Kako razlikovati antikriste od ljudi koji imaju narav antikrista

Razlikovanje na temelju njihovih stavova prema istini

Danas ćemo nastaviti razgovarati u zajedništvu o odgovornostima starješina i djelatnika. Prije no što formalno započnemo razgovor, osvrnimo se na jednu od tema koje se tiču antikrista o kojoj smo ranije razgovarali u zajedništvu: kako razlikovati ljude s naravi antikrista od onih s biti antikrista i koje su razlike između te dvije vrste ljudi. Prvo ćemo razgovarati o tome kako razlučiti antikriste; to nije jako teško. Prije svega, trebate jasno vidjeti koja su očita karakteristična očitovanja koja pokazuju oni koji su antikristi, tako da možete u kratkom vremenu prepoznati istinskog antikrista, utvrđujući da on definitivno nije netko tko samo ima narav antikrista ili netko tko hoda putem antikrista. Na taj ćete način moći razlučiti antikriste i oni vas više neće moći zaluđivati, hvatati u zamku i kontrolirati. Sada je najvažnije biti u stanju razlikovati očite razlike između ljudi s priroda-biti antikrista i onih s naravi antikrista. Da biste razlučili te dvije vrste ljudi, morate prvo shvatiti njihove glavne karakteristike. Neki ljudi shvaćaju samo antikristova otkrivanja iskvarenosti u svakodnevnom životu, kao što je njihova sklonost da ističu svoj status i drže drugima prodike, ali ne mogu razlučiti priroda-bit antikrista. Je li to u redu? (Ne.) Ima i onih koji kažu da su najistaknutija očitovanja antikrista njihova oholost i uobraženost, pa sve ohole i uobražene ljude karakteriziraju kao antikriste. Je li to ispravno? (Ne.) Zašto nije ispravno? Zato što oholost i uobraženost nisu najistaknutija očitovanja antikrista; to su iskvarene naravi zajedničke svim iskvarenim ljudima. Svatko ima oholu i uobraženu narav, pa je karakterizirati sve ohole i uobražene ljude kao antikriste ozbiljna pogreška. Dakle, koja su očitovanja bitna očitovanja antikrista, koja čovjeku omogućavaju na prvi pogled jasno vidjeti bitne razlike između antikrista i ljudi s naravi antikrista te razlučiti da su biti te dvije vrste ljudi različite i da se s takvim ljudima treba različito postupati? Imaju li te dvije vrste ljudi sličnosti i podudarnosti u određenim aspektima, kao što su postupci, ponašanja i naravi? (Da.) Ako ne promatraš pažljivo, ne razlikuješ ozbiljno ili u svom srcu nemaš točno razumijevanje i ne razlučuješ naravi i biti te dvije vrste ljudi, vrlo ih je lako smatrati istom vrstom. Mogao bi čak zamijeniti antikrista za osobu s naravi antikrista i obrnuto, to jest, lako donijeti takve pogrešne sudove. Dakle, koje su glavne karakteristike i razlike između te dvije vrste ljudi koje mogu omogućiti da se s čvrstim dokazima razlikuje tko je antikrist, a tko osoba s naravi antikrista? Ova tema vam ne bi trebala biti nepoznata, pa da čujemo vaša razmišljanja. (Jedan aspekt koji se koristi za razlikovanje antikrista i ljudi s naravi antikrista jest njihov stav prema istini; drugi je njihova ljudskost. U svom stavu prema istini, antikristi mrze istinu i uopće je ne prihvaćaju. Ma koliko zlih djela koja uzrokuju prekide i ometanja počine, i ma kako s njima razgovarate u zajedništvu ili ih orezujete, oni to ne priznaju i uporno se ne kaju. Ljudi s naravi antikrista također mogu činiti pogrešne stvari kada ne razumiju istinu ili ne dokučuju načela, ali kada ih se oreže, mogu prihvatiti istinu, promisliti o sebi i spoznati sebe, te su u stanju osjetiti kajanje i pokajati se. Sa stanovišta njihovog stava prema istini, bit antikrista je da mrze istinu, dok ljudi s naravi antikrista mogu prihvatiti istinu. Sa stanovišta njihove ljudskosti, antikristi su zli ljudi bez osjećaja savjesti i srama, dok ljudi s naravi antikrista imaju savjest i osjećaj srama.) Spomenuli ste dvije karakteristike; je li se o ovom sadržaju ranije razgovaralo u zajedništvu? Smatra li se to očitim karakteristikama? (Da.) Stavovi antikrista i stavovi ljudi s naravi antikrista prema istini potpuno su različiti. Ovo je vrlo važna stvar i očitovanje s jasnim karakteristikama. Antikristi osjećaju odbojnost prema istini i uopće je ne prihvaćaju. Radije bi umrli nego priznali da su Božje riječi istina. Bez obzira na to kako vi razgovarate u zajedništvu o istini, oni joj se u sebi opiru i osjećaju odbojnost prema njoj. Mogu vas čak u sebi proklinjati, ismijavati vas i prezirati, odnoseći se prema vama s prezirom. Antikristi su neprijateljski raspoloženi prema istini; to je očita karakteristika. A koje su karakteristike ljudi s naravi antikrista? Da budemo precizni i objektivni, ljudi s naravi antikrista, ali s nešto savjesti i razuma, mogu promijeniti svoje predodžbe i prihvatiti istinu kad drugi s njima razgovaraju u zajedništvu o istini. Ako ih se oreže, također se mogu pokoriti. To jest, sve dok ljudi s naravi antikrista iskreno vjeruju u Boga, većina njih može prihvatiti istinu u različitim stupnjevima. Ukratko, ljudi s naravi antikrista mogu prihvatiti istinu i pokoriti se na taj način što sami čitaju Božje riječi, prihvaćaju Božju disciplinu i prosvjetljenje, ili orezivanje, te kroz pomoć i podršku braće i sestara. To je očita karakteristika. Antikristi su, međutim, drugačiji. Bez obzira na to tko razgovara u zajedništvu o istini, oni niti slušaju niti se pokoravaju. Imaju samo jedan stav: radije bi umrli nego prihvatili istinu. Bez obzira na to kako ih orezujete, beskorisno je. Čak i ako razgovarate u zajedništvu o istini što je jasnije moguće, oni je ne prihvaćaju; čak joj se u sebi opiru i osjećaju odbojnost prema njoj. Može li se netko s takvom naravi koja mrzi istinu pokoriti Bogu? Definitivno ne. Stoga su antikristi Božji neprijatelji i oni su ljudi koji su izvan mogućnosti otkupljenja.

Razlikovanje na temelju njihove ljudskosti

Maločas ste spomenuli još jednu karakteristiku za razlikovanje antikrista od ljudi koji imaju narav antikrista, a to je gledano sa stajališta ljudskosti. Tko bi želio još malo govoriti u zajedništvu o toj karakteristici? (Antikristi imaju posebno zlonamjernu ljudskost; mogu tlačiti i mučiti ljude, i bez obzira na to koliko zla počinili, ne znaju se pokajati.) Tako je, glavna karakteristika antikrista je njihova zlonamjerna ljudskost, njihova besramnost i nedostatak savjesti i razuma. Bez obzira na to koliko zlih djela počine u crkvi ili koliko štete nanesu radu crkve, oni to ne smatraju sramotnim, niti sebe vide kao grešnike. Bilo da ih Božja kuća razotkriva ili da ih braća i sestre orezuju, oni ostaju mirni i ne osjećaju se ukoreno ili uzrujano. To je očitovanje antikrista u pogledu ljudskosti. Njihove glavne karakteristike su nedostatak savjesti i razuma, nedostatak srama i izuzetno zlobna narav. Svakoga tko se dotakne njihovih interesa oni osuđuju i muče, i imaju posebno snažnu želju za osvetom, ne pošteđujući nikoga, čak ni vlastite rođake. Eto koliko su antikristi pakosni. S druge strane, ljudi s naravi antikrista, bez obzira na to koliko iskvarenosti otkrivaju, nisu nužno zli ljudi. Bez obzira na to kakve nedostatke ili manjkavosti imaju u svojoj ljudskosti, kakve pogreške mogu napraviti, ili u čemu mogu pasti i posrnuti, oni mogu poslije promisliti o sebi i izvući pouke. Kada se suoče s orezivanjem, u stanju su priznati svoje pogreške i osjetiti kajanje; a kada ih braća i sestre kritiziraju ili razotkrivaju – iako se u tom trenutku možda pokušavaju malo braniti i ne žele to priznati – oni su zapravo u svom srcu već priznali svoju pogrešku i pokorili se. To dokazuje da još uvijek mogu prihvatiti istinu i da se mogu popraviti. Kada pogriješe ili naiđu na bilo kakve probleme, njihova savjest i razum još uvijek mogu funkcionirati; svjesni su, nisu obamrli i bezosjećajni, ili nepopustljivi i odbijaju da priznaju pogrešku. Pored toga, iako ova vrsta ljudi ima narav antikrista, oni su relativno empatični i nešto ljubazniji. Kada se susretnu s raznim stvarima, karakteristike koje pokazuju u pogledu ljudskosti mogu se opisati – na najprikladniji i najlakše razumljiv način – kao relativno razumne. Ako ih se strogo oreže, u najgorem slučaju mogu osjetiti malo ogorčenosti u srcu, ali promatrano sa stanovišta očitovanja njihove ljudskosti, vidi se da još uvijek znaju za sram, da ih njihova savjest može optužiti i da njihov razum može izvršiti određeni učinak obuzdavanja. Ako nanesu gubitke interesima Božje kuće ili nanesu štetu bilo kojem bratu ili sestri, uvijek se u sebi osjećaju nelagodno i osjećaju da su iznevjerili Boga. Ova se očitovanja u različitim stupnjevima otkrivaju kod ljudi s naravi antikrista. Čak i ako ne pokušaju odmah ispraviti stvari ili ne donesu ispravne odluke nakon što se stvari dogode, ti ljudi još uvijek imaju osjećaj svjesnosti u svom srcu. Njihova ih savjest optužuje; znaju da su pogriješili i da ne bi trebali ponovno tako postupati, a također osjećaju da nisu dobri ljudi – suptilno, svi oni mogu imati te osjećaje. Štoviše, s vremenom će se njihovo stanje preokrenuti i imat će istinsko pokajanje. Osjećat će duboko kajanje, žaleći što u početku nisu donijeli ispravne odluke ili poduzeli ispravne mjere. Upravo su ta očitovanja najčešća i najuobičajenija očitovanja iskvarenih ljudi. Međutim, oni koji su antikristi su posebni; oni nisu ljudi nego đavli. Bez obzira na to koliko vremena prođe nakon što počine zlo ili grijeh, nemaju nimalo kajanja; ostaju tvrdoglavi i ustrajni do kraja. Ljudi s naravi antikrista mogu se pokoriti kada se suoče s običnim orezivanjem. Kada se suoče sa strogim orezivanjem, mogu se u tom trenutku raspravljati, poricati stvari i odbijati to prihvatiti, ali poslije su u stanju promisliti o sebi i spoznati sebe, te osjetiti kajanje i pokajati se. Čak i ako ih netko ismijava i sudi im da nemaju ljudskosti, oni mogu osjetiti bol u srcu, ali neće uzvratiti niti tu osobu smatrati neprijateljem. Oni također mogu razumjeti drugu osobu, misleći: „Sâm sam kriv što sam pogriješio; kako god drugi postupali sa mnom, to sam i zaslužio.” Ova se očitovanja pokazuju u različitim stupnjevima kod različitih ljudi. Ukratko, ta su otkrivanja normalna i prirodna očitovanja ljudi s naravi antikrista, ljudi s iskvarenim naravima, i tu se oni jasno razlikuju od antikrista. Kroz različita očitovanja ova dva stanja, odmah postaje jasno koji su pojedinci zli ljudi i antikristi, a koji su ljudi koji samo imaju narav antikrista, ali nisu zli ljudi.

