih ljudi i antikrista, i borili se protiv Sotoninih sila do kraja. Apsolutno to neće učiniti, nedostaje im hrabrosti. Stoga, oni koji mogu svjedočiti za Boga trebaju razlučiti te ljude i ne bi trebali s njima razgovarati u zajedništvu o istinama koje razumiju niti o svom razlučivanju Sotone. Čak i ako ti s njima razgovaraš o tim stvarima, bit će beskorisno; oni neće stati na stranu istine. Prilikom odabira suradnika i partnera, trebaš isključiti takve ljude i ne birati ih. Zašto ih ne bi trebao birati? Zato što su oni ljigave jegulje; neće stati na Božju stranu, neće stati na stranu istine i neće postati jednog srca i uma s tobom kako biste se borili protiv Sotone. Ako im povjeriš svoje iskrene riječi, ti si glup i postat ćeš predmet Sotonina podsmijeha. Ne razgovaraj o istini s takvim ljudima niti im nudi ohrabrenje i ne polaži nikakvu nadu u njih, jer Bog uopće ne spašava te ljude. Oni nisu ljudi koji su jednog srca i uma s Bogom; oni su promatrači koji sa sigurne udaljenosti promatraju borbu lavova. Oni su ljigave jegulje. Te vrste ljudi infiltriraju se u Božju kuću samo da bi promatrali uzbuđenje i slijepo izazivali nevolje. Nemaju osjećaj za pravdu ni osjećaj za odgovornost; nemaju čak ni suosjećanja za dobre ljude kojima su naškodili zli ljudi. Nazvati takve ljude đavlima i Sotonama je najprikladnije. Ako netko s osjećajem za pravdu razotkrije zle ljude, oni ih neće čak ni bodriti ni podržati. Zato nikada ne vjerujte tim ljudima; oni su ljigave jegulje, kameleoni, stari lisci. Oni nisu iskreni vjernici u Boga, već su Sotonine sluge. Ti ljudi nikada ne mogu biti spašeni i Bog ih ne želi; to je Božja jasna želja. Većina crkava vjerojatno ima takve ljude. Pogledaj po svojoj crkvi da vidiš tko su oni. Kada se stvari dogode, nikada s njima ne razgovaraj u zajedništvu o istini i ne dopusti im da te „pročitaju”. Čuvaj se takvih ljudi i nemoj imati posla s njima. Traži one koji istinski vjeruju u Boga i imaju osjećaj za pravdu – kada vide da su interesi Božje kuće narušeni, da je rad crkve i red u crkvenom životu ometen ili manipuliran, postaju tjeskobni i ljuti; duboko mrze te zle ljude koji ometaju crkvu; žele ustati i razotkriti zle ljude i jedva čekaju pronaći ljude koji razumiju istinu kako bi se ujedinili i borili protiv zlih demona. Razgovaraj s takvim ljudima i udruži se s njima u borbi protiv Sotone. Ti ljudi su pobjednici, dobri Kristovi vojnici; samo ti ljudi imaju udjela u Kristovom kraljevstvu. Oni koji ugađaju ljudima, stari lisci, kameleoni i oni koji su otupjeli i bezosjećajni, svi su razotkriveni; oni su predmeti koji će biti uklonjeni. Oni nisu braća i sestre, nisu ljudi iz Božje kuće, već nevjernici i oportunisti nedostojni povjerenja. Ovo je način na koji se treba nositi s tim ljudima: ako mogu činiti zlo, uklonite ih; ako nisu zli ljudi i ne slijede zle ljude kako bi ometali crkvu, mogu privremeno ostati u crkvi dok čekate njihovo pokajanje. S jedne strane, promatrajte i shvatite naravi tih ljudi, njihovu ljudskost te njihove poglede i stavove prema različitim stvarima, i primjenjujte razlučivanje, otkrivajući bit takvih ljudi. Istovremeno, kada zli ljudi manipuliraju i ometaju izbore, budite oprezni da oni koji ugađaju ljudima ne stanu na stranu zlih ljudi, djelujući kao njihove sluge i suučesnici. Ukratko, za sva neprimjerena ponašanja zlih ljudi koji manipuliraju i ometaju izbore, potrebno je primijeniti razlučivanje u skladu s Božjim riječima; kada jasno uvidite njihovu bit, znat ćete kako se s njima prikladno nositi u skladu s načelima.

Upravo smo razgovarali u zajedništvu o nekim pojavama manipuliranja i ometanja izbora te o postupcima nekih ljudi. Iako nisu obuhvaćeni svi aspekti, u osnovi se razgovaralo o načelima za rješavanje tih problema. Jednom kada otkrijete ljude koji manipuliraju i ometaju izbore unutar crkve, trebate ustati i obuzdati ih. Nemojte biti popustljivi niti se ponašati kao oni koji ugađaju drugima. Ako netko uvijek pokušava manipulirati i ometati izbore, čim se ta sklonost pojavi, braća i sestre trebaju kolektivno ustati da ih zaustave i razotkriju. Ako to čine u zbunjenosti, ne znajući da se to smatra manipuliranjem i ometanjem izbora, vi im možete objasniti: „Ono što ti činiš je manipuliranje i ometanje izbora. Nemoj igrati ulogu Sotoninog sluge. Ovo su izbori za crkvene starješine, a ne izbori za gradonačelnike ili načelnike općina. Božja kuća ima svoja pravila i svoja načela za obavljanje ovog posla. Ljudske namjere ne bi se smjele miješati; trebali bismo se strogo pridržavati istina-načela za ovaj posao. Ako je tvoje kov loš i ne možeš razumjeti istina-načela, ili ako si star i smušen, te ti nedostaje inteligencija potrebna za sudjelovanje na izborima, onda se možeš suzdržati i jednostavno pričekati rezultat, ali nikako ne bi smio manipulirati ili ometati izbore, niti se uplitati i uzrokovati ometanja; to su zla djela i Bog se toga gnuša. Takva zla djela su zauvijek osuđena; nikada nemoj biti takva osoba niti slijediti taj put. Ako si doista čovjek, ne upuštaj se u manipuliranje i ometanje izbora, jer jednom kada to postane činjenica, bit ćeš okarakteriziran kao Sotonin sluga i bit ćeš uklonjen iz crkve.” Ako se otkriju ljudi koji manipuliraju i ometaju izbore, s onima među njima koji su lošeg kova i ne razumiju što se zapravo dogodilo može se s ljubavlju razgovarati u zajedništvu, mogu se poduprijeti, duhovno opskrbiti i može im se pomoći. Ali što s onima koji su, unatoč tome što su bili potpuno svjesni istina-načela, ipak svjesno manipulirali i ometali izbore, čak i ignorirajući opomene protiv toga? I za njih postoji rješenje: više im nije dopušteno sudjelovati na izborima; oduzmite im izborna prava. Ukratko, svi postupci manipuliranja i ometanja izbora moraju se bez iznimke razlučiti, zaustaviti i ograničiti kako bi se preokrenula situacija. Takva ponašanja i postupci ne smiju postojati u crkvi, da bi se spriječili pogrešni rezultati izbora te ometanje i nanošenje štete radu crkve.

Sažetak raznih ljudi, događaja i stvari koji uzrokuju prekide i ometanja

Dvanaesta odgovornost starješina i djelatnika obuhvaća razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi. Podijelili smo ih u jedanaest točaka za razgovor u zajedništvu. Problemi ili slučajevi prekidanja i ometanja navedeni u svakoj točki uključuju obavljanje dužnosti ljudi i njihovu istinsku vjeru u Boga. Zašto su podijeljeni tako detaljno? Zašto ja iznosim svaku točku radi razgovora u zajedništvu i raščlambe? Sudeći po naslovu svake točke, ljudskost ljudi koji čine te stvari nije dobra. Izuzev prve točke – često skretanje s teme tijekom razgovora u zajedništvu o istini, što se ne smatra teškim – sve ostale su po svojoj prirodi prilično teške. Sva ta očitovanja imaju prirodu uzrokovanja prekida i ometanja, i sva ona predstavljaju prekide i ometanja rada crkve, zbog čega ih iznosimo radi razgovora u zajedništvu i raščlambe, jedno po jedno. Kada se ti problemi pojave u crkvenom životu ili u procesu obavljanja dužnosti, ljudi bi trebali biti posebno oprezni te ih razlučiti i prozreti. Kada ljudi vide da se takvi događaji koji uzrokuju prekidanje i ometanje događaju, trebali bi ustati da ih zaustave i ograniče. Što se tiče prve točke, „često skretanje s teme tijekom razgovora u zajedništvu o istini”, ljudi to ponekad čine nenamjerno, a okolnosti i priroda toga nisu previše ozbiljni; ali ako često skreću s teme i govore potpuno zbrkano, uzrokujući iritaciju svojim slušateljima, i tako se ne postižu dobri rezultati u crkvenom životu, onda to za posljedicu ima prekidanje i ometanje rada crkve. Preostale točke ne treba ni spominjati; bilo koja od njih je dovoljna da predstavlja prekidanje i ometanje za rad crkve i red u crkvenom životu. Stoga je o svakoj od ovih točaka nužno detaljno razgovarati u zajedništvu, analizirati je i raščlaniti. Kada se dogode zlonamjerni incidenti, ako imaš sposobnost razlučivanja i znanje o zlim djelima koja ometaju crkvu, trebao bi ustati da ih zaustaviš i ograničiš. U širem smislu, to je obavljanje dužnosti stvorenog bića; u užem smislu, u najmanju ruku, to je ispunjavanje dužnosti i odgovornosti člana crkve. Nije li to ono što bi ti trebao biti u stanju učiniti? (Da.) Ako to nisi u stanju učiniti, kakve su posljedice? Kako bismo trebali okarakterizirati to što nisi u stanju to učiniti? U najmanju ruku, to znači da si ti smušenjak; nadalje, ti si beskorisna kukavica, bojiš se Sotone. Uz to, kada se Sotone i đavli pojave da ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi, ti ostaješ ravnodušan i nemoćan, ne pokazuješ nikakvu reakciju i nedostaju ti vjera i hrabrost da ustaneš i boriš se protiv Sotone i svjedočiš za Boga. U tom slučaju, ti si beskorisna osoba, nedostojna da bude sljedbenik Božji.

Dvanaesta odgovornost starješina i djelatnika navodi razne vrste događaja u crkvi koji prekidaju i ometaju djelo Božje. Svaki događaj uključuje stavove starješina i djelatnika, kao i obične braće i sestara, prema Bogu. Također uključuje stav svake osobe prema svojoj dužnosti i odgovornostima, kao i njezin stav i gledište prema tim negativnim događajima i stvarima koje ometaju rad kuće Božje. Naravno, također uključuje i to ima li osoba koja dugi niz godina vjeruje u Boga i sluša propovijedi dovoljno rasta i vjere da se bori protiv Sotone i svjedoči za Boga kada se ti negativni događaji i stvari pojave. Dotiče li se ovo ključnih pitanja? Dotiče se stava osobe i puta kojim hoda, kao i njezinog stava prema Bogu, prema istini i prema svojoj dužnosti. Stoga biste, nakon što čujete ove riječi, trebali razumjeti da su to Božji zahtjevi za ljude. Nemojte se prema njima odnositi kao prema doktrinama, pravilima ili propisima koje treba izvršavati i provoditi, već više promišljajte o njima kako biste razumjeli istinu, a zatim ih primjenjujte i ulazite u njih, ispunjavajući tako Božje zahtjeve. Kada zli ljudi prekidaju i ometaju rad crkve, nemojte stajati skrštenih ruku, nemojte se izvlačiti od svojih odgovornosti raznim izgovorima, govoreći da vjerujete u Boga tek kratko vrijeme, da imate malen rast, ili da ste još mladi, itd. Kada Bog ispituje djelo, kada On postavlja okruženja da vidi tvoj stav, On ne gleda na tvoje godine, koliko godina vjeruješ u Njega, niti koju si cijenu nekad platio i koje si zasluge postigao; Bog želi tvoj stav u tom trenutku. Ako obično nikada nisi promišljao o tim stvarima niti tragao za njima, i prolaziš kroz svaku stvar u smušenom stanju ne zadržavajući ništa, ne tragajući za istinom, ne izvlačeći pouku, niti ozbiljno shvaćajući različita okruženja koja je Bog postavio, ako bježiš kada vidiš zle ljude kako uzrokuju ometanja i prekide, i nikada to ne prijavljuješ kući Božjoj niti pokazuješ svoj stav, tada je, iako nisi sudjelovao u zlodjelu, tvoje ponašanje u toj stvari već otkrilo tvoj stav i gledište – ti si promatrač koji staje na Sotoninu stranu. Bog sve ispituje i ti Ga ne možeš prevariti. Stoga, kada se te negativne stvari dogode, kada otkriješ razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju rad crkve i normalan red crkvenog života, to jasno otkriva tvoj stav prema Bogu. Može biti da vjeruješ u Boga tek kratko vrijeme, da si prilično mlad i da je tvoj rast malen, ali ako, kada se te stvari dogode, postupaš u skladu s načelima, i pokušavaš zaustaviti, ograničiti ili čak razotkriti zle ljude, preuzimajući rizike i zanemarujući vlastitu sigurnost kako bi ustao i zaštitio interese kuće Božje – ako imaš takvo srce, tada će tvoj stav prema Bogu, kao i tvoja odlučnost da svjedočiš za Boga i boriš se protiv Sotone, postati svjedočanstvo koje vide i ljudi i Bog. Zla djela ljudi, njihovo zavaravanje i skrivanje od Boga, njihovo izbjegavanje odgovornosti, njihovo popuštanje Sotoni i pravljenje kompromisa sa njim kada on čini zlo – Bog će sve to vidjeti, i za ta zla djela će jednog dana biti položen račun i dobit će se presuda. Ali isto tako, kada se ljudi suprotstave Sotoninim prekidanjima i ometanjima kako bi govorili za kuću Božju i za braću i sestre, te se bore protiv Sotone kako bi zaštitili interese kuće Božje, tragajući za istinom s odlučnošću da svjedoče za Boga, čak i ako se ponekad osjećaju nemoćno i usamljeno, bez mudrosti, imajući samo plitko razumijevanje istine, ili žele razgovarati u zajedništvu o istini, ali se ne mogu jasno izraziti, zbog čega ih neki ismijavaju i gledaju svisoka, u Božjim očima On vidi njihovu iskrenost i On smatra te postupke i ponašanja dobrim djelima. Zla djela će jednog dana dobiti presudu i imati svoj zaključak pred Bogom, a tako će i dobra djela – ali konačni zaključak za svaku od te dvije vrste ponašanja bit će potpuno drugačiji. Zla djela će dobiti svoju zasluženu odmazdu, a na dobra djela će biti uzvraćeno dobrim. Bog je to odavno odredio za svaku osobu, čekajući samo da različita očitovanja ljudi tijekom razdoblja Božjeg djela postanu utvrđene činjenice prije nego što nagradi dobro i kazni zlo.

Dvanaesta odgovornost starješina i djelatnika navodi jedanaest pitanja u vezi s ljudima, događajima i stvarima koji prekidaju i ometaju rad crkve. Jesu li tih jedanaest pitanja važna? Razotkrivaju li ona ljude jasno? Kada razgovarate u zajedništvu o svakom pitanju, trebali biste uložiti više truda kako biste jasno razumjeli istinu. To uključuje kako ljudi podržavaju pravdu i pozitivne stvari, te kako podržavaju svjedočanstvo Božje; također uključuje kako ljudi ustaju boriti se protiv Sotone, razotkriti i otkriti lice Sotone, te zaustaviti i ograničiti zla djela Sotone – to su dva uključena aspekta. Kada Sotona prekida i ometa rad crkve, igraš li ti ulogu? Koju ulogu igraš? Jesi li učinio ono što Bog od tebe zahtijeva? Jesi li ispunio obveze i odgovornosti koje sljedbenik Božji treba ispuniti? Kada se ta pitanja pojave, praviš li kompromise, izglađuješ stvari i zauzimaš srednji put kao netko tko ugađa drugima, ili ustaješ da zaustaviš i ograničiš zla djela Sotone, radeći jednodušno s više istinske braće i sestara kako bi zaštitio interese kuće Božje? Što ti štitiš? Štitiš li interese zlih ljudi, interese Sotone, ili štitiš interese kuće Božje? Ako se dogodi bilo što što prekida ili ometa rad crkve, a ti ne učiniš ništa, samo se ponašaš kao netko tko ugađa drugima i čuvaš samoga sebe, osiguravajući da uspješno održavaš svoje međuljudske odnose i ostaneš neozlijeđen, a da se nikada ne osjećaš zabrinuto ili tjeskobno zbog toga što se ometa rad crkve, bez ikakve mržnje ili gnjeva prema zlim djelima zlih ljudi, bez ikakvog bremena za interese kuće Božje i sve braće i sestara, bez ikakvog osjećaja duga prema Bogu i bez ikakvog samoprijekora, tada si u opasnosti. Ako si, u Božjim očima, u potpunosti netko tko ugađa drugima, te promatraš skrštenih ruku što god se događa i izbjegavaš to, i ne ispunjavaš nikakve svoje odgovornosti ili obveze, tada si uistinu u opasnosti i podložan si tome da te Bog eliminira. Ako Bog ima misao u kojoj ne ostaje namjera čak ni da te pusti da službuješ, i ako si Mu dojadio, tada ti je, u tom trenutku, suđeno da budeš eliminiran, što je nevjerojatno opasno! Kada Bog kaže da više ne želi vidjeti ljude poput tebe i da ne cijeni ljude poput tebe, koji obavljaju bilo kakvu dužnost ili službuju u kući Božjoj, tada te crkva može eliminirati jednog dana, u jednom trenutku u ne tako dalekoj budućnosti, što će promijeniti tvoju sudbinu. To je zato što tvoj odnos s Bogom više nije normalan ili si se udaljio od Boga i izdao Ga, i to je dovelo do određenog ishoda. Možeš li vidjeti tu činjenicu? Kada shvatiš tu činjenicu, bez obzira na to možeš li je prihvatiti, sve lijepe nade u tvom srcu nestat će u trenu.

Kada ljudi prvi put povjeruju u Boga, svi imaju vatreno srce. Iako ne mogu vidjeti svoje buduće odredište ili izglede, uvijek osjećaju neku vrstu oslonca u Bogu. Uvijek teže lijepim i pozitivnim stvarima. Odakle dolazi ta snaga? Ljudi ne znaju; ne mogu to dokučiti: „Svi su ljudi isti, svi žive u istom zraku i pod istim suncem. Pa zašto onda nevjernici nemaju te stvari u svom srcu, a mi ih imamo?” Nije li to otajstvo? Ta snaga dolazi od Boga. To je iznimno dragocjena stvar; nije nešto s čime se ljudi rađaju. Da je svatko ima od rođenja, svi bi bili isti; među čovječanstvom ne bi bilo razlika između visokog i niskog, plemenitog i prostog, i ne bi bilo razlike između onih koji vjeruju u Boga i onih koji ne vjeruju. Ono što oni nemaju, ti možeš posjedovati; ti možeš imati najdragocjeniju stvar koja postoji među čovječanstvom. Zašto se naziva najdragocjenijom stvari? Upravo zbog te nade i očekivanja, ti možeš smirena uma obavljati svoje dužnosti u kući Božjoj. To je najosnovniji uvjet da bi osoba mogla postići spasenje. Zbog tog očekivanja ti imaš priliku i malo odlučnosti da se daješ za Boga, da obavljaš svoju dužnost kao stvoreno biće i da budeš dobra osoba, spašena osoba. Koristi koje to donosi su jednostavno tako velike. Dakle, odakle ta stvar dolazi? Dolazi od Boga; dana je od Boga. Međutim, kada Bog nekoga više ne želi, ta stvar biva oduzeta. Oni više ne čeznu za lijepim stvarima niti ih očekuju; više ne polažu svoje nade u njih. Njihovo srce potamni i počne tonuti. Gube entuzijazam za težnjom prema bilo čemu lijepom ili pozitivnom, kao i prema obećanjima Božjim. Postali su baš poput nevjernika. Jednom kada se ta stvar izgubi, mogu li ostati u kući Božjoj i nastaviti vjerovati u Boga i slijediti Ga? Nije li njihov put vjere u Boga došao do kraja? Kada izgubiš taj preduvjet da imaš odlučnost težiti, pretvaraš se u hodajući leš. Što znači biti „hodajući leš”? Znači da više ne možeš razumjeti riječi Božje. Kada imaš taj preduvjet, ti možeš razumjeti riječi Božje, imaš nadu, tvoja vjera može biti nadahnuta i taj preduvjet ti može dati motivaciju da težiš istini. Međutim, kada izgubiš taj temeljni preduvjet, ta motivacija nestaje. Nemaš entuzijazma ni interesa za slušanje riječi Božjih. Obećanja i očekivanja te više ne zanimaju niti motiviraju. Za tebe su riječi Božje postale uzvišena teorija. Više ne stremiš prema njima i Bog te više ne prosvjetljuje. Ne možeš zadobiti nikakvu istinu iz riječi Božjih. Nije li taj put vjere u Boga došao do kraja za tebe? Kada dođe do te točke, Bog te je već odbacio; možeš li još uvijek natjerati Boga da se predomisli? Neće biti lako. Kada je Bog odlučio da određenu osobu više ne želi, to je ono što ona osjeća u sebi. Kada je ta stvar oduzeta, tvoj stav prema raznim stvarima kao što su vjerovanje u Boga, obavljanje svojih dužnosti i spasenje bit će potpuno drugačiji nego prije. Razmišljajući o svojoj nekadašnjoj strastvenoj težnji, smatrat ćeš je neobjašnjivom, neshvatljivom i nevjerojatnom. Kada je smatraš nevjerojatnom, uspoređujući kakav si sada sa svojim prijašnjim ja, tvoje unutarnje stanje je pretrpjelo kvalitativnu promjenu; bit ćeš potpuno drugačija osoba, nećeš biti ista osoba kao što si bio prije. Zašto će se to dogoditi? Neće to biti zato što se okruženje promijenilo; neće biti zato što si ostario i postao lukaviji; neće biti zato što si stekao više iskustava i životnih spoznaja, mijenjajući svoje misli i gledišta. Umjesto toga, bit će zato što se Bog predomislio, Njegove misli su se promijenile i Njegov stav i očekivanja prema tebi su se promijenili. Tako si, protiv svoje volje, postao drugačija osoba. Gledajući na to sada, ako osoba izgubi ono što joj Bog daje, a što ona smatra najmanjom, najbeznačajnijom stvari, u tom trenutku, ta će osoba biti zarobljena u patnji bez imalo sreće. Zato, nikada nemoj doći do te točke. Ako dođeš, možda ćeš osjetiti kao da ti je teret pao s ramena, da si oslobođen, opušten, da više ne moraš vjerovati u Boga niti obavljati svoje dužnosti, i da možeš živjeti slobodno i razvratno poput nevjernika, poput ptice puštene iz kaveza. Ali to je samo trenutna utjeha, radost i samozadovoljstvo. Dok nastavljaš dalje, pogledaj put pred sobom – hoćeš li i dalje biti tako sretan? Ne, nećeš. Teška vremena te čekaju! Kada živiš pod vlašću Stvoritelja, bez obzira na to kako Stvoritelj orkestrira stvari za tebe, što ti On čini i kako to čini, koliko kušnji i nevolja donosi, koliko patnje podnosiš, ili čak ako se pojave neshvaćanje, pogrešna razumijevanja i druge stvari, u najmanju ruku, osjećat ćeš da si u Božjim rukama, da je Bog tvoj oslonac, i tvoje srce je u miru. Ali kada te Bog više ne želi, i više nisi u stanju opaziti kako se Bog odnosi prema tebi, i izgubiš taj oslonac, to je kao da se cijeli svijet ruši oko tebe. To je kao kad si bio dijete, i mislio si samo: „Mama je najdraža, mama se najviše brine za mene i najviše me voli, mama ne smije umrijeti.” Nisi mogao podnijeti kada si čuo da ti je majka bolesna. Mislio si da bi se, ako bi tvoja majka zaista umrla, nebo srušilo, i ne bi imao načina da nastaviš živjeti. Isto razmišljanje vrijedi i za vjerovanje u Boga. Najveći mir i radost u vjeri osobe u Boga dolaze iz oslanjanja na Boga, iz vjerovanja da je njezina sudbina u rukama Stvoritelja. Osjećaj postojanosti osobe dolazi iz posjedovanja tog istinskog povjerenja i oslonca. Kada osjetiš da tog povjerenja i oslonca više nema, i tvoje srce se osjeća prazno, poput svježe iskopane rupe, nije li se tvoje nebo srušilo? Imaš li snage nastaviti živjeti kada izgubiš svoj oslonac? Takvi su ljudi poput hodajućih leševa, žive samo da bi jeli, čekajući svoj kraj.

Sada, neki ljudi dosljedno pokazuju loše ponašanje i dok obavljaju svoje dužnosti neprestano čine zlo, prekidaju i ometaju rad crkve te mu nanose štetu, čak do te mjere da uzrokuju velike gubitke interesima kuće Božje. Oni nikada nisu pokazali iskrenost ili odanost Bogu, a kamoli bilo kakvu pokornost. Stoga ih Bog nikada nije priznao. Oni su zli ljudi koji su se infiltrirali u kuću Božju s namjerom stjecanja blagoslova. Bog im dopušta da uđu kako bi izabrani narod Božji mogao naučiti lekcije i rasti u razlučivanju. Iako i oni pripadaju onima koji su pozvani, nisu izabrani, zbog ponašanja koje dosljedno pokazuju. Kakvo je njihovo stanje? Možete se raspitati; nijednom od njih život ne ide dobro. Kvaliteta života onih koji se oslanjaju na Boga i primaju Njegovu opskrbu bilo kada i bilo gdje radikalno je drugačija od onih koji ne primaju Božju opskrbu i pomoć i uvijek padaju u bezdan kada se suoče sa situacijama. Oni koji ne primaju Božju opskrbu nemaju mira ni radosti, cijeli dan doživljavaju strah, nelagodu, nemir i brigu. Kakve dane oni provode? Je li lako provoditi dane u bezdanu? Ne, nije lako. Ostavimo li bezdan po strani, čak i ako provedeš nekoliko dana zaredom u negativnosti, neizmjerno ćeš patiti. Stoga, cijeni sadašnje vrijeme i ne propusti ovu veliku priliku. Čast je obavljati svoju dužnost u Božjem šesttisućljetnom djelu upravljanja. To je čast za svaku osobu. To nije stvar poniženja; ključno je kako se ti odnosiš prema toj časti koju si primio od Boga i kako na nju uzvraćaš. Bog te je uzvisio; nemoj biti nezahvalan na Njegovoj dobroti. Trebao bi znati kako uzvratiti na Božju milost. Kako bi trebao uzvratiti? Bog ne želi tvoj novac ni tvoj život, i ne želi nikakva naslijeđena blaga prenesena kroz tvoju obitelj. Što Bog želi? Bog želi tvoju iskrenost i odanost. Kako se ta iskrenost i odanost očituju? Očituju se tako da, bez obzira na to što Bog kaže, ti trebaš dati sve od sebe da pružiš iskreno srce i postupaš u skladu s riječima Božjim. Što su riječi Božje? One su istina. Jednom kada priznaš i prihvatiš istinu, kako bi je trebao primjenjivati? Trebao bi je primjenjivati u skladu s istina-načelima. Čini točno onako kako Bog kaže. Nemoj da ti primjenjivanje istine ostane samo na riječima, a da onda postupaš po vlastitoj volji kada se suočiš sa situacijama, kasnije izmišljajući izgovore i govoreći prikrivene i obmanjujuće riječi – to je nedostatak iskrenosti i odanosti, i Bog to ne želi vidjeti. Najdragocjenija stvar u osobi je iskrenost. Kako bi se trebala ponašati osoba s iskrenošću? Ti bi trebao činiti točno onako kako Bog zahtijeva, ustrajno slijedeći riječi Božje. Čak i ako pretjeraš i ponašaš se kao da slijediš propise – dok te drugi smatraju pomalo budalastim kada to vide – tebe i dalje nije briga, i nastavljaš postupati u skladu s riječima Božjim, to je iskrenost koju Bog želi od ljudi. Ako si uvijek sitničav u računicama i prepreden, i nikada nisi spreman da te drugi vide kao budalu, da pretrpiš i najmanji gubitak vlastitih interesa, tada nisi u stanju primjenjivati istinu jer ti nedostaje iskrenost. Ljudi kojima nedostaje iskrenost i još uvijek pokušavaju izvoditi prijevarne trikove previše mudruju, i Bog ih ne voli. Kada primjenjuju riječi Božje, oni biraju, primjenjujući samo ono što im donosi korist, a izbjegavajući ono što ne donosi korist. Obično govore ugodno, iznoseći samo grandiozne ideje, ali kada se pojave problemi, oni se sakriju, nestanu bez traga, i ponovno se pojave tek nakon što su drugi riješili probleme. Kakav je to bijednik! Kada im je nešto isplativo, oni preuzimaju inicijativu i istupaju naprijed, proaktivniji su od bilo koga drugog. Međutim, kada su njihovi osobni interesi ugroženi, oni se povlače i postaju negativni. Gube sve svoje ugodne riječi, svoj stav i svoja gledišta. Bog ne voli takvu vrstu osobe. On bi radije imao nekoga tko se u očima drugih čini budalastim nego takvog lukavca.

XII. Raspravljanje o politici

Završili smo s razgovorom u zajedništvu o jedanaest pitanja sadržanih u dvanaestoj odgovornosti starješina i djelatnika. Pored tih jedanaest pitanja, dodajmo još jedno. Iako se ne viđa često u crkvenom životu, treba ga ovdje spomenuti, čineći ga dvanaestim pitanjem – raspravljanje o politici. Je li raspravljanje o političkim temama prikladno u crkvenom životu? (Ne.) Crkveni život je za čitanje riječi Božje, štovanje Boga i dijeljenje svojeg razumijevanja Boga i iskustvene spoznaje riječi Božjih. Tijekom tog vremena, međutim, neki ljudi nadugo i naširoko govore o politici, o pitanjima kao što su političke situacije, političke ličnosti, politička scena, politička gledišta i politički stavovi. Je li to prikladno? Kada raspravljaju o temama o Bogu koji ima suverenost nad svim stvarima i čovječanstvom, neki ljudi mehanički primjenjuju ideju da su i političke ličnosti u Božjim rukama, govoreći da određene političke ličnosti također vjeruju u Boga i slijede Ga, pa čak i pišu bilješke o duhovnoj posvećenosti i štošta drugo. Ne zbunjuje li to druge? Postoje čak i neki ljudi koji kažu: „Mi kršćani bismo trebali podržati ovog političara jer on nije samo vjernik, već štiti i interese nas vjernika. On je jednog srca s nama i trebali bismo ga podržati i izabrati.” U crkvenom životu, oni čak opsežno promoviraju tu političku ličnost. Je li to prikladno? Sudjeluju li kršćani u politici? (Ne.) Što učiniti kako bi se izbjeglo sudjelovanje? Prvo, bez obzira na to koju stranku podržavaš, ili kakvi su tvoji politički stavovi, nemoj ih unositi u crkveni život radi rasprave. Naravno, još je ključnije da se ni rasprave između ljudi s različitim političkim stavovima ne bi trebale pojavljivati u crkvenom životu. Na primjer, ako ti i netko drugi imate različite stavove i podržavate različite političke ličnosti, možda želite o tome raspravljati kada se vidite; to je dopušteno, ali apsolutno to ne smijete činiti na okupljanjima. Vas dvoje možete slati privatne poruke, možete se naći i razgovarati, ili se čak možete svađati dok vam lica ne pocrvene, i nitko se neće miješati; to je pravo građanina u demokratskom sustavu. Ali tijekom crkvenog života, ti nisi samo građanin neke zemlje; što je još važnije, ti si član Crkve Svemogućeg Boga. U tom okruženju, to je tvoj identitet. Nemoj unositi političke teme ili teme koje se tiču političkih ličnosti u crkvu. Ono o čemu raspravljaš predstavlja samo tvoj osobni stav i gledišta, a ne stav crkve. Crkva nije zainteresirana za politiku, niti za bilo koje političke sustave, ličnosti, vođe ili skupine, jer te stvari ne uključuju istinu i nebitne su za vjerovanje u Boga. Bilo koje teme koje se tiču politike ne bi se trebale iznositi u crkvenom životu. Neki kažu: „Pa je li u redu da se svi nađu i raspravljaju o tome izvan crkvenog života?” Najbolje je ne činiti to. Ako se želiš pridružiti raspravi među nevjernicima s različitim političkim stavovima, to ovisi o tebi; to je tvoja sloboda, i kuća Božja se neće miješati. Ali sve dok se članovi crkve okupljaju, ili tijekom formalnih vremena okupljanja, nemoj iznositi ta politička gledišta ili argumente kao glavne teme, i nemoj se lažno pretvarati da tvoji politički stavovi imaju bilo kakve veze s riječima Božjim, istinom ili suverenošću Božjom. Tvoji politički stavovi nemaju nikakve veze s istinom, ne postoji čak ni najmanja veza među njima, zato se ne pretvaraj da je drugačije!

Neki ljudi žele razgovarati o politici, ali kod kuće nemaju s kime raspravljati o toj temi, pa se razgovor nikada ne dogodi. Vidjevši da su braća i sestre svi odrasli, vjeruju da su pronašli način za raspravu o politici i izražavanje svojih političkih stavova. Uzbuđeni su što su pronašli ovu dobru priliku, želeći razgovarati o političkim gledištima, aktualnim događanjima i međunarodnoj situaciji. Kada raspravljaju o tome, počinju s: „Sve je to pod Božjom suverenošću. Politika čovječanstva i ti političari također su pod Božjom suverenošću. Oni su određeni od Boga.” Nakon ovog uvoda, počinju nadugo i naširoko raspravljati o politici i aktualnim događanjima, i zaključuju s: „Politika ne može izbjeći Božju suverenost; u svemu tome su Božje dobre namjere.” Ako ljudi ne mogu prozrijeti te stvari, ne bi trebali neoprezno govoriti o njima. Razgovor u zajedništvu o istini jest razgovor u zajedništvu o istini; nemojte raspravljati o politici ili političkim ličnostima. Raspravljanje o politici nije razgovor o istini, to je zaluđivanje ljudi. Ako želiš razgovarati o politici, pronađi skupinu ljudi koji vole politiku i idi razgovaraj s njima; moći ćeš razgovarati do mile volje. Što pokušavaš postići time što uvijek govoriš o tim temama u crkvi? Pokušavaš li namjerno natjerati ljude da ti se dive i izaberu te za starješinu? To znači da imaš skrivene namjere! Ljudi koji vole razgovarati o politici su ljudi koji zanemaruju svoje prave dužnosti i sigurno ne teže istini. Nikada nemojte raspravljati o političkim temama na crkvenim okupljanjima. Neki ljudi kažu: „Ako ne možemo razgovarati o demokratskim izborima, političkim sustavima i politikama slobodnih zemalja, što je onda s politikom i skandalima visokih dužnosnika u zemlji velikog crvenog zmaja, kao, na primjer, koliko je zlata uzeo neki korumpirani dužnosnik i koliko ljubavnica ima? Možemo li raspravljati o tim stvarima?” Zar ti se te teme ne gade? Zašto te toliko brinu te odvratne stvari? Zašto ja osjećam da je brinuti se i čitati o tim stvarima odvratno? Neki su ljudi posebno zainteresirani za te stvari, ne smatrajući ih nimalo odvratnima. Spremni su čitati o tim stvarima na internetu, čineći to kad god imaju vremena. Njihovo srce se osjeća ugodno, sigurno i ispunjeno kada čitaju o tim stvarima. Kako to da se ne osjećaju tako ispunjeno čitajući riječ Božju? Nije li to pomalo podlo? Nije li to zanemarivanje pravih zadataka? Po lijepom vremenu, čak i šetnja dvorištem, udisanje svježeg zraka i gledanje u daljinu bi ti popravilo raspoloženje. Ali neki odbijaju to činiti; umjesto toga, kad god imaju slobodnog vremena, samo zure u računalo, provjeravaju vijesti, skupljaju tračeve – koji je korumpirani dužnosnik uhvaćen da ima koliko ljubavnica, koliko je imovine kojeg korumpiranog dužnosnika zaplijenjeno iz njegove kuće, koji je visoki dužnosnik velikog crvenog zmaja srušio koga, ili tko je koga ubio. To su stvari kojima se oni obično bave. Osjećaju se puni znanja nakon što prikupe te informacije, koje zatim istresu na sve tijekom okupljanja. Nije li to širenje otrova? Nije li sasvim normalno da ti zli đavli čine zlodjela? Neki ljudi kažu: „Normalno je da čine zlodjela, ali ti ne bi mogao ni zamisliti neke od strašnih stvari koje čine.” Kakva je korist od zamišljanja toga? Je li ti mozak dan da možeš zamišljati kakve zle stvari oni čine? Nije li to zanemarivanje tvojih pravih zadataka? Misliš li da te znanje o nekoj nezamislivoj opačini čini superiornim? Što ti možeš dobiti od toga? Neće li te to samo još više zgaditi? Ti ljudi koji zanemaruju svoje ispravne zadatke uvijek se brinu o tim razvratnim, podlim stvarima političke scene. Nisu li oni plitkoumni? Zašto se uvijek brinuti o njihovim stvarima umjesto da samo živiš svoj život? Nije li to glupo? Zar nemaš pametnijeg posla? Neki ljudi kažu: „Vjernike progoni veliki crveni zmaj. Oni moraju mrziti velikog crvenog zmaja. Sigurno bi vjernike zanimali skandali, korupcija, zlostavljanje i promiskuitet visokih dužnosnika velikog crvenog zmaja, kao i mutne stvari kojima se bave. Ne bi li vjernici trebali pljeskati rukama od radosti kada se ti skandali razotkriju?” Vjeruješ li ti u Boga i slijediš li Ga da bi dobio te stvari? Razgovor o političkim pitanjima u crkvi, posebno o razotkrivenim skandalima visokih dužnosnika velikog crvenog zmaja, najodvratniji je. Apsolutno ne smiješ o tome raspravljati! I nemoj ni Meni o tome govoriti; to se Meni gadi! Ja ti kažem, nemoj o tome govoriti i nemoj čak ni čitati o tome, inače će prije ili kasnije doći dan kada ćeš požaliti što si te stvari čitao. Kada požališ, znat ćeš kakav je to osjećaj; nema kraja tome koliko te stvari mogu postati odvratne. Previše slušanja i čitanja o tim stvarima ne donosi nikakvu korist. Zašto Ja kažem da ne donosi nikakvu korist? Zato što će ti preplavljivanje uma tim odvratnim stvarima oduzeti svaku želju da slušaš riječi Božje. Iako te teme uključuju politiku, te su stvari još odvratnije. Ako želiš razgovarati o tim stvarima, idi i razgovaraj do mile volje s nekim nevjernicima, reci im što god želiš, ali ni u kom slučaju, nemoj o tome govoriti u crkvenom životu ili među braćom i sestrama. Neki ljudi kažu: „Razgovor o prljavim i zlim djelima visokih dužnosnika velikog crvenog zmaja pomaže braći i sestrama da rastu u razlučivanju i omogućuje im da daju oduška svojoj ljutnji.” Kakva je korist od davanja oduška? Je li davanje oduška svjedočenje? Je li to tvoja obveza ili dužnost? Razgovor o tim stvarima je beskoristan, bez ikakve vrijednosti. Bez obzira koliko ti razotkrio zla djela velikog crvenog zmaja, Bog to neće pamtiti. Nasuprot tome, ako govoriš o tome kako si iskusio progonstvo velikog crvenog zmaja, kako si se oslobodio i nadvladao njegova zastrašivanja i prijetnje, i kako si se oslonio na Boga i ostao postojan u svom svjedočanstvu u takvom okruženju, Bog to prihvaća. Ali razgovor o politici nema nikakve veze s duhovnim napretkom i Bog to ne prihvaća. Neki ljudi kažu: „Ja razotkrivam korupciju dužnosnika velikog crvenog zmaja, kako troše desetke tisuća juana na jedan obrok, ili koliko troše na luksuzne hotele; je li to u redu?” Što se to tebe tiče? Nisu li ovaj svijet i ovo društvo jednostavno takvi? Za koga se ti zauzimaš? To nije svjedočenje za Boga, niti je razotkrivanje suštine velikog crvenog zmaja, niti je to očitovanje bunta protiv velikog crvenog zmaja. Nemoj zbunjivati ljude niti biti licemjeran; ništa od toga nije primjenjivanje istine. Korupcija dužnosnika i političara nas se ne tiče, niti je to nešto što mi trebamo razotkrivati. Ne brini se o tim stvarima. Te stvari postoje u Sotoninom režimu kroz cijelu povijest, i ono što oni čine nema apsolutno nikakve veze s našim iskustvom Božjeg djela ili svjedočenjem za Boga. Zato, bez obzira na sve, nemoj miješati te teme u temu „bunta protiv velikog crvenog zmaja i njegovog razotkrivanja radi svjedočenja za Boga”, i nemoj unositi te čudne, odvratne i zle stvari u crkveni život ili među braću i sestre radi rasprave. Ako ti zaista želiš raspravljati o politici, čini to s nevjernicima. Kako god ti o tome privatno raspravljao s onima koji imaju takve hobije i interese, u redu je. To je tvoj osobni hobi i interes; to je tvoja sloboda i pravo, i nitko se ne miješa. Ali za vrijeme okupljanja i pred braćom i sestrama, nemoj raspravljati o tim stvarima. Čak i ako je netko voljan slušati, nemoj o njima govoriti, jer to utječe na crkveni život i utječe na razumijevanje istine od strane Božjeg izabranog naroda.

Bez obzira na to tiču li one se politike ili skandala iz privatnog života političara, nemojte unositi te teme u crkveni život radi rasprave. Ako nekoga ne zanima sadržaj okupljanja u crkvenom životu i uvijek voli raspravljati o tim stvarima, govoreći o njima na svakom okupljanju, što bi braća i sestre trebali učiniti? Trebali bi ograničiti takve ljude, govoreći: „Ovo je vrijeme okupljanja, nemoj govoriti o tom smeću. Ako želiš o njima govoriti, idi kući i čini to tamo!” Što ako ih se ne može ograničiti i oni i dalje govore o tome? Izbacite ih van, i recite im da se vrate kada prestanu. Postoji i drugi, još učinkovitiji način: čim otvore usta da govore o politici, braća i sestre ustanu i odu u drugu sobu, ostavljajući ih da govore sami. Ukratko, ljudi koji vole razgovarati o politici sigurno postoje. Takvi ljudi zanemaruju svoje prave zadatke, ne teže istini, ne razmišljaju o tome kako dobro obavljati svoje dužnosti, ne razmišljaju o tome koje su poteškoće prisutne u radu crkve ili s kojima se suočavaju braća i sestre, i ne razmišljaju o tome koje stvarne vlastite probleme trebaju riješiti – oni ne razmišljaju o tim pravim stvarima. Umjesto toga, oni samo razmišljaju o onim zlim, nepoštenim stvarima, i posebno su entuzijastični oko njih. Pogotovo sada, kada su informacije široko rasprostranjene i dostupne iz svih vrsta kanala – to omogućuje tim ljudima da zadovolje svoje hobije i interese. Mi se ne miješamo u njihove hobije i interese, ali kuća Božja ima propis da se raspravljanje o političkim temama na okupljanjima svrstava u problem prekidanja i ometanja rada crkve. Stoga su te teme strogo zabranjene tijekom crkvenog života i kada se braća i sestre okupljaju. Neki ljudi kažu: „Te su teme zabranjene, ali što je s našim različitim političkim gledištima, koju stranku volimo ili ne volimo, za koga glasamo ili ne glasamo – miješa li se crkva u to?” Recimo jasno: Glasaj za koga god ti želiš, voli koga god želiš – crkva se ne miješa u te stvari, to je tvoja sloboda. Nije li to nemiješanje već prilično popustljivo? Ti si u potpunosti uživao svoje obveze i ljudska prava kao građanin; nije li to dovoljno poštovanje? To je već sasvim u redu; a ipak ti i dalje želiš slobodno i do mile volje govoriti u crkvi? To je protiv pravila. Ako naiđete na takve ljude, pronađite način da ih ograničite. Prvo, jasno s njima razgovarajte u zajedništvu, govoreći: „Jesi li ti nov u vjeri? Je li ti ovo prvi put na okupljanju i ne znaš pravila kuće Božje? Onda ti moram reći: Ovo mjesto je mjesto okupljanja i ovo vrijeme je vrijeme za okupljanje. Kakve god političke stavove ili ideje ti imao, apsolutno ih ne smiješ širiti u crkvi, i nemoj o njima raspravljati na okupljanjima. Mi to ne želimo čuti, niti smo obvezni slušati te kako govoriš o tim stvarima. Izabrao si pogrešno mjesto. Nakon okupljanja, kada napustiš ovo mjesto, možeš govoriti što god želiš; nitko se ne miješa. To je tvoja sloboda.” Ako razumiju i zapamte što ste rekli, i ne govore o tome sljedeći put, onda je to u redu, i pokazali su da imaju nešto razuma. Ali ako nakon razgovora u zajedništvu oni nastave tako govoriti, uvijek dijeleći političke stavove na svakom okupljanju, treba li ih ograničiti u govoru? (Da.) Bez obzira jesu li uključeni u politiku ili ne, sve dok netko govori o političkim temama, to treba svrstati zajedno s formiranjem klika, borbom za status, izbacivanjem negativnosti i drugim takvim ponašanjima, kao razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju rad kuće Božje. S takvim ljudima nema uljudnosti; moraju biti zaustavljeni i ograničeni. Naravno, ljudi koji govore o politici nisu nužno zli ili dobri; oni jednostavno možda vole ta pitanja i teme. Ali možemo biti sigurni da ti ljudi zapravo ne teže istini. Ukratko, o načelu za postupanje s tim ljudima već se jasno razgovaralo u zajedništvu: recite im propise kuće Božje. Ako nakon što im se jasno objasni oni nastave govoriti o političkim temama i ne poslušaju upozorenja, onda ih izolirajte. Mogu nastaviti živjeti crkveni život tek nakon što se pokaju. Ako se nikada ne pokaju, onda neka ne dolaze na okupljanja. Postupanje s tim pitanjem trebalo bi biti tako jednostavno. Nemojte komplicirati jednostavnu stvar, to nikome ne koristi.

24. srpnja 2021.