Dvanaesta stavka: Pravovremeno i točno identificirati razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi; zaustaviti ih i ograničiti, te preokrenuti situaciju; dodatno, razgovarati u zajedništvu o istini kako bi Božji izabrani narod kroz takve stvari razvio razlučivanje i učio iz njih (Osmi dio)

Na posljednjem smo okupljanju završili s razgovorom u zajedništvu o dvanaestoj odgovornosti starješina i djelatnika. Jeste li usporedili sebe sa sadržajem tog razgovora? Jeste li razmišljali o tom razgovoru? Nakon što čuju Moju besjedu, oni koji ljube istinu i oni koji imaju osjećaj za pravdu i nešto ljudskosti mogu primjenjivati neke istine kad ih razumiju. Prvo, oni mogu istine koje razumiju povezati sa svojom situacijom, ispitati sebe u svjetlu istine, prepoznati svoje probleme, a zatim koristiti neke stvari i okruženja u stvarnom životu i u vršenju dužnosti kako bi riješili te probleme. Postupno, s obzirom na istine koje razumiju, oni shvaćaju načela koja bi ljudi trebali primjenjivati i kojih bi se trebali pridržavati. S jedne strane, stječu dublje razumijevanje i spoznaju o sebi, a s druge strane, praktičnije i točnije razumiju što istina doista govori i sadrži. Međutim, oni koji ne ljube istinu i osjećaju odbojnost prema njoj, bez obzira na to koliko istine čuju, nemaju nikakve svijesti ni promjene. Njihovo stanje, stav pri vršenju dužnosti, ciljevi kojima teže, način života i načela po kojima se vladaju uopće se ne mijenjaju. Nastavljaju postupati kako žele i živjeti kako im se prohtije; te istine nemaju nikakvog utjecaja na njih, niti ih mogu potaknuti da promisle o sebi i spoznaju sebe do te mjere da mogu mrziti sebe. Ako ne mogu doći do točke da zamrze sebe, zasigurno ne mogu postići istinsko pokajanje. Bez istinskog pokajanja, nema stvarnog ulaska; bez stvarnog ulaska, zasigurno nema promjene naravi. Stoga, mnogi ljudi koji vjeruju u Boga dugi niz godina, iako se također okupljaju, vrše dužnosti, godinama slušaju propovijedi i često su u doticaju s braćom i sestrama, nemaju nikakvo razumijevanje o sebi, ne pokazuju nikakvu promjenu, a njihova vjera u Boga nimalo ne raste. Oni slijede Boga sa svojim početnim predodžbama i uobraziljama te s namjerom i željom da steknu blagoslove. Bez obzira na to koliko godina vjeruju u Boga, njihova gledišta o vjerovanju u Boga, njihovi pogledi na stvari, načini na koje teže i ciljevi kojima teže, te njihovi stavovi pri vršenju dužnosti nimalo se nisu promijenili. Njihova sadašnja razotkrivanja i očitovanja koje proživljavaju rezultat su toga što ne teže za istinom. Razgovarali smo u zajedništvu o dvanaest odgovornosti starješina i djelatnika, no ponašanje nekih starješina i djelatnika nimalo se nije promijenilo. Njihovi stavovi pri vršenju dužnosti i prema Božjim zahtjevima nimalo se nisu promijenili. Sadržaj o kojem se razgovaralo poslužio je kao podsjetnik, opomena i poticaj onima koji relativno teže istini, i onima koji imaju nešto ljudskosti i čija savjest ima malo svijesti. Međutim, nije imao nikakvog učinka na neke koji su nepopustljiviji, lukaviji i koji uopće ne prihvaćaju istinu. Zašto je to tako? Zato što je stav tih ljudi prema istini stav opiranja i gnušanja. Bez obzira na to o koliko se istine razgovaralo, njihov stav ostaje isti: „Bilo kako bilo, ja vršim svoju dužnost i slijedim Boga; ja se istinski dajem za Boga. Bez obzira na to kako se ponašam, sve dok ustrajem do kraja, mogu steći blagoslove!” Ima li u takvom razmišljanju imalo razuma? Oni su potpuno nepopravljivi i bez imalo srama, zar ne? Nije li to tvrdoglavost i odbijanje pokajati se bez obzira na sve? (Da.)

Dvanaesta je odgovornost starješina i djelatnika: „Pravovremeno i točno identificirati razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi; zaustaviti ih i ograničiti, te preokrenuti situaciju; dodatno, razgovarati u zajedništvu o istini kako bi Božji izabrani narod kroz takve stvari razvio razlučivanje i učio iz njih.” Prethodno smo naš razgovor u zajedništvu o ovoj odgovornosti podijelili na dvanaest točaka. Sadržaj tih dvanaest točaka uglavnom se bavi time kako bi se starješine i djelatnici trebali nositi s tim problemima i rješavati ih kada se u crkvi pojave razne vrste ljudi, događaja i stvari koje uzrokuju prekidanja i ometanja, kako bi se postigao učinak zaštite rada Božje kuće i normalnog reda u crkvi, ispunivši time uloge koje bi starješine i djelatnici trebali igrati i odgovornosti koje bi trebali izvršavati. Detaljno smo razgovarali u zajedništvu o svakoj od točaka unutar ove odgovornosti starješina i djelatnika, razgovarajući o nekim specifičnim očitovanjima svake od njih i navodeći neke konkretne primjere. Što se tiče načela, sadržaj o kojem se razgovaralo prilično je praktičan. Iako navedeni primjeri možda ne pokrivaju sve, o bitnim pitanjima koja se tiču raznih ljudi, događaja i stvari jasno se razgovaralo u zajedništvu. Posebno vi, kao starješine i djelatnici, trebali biste razumjeti ovaj aspekt istine kako biste riješili razne probleme koji se javljaju u crkvi. Prvo, iz sadržaja o kojem se razgovaralo trebate pronaći riječi koje raščlanjuju bit problema i povezati ih s problemima. Razumijevanje biti problema olakšava pronalaženje odgovarajućih rješenja i rješavanje problema u skladu s istina-načelima. Razumijevanje biti problema je ključno, prije njegovog rješavanja. Jednom kad razumijete bit problema, trebali biste također razumjeti i dokučiti načela za rješavanje tog problema. Oba su aspekta neizostavna: jedan je bit problema, a drugi su načela za rješavanje takvih problema. To su stvari koje bi starješine i djelatnici trebali jasno razumjeti. Samo shvaćanjem ova dva načela možete točno riješiti sve probleme i ispravno se nositi s ljudima, događajima i stvarima uključenima u razna pitanja, umjesto da slijepo primjenjujete propise i od problema pravite veliku stvar. Trenutno, kada neki starješine i djelatnici rješavaju određena pitanja, djelomično se samo drže pravila, a djelomično ne uspijevaju shvatiti bit pitanja, zbog čega lako mogu učiniti nepravdu ljudima i skrenuti s pravog puta. To zahtijeva jasno razumijevanje detalja, pojedinosti i konteksta pitanja. Nadalje, važno je promotriti nečije dosljedno ponašanje kako bi se utvrdilo kojoj točno kategoriji pripada. Samo ovladavanjem tim aspektima mogu se pitanja rješavati u skladu s načelima. Neki starješine i djelatnici, kada obavljaju svoj posao, samo primjenjuju pravila na probleme i preuveličavaju ih, a ne mogu proniknuti u stvarnu bit ljudi koji su uključeni, jesu li dobri ili loši ljudi, je li njihovo ponašanje uobičajeno ili samo povremeni prijestup. Oni ne mogu razlučiti te aspekte, pa su vrlo skloni činjenju pogrešaka. U takvim slučajevima, ako crkva može provesti glasovanje, time se mogu učinkovito izbjeći neke pogreške. Prisutnost tih odstupanja i pogrešaka u radu starješina i djelatnika može najjasnije otkriti imaju li oni sposobnost razlučivanja i rješavaju li stvari u skladu s načelima. To također otkriva posjeduju li starješine i djelatnici istina-stvarnost. Ako se starješina ili djelatnik koji dugi niz godina vjeruje u Boga ne može nositi s tim stvarnim problemima, to je dovoljan dokaz da taj starješina ili djelatnik nije netko tko teži istini.

Nakon što smo razumjeli odgovornosti koje bi starješine i djelatnici trebali izvršavati, načela koja bi trebali slijediti i opseg njihovog posla, trebali bismo se vratiti temi ove faze razgovora: razotkrivanju lažnih starješina. To je glavna tema. S obzirom na dvanaestu odgovornost starješina i djelatnika, tema o kojoj ćemo danas razgovarati u zajedništvu su područja u kojima su lažni starješine nemarni u svojoj odgovornosti i njihova očitovanja neobavljanja stvarnog posla. Prvo, pročitajmo sadržaj dvanaeste odgovornosti. (Dvanaesta stavka: Pravovremeno i točno identificirati razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi; zaustaviti ih i ograničiti, te preokrenuti situaciju; dodatno, razgovarati u zajedništvu o istini kako bi Božji izabrani narod kroz takve stvari razvio razlučivanje i učio iz njih.) Dvanaesta odgovornost jasno spominje tri aspekta posla koje bi starješine i djelatnici trebali razumjeti. Kako je to povezano s razotkrivanjem lažnih starješina? (Prvo, moramo razumjeti nekoliko odgovornosti starješina i djelatnika u ovom poslu. Zatim, uspoređujemo da vidimo jesu li lažni starješine ispunili te odgovornosti i kakva su očitovanja lažnih starješina; procjenjivanje prema ovom mjerilu je relativno točno.) Točno. Razlučivanje je li neka osoba lažni starješina ili ne, ne postiže se gledanjem u njezino lice da bi se vidjelo jesu li joj crte lica dobre ili zle, niti se postiže gledanjem koliko se izvana čini da je pretrpjela ili koliko je trčala uokolo. Nego, morate gledati ispunjava li ona odgovornosti starješina i djelatnika i može li koristiti istinu za rješavanje stvarnih problema. To je jedino točno mjerilo po kojem je treba procjenjivati. To je načelo raščlanjivanja, razlučivanja i utvrđivanja je li neka osoba lažni starješina. Samo na taj način procjena može biti pravedna, u skladu s načelima, u skladu s istinom i poštena prema svima. Karakterizacija nekoga kao lažnog starješine ili lažnog djelatnika mora se temeljiti na dovoljnim činjenicama. Ne smije se temeljiti na jednom ili dva incidenta ili prijestupa, a još manje se kao osnova za to može koristiti trenutno otkrivenje iskvarenosti. Jedina točna mjerila za utvrđivanje jesu sposobnost obavljanja stvarnog posla i korištenja istine za rješavanje problema, kao i je li ona prava osoba, je li netko tko ljubi istinu i može se pokoriti Bogu, te posjeduje li djelo i prosvjetljenje Duha Svetoga. Samo na temelju tih čimbenika netko može biti ispravno procijenjen kao lažni starješina ili lažni djelatnik. Ti čimbenici su mjerila i načela za procjenu i utvrđivanje je li netko lažni starješina ili lažni djelatnik.

Tri zadatka koje starješine i djelatnici trebaju obaviti unutar dvanaeste odgovornosti

I. Pravovremeno i točno identificiranje raznih ljudi, događaja i stvari koji uzrokuju prekide i ometanja

Dvanaesta odgovornost starješina i djelatnika uključuje tri zadatka, ili tri koraka. Ako slijedite ova tri koraka da biste dovršili ovaj posao, pridržavat ćete se načela ovog posla i ispunit ćete njegove odgovornosti. Koja su to tri zadatka? (Prvo, pravovremeno i točno identificirati razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi. Drugo, zaustaviti ih i ograničiti, te preokrenuti situaciju. Treće, razgovarati u zajedništvu o istini kako bi Božji izabrani narod kroz takve stvari razvio razlučivanje i učio iz njih.) Ova tri zadatka su zahtjevi za starješine i djelatnike u dvanaestoj odgovornosti. Za početak, prvi zahtjev za starješine i djelatnike je da pravovremeno i točno identificiraju razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i crkveni život. Treba ih identificirati pravovremeno i točno, a ne reagirati tromo i neosjetljivo, niti donositi slijepe i nepromišljene karakterizacije – nepromišljene karakterizacije nisu prihvatljive. Neki starješine i djelatnici, zbog svog lošeg kova i smušenosti, bezobzirno orezuju ljude i drže im lekcije zbog trivijalnih stvari, donoseći proizvoljne karakterizacije i slijepo definirajući stvari bez pridržavanja načela. Takav način rada krši istina-načela. Stoga, starješine i djelatnici u Božjoj kući moraju barem biti u stanju razlučiti razne ljude, događaje i stvari. Samo s razlučivanjem mogu pravovremeno i točno identificirati razne probleme koji se javljaju u crkvi. Da bi se postigla sposobnost razlučivanja raznih ljudi, događaja i stvari, koji je prvi zahtjev? Prvo, potrebno je razumjeti Božje zahtjeve za različite vrste ljudi, kao i kako Bog definira razne ljude i različita stanja koja oni razvijaju. Dodatno, važno je raščlaniti kako nastaju razna negativna stanja i koji su njihovi uzroci. Nadalje, treba razumjeti utjecaj raznih ljudi, događaja i stvari na Božje djelo i normalan red u crkvi. Što je osnova za ispunjavanje tih uvjeta? Koji posao bi starješine i djelatnici prije svega trebali poduzeti? Ako su starješine i djelatnici uvijek uzvišeno distancirani, ponašaju se kao birokrati, ne druže se s braćom i sestrama, nemaju uvid u različita stanja braće i sestara, nemaju bliski kontakt s različitim vrstama ljudi i nedostaje im detaljno promatranje i dubinsko razumijevanje, je li to prihvatljivo? To zasigurno nije prihvatljivo. Neki starješine i djelatnici često se skrivaju u svojim sobama, koristeći duhovnu posvećenost i pisanje članaka s iskustvenim svjedočanstvima kao izgovore da ignoriraju i ne shvaćaju crkveni posao. Na površini se čini kao da rade na crkvenim poslovima dok se skrivaju u svojim sobama, ali zapravo su se već izolirali od crkvenog rada i od Božjeg izabranog naroda. Može li takav način rada riješiti probleme koji postoje u raznim segmentima crkvenog rada? Može li pomoći Božjem izabranom narodu da dobro vrši svoje dužnosti? Kada se skrivaju u svojim sobama da pišu članke sa svjedočanstvima, doživljavaju li oni Božje djelo? Stoga je takav pristup neprikladan. Prema dvanaestoj odgovornosti, prvi zadatak starješina i djelatnika je da pravovremeno identificiraju razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju crkveni rad na temelju Božjih riječi i istina-načela. Neki ljudi pitaju: „Je li duboka uključenost starješina i djelatnika u crkveni život samo zato da bi mogli pravovremeno i točno identificirati ljude, događaje i stvari koji uzrokuju ometanja i prekide?” Je li takvo shvaćanje ispravno? (Ne.) To je iskrivljeno shvaćanje. Starješine i djelatnici moraju imati ispravan stav i pristup svom poslu i moraju se također spustiti među braću i sestre. Samo na taj način mogu pravovremeno i točno identificirati i rješavati probleme. Ako se ne uključe u život s braćom i sestrama, bit će vrlo teško identificirati sve probleme u crkvenom radu. Ako mogu riješiti samo nekoliko problema nakon što su ljudi podnijeli izvještaje i tražili rješenja, učinak takvog posla bit će vrlo ograničen. Najpogrešniji način na koji starješine i djelatnici mogu raditi je da rade u izolaciji, bez doticaja sa stvarnošću, poput drevnih učenjaka koji su se u potpunosti posvetili proučavanju knjiga svetaca i mudraca i nisu obraćali pažnju na vanjske stvari. Takav stav i način života su neprihvatljivi za starješine i djelatnike. Ti ostaješ sam u svojoj sobi, slušaš propovijedi, čitaš Božje riječi, pišeš bilješke o duhovnoj posvećenosti i pišeš propovijedi, ali znači li stjecanje nekih doktrina i riječi da ti razumiješ istinu? Znači li to da ti razumiješ stvarne situacije i istinska stanja ljudi koje istina razotkriva? (Ne.) Dakle, iako je život duhovne posvećenosti bitan u poslu starješina i djelatnika, najvažnije je imati ispravne metode rada i način života.

II. Pravovremeno zaustavljanje i ograničavanje zlih ljudi

Drugi zahtjev za starješine i djelatnike naveden u dvanaestoj odgovornosti jest da, kada identificiraju razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju crkveni posao, moraju biti u stanju pravovremeno i točno donositi sudove. Moraju jasno razlučiti prirodu raznih ljudi i događaja i razumjeti kako oni utječu na crkveni život, prijete li, ometaju li ili sabotiraju stanja, ulazak u život i vršenje dužnosti Božjeg izabranog naroda, te utječu li na rezultate vršenja dužnosti ljudi – starješine i djelatnici moraju pravovremeno i točno suditi o tim stvarima i procjenjivati ih. To je odgovornost starješina i djelatnika. Ako im nedostaje pameti za to i nemaju odgovarajući kov, neće moći obavljati crkveni rad. Dodatno, starješine i djelatnici trebaju imati oštroumnu reakciju i sposobnost razlučivanja prema raznim ljudima, događajima i stvarima. Na primjer, kada u crkvi nastanu sporovi i dogode se razni prekidi i ometanja, ti ne možeš prepoznati problem i misliš da je beznačajan, što rezultira time da mnogi ljudi budu pogođeni i ne vrše dobro svoje dužnosti. Nije li takav starješina ili djelatnik otupio i slijep? (Da.) To je problem sa starješinama i djelatnicima. Što biste trebali učiniti kada otkrijete da netko prekida i ometa crkveni rad? Prvo, trebate utvrditi ozbiljnost problema te procijeniti i donijeti sud o biti takvih ljudi i utjecaju i posljedicama takvih stvari na crkveni rad i crkveni život. Što bi trebala biti osnova za takav sud? Trebao bi se temeljiti na Božjim riječima i istini. Neki ljudi kažu: „Kako to temeljite na Božjim riječima? Meni se to čini kao prazna priča.” Zapravo, to nije prazna priča. Zašto to kažem? Kada se susretneš s takvim stvarima ili ih vidiš ili čuješ o njima, jednostavno ih moraš usporediti s problemima koje razotkrivaju Božje riječi. Pogledajte kako Božje riječi razotkrivaju i raščlanjuju takve ljude i stvari, i kako On karakterizira te probleme, kao na primjer kako razotkriva lažne starješine i antikriste, ili kako razotkriva različite ljudske iskvarene naravi, i tako dalje. Zatim, uspoređujete i raščlanjujete te stvari u skladu s tim riječima, i kroz razgovor u zajedništvu s braćom i sestrama i vlastita zapažanja, možete konačno donijeti točnu procjenu i karakterizaciju ljudi, događaja i stvari koje vidite, te formulirati odgovarajuća rješenja. Kako treba postupati s onima za koje se utvrdi da su među raznim ljudima koji prekidaju i ometaju? Ne samo da ih treba razotkriti i raščlaniti kako bi se ljudima pomoglo da ih razluče, već ih se mora i zaustaviti i ograničiti, a one koji ostanu nepopravljivi unatoč opetovanim opomenama treba izbaciti. Koje su metode i specifični pristupi za njihovo zaustavljanje i ograničavanje? (Orezati ih i upozoriti.) Je li orezivanje dobra metoda? (Da.) Razotkrivanje njihovih postupaka, ukazivanje na srž njihovih problema, raščlanjivanje njihove biti i davanje upozorenja – nisu li sve to izvedive metode? Naravno, najvažnije je čitati im Božje riječi i koristiti Božje riječi kao osnovu da ih se uvjeri i raščlani. Ako ne prihvaćaju istinu i uporno odbijaju priznati svoje pogreške, tada su potrebne strože mjere. Prvo, dajte im upozorenje, a zatim upotrijebite crkvene upravne odluke da ih ograničite, ne dopuštajući im da bezobzirno čine nedjela i ometaju braću i sestre. Također bi ih trebalo orezati, a zatim nadzirati. Te su metode nužne, sve kako bi se osiguralo da se crkveni rad dobro obavlja i da se ljudi spašavaju, usmjeravajući ih na pravi put. Korištenje ovih metoda zasigurno će postići dobre rezultate. S jedne strane, koristite istinu koju ljudi razumiju da ih uvjerite i razotkrijete, raščlanjujući njihovu narav i bit, razotkrivajući prirodu njihovih postupaka i ozbiljne posljedice koje su uzrokovali – to je minimum koji ljudi mogu učiniti. Sljedeći korak je raščlaniti ih i razlučiti na temelju Božjih riječi te ih u skladu s tim okarakterizirati. Ako poslušaju savjet, prihvate ga i pokaju se, to bi naravno bilo najbolje. Međutim, ako ga ne prihvate i nastave ometati crkveni rad, što bi tada trebalo učiniti? U tom slučaju, nema potrebe biti ljubazan. Božja kuća ima upravne odluke i u tom trenutku osobu treba zaustaviti i ograničiti u skladu s upravnim odlukama Božje kuće. Ako je osoba novi vjernik malenog rasta koji ne razumije istinu, može joj se pomoći s ljubavlju; možete razgovarati u zajedništvu o istini kako biste im pomogli da spoznaju sami sebe. Za one koji mogu prihvatiti istinu i pokajati se, nema potrebe zaustavljati ih, ograničavati ili orezivati. Ako ne prihvaćaju istinu, to nije pitanje plitkog temelja ili malenog rasta i nerazumijevanja istine; to je problem s njihovom ljudskošću. Za takve ljude treba koristiti administrativno upravljanje i administrativno kažnjavanje kako bi ih se zaustavilo i ograničilo. Krajnji postignuti učinak je očuvanje crkvenog rada i normalnog reda crkvenog života, omogućujući da se crkveni život odvija na uredan način. To se zove preokrenuti situaciju, i to je učinak koji bi starješine i djelatnici trebali postići u svom radu. Samo postizanjem tog učinka ispunjavaju svoju odgovornost. Ako starješine i djelatnici ignoriraju bilo kakve probleme koji se pojave, samo površno odgovaraju nekim riječima i doktrinama, ili jednostavno s nekoliko riječi izgrde i orežu one koji prekidaju i ometaju crkveni rad, može li to riješiti problem? Ne samo da to ne rješava problem, već dovodi i do većeg kaosa u crkvi – većina ljudi gubi volju za vršenjem svojih dužnosti i u različitoj su mjeri ometeni, što utječe na njihovo vršenje dužnosti. Jesu li takvi starješine i djelatnici ispunili svoju odgovornost? (Ne.) To pokazuje da ti starješine i djelatnici nisu sposobni za svoj posao.

III. Razotkrivanje zlih djela zlih ljudi, kako bi Božji izabrani narod razvio sposobnost razlučivanja i naučio lekcije

Treći zahtjev u dvanaestoj odgovornosti starješina i djelatnika jest da, kada se nose s prekidima i ometanjima koje uzrokuju zli ljudi, starješine i djelatnici trebaju jesti i piti riječ Božju zajedno s Božjim izabranim narodom kako bi promišljali o sebi i spoznali sebe te se istinski preokrenuti. Trebali bi moći voditi Božji izabrani narod da uđe u istina-stvarnost, odbaci svoju iskvarenu narav i postigne slijeđenje Boga, pokoravanje Bogu i svjedočenje o Bogu. Samo je takav rad u skladu s Božjim nakanama. S jedne strane, starješine i djelatnici koji rade na ovaj način sposobni su rješavati probleme i opremati se istinom dok rade. Dodatno, kroz razgovore u zajedništvu o istini radi rješavanja problema, oni pomažu braći i sestrama razumjeti istinu, znati kako promišljati o sebi i spoznati sebe, odbaciti svoju iskvarenu narav, dobro vršiti svoje dužnosti, znati kako razlučivati ljude i postupati s njima, postići slijeđenje Boga i pokoravanje Bogu, ne biti sputan od drugih i moći ostati postojan u svom svjedočanstvu. To je ispunjavanje dužnosti starješina i djelatnika; to je načelo koje bi starješine i djelatnici trebali primjenjivati za rješavanje problema dok obavljaju crkveni rad. Bez obzira na to kakvi se problemi pojave u crkvi, prije svega, starješine i djelatnici trebaju zajedno tragati za istinom, dokučiti Božje nakane i tražiti Božje usmjeravanje. Zatim bi trebali potražiti relevantne Božje riječi kako bi riješili različite postojeće probleme. U procesu rješavanja problema, starješine i djelatnici trebali bi više razgovarati u zajedništvu o relevantnim Božjim riječima s braćom i sestrama i razumjeti bit problema na temelju Božjih riječi. Također bi trebali potaknuti Božji izabrani narod da razgovara u zajedništvu o vlastitom razumijevanju kako bi razlučili ta pitanja. Jednom kada većina uspije postići isto razumijevanje i doći do konsenzusa, probleme postaje lakše riješiti. Pri rješavanju problema, nemojte uvijek iznova prepričavati događaje, baviti se sitnim detaljima ili kriviti pojedince uključene u probleme. U početku se nemojte usredotočiti na sporedna pitanja; umjesto toga, jasno u zajedništvu razgovarajte o istini, jer će to otkriti prirodu problema. Samo takav pristup pomaže Božjem izabranom narodu da nauči razlučivati pitanja na temelju Božjih riječi, stekne sposobnost razlučivanja kroz ljude, događaje i stvari koji se pojavljuju i nauči praktične lekcije iz njih. To im također omogućuje da usporede riječi i doktrine koje obično razumiju sa stvarnim životom, što im omogućuje da istinski razumiju istinu. Nije li to ono što bi starješine i djelatnici trebali činiti? Vođenje Božjeg izabranog naroda u istina-stvarnost prvenstveno uključuje korištenje istine za rješavanje predodžbi i uobrazilja Božjeg izabranog naroda i njihovih iskvarenih naravi. Ovaj pristup donosi najbolje rezultate. Što su starješine i djelatnici sposobniji koristiti istinu za rješavanje problema, to Božji izabrani narod lakše može razumjeti istinu. Na taj će način znati kako primjenjivati i koristiti Božju riječ u stvarnom životu. Ako starješine i djelatnici često vode Božji izabrani narod u rješavanju stvarnih problema, moći će dovesti Božji izabrani narod u istina-stvarnost i također integrirati Božju riječ u vlastiti svakodnevni život. Neki ljudi kažu: „Nije li ovaj zahtjev za starješine i djelatnike prezahtjevan? Kako možemo imati toliko razumijevanja?” Vi ga možda niste imali prije, ali zar ne možete učiti i vježbati kako biste postigli ovaj rezultat? To je način na koji Božje djelo obučava starješine i djelatnike i Božji izabrani narod da uđu u istina-stvarnost. Ako ne znate kako, možete učiti i vježbati. Bez obzira na to koji se problemi pojave, morate naučiti promišljati o sebi i spoznati sebe na temelju Božjih riječi; to je proces vježbanja. Nakon što nekoliko puta vježbate i postignete rezultate, imat ćete put i znati kako primjenjivati istinu. Kada Bog dođe djelovati, to je način na koji On vodi ljude da nauče ući u istina-stvarnost. Starješine i djelatnici trebali bi često komunicirati s braćom i sestrama, zajedno se suočavati s problemima, zajedno rješavati probleme i dobro obavljati crkveni rad. Kako bi crkvene starješine trebale voditi Božji izabrani narod? Glavni način je voditi Božji izabrani narod da prepoznaje i rješava probleme u stvarnom životu, da primjenjuje i doživljava Božju riječ u stvarnom životu, tako da Božji izabrani narod ne samo da može primjenjivati istinu, već i razlučivati negativne stvari i negativne ljude – lažne starješine, lažne djelatnike, zle ljude, nevjernike i antikriste. Svrha razlučivanja različitih ljudi jest rješavanje problema. Samo temeljitim rješavanjem ometanja koja uzrokuju zli ljudi i antikristi, crkveni rad može nesmetano napredovati, a Božja volja se može provoditi u crkvi. Istovremeno, postupanje sa zlim ljudima služi i kao upozorenje da se izbjegavaju pogreške ili činjenje zla, omogućujući osobi da postigne to da se boji Boga i kloni se zla. Na taj način, ne samo da ispunjavate svoju dužnost i stječete ulazak u život, već i razumijete istinu i ulazite u istina-stvarnost. Nije li to kao ubiti dvije muhe jednim udarcem? Kada razumijete istinu i možete rješavati probleme, to dokazuje da posjedujete kov da budete starješina ili djelatnik i ispunjavate uvjete za obuku u Božjoj kući; stoga biste trebali preuzeti vodstvo i usmjeravati braću i sestre u učenju razlučivanja različitih ljudi, događaja i stvari u stvarnom životu; postići razumijevanje istine; znati kako postupati sa svim vrstama ljudi koji prekidaju i ometaju crkveni rad; znati kako primjenjivati istinu, postupati s različitim ljudima prema načelima i u zajedništvu razgovarati o istini kako biste riješili probleme. To je vaša odgovornost. Primjenjujući to na taj način, ulazite u stvarnost Božjih riječi. Naučit ćete lekcije, steći sposobnost razlučivanja i razumjeti Božje nakane u svakoj stvari koja vam se nađe na putu u stvarnom životu, imajući načela primjene u načinu na koji rješavate stvari, postupate s ljudima i vršite svoje dužnosti. Na taj ćete način moći primjenjivati istinu. Božji zahtjev za ljude je postizanje takvih rezultata. Stoga, bez obzira na probleme, uvijek morate naučiti lekciju i razviti sposobnost razlučivanja; ne smijete dopustiti da vam stvari izmaknu, niti smijete propustiti nijednu priliku da naučite lekciju i razvijete sposobnost razlučivanja. Budući da se nešto dogodilo, ne smijemo tome pristupiti s negativnim stavom, pritužbama; umjesto toga, trebali bismo se s time suočiti s pozitivnim stavom. Kako se to radi? Traganjem za istinom kako bi se riješio problem. Svi ljudi imaju iskvarenu narav, a njihova ljudskost može biti ili dobra ili zla, pa kako se onda ne bi pojavili problemi kada se ljudi okupe? Kakav bi trebao biti tvoj stav, s obzirom na to da je Bog za tebe postavio ovo okruženje, da ti je pokazao takve ljude, događaje i stvari koji se događaju oko tebe? Zahvali Bogu što je pred tebe iznio ove različite probleme. On ti daje priliku da vježbaš i učiš lekcije te da uđeš u istina-stvarnost. Kao starješina ili djelatnik, također bi trebao zahvaliti Bogu što ti je pružio takvu priliku. Bez obzira na to na kakve probleme naiđeš, moraš voditi braću i sestre da zajedno s tobom uče razlučivati, izvlačiti pouke i stjecati uvide. Dodatno, moraš ih voditi da zajedno s tobom promišljaju i razumiju koje predodžbe i uobrazilje ljudi imaju u vezi s problemom, koji iskrivljeni stavovi postoje, koje su lekcije naučene iz susreta s tom stvari, koje su pogrešne predodžbe i stavovi riješeni i koje su istine na kraju shvaćene. Tako treba doživljavati Božje djelo, ne propuštajući ni jednu jedinu stvar. Ako si nekoliko godina doživljavao Božje djelo i riješio mnoge probleme, vidjet ćeš da su Božje riječi sve istina i da apsolutno mogu očistiti ljude i spasiti ih od Sotoninog utjecaja. Kada ljudi razumiju i steknu istinu, vidjet će da su Božje riječi u potpunosti ispunjene i ostvarene. Kada Božji izabrani narod bude sposoban primjenjivati i doživljavati Božje riječi, tada će moći integrirati Božje riječi u svoj stvarni život, ispravno koristiti Božju riječ za gledanje na ljude i stvari te mjeriti ljude i sve što čine Božjom riječju, umjesto da se oslanjaju na ono što vide ili na svoje osjećaje, a svakako ne na predodžbe i uobrazilje. Jednom kada nauče te lekcije, postaje im lakše živjeti po Božjim riječima i često mogu živjeti u Božjoj prisutnosti. Na taj su način starješine i djelatnici u svom radu u potpunosti u skladu s mjerilom, a njihove su odgovornosti ispunjene. Samo kada starješine i djelatnici temeljito obave svoj posao, Božji izabrani narod može postići te dobitke. Ako u mnogim situacijama s kojima se susrećeš ne znaš kako voditi braću i sestre da uče lekcije i ne možeš razlučiti različite ljude, događaje i stvari, onda si slijepac, otupio i tupavi smušenjak. Suočen s takvim situacijama, ne samo da ćeš ti biti shrvan, nesvjestan kako se nositi s njima i nesposoban za ovaj posao, već će to utjecati i na iskustvo braće i sestara s tim ljudima, događajima i stvarima. Ako ti postupaš neispravno, ne radiš nikakav posao, ne kažeš ni jednu jedinu riječ u razgovoru u zajedništvu o istini koju bi trebao, i ne možeš reći ništa korisno ili poučno drugima, tada kada se mnogi ljudi suoče s tim ljudima, događajima i stvarima koji uzrokuju prekide i ometanja, ne samo da neće uspjeti prihvatiti te stvari od Boga, pozitivno i aktivno se prema njima odnositi i učiti lekcije iz njih, već će njihove predodžbe i nepovjerenje prema Bogu postajati sve ozbiljniji, kao i njihova sumnja u Njega. Nije li to posljedica toga što starješinama i djelatnicima nedostaje istina-stvarnost i što ne mogu koristiti istinu za rješavanje problema? Nije li to znak da starješine i djelatnici ne mogu obavljati stvarni posao? Nisi dobro obavio crkveni rad, nisi dovršio poslanje koje ti je Bog dao, nisi ispunio odgovornosti starješina i djelatnika i nisi izveo braću i sestre ispod Sotonine vlasti. Oni i dalje žive u iskvarenoj naravi i Sotoninim iskušenjima. Ne odgađaš li ti ulazak u život Božjeg izabranog naroda? Nanosiš ljudima veliku štetu! Kao starješina ili djelatnik, trebao bi prihvatiti Božje poslanje, voditi braću i sestre pred Boga, dopustiti Božjem izabranom narodu da jede i pije Božje riječi kako bi postigao razumijevanje istine i vršio svoje dužnosti s načelima, čime se povećava njihova vjera u Boga. Ne samo da ti nisi uspio tako postupati, već nisi ni ograničio ni riješio ometanja koja su uzrokovali zli ljudi, nanoseći štetu ulasku u život Božjeg izabranog naroda. Nakon što su godinama vjerovali u Boga, ne samo da nisu napredovali i nisu razumjeli istinu ili stekli spoznaju o Bogu, već su čak razvili mnoge predodžbe i pogrešna razumijevanja o Bogu, bez ikakve stvarne pokornosti. Nije li onda sve što si ti učinio zapravo prekidanje i ometanje Božjeg djela? Ne samo da ti nisi vodio Božji izabrani narod u istina-stvarnost ili ih zaštitio, već si umjesto toga dopustio da ih ometaju zli ljudi te da ih zalude i kontroliraju antikristi. Zar nisi činio ono što žalosti tvoj narod, a raduje neprijatelje? Zar nisi pomagač zla? Radio si tako dugo; međutim, ne samo da nisi uspio postići pozitivne rezultate, već si čak i povećao udaljenost između braće i sestara i Boga, i učinio da Božji izabrani narod godinama vjeruje u Boga bez razumijevanja istine ili znanja o tome kako razlučiti prekidanja i ometanja zlih ljudi, ozbiljno utječući na njihov ulazak u život. U čemu je ovdje problem? Nije li to činjenje mnogo zla? Bez obzira na to koji posao starješine i djelatnici obavljaju, ako ne mogu djelovati u skladu s Božjim zahtjevima te rješavati stvari i probleme u skladu s istina-načelima, njihov će utjecaj sezati dalje od njih samih ili od samo nekoliko ljudi; utjecat će na crkveni rad, na ulazak u život cjelokupnog Božjeg izabranog naroda u crkvi, na rezultate vršenja dužnosti Božjeg izabranog naroda, na rezultate širenja evanđelja kraljevstva, pa čak i na to hoće li Božji izabrani narod biti spašen i doveden u Božje kraljevstvo – na sva ta područja bi to moglo utjecati. Neki ljudi vjeruju u Boga, ali slijede lažne starješine i antikriste, što rezultira njihovom propašću. To je baš kao ljudi u vjerskim krugovima koji postanu zaluđeni i kontrolirani od strane pastora i starješina, što dovodi do toga da ne uspiju dočekati Boga po Njegovom povratku i umjesto toga padnu u katastrofu. Sve je to dokaziva istina. Stoga je sposobnost razlučivanja lažnih starješina i antikrista izuzetno korisna za ulazak u život Božjeg izabranog naroda!

Dvanaesta odgovornost starješina i djelatnika zahtijeva od njih da obave tri najvažnija zadatka: Prvo, moraju prepoznati različite ljude, događaje i stvari koji uzrokuju prekide i ometanja u crkvenom radu. Drugo, nakon što ih razluče i okarakteriziraju, moraju odmah zaustaviti i ograničiti zle ljude; to je drugi korak. Treće, dok zaustavljaju i ograničavaju zle ljude i preokreću situaciju, moraju često u zajedništvu razgovarati o Božjim riječima s braćom i sestrama kako bi razotkrili zla djela zlih ljudi, te pomno pratiti reakcije i razumijevanje braće i sestara u vezi s tim pitanjem, odmah ispravljajući sve netočne stavove koje imaju. Naravno, ako neka braća i sestre koji teže istini imaju uvide, treba ih poticati da više sudjeluju u razgovoru. Dodatno, starješine i djelatnici također bi trebali pomoći onima koji su slabi ili malenog rasta i poticati ih da više govore. Namjeravani rezultat je pomoći braći i sestrama da steknu sposobnost razlučivanja i nauče lekcije iz događaja koji se zbivaju, učeći razlučivati ljude i stvari. Svrha razlučivanja ljudi i stvari je omogućiti im da točno razumiju različite vrste ljudi i da se, u skladu s istina-načelima, prema njima ophode koristeći ispravne metode, dok istovremeno i sami uče lekcije. Koje bi lekcije trebali naučiti? Trebali bi promatrati kakav je Božji stav prema tim ljudima kada On raščlanjuje i razotkriva njihova stanja – poznavanje Božjeg stava prema tim ljudima čini jasnijim kakva bi osoba trebala biti i kojim putem treba ići, zar ne? (Da.) Ukratko, konačni rezultat koji treba postići jest da Božji izabrani narod razumije istinu i uđe u stvarnost u stvarnom životu, da može normalno vršiti svoje dužnosti i pokoravati se Božjim orkestracijama i aranžmanima. Na taj će način obavljanje crkvenog rada od strane starješina i djelatnika biti u skladu s Božjim nakanama. Sudeći prema tri koraka obavljanja ovog posla, je li teško starješinama i djelatnicima dobro obaviti ovaj posao? (Ne.) Ako se oslanjate na ljudsku dobrotu i kov, može biti donekle naporno dobro obaviti ovaj posao, jer nećete postići rezultat koji Bog zahtijeva i nećete ispuniti istinske odgovornosti starješina i djelatnika. Možete li dobro obaviti ovaj posao ako se oslanjate na iskvarenu ljudsku narav? (Ne.) Preciznije rečeno, oslanjati se na iskvarenu narav pri obavljanju ovog posla znači postupati prema vlastitim idejama. Do čega će to dovesti? (Uzrokovat će kaos u crkvi.) To je jedna posljedica: što više radite, stvari postaju kaotičnije. Što je kaos? Koja su specifična stanja kaosa? To je kada, tijekom okupljanja, ljudi ne mogu normalno jesti i piti Božje riječi ili u zajedništvu razgovarati o istini. Uvijek postoje zli ljudi i nevjernici koji uzrokuju ometanja, ili postoje stalne svađe, pri čemu svi ostaju pri svojim stavovima i formiraju frakcije i klike; braći i sestrama nedostaje sposobnost razlučivanja i ne znaju što da rade, oni s duhovnim razumijevanjem i koji vole istinu također su ometeni, a njihov život ne raste. U takvoj crkvi, zli ljudi i nevjernici u potpunosti drže vlast, a Duh Sveti ne djeluje. U takvoj crkvi, bez obzira na to što se dogodi, ljudi svi pričaju u isto vrijeme, izražavajući svakakve stavove, a jedva da se iznese ijedan ispravan stav. Crkva se brzo podijeli na nekoliko frakcija, među ljudima nema jedinstva i nema ni traga djelovanju ili usmjeravanju Duha Svetoga. Ljudi se paze jedni drugih i sumnjičavo gledaju jedni na druge; dvije ili tri skupine bore se za moć i profit; svatko traži vlastite zaštitnike, te napada i isključuje neistomišljenike; i mogu se počiniti svakakva zla djela. To je prizor kaosa. Kako je ta situacija uzrokovana? Nije li to zato što starješine i djelatnici nisu u stanju obavljati svoj posao? (Da.) Starješine i djelatnici koji rade prema vlastitim idejama donose takve posljedice. Što znači raditi prema vlastitim idejama? To znači ne razumjeti istinu, nemati načela i djelovati slijepo na temelju iskvarene naravi te ljudskih predodžbi i uobrazilja, što dovodi do još kaotičnijeg stanja u crkvi. Neki bi ljudi mogli reći: „Kako u crkvi može biti zlih ljudi koji uzrokuju ometanja? Ne znam tko je u pravu, a tko u krivu, niti na koju stranu da stanem.” Drugi bi mogli reći: „Crkva je podijeljena na nekoliko frakcija. Kako bismo trebali živjeti crkveni život? Svako okupljanje je besplodno i gubitak vremena. Ako nastavimo vjerovati na ovaj način, nećemo postići nikakve rezultate.” Kada crkva postane toliko kaotična da Božji izabrani narod ne može živjeti crkveni život, Bog je u potpunosti s prezirom odbacuje. To jasno pokazuje da dok god zli ljudi i nevjernici drže vlast, oni će uništiti crkvu. Crkva ne može funkcionirati bez dobrih ljudi i onih koji primjenjuju istinu kao starješine i djelatnici – bez njih će biti nemoguće držati stvari pod kontrolom! Ako se zli ljudi i nevjernici ne ograniče, neće biti crkvenog života, a normalan red crkve bit će u potpunosti poremećen i pretvorit će se u potpuni kaos. To je rezultat koji nastaje kada starješine i djelatnici ne obavljaju dobro svoj posao. Ako starješine i djelatnici ne mogu prihvatiti istinu, voditi računa o Božjim nakanama ili se osloniti na Boga, tada neće moći dobro obavljati crkveni rad. Neće moći riješiti nikakve probleme koji se pojave u crkvi niti riješiti ikakve poteškoće s kojima se suočava Božji izabrani narod. Mogu li takvi starješine i djelatnici donijeti dobre rezultate ako drže vlast? Oni mogu samo donijeti kaos u crkvu – na kraju, to je vrsta situacije koja nastaje. Ta crkva tada postaje pusta, mjesto gdje Sotona drži vlast; kvari se i postaje nešto drugo. Bog neće priznati tu crkvu, a Duh Sveti neće djelovati u njoj. Takva crkva postoji samo imenom i trebalo bi je zatvoriti.

Raščlanjivanje očitovanja lažnih starješina u pogledu dvanaeste odgovornosti

I. Lažni starješine imaju loš kov i nisu u stanju prepoznati probleme prekidanja i ometanja

To su zadaci koje starješine i djelatnici moraju obavljati kako je navedeno u dvanaestoj odgovornosti; sada nećemo u zajedništvu razgovarati o konkretnijim primjerima. Tema današnjeg razgovora je razotkriti specifična očitovanja lažnih starješina dok obavljaju te zadatke i utvrditi koja ponašanja odražavaju bit lažnih starješina i mogu se koristiti da se osoba okarakterizira kao takva. To je glavna tema današnjeg razgovora. Prvo, zahtjev za starješine i djelatnike u ovom poslu je da pravovremeno prepoznaju različite ljude, događaje i stvari koji uzrokuju prekide i ometanja u Božjem djelu i normalnom redu crkve. Pravovremeno prepoznavanje je zahtijevano mjerilo za starješine i djelatnike. Kad god se nešto pojavi, čim postoji i najmanji nagovještaj da nešto nije u redu, kao što su znakovi da zli ljudi počinju spletkariti, ili da netko pokazuje naznake izazivanja nevolja, starješine i djelatnici bi to trebali osjetiti i biti na oprezu. Ako su otupljeni i tupavi, bit će problematično. Pogotovo u situacijama gdje zli ljudi uzrokuju ometanja, čim se taj problem počne pojavljivati, a nejasno je što točno ti ljudi namjeravaju učiniti ili kako će se situacija razvijati – to jest, kada starješine i djelatnici još ne mogu prozreti tu stvar – ne bi trebali postupati slijepo ili ih preuranjeno uznemiriti, kako bi izbjegli pogrešnu procjenu. Međutim, to ne znači ne primijetiti i ne biti svjestan situacije. Umjesto toga, to znači čekati i promatrati kako bi se vidjelo kako se stvari razvijaju i koje su namjere, ciljevi i motivi tih ljudi. To je posao koji starješine i djelatnici trebaju obaviti. Kada se situacija razvije do određene mjere, i ti ljudi počnu izbacivati negativnost i širiti zablude, uzrokujući ometanja Božjem izabranom narodu, starješine i djelatnici bi trebali pravovremeno djelovati. Trebali bi ustati bez oklijevanja da razotkriju, raščlane i ograniče zla djela tih pojedinaca, pomažući drugima da nauče lekcije te da razluče i prozru zle ljude. To je proces pravovremenog i točnog prepoznavanja različitih ljudi, događaja i stvari koji uzrokuju prekide i ometanja – to znači da starješine i djelatnici obavljaju ovaj posao. Glavni cilj ovog posla je prepoznati različite ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju crkveni rad, a zatim ih pravovremeno riješiti. To je ono što starješine i djelatnici mogu postići. Dakle, koja su očitovanja lažnih starješina u ovom poslu? Kako možemo raščlaniti i razlučiti lažne starješine? Očito, lažni starješine ne mogu pravovremeno i točno prepoznati ometanja koja zli ljudi uzrokuju u crkvenom radu. To je najočitiji problem u obavljanju crkvenog rada od strane lažnih starješina – oni ne mogu razlučiti ometanja koja zli ljudi uzrokuju u crkvenom radu. Zašto reći da lažni starješine ne mogu prepoznati probleme ili prozreti suštinu problema? Postupci nekih ljudi očito prekidaju i ometaju crkveni rad, ali lažni starješine ne mogu razlučiti ili uočiti probleme; oni su slijepi. Neki ljudi u crkvi izbacuju negativnost, zaluđuju i ometaju druge. Drugi formiraju klike, tajno se upuštajući u mutne poslove, često osuđujući određene pojedince iza njihovih leđa. Treći pak se bezobzirno zavode druge i koketiraju jedni s drugima. Lažni starješine se prave da ne vide te stvari; potpuno su nesvjesni ozbiljnosti tih problema te toga na koliko će ljudi koji teže istini i vršenju dužnosti utjecati ako se ti problemi ne riješe, kao i kakve će posljedice donijeti, pa ih ignoriraju. Kada neki ljudi primijete probleme i prijave ih lažnom starješini, lažni starješina može reći: „Svi su oni braća i sestre – tko ne otkriva neku iskvarenost? Tko nema osjećaje i želje? Nemojte olako suditi ili osuđivati druge!” Bez obzira na to koliko je nešto u crkvi apsurdno, opako ili suprotno istini, lažni starješine to jednostavno ne vide. Neki ljudi, tijekom okupljanja, uvijek govore negativno, govoreći stvari poput: „Stalno govore da je Božji dan blizu – kada zapravo dolazi?” Neka braća i sestre su nesvjesno pogođeni time, ali kakav je odgovor lažnog starješine? On to smatra normalnom slabošću i ne uspijeva vidjeti da je to izbacivanje negativnosti, zaluđivanje i ometanje drugih. Neka braća i sestre su očito pogođeni u vršenju svojih dužnosti. Više ne žele propovijedati evanđelje i više se ne pridružuju okupljanjima pozitivno ili proaktivno. Svaki put kada je okupljanje, moraju biti pozvani da prisustvuju. Ipak, lažni starješina to ne vidi kao problem. On ne primjećuje kakve se promjene događaju među svima u crkvi kada se ovaj problem pojavi. On jednostavno mehanički održava okupljanja, držeći se pravila, nesvjestan što se događa iza kulisa, promjena u stanjima ljudi, koje probleme ljudi imaju, tko ih je uzrokovao, tko su glavni krivci, od koga su problemi potekli i koja točno pitanja treba riješiti – on ne može uočiti ništa od toga. Je li to zato što je slijep pa ne može uočiti te stvari? (Ne.) Budući da mu ne nedostaje vid, zašto onda, kada se tako ozbiljni prekidi, ometanja i očite zablude pojave unutar crkve, on ih ne uspijeva vidjeti ili prepoznati? Očito, ovaj starješina je slijep i nedostaje mu duhovno razumijevanje. Neki ljudi kažu: „Iako ne mogu prepoznati te probleme, mogu čitati Božje riječi ljudima tijekom okupljanja. Bez obzira na to kako ljudi razumiju njihovo čitanje ili donosi li ono ikakve rezultate, oni ustrajno čitaju Božje riječi. Samo iz tog razloga, mogu se smatrati dobrim starješinom.” Oni se usredotočuju samo na čitanje Božjih riječi – ako to ne dovodi do nikakvih rezultata, nije li to samo formalnost? Ako ne mogu rješavati probleme, kakvu korist ljudi mogu imati od okupljanja? Je li onda ovaj starješina lažni starješina? (Da.) Jedno očitovanje lažnog starješine prilikom obavljanja ovog posla je sljepoća. Oni su slijepi – bez obzira na to koliko je problem očit ispred njih ili se događa oko njih, oni ga ne mogu vidjeti niti prepoznati. Izvana se može činiti da cijene Božje riječi više od prosječne osobe, ali ne razumiju o čemu govore Božje riječi, na koje se ljude odnose ili kojim se situacijama bave – ne mogu primijeniti Božje riječi na stvarni život. Dakle, kakvo je razumijevanje o kojem oni razgovaraju u zajedništvu? Je li u skladu s istinom? Mogu li riješiti stvarne probleme? (Ne.) Kada propovijedaju, sipaju prazne fraze, kao da imaju veliko razumijevanje istine, ali ne mogu prepoznati očita ometanja koja uzrokuju zli ljudi u crkvi, ponašajući se umjesto toga kao da se ništa nije dogodilo. Pokazuje li to da razumiju istinu i imaju sposobnost razlučivanja? Imaju li istinsko razumijevanje Božjih riječi? (Ne.) Ako mogu normalno čitati Božje riječi, zašto ih ne mogu koristiti za promatranje i rješavanje problema? Zašto im se um nikada ne otvara kada čitaju Božje riječi? Zašto nemaju oštar um kada čitaju Božje riječi? U čemu je korijen ovog problema? Zašto su slijepi? Što je uzrok njihove sljepoće? (To je zato što im nedostaje sposobnost razumijevanja Božje riječi i imaju izuzetno loš kov.) Točno. Nije da su im oči slijepe, već im je srce slijepo. Što znači imati slijepo srce? To znači imati izuzetno loš kov i nemati sposobnost razumijevanja Božjih riječi. Bez obzira na to koliko Božjih riječi pročitaju, razumiju ih samo na površnoj razini. Ne mogu ih povezati s različitim ljudima, događajima, stvarima i situacijama koje se pojavljuju u crkvi, niti mogu postupati, rješavati i nositi se s različitim problemima u skladu s istina-načelima. To je korijen njihove sljepoće – imaju loš kov i nisu sposobni za ovaj posao. Stoga, bez obzira na to koliko marljivo uče i rigorozno se obučavaju, i bez obzira na to koliko se trude da marljivošću nadomjeste nedostatak sposobnosti, mogu li ispuniti odgovornosti starješina i djelatnika? Ne mogu. Ti su ljudi vrijedni žaljenja. Bez obzira na to koliko se opreme riječima i doktrinama, ne mogu ispuniti odgovornosti starješina i djelatnika niti obavljati ovaj posao.

Maločas smo razgovarali u zajedništvu o jednom očitovanju tih lažnih starješina, a to je da ne mogu vidjeti da djela zlih ljudi i antikrista uzrokuju smetnje crkvi, niti mogu prozreti bit zlih ljudi i antikrista. Kad se susretnu sa stvarima u kojima zli ljudi uzrokuju prekide i ometanja, ponekad bi mogli primijetiti tračak naznake, ili, bilo kroz svoje iskustvo, osjećaj ili intuiciju, mogu tek osjetiti da nešto nije sasvim u redu, da su izraz lica te osobe, pogled u njezinim očima i njezine riječi pomalo nenormalni. Možda imaju neki osjećaj, ali ne mogu prozreti mnoge stvari i većinu problema ne uspijevaju prepoznati. Što je razlog tome da ne mogu prozreti bit problema? To uključuje još jedno pitanje. Tako su marljivi, borave u svojim sobama cijeli dan pišući propovijedi, praveći bilješke o svojoj duhovnoj posvećenosti, zapisujući svoja shvaćanja i iskustva Božjih riječi, učeći himne, postavljajući si ciljeve o tome koliko će se puta dnevno moliti, koliko će Božjih riječi pročitati i koliko će propovijedi poslušati te u kojem roku će napisati članak s iskustvenim svjedočanstvom – oni završe sve te zadatke, pa zašto onda i dalje ne mogu prozreti stvari kad se dogode? Oni ne razumiju istinu. Znaju samo sipati riječi i doktrine i ne mogu rješavati stvarne probleme. Neki ljudi uvijek govore riječi i doktrine kako bi zaluđivali druge, a lažni starješine to ne mogu prozreti. Iako ponekad osjete da nešto nije u redu, da bi mogao postojati problem, videći da ti ljudi ne izgledaju zli, oni ipak puste da stvar prođe na smušen način. Nisu u stanju tražiti istina-načela kako bi razlučili takve probleme, pa čak i ako su pročitali Božje riječi koje razotkrivaju stanja i bit takvih ljudi, ne znaju kako ih povezati s tim situacijama. Um im je smušen i ne mogu prozreti te stvari. Kad žele tragati, ne znaju kako to izraziti. Dugo govore, a da ne objasne bit problema niti da jasno opišu kakva su sveukupna očitovanja takvih ljudi, kakvi su njihova ljudskost, težnja, obavljanje dužnosti i odlučnost da se daju za Boga, ili kakav je njihov stav prema istini i jesu li oni ljudi koji prihvaćaju istinu. Ti lažni starješine ne mogu prozreti niti jasno objasniti te stvari. Čak i ako osjete da postoji problem, oni nadugo brbljaju, govoreći hrpu stvari, a da ne kažu jasno što žele reći. Njihovi slušatelji moraju biti u stanju razlučiti, izdvojiti ključne točke i analizirati njihove riječi kako bi znali koja pitanja postavljaju, kakvo je sveukupno stanje osobe koju opisuju i kako bi na kraju okarakterizirali bit te osobe – je li zla ili dobra, je li netko tko teži istini ili tek službenik. Kad lažnog starješinu zamoliš da opiše problem ili postavi pitanje, on nikada ne može jasno opisati korijen i bit problema ili njegovu srž. Ukratko, lažni starješine nemaju nikakav poseban stav prema problemima koje ne mogu prozreti, a kod stvari gdje mogu primijetiti neke naznake, i dalje ne mogu prozreti bit tih problema. Čak i kad neki ljudi izbacuju negativnost i šire predodžbe, uzrokujući štetan utjecaj na crkveni život, oni to ne mogu prozreti. Ne mogu prozreti niti okarakterizirati bit problema s njegove površine ili u njegovu začetku. Naravno, prozreti bit problema nije jednostavna stvar. Najvažnija stvar u crkvenom radu jest prozreti bit različitih ljudi na temelju Božjih riječi. Oni koji razumiju istinu mogu to postići, ali lažni starješine i lažni djelatnici ne mogu. Kad vide antikriste kako ometaju crkveni rad, ne mogu prozreti bit problema i čak brane antikriste, govoreći: „Oni samo razotkrivaju neke iskvarene naravi i pomalo su oholi, samovoljni i svojevoljni. I dalje mogu podnositi teškoće dok obavljaju svoje dužnosti. Zato im ne bismo trebali suditi i osuđivati ih; ne bismo trebali praviti od toga veliku stvar.” Drugi pitaju: „Ako mogu podnositi teškoće dok obavljaju svoje dužnosti, jesu li oni ljudi koji teže istini? Jesu li iza kulisa poticali, zaluđivali ili privlačili druge? Jesu li uzvisivali sebe i svjedočili za sebe?” Lažni starješine ne mogu prozreti te stvari. Postoje čak i neki ljudi koji, pod zastavom svjedočenja za Boga, namjerno kleveću i hule na Boga te hotimice šire neutemeljene glasine dok analiziraju i govore o spoznaji vlastitih predodžbi o Njemu. Nakon što ih čuju kako to čine, lažni starješine mogu osjetiti da to što su rekli zvuči pomalo čudno, ali ne mogu prozreti ozbiljnost problema, a još manje mogu vidjeti negativan utjecaj i teške posljedice koje te riječi donose. Stoga, različiti prekidi i ometanja koji se događaju točno pred njihovim nosom ili im prođu potpuno nezapaženo, ili ako ih i primijete, ne znaju kako ih okarakterizirati ili kako povući veze između Božjih riječi i tih situacija. Te vrlo jasne stvari za njih postaju potpuna zbrka. Lažni starješine su smušenjaci. U crkvi ne mogu razlučiti koji ljudi teže istini i koji su istinski vjernici koji mogu prihvatiti istinu. Ne mogu razlučiti koji ljudi ne teže istini, ali su i dalje u stanju službovati te su uglavnom voljni platiti cijenu i postupati u skladu s načelima te su relativno poslušni i pokorni, unatoč tome što povremeno izgovore neke negativne riječi. Također ne mogu razlučiti koji ljudi isključivo igraju negativne uloge, izbacuju negativnost i osuđuju druge te uvijek imaju predodžbe o svim radnim aranžmanima Božje kuće i o pravilima i zahtjevima u vezi sa svim aspektima rada u Božjoj kući, gajeći stav otpora, a ne prihvaćanja, i koji su posebno bez poštovanja prema tim stvarima, čak do te mjere da ih osuđuju. Ukratko, lažni starješine ne mogu prozreti nijednu vrstu ljudi. Što je još gore, u crkvi postoje neki ljudi koji često šire predodžbe, izbacuju negativnost i čak ni ne čitaju Božje riječi tijekom okupljanja. Uvijek formiraju klike, upuštajući se u ljubomoru i sukobe. Neki ljudi uvijek žele biti starješine, uvijek žele živjeti na račun crkve i uvijek žele prigrabiti imovinu Božje kuće. Postoje i neki ljudi koji se izvana naizgled dobro ponašaju, ali ne igraju nikakvu pozitivnu ulogu u svojim dužnostima. Lažni starješine ne mogu prozreti te negativne likove i ne mogu ih kategorizirati. Ne mogu prozreti kojim putem ti ljudi idu, koja je njihova bit i jesu li oni ljudi koji prihvaćaju istinu. Nije li to problem s kovom lažnih starješina? Ti lažni starješine imaju izuzetno loš kov. Što god da rade, potpuni je nered, a svaki posao koji poduzmu završi u potpunom rasulu.

Neki ljudi troše prinose bez načela kad kupuju stvari za Božju kuću, kupujući stvari svojevoljno bez dobivanja dopuštenja. Lažni starješine, vidjevši to, čak kažu: „Iako su potrošili malo više novca, namjere su im bile dobre. Kad kupujemo stvari za Božju kuću, trebali bismo kupiti najbolje; to nije bacanje novca. Zar se prinosi ne bi trebali tako koristiti?” Ima li načela u njihovim riječima? (Ne.) Dakle, kakve su to riječi? Nisu li smušene? Riječi bez načela su smušene riječi, a i neutemeljene riječi su smušene riječi. Neki ljudi često govore riječi i doktrine tijekom crkvenog života; posebno su rječiti i govore na strukturiran način koji zvuči prilično organizirano te posjeduju izvrsne govorničke vještine. Što lažni starješine kažu o takvim ljudima? „Naš crkveni život u potpunosti ovisi o tome i tome. On je najrječitiji i ima najveće razumijevanje Božjih riječi. Bez njega bi naš crkveni život bio nevjerojatno suh i nezanimljiv.” Pritom ne znaju da ti ljudi govore samo riječi i doktrine. Bez obzira na to koliko ih osoba sluša, neće zadobiti nikakvo duhovno izgrađivanje, neće razumjeti istinu niti će znati kako povezati istinu sa sobom da bi razumjela vlastito stanje i riješila svoje probleme. Pod laskanjem i poticanjem lažnih starješina, ljudima koji govore riječi i doktrine, onima koji vole biti u središtu pozornosti, pa čak i onima koji često skreću s teme u svojim govorima te na svakom okupljanju trabunjaju o ekstravagantnim, besmislenim i širokim temama, svima je dan prostor za nastup. Lažni starješine ih ne mogu razlučiti i čak ih smatraju talentiranim ljudima, laskajući im riječima: „Vi tako dobro govorite; zašto ne pišete članke s iskustvenim svjedočanstvom? Kakva šteta!” U crkvi, te sveučilišne studente, profesore i intelektualce lažni starješine smatraju blagom. Kažu: „Ovi intelektualci i profesori su talentirani pojedinci. Imaju golemo iskustvo i ugled u društvu. Ako postanu starješine i djelatnici u crkvi, može se obaviti više posla, a Božji izabrani narod može imati više koristi i više dobiti. U budućnosti će crkveni rad u potpunosti ovisiti o njima. Ako nas ovi intelektualci vode, naša vjera u Boga sigurno će donijeti blagoslove.” Stoga, u crkvama gdje su prisutni lažni starješine, oni koji imaju status u društvu, oni koji su obrazovani, oni koji su rječiti, oni koji na prazan način govore o riječima i doktrinama, oni koji imaju neki ugled, i tako dalje – svi ti ljudi koji nemaju nimalo istina-stvarnosti – drže dominantne položaje u crkvi i lažni starješine se prema njima odnose kao da su glavne snage, pa čak i takozvani stupovi crkve. Kad se nešto dogodi u crkvi, lažni starješine kažu: „Idite pitati toga i toga; on je bio direktor tvrtke”, ili „Idite pitati tu i tu; ona je bila profesorica na tom i tom sveučilištu”, ili „Idite pitati toga i toga; on je bio glavni odvjetnik u odvjetničkom uredu.” Lažni starješine odnose se prema tim ljudima kao prema stupovima i glavnim snagama crkve. Može li crkveni život biti dobar u takvim okolnostima? (Ne.) Dakle, koji je rezultat? Te takozvane glavne snage i stupovi potajno ili čak otvoreno bore se za status i formiraju klike te često šire predodžbe i neutemeljene glasine. Braća i sestre u crkvi koji su istinski vjernici, vole istinu, mogu prihvatiti istinu i imaju čisto razumijevanje istine često su od njih isključeni i potiskivani. Te takozvane ugledne društvene ličnosti, bilo da obavljaju svoje dužnosti ili poduzimaju bilo koji posao, nemaju nimalo odanosti i nikada ne postupaju u skladu s istina-načelima – one u potpunosti slijede puteve nevjerničkog društva. Stoga, u takvoj crkvi, oni koji istinski teže istini, oni koji imaju čisto razumijevanje i oni koji posjeduju nešto ljudskosti i imaju osjećaj za pravdu, nemaju prostora za govor, nemaju pravo govoriti, i zasigurno nemaju pravo donositi odluke. Bez obzira na to što se dogodi u crkvi, konačni donositelji odluka uvijek su ta skupina takozvanih ključnih članova. Lažni starješine idoliziraju te ljude i slijepo im vjeruju, pa se na kraju oslanjaju na njih za rješenja kad god se nešto dogodi. Da ti ljudi teže istini i postupaju u skladu s istina-načelima, to bi bila dobra stvar. Međutim, većina tih ljudi ne teži istini. Posjeduju nešto znanja i obrazovanja, imaju društveni status, a povrh toga, imaju lažljivu i podmuklu ljudskost te su slatkorječivi i vješti u zaluđivanju drugih. To je upravo priroda i bit antikrista. Koji je rezultat toga što se lažni starješine oslanjaju na te ljude? Oni potpuno poremete rad crkve i red crkvenog života te unište ulazak u život Božjeg izabranog naroda, uzrokujući da crkva potpuno izgubi svoje svjedočanstvo. Neki lažni starješine se nadaju da će u crkvi imati neku veliku zvjerku koja razumije politiku i aktualna događanja, misleći: „Kad bi postojala takva osoba da proširi razmjere crkve, ojača njezin utjecaj i poboljša njezin ugled, rad na širenju evanđelja imao bi nade. To bi uistinu bio razlog za slavlje!” U crkvama koje kontroliraju lažni starješine, tijekom crkvenog života neki ljudi opširno govore o politici, aktualnim događanjima, međunarodnoj situaciji i unutarnjim poslovima; raspravljaju o privatnim životima visokih političkih ličnosti i čak na jasan i logičan način analiziraju zavjere i otvorene spletke tih političkih ličnosti. Lažni starješine, slineći od zavisti, kažu: „Konačno, naša crkva ima veliku zvjerku da nam diže ugled! Uvijek sam se osjećao obeshrabreno, frustrirano i kao da ne mogu držati glavu visoko, jer je našoj crkvi nedostajala takva velika zvjerka. Ali sada imamo takvu osobu u našoj crkvi. Dakle, trebali bismo pustiti tu osobu da radi što god želi i govori što god želi te joj dati slobodu. Zar Božja kuća ne primjenjuje slobodu i ljudska prava? Zar Doba kraljevstva ne naglašava ljudska prava?” Lažni starješine se odnose prema onima koji vole govoriti o politici i komentirati poznate ljude, koji među ljudima često nadugo i naširoko raspredaju o uzvišenim, šupljim idejama, kao prema rijetkoj vrsti i žele ih odgojiti u stupove i oslonce crkve. Stoga ih često ohrabruju i hvale, bojeći se da će utjecati na crkveni rad ako postanu negativni. Ukratko, ti lažni starješine su obamrli i slijepi. Ne mogu pravovremeno prepoznati različite ljude koji prekidaju i ometaju crkveni rad. Čak i ako ih prepoznaju, ne mogu prozreti bit zlih ljudi. Ne mogu čak ni prozreti očite zle ljude koji spadaju u kategoriju antikrista, kao što su oni koji formiraju klike i uspostavljaju neovisna kraljevstva. Kad vide antikriste kako formiraju klike, šepure se i rade što ih je volja s golemom moći kojom raspolažu, kako ih lažni starješine procjenjuju? „Ova osoba je izvanredna, uistinu je izvanredna! Prije nisam primijetio ovaj talent; puno je bolja od mene, stvarno me je posramila. Pogledajte njezine sposobnosti – sposobna je preuzeti stvari na sebe i otpustiti stvari, govoriti sa stilom i držati se svoje riječi. Ja, s druge strane, nisam ni za što; ja sam poput bespomoćne curice.” Oni se silno dive antikristima, klanjaju im se i dragovoljno postaju njihovi sljedbenici. Jedna karakteristika ovog očitovanja lažnih starješina je sljepoća, a druga je obamrlost. Sve u svemu, bit ovog problema s lažnim starješinama je loš kov.

Ljudi imaju oči da bi mogli vidjeti stvari. Nakon što osoba nešto vidi, njezin um će reagirati i donijeti sudove, a nakon što formira sud, razvit će stajalište i steći put primjene. To dokazuje da nisu slijepi – bez obzira na to što vide, imaju normalnu reakciju i znaju kako se suočiti s tim i kako to riješiti. To je osoba s normalnim razmišljanjem. Ljudi imaju proces reagiranja na ono što vide; oni će o tome promišljati i razmišljati u većoj ili manjoj mjeri. Kako se njihove misli razvijaju, slika te stvari postupno se formira u njihovoj glavi i oni razvijaju vlastita stajališta, stavove i pristupe. Dakle, koji je preduvjet za stvaranje tih stvari? Oči osobe moraju biti u stanju vidjeti stvari, a zatim prenijeti prikupljene informacije u njezin mozak i um na razmatranje. Ako osoba može vidjeti stvari svojim očima, onda nije slijepa, i tada može misliti i promišljati, imati svijest, stavove i stajališta te na kraju donijeti ispravne zaključke. Naravno, za dolazak do tih zaključaka potrebno je neko vrijeme. Što znači imati svijest, stajališta i stavove prije nego što se dođe do tih zaključaka? To znači da je um osobe aktivan, a ne obamro, što dokazuje da je ta osoba živa, a ne mrtva. Lažni starješine imaju loš kov. U čemu je loš? Lažnim starješinama nedostaju obje te kvalitete. Oči su im otvorene, ali ne mogu vidjeti kako se stvari događaju ili odvijaju, što je sljepoća. Osim toga, kad vide stvari, njihov um nema nikakvu reakciju, ne formira nikakva stajališta ili misli i nema sredstva ili ispravne načine za donošenje suda i time donošenje zaključaka. To je obamrlost u duhu. Ljudi obamrli u duhu ne mogu ništa razlučiti, ne posjeduju ispravne procjene ili točne sudove i na kraju ne mogu donijeti ispravne zaključke te ne znaju kako pristupiti, riješiti ili razriješiti stvari koje su pred njima. To je biti obamro i tupouman. Kad je osoba obamrla i tupoumna u svom duhu do te mjere da uopće ne reagira kad se nešto dogodi, to znači biti mrtav – to opisuje stvar u samu bit. Ostavimo za sada po strani jesu li lažni starješine doista mrtvi i recimo samo da imaju loš kov. Koliko je loš? Bez obzira na to koliko se značajan događaj dogodi, oni ga ne mogu vidjeti, a čak i ako ga vide, ne mogu ga prozreti. Na primjer, bez obzira na to koliko dugo lažni starješine rade, ne mogu donijeti zaključke o tome koja je bit neke stvari, kako je kategorizirati, kako je okarakterizirati ili koja je osnova za karakterizaciju; ne znaju kako procijeniti te stvari i nemaju mjerila ili načela za njihovu procjenu. Oni su smušeni ljudi koji ne nemaju duhovno razumijevanje. To je primarno očitovanje lažnih starješina u prvom zadatku. Slijepi su, glupi, budalasti i obamrli, a ipak i dalje žele biti starješine. Ne odgađa li to stvari? Nije li to vrlo problematično? Ako netko nikada prije nije služio kao starješina i ako se s nečim susreće po prvi put, a ta se stvar ne spominje u Božjim riječima i za nju se nije čulo među ljudima – to jest, ako nema iskustva ili znanja o toj stvari – u takvim će okolnostima toj osobi trebati vremena da razvije ispravne uvide, stavove i stajališta. Ali zašto se za lažne starješine kaže da su obamrli i slijepi? Zato što sam izgovorio toliko riječi, ali bez obzira na to koliko razotkrivam i analiziram stvari ili koliko primjera dajem, lažni starješine nakon što čuju Moje riječi tek znaju za same te stvari, ali iz njih ne razumiju istina-načela. Osim toga, što više govorim, to postaju zbunjeniji. Kažu: „Uz toliko stvari, toliko riječi, toliko priča, tko ih sve može zapamtiti i povezati sa stvarnim životom? Ne govori toliko, malo mi je teško sve to prihvatiti i razumjeti. Samo mi reci kako postupiti s ovom osobom: treba li je izbaciti ili zadržati?” Nije li to obamrlost? To je krajnja obamrlost! Zapravo, reći da su obamrli znači biti blag prema njima, jer ta osoba može biti mlada, ili možda neobrazovana, ili je možda vrlo stara i pomalo smušena – reći to na ovaj način čuva im obraz. Ali zapravo, to je loš kov i nedostatak sposobnosti shvaćanja istine. Ovo objašnjenje to jasno pojašnjava.

Ako se u crkvi događaju ozbiljni prekidi i ometanja, a lažni starješine ne mogu prozreti bit tih problema, jesu li oni sposobni za starješinski posao? Mogu li braća i sestre biti zaštićeni pod njihovim vodstvom? Mogu li se crkveni rad, okruženje u kojem braća i sestre obavljaju svoje dužnosti i normalan red crkvenog života zaštititi i održati? To su najosnovnije stvari koje bi starješine i djelatnici trebali postići. Mogu li lažni starješine postići te stvari? Ne, ne mogu. Ne mogu čak ni prepoznati ili prozreti ljude, događaje i stvari koji uzrokuju prekide i ometanja, pa kako bi mogli nastaviti sa sljedećim koracima svog posla? Ne mogu čak ni razlučiti najosnovnije stvari, poput toga što je dobra osoba, što je loša osoba, što je lažljiva osoba ili što je licemjer – kako se mogu nositi s crkvenim radom? Oni su za to nesposobni. Nije da namjerno ne rade stvarni posao, ili da su lijeni i uživaju u statusnim povlasticama; stvar je samo u tome što imaju loš kov i nesposobni su za obavljanje svog posla. To je bit problema. Ljudi s vrlo lošim kovom znaju samo sipati riječi i doktrine i pridržavati se pravila; tijekom okupljanja znaju samo nagovarati i poticati druge, govoreći stvari poput: „Vjerujte u Boga kako treba! Kako se možete prepuštati tjelesnoj ugodi u vrijeme kao što je ovo? Kako još uvijek možete žudjeti za novcem i svjetovnim stvarima? Bog mora da je tako slomljenog srca!” Znaju samo držati propovijedi te vrste. Kad se dogode različita zla djela poput prekidanja, ometanja i izbacivanja negativnosti, oni ih ne mogu vidjeti niti prepoznati. Braća i sestre žele živjeti normalan crkveni život, ali to ne mogu, i žele imati prikladno okruženje za obavljanje svojih dužnosti, ali ni to ne mogu. Lažni starješine ne mogu riješiti te probleme, pa kakva je onda korist od njih? Braća i sestre žele živjeti crkveni život, razumjeti istinu i riješiti svoje poteškoće i negativna stanja. Željno se nadaju da starješine i djelatnici mogu jasno i temeljito razgovarati u zajedništvu o istini kako bi riješili ta stvarna pitanja. Ako je neka crkva ona u kojoj lažni starješine drže vlast, mogu li se ta stvarna pitanja riješiti? Lažni starješine ne razumiju srca Božjeg izabranog naroda, niti mogu vidjeti njihove poteškoće. Umjesto toga, nastavljaju govoriti riječi i doktrine i nadugo i naširoko raspredati o uzvišenim, šupljim idejama, što uzrokuje veliko razočaranje kod Božjeg izabranog naroda. Tko bi još želio redovito dolaziti na okupljanja? Mogu li lažni starješine voditi računa o Božjim nakanama i, u skladu s Božjim riječima i zahtjevima, očistiti iz crkve te zle ljude, nevjernike, oportuniste i promiskuitetne ljude koji su opaki i vole svjetovne stvari, sprječavajući ih da se miješaju i ometaju Božji izabrani narod te omogućujući Božjem izabranom narodu da živi normalan crkveni život? Mogu li lažni starješine to postići? Ne mogu. Kad netko postavi takav zahtjev, što kažu lažni starješine? „Baš si zahtjevan! Misliš da si ti jedini koji voli Boga i želi biti odan u obavljanju dužnosti? Tko to ne želi? I oni vjeruju u Boga i Bog ih je izabrao. Iako imaju nekih problema, trebali bismo se prema njima ispravno odnositi. Nemoj uvijek tražiti greške kod drugih. Iskoristi priliku da više promišljaš o sebi i upoznaš sebe; moraš naučiti biti tolerantan i strpljiv.” Lažni starješine su smušeni i slijepi i nemaju načela u tome kako se odnose prema različitim vrstama ljudi. Ne mogu prozreti one koje bi trebalo ograničiti ili ukloniti, već dopuštaju tim ljudima raditi što god žele i ponašati se kao tirani u crkvi, dajući im mnogo prostora za djelovanje, što unosi nered u crkvu, do te mjere da se razina raznolikosti u nekim crkvama može opisati jednom frazom: postaju prava mješavina žita i kukolja. Zli ljudi, nevjernici, promiskuitetni, lokalni tirani, pa čak i neki koji bi izdali crkvu i braću i sestre kad se susretnu s najmanjom opasnošću, svi su pomiješani u tim crkvama. Lažni starješine ne mogu prozreti te ljude i ne rješavaju ih niti se njima bave. Stoga, pod vodstvom takvih slijepih i obamrlih lažnih starješina, Božji izabrani narod ne može biti zaštićen, a crkveni rad i normalan red crkvenog života zasigurno se ne mogu održati. Kako oni koji vole istinu i voljni su prihvatiti istinu mogu razumjeti i steći istinu u takvom pomiješanom crkvenom životu? Neće li ti ljudi osjećati bol u svom srcu? Ako crkveni starješina ne može pravilno održavati crkveni rad, normalan red crkvenog života ili okruženja za braću i sestre da obavljaju svoje dužnosti, ili osigurati sigurnost tih stvari, onda je taj starješina nedvojbeno lažni starješina. Zašto su dobili titulu lažnog starješine? Zato što su slijepi i obamrli, što dovodi do opetovanih pojava da zli ljudi prekidaju i ometaju crkveni rad; štoviše, čak i kad je to već imalo posljedice, oni se i dalje ne mogu pravovremeno i točno nositi s problemima i riješiti ih, niti mogu pravilno održavati crkveni rad i crkveni život braće i sestara. Blago rečeno, takvi starješine nisu sposobni za svoj posao; točnije rečeno, oni ozbiljno zanemaruju svoje odgovornosti. Iako služe kao starješine, oni štite interese zlih ljudi i interese Sotoninih slugu, dok zanemaruju crkveni rad i ulazak u život Božjeg izabranog naroda. Oni brane i odobravaju te zle ljude koji prekidaju i ometaju crkveni život po cijenu nanošenja štete braći i sestrama. Iako, sudeći po njihovom kovu i očitovanjima, oni tek imaju loš kov i nesposobni su za svoj posao te se ne mogu okarakterizirati kao antikristi, posljedice njihovih postupaka na crkveni rad su teške. Priroda njihovih postupaka ista je kao i priroda postupaka antikrista koji uspostavljaju neovisna kraljevstva i potiskuju braću i sestre. I jedni i drugi štite i odobravaju zle ljude i odobravaju Sotoninim slugama da se u crkvi ponašaju kako god žele. Stvar je samo u tome što lažni starješine ne čine zlo i ne ometaju crkveni rad otvoreno i drsko kao što to čine antikristi. Oni ne privlače namjerno ljude k sebi i ne tjeraju ih da im se pokoravaju, ali krajnji rezultat je isti kao i kod antikrista koji uspostavljaju neovisna kraljevstva. Oboje rezultira time da braća i sestre koji vole istinu i iskreno obavljaju svoje dužnosti bivaju povrijeđeni i uništeni te ostavljeni bez ikakvog puta za život. U takvom okruženju i crkvenom životu, braći i sestrama koji iskreno obavljaju svoje dužnosti vrlo je teško napredovati u životu i vrlo im je teško normalno obavljati svoje dužnosti. Naravno, rad na širenju evanđelja i različiti aspekti crkvenog rada također su uvelike otežani i ne mogu se normalno razvijati. Ovo je prvo očitovanje lažnih starješina koje analiziramo u vezi s dvanaestom odgovornošću – ne primjećuju i ne mogu prozreti ljude, događaje i stvari koji se pojavljuju oko njih. Ovo očitovanje je dovoljno da se takvi ljudi okarakteriziraju kao lažni starješine.

II. Lažni starješine ne postupaju u skladu načelima s ljudima koji prekidaju i ometaju crkveni rad

U pogledu drugog zadatka navedenog u dvanaestoj odgovornosti starješina i djelatnika, razotkrit ćemo i raščlaniti očitovanja lažnih starješina. Drugi zadatak jest da starješine i djelatnici trebaju koristiti istina-načela kako bi brzo riješili probleme čim ih uoče. Međutim, lažni starješine su nesposobni i u ovom zadatku. Stoga, drugo očitovanje lažnih starješina koje ćemo raščlaniti jest da oni ne poznaju načela za postupanje s raznim ljudima, događajima i stvarima koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red crkvenog života. Kada lažni starješine sudjeluju u crkvenom životu, oni jedu i piju Božje riječi i molitveno čitaju Božje riječi, a ipak nikad ne razumiju što Božje riječi znače, nikad ne dokučuju načela svega što Bog govori i ne poznaju načela i mjerila koja Bog zahtijeva za razne stvari. To dodatno dokazuje da lažnim starješinama nedostaje sposobnost razumijevanja istine i da imaju izuzetno loš kov. Neki ljudi kažu: „Kako možeš reći da je njihov kov loš? Jako dobro kuhaju, odijevaju se sa stilom i ugodno govore u interakciji s drugima; svi ih vole slušati.” Može li vanjski izgled osobe predstavljati njezinu bit? Znači li to što netko umije dobro raditi neke vanjske stvari da ima dobar kov? Za procjenu, mjerenje i karakterizaciju bilo čega uvijek mora postojati točno mjerilo. Mjerilo za procjenjivanje kova neke osobe jest je li njezino razumijevanje Božjih riječi čisto. Tvrdnja da ti ljudi imaju loš kov uglavnom se odnosi na njihov nedostatak sposobnosti razumijevanja istine. Kov osobe procjenjujemo na temelju njezine sposobnosti razumijevanja Božjih riječi. Nije li to vrlo objektivno i pravedno? (Da.) Kao stvoreno biće, ako ne možeš razumjeti riječi Stvoritelja, kakav ti kov imaš? Imaš li funkcionalan um? Takva osoba nema ljudski kov; njezin je kov toliko loš da ne može čak ni razumjeti Božje riječi – može li takva osoba zadobiti istinu kao vjernik u Boga?

Sada ćemo u zajedništvu razgovarati o drugom očitovanju lažnih starješina i raščlaniti ga. Lažni starješine ne znaju kako postupati s onima koji prekidaju i ometaju crkveni rad i ne mogu razlučiti razne ljude, događaje i stvari. To je dovoljno da pokaže kako lažni starješine imaju loš kov, nedostaje im sposobnost razumijevanja istine i ne posjeduju kov da bi razumjeli Božje riječi. Na primjer, netko je uvijek prkosan prema bilo kome tko je starješina. Lažni starješine također mogu primijetiti da ta osoba ima problema i osjetiti da se čini kao zla osoba i antikrist. Mogu otkriti neke naznake o stvarima, što nije sasvim loše. Ali ako ih upitaš: „Na temelju čega kažeš da se čini kao antikrist i zla osoba? Postoje li konkretna očitovanja kao dokaz? Možeš li utvrditi da je antikrist i zla osoba samo zato što je uvijek prkosna prema bilo kome tko je starješina? Samo to nije dovoljno da je se tako okarakterizira; to je samo pitanje naravi, problem oholosti i samopravednosti. Ima li prirodu antikrista? Je li to netko tko osjeća odbojnost prema istini i mrzi istinu? Je li ometala crkveni rad? Je li osudila sve starješine i djelatnike kao lažne starješine i antikriste? Je li učinila išta od toga?”, oni odgovaraju: „Čini se da jest.” Ako ti tada upitaš: „Kako bismo je onda trebali okarakterizirati i postupati s njom?”, oni kažu da ne znaju. Ako upitate: „Kad je u pitanju ova vrstu osobe, trebamo li joj dati upozorenja i razotkriti je kako bismo pomogli braći i sestrama da zadobiju sposobnost razlučivanja?”, oni i dalje ne znaju. To je slučaj potpunog neznanja i nesposobnosti da se išta prozre. Mogu primijetiti neke naznake, ali ne znaju kako okarakterizirati takve ljude ili kako s njima postupati u skladu s načelima. Mogu li oni riješiti stvarne probleme? Mogu li pomoći Božjem izabranom narodu da nauči lekcije? Budući da su takvi pojedinci zli ljudi i antikristi, prije ili kasnije bit će izbačeni. Međutim, ako ih ukloniš ili izoliraš prije nego što stvarno počine neka zla djela, oni će izraziti prkos, a braća i sestre neće moći razumjeti zašto si to učinio. Stoga je nužno pustiti ih da neko vrijeme djeluju. Kada njihova zla djela postanu sve očitija i počnu širiti laži i neutemeljene glasine, zaluđivati i pokušavati pridobiti braću i sestre, boriti se za moć i utjecaj, uspostavljati neovisno kraljevstvo i pokušavati razoriti crkveni rad, većina ljudi moći će jasno prepoznati njihovu priroda-bit te će prirodno moći ustati da ih razotkriju, razluče i odbace. Tada ih možeš ukloniti i postupiti s njima u skladu s istina-načelima. Samo takav rad pomoći će braći i sestrama da razviju sposobnost razlučivanja. Mogu li se lažni starješine nositi s problemima i rješavati ih na ovaj način? Lažnim starješinama nedostaje taj kov i ta mudrost. Vidiš li ijednog lažnog starješinu koji se može brzo pozabaviti zlim ljudima i antikristima? Niti jednoga. Stoga, lažni starješine apsolutno neće zaštititi braću i sestre od toga da ih zli ljudi ometaju i da ih antikristi zaluđuju. Većina lažnih starješina ne samo da ne spozna sebe nakon što ih se smijeni, već se i mnogo žale, gunđajući da je Božja kuća nepravedna prema njima, govoreći da je to kao da se „ubije magarac nakon što se istovari žrvanj”, tvrdeći da su uložili trud, ali nisu dobili priznanje i da im je nanesena nepravda. Ako ih razotkriješ kao lažne starješine, oni ostaju prkosni, misleći: „Služio sam kao starješina nekoliko godina; čak i ako nisam imao postignuća, barem sam podnio teškoće. Zašto sam smijenjen? To je kao da se ubije magarac nakon što se istovari žrvanj!” Bez obzira na to kako ih ti razotkriješ, oni ostaju prkosni. Čak kažu: „Kada bih otkrio antikrista, postao bih toliko tjeskoban da bi mi često izbijao herpes na usni i ne bih mogao dobro spavati. Kako bih mogao imati takvo breme da sam lažni starješina?” Nisu obavili nijedan od nužnih poslova, bili su nesposobni obaviti ijedan od njih i čak nisu ni znali što da rade, a ipak se uspijevaju diviti sami sebi. Nije li to problematično? Kako je to odvratno!

U pogledu raznih problema koji se javljaju u crkvi, lažni starješine jasno znaju da su oni po prirodi takvi da uzrokuju prekide i ometanja crkvenog rada, a ipak ih ignoriraju. Kada vide očite probleme, samo obavljaju formalnosti i ne usuđuju se razotkriti ključnu bit problema. Samo daju neke insinuacije i nude neke poticaje propovijedajući doktrine, ne baveći se problemima suštinski, i to je to. Kada se susretnu sa zlim ljudima i antikristima, bespomoćni su i zauzimaju stav ravnodušnosti, kao da se to njih ne tiče. Ne znaju najprikladniji način za rješavanje tih problema, ne znaju što reći kako bi riješili probleme, ne znaju kako zaštititi braću i sestre i nemaju nikakvo breme. Sve što imaju jest malo dobre volje: „Znam da si ti zla osoba. Neću ti dopustiti da ometaš braću i sestre i nanosiš im štetu. Dok god sam na ovom položaju, moram štititi braću i sestre i ispunjavati svoju dužnost do kraja.” Kakva je korist od toga? Jesi li ti riješio problem? Dok si ti zaokupljen tjeskobom, hoće li antikristi mirovati? Hoće li prestati ometati crkveni rad? Kada vide da si ti beskoristan i kukavički starješina, ništarija, bez mudrosti i zasigurno bez radne sposobnosti, uopće te neće shvaćati ozbiljno. Većina antikrista i zlih ljudi posebno su lukavi i podmukli. Oni zaluđuju i ometaju braću i sestre, a ti nemaš načina da ih zaustaviš ili ograničiš. Niti znaš od koga tražiti pomoć da riješiš probleme; samo si tjeskoban i uznemiren, plačeš dok se moliš. Izgledaš tako jadno; čini se kao da toliko vodiš računa o Božjim nakanama i da toliko brineš za braću i sestre. Ne možeš se nositi čak ni s tako očito zlim ljudima poput antikrista. Nisi u stanju raščlaniti postupke i ponašanja antikrista u skladu s istinom, niti si u stanju javno razotkriti nakane, motive i ponašanja antikrista kako bi pomogao braći i sestrama da razviju sposobnost razlučivanja. Ne možeš učiniti ništa od toga. Neki lažni starješine čak kažu: „Nitko ne bi trebao razotkrivati antikriste. Ako braća i sestre saznaju da su oni antikristi i izbjegavaju ih, antikristi će se osvetiti.” Ne znači li to biti beskorisna kukavica? Mogu li se takvi ljudi nositi s crkvenim radom? Mogu li zaštititi braću i sestre kako bi mogli živjeti normalnim crkvenim životom? Kakva je to metoda rješavanja problema? Kada se ništa ne događa, mogu beskrajno propovijedati doktrine, ali kada se nešto dogodi, zbunjeni su i smušeni, samo znaju plakati. Nisu li oni beskorisne kukavice? Gledajući kako braću i sestre zaluđuju antikristi i ometaju ih zli ljudi, oni su zbunjeni, bez ikakvog načina da odgovore. Čak ne znaju učiniti ni najosnovniju stvar: ujediniti se s braćom i sestrama u crkvi koji imaju relativan osjećaj za pravdu, posjeduju ljudskost i mogu prihvatiti istinu kako bi skupa razgovarali u zajedništvu, koristili Božje riječi za rješavanje tih problema te razotkrili i razlučili antikriste. Nije li takva osoba ništarija? (Da.) Neki lažni starješine su pretjerano oprezni, kukavice i beskorisni. Do koje mjere su kukavice i beskorisni? Kada se zli ljudi pojave da prekidaju i ometaju crkveni rad, govoreći posebno grubo i drsko, oni se toliko uplaše da drhte, misleći: „Ne usuđujem se imati posla s njima. Opasni su; oni su zli ljudi u svijetu. Ako ih razotkrijem da bih zaštitio braću i sestre, sigurno će naći nešto protiv mene i osvetiti se. Kako onda mogu nastaviti biti starješina? Znaju gdje živim. Hoće li nauditi mojoj obitelji? Hoće li me prijaviti zbog vjerovanja u Boga?” Takvi lažni starješine ne mogu preuzeti crkveni rad. Toliko se boje svega da ostaju ukočeni; prirodno, ne mogu razumjeti načela za rješavanje takvih problema i takvih ljudi. Svatko tko je okarakteriziran kao onaj tko prekida i ometa crkveni rad nije netko tko samo povremeno pogriješi. Dapače, njihova je ljudskost toliko zla da uvijek čine bezobzirna nedjela i brojna zla djela. Takvi pojedinci nedvojbeno imaju bit zlih ljudi. Nositi se sa zlim ljudima također zahtijeva neke mudre metode. Treba uzeti u obzir pozadinu i okruženje te koje bi radnje opaki ljudi mogli poduzeti nakon što se s njima obračuna, i hoće li to donijeti nevolje crkvi. Samo pažljivim razmatranjem ovih aspekata može se s to pitanje riješiti na odgovarajući način, u skladu s istina-načelima i uz primjenu mudrosti. Oni koji razumiju istinu nesvjesno će dokučiti načela dok rješavaju takve probleme. Dok obavljaju taj posao, postupno će razumjeti kako se odnositi prema raznim ljudima, razviti načine i metode i imati mudrost u svom srcu. Ali lažni starješine uopće nemaju te načine, metode i mudrost. To je zato što ne vode računa o Božjim nakanama; ne razmatraju hoće li rad Božje kuće biti pogođen ili hoće li se starješine i djelatnici suočiti s opasnošću. Budući da ne razmatraju te stvari, postupaju bez načela, a još više bez mudrosti. Lažni starješine ne mogu riješiti te probleme i ne uče lekcije iz njih, što dokazuje da su neuki i nesposobni, da zanemaruju svoje prave dužnosti i da nisu u stanju obaviti nikakav posao. Kada vide zle ljude i antikriste kako čine zlo i uzrokuju ometanja, niti ih razotkrivaju niti rješavaju probleme. Samo razmišljaju o zaštiti vlastitih interesa, bez ikakvog obzira prema crkvenom radu ili ulasku u život Božjeg izabranog naroda. Neki lažni starješine tlače slabije, a boje se jačih od sebe; nemilosrdno tlače i pokazuju svoju moć nad onima koji su relativno krotki, ali kada se susretnu sa zlim ljudima i antikristima, puni su osmjeha i laskanja. Mogu li se Bogu svidjeti takvi lažni starješine i lažni djelatnici koji nemaju načela? Apsolutno ne. Može li Božja kuća odgajati ljude koji tlače slabe a boje se jakih, i nemaju osjećaj za pravdu, da budu starješine i djelatnici? Apsolutno ne! Ti su ljudi svi bezvjernici i nevjernici koji nemaju savjesti ni razuma i uopće ne prihvaćaju istinu, i Božja kuća ih ne želi.

Kada se u radu lažnog starješine pojave problemi, njegova je reakcija uvijek izbjegavanje odgovornosti. Njegova najčešća izreka jest: „Razgovarao sam u zajedništvu s njima.” To podrazumijeva: „Rekao sam sve što sam trebao, pa je njihova odgovornost kada nešto pođe po zlu. Ja nemam ništa s tim.” Zato je rečenica „Razgovarao sam u zajedništvu s njima” talisman i geslo za lažne starješine. Ako lažni starješina vidi da je antikrist sam sebi zakon, da postupa samovoljno i uzrokuje ometanja u crkvi, on također koristi metodu razgovora u zajedništvu i pomaganja. Nakon što kaže nekoliko riječi poticaja i upozorenja, on pretpostavlja da će antikrist biti poslušan i pokoran te da više neće zaluđivati ljude ni ometati crkveni život. Nije li to glupa pretpostavka? Korištenje takvog glupog pristupa za ograničavanje ometanja od strane antikrista jest način na koji lažni starješina radi, i to je uistinu krajnje glupo! Lažni starješina ne radi ništa drugo nego se slijepo zaokuplja poslom. Samo se zaokuplja općim poslovima, a nije u stanju obavljati temeljni posao. Ne poji one koji su sposobni prihvatiti istinu, ne ograničava one koji prekidaju i ometaju i ne uklanja one koji bezobzirno čine nedjela i odbijaju se promijeniti unatoč opetovanim opomenama. Posebno ne obraća pozornost na to kako antikristi čine zlo i uzrokuju ometanja. Niti ih razotkrivaju niti razlučuju, niti ih uklanjaju niti izbacuju, dopuštajući antikristima da čine zlo i ometaju crkveni rad. Nije ih uopće briga i misle da zla djela antikrista nemaju nikakve veze s njima. Lažni starješine u svom radu mogu samo obavljati formalnosti; obave malo općih poslova i onda misle da su obavili stvarni posao i da su kvalificirani starješine i djelatnici. Bez obzira na to tko prekida i ometa crkveni rad, oni im samo izbrbljaju neke doktrine, daju nekoliko poticaja i podsjetnika i misle da je problem riješen. Zauzeti su cijeli dan, bave se i velikim i malim stvarima i smatraju da dobro rade svoj posao. Čak se i hvale, govoreći: „Pogledajte našu crkvu. Svatko je dobro upotrijebljen: oni koji mogu propovijedati evanđelje, propovijedaju evanđelje, oni koji mogu raditi videozapise, rade videozapise, oni koji mogu pjevati, snimaju himne – naš crkveni život cvjeta!” Međutim, uopće ne vide mnoge skrivene probleme u crkvi. Ne usuđuju se pozabaviti se onim zlim ljudima i bezvjernicima koji dosljedno prekidaju i ometaju crkveni život, pa ih ignoriraju. Prave se da ne vide antikriste koji rade po svome, od kojih svaki pokušava privući ljude i formirati vlastite male skupine. Nisu u stanju odgovoriti na mnoga pitanja koja postavljaju novi vjernici koji gladuju i žeđaju za pravednošću. Umjesto da pronađu načine za rješavanje tih stvarnih problema, lažni starješine ih uvijek pokušavaju izbjeći, a i dalje tvrde da „crkveni život cvjeta”. Nije li to upuštanje u pretvaranje i prijevaru? Lažni starješine ostavljaju te bezvjernike, zle ljude i antikriste u crkvi a da ih ne uklone niti da se njima pozabave, dopuštajući im bezobzirno činiti nedjela i pretvarati crkveni život u potpuni nered, a cijelo se vrijeme prave da to ne vide. Takvi lažni starješine su krajnje slijepi! Djeluju kao zaštitnici bezvjernika, zlih ljudi i antikrista, pa čak i osjećaju ponos zbog toga, misleći da neuklanjanje tih izroda znači voljeti i štititi Božji izabrani narod. Ne prekida li to i ne ometa li to crkveni rad? Ne opire li se to namjerno Bogu i ne suprotstavlja li se to Njemu? Ali lažni starješine toga uopće nisu svjesni. Ako ih upitaš jesu li ti stvarni problemi riješeni, oni kažu: „Orezao sam ih; razgovarao sam u zajedništvu s njima”, podrazumijevajući da su problemi riješeni i da više nemaju nikakve veze s njima. Nije li to izbjegavanje odgovornosti? Za lažnog starješinu, kad god netko počini bilo kakvo nedjelo, sve dok površno orežu počinitelja i ponude mu neke podsjetnike i poticaje, njihov je posao gotov i kao da su riješili problem. Nije li to upuštanje u obmanu? Lažni starješine očito ne uspijevaju brzo ukloniti bezvjernike, zle ljude i antikriste, a onda iznose lažne izgovore, govoreći: „Razgovarao sam s njima u zajedništvu o Božjoj riječi, svi su prepoznali što su učinili i osjetili kajanje, i svi su plakali i rekli da će se definitivno pokajati i da više neće pokušavati uspostaviti vlastito neovisno kraljevstvo.” Ne zavaravaju li se ti lažni starješine, poput djece koja se igraju mame i tate? Ti bezvjernici, zli ljudi i antikristi svi su ljudi koji osjećaju odbojnost prema istini. Nitko od njih uopće ne prihvaća istinu i oni nisu mete Božjeg spasenja; umjesto toga, oni su mete Božjeg gnušanja i mržnje. Ali lažni starješine se prema tim bezvjernicima, opakim ljudima i antikristima odnose kao prema braći i sestrama i s ljubavlju im pomažu. Koja je priroda ovog problema? Je li to što ih sprječava da jasno vide te ljude glupost i neznanje ili im pokušavaju ugoditi iz straha da ih ne uvrijede? Bez obzira na razlog, najvažnije je da lažni starješine ne obavljaju stvarni posao i da ne prihvaćaju istinu niti priznaju svoje pogreške kada ih se oreže. To je dovoljno da pokaže kako lažni starješine uopće ne posjeduju istina-stvarnost. Ne rade prema radnim aranžmanima Božje kuće, a posebno površno postupaju kada je riječ o radu na čišćenju crkve. Samo obavljaju formalnosti uklanjajući nekoliko očito zlih ljudi. Kada ih se razotkrije i oreže, čak pronalaze razne razloge i izgovore da izbjegnu odgovornost i da se opravdavaju. Stoga je lažni starješina koji ne obavlja stvarni posao kamen spoticanja koji sprječava izvršenje Božje volje. Lažni starješine obavljaju samo malo površnog, općeg posla, koji nema nikakvu vrijednost. Nikada ne rješavaju razne probleme koji se javljaju u crkvi; jednostavno ih izbjegavaju. To ne samo da odgađa normalan napredak crkvenog rada, već utječe i na ulazak u život Božjeg izabranog naroda. Nedvosmisleno, lažni starješine prekidaju i ometaju rad crkve i postupaju kao zaštitnici bezvjernika, zlih ljudi i antikrista. U kritičnom trenutku duhovnog rata, oni stoje na strani zlih ljudi i antikrista kako bi se opirali Bogu i obmanjivali Ga. Nije li to očitovanje izdaje Boga? Sudeći prema stavovima i ponašanju lažnih starješina, jasno je da oni jednostavno nisu ljudi koji teže istini, da uopće ne razumiju istinu i da su potpuno nesposobni obavljati starješinski posao.

Lažni starješine ne ophode se s ljudima na temelju Božjih riječi, već prema vlastitim sklonostima. Djeluju bez ikakvih načela, radeći što god žele. Kada vide da antikristi ometaju crkvu, lažni starješine ih ne mrze. Vjeruju da čitanje nekih Božjih riječi antikristima može ograničiti njihovo prekidanje i ometanje. Kakvi su ljudi antikristi? Oni su đavli, oni su Sotone! Bez obzira na to koliko godina vjeruju u Boga, antikristi uopće ne prihvaćaju istinu i mogu prekidati i ometati crkveni rad te ometati ulazak u život Božjeg izabranog naroda. Oni su stvarni đavli i Sotone. Lažni starješine se nadaju da će antikristi osjetiti kajanje i promijeniti mišljenje tako što će im oni pročitati nekoliko odlomaka Božjih riječi. Nije li to krajnje glupo? Ljudi poput antikrista uopće ne prihvaćaju istinu. Bez obzira na to koliko zlih djela počinili, neće se preispitivati niti spoznati sebe, i bez obzira na to koliko pogrešaka naprave, neće priznati svoje greške. Oni su bijednici osuđeni na pakao, a ti ipak misliš da ih čitanje nekoliko odlomaka Božjih riječi i upućivanje nekoliko riječi poticaja može promijeniti – nisu li to puste želje? Da iskvareno čovječanstvo može tako lako prihvatiti istinu, Bog ne bi trebao obavljati djelo suda i grdnje. Zašto Bog u Svom djelu izgovara toliko riječi i izražava toliko istina? Zato što spašavanje ljudi nije lako, jer su ljudske poteškoće prevelike, a njihovo buntovništvo preveliko! Samo oni koji mogu prihvatiti istinu mogu biti spašeni. Oni koji osjećaju odbojnost prema istini i mrze je, ne mogu biti spašeni. Međutim, lažni starješine vjeruju da će, ako kažu neke oštre riječi bezvjernicima, zlim ljudima i antikristima, ti pojedinci osjetiti kajanje i spoznati sebe, te da će se, ako im potom kažu neke poticajne i utješne riječi, pokajati, što će im omogućiti da se usredotoče na obavljanje svojih dužnosti, postanu odani i dožive promjenu u naravi, pretvarajući antikriste u poslušne ovce. Nije li to glupa ideja? Ta je ideja krajnje glupa! To su priče za malu djecu – kako bi stvari mogle biti tako jednostavne! Bog obavlja djelo suda više od trideset godina, a koliko su samospoznaje i preobrazbe ljudi postigli? Samo je manjina ljudi postigla neke rezultate. Oni koji ne ljube istinu, bez obzira na to koliko propovijedi slušali, u najboljem slučaju razumiju neke doktrine. Njihova život-narav uopće se nije promijenila, pa se čak i dobra ponašanja i dobra djela rijetko vide kod njih. Kakvi su to ljudi? To su ljudi koji jedu da se kruhom nasite – oni uopće ne prihvaćaju istinu. Usredotočeni su samo na uživanje u Božjoj milosti i teže samo za blagoslovima; oni nisu ništa drugo doli vukovi u janjećoj koži! Ljude je Sotona duboko iskvario; puni su iskvarenih naravi, a njihove kosti i krv ispunjeni su Sotoninim otrovima. Ako ne mogu prihvatiti istinu, ili Božji sud i grdnju, kako se mogu istinski pokoriti Bogu? Kako mogu odano obavljati svoje dužnosti? Kako se mogu bojati Boga i kloniti se zla? Može li postizanje spasenja biti tako jednostavno kao što ljudi zamišljaju? Sotona je tisućama godina kvario ljude, do te mjere da su postali đavli. Sada je Bog došao da ih spasi, i bez obzira na to koliko riječi On izgovori, pretvaranje ljudi koji su postali đavli u istinska ljudska bića nevjerojatno je težak zadatak. Ne samo da Bog treba izraziti mnoge istine, već ljudi također moraju dati sve od sebe da surađuju tragajući za istinom, prihvaćajući i primjenjujući istinu – tek tada se mogu osloboditi Sotoninog utjecaja i postići Božje spasenje. Bog je jednom rekao: „Mnogi su pozvani, no malo je izabranih.” Iako mnogi ljudi vjeruju u Boga, samo oni koji istinski iskuse Božji sud i grdnju i potpuno se pokore Njegovom djelu mogu biti očišćeni i usavršeni. Oni bezvjernici, zli ljudi i antikristi koji ne prihvaćaju ni najmanji djelić istine, u svom srcu osjećaju odbojnost prema istini; oni nikada neće postići Božje spasenje i mogu samo biti razotkriveni i eliminirani Božjim djelom. Lažni starješine nemaju razumijevanja za Božje djelo. Oni o Božjem djelu spašavanja ljudi razmišljaju na tako jednostavan način, vjerujući da će se, čitanjem nekih Božjih riječi zlim ljudima i antikristima i izgovaranjem nekih oštrih riječi orezivanja, oni pokajati i promijeniti te postati odani u obavljanju svojih dužnosti. U čemu je ovdje problem? Osim što ne teže istini i ne razumiju istinu, to je i zato što lažni starješine imaju izuzetno loš kov; stoga, nemaju nikakvo razumijevanje kada je riječ o Božjem djelu i o tome kako Bog spašava ljude. Da bi se vidjelo koja je bit neke osobe, ima li ona istina-stvarnosti kako s njom treba postupati, nužno je uzeti u obzir njezin kov i njezin stav prema istini – morate promatrati kakvo je njezino razumijevanje istine i može li prihvatiti istinu. Dakle, što je osnova za procjenjivanje toga može li osoba razumjeti istinu? To prvenstveno ovisi o kvaliteti njezina kova i o tome je li njezino razumijevanje Božjih riječi čisto. Neki ljudi dožive pedeset ili šezdeset godina i još uvijek ne mogu prozrijeti bit i stvarnost iskvarenosti čovječanstva. Još uvijek zamišljaju da je ljudsko društvo predivno i žele živjeti u miru i skladu s drugima. Nije li to krajnje glupo i naivno? Kad bi vjerovanje u Boga moglo sve pretvoriti u dobre ljude, bi li bilo potrebe da Bog obavlja djelo suda i grdnje kako bi spasio ljude? Lažni starješine ne karakteriziraju razne ljude na temelju Božjih riječi, već samo na temelju njihova vanjskog ponašanja i osobnih dojmova. Posao koji obavljaju također je vrlo površan, poput djece koja se igraju mame i tate. Misle da ponekad mogu pronaći prave Božje riječi koje će primijeniti na određenu situaciju i da će samo čitanje nekih Božjih riječi ljudima te ljude promijeniti: „Gledajte, pod mojim vodstvom i poticajem, uz moju pomoć punu ljubavi, Božje su riječi djelovale na ljude. Oni više ne žele biti antikristi i voljni su promijeniti svoje stavove o vjerovanju u Boga. Više se neće boriti za moć i dobitak, niti će osnivati neovisna kraljevstva; više neće prekidati i ometati crkveni rad i više neće zaluđivati niti privlačiti braću i sestre!” Možeš li ih ti ograničiti? Nikada ne možeš ograničiti one koji su uistinu zli ljudi koji uzrokuju prekide i ometanja. Budući da imaju bit zlih ljudi, oni čine zla djela u bilo koje doba dana ili noći; kad god dobiju priliku, čine zlo. Je li u redu da ih ne ukloniš iz crkve? Hoće li oni dragovoljno prestati sa svojim zlim djelima? Oni nisu ljudi; oni su đavli i Sotone! Koliko su godina đavli i Sotona odolijevali Bogu? I dan-danas se opiru Bogu. Antikristi i sve vrste zlih ljudi koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi stvarni su đavli i Sotone; oni su neprijatelji u stvarnom životu. Mogu li oni promijeniti svoju bit zbog nekoliko tvojih riječi ili zbog tvog srca punog ljubavi? Tako si glup! Misliš da možeš spasiti ljude od grijeha samo zato što razumiješ malo doktrine? Možeš li ih ti spasiti? Oni su osuđeni na pakao, a ti misliš da ih nekoliko lijepih riječi može promijeniti. Je li to tako lako? Da je ljude tako lako spasiti, Bog ne bi trebao izgovoriti toliko riječi niti obavljati djelo suda i grdnje. Bi li trebao uložiti toliko vremena i cijelo Svoje srce da spasi ljude?

Sada su u crkvi razni ljudi već razotkriveni i razvrstani prema svojoj vrsti. Svatko bi trebao biti klasificiran prema svom tipu, a u Božjoj kući postoje načela i upravne odluke koje reguliraju kako postupati s različitim tipovima ljudi. Bog ima strpljenje i toleranciju, milosrđe i dobrotu te pravednu narav – ali ne zaboravite da Bog također ima gnjev i veličanstvo. Neki ljudi kažu: „Bog svakog čovjeka želi spasiti i ne želi da itko doživi propast.” To je istina, ali Bog želi da „svaki čovjek” bude spašen, a ne svaka stvar ili svaki đavao. Kada ljudi dožive propast, Bog osjeća tugu i žalost. Kada đavli dožive propast, to je njihov zasluženi kraj i pravedna kazna; Bog za njima ne žali. To je Božja narav i Njegovo načelo u postupanju s ljudima. Ljudi uvijek žele proturječiti Bogu, misleći da su i oni bezvjernici, zli ljudi i antikristi također ljudi. Vjeruju da su i oni koji dosljedno prekidaju i ometaju crkveni rad također ljudi, da su i oni koji se bore za status i uspostavljaju neovisna kraljevstva također ljudi, te da su i oni koji se dosljedno upuštaju u blud također ljudi. Oni sve te pojedince koji su đavoljeg soja ubrajaju među Božji izabrani narod. Nije li to apsurdno? Ne protivi li se to onome što Bog želi? Budući da su njihova gledišta o stvarima u potpunoj suprotnosti s Božjim riječima i istinom, njihova mišljenja o raznim negativnim likovima, đavlima i Sotonama potpuno su suprotna Božjim riječima i uvelike se razlikuju. Bog se nikada nije odnosio prema đavlima koji slijede Sotonu kao prema ljudima. Kako Bog karakterizira te ljude? Oni su sluge đavla Sotone; oni su zvijeri. Lažni starješine, iz svojih dobrih namjera i slijepe ljubavi, te potaknuti vlastitim pustim željama, odnose se prema tim bezvjernicima, đavlima i Sotoninim slugama kao prema braći i sestrama. Stoga im iskazuju veliku ljubav i dobrotu, neprestano im pomažući i podržavajući ih. Kao rezultat toga, budući da lažni starješine pružaju svoju podršku, pomoć i vodstvo tim ljudima, prava braća i sestre, oni koje Bog želi spasiti, teško su uznemireni; crkveni život nikada ne može zakoračiti na pravi put, a braća i sestre nikada ne mogu normalno jesti i piti Božje riječi i razgovarati u zajedništvu o istini bez ikakvog ometanja od strane zlih ljudi. Nije li to „postignuće” lažnih starješina? Njihovo je „postignuće” prilično značajno: ne samo da ne uspijevaju zaštititi braću i sestre, već pružaju i neopravdano poštovanje i zaštitu tim zlim ljudima i antikristima. Ne prekida li to crkveni rad? Priroda onoga što lažni starješine čine jest prekidanje, a ipak oni misle da održavaju crkveni rad te pomažu i podržavaju Božji izabrani narod. Kako Bog gleda na te postupke lažnih starješina? Bog ih se gnuša, posebno ih se gnuša! Lažni starješine ne obavljaju stvarni posao, već se usredotočuju na zaštitu zlih ljudi, postupajući kao Sotonine sluge. To dovodi do toga da Božji izabrani narod – oni koji ljube istinu – ne može primiti podršku i opskrbu crkve unatoč tome što žive crkvenim životom, i oni žele obavljati svoje dužnosti, a ipak im sigurnost ne može biti zajamčena. Lažni starješine potpuno su nesvjesni tih stvari i misle: „Ja se sa svima jednako ophodim, pa zašto se vi žalite? Što točno moram učiniti da vam udovoljim? To znači pošteno se odnositi prema ljudima. Vi samo tražite dlaku u jajetu i teško vam je ugoditi! U svakom slučaju, ja sam odgovoran Bogu; sve činim pred Bogom!” Nisu li oni nerazumni kad mogu prosipati takvu retoriku? Nisu li krajnje glupi? Oni su doista nerazumni i krajnje glupi. Božja kuća svaki dan govori o tome kako Bog spašava čovječanstvo, ali lažni starješine nikada ne razumiju Božje riječi. Misle da će se, bez obzira na to tko je osoba, bez obzira na to koja je njezina bit, bez obzira na to koliko su zle stvari koje je učinila i bez obzira na to koliko je njezina ljudskost zlonamjerna, pod usmjeravanjem Božjih riječi i uz pomoć ljubavi ljudi, na kraju pokajati i vratiti. Nije li to gledište potpuno pogrešno? (Da.) Osim što imaju krajnje pogrešno razumijevanje Božjih riječi, lažni starješine se također pretvaraju da razumiju Božje nakane te, razmišljajući jednostrano i postupajući prema vlastitim sebičnim željama, iskazuju dobrotu i ljubav zlim ljudima i antikristima. I kakav je rezultat? Na kraju štite zle ljude i antikriste, postajući njihovi suučesnici, pružajući im prilike i plodno tlo da prekidaju i ometaju crkveni rad i crkveni život. U međuvremenu, braću i sestre kojima je uistinu potrebna zaštita lažni starješine ignoriraju i nikada ih ne pitaju: „Kako se vi osjećate zbog toga što u crkvi imate te zle ljude i antikriste, i one koji izbacuju negativnost i šire predodžbe? Slažete li se da ostanu u crkvi? Jeste li voljni obavljati svoje dužnosti i živjeti crkvenim životom zajedno s njima?” Nikada ne pitaju kako se braća i sestre osjećaju u vezi s bilo čim od toga. Što vi mislite – nisu li takvi starješine i djelatnici prilično odvratni? Djeluju pod zastavom starješina i djelatnika, nose takve titule, a zapravo rade na zaštiti Sotone i Sotoninih slugu. To je uistinu žalosno! Ako kažete da takvi starješine i djelatnici imaju loš kov i ne obavljaju stvarni posao, možda se neće složiti. Osjećat će se oštećenima, misleći da su svaki dan zauzeti i da ne ljenčare, pa kako onda može biti da ne obavljaju stvarni posao? Ali na temelju njihovih očitovanja – smatrajući da su obje skupine ljudi jednako važne i misleći da moraju imati ista mjerila za sve, koristeći pošteno postupanje kao izgovor da dopuste zlim ljudima i onima koji prekidaju i ometaju dominirati u crkvi, i dopuštajući da razna zla djela ustraju u crkvi – što su ti starješine i djelatnici? Na temelju njihovih očitovanja, njihovog načina i načela rada, te njihovih motiva za obavljanje posla, oni su nepogrešivo lažni starješine i smušenjaci. Je li točno to reći? (Da.)

U društvu, bez obzira na to o kojoj je skupini ili klasi ljudi riječ, oni ne razlikuju zle i dobre ljude, a još manje raspravljaju o tome kako Sotona kvari ljude ili koja je bit iskvarenog čovječanstva; ne razlikuju čak ni dobro od zla. Ali u Božjoj kući sve se temelji na Božjim riječima; istina se nikada ne mijenja, a Božje riječi sve ostvaruju. U crkvi, sve vrste ljudi bivaju razotkrivene Božjim riječima i prirodno su razvrstane prema svojoj vrsti. Sve vrste ljudi treba upotrijebiti na najbolji mogući način na temelju njihove ljudskosti, težnji i biti. Je li to klasificiranje ljudi po rangu? To nije klasificiranje ljudi po rangu, već njihovo kategoriziranje. Svaka osoba treba biti razvrstana prema svojoj vrsti – treba biti smještena tamo gdje pripada. Miješanje nije prihvatljivo; miješanje je privremeno i ima određeno trajanje. Na primjer, kada su kukolj i pšenica pomiješani, ako čupanje kukolja utječe na pšenicu i može uzrokovati njezinu smrt, onda se kukolj još ne čupa. Ali to što se ne čupa ne znači da nije kategoriziran – pa kada ga treba čupati? U pravo vrijeme; Bog će pripremiti vrijeme. Sada je vrijeme da svatko bude razvrstan prema svojoj vrsti; sve vrste ljudi moraju biti kategorizirane. To je nužno. Zašto se ovo djelo mora obaviti? S teoretskog stajališta, postoji temelj u Božjim riječima; sa stajališta stvarne situacije, nužno je to učiniti – to ima praktičnu vrijednost i neophodno je tako postupiti. Kada čupanje kukolja ne bude utjecalo na pšenicu, kukolj se mora iščupati i odvojiti od pšenice. Ako se s nevjernicima i zlim ljudima – onima koji su kukolj – postupa kao s braćom i sestrama, to je previše nepravedno prema svoj braći i sestrama koji se iskreno daju za Boga. Kao prvo, ti će ljudi često biti ometani, pod utjecajem i bit će im nanesena šteta od strane zlih ljudi koji prekidaju i ometaju crkveni rad. Kao drugo, neki ljudi malog rasta ne razumiju istinu i bit će sputani, postat će negativni i slabi, ili će se čak spotaknuti kada dođu u dodir sa zlim ljudima koji prekidaju i ometaju. Štoviše, sve što oni koji prekidaju i ometaju čine i svaka riječ koju izgovore donose kaos, nered i zbrku. Najrealističnija situacija je da kada obavljaju dužnost ili rade neki posao, bezobzirno čine nedjela i ne slijede načela, što dovodi do golemog rasipanja radne snage, materijalnih i financijskih sredstava, bez postizanja ikakvih rezultata. I što se na kraju dogodi? Kada ih se smijeni, svi moraju platiti za njihova zla djela. Posao se mora ponoviti, a radna snaga, materijalna sredstva, vrijeme i najdragocjenija energija svih utrošena prije nego što su ti pojedinci smijenjeni, protraćeni su zbog njihovih bezobzirnih nedjela i ne mogu se nadoknaditi. Negativan utjecaj koji su donijeli ovom poslu je prevelik! Nitko ne može snositi tu odgovornost. Čak i ako se posao kasnije dobro obavi, prethodne gubitke nitko ne može nadoknaditi. Neki kažu da ih treba natjerati da plate novcem; i to bi trebalo učiniti, ali može li novac kupiti vrijeme? Može li novac kupiti vrijeme i energiju braće i sestara, ili iskrenu cijenu koju su platili? Ne, ne može – to je neprocjenjivo! Bez obzira na to koliko ljudi uzrokuje prekide i ometanja u crkvi, posljedice su nemjerljive. To će utjecati na ulazak u život brojne braće i sestara. Gubitak je značajan i ne može se nadoknaditi. Može li se nadoknaditi gubitak u životu braće i sestara? Tko će platiti za taj gubitak? Dakle, ti opaki ljudi moraju biti uklonjeni. Oni nisu iste vrste kao braća i sestre koji teže istini. Oni pripadaju družini đavala i Sotone, dolazeći u Božju kuću da ometaju i uništavaju. Ako se ti zli ljudi ne uklone iz crkve, rad crkve i red u crkvenom životu nikada ne mogu biti zajamčeni. Bez obzira na to koliko ljudi čini određenu skupinu, sve dok je među njima jedna osoba koja prekida i ometa – netko tko bezobzirno čini nedjela, nikada ne postupa po načelima, nikada ne prihvaća pozitivne stvari ili istinu, nikoga ne sluša, postupa samovoljno bez obzira na to ima li status ili moć, i u suštini je živi Sotona – takva će osoba, sve dok ostaje u crkvi, prije ili kasnije donijeti veliko ometanje i uništenje crkvenom radu. Kada dođe dan da ih se ukloni i riješi ih se, koliko će ljudi morati čistiti štetne posljedice i nered koji su prouzročili! Stoga je uklanjanje ili izbacivanje ovih zlih ljudi i antikrista važan zadatak koji starješine i djelatnici trebaju poduzeti i u kojem ne smiju biti nemarni. Međutim, lažni starješine pokazuju dobrotu i ljubav prema onima koje bi trebalo ukloniti ili izbaciti, prave se da ne vide njihova zla djela, toleriraju ih i prihvaćaju kao braću i sestre, pa čak one koji su im korisni smatraju darovitim ljudima te ih obučavaju i upotrebljavaju. Bez obzira na to kakve loše stvari čine, lažni starješine nalaze izgovore da ih oslobode krivnje, pa im čak pružaju brižnu pomoć i podršku. Na određenoj razini, nije li to namjerno prekidanje? (Da.) Lažni starješine postupaju prema vlastitim idejama i vlastitoj dobroti i entuzijazmu, na kraju uzrokujući velike nevolje crkvi i Božjem izabranom narodu! Ako ti zli ljudi drže vlast, katastrofe i posljedice koje donose crkvi su nesagledive.

U Božjoj kući trenutno postoji propis da tko god počini nedjela, sve dok to uzrokuje gubitak Božjoj kući, on ga mora nadoknaditi. Ako je gubitak prevelik, a posljedice teške, može li se problem riješiti samo novčanom naknadom? Neki gubici ne mogu se nadoknaditi nikakvim iznosom novčane naknade; oni su nenadoknadivi i nepopravljivi. Svaki je dan sada vrlo dragocjen i ključan. Jednom kad dan prođe, može li se to vrijeme vratiti? I to je nepopravljivo. Zašto kažemo da propuštanje određenih stvari predstavlja doživotno žaljenje? Upravo zato što se vrijeme ne može vratiti. Što želim reći ovime? Najbolje je spriječiti probleme prije nego što se pojave, umjesto da se troši novac na njihovo rješavanje nakon što se dogode; to je najbolji način rješavanja problema. „Zatvarati staju kad je konj pobjegao” krajnja je mjera. Najbolje je obaviti preventivni rad prije nego što se stvari dogode. To znači da prije nego što dođe do bilo kakvih prekida ili ometanja, starješine i djelatnici moraju jasno razlučiti i imati temeljito razumijevanje različitih vrsta ljudi u crkvi, te pažljivo promatrati i pravovremeno dokučiti stanja, naravi i težnje različitih vrsta ljudi, kao i njihove stavove i gledišta tijekom obavljanja dužnosti, kako bi osigurali da sva braća i sestre imaju normalan crkveni život i okruženje za obavljanje svojih dužnosti. Tako crkveni rad može napredovati na uredan način. To su odgovornosti starješina i djelatnika. Naravno, lažni starješine nisu dorasli ovom poslu; oni su smušenjaci i beskorisne osobe. Sada imaju pametnu ideju: „Tko god ne slijedi načela i upropasti posao, bit će kažnjen novčanom kaznom! Ako antikrist učini nešto pogrešno, bit će kažnjen novčanom kaznom!” Oni misle da je izricanje novčanih kazni najbolje rješenje i najbolje načelo primjene. Ako bi se svi problemi mogli riješiti izricanjem novčanih kazni, koja bi bila svrha težnje istini? Zašto se lažni starješina naziva lažnim? Zato što ne razumije istinu i pridržavanje propisa smatra primjenom istine, a riječi i doktrine koje razumije smatra istinom, te kada se stvari dogode, nikako ne može pronaći ispravna načela ili smjer i ne može riješiti probleme iz korijena. Uopće ne razumije Božje riječi i ne može dokučiti Božju nakanu, a ipak želi raditi i biti starješina ili djelatnik – kako je to glupo! U ovom pogledu, koje je glavno očitovanje lažnog starješine? Ne može proniknuti u bit različitih vrsta ljudi koji prekidaju i ometaju rad crkve, ne može ih kategorizirati i zasigurno se ne može prema njima odnositi i s njima postupati u skladu s načelima. U glavi lažnog starješine vlada potpuna zbrka. On nagađa o Božjim riječima i onome što On misli na temelju svog entuzijazma te vlastitih predodžbi i uobrazilja. Istovremeno, nameće svoju dobrotu, entuzijazam i osobne uobrazilje i predodžbe Bogu, vjerujući da su te stvari u skladu s istinom, u skladu s Božjim nakanama i da mogu predstavljati ono što Bog želi. Stoga se oslanja na te stvari kako bi radio i vodio Božji izabrani narod. To je glavno očitovanje lažnog starješine. Ovdje ćemo zaključiti naš razgovor o drugom očitovanju lažnih starješina.

III. Lažni starješine ne razotkrivaju i ne zaustavljaju zle ljude

Nadalje, razgovarat ćemo u zajedništvu o trećem očitovanju lažnih starješina, a to je ignoriranje i neispitivanje ljudi koji prekidaju i ometaju rad crkve – čak i kada otkriju da zli ljudi i antikristi ometaju rad crkve, oni na to ne obraćaju pozornost. Ovo je po prirodi ozbiljnije od prva dva očitovanja. Zašto se kaže da je ozbiljnije? Prva dva očitovanja tiču se kova lažnih starješina, ali ovo očitovanje tiče se ljudskosti lažnih starješina. Neki lažni starješine imaju toliko loš kov da ne mogu proniknuti u prirodu prekidanja i ometanja rada crkve. Neki lažni starješine, iako mogu otkriti probleme prekidanja i ometanja rada crkve, nažalost ne razumiju istinu i ne mogu riješiti te probleme. Uvijek postupaju prema vlastitim idejama i entuzijazmu, radeći ono što vole, misleći u svom srcu: „Sve dok obavljam crkveni rad, to je u redu; a tko prekida i ometa, to je njegova osobna stvar i nema nikakve veze sa mnom.” Postoje i neki lažni starješine koji imaju nešto kova i mogu obaviti nešto posla, i koji znaju ponešto o načelima za postupanje sa svakom vrstom osobe. Međutim, boje se uvrijediti ljude, pa kada otkriju zle ljude i antikriste kako uzrokuju prekide i ometanja, ne usuđuju se razotkriti ih, zaustaviti ili ograničiti. Žive po sotonskim filozofijama i zatvaraju oči pred stvarima za koje smatraju da nemaju veze s njima. Uopće ih nije briga kakvi su rezultati rada crkve, niti koliko je pogođen ulazak u život Božjeg izabranog naroda; misle da takve stvari nemaju nikakve veze s njima. Dakle, tijekom mandata takvog lažnog starješine, ne održava se normalan red u crkvenom životu, a dužnosti i ulazak u život Božjeg izabranog naroda nisu zaštićeni. Koja je priroda ovog problema? Nije slučaj da ti lažni starješine ne mogu obavljati rad jer im je kov loš; to je zato što im je ljudskost loša, i nedostaju im savjest i razum, pa ne obavljaju stvarni posao. U čemu su lažni starješine lažni? Nedostaju im savjest i razum ljudskosti; stoga, tijekom njihovog razdoblja rada kao starješina, pitanje zlih ljudi i antikrista koji prekidaju i ometaju rad crkve uopće se ne rješava. Nekoj braći i sestrama se nanosi ozbiljna šteta, a rad crkve također trpi ogromne gubitke. Kada ovakav lažni starješina primijeti problem, kada vidi zlu osobu ili antikrista kako uzrokuje prekidanje ili ometanje, on zna koja je njegova odgovornost, što bi trebao učiniti i kako bi to trebao učiniti, ali ipak ne čini apsolutno ništa, pa se čak i pravi glup, potpuno to ignorira i ne prijavljuje stvar svojim nadređenima. Pretvara se da ništa ne zna i ništa ne vidi, dopuštajući zlim ljudima i antikristima da prekidaju i ometaju rad crkve. Nije li to problem s njegovom ljudskošću? Nije li on iz iste družine kao zli ljudi i antikristi? Koje načelo usvaja kao starješina? „Ja ne uzrokujem prekide ni ometanja, ali neću raditi ništa što vrijeđa, niti išta što povrjeđuje dostojanstvo drugih. Okarakterizirajte me kao lažnog starješinu, ja i dalje neću raditi ništa što vrijeđa. Moram si ostaviti izlaz.” Kakva je to logika? To je logika Sotone. A kakva je to narav? Nije li vrlo lukava i prijetvorna? Takva osoba nije ni najmanje iskrena u svom odnosu prema Božjem poslanju; uvijek je lukava i prepredena u obavljanju svoje dužnosti, s toliko podmuklih planova, misleći na sebe u svemu. Ni najmanje ne razmišlja o radu crkve i nema nimalo savjesti ni razuma. Ona je u osnovi nedostojna služiti kao crkveni starješina. Takvi ljudi nemaju ni najmanje breme za rad crkve ili ulazak u život Božjeg izabranog naroda. Brinu se samo o vlastitim interesima i užitku; usredotočeni su isključivo na uživanje u povlasticama statusa, bez ikakve brige o tome u kakvom je stanju Božji izabrani narod. Nije li ovo najsebičnija i najviše prezira vrijedna osoba? Čak i kada otkriju zle ljude i antikriste kako ometaju rad crkve, ne obraćaju pozornost na to, kao da te stvari nemaju nikakve veze s njima. To je kao pastir koji vidi vuka kako jede ovce, ali ne čini ništa, brinući se samo o očuvanju vlastitog života. Takva osoba nije kvalificirana da bude pastir. Ova vrsta lažnog starješine sve čini kako bi maksimalno zaštitila vlastiti ugled, status, moć i razne povlastice koje trenutno uživa. U srcu nema nikakvo breme za Božje poslanje, rad crkve ili ulazak u život Božjeg izabranog naroda, što su njezine dužnosti i odgovornosti; ona nikada o tome ne razmišlja. Ona misli: „Zašto starješina mora obavljati te zadatke? Zašto neobavljanje tih zadataka rezultira time da me se orezuje i osuđuje, i da me braća i sestre odbacuju?” Ona ne razumije i potpuno je ravnodušna. Bez obzira na to koliko se čini da se ova vrsta osobe ponaša pristojno, ili koliko se drži pravila, ili je šutljiva, ili marljiva i sposobna, u Mom srcu, činjenica da ona postupa bez načela i ne preuzima odgovornost za rad crkve navodi Me vidjeti je u drugačijem svjetlu. Konačno, definirao sam ovu vrstu osobe ovako: možda ne čini velike greške, ali je vrlo lukava i prijetvorna; uopće ne preuzima nikakvu odgovornost, niti uopće podržava rad crkve – ona nema ljudskosti. Osjećam da je poput neke vrste životinje – u svojoj lukavosti, pomalo je poput lisice. Ljudi kažu da su lisice lukave, ali zapravo, ti su ljudi još lukaviji od lisica. Na površini se čini kao da nisu učinili nikakvo zlo, ali zapravo, sve što govore i čine je radi vlastite slave, dobitka i statusa. Sve što čine je u svrhu uživanja u povlasticama svog statusa, i uopće ne uzimaju u obzir Božje nakane. Ni najmanje ne rješavaju probleme koji se javljaju u radu crkve, niti se bave stvarnim pitanjima koja se tiču ulaska u život Božjeg izabranog naroda. Ovi lažni starješine ne rade nikakav posao kako bi vodili Božji izabrani narod u istina-stvarnost. Koji je cilj svega što čine? Nije li to samo da ugode ljudima i navedu druge da ih visoko cijene? Pokušavaju navesti sve da misle dobro o njima a da oni nikoga ne uvrijede, uživajući tako u svom ugledu i povlasticama svog statusa. Ono što kod njih najviše potiče mržnju jest to što svi njihovi postupci ne donose nikakvu korist ulasku u život Božjeg izabranog naroda; umjesto toga, oni ljude navode na pogrešan put, navodeći druge da im se dive i idoliziraju ih. Nisu li ti ljudi još lukaviji i prijetvorniji od lisica? Oni su tipični, istinski lažni starješine. Imaju status starješine i drže tu titulu, ali ne rade nikakav stvarni posao, brinući se samo o nekim vidljivim, površinskim općim poslovima, ili nevoljko obave djelić posla koji im je posebno dodijelio Višnji. Ako nema posebnog zadatka od Višnjeg, oni ne obavljaju nikakav bitan crkveni rad. Što se tiče stvari koje uključuju održavanje rada crkve i reda u crkvenom životu, boje se uvrijediti ljude i ne usuđuju se podržati načela. Ne rješavaju nijedan od nagomilanih problema u radu crkve, pa čak i kada vide da antikristi i zli ljudi rasipaju imovinu Božje kuće, ne čine ništa da to zaustave ili ograniče. U svom srcu, jasno znaju da ti ljudi čine zlo i štete interesima Božje kuće, ali se prave ludi, ne govoreći ni riječi. To su lukavi i prijetvorni ljudi. Nisu li ti ljudi lukaviji od lisica? Izvana su ljubazni prema svima i ne čine stvari da bi ikoga povrijedili, ali odgađaju veliku stvar ulaska u život Božjeg izabranog naroda, rad crkve i rad na širenju evanđelja. Jesu li takvi ljudi dostojni biti starješine i djelatnici? Nisu li oni Sotonine sluge? Nisu li oni ti koji prekidaju i ometaju rad crkve? Iako na površini nisu počinili nikakvo očito zlo, posljedice njihovog ovakvog rada još su teže od činjenja zla. Oni ometaju izvršenje Božje volje, opiru se Bogu, te prekidaju i ometaju rad crkve. Oni štete Božjem izabranom narodu i mogu čak uništiti nadu Božjeg izabranog naroda da će biti spašen. Recite Mi, nije li ovo činjenje zla? Upravo tako postupa osoba koja ugađa drugima i koja se uopće ne drži načela. Ljudi koji ne razumiju istinu ne mogu temeljito uočiti strašne posljedice ovakvog rada lažnih starješina, niti mogu shvatiti koje su njihove nakane, motivi i ciljevi. Ti nikada nećeš dokučiti što oni zaista u svom srcu žele učiniti – takvi su ljudi previše lukavi! Slikovito rečeno, oni su lukave lisice; točno rečeno, oni su živi đavli, živi đavli među ljudima!

Kada je riječ o tome kako bi ove lažne starješine trebalo okarakterizirati, na temelju njihove narav-biti, ne mogu se proizvoljno smjestiti u kategorije zlih ljudi, antikrista, licemjera i tako dalje. Međutim, sudeći po onome što očituju, poput očitovanja njihove ljudskosti i njihovog stava prema radu crkve, kao i po tome što ne rješavaju probleme koje otkriju, oni su najizopačenija vrsta lažnih starješina. Sudeći po njihovim različitim očitovanjima, iako ne stvaraju proaktivno klike niti uspostavljaju vlastita neovisna kraljevstva, i rijetko svjedoče o sebi, te iako se mogu dobro slagati s braćom i sestrama, podnositi teškoće, plaćati cijenu, suzdržavati se od krađe prinosa, pa čak i strogo se obuzdavati od traženja posebnih povlastica, ipak, kada se suoče s različitim ljudima, događajima i stvarima koji prekidaju i ometaju rad crkve, ili s različitim ljudima koji rasipaju prinose i oštećuju imovinu Božje kuće, oni ih ne zaustavljaju niti se njima pozabave, ne govore ništa niti rade ikakav posao. Takvi su ljudi zastrašujući! Oni su najviše prezira vrijedna vrsta lažnih starješina; oni su nepopravljivi! Zašto kažem da su nepopravljivi? Nije slučaj da imaju loš kov ili da ne mogu shvatiti Božje riječi – oni imaju određenu sposobnost shvaćanja i radnu sposobnost, ali kada otkriju nekoga tko prekida i ometa rad crkve, oni to ne rješavaju. Oni samo nevoljko obave djelić tog posla kada se susretnu sa strogim nadzorom i čestim propitivanjem svojih nadređenih starješina, ili kada ih se oreže. Bez obzira na to rade li taj posao ili ne, ili kako ga rade, zaštita samih sebe njihov je glavni prioritet. Uopće ne ispunjavaju odgovornosti starješina i djelatnika. Osim što štite sebe i održavaju vlastite interese, ne obavljaju nikakav suštinski posao, i obavljaju samo djelić površnog posla koji su primorani raditi. Ništa ih drugo ne zanima osim da zaštite sebe. Nisu li lukaviji i prepredeniji od lisice? Neki ljudi kažu: „Lisičji je instinkt jesti male životinje, pa nije li i instinkt lažnih starješina štititi sebe?” Je li to instinkt? To je njihova priroda! Ovi lažni starješine štite vlastiti status, ugled i obraz, održavaju odnose s ljudima i izbjegavaju uvrijediti bilo koga, po cijenu nanošenja štete interesima Božje kuće i nanošenja štete radu crkve. Čak se osobno ne bave smjenjivanjem ili premještajem osoblja, već zadužuju druge da to učine umjesto njih. Misle: „Ako se ta osoba bude osvećivala, neće doći za mnom. Moram prvo sebe zaštititi u svakoj situaciji s kojom se susretnem.” Ti su ljudi odveć lukavi! Kao starješina, ti čak ne možeš preuzeti tu odgovornost, pa jesi li dostojan biti starješina? Ti si samo beskorisna kukavica! Bez te mrvice hrabrosti, jesi li ti još uvijek vjernik u Boga? Jesu li ljudi koji pribjegavaju prijevari kako bi izbjegli svoje odgovornosti u obavljanju svojih dužnosti sljedbenici Božji? Bog ne želi takve ljude. Ovi lažni starješine su lukavi i prepredeni poput lisica. Kada vide nekoga kako uzrokuje prekidanje ili ometanje, oni to ne rješavaju – jednostavno ne rade stvarni posao. Bez obzira na to kako ih se razotkriva i orezuje, oni ne čine ništa. Budući da ti ne ispunjavaš odgovornosti starješina i djelatnika, zašto zauzimaš taj položaj? Je li to da bi služio kao ukras? Je li to da bi uživao u povlasticama statusa? Ti za to nisi kvalificiran! Ne radiš stvarni posao, a ipak želiš da te braća i sestre poštuju i idoliziraju – nije li to đavolji način razmišljanja? To je tako bestidno! Neki ljudi kažu da uopće ne žele biti starješine. Zašto onda čuvaš svoj ugled i status? Koji je tvoj cilj u zaluđivanju ljudi? Ako ne želiš biti starješina, možeš samoinicijativno podnijeti ostavku. Zašto ne podneseš ostavku? Zašto zauzimaš taj položaj i ne odstupaš? Ako ne želiš podnijeti ostavku, onda moraš savjesno obaviti neki stvarni posao. Nema drugog izbora – to je tvoja odgovornost. Ako ne možeš obavljati stvarni posao, bilo bi najbolje da preuzmeš odgovornost i podneseš ostavku; ne bi trebao odgađati rad crkve, niti štetiti Božjem izabranom narodu. Ako ti nedostaje čak i ta mrvica savjesti i razuma, imaš li ti i dalje imalo ljudskosti? Ti si nedostojan da te se naziva čovjekom! Bez obzira na to mogu li biti starješine ili djelatnici, ljudi koji vjeruju u Boga zaslužuju da ih se naziva ljudima samo ako imaju barem mrvicu savjesti i razuma.

Da bi netko bio starješina ili djelatnik, treba posjedovati određenu razinu kova. Kov osobe određuje njezinu radnu sposobnost i mjeru u kojoj shvaća istina-načela. Ako je tvoj kov donekle manjkav i nemaš dovoljno duboko razumijevanje istine, ali si u stanju primjenjivati onoliko koliko možeš razumjeti i možeš provesti u djelo ono što razumiješ, i u srcu si čist i pošten, i ne spletkariš ni za što u svoju korist niti težiš slavi, dobitku i statusu, i možeš prihvatiti Božje ispitivanje, onda si ti ispravna osoba. Međutim, lažni starješine ne posjeduju te kvalitete. Ne bave se raznim problemima prekidanja i ometanja koji se javljaju u crkvi; čak i ako primijete te probleme, ne obraćaju na njih pozornost. Ako ih se pita jesu li svjesni situacije, kažu: „Mislim da znam ponešto o tome, ali ne sve.” To se dogodilo tebi pred nosom – zašto kažeš da ne znaš za to? Zar ne pokušavaš prevariti ljude? Budući da znaš za to, jesi li razmišljao o tome kako to riješiti? Jesi li obavio ikakav posao? Jesi li pokušao smisliti kakva rješenja? Oni odgovaraju: „Ta osoba ima bolji kov od mene i rječita je i dobro govori; ne usuđujem se miješati. Što ako se pozabavim nečim što zapravo nije problem i uvrijedim ih? To bi mi poslije otežalo posao!” Budući da se ne usuđuješ, ti si beskorisna kukavica i zanemaruješ svoje odgovornosti, i nedostojan si biti starješina! Kada se susretneš s takvom situacijom, znaš li kako je riješiti? Kažu: „Iako znam kako to riješiti, ne usuđujem se. Nije li Višnji tu za to? A tu je i grupa za odlučivanje. Kako bih ja mogao biti taj na koga taj zadatak pada?” Budući da si to vidio i znaš za to, ti bi trebao riješiti tu situaciju. Ako je tvoj duhovni rast premalen i ne možeš se nositi s tim problemom, jesi li rekao svojim nadređenima za problem? Jesi li ga prijavio? Jesi li učinio ono što spada u opseg tvojih odgovornosti i posao koji ti pripada? Jesi li ispunio imalo svojih odgovornosti? Nimalo! U svom srcu, oni znaju vrlo dobro: „Znao sam za ovaj problem, ali nisam djelovao. Osjećam se krivim! Trebao sam prijaviti tu stvar, ali nisam. Ali ni drugi ljudi to nisu učinili – kakve to veze ima sa mnom?” Jesu li i drugi ljudi starješine? Bilo da drugi ljudi to čine ili ne, to je njihova stvar – zašto ti to nisi učinio? Ako drugi ljudi to ne čine, znači li to da ti to ne moraš činiti? Je li to istina? Čak i da su drugi ljudi to učinili, bi li to moglo biti zamjena za to da ti to učiniš? Ono što ti činiš tvoja je stvar. Jesi li ispunio svoje odgovornosti i obveze? Ako nisi, onda zanemaruješ svoje odgovornosti, nekvalificiran si da budeš starješina i trebao bi preuzeti odgovornost i podnijeti ostavku. Ti ne cijeniš to što si uzdignut, nedostojan si povjerenja braće i sestara, nedostojan si povjerenja Božje kuće, a još si nedostojniji uzvišenja od Boga. Ti si bezosjećajni bijednik. Treća vrsta lažnog starješine ima problem sa svojim karakterom. Bez obzira na to kakve su njezine osobne težnje i ulazak u život, samo sudeći po činjenici da tijekom svog mandata ne radi stvarni posao, ne nadoknađuje nikakve gubitke za crkvu, i zasigurno nije u stanju pravovremeno zaustaviti ili riješiti zla djela zlih ljudi, ova vrsta osobe ne samo da ima problem lošeg kova i problem neobavljanja stvarnog posla, već, što je najvažnije, nema ljudskosti. Njezina je savjest potpuno trula i nema nimalo razuma. Prostim riječima, ona je moralno bankrotirala; do krajnosti je sebična i vrijedna prezira, i nije vrijedna povjerenja. Među tri vrste ljudi koje smo raščlanili, ljudskost ove vrste je najgora. Prve dvije vrste ljudi imaju loš kov, ne mogu raditi posao i ne zadovoljavaju načela i mjerila Božje kuće za odgajanje i promicanje ljudi, pa ih se ne može odgajati niti upotrebljavati. Njihov je kov izuzetno loš, slijepi su i otupjeli, i praktički su mrtvi ljudi – nisu vrijedni razotkrivanja i raščlambe. Treća vrsta osobe je najpodlija. Izuzetno su vrijedni prezira u pogledu svoje ljudskosti, i ovu vrstu karakteriziramo kao lukavu i prepredenu. Ti su ljudi čak lukaviji od lisica. Ne rade stvarni posao, a ipak imaju mnoštvo izgovora i osjećaju se potpuno spokojno. Bez obzira na to kako zli ljudi i antikristi ometaju rad crkve, oni se ne uzrujavaju niti brinu zbog toga i još uvijek žele nastaviti biti starješine. Zašto su toliko ovisni o moći? Ovi starješine kažu: „Prirodno je da čovjek teži višem, kao što voda teče nizbrdo. Svatko voli moć!” Ne žele raditi nikakav stvarni posao, ali se i dalje žele držati svog položaja i uživati u povlasticama svog statusa. Kakva je to ništarija? Oni su čisti Sotonin soj, apsolutno nisu ništa dobro.

Danas smo u zajedništvu razgovarali o tri teme u vezi s dvanaestom odgovornošću starješina i djelatnika. Lažni starješine koje smo analizirali u dvanaestoj odgovornosti u osnovi su isti kao lažni starješine koje smo razotkrili prije. Iako smo analizirali tri teme, one uglavnom pokrivaju dva problema: jedan je da imaju loš kov i ne mogu raditi stvarni posao; drugi je da im je ljudskost podla, vrijedna prezira, lukava i prepredena, i ne rade stvarni posao. To su temeljni, suštinski problemi lažnih starješina. Sve dok netko ima jedan od ova dva problema, on je lažni starješina. To je izvan svake sumnje.

4. rujna 2021.