Razlikovanje na temelju toga kaju li se istinski ili ne

Upravo spomenuta dva aspekta čine razliku između antikrista i ljudi s naravi antikrista: prvi je aspekt njihov stav prema istini; stav ljudi prema istini njihov je stav prema Bogu. U tom pogledu postoji jasna razlika između te dvije vrste ljudi. Drugo, u pogledu ljudskosti, te dvije vrste ljudi također imaju jasnu bitnu razliku. Te dvije karakteristike vrlo su očite; to su potpuno različite vrste ljudi. Osim tih dviju razlika, još jedan aspekt je postoji li ikakvo očitovanje pokajanja nakon što su počinili zlo. U slučaju onih koji su antikristi, bez obzira na to koja zla djela počine – bilo da muče ljude, uspostavljaju neovisna kraljevstva, natječu se s Bogom za status, kradu prinose ili bilo što drugo – čak i ako su izravno razotkriveni, oni ta djela ne priznaju. Ako ih ne priznaju, mogu li se pokajati? Radije bi umrli nego se pokajali. Oni ne prihvaćaju činjenice o svojim zlim djelima. Čak i ako shvate da je razotkrivanje potpuno točno, oni se opiru i protive. Apsolutno neće promisliti o tome jesu li na pogrešnom putu ili reći: „Proglasili su me antikristom. To je vrlo opasno i trebam se pokajati.” Apsolutno nemaju takve misli u svojoj glavi. Njihova ljudskost ne posjeduje te kvalitete. Stoga, antikristi imaju očitu karakteristiku: bez obzira na to koliko godina vjeruju u Boga, oni uopće ne prihvaćaju istinu i ne pokazuju nikakvu stvarnu promjenu. Kada tek počnu vjerovati u Boga, vole se isticati u gomili, natjecati se za moć i dobit, mučiti ljude te formirati klike i praviti podjele u crkvi. Njihov cilj u tome što pokušavaju držati vlast jest da žive na račun crkve i uspostave neovisno kraljevstvo. Nakon tri do pet godina vjerovanja, kada ih ponovno vidite, oni i dalje pokazuju ista ta očitovanja i karakteristike bez ikakve promjene. Čak i nakon osam ili deset godina ostaju isti. Neki ljudi kažu: „Možda će se promijeniti nakon 20 godina vjerovanja!” Mogu li se promijeniti? (Ne.) Neće se promijeniti. Oni pokazuju ista ta očitovanja bilo da su u interakciji s nekoliko pojedinaca ili s većinom, bilo da obavljaju obične dužnosti ili rade kao starješine ili djelatnici. Nikada se ne kaju niti se preokreću, ustrajući na istom putu do kraja. Apsolutno se neće pokajati. Takvi su antikristi. Što se tiče ljudi s naravi antikrista, čak i ako neki nisu zli ljudi, oni također imaju iskvarene naravi. Oni otkrivaju oholost, prijevarnost, sebičnost, podlost i druge vrste iskvarenosti. Također pokazuju lošu ljudskost. Kada tek počnu vjerovati u Boga, oni također žele boriti se za slavu i dobitak, istaknuti se kako bi im se ljudi divili, te imaju ambicije i želje da budu starješine i drže vlast. Ta su očitovanja prisutna u različitim stupnjevima kod iskvarenih ljudi i ne razlikuju se mnogo od onih kod antikrista. Međutim, u procesu vjerovanja u Boga, oni počinju shvaćati neke istine kroz iskustvo suda i razotkrivanja Božjih riječi, te sve manje i manje otkrivaju te iskvarene naravi. Zašto se te iskvarene naravi otkrivaju sve manje i manje? To je zato što nakon razumijevanja istine shvaćaju da ta ponašanja i očitovanja predstavljaju otkrivanja iskvarenih naravi. Tek u tom trenutku njihova savjest postaje svjesna i oni vide da su duboko iskvareni i da im doista nedostaje ljudsko obličje. Tada postaju voljni težiti istini i razmišljati o tome kako odbaciti te iskvarene naravi i kako se mogu osloboditi njihova ropstva te postati netko tko teži istini i primjenjuje je. Kakvo je to očitovanje? Nije li to postupno kajanje? (Da.) U procesu doživljavanja Božjeg djela, oni otkrivaju vlastite probleme, prepoznaju svoje iskvarene naravi i razumiju svoja različita stanja. Također počinju spoznavati bit svoje ljudskosti, a njihova savjest postaje sve svjesnija; sve više osjećaju da su duboko iskvareni i neprikladni za Božju uporabu te da su zaslužili Božje gnušanje, i gnušaju se samih sebe. Nesvjesno, postupno se kaju duboko u svom srcu, i s tim pokajanjem, događaju se neke blage promjene, blage promjene koje se mogu vidjeti u njihovu ponašanju. Na primjer, prvobitno, kada bi netko razotkrio njihove probleme, osjećali bi se ogorčeno, pobjesnjeli bi od srama i pokušavali bi se objašnjavati i opravdavati, ulažući svaki napor da pronađu razne izgovore i razloge kako bi se obranili. Kroz neprestana iskustva, međutim, oni shvaćaju da je takvo ponašanje pogrešno i počinju ispravljati to stanje i ponašanje, trudeći se prihvatiti ispravne stavove, težeći skladnoj suradnji s drugima. Kada ih zadese situacije, uče tražiti od drugih i razgovarati u zajedništvu s njima, te uče komunicirati iz srca i slagati se prijateljski s drugima. Jesu li to očitovanja pokajanja? (Da.) Nakon što povjeruju u Boga, postupno stječu istinsko razumijevanje nekih naravi, ponašanja i očitovanja antikrista koje otkrivaju. Zatim postupno odbacuju svoje iskvarene naravi, u stanju su napustiti svoje prethodne pogrešne načine života, odustati od težnje za slavom i statusom, te su u stanju postupati, vladati se i vršiti svoju dužnost u skladu s istina-načelima. Kako se takva promjena postiže? Postiže li se prihvaćanjem istine i neprestanim obraćenjem i kajanjem? (Da.) Sve se to postiže u procesu neprestanog kajanja. Poslije se njihovo stanje zasigurno poboljšava, njihov duhovni rast također se povećava kako se njihova iskustva produbljuju, a kada ih zadese stvari, u stanju su promisliti o sebi. Bilo da naiđu na prepreke ili neuspjehe, ili da ih se orezuje, oni te stvari iznose pred Boga i mole Mu se, a također mogu povezivati Božje riječi sa svojim stanjem, raščlanjivati ga i razumjeti dok čitaju Božje riječi. Iako još uvijek mogu otkrivati iskvarenost i razvijati pogrešne misli kada ih stvari zadese, u stanju su promisliti o sebi i pobuniti se protiv sebe. Sve dok postanu svjesni tih problema, mogu neprestano tragati za istinom kako bi ih riješili i primjenjivati pokajanje. Iako je taj napredak vrlo spor, a rezultati minimalni, oni se neprestano mijenjaju u najdubljim dijelovima svog srca. Ljudi ove vrste uvijek održavaju proaktivan, pozitivan, samomotiviran stav i stanje preokretanja i kajanja. Iako se ponekad natječu s drugima za slavu i status i u različitim stupnjevima otkrivaju neka očitovanja i postupke antikrista, nakon što iskuse neka orezivanja, sudove i grdnje, ili Božju disciplinu, te se iskvarene naravi u različitim stupnjevima odbacuju i preobražavaju. Glavni uzrok postizanja tih rezultata jest to što ova vrsta ljudi može, u dubini svoga srca, promisliti o svojim iskvarenim naravima i pogrešnim putovima kojima su išli i razumjeti ih, te se mogu preokrenuti. Iako su promjene, rast i dobici od njihova obraćenja vrlo mali, a napredak je vrlo spor, do te mjere da ih oni sami možda čak i ne primjećuju, nakon tri do pet godina takvih iskustava, oni mogu osjetiti neke promjene u sebi, a i oni oko njih to mogu vidjeti. U svakom slučaju, postoji razlika između takvih ljudi koji imaju narav antikrista i onih koji su antikristi. Koja je glavna karakteristika u tom pogledu? (Ljudi s naravi antikrista u stanju su se pokajati.) Kada učine nešto pogrešno, počine prijestup, ili se suoče s orezivanjem, sudom i grdnjom, prekoravanjem ili disciplinom, oni se mogu pokajati. Kada shvate da su pogriješili ili napravili grešku, čak mogu promisliti o sebi i imati stav preokretanja i kajanja u svom srcu. To je karakteristična razlika koja ljude s naravi antikrista potpuno odvaja od antikrista.

Sažetak razlika između antikrista i ljudi koji imaju narav antikrista

Oni koji su antikristi živući su Sotone. Može se reći da žive kao Sotone; oni su đavli i Sotone koji su vidljivi ljudima. Dakle, sažmimo suštinske razlike između antikrista i ljudi s naravi antikrista. Jedan je aspekt njihov stav prema istini. Antikristi apsolutno ne prihvaćaju istinu. Iako verbalno mogu priznati da su Božje riječi istina i pozitivne stvari te riječi koje su korisne ljudima i mjerilo za sve pozitivne stvari, i da bi ih ljudi trebali prihvatiti, pokoriti im se i primjenjivati ih – iako sve to mogu reći – oni apsolutno ne mogu provoditi Božje riječi u djelo. Zašto ih ne primjenjuju? Zato što u svojim srcima ne prihvaćaju istinu. Svojim ustima govore da su Božje riječi istina, ali iz posve drugog motiva: govore to da bi prikrili činjenicu da ne prihvaćaju istinu i da bi zaluđivali ljude. Samo zato što antikristi mogu govoriti riječi i doktrine, to ne znači da u svom srcu priznaju da su Božje riječi istina. Oni ne mogu provoditi istinu u djelo jer u osnovi ne prihvaćaju istinu Božjih riječi u svom srcu; nisu voljni prihvatiti istinu i primjenjivati istinu kako bi ušli u istina-stvarnost. S druge strane, ljudi s naravi antikrista nisu nužno antikristi. Neki od njih mogu, u različitoj mjeri, prihvatiti istinu i pokoriti joj se, kao i pokoriti se pozitivnim stvarima i ispravnim riječima – to je jedna razlika. Ljudi koji imaju bit antikrista neprijateljski su raspoloženi prema istini i okreću joj leđa, ali neki ljudi s naravi antikrista mogu prihvatiti i primjenjivati istinu. Čitanjem Božjih riječi i doživljavanjem Božjeg djela tijekom nekoliko godina, njihov se stav prema istini može donekle promijeniti. Duboko u svom srcu osjećaju da je istina dobra i ispravna iako je nisu u stanju provesti u djelo. Samo što ne ljube istinu ili nisu toliko zainteresirani za nju, pa njeno primjenjivanje zahtijeva određen napor i borbu. Dakle, ljudi s naravi antikrista, ali s nešto savjesti i razuma, mogu prihvatiti istinu u različitoj mjeri. U najmanju ruku, duboko u svom srcu, nemaju otpor prema istini niti ih ona odbija, i nemaju odbojnost prema istini. Većina ljudi je u takvom stanju i iskazuje takvo očitovanje prema istini. Ovakav način opisivanja takvih ljudi niti ih uljepšava niti ocrnjuje. Prilično je objektivan, zar ne? (Da.) Drugi je aspekt razlikovati ih sa stanovišta ljudskosti, to jest, razlikovati ih na temelju njihove savjesti, razuma i toga je li njihova ljudskost dobra ili zla. Tko god ima zlu ljudskost, ne prihvaća istinu i ima posebnu odbojnost prema istini, definitivno je bezvjernik ili antikrist. Neki ljudi ne ljube osobito istinu i nisu zainteresirani za nju. Kad drugi razgovaraju u zajedništvu o istini, postanu pospani i bezvoljni. Međutim, ljudi ovog tipa nemaju zlu ljudskost i ne muče druge. Ako ti razgovaraš u zajedništvu o Božjim nakanama, istina-načelima ili pravilima Božje kuće, oni mogu slušati i voljni su prihvatiti istinu i težiti joj, ali možda neće nužno biti u stanju provesti istinu u djelo. Ako postanu starješine, možda te neće moći voditi da razumiješ istinu ili te dovesti pred Boga, ali te apsolutno neće mučiti. To je ljudskost ljudi s naravi antikrista. U svakom slučaju, ljudskost ljudi s naravi antikrista nije toliko zla; oni u različitoj mjeri mogu prihvatiti istinu. Nasuprot tome, antikristima ne samo da nedostaje savjesti i razuma, već imaju i iznimno zlobnu ljudskost. Ljudi s naravi antikrista imaju savjesti i nešto razuma te mogu racionalno rješavati određene stvari. Na primjer, po pitanju kako odabrati i na koju stranu stati u postupanju sa zahtjevima Božje kuće, u postupanju s različitim ljudima u crkvi te u postupanju s pozitivnim i negativnim stvarima, oni mogu razlikovati te i druge takve stvari i, u konačnici, sposobni su donijeti ispravne odluke na temelju svoje savjesti. Ljudi ovog tipa nemaju tako zlu ljudskost i relativno su dobrodušni. Postoji još jedna razlika, o kojoj smo upravo razgovarali u zajedništvu, a to je da postoje neki ljudi s naravi antikrista koji mogu prihvatiti istinu, a kad pogriješe, mogu o tome promisliti i imati pokajničko srce. Nasuprot tome, antikristi apsolutno ne iskazuju ova dva očitovanja. Oni su tvrdoglavi i nepromjenjivi jer imaju odbojnost prema istini, ne prihvaćaju istinu i imaju iznimno zlobnu ljudskost. Nemoguće je da se ljudi ovog tipa preokrenu i postignu pokajanje. Može li se netko istinski pokajati ovisi uglavnom o tome posjeduje li savjest i razum te o njegovom stavu prema istini. Ljudi s naravi antikrista, budući da nemaju zlu ljudskost, imaju nešto savjesti i razuma i mogu prihvatiti neke istine u različitoj mjeri, imaju potencijal da se preokrenu. Kad naprave pogreške ili počine prijestupe, mogu se pokajati nakon orezivanja. To određuje da ljudi s naravi antikrista imaju nadu da će biti spašeni, dok su antikristi izvan mogućnosti otkupljenja; oni su soja đavlâ i Sotone. Suštinske razlike između antikrista i ljudi s naravi antikrista jesu ovih nekoliko karakteristika. Je li ovaj sažetak prilično objektivan? (Da.) Što se tiče ovih nekoliko karakteristika antikrista, detaljna očitovanja o kojima smo razgovarali u zajedništvu objektivna su i u skladu s činjenicama, bez ikakvog elementa ocrnjivanja. Božji izabrani narod se sa svim tim susreo i tome svjedočio; takvi su jednostavno antikristi. Što se tiče ljudi s naravi antikrista, također smo razotkrili različita očitovanja, od kojih su sva vidljiva ljudima i u skladu s činjenicama, bez ikakvog uljepšavanja.

Ljudi s naravi antikrista imaju mnogo nedostataka i mana u svojoj ljudskosti te također u različitoj mjeri otkrivaju različite iskvarene naravi. Te iskvarene naravi imaju neka očita karakteristična očitovanja u svakome. Na primjer, neki su ljudi posebno oholi, neki su posebno proračunati i prijevarni, neki su posebno nepopustljivi, neki su posebno lijeni i tako dalje. Te su pojave očitovanja ljudi s naravi antikrista i karakteristike su ljudskosti takvih ljudi. Iako ti ljudi imaju nešto dobrote u svom srcu – jednostavno rečeno, donekle su dobrodušni – kad naiđu na neki problem, jasno vide da se nanosi šteta interesima Božje kuće, ali budući da se boje uvrijediti druge, postaju poput kornjače koja se skriva u svom oklopu, živeći po Sotoninoj filozofiji i ne želeći se držati istina-načela. Iako duboko u sebi osjećaju da ne bi trebali tako postupati i da time čine nepravdu Bogu, ipak si ne mogu pomoći, nego odabiru biti oni koji ugađaju drugima. Zašto je to tako? Zato što vjeruju da se, kako bi živjeli i preživjeli, moraju oslanjati na Sotoninu filozofiju i da samo na taj način mogu sebe zaštititi. Stoga odabiru biti oni koji ugađaju drugima i ne primjenjuju istinu. U svom srcu osjećaju da, postupajući na taj način, nemaju savjesti i nemaju ljudskosti; da nisu ljudi i da su gori od psa čuvara. Međutim, nakon što sami sebe prekore, kad se suoče s drugom situacijom, i dalje se ne kaju te i dalje postupaju na isti način. Uvijek su slabi i uvijek osjećaju krivnju. Što to dokazuje? Dokazuje da, iako ljudi s naravi antikrista nisu sami antikristi, njihova ljudskost doista ima problema i nedostataka, pa zasigurno otkrivaju mnogo iskvarenosti. Gledajući cjelokupna očitovanja takve osobe, ona je u potpunosti netko tko ostaje nepromijenjen u svojoj dubokoj iskvarenosti od Sotone; ona je upravo ono što Bog naziva Sotoninim porodom. Po čemu su ljudi s naravi antikrista bolji od antikrista? Da budemo precizni, iako ljudi koji imaju narav antikrista, ali ne i bit antikrista, otkrivaju različite Sotonine iskvarene naravi, oni definitivno nisu zli ljudi. Njihova je situacija poput onoga što se obično kaže kako netko nije ni podmukao i zao niti dobra osoba; samo što oni iskreno vjeruju u Boga, voljni su se pokajati i mogu prihvatiti istinu nakon orezivanja, imajući nešto pokornosti. Iako nisu zli ljudi i još uvijek imaju nadu da će ih Bog spasiti, daleko su od mjerila da se boje Boga i klone se zla o kojem Bog govori! Neki ljudi vjeruju u Boga tri do pet godina i imaju neke promjene i napredak. Neki ljudi vjeruju u Boga osam do deset godina i nemaju nikakvog napretka. Neki čak vjeruju u Boga 20 godina bez ikakvih značajnih promjena; i dalje su isti kao što su bili prije. Tvrdoglavo se drže svojih predodžbi. Samo što, budući da su čuli Božje riječi i ograničeni su raznim pravilima i propisima Božje kuće, nisu napravili veće pogreške, nisu počinili zla djela koja nanose ozbiljne gubitke Božjoj kući i nisu uzrokovali velike nesreće. Ljudi s naravi antikrista zasigurno ne mogu svi na kraju biti spašeni od Boga. Većina njih su vjerojatno služitelji, a neki od njih će definitivno biti eliminirani. U svakom slučaju, iako nisu zli ljudi, oni su ljudi loše ljudskosti. Njihovi ishodi i odredišta zasigurno neće biti isti. Sve ovisi o tome mogu li prihvatiti istinu i kako odabiru svoje putove. Neki ljudi kažu: „Tvoje su riječi proturječne. Zar nisi rekao da se ti ljudi mogu preokrenuti i pokajati?” Ono što mislim jest da ti ljudi, u određenim kontekstima i u različitim okruženjima, mogu prihvatiti istinu u različitoj mjeri. Što znači „u različitoj mjeri”? Znači da neki ljudi imaju malu promjenu nakon što vjeruju u Boga tri do pet godina, a značajnu promjenu nakon 10 do 20 godina. Neki ljudi vjeruju u Boga 10 do 20 godina i još uvijek su isti kao kad su tek počeli vjerovati, uvijek vičući: „Moram se pokajati, moram uzvratiti na Božju ljubav!”, ali u stvarnosti nemaju nikakve promjene. Samo zato što imaju osjećaj savjesti, imaju tu želju u svom srcu i voljni su se preokrenuti i pokajati. Biti voljan, međutim, nije isto što i biti u stanju primjenjivati istinu, niti je isto što i ući u stvarnost. Biti voljan znači samo ne opirati se istini, nemati odbojnosti prema istini, ne klevetati otvoreno istinu, ne suditi Bogu, osuđivati Boga ili huliti na Boga otvoreno – to su samo ta očitovanja. Ali to ne znači biti u stanju istinski se pokoriti te prihvatiti i primjenjivati istinu, niti znači biti u stanju pobuniti se protiv tijela i vlastitih želja. Je li to objektivna činjenica? (Da.) Upravo je tako. Imati nešto savjesti i razuma i malo pokajničkog srca u svojoj ljudskosti ne znači da netko nema iskvarenu narav. Ljudi s naravi antikrista u biti se razlikuju od antikrista, ali to ne znači da su oni ljudi koji mogu prihvatiti istinu i pokoriti joj se. Niti znači da su oni ljudi s istina-stvarnošću ili da su oni ljudi koje Bog ljubi. Postoje suštinske razlike između ova dva aspekta; oni su potpuno različiti. Ljudi s naravi antikrista zasigurno su mnogo bolji u pogledu ljudskosti, svog stava prema istini i stupnja pokajanja u usporedbi s antikristima. Međutim, mjerilo po kojem Bog procjenjuje ljude ne temelji se na tome kako se oni razlikuju od antikrista; to nije mjerilo. Bog procjenjuje ljudskost osobe, ima li ona savjest i razum, ljubi li i prihvaća li istinu, obavlja li svoje dužnosti s odanošću, pokorava li se Bogu i može li zadobiti istinu i postići spasenje. To su mjerila po kojima Bog procjenjuje ljude. Bog je postavio različite zahtjeve za one s naravi antikrista. Bog koristi te zahtjeve da bi procijenio ljude s naravi antikrista s ciljem da ih spasi. Nakon što si čuo da je to tako rečeno, razumiješ, zar ne? Prvo, moraš biti načisto da bez obzira na to koliko naravi antikrista imaš, sve dok možeš prihvatiti istinu, nisi antikrist. Iako nisi antikrist, to ne znači da si netko tko se pokorava Bogu. To što ne osjećaš da te istina odbija ili što nemaš odbojnost prema istini ne znači da si netko tko primjenjuje istinu i pokorava joj se. To što imaš nešto savjesti i razuma, što si relativno dobrodušan i imaš bolju ljudskost od antikrista ne znači nužno da si ti dobra osoba. Mjerilo za procjenu je li osoba dobra ili loša ne temelji se na ljudskosti antikrista. Bez obzira na to koliko loših stvari antikristi učine, oni ih nikada ne priznaju niti se kaju, već nastavljaju postupati na isti način; nikada se ne preokreću i protive se Bogu do kraja. Iako se neki ljudi s naravi antikrista iskreno žele preokrenuti i pokajati, malo se preokrenuti ne znači da imaju istinsko pokajanje. Imati odlučnost za pokajanje ne znači biti u stanju razumjeti istinu, zadobiti istinu i zadobiti život.

Neki ljudi kažu: „Ja nisam antikrist, pa sam bolji od antikrista i nisam tako duboko iskvaren kao antikrist.” Jesu li te riječi ispravne? Je li to iskrivljeno razumijevanje? (Da.) Ljudi s naravi antikrista isti su kao antikristi u svojoj iskvarenoj naravi, ali se njihova priroda-bit razlikuje. Razmislite o tome – je li ova izjava ispravna? (Da.) Onda je objasnite. (Ljudi s naravi antikrista imaju iskvarene naravi baš kao i antikristi. I jedni i drugi imaju ohole i opake naravi i teže statusu. Međutim, njihova ljudskost-bit je različita. Ljudi s naravi antikrista imaju nešto savjesti i mogu prihvatiti istinu u različitoj mjeri. Nemaju odbojnost prema istini i ne mrze istinu. S druge strane, ljudi sa biti antikrista imaju zlonamjernu ljudskost-bit. Nemaju savjesti, imaju odbojnost prema istini i mrze istinu. Neće se pokajati.) Svi oni imaju iskvarene naravi, pa zašto Bog karakterizira ljude sa biti antikrista kao antikriste i kao Svoje neprijatelje? (To se uglavnom temelji na njihovom stavu prema istini. Antikristi imaju odbojnost prema istini i mrze istinu, a mrziti istinu zapravo je mrziti Boga.) Još nešto? (Bit antikrista je đavolska.) Imaju li ljudi čija bit je bit đavlâ ikakvu nadu da će biti spašeni? (Ne.) Ti ljudi uopće ne prihvaćaju istinu i ne mogu biti spašeni. S obzirom na to da obje vrste ljudi imaju iskvarene naravi, u čemu je razlika između onih koji mogu biti spašeni i onih koji ne mogu biti spašeni? Samo u pogledu njihovih iskvarenih naravi, te dvije vrste ljudi su iste, pa zašto je onda tako da antikristi ne mogu biti spašeni, dok ljudi s naravi antikrista, ali ne i sa biti antikrista, imaju tračak nade da će biti spašeni? (Ljudi s naravi antikrista nisu poput antikrista, koji su toliko neprijateljski raspoloženi prema istini i pozitivnim stvarima. Iako ne ljube osobito istinu, istina ih ne odbija i mogu je prihvatiti u različitoj mjeri, mijenjajući se malo po malo. Štoviše, njihova ljudskost ima nešto savjesti, za razliku od antikrista koji nemaju osjećaja srama.) Nada u spasenje leži ovdje; to je suštinska razlika. Sudeći po biti antikrista, ova vrsta osobe je izvan mogućnosti otkupljenja i nema nade da će biti spašena. Čak i ako ih želiš spasiti, ne možeš; oni se ne mogu promijeniti. Oni nisu obična vrsta osobe sa Sotoninom iskvarenom naravi, već vrsta osobe sa život-biti đavlâ i Sotone. Ova vrsta osobe apsolutno ne može biti spašena. Nasuprot tome, koja je bit običnih ljudi s iskvarenim naravima? Oni samo imaju iskvarene naravi; međutim, posjeduju određenu količinu savjesti i razuma i mogu prihvatiti neke istine. To znači da istina može imati određeni učinak na te ljude, dajući im nadu da će biti spašeni. Takvu vrstu osobe Bog spašava. Antikristi apsolutno ne mogu biti spašeni, ali mogu li ljudi s naravi antikrista biti spašeni? (Da.) Ako kažemo da mogu biti spašeni, to nije objektivno. Možemo samo reći da imaju nadu da će biti spašeni – to je relativno objektivno. U konačnici, može li osoba biti spašena ovisi o pojedincu. Ovisi o tome može li istinski prihvatiti istinu, primjenjivati istinu i pokoriti se istini. Stoga se može samo reći da ova vrsta osobe ima nadu da će biti spašena. Pa zašto antikristi nemaju nade da će biti spašeni? Zato što su antikristi; njihova je priroda Sotonina. Neprijateljski su raspoloženi prema istini, mrze Boga i uopće ne prihvaćaju istinu. Može li ih Bog još uvijek spasiti? (Ne.) Bog spašava iskvarene ljude, a ne Sotonu i đavle. Bog spašava one koji prihvaćaju istinu, a ne ološ koji mrzi istinu. Čini li ovo stvar jasnom? (Da.) Razgovaramo u zajedništvu na ovaj način kako bismo izbjegli da neki ljudi imaju iskrivljeno razumijevanje. Nakon što su razlikovali antikriste od ljudi s naravi antikrista, neki ljudi misle da, budući da nisu antikristi, to znači da su u sigurnoj zoni, da su si doista osigurali utočište i da sigurno neće biti uklonjeni, izbačeni ili eliminirani u budućnosti. Je li to iskrivljeno razumijevanje? Imati nadu u spasenje ne znači da će netko biti spašen. Tu nadu ljudi još uvijek trebaju iskoristiti. Tvoj stav prema istini razlikuje se od stava antikrista. Nemaš odbojnost prema istini ili je tvoja ljudskost nešto bolja od ljudskosti antikrista; posjeduješ nešto savjesti, relativno si dobrodušan, ne nanosiš štetu drugima, znaš se pokajati kad učiniš nešto loše i možeš se preokrenuti. Puko posjedovanje ovih nekoliko kvaliteta znači da imaš osnovne uvjete da prihvatiš istinu, primjenjuješ istinu i postigneš spasenje. Ali to što nisi antikrist ne znači da ćeš biti spašen. Nisi antikrist, ali si još uvijek iskvareno ljudsko biće. Mogu li svi iskvareni ljudi biti spašeni? Ne nužno. Čak i ako netko nije antikrist ili zla osoba, sve dok ne teži istini, i dalje ne može biti spašen. Božje spasenje ljudi postiže se njihovim prihvaćanjem istine i težnjom za istinom. Ljudske iskvarene naravi su neprijateljske prema Bogu. Sve dok su u nekome prisutne iskvarene naravi, on se i dalje može buniti protiv Boga, prkositi Bogu, izdati Boga i tako dalje. Stoga treba prihvatiti sud, grdnju, kušnje i pročišćenja Božjih riječi; treba mu opskrba i usmjeravanje Božjih riječi, Božje orezivanje, disciplina i kazna i tako dalje – ništa od ovog djela koje Bog čini ne smije nedostajati. Stoga, da bi se postiglo spasenje, s jedne strane, potrebno je Božje djelo, a dodatno, ljudi trebaju imati odlučnost za suradnju. Trebaju biti u stanju podnijeti teškoće i platiti cijenu, ući u istina-stvarnost nakon što su razumjeli istinu i tako dalje. To je jedini način da se postigne Božje spasenje posljednjih dana i da se primi nevjerojatno rijedak blagoslov da budeš usavršen od strane utjelovljenog Boga, na temelju razumijevanja istine. Tako je jednostavno. U redu, završimo ovdje razgovor u zajedništvu o ovoj temi.

Trinaesta stavka: Zaštititi Božji izabrani narod od toga ga antikristi ometaju, zaluđuju, kontroliraju i teško mu naštete, te im omogućiti da razluče antikriste i odbace ih iz srca

Nekoliko zadataka koje starješine i djelatnici moraju obaviti nakon što prepoznaju da antikristi ometaju Crkvu

Sada ćemo razgovarati u zajedništvu o glavnoj temi. Naš razgovor o dvanaestoj odgovornosti starješina i djelatnika je završen. U ovom razgovoru, raspravljat ćemo o trinaestoj odgovornosti: „Zaštititi Božji izabrani narod od toga da ga antikristi ometaju, zaluđuju, kontroliraju i teško mu naštete, te im omogućiti da razluče antikriste i odbace ih iz srca.” Trinaesta odgovornost uključuje temu o tome kako bi se starješine i djelatnici trebali odnositi prema antikristima. Kakav bi posao starješine i djelatnici trebali obaviti kada se antikristi pojave u crkvi? Prvo, ova odgovornost navodi da, prilikom rješavanja takvih problema, starješine i djelatnici trebaju istupiti kako bi zaštitili braću i sestre od toga da ih antikristi ometaju, zaluđuju, kontroliraju i teško im naštete. To je prvi zadatak koji bi trebali obaviti. Što se tiče toga kako antikristi ometaju, zaluđuju, kontroliraju Božji izabrani narod i teško mu štete, o tome se već mnogo razgovaralo u zajedništvu, stoga taj sadržaj neće biti glavna tema današnjeg razgovora. Danas ćemo se usredotočiti na to koje odgovornosti starješine i djelatnici moraju ispuniti i koji posao moraju obaviti kada se suoče s ovim ponašanjima i postupcima antikrista kako bi zaštitili Božji izabrani narod od štete. Prvo, starješine i djelatnici moraju zaštititi Božji izabrani narod od toga da ih antikristi ometaju, zaluđuju, kontroliraju i teško im naštete – to je jedna od odgovornosti starješina i djelatnika. Što znači „jedna od odgovornosti”? To znači da je među mnogim zadacima koje starješine i djelatnici poduzimaju, zaštita Božjeg izabranog naroda kako bi mogli voditi normalan crkveni život bez ometanja i teške štete nanesene od strane antikrista važan zadatak. To je također zadatak od kojeg ne mogu pobjeći i u kojem ne mogu izbjeći svoju odgovornost. Starješine i djelatnici trebali bi pridavati važnost ovome i ne bi ga smjeli zanemariti. Održavanje normalnog funkcioniranja crkvenog života vrlo je važan zadatak i najvažniji je zadatak među svim crkvenim radom. To je također odgovornost starješina i djelatnika. Temeljni posao starješina i djelatnika je voditi Božji izabrani narod u istina-stvarnost. Kada Sotone, antikristi, dođu ometati i zaluđivati ljude, te se nadmetati s Bogom za Njegov izabrani narod, starješine i djelatnici trebali bi ustati da razotkriju antikriste kako bi ih Božji izabrani narod mogao razlučiti, navodeći antikriste da otkriju svoje pravo obličje, a zatim ih ukloniti iz crkve. Time se sprječava da antikristi kontroliraju Božji izabrani narod i nanose mu tešku štetu. To je odgovornost koju bi starješine i djelatnici trebali ispuniti prilikom obavljanja crkvenog rada. Dakle, što znači spriječiti te stvari? Kako ih treba spriječiti? Izraz „spriječiti” doslovno znači u najvećoj mogućoj mjeri zaustaviti da se nešto dogodi. Što je ovdje ključna stvar? Sprječavanjem incidenata postiže se prevencija. U rješavanju incidenata s antikristima, primarni posao starješina i djelatnika je u najvećoj mogućoj mjeri spriječiti antikriste da ometaju, zaluđuju, kontroliraju Božji izabrani narod i teško mu naštete. Moraju što je više moguće štititi Božji izabrani narod od toga da im antikristi naštete. To je ključni posao koji starješine i djelatnici trebaju obaviti, i to je ono o čemu trebamo jasno razgovarati u zajedništvu u vezi s trinaestom odgovornošću. Dakle, kako se Božji izabrani narod može zaštititi? Sprječavanjem da se dogode ta zla djela koja čine antikristi. Postoji mnogo načina i metoda da ih se zaustavi, kao što su razotkrivanje, orezivanje, analiziranje i ograničavanje. Što još postoji? (Izbacivanje.) To je posljednji korak. Kada braća i sestre još uvijek nemaju sposobnost razlučivanja i ne znaju da je netko antikrist, ali su ga starješine i djelatnici već utvrdili kao takvog, ako ga izravno izbace, oni koji nemaju sposobnost razlučivanja mogli bi razviti predodžbe i sudove, a neki bi se mogli i spotaknuti. U takvim slučajevima, koji posao trebaju obaviti starješine i djelatnici? Što sam upravo spomenuo? (Razotkrivanje, orezivanje, analiziranje i ograničavanje.) Imate li vi kakve dobre metode za sprječavanje antikrista u činjenju zla? Je li nadziranje dobra metoda? Smatra li se to učinkovitim načinom i metodom koja je u skladu s načelima? (Da.) Koji je prikladan način postupanja s antikristima? Mogu li sud, grdnja, kušnje i pročišćenje djelovati na antikriste? (Ne.) Zašto ne? (Antikristi ne prihvaćaju istinu; osjećaju odbojnost prema njoj.) Antikristi osjećaju odbojnost prema istini i ne prihvaćaju je, stoga korištenje kušnji, pročišćenja, suda i grdnje za postupanje s antikristima nije prikladno. Štoviše, Bog ne vrši taj posao na njima. Ta ideja nije prikladna, stoga ta metoda definitivno neće uspjeti. Koja je onda metoda prikladna? Mnogi ljudi koji su puno propatili od antikrista duboko ih mrze i vjeruju da bi antikristima trebalo suditi, osuditi ih i javno ih razotkriti. Misle da bi antikriste trebalo natjerati da priznaju svoje pogreške i otvoreno ispovjede svoje grijehe u crkvi te da budu temeljito osramoćeni. Mislite li vi da bi usvajanje tih metoda bilo prikladno? (Ne.) Ako uzmemo u obzir bit antikrista, poduzimanje takvih radnji zapravo ne bi bilo pretjerano – kako god se postupa s đavlima je u redu; to se može učiniti ležerno kao da se zgnječi stjenica. Dakle, cilj starješina i djelatnika koji to čine čini se vrlo legitimnim i ispravnim, ali postoje li problemi s tim metodama? Je li taj posao unutar opsega odgovornosti starješina i djelatnika? Je li takvo postupanje u skladu s načelima ili ne? (Nije.) Očito, nije u skladu s načelima. Odakle dolaze načela? (Iz Božjih riječi.) Točno. Iako su mete takvih radnji antikristi – đavli – metode bi također trebale biti usklađene s načelima i Božjim zahtjevima, jer obavljajući taj posao starješine i djelatnici ispunjavaju svoje odgovornosti, a ne rješavaju obiteljske ili osobne stvari.

I. Razotkrivanje

Obračunavanje s antikristima i sprječavanje antikrista da čine zlo te zaluđuju Božji izabrani narod i nanose mu štetu odgovornost je starješina i djelatnika. Cilj je zaštititi Božji izabrani narod od štete, a ne mučiti bilo koga ili iskoristiti priliku za osvetu, a svakako ne provoditi kampanje protiv bilo koga. Stoga, koji su zadaci koje starješine i djelatnici trebaju poduzeti kako bi u najvećoj mogućoj mjeri spriječili antikriste da čine zlo? Prvo je razotkriti ih. Što je cilj razotkrivanja? (Pomoći ljudima da razviju sposobnost razlučivanja.) Točno. Cilj je pomoći Božjem izabranom narodu da razluči bit antikrista, kako bi se mogli iznutra distancirati od njih i ne biti zaluđeni, te kako bi ih – kada ih antikristi pokušaju zaluditi i kontrolirati – mogli aktivno odbaciti, umjesto da dopuste da ih antikristi manipuliraju i da se igraju s njima. Dakle, je li njihovo razotkrivanje važno? (Da.) Njihovo razotkrivanje je vrlo važno, ali morate ih precizno razotkriti. Kako ih onda trebate razotkriti? Na čemu bi se vaše razotkrivanje trebalo temeljiti? Je li u redu proizvoljno ih etiketirati? Je li u redu nepromišljeno ih osuđivati bez osnove? (Ne.) Dakle, kako ih trebate precizno razotkriti da bi se postigao cilj zaštite Božjeg izabranog naroda? (Kao prvo, moramo ih objektivno i istinito razotkriti na temelju činjenica o njihovim zlim djelima. Osim toga, moramo ih razlučiti i analizirati u skladu s Božjim riječima.) Ove dvije izjave su na mjestu; oba su aspekta neizostavna. Kao prvo, moraju postojati činjenični dokazi. Morate suditi njihovoj biti i okarakterizirati je na temelju pogrešnih riječi, postupaka i apsurdnih misli i stajališta koje antikristi očituju. Međutim, najvažnije je razlučiti ih i analizirati u skladu s Božjim riječima. Na koje se Božje riječi trebate pozvati? Koje su riječi najizravnije i najpronicljivije? (Riječi koje razotkrivaju antikriste.) Tako je; morate pronaći neke riječi koje demaskiraju antikriste kako biste ih razotkrili i napravili usporedbe prikladno i nepristrano, osiguravajući apsolutnu preciznost. Braća i sestre će to razumjeti nakon što čuju; odmah će imati sposobnost razlučivanja prema dotičnoj osobi i bit će na oprezu. Imajući sposobnost razlučivanja u svojim srcima, osjećat će odbojnost prema toj osobi: „Dakle, on je ipak antikrist! Prije mi je pomagao i čak mi je činio usluge. Mislio sam da je dobra osoba. Kroz ovu analizu i razgovor u zajedništvu, razotkriveno je njegovo licemjerje i njegova suštinska očitovanja antikrista, pomažući svima da vide da je ta osoba opasna. Božje riječi su ga tako precizno razotkrile! On nije dobra osoba. Govori lijepe stvari i čini se da nema problema u njegovim postupcima, ali razotkrivanjem njegove biti, sada je očito da je on doista antikrist.” Sudeći po promjeni u mislima ljudi, kada starješine i djelatnici rade na razotkrivanju antikrista, oni u najvećoj mogućoj mjeri sprječavaju antikriste da zaluđuju i ometaju Božji izabrani narod. Naravno, oni također ispunjavaju odgovornost da zaštite Božji izabrani narod od toga da ih antikristi kontroliraju i teško im naštete. Oni obavljaju jedan od svojih zadataka na praktičan način. Koji je to zadatak? Razotkrivanje antikrista. Posao razotkrivanja antikrista jedan je od zadataka koje starješine i djelatnici moraju poduzeti kako bi zaštitili Božji izabrani narod. Što se tiče različitih zadataka koje starješine i djelatnici moraju obaviti, nećemo ih redati prema njihovoj veličini ili rezultatima koje postižu; prvo ćemo razgovarati u zajedništvu o poslu „razotkrivanja”. Razotkrivanje prirode i biti antikristâ uključuje razotkrivanje namjera, ciljeva i posljedica njihovih stalnih zlih djela koja prekidaju i ometaju rad crkve; razotkrivanje toga kako antikristi, dok služe kao starješine i djelatnici, uopće ne obavljaju nikakav stvarni crkveni rad i zanemaruju ulazak u život Božjeg izabranog naroda; razotkrivanje ružnog lica antikrista kao ljudi koji uopće ne poznaju sebe, nikada ne primjenjuju istinu i samo govore riječi i doktrine kako bi zaludili ljude; i razotkrivanje njihovih različitih izjava i postupaka pred ljudima i iza njihovih leđa. Temeljito razotkrivanje ovih aspekata pokazuje pravo obličje antikrista kao Sotona i zlih đavola. Ovo je važan zadatak koji starješine i djelatnici moraju poduzeti. Dakle, što starješine i djelatnici trebaju posjedovati da bi izvršili ovaj zadatak? Prije svega, trebaju imati određeni osjećaj bremena, zar ne? (Da.) Kada starješine i djelatnici nose ovu odgovornost, često misle: „Ta osoba je antikrist. Neka braća i sestre često idu k njemu s pitanjima, uvijek su u njegovoj blizini i imaju dobar odnos s njim. Budući da ih je ta osoba zaludila, mnogi ga ljudi posebno idoliziraju. Što treba učiniti u vezi s tim?” Dolaze pred Boga moliti se i često svjesno traže Božje riječi koje razotkrivaju antikriste, opremajući se istinom u tom pogledu. Zatim mole Boga da pripremi pravo vrijeme ili sami traže prikladno vrijeme i priliku da s braćom i sestrama razgovaraju u zajedništvu o tom pitanju. Oni se prema tome odnose kao prema svojem bremenu i važnom sljedećem zadatku koji trebaju poduzeti. Stalno se pripremaju, traže i mole se Bogu za usmjeravanje; uvijek su u takvom stanju uma i duha. To je ono što znači imati osjećaj bremena. Nakon što su se neko vrijeme pripremali s takvim bremenom, moraju pričekati dok uvjeti ne sazriju. U najmanju ruku, moraju pričekati dok dvoje ili troje ljudi ne budu imali stvarnu sposobnost razlučivanja antikrista prije nego što ga mogu početi razotkrivati. Ako na temelju samog osjećaja utvrde da se netko čini kao antikrist, ali ne mogu prozrijeti je li ta osoba doista antikrist ili ne, onda ne smiju postupati brzopleto. Ukratko, prilikom obavljanja ovog posla, sigurno će imati Božje prosvjetljenje i usmjeravanje. To je ono što znači raditi stvarni posao i ispunjavati odgovornosti starješina i djelatnika.

II. Orezivanje

Nakon što je obavljen posao razotkrivanja antikrista, iako braća i sestre zadobivaju određenu sposobnost razlučivanja, prije nego što antikristi budu potpuno razotkriveni, oni neizbježno čine više kako bi zaludili i omeli braću i sestre, uzrokujući da ih više ljudi idolizira, divi im se i slijedi ih. To uvelike odgađa ulazak Božjeg izabranog naroda na pravi put vjere u Boga, ometajući njihov ulazak u život i uzrokujući značajnu štetu. Drugi zadatak koji starješine i djelatnici tada moraju poduzeti jest da, kada antikristi zaluđuju i ometaju braću i sestre, ili kada njihove riječi i postupci jasno krše istina-načela, starješine i djelatnici moraju se uhvatiti za dokaze i odmah istupiti kako bi ih orezali te razotkrili njihova zla djela u skladu s Božjim riječima, kako bi braća i sestre mogli razlučiti i prozrijeti pravo lice antikrista. To je neizbježna odgovornost da se zaštiti Božji izabrani narod i sačuva rad Božje kuće. Starješine i djelatnici ne bi trebali sjediti skrštenih ruku ili zatvarati oči pred tim; trebali bi odmah iskoristiti prilike, jasno prepoznati incidente i istupiti kako bi orezali antikriste, precizno razotkrivajući njihove postupke, ambicije, želje i bit. Naravno, također je potrebno preciznije okarakterizirati kakva su vrsta osobe antikristi, kako bi to braća i sestre mogli jasno vidjeti, kako bi to sami antikristi znali i kako bi antikristi bili svjesni da nisu svi bez sposobnosti razlučivanja o njima i da ne mogu svi biti prevareni – da barem neki ljudi mogu prozrijeti njihove postupke i ponašanje te prozrijeti njihove skrivene ambicije i želje, kao i njihovu bit. Cilj orezivanja antikrista, naravno, nije samo razotkriti njihovu bit riječima. Što je važnije? (Kao prvo, pomoći braći i sestrama da razviju sposobnost razlučivanja, a također i ograničiti zla djela antikrista.) Točno. Cilj je ograničiti ih, kako bi, kada čine stvari koje zaluđuju i ometaju ljude, imali skrupula i osjećali neku strepnju; kako bi bili podložni ograničenjima, imali neke granice i ne usuđivali se djelovati lakomisleno; kako bi znali da Božja kuća ne samo da ima istinu, a istina drži vlast, već ima i upravne odluke, te da u Božjoj kući nije izvedivo postupati tiranski, samovoljno i bezobzirno, nanositi štetu interesima Božje kuće i štetiti Božjem izabranom narodu; a također i da znaju da će biti smatrani odgovornima za počinjenje bezobzirnih nedjela koja ometaju rad crkve i štete ulasku u život Božjeg izabranog naroda. Dok brzo orezuju antikriste, starješine i djelatnici moraju također ustati kako bi ih razotkrili, pomažući ljudima da razviju sposobnost razlučivanja i prozru ambicije, želje, namjere i ciljeve antikrista. To je također, naravno, radi zaštite Božjeg izabranog naroda i čuvanja interesa Božje kuće. Sve su to razmatranja koja starješine i djelatnici moraju uzeti u obzir, i unutar je opsega njihovih odgovornosti da obavljaju ovaj posao; ne mogu to zanemariti niti biti nemarni u vezi s tim. Ako starješine i djelatnici otkriju antikriste u crkvi, trebali bi uvijek biti budni u pogledu njihovih riječi i postupaka te zabluda koje potajno šire, i moraju primjenjivati njihovo orezivanje i razotkrivanje. Ovo je jedan od zadataka za starješine i djelatnike kako bi zaštitili Božji izabrani narod od toga da ih antikristi ometaju i nanose im štetu.

III. Raščlanjivanje

Koji je sljedeći zadatak za starješine i djelatnike? Raščlanjivanje. Raščlanjivanje je gotovo identično razotkrivanju, ali postoje razlike u stupnju. Kada je riječ o raščlanjivanju, ne radi se jednostavno o razotkrivanju činjenice, stvarne situacije ili pozadine; to uključuje pitanje karakterizacije, to jest, uključuje narav antikrista, taj suštinski, korijenski problem. Raščlanite njihov stav prema Bogu, istini, njihovoj dužnosti i radu Božje kuće, kao i motive, namjere i cilj koji stoji iza njihovog širenja zabluda – razloge zašto to čine – i razlučite što je točno njihova bit, kroz njihove misli, stajališta, govor, postupke te narav i očitovanja koje otkrivaju. To bi trebalo usporediti s Božjim riječima i objasniti, kako bi braća i sestre mogli steći dublje razumijevanje antikrista i jasno iz praktične perspektive vidjeti zašto točno antikristi pred njima govore i čine te stvari, kakvo je Božje stanovište o takvim ljudima i kako ih On karakterizira. Naravno, starješine i djelatnici također bi trebali reći braći i sestrama da se distanciraju od antikrista i da ih odbace, te da budu budni kako ih postupci, ponašanja, govor i stajališta antikrista ne bi zaludili, kako bi izbjegli pogrešno razumijevati Boga, čuvati se od Boga, distancirati se od Boga, odbacivati Boga, pa čak i suditi Bogu i osuđivati Boga u sebi, kao što to čine antikristi. Cilj raščlanjivanja, kao i drugih zadataka poput razotkrivanja i orezivanja, jest spriječiti antikriste da zaluđuju Božji izabrani narod, ometaju ga i nanose mu štetu. Cilj je zaštititi Božji izabrani narod od toga da im antikristi teško naštete i od skretanja s pravog puta vjere u Boga. Kada Božji izabrani narod jasno vidi činjenice i stvarnu situaciju o tome kako antikristi ometaju crkvu i jasno vidi bit antikrista, oni ih više neće moći zaluđivati i kontrolirati. Čak i ako ih neki smetenjaci i nerazumni ljudi i dalje u sebi budu cijenili i idolizirali te s njima komunicirali i približavali im se, antikristi više ne mogu napraviti veliku pomutnju. Oni će samo činiti neke stvari nerazumnim ljudima, bez ikakvog utjecaja na ulazak u život onih koji iskreno vjeruju u Boga, i stoga neće moći ometati i prekidati rad crkve. Postizanje ove razine je ono što bi starješine i djelatnici trebali biti u stanju postići. To jest, moraju osigurati da oni koji iskreno vjeruju u Boga i voljno obavljaju svoje dužnosti te oni koji vole istinu mogu živjeti normalan crkveni život i ispunjavati svoje dužnosti. Ujedno moraju biti u stanju osigurati da se ti ljudi mogu čuvati od zaluđivanja i ometanja od strane antikrista te odbaciti antikriste. To je sprječavanje zlodjela i ometanja antikrista u najvećoj mjeri, čime se u potpunosti postiže učinak zaštite Božjeg izabranog naroda. Naravno, bez obzira na to koliko učinkovito ti obavljaš svoj rad i koliko temeljito govoriš, neizbježno će biti nekih nerazumnih ljudi, ljudi lošeg kova i smušenih ljudi koji ne mogu odbaciti antikriste i koji će ih i dalje cijeniti i ugledati se na njih u svom srcu. Međutim, većina ljudi će doći do točke gdje mogu odbaciti antikriste. Ako starješine i djelatnici to mogu postići, već su u najvećoj mjeri zaštitili Božji izabrani narod, u potpunosti postigavši željeni rezultat. Što se tiče onih smušenjaka koji ne mogu razumjeti istinu bez obzira na to kako se o njoj razgovara u zajedništvu, ako još uvijek mogu obavljati neku službu, treba im pružiti brigu i pomoć, kao i više ljubavi, strpljenja i tolerancije. Time je ispunjena svaka dužnost, a raditi na taj način je u skladu s načelima. Ima li mnogo starješina i djelatnika koji mogu ispuniti ovo mjerilo? (Ne.) Stoga se mora uložiti najveći napor; morate ustrajno i u najvećoj mjeri štititi Božji izabrani narod. Što znači „u najvećoj mjeri”? To znači učiniti sve što je moguće kako biste u zajedništvu razgovarali o istina-načelima koja razumijete, predstavili već prikupljene dokaze – različita očitovanja zlih djela antikrista – povezujući ih s Božjim riječima koje razotkrivaju antikriste, te o njima razgovarati u zajedništvu i raščlaniti ih. To je zato da bi braća i sestre mogli jasno vidjeti činjeničnu, stvarnu situaciju, razlučiti i prozrijeti bit antikrista te spoznati Božji stav prema antikristima. Ovo je važan zadatak koji starješine i djelatnici moraju poduzeti.

IV. Ograničavanje

Koji je sljedeći zadatak koji starješine i djelatnici moraju obaviti? To je ograničavanje. Ovaj posao „ograničavanja” lako je izvršiti; uključuje poduzimanje nekih posebnih mjera kako bi se postigao učinak ograničavanja. Na primjer, antikristi uvijek govore riječi i doktrine, uvijek uzvisuju sebe, ponekad omalovažavaju druge, često tijekom okupljanja svjedoče o tome koliko su patnje podnijeli i kakve su doprinose dali u Božjoj kući, te bestidno svjedoče o sebi, govoreći o tome kako im se drugi dive, kako su bolji od drugih, kako su jedinstveni, i tako dalje. Starješine i djelatnici trebali bi dati sve od sebe da ograniče različita zla djela antikrista koja zaluđuju i kontroliraju Božji izabrani narod, umjesto da im neprestano popuštaju. Trebali bi ograničiti njihovo vrijeme govora i teme o kojima raspravljaju. Dodatno, što se tiče postupaka antikrista i javno i privatno, kao što je korištenje malih usluga za privlačenje ljudi na svoju stranu, sijanje razdora, širenje predodžbi i negativnih primjedbi, i tako dalje, starješine i djelatnici ne bi se trebali ponašati kao da su gluhi ili slijepi. Trebali bi odmah dokučiti postupke antikrista; čim otkriju ponašanja koja zaluđuju i ometaju druge, trebali bi odmah razotkriti i raščlaniti ta ponašanja te nametnuti ograničenja antikristima, ne dopuštajući im da posvuda zaluđuju ljude i ometaju rad crkve. Je li ovo jedan od važnih zadataka koje starješine i djelatnici trebaju obaviti? (Da.) Možeš li ograničiti zla djela antikrista samo orezivanjem, razotkrivanjem i raščlanjivanjem? (Ne.) Ne možeš ih ograničiti na taj način jer su oni Sotone i zli đavoli. Sve dok im ruke i noge nisu vezane, a usta zapečaćena, širit će zablude i govoriti đavolje riječi koje ometaju ljude. Starješine i djelatnici moraju odmah poduzeti mjere da ih ograniče; posebno kada šire zablude kako bi zaluđivali i ometali ljude, starješine i djelatnici moraju ih pravovremeno prekinuti i zaustaviti. Moraju također omogućiti Božjem izabranom narodu da ima sposobnost razlučivanja i da jasno vidi pravo lice antikrista. Ovo je stvarni posao koji bi starješine i djelatnici trebali obaviti.

V. Nadziranje

Nakon ograničavanja antikrista, sljedeće je njihovo nadziranje. Pogledajte koga su antikristi zaludili i koje su zablude i đavolje riječi širili iza kulisa, provjerite stoje li na strani velikog crvenog zmaja i rade li u dosluhu s njim, jesu li se udružili s vjerskim svijetom, provode li potajno zakulisne igre s članovima svoje klike, bi li mogli odati neke važne informacije o Božjoj kući, i tako dalje. Ovo je također odgovornost koju bi starješine i djelatnici trebali ispuniti. Prije nego što postupci antikrista izađu na vidjelo, starješine i djelatnici ne bi smjeli biti poput onih koji se „potpuno posvećuju proučavanju knjiga mudraca, ne obraćajući pozornost na vanjske stvari”, već bi trebali biti mudri kao zmije. Jednom kada starješine i djelatnici otkriju da je netko antikrist, ako još nije došlo vrijeme da se ta osoba ukloni ili izbaci, moraju je pomno nadzirati kako bi je spriječili da nastavi činiti zlo, osiguravajući da njezine riječi i postupke nadzire Božji izabrani narod. Budući da antikristi vole moć i povezivanje s moćnim ljudima, starješine i djelatnici trebali bi pomno pratiti s kim su antikristi uvijek u interakciji iza kulisa i jesu li u kontaktu s religioznim ljudima. Neki antikristi se često druže s vjerskim pastorima i starješinama, a neki su čak u kontaktu s ljudima iz Odjela za rad Ujedinjenog fronta. Kada se takvi incidenti dogode, starješine i djelatnici ne bi trebali zatvarati oči pred tim, već bi trebali biti budni protiv antikrista i biti na oprezu. Ako antikrist vidi da njegove metode zaluđivanja ljudi i privlačenja ljudi na svoju stranu ne funkcioniraju u Božjoj kući i da su njegova zla djela razotkrivena, te zna da neće dobro završiti, ti ne možeš predvidjeti što bi mogao učiniti ili koliko daleko može ići njihovo zlo. Stoga, jednom kada si u svom srcu siguran da je netko antikrist, moraš ga pomno nadzirati i držati na oku bez popuštanja. To je tvoja odgovornost. Koja je svrha toga? Svrha je zaštititi Božji izabrani narod i spriječiti, u najvećoj mogućoj mjeri, da antikristi počine nepravedna djela protiv crkve i braće i sestara kako bi naštetili braći i sestrama. Neki antikristi se uvijek raspituju o prinosima: „Tko upravlja novcem Božje kuće? Tko vodi knjige? Vode li se knjige točno? Je li moguće da postoji pronevjera? Gdje se čuva crkveni novac? Ne bi li te stvari trebale biti javne, dajući svima pravo da znaju o njima? Koliko imovine ima Božja kuća? Tko je dao najviše prinosa? Zašto ja ne znam te stvari?” Njihove riječi zvuče kao da su zabrinuti za financijske poslove Božje kuće, ali zapravo imaju drugačiji motiv. Ne postoji niti jedan antikrist koji ne žudi za novcem. Dakle, što bi starješine i djelatnici trebali učiniti u takvim slučajevima? Prvo, trebali biste pravilno upravljati prinosima, povjeravajući ih pouzdanim ljudima na čuvanje, i apsolutno ne biste smjeli dopustiti da antikristi uspiju u ostvarenju svojih ciljeva – ne smijete biti smušeni u vezi s tim. Čim se takva situacija pojavi, trebali biste shvatiti: „Nešto nije u redu. Antikrist će nešto učiniti. Antikrist se namjerio na crkveni novac. Možda planiraju udružiti se s velikim crvenim zmajem kako bi kovali urote i opljačkali crkveni novac. Moramo ga odmah premjestiti!” Kao prvo, ne možete dopustiti da antikristi znaju tko upravlja financijama Božje kuće. Nadalje, ako ljudi koji upravljaju novcem osjete da postoji sigurnosni rizik, i novac i ljudi koji njime upravljaju moraju se brzo premjestiti. Nije li to nešto čime bi se starješine i djelatnici trebali baviti i posao koji bi trebali obavljati? (Da.) Nasuprot tome, glupi starješine čuju antikriste kako govore te stvari i ipak misle: „Ova osoba nosi breme i zna pokazati brigu za novac Božje kuće, pa dajmo joj neku odgovornost i neka pomogne u vođenju knjiga.” Čineći to, nisu li postali Jude? (Da.) Ne samo da nisu uspjeli zaštititi prinose, već su ih čak i prodali antikristima, učinkovito postajući Jude. Što mislite o tim starješinama i djelatnicima? Nisu li oni zli ljudi? Nisu li oni đavoli? Ne samo da nisu uspjeli ispuniti svoje odgovornosti, već su i predali Božje prinose i braću i sestre antikristima. Stoga, na mjestima gdje postoje antikristi, jednom kada starješine i djelatnici otkriju i najmanji trag ovoga, moraju pokrenuti istragu i obaviti neki konkretan posao, unutar kojeg je posao „nadziranja” neizostavan.

Posao nadziranja koji obavljaju starješine i djelatnici ne odnosi se na provođenje špijunaže ili bilo kakvih špijunskih aktivnosti; radi se jednostavno o ispunjavanju tvoje odgovornosti, o tome da više mariš, da pažljivije promatraš i uočavaš što antikristi rade i što namjeravaju učiniti. Ako otkriješ bilo kakve znakove da čine zlo i ometaju crkvu, moraš što prije poduzeti protumjere; apsolutno im ne možeš dopustiti da uspiju. To je sprječavanje incidenata od strane antikrista kojima ometaju rad crkve. Naravno, to također najbolje čuva rad crkve i štiti Božji izabrani narod. To pokazuje da starješine i djelatnici ispunjavaju svoje odgovornosti. Nadziranje ne znači organizirati nekoliko ljudi da djeluju kao tajni agenti i da prate, uhode i nadgledaju ljude poput špijuna, ili da pretražuju njihove domove i koriste ozbiljne metode ispitivanja. Božja kuća se ne bavi takvim aktivnostima. Međutim, ti moraš odmah razumjeti situaciju antikrista. Možeš se raspitati o njihovoj nedavnoj situaciji razgovarajući s članovima njihove obitelji ili braćom i sestrama koji ih mogu razlučiti ili kojima su oni poznati. Nisu li sve to metode i načini za obavljanje ovog posla? Ako starješine i djelatnici obavljaju zadatke koji spadaju u opseg njihovih odgovornosti i u skladu su s načelima koja Bog zahtijeva, oni ispunjavaju svoje odgovornosti. Što je cilj ispunjavanja odgovornosti starješina i djelatnika? Cilj je da ti učiniš sve što je u tvojoj moći kako bi u najvećoj mogućoj mjeri spriječio antikriste da uzrokuju prekide i ometanja, čime se sprječava da antikristi naštete Božjem izabranom narodu i prodaju interese Božje kuće. To je odgovornost starješina i djelatnika. Ne zaustavlja li to pojavu incidenata s antikristima u najvećoj mjeri? Ne čine li starješine i djelatnici koji poduzimaju te radnje sve što je u ljudskoj moći? (Da.) Je li to teško učiniti? (Ne.) Nije teško; to je nešto što oni koji razumiju istinu mogu postići. Ljudi bi trebali dati sve od sebe da ostvare ono što oni mogu postići; ostalo je na Bogu da učini, da vrši Svoju suverenost i orkestrira te da usmjerava. To je ono o čemu najmanje brinemo. Imamo Boga iza sebe. Ne samo da imamo Boga u svom srcu, već imamo i istinsku vjeru. To nije duhovna potpora; zapravo, Bog djeluje iz sjene i On je uz ljude, uvijek prisutan s njima. Kad god ljudi nešto čine ili obavljaju bilo koju dužnost, On promatra; On je tu da ti pomogne u svako vrijeme i na svakom mjestu, čuvajući te i štiteći. Ono što bi ljudi trebali činiti jest dati sve od sebe da ostvare ono što bi trebali. Sve dok ti postaješ svjestan, osjećaš u svom srcu, vidiš u Božjim riječima, podsjećaju te ljudi oko tebe ili ti Bog da bilo kakav signal ili znak koji ti pruža informaciju – da je to nešto što bi ti trebao učiniti, da je to Božje poslanje tebi – tada bi trebao ispuniti svoju odgovornost i ne sjediti skrštenih ruku. Ti nisi robot; imaš um i misli. Kada se nešto dogodi, ti apsolutno znaš što bi trebao učiniti, i definitivno imaš osjećaje i svijest. Zato primijeni te osjećaje i svijest na stvarne situacije, proživi ih i pretvori ih u svoje postupke, i na taj način ćeš ispuniti svoju odgovornost. Što se tiče stvari kojih možeš biti svjestan, trebao bi primjenjivati u skladu s istina-načelima koja razumiješ. Na taj način, daješ sve od sebe i ulažeš najveći napor da obaviš svoju dužnost. Kao starješina ili djelatnik, kada uložiš najveći napor, to jest, kada u najvećoj mjeri spriječiš da se dogode zla djela antikrista, Bog će biti zadovoljan što možeš primjenjivati na taj način. Zašto će Bog biti zadovoljan? Bog će o takvim starješinama i djelatnicima utvrditi: oni ispunjavaju svoje odgovornosti i ulažu najveći napor da obave posao svojstven njihovoj ulozi. Je li to Božje odobravanje? (Da.)

VI. Izbacivanje

Trinaesta odgovornost starješina i djelatnika uključuje konkretne zadatke koje moraju izvršavati, od kojih smo naveli nekoliko: moraju primjenjivati razotkrivanje, orezivanje, raščlanjivanje, ograničavanje i nadziranje antikrista. Razgovor u zajedništvu o tim osnovnim načelima je završen. Bez obzira na konkretne radnje koje starješine i djelatnici poduzimaju u posebnim situacijama, načela za postupanje s antikristima ostaju nepromijenjena. Pored toga, glavni cilj ovih zadataka je zaštititi Božji izabrani narod. Pretpostavimo da je Božji izabrani narod već jednoglasno prepoznao nekoga kao antikrista te je razlučio i temeljito uvidio da taj antikrist stalno nastoji zaluđivati i kontrolirati ljude; oni znaju da uz prisustvo antikrista ne može biti dobrih dana ni dobrog crkvenog života i svi jednoglasno zahtijevaju da se antikrist ukloni iz crkve. U takvim okolnostima, neki starješine i djelatnici i dalje zagovaraju da se antikrist ostavi kako bi poslužio za vježbanje primjene razotkrivanja, orezivanja, raščlanjivanja, ograničavanja i nadziranja antikrista – postoji li i dalje potreba prolaziti kroz te procese? Neki starješine i djelatnici bi mogli reći: „Ako ne prođemo kroz te procese, ne bih li zanemario svoje dužnosti? Samo prolazak kroz te procese ističe moju ulogu starješine. Ja moram obaviti taj posao. Bez obzira na to slažu li se braća i sestre, prvo moram pustiti da antikrist ostane. Prvo ću ga razotkriti, a zatim orezati i raščlaniti, i pustiti da braća i sestre dodatno potvrde da je on antikrist. Nakon jednoglasnog dogovora, tada ćemo ga ukloniti ili izbaciti. Ne bi li to bilo učinkovitije?” Uslijed toga, za to vrijeme, antikrist ponovno počinje širiti predodžbe kako bi zaluđivao ljude i ometao crkveni rad, uzrokujući paniku među svima, pri čemu neki čak odbijaju dolaziti na okupljanja. Kako bi pokazali svoju odlučnost i dokazali da ne zanemaruju svoje dužnosti, ti starješine i djelatnici površno obavljaju formalnosti i odugovlače s poslom. Zbog toga čine mnogo nepotrebnih zaobilaznih koraka, ometaju red crkvenog života i trate dragocjeno vrijeme Božjeg izabranog naroda u težnji za istinom, da bi tek naknadno uklonili antikrista. Je li takav pristup prihvatljiv? (Nije.) U čemu je greška? (To je samo slijeđenje pravila i obavljanje formalnosti.) Koji je cilj toga da starješine i djelatnici obavljaju te zadatke? (Da zaštite Božji izabrani narod.) Dakle, ako neki ljudi još nisu razlučili antikrista i još su prilično vezani za njega, pa kad starješine i djelatnici odluče izbaciti antikrista iz crkve, neki ljudi postanu ogorčeni, govoreći da Božja kuća nema ljubavi ili nije pravedna prema ljudima, da joj nedostaju načela u načinu na koji postupa, i tako dalje, pa antikrist čak zaludi neke smušene ljude i utječe na njih te ga žele slijediti izvan crkve, što bi trebalo učiniti u takvoj situaciji? U tom trenutku, starješine i djelatnici trebaju obaviti neki suštinski rad, kao što je primjena orezivanja antikrista i korištenje Božjih riječi da ga razotkriju i raščlane kako bi braća i sestre mogli praktično naučiti lekcije i konačno razlučiti antikrista. Jednog dana, oni kažu: „Ta je osoba tako odvratna. On je doista zla osoba i antikrist. Brzo ga uklonimo!” To nije glas samo jedne osobe, već glas mnoge braće i sestara. U tom slučaju, postoji li i dalje potreba za radom na ograničavanju i nadziranju antikrista? Ne, samo ga izravno izbacite. Starješine i djelatnici koji u svom radu dosegnu tu razinu postigli su rezultat zaštite Božjeg izabranog naroda od štete koju nanose antikristi. Što to dokazuje? S jedne strane, to dokazuje da braća i sestre te crkve imaju sposobnost razlučivanja, kov i osjećaj za pravdu. S druge strane, može biti da su starješine i djelatnici sposobni obavljati stvarni rad, ili da su djela tog antikrista previše upadljiva, njegova ljudskost previše loša i opaka, što je izazvalo javno negodovanje, te su si sami rano presjekli put, poštedjevši starješine i djelatnike velikog dijela procesa obračunavanja s njima. Zar to ne štedi mnogo truda? U takvoj situaciji, ukloniti ih ili izbaciti je dobra stvar, zar ne? Štoviše, posao koji starješine i djelatnici moraju obaviti je opsežan i ne ograničava se samo na ovaj jedan zadatak. Misliš li ti da je izbacivanjem antikrista sve gotovo? Da si sve doveo do potpunog uspjeha? Daleko od toga! Ti imaš i drugog posla. Osim obračunavanja s antikristima i štićenja Božjeg izabranog naroda od toga da im antikristi nanose štetu, starješine i djelatnici također imaju odgovornost voditi Božji izabrani narod u stvarnost Božjih riječi, voditi ih da razriješe svoje iskvarene naravi i voditi ih da razriješe svoju narav antikrista, među mnogim drugim važnim zadacima. Međutim, ako se antikrist pojavi tijekom obavljanja tih zadataka, onda rješavanje pitanja antikrista postaje glavni prioritet. Prvo moraju razotkriti antikrista i pozabaviti se njime, a također održati razgovor u zajedništvu o drugim aspektima istine. Ako se pojavi ometanje od strane antikrista i postane vrlo teško nastaviti s drugim poslovima, pri čemu se taj posao suočava s opstrukcijom i ometanjem, a antikrist ozbiljno utječe na životni rast braće i sestara, red crkvenog života i okruženje za obavljanje dužnosti, onda je naravno nužno prvo se pozabaviti tom najvećom pošasti i izvorom nesreće. Tek nakon što se antikrist ukloni i s njim se obračuna, drugi poslovi mogu se nastaviti normalno i uredno. Dakle, ako se antikrist pojavi u crkvi, a braća i sestre ga brzo razluče u kratkom vremenskom roku i jednoglasno kažu: „Gubi se, antikriste!”, ne bi li to starješinama i djelatnicima uštedjelo mnogo truda? Zar se ti ne bi trebao potajno radovati? Mogao bi reći: „Brinuo sam se da neću moći ograničiti ovog antikrista, ovog đavla. Također sam se brinuo da će neka braća i sestre biti zaluđeni i teško oštećeni od njega, te da je moj vlastiti rast premalen da bih razotkrio bit antikrista, temeljito raščlanio te stvari i riješio taj problem.” Sada više ne treba brinuti. S tom jednom izjavom braće i sestara, problem je riješen, a „breme” starješina i djelatnika je skinuto. Kako je to divno! Ti bi trebao zahvaliti Bogu; to je Božja milost! Takve se stvari vjerojatno događaju u crkvi jer se mnogo raspravljalo o temi razotkrivanja antikrista i zato što braća i sestre nisu znatno inferiorniji od starješina i djelatnika, kao što ti možda pretpostavljaš. Pod usmjeravanjem Božjih riječi, oni također imaju određenu sposobnost da samostalno shvate istinu i rješavaju probleme. Kada se ujedine da glasaju i izbace antikrista, to je dobra stvar, dobra pojava! Starješine i djelatnici se ne trebaju zbog toga osjećati tužno, razočarano ili negativno. Nakon uklanjanja tih prepreka, antikrista, svaki korak daljnjeg rada i dalje ostaje ozbiljna kušnja za starješine i djelatnike. Svaki zadatak koji trebaju poduzeti uključuje njihove odgovornosti i pitanja koja se tiču njihovog kova i radne sposobnosti.

Očitovanja koja lažni starješine pokazuju kada antikristi uzrokuju ometanja

Završili smo razgovor u zajedništvu o trinaestoj odgovornosti starješina i djelatnika: „Zaštititi Božji izabrani narod od toga da ga antikristi ometaju, zaluđuju, kontroliraju i teško mu naštete, te im omogućiti da razluče antikriste i odbace ih iz srca.” Zatim ćemo raščlaniti i razotkriti očitovanja jedne vrste ljudi koji ne mogu ispuniti dužnosti starješina i djelatnika – lažnih starješina – uspoređujući ih s radom koji bi starješine i djelatnici trebali obavljati. U obavljanju ovog rada, postoji mnogo zadataka koje starješine i djelatnici trebaju poduzeti, što od njih zahtijeva da imaju određeni kov, da budu pažljivi, pedantni, ozbiljni, odgovorni, da vode računa o Božjem bremenu, da imaju srce puno ljubavi koje štiti Božji izabrani narod, i tako dalje. Samo s tim kvalitetama mogu ispuniti svoje odgovornosti i obveze. Lažni starješine su, međutim, potpuna suprotnost tome; njima nedostaju te kvalitete u njihovoj ljudskosti. Oni mogu imati određeni kov, uz sposobnost da shvate istinu i razluče antikriste, ili mogu imati nešto niži kov, te biti u stanju barem razlučiti neke očite antikriste koji čine brojna zla djela, čak i ako ne mogu u potpunosti razlučiti priroda-bit antikristâ; ili, njihov kov može biti toliko loš da ne mogu razlučiti ili prozrijeti razlike između onih s biti antikrista i onih s naravi antikrista. U svakom slučaju, lažni starješine pokazuju ova dva očitovanja: jedno je da ne obavljaju stvarni rad; drugo je da se bave samo površnim, općim poslovima, dok su potpuno nesposobni rješavati stvarne probleme ili obavljati stvarni rad. U poslu vezanom za trinaestu odgovornost, ova dva karakteristična očitovanja lažnih starješina ostaju istaknuta. Nadalje, razgovarat ćemo o tome koja konkretna očitovanja imaju.

I. Nerazotkrivanje antikrista i neobračunavanje s antikristima iz straha da ih se ne uvrijedi

Kada antikristi ometaju, zaluđuju, kontroliraju Božji izabrani narod ili mu nanose tešku štetu, prvo očitovanje lažnih starješina je nedjelovanje. Što znači nedjelovanje? Znači neobavljanje stvarnog rada. Postoje razlozi iza neobavljanja stvarnog rada, prvenstveno strah da ne uvrijede ljude i nedostatak hrabrosti za pridržavanje načela. Nakon što postanu starješine, ti ljudi se počinju šepuriti svojom moći, misleći: „Sada imam status i službenik sam crkve. Moram upravljati hranom, odjećom, stanovanjem i prijevozom braće i sestara; moram razlučiti je li ono što braća i sestre govore u skladu s istinom i odgovara li ponašanju svetih. Moram vidjeti jesu li iskreni prema Bogu, je li njihov duhovni život normalan, obavljaju li jutarnje i večernje molitve, jesu li njihova uobičajena okupljanja normalna – moram upravljati svim tim.” Lažni starješine brinu samo o tim pitanjima. U pogledu forme, čini se da ispunjavaju dužnosti starješina i djelatnika, ali kada se pojave suštinska pitanja načela, ili čak kada se pojave antikristi, lažni starješine se skrivaju u sjeni ne puštajući ni glasa, šute i prave se da su nesvjesni i da ništa ne primjećuju. Bez obzira koje zablude antikristi šire, oni se prave da ne čuju. Kada antikristi ometaju, zaluđuju i kontroliraju Božji izabrani narod, oni se također prave da su nesvjesni, kao da sve te informacije nestaju kada dođu do njih. Prave se da ne mogu razlučiti antikriste koje čak i obična braća i sestre mogu razlučiti, govoreći: „Ne mogu ih prozrijeti. Što ako izbacim pogrešnu osobu? Što ako pogrešno procijenim braću i sestre? Osim toga, Božja kuća još uvijek treba ljude da služe!” Koristeći sve vrste izgovora da bi izbjegli dužnosti starješina i djelatnika, oni se izbjegavaju obračunati s antikristima i ne štite braću i sestre od štete koju nanose antikristi. Neki lažni starješine čak kažu: „Ako uvijek budem razotkrivao antikriste, što ako oni potaknu braću i sestre da me napadnu? Onda nitko neće glasati za mene na sljedećim izborima i više neću moći biti starješina. Moj utjecaj nije jak kao njihov!” Kako bi zaštitili svoj status i osobnu sigurnost, lažni starješine uopće ne ispunjavaju svoju odgovornost da zaštite Božji izabrani narod, niti u najvećoj mogućoj mjeri sprječavaju antikriste da štete braći i sestrama. Oni se ponašaju i kao osoba koja ugađa drugima i kao kornjača koja se skriva u svom oklopu, a istovremeno su sebična i prezira vrijedna osoba. Ne štite braću i sestre, ali su vrlo temeljiti u razmišljanju o tome kako zaštititi sebe. Kada je riječ o postupanju s antikristima ili njihovom orezivanju i razotkrivanju radi toga da bi braća i sestre mogli steći sposobnost razlučivanja, oni su smrtno uplašeni, zabrinuti zbog gubitka statusa i osjećaju da je to štetno za njih. Potpuno zanemaruju interese Božjeg izabranog naroda, uzimajući u obzir samo vlastite interese, ugled, osobnu sigurnost i sigurnost svoje obitelji, bojeći se da će se antikristi nemilosrdno okrenuti protiv njih ako ih slučajno uvrijede, te da će to izazvati odmazdu. Ova vrsta lažnih starješina zapravo ima nešto kova. Sa svojim kovom i uvidom, oni su potpuno svjesni tko su antikristi, ali problem leži u njihovom strahu da ne uvrijede antikriste. Vidjevši zlobnu narav antikrista, ne usuđuju se uvrijediti ih. Međutim, kako bi zaštitili sebe, ne ustručavaju se žrtvovati interese Božje kuće i Božjeg izabranog naroda; ravnodušno gledaju kako se braća i sestre predaju antikristima, dopuštajući antikristima da ih po volji zaluđuju, kontroliraju i teško im štete. Lažni starješine samo povremeno iza kulisa govore nekim relativno bezazlenim ljudima dobre ljudskosti koji im ne predstavljaju prijetnju: „Ta osoba je antikrist. Ona zaluđuje druge. Nije dobra osoba.” Međutim, pred svom braćom i sestrama i pred antikristima, nikada se ne usuđuju reći ni jedno „ne” antikristima. Nikada nemaju hrabrosti razotkriti bilo kakva zla djela ili bit antikrista. Čak i tijekom okupljanja, kada antikristi monopoliziraju riječ i govore sat ili dva, oni se ne usuđuju ni pisnuti. Ako antikristi lupaju šakom o stol i sijevaju očima na ljude, oni se ne usuđuju čak ni disati preglasno. U njihovom djelokrugu rada, oni malena rasta, oni kukavičke ljudskosti i oni koji žele težiti istini, ali još nisu stekli sposobnost razlučivanja, osjećaju se tjeskobno jer nema starješina ili djelatnika koji bi istupili da razotkriju i razluče zla djela antikrista. Bespomoćno gledaju kako se antikristi tiranski ponašaju u crkvi, postupajući samovoljno i bezobzirno i ometajući crkveni život, bez ikakvih sredstava da im se suprotstave. Lažni starješine, u međuvremenu, ne obavljaju nikakav stvarni rad i ne rješavaju stvarne probleme za Božji izabrani narod. Kada braća i sestre upadnu u poteškoće, lažni starješine ne samo da ne uspijevaju razotkriti i ograničiti zla djela antikrista, već se čak ne usuđuju izreći ni jednu riječ pravde. Čak i ako njihova savjest nešto osjeti i malo ih optuži, te proliju nekoliko suza u molitvi Bogu iza zatvorenih vrata, sljedećeg dana tijekom okupljanja, kada vide antikriste kako daju neodgovorne primjedbe o radu Božje kuće i proizvoljno ga osuđuju, čak i neizravno osuđuju Boga i šire predodžbe o Bogu, oni ne čine ništa po tom pitanju iako znaju da je to pogrešno. Čak i kada vide antikriste kako rasipaju prinose, zauzimaju stav da to ignoriraju. Uopće ne razotkrivaju niti ograničavaju antikriste, a ipak u srcu ne osjećaju ni trunku prijekora – to je krajnje neodgovorno! Svatko s imalo savjesti, čak i ako osjeća da je njegova vlastita snaga preslaba, trebao bi se ujediniti s braćom i sestrama koji imaju nešto rasta i sposobnosti razlučivanja kako bi u zajedništvu razgovarali o tom pitanju i raspravili kako postupiti s antikristima. Ali lažnim starješinama nedostaje takva odlučnost i hrabrost, a još više im nedostaje takav osjećaj odgovornosti. Čak govore braći i sestrama: „Antikristi su previše podmukli. Ako ih uvrijedimo, prijavit će nas vladi, i onda nitko od nas neće moći vjerovati u Boga. Antikristi znaju lokacije crkvenih okupljanja, tako da ih ne možemo provocirati.” To je u potpunosti ružna slika polaganja oružja i predaje antikristima, kompromitiranja sa Sotonom i moljenja Sotone za milost.

Osim što štite sebe, lažni starješine ne obavljaju nijedan posao koji bi starješine i djelatnici trebali obavljati, kao što je zaštita Božjeg izabranog naroda i pomaganje Božjem izabranom narodu da zadobiju sposobnost razlučivanja antikristâ, i uopće ne ispunjavaju nikakve odgovornosti, a ipak neprestano žele da ih braća i sestre izaberu za starješine. Nakon što završe jedan mandat, žele biti izabrani i za sljedeći. Nije li to besramno i nepopravljivo? Jesu li takvi ljudi dostojni biti starješine? (Nisu.) Božja kuća tebi povjerava stado, ali kada dođu divlje zvijeri, u kritičnom trenutku, ti štitiš samo sebe i predaješ stado divljim zvijerima. Ti se skrivaš kao kornjača u oklop, pronalazeći sklonište, sigurno mjesto, da se sakriješ. I kao rezultat toga, stado strada – neke ovce budu rastrgane, a neke se izgube. Pretpostavimo da starješina vidi kako antikristi beskrupulozno ometaju crkveni rad te zaluđuju i kontroliraju Božji izabrani narod, a ipak zauzima stav da to jednostavno ignorira kako bi zaštitio vlastiti obraz, status i egzistenciju te osigurao vlastitu sigurnost. Većina Božjeg izabranog naroda posljedično biva zaluđena, osjeća se bespomoćno i postaje negativna i slaba; neke čak zarobe antikristi, a neki ne žele obavljati svoje dužnosti. A ipak taj starješina ne osjeća ništa kada vidi ometanja koja uzrokuju antikristi; njegova savjest ne osjeća nikakav prijekor. Ima li takav starješina ili djelatnik imalo ljudskosti? Radi postizanja vlastitog cilja samoodržanja, ne ustručava se predati Božji izabrani narod antikristima i dopustiti im da ih zaluđuju, teško im štete i zlostavljaju ih. Kakav je to starješina? (Lažni starješina.) Nije li to Sotonin suučesnik? Na čijoj je on zapravo strani? Iako je okarakteriziran kao lažni starješina, bit ovog problema mogla bi biti još ozbiljnija od toga da je lažni starješina. To ima prirodu izdaje braće i sestara antikristu, baš kao oni ljudi koji su uhićeni i mučeni pa postanu Jude, predajući braću i sestre velikom crvenom zmaju da im teško naudi. Dakle, kakva je priroda lažnog starješine koji predaje Božji izabrani narod antikristima? Nisu li takvi lažni starješine krajnje podli? U usporedbi s antikristima, izvana se čini da ti lažni starješine izvana nemaju namjeru opirati se istini. Čini se da su sposobni razgovarati u zajedništvu o nekim istinama, da imaju određenu sposobnost shvaćanja i da su u stanju malo primjenjivati istinu, a neki od njih mogu čak podnijeti teškoće i platiti cijenu. A ipak, kada im Božja kuća povjeri Božje stado, i kada se pojave zli ljudi i demoni, oni ne koriste vlastiti život da učine sve što mogu kako bi zaštitili Božji izabrani narod. Umjesto toga, čine sve što mogu kako bi zaštitili sebe, gurajući braću i sestre van da posluže kao zaštitni štit kako bi osigurali vlastitu sigurnost i interese. Kako su ti ljudi prezira vrijedni i sebični! Na površini, čini se da njihova ljudskost nema većih problema. Imaju ljubav prema ljudima, mogu pomoći drugima, voljni su platiti cijenu i mogu podnijeti svaku teškoću dok obavljaju svoje dužnosti. Međutim, kada se pojave antikristi, čine nešto neočekivano i neshvatljivo: bez obzira na to kako antikristi zaluđuju Božji izabrani narod ili ometaju crkveni život, oni ne čine ništa, i bez obzira na to koliko ljudi antikristi napadnu, isključe ili im naštete, oni to ignoriraju. Čineći to, ti starješine potpuno predaju Božji izabrani narod pod kontrolu antikrista, dopuštajući im da ih po volji zaluđuju i teško im štete, dok ti starješine sami ne obavljaju nikakav posao. Kada antikristi budu uklonjeni i problem riješen, ti starješine tada izlaze da razgovaraju u zajedništvu o samospoznaji, o tome kako su bili slabi, kukavice, uplašeni, sebični i prijevarni, te kako nisu bili odani, nisu dobro zaštitili Božji izabrani narod i razočarali su Boga i braću i sestre. Čini se da se jako kaju; čini se da su se promijenili i da su sposobni za pokajanje. Međutim, kada se antikristi ponovno pojave, oni guraju braću i sestre prema antikristima baš kao i prošli put, i pronalaze sigurno mjesto za sebe da se sakriju. Iako njih same antikristi nisu zaludili ili im naštetili, oni su zanemarili svoje odgovornosti i izdali Božje poslanje, a njihov stav prema dužnosti, njihov stav prema Božjem izabranom narodu i njihovo pravo ja potpuno su razotkriveni. Svaki put kada se pojave antikristi, oni ne biraju stati na Božju stranu i boriti se protiv antikrista do kraja, i ne govore ni djelić onoga što bi trebalo reći niti obavljaju djelić posla koji bi trebalo obaviti kako bi zaštitili Božji izabrani narod i time osjetili mir u savjesti, a još manje ispunjavaju odgovornosti starješina kako bi udovoljili Božjim nakanama. Svi izbori i postupci tih lažnih starješina u potpunosti su radi zaštite vlastitog statusa od štete. Ne mare za život ili smrt Božjeg izabranog naroda. Njima je sve u redu sve dok njihov vlastiti ugled, interesi i status ne trpe štetu. Tko razotkriva antikriste, tko izbacuje antikriste, kako bi se s antikristima trebalo obračunati – kao da te stvari nemaju nikakve veze s njima; niti mare niti se miješaju. Kada antikristi ometaju crkveni život, štete Božjem izabranom narodu te smještaju onima koji teže istini i zlostavljaju ih, oni to ignoriraju. Te im stvari nisu važne; njima je sve u redu, sve dok njihov status nije ugrožen. Što mislite o takvim ljudima? Obično se čini da njihova ljudskost nije loša i čini se da su sposobni obaviti neki posao. Kada se suoče s orezivanjem, čini se da su sposobni spoznati sebe i imati malo grižnje savjesti. Međutim, kada se susretnu s antikristima koji ometaju crkvu, potpuno izgube razum, nemaju osjećaj za pravdu, čak im nedostaje i hrabrosti da se bore protiv antikrista. Kada vide đavle i Sotone, oni pristaju na kompromis; kada vide zle ljude kako uzrokuju nerede, zaobilaze ih u širokom luku. Sudeći po njihovom stavu prema zlim ljudima i antikristima, koji put oni zapravo slijede? Ne otkriva li to jasno njihov problem? (Da.) Takva se osoba na površini možda ne čini kao antikrist, ali stav koji pokazuje prema postupcima i ponašanju zlih ljudi i antikrista upravo je narav antikrista, a priroda toga je užasna. Može se reći da je to priroda odustajanja od svojih dužnosti i izdaje Božjeg izabranog naroda. Nije li ta priroda vrlo ozbiljna? Pokazuju li imalo odanosti prema radu crkve i Božjem poslanju? Imaju li i trunku stava odgovornosti? Bez obzira na to kada im se povjeri poslanje ili zadatak, njihovo je načelo izbjegavati da uvrijede ljude i zaštititi sebe. To je njihovo najviše mjerilo vladanja i njihovo načelo postupanja, i to se nikada neće promijeniti. Ostavimo za sada po strani pitanje mogu li se takvi ljudi spasiti – samo sudeći u smislu rada na obračunavanju s antikristima, jesu li ti lažni starješine dostojni prihvatiti Božje poslanje? Jesu li dostojni biti starješine i djelatnici? (Nisu.) Ti ljudi nisu dostojni biti starješine i djelatnici. To je zato što im nedostaju savjest i razum i nisu dostojni preuzeti posao crkvenog starješinstva; oni ne sprječavaju u najvećoj mogućoj mjeri antikriste da štete Božjem izabranom narodu, a također ne daju sve od sebe da ispune tu odgovornost ili dobro obave taj posao kako bi zaštitili Božji izabrani narod – nije da imaju loš kov i da to ne mogu učiniti, već jednostavno to ne čine. Stoga, gledajući sa tog stanovišta, ljudi koji se boje uvrijediti druge apsolutno su nedostojni biti starješine i djelatnici. Nema li podosta takvih starješina i djelatnika? (Da.) Kada se ništa nije dogodilo, angažiraniji su od bilo koga drugog; toliko su zaposleni da čak ne češljaju kosu niti umivaju lice, naizgled dostižući vrlo duhovnu razinu. Ali kada se pojave antikristi, oni nestanu; pronalaze svakakve izgovore da izbjegnu antikriste i jednostavno se ne obračunavaju s njima. Kakva je priroda takvog ponašanja? To je nedostatak odanosti u obavljanju dužnosti i nepouzdanost. U ključnim trenucima, mogu čak izdati Boga i stati na Sotoninu stranu, zatvarajući oči dok zli ljudi i antikristi ometaju i uništavaju crkveni rad. Od njih je korisniji čak i pas čuvar. To je jedna vrsta lažnih starješina.

II. Nesposobnost za razlučivanje antikrista

Postoji još jedna vrsta lažnih starješina: kad se pojave antikristi, oni ne mogu razlučiti kakvu narav i bit antikristi imaju, što očituju i otkrivaju, kakva ometanja uzrokuju braći i sestrama, koje izjave, misli, gledišta i ponašanja mogu zaluditi i ometati braću i sestre, kojim se metodama antikristi koriste da bi kontrolirali ljude, pod kojim okolnostima antikristi mogu zaluditi i kontrolirati braću i sestre te im teško naštetiti, i tako dalje – sve su to pitanja koja lažni starješine ne mogu razlučiti. Antikristi zaluđuju braću i sestre; oni i zaluđena braća i sestre odvajaju se od crkve kako bi održavali vlastita okupljanja i formirali neovisna kraljevstva. Ne prihvaćaju vodstvo Božje kuće, ne prihvaćaju radne aranžmane Božje kuće i ne pokoravaju se nikakvim aranžmanima ili uputama iz Božje kuće, a još se manje pokoravaju bilo kojim Božjim zahtjevima za ljude. Ali sve takve postupke antikristâ kojima zaluđuju Božji izabrani narod lažni starješine ne smatraju problemima. Ne mogu vidjeti što u tim situacijama nije u redu, a još manje mogu vidjeti kako riječi, postupci, misli i gledišta antikristâ ometaju i zaluđuju ljude i štete im. Ne mogu vidjeti te negativne utjecaje i ne znaju kako ih razlučiti. Neka obična braća i sestre, budući da su mnogo toga vidjeli i čuli, mogu imati pomalo sposobnosti razlučivanja, zapažanja i svijesti, ali lažni starješine ne mogu prozrijeti te stvari. Čak i kad netko ukaže na to da taj i taj iza kulisa radi određene stvari kako bi zaludio ljude i stvarao klike, lažni starješine i dalje to sprječavaju, govoreći: „Ne možemo širiti takve izjave. Ne stvarajte ometanja. Oni imaju dobar odnos – što je loše u tome da skupa razgovaraju u zajedništvu? Moramo ljudima dati slobodu!” Oni to i dalje ne mogu prozrijeti. Ako ne mogu prozrijeti stvari, mogli bi promatrati i tražiti, te razgovarati u zajedništvu s braćom i sestrama koji razumiju istinu i imaju nešto sposobnosti razlučivanja. Međutim, lažni su starješine prilično samopravedni. Kad im braća i sestre upute podsjetnik, oni ga ne prihvaćaju, misleći: „Jesi li ti starješina ili sam ja? Budući da sam izabran za starješinu, moram razumjeti istinu bolje od prosječne osobe. Inače, zašto bih bio izabran ja, a ne netko drugi? To dokazuje da sam bolji od svih vas. Bez obzira na to jesam li stariji ili mlađi od vas, moj je kov definitivno bolji od vašeg. Kad se pojavi antikrist, ja bih trebao biti taj koji će ga prvi prepoznati. Ako ga vi prvi prepoznate, neću se složiti s vašom procjenom. Čekat ćemo dok ga ja ne prepoznam prije nego što išta poduzmemo!” Kao rezultat toga, antikrist širi mnoge hereze i zablude među braćom i sestrama, otvoreno se opire radnim aranžmanima Božje kuće i otvoreno galami protiv crkve, Božje kuće i radnih aranžmana od Višnjega te im se protivi. Antikrist čak otvoreno privlači braću i sestre na svoju stranu da sudjeluju u zasebnim okupljanjima gdje sudionici slušaju samo propovijedanje samog antikrista i prihvaćaju njegovo vodstvo. Čak i oni najlošijeg kova u crkvi mogu vidjeti da je ta osoba antikrist. Tek u takvoj situaciji lažni starješine priznaju: „Jao, on je antikrist! Kako sam to tek sad shvatio? Ne, zapravo sam to shvatio i prije, ali nisam ništa rekao jer sam se bojao da su braća i sestre malenog rasta i da im nedostaje sposobnost razlučivanja.” Čak i smisle krasnu laž za sebe. Jasno je da su dopustili da braća i sestre pretrpe toliku štetu od antikrista zato što su oni sami obamrli, tupavi, lošeg kova i nesposobni razlučiti antikrista. Umjesto da osjećaju krivnju, oni krive braću i sestre da govore besmislice, šire neosnovane glasine, pogrešno razumiju ljude i tako dalje. Kakav je to starješina? Nije li potpuno smušen? Takav starješina u osnovi nije sposoban preuzeti na sebe crkveni rad. Na površini, on često jede i pije Božje riječi, moli se, prisustvuje okupljanjima, sluša propovijedi, piše duhovne bilješke i članke o svjedočanstvima, i čini se da ulaže mnogo truda, ali kad se pojave problemi, ne može ih riješiti, ne može tragati za istinom u skladu s Božjim riječima, a zasigurno ne može razlučiti antikriste na temelju Božjih riječi. Lažni starješine obično mogu propovijedati sat ili dva, a kad razgovaraju u zajedništvu o Božjim riječima i vlastitim iskustvima, mogu brbljati bez kraja i konca, ali kad antikristi šire hereze i zablude, zaluđujući braću i sestre i ometajući crkveni rad, oni nemaju što reći i ne rade apsolutno ništa. Ne samo da ne uspijevaju poduzeti ikakve preventivne mjere ili voditi braću i sestre da razluče hereze i zablude antikristâ, nego čak i kad vide prekide i ometanja koje uzrokuju antikristi, oni ih ne razotkrivaju niti raščlanjuju, niti orezuju antikriste; ne rade apsolutno ništa. U čemu je problem s takvim ljudima? (Njihov je kov previše loš.) Unatoč svom lošem kovu, i dalje se hvale da su duhovni ljudi, dobri starješine te da su oni koji teže istini i ljube Božje riječi, i bestidno tvrde da su se odrekli obiteljskih i tjelesnih užitaka kako bi ispunili odgovornosti starješina i djelatnika. U stvarnosti, oni su istinski lažni starješine koji su neodgovorni, lišeni savjesti i razuma, te u visokoj mjeri obamrli i tupavi – oni su pravi licemjerni farizeji. Znaju samo propovijedati doktrine i izvikivati parole. Kad im ljudi postavljaju pitanja, mogu sasuti bujicu teorija kako bi ih zaludili, ali u stvarnosti uopće ne mogu jasno objasniti istina-načela. Unatoč tome, smatraju da imaju sposobnost razumijevanja i da shvaćaju istinu. U svom srcu jasno znaju da, kad ljudi od njih traže rješenja za probleme, ne mogu pružiti odgovore koji su u skladu s istinom, a ipak se i dalje pretvaraju da su dobri starješine i duhovni ljudi. Nije li to pomalo besramno? (Jest.) Većina lažnih starješina dijeli zajedničku osobinu i zajednički problem: besramnost. Misle da ih status i titula starješine te sposobnost da govore o duhovnim teorijama čine duhovnom osobom. Provode više vremena od drugih jedući i pijući Božje riječi, slušajući propovijedi i gledajući videozapise iz Božje kuće, te više u zajedništvu razgovaraju s drugima o Božjim riječima, pa vjeruju da mogu obavljati posao starješina i djelatnika i ispunjavati odgovornosti starješina i djelatnika. Ali činjenica je da, kad se pojavi veliki problem bezobzirnog zaluđivanja i ometanja Božjeg izabranog naroda od strane antikristâ, oni samo gledaju, ali su bespomoćni da išta poduzmu, i ne znaju koje dijelove Božjih riječi upotrijebiti da bi ih povezali s antikristima te ih raščlanili, kako bi braća i sestre zadobili sposobnost razlučivanja, odbacili antikriste iz svojih srca i izbjegli da budu zaluđeni i kontrolirani od njih. Iako ih ponekad u sebi uhvati pomalo panike, i dalje misle da vjeruju u Boga već dugo vremena i da su poslušali mnoge propovijedi, te da razumiju istinu bolje od prosječne osobe i da mogu rječito govoriti. Često se hvale: „Ja sam duhovan. Znam propovijedati. Iako ne mogu riješiti problem zaluđivanja i ometanja Božjeg izabranog naroda od strane antikristâ, i ne mogu povezati Božje riječi s antikristima te ih razlučiti, obavio sam posao koji sam trebao obaviti i rekao sam što sam trebao reći. Sve dok braća i sestre mogu razumjeti, to je u redu!” A što se tiče konačnog rezultata, je li Božji izabrani narod zaštićen, to im u srcu nije jasno. Također misle da su pametni i pretvaraju se da rješavaju probleme, ali na kraju samo izgovore mnogo riječi i doktrina, a da zapravo ne riješe probleme. Ne mogu razgovarati u zajedništvu o istini kako bi razotkrili i raščlanili antikriste. Umjesto toga, samo sipaju riječi i doktrine kako bi se opravdali i obranili, govoreći sat ili dva i ostavljajući ljude potpuno zbunjene te da im je nejasno čak i ono što su izvorno razumjeli. Ne uspijevaju spasiti braću i sestre od zaluđivanja antikristâ, a također im ne uspijevaju omogućiti da razluče antikriste i odbace ih iz svog srca – nikada ne postižu rezultat da zaštite braću i sestre. Čak i ako vide ovu posljedicu, i dalje se drže identiteta starješine i ne čine sebe poniznima se da bi tragali za istinom s drugima, niti prijavljuju problem Višnjem kako bi potražili rješenja. Nisu li takvi ljudi gadovi? Ti nisi ništa, a ipak se i dalje pretvaraš. Zašto se pretvaraš? Budući da ne možeš biti starješina, trebao bi odstupiti i otići se pretvarati negdje drugdje. Ne smiješ nauditi Božjem izabranom narodu! Dok se ti pretvaraš, antikristi koriste priliku da učine toliko zlih stvari kojima ometaju i kontroliraju ljude, zaluđujući mnoge i nanoseći im štetu! Tko će preuzeti odgovornost za to? Božja kuća će zasigurno otkriti tko je odgovoran!

Neki starješine i djelatnici ne obavljaju nikakav stvarni posao kad se bave slučajevima antikristâ, a također ne mogu razlučiti antikriste. Tijekom razdoblja kad antikristi zaluđuju i kontroliraju braću i sestre, oni nikada istinski ne razotkrivaju zla djela i bit antikristâ, niti ih mogu jasno objasniti. Kasnije, neki od Božjeg izabranog naroda koji imaju sposobnost razlučivanja razotkriju i izbace antikriste, a ti lažni starješine smatraju da je to njihovo vlastito postignuće. Nakon što su antikristi izbačeni, oni naprave sažetak i izgovore neku doktrinu: „Gledajte, kad antikristi govore i djeluju, crkveni život postaje nenormalan, ljudi su ometeni i trpe gubitke u svom životu. Da bismo izbjegli štetu od antikristâ, moramo razlučiti postupke, riječi, ljudskost, bit, itd., antikristâ – sve te stvari trebamo razumjeti. Bog dopušta pojavu antikristâ u crkvi, dopuštajući im da čine stvari i razotkriju vlastitu ružnoću, otkrivajući antikriste, kako bismo se mogli opremiti istinom, rasti u sposobnosti razlučivanja i što je brže moguće ubrzati svoj rast – u tome su Božje namjere! Sada smo razlučili antikriste i više nas ne sputavaju; svatko ih je u stanju odbaciti. To je stvar vrijedna slavlja!” Na kraju, lažni starješine poprime službeni ton i ponude svoj sažetak, govoreći kao da su obavili mnogo stvarnog posla, platili veliku cijenu i odigrali značajnu ulogu u izbacivanju antikristâ. Nije li to pomalo besramno? Jasno je da od početka do kraja nisu mogli razlučiti što je antikrist; ne razumiju kako antikristi zaluđuju ljude, što antikristi čine Božjem izabranom narodu, ili kakva je narav-bit antikristâ, a ipak se pretvaraju kao da su obavili mnogo posla. Očito je da su braća i sestre bili ti koji su razlučili antikriste i izbacili ih iz crkve; očito je da lažni starješine nisu odigrali ulogu koju bi starješine i djelatnici trebali igrati niti su ispunili odgovornosti starješina i djelatnika, a ipak i dalje prave sažetak i pripisuju zasluge sebi, kao da su sve isplanirali daleko unaprijed i sada govore braći i sestrama da su njihovi postupci donijeli rezultate i bili veliki uspjeh. Nije li to besramno? Zašto ti nastupaš s takvim službenim tonom? Ne obavljaš nikakav stvarni posao, a ipak govoriš kao zvaničnik. Jesi li ti zvaničnik velikog crvenog zmaja? Nisu li takvi ljudi farizeji? (Jesu.) Znaju samo izvikivati parole i propovijedati doktrine. Kad se stvari dogode, ne samo da se ne uspijevaju ispravno postaviti prema njima, nego nemaju ni put primjene. Samo sipaju besmislice i slijepo primjenjuju pravila; u osnovi su nesposobni riješiti bilo kakve probleme. Nakon što stvari prođu, ponašaju se kao da se ništa nije dogodilo, pretvaraju se da su dobri ljudi i s drskom bestidnošću pripisuju zasluge sebi. Ti su ljudi školski primjer farizeja. Mogu samo propovijedati doktrine, izvikivati parole, uložiti nešto truda i podnijeti nešto teškoća, a nesposobni su obaviti bilo kakav stvarni posao, no ipak se i dalje pretvaraju da su duhovni ljudi. Oni su farizeji. Takva je bit ove vrste lažnih starješina. Mogu propovijedati toliko doktrina pred svima, pa zašto ne mogu razotkriti antikriste i pozabaviti se njima? Mogu propovijedati satima bez prestanka i posjeduju veliku rječitost, pa zašto, kad se suoče sa stvarnim problemima – posebno kad se suoče sa zlim djelima antikristâ – nisu u stanju nositi se s njima, ostajući zapanjeni? Koji je razlog tome? To je zato što je njihov kov previše loš. Koliko je loš? Nemaju duhovnog razumijevanja. Obrazovani su i inteligentni, prilično pronicljivi u rješavanju vanjskih stvari i imaju nešto razumijevanja zakona. Međutim, kad se radi o pitanjima vjere u Boga, duhovnim pitanjima i raznim suštinskim problemima, nesposobni su razlučiti i ne mogu ništa prozrijeti, niti mogu pronaći bilo kakva istina-načela. Kad nema problema, sjede mirno kao ribič koji čeka svoj ulov, ali kad se problemi pojave, ponašaju se kao smiješne budale, poput mrava na vrućoj tavi, i odaju jadan dojam. Ponekad se ponašaju izuzetno ozbiljno i svečano. Kad nisu svečani, čine se normalnima, ali kad postanu svečani, to zapravo izaziva smijeh. To je zato što, kad su svečani, ne govore ništa osim pogrešnih stvari i riječi kojima nedostaje duhovnog razumijevanja, a sve su to amaterske opaske. Ipak, zadržavaju ozbiljan izraz lica – nije li to smiješno? Ako im netko postavi neka ključna pitanja na koja trebaju odgovoriti, postanu zbunjeni i zanijeme te izgledaju posebno posramljeno. Ima mnogo takvih lažnih starješina. Njihova su primarna očitovanja loš kov i nedostatak duhovnog razumijevanja; oni su smušeni ljudi. Što znači nemati duhovnog razumijevanja? Kad se radi o duhovnim stvarima i stvarima koje uključuju istinu, to su za njih španjolska sela – ništa od toga ne razumiju. Unatoč tome, i dalje se pretvaraju, govoreći: „Ja sam duhovan. Vjerujem u Boga već dugo vremena. Razumijem mnoge istine. Vi ste novi vjernici, tek ste počeli vjerovati u Boga i ne razumijete istinu. Vi niste pouzdani.” Uvijek sebe smatraju onima koji dugo vjeruju u Boga i razumiju istinu. Takvi su ljudi i mrski i smiješni. Ovime se završava razgovor u zajedništvu o očitovanjima takvih lažnih starješina.

III. Djelovanje kao zaštitni kišobran antikrista

Postoji još jedna vrsta lažnih starješina koja je još mrskija. Ne samo da ne uspijevaju razotkriti antikriste, nego djeluju i kao njihov zaštitni kišobran, koristeći izgovor da im pomažu iz ljubavi kako bi povlađivali zlim djelima antikristâ koja ometaju crkveni rad. Bez obzira na to koliko zabluda antikristi širili kako bi zaludili ljude, ti lažni starješine ne samo da ih ne opovrgavaju niti razotkrivaju, nego im pružaju i prilike da slobodno izražavaju svoja gledišta i da govore. Bez obzira na to kakva ometanja, zaluđivanje ili štetu trpi Božji izabrani narod, oni ostaju ravnodušni. Čak i kad neki ljudi ukažu: „Ovi pojedinci su antikristi. Oni su ti koje bi Božja kuća trebala ograničiti; ne bi ih trebalo promicati niti odgajati, a zasigurno ih ne bi trebalo štititi. Dovoljno su naštetili braći i sestrama. Vrijeme je da s njima svedemo račune te da ih temeljito razotkrijemo i pozabavimo se njima”, lažni starješine istupaju kako bi govorili u obranu antikristâ. Uzimajući u obzir čimbenike poput dobi antikristâ, godina vjerovanja u Boga i prethodnih doprinosa, koriste razne izgovore kako bi govorili za njih i branili ih. Kad više starješine dođu provjeriti posao ili se pozabaviti antikristima, lažni starješine sprječavaju braću i sestre da njima prijave činjenice o zlim djelima antikristâ. Čak poduzimaju mjere da zatvore crkvu kako više starješine ne bi saznali da antikristi ometaju crkvu, a također sprječavaju braću i sestre koji imaju sposobnost razlučivanja da razotkriju antikriste. Bez obzira na to koje izgovore lažni starješine koriste ili koje ciljeve imaju za djelovanje kao zaštitni kišobran antikristâ, čineći to, oni u konačnici štite interese antikristâ, dok izdaju interese crkve i Božjeg izabranog naroda. Koriste razne izgovore kako bi zaštitili antikriste, kao što su „i antikristi vjeruju u Boga i imaju pravo govoriti u Božjoj kući” i „prije su obavljali opasne dužnosti; Božja kuća bi trebala uzeti u obzir njihove prošle doprinose.” Sprječavaju braću i sestre da razluče antikriste i ne dopuštaju višim starješinama da saznaju o njihovim raznim zlim djelima, dok istovremeno oni sami ne razotkrivaju i zasigurno ne orezuju antikriste. Ti antikristi mogu biti članovi njihove obitelji, bliski prijatelji, ili, što je još vjerojatnije, ljudi koje idoliziraju i koje im je emocionalno teško otpustiti. Bez obzira na situaciju, sve dok znaju da su ti ljudi antikristi a i dalje brane njihova zla djela, govoreći drugima da se prema njima odnose s ljubavlju, pa čak i koristeći razna sredstva kako bi antikristima pružili prilike da šire razne zablude kojima zaluđuju i ometaju Božji izabrani narod, ta očitovanja pokazuju da oni djeluju kao zaštitni kišobrani za antikriste. Neki lažni starješine možda su obavili nešto stvarnog posla u drugim područjima, ali kad se radi o obračunavanju s antikristima, oni se ne nose s njima u skladu sa zahtjevima Božje kuće. Štoviše, ne ispunjavaju odgovornosti starješina i djelatnika kako to zahtijeva Božja kuća – ne sprječavaju u najvećoj mogućoj mjeri antikriste da u crkvi šire predodžbe, negativne emocije, hereze i zablude kojima zaluđuju ljude. Umjesto toga, često podržavaju naizgled ispravne doktrine koje govore antikristi, kao i njihove izjave i primjedbe koje se temelje na znanju ili na Sotoninoj filozofiji, kao pozitivne stvari. Sve su to očitovanja njihovog djelovanja kao zaštitnih kišobrana za antikriste. Naravno, postoje i neki lažni starješine koji se ne obračunavaju s antikristima jer cijene njihov utjecaj u društvu. Kažu: „Većina braće i sestara potječe iz nižih slojeva društva i nema utjecaja. Iako je ova osoba antikrist sa zlom ljudskošću, ima moć i utjecaj u svijetu i sposobna je. Kad se braća i sestre ili crkva suoče s opasnošću, ne treba li nam moćna osoba da istupi i zaštiti nas? Zato zažmirimo na jedno oko na njezina nedjela i ne budimo tako ozbiljni oko toga.” Lažni starješine spremni su djelovati kao zaštitni kišobrani za antikriste kako bi antikristi istupili za njih i podržali ih – lažni starješine su sposobni čak i za to. Postoje i neki lažni starješine koji imaju pogrešno gledište. Kažu: „Neki antikristi imaju status i utjecaj u društvu; imaju ugled. Naša crkva ima dva takva pojedinca. Iako su antikristi, ako ih uklonimo, ljudi će misliti da naša crkva nema sposobnih ljudi, a oni u vjerskim krugovima će nas prezirati. Moramo ih zadržati da nam služe kao fasada. Stoga su te dvije osobe blago naše crkve; nitko ih ne smije razlučiti niti ukloniti. Moraju biti zaštićeni.” Kakva je to logika? Smatraju antikriste talentima, pa ih štite. Nisu li ti lažni starješine nitkovi? (Jesu.) Bez obzira na okolnosti, sve dok starješine i djelatnici dopuštaju antikristima da u crkvi rade što god žele i ometaju crkveni rad, oni su lažni starješine i djelatnici. Bez obzira na to kako antikristi i zli ljudi šire zablude, koliko je ljudi time zaluđeno, kako napadaju i isključuju pozitivne figure i kolikom Božjem izabranom narodu naštete, lažni starješine to ignoriraju i prave se nevješti – sve dok mogu sačuvati sebe, njima je to u redu. To su primarna očitovanja lažnih starješina. Bez obzira na to što antikristi govore ili čine, lažni starješine ih ne razotkrivaju, ne raščlanjuju niti ograničavaju kako bi ih braća i sestre mogli razlučiti i odbaciti ih. Umjesto toga, njeguju antikriste kao svoje kućne ljubimce, služe im i štite ih kao dostojanstvenike, daju im zeleno svjetlo i stvaraju im razne prilike da izvode svoje predstave. Čiji se interesi žrtvuju dok oni dopuštaju antikristima da u potpunosti uživaju u svojoj slobodi? (Interesi Božjeg izabranog naroda.) Ne samo da lažni starješine ne uspijevaju zaštititi Božji izabrani narod, nego također dopuštaju antikristima da preuzmu vodstvo u crkvi, tjerajući braću i sestre da služe antikristima kao volovi i konji, kao robovi, tjerajući ih da slijede naredbe antikristâ, prihvaćaju njihove pogrešne primjedbe, misli i gledišta, prihvaćaju njihovu kontrolu, pa čak i prihvaćaju tešku štetu koju nanose, i tako dalje. To je posao koji lažni starješine obavljaju. Zaustavljaju li oni u najvećoj mogućoj mjeri antikriste da teško naštete Božjem izabranom narodu? Jesu li ispunili odgovornosti starješina i djelatnika? Jesu li obavili posao zaštite Božjeg izabranog naroda? (Ne.) Ukratko, bez obzira na razlog, svaki starješina koji daje zeleno svjetlo antikristima da rade što ih je volja, a da pritom ne obavlja nikakav posao, lažni je starješina. Zašto kažem da su lažni starješine? Zato što, kad antikristi zaluđuju i kontroliraju Božji izabrani narod, oni dopuštaju da braća i sestre trpe razne štete od antikristâ, iznevjeravajući poslanje koje im je Bog dao. Božja kuća je tebi povjerila Božje ovce, Božji izabrani narod, a ti nisi ispunio svoju odgovornost. Ti nisi dostojan nositi Božje poslanje! Bez obzira na razlog ili bilo kakvo opravdanje koje možda imaš, ako si tijekom svoje službe kao starješina djelovao kao zaštitni kišobran za antikriste, uzrokujući da braća i sestre obilno pate zbog ometanja, zaluđivanja, kontrole i teške štete od strane antikristâ, tada si ti grešnik za sva vremena. Razlog je u tome što nije da ti ne možeš razlučiti antikriste ili prozrijeti njihovu bit – ti u svom srcu jasno znaš da su antikristi Sotone i đavli, a ipak ne dopuštaš Božjem izabranom narodu da ih razotkrije i razluči. Umjesto toga, dopuštaš da ih braća i sestre slušaju, prihvaćaju i pokoravaju im se. To je potpuno suprotno istini. Ne čini li te to grešnikom za sva vremena? (Čini.) Ne samo da nisi uspio zaštititi one koji iskreno obavljaju svoje dužnosti i teže istini, nego si također promovirao antikriste na položaje starješina i djelatnika, njegujući ih kao kućne ljubimce i tjerajući braću i sestre da se pokoravaju njihovim naredbama. Božja kuća ti je povjerila Božji izabrani narod ne da bi oni služili kao robovi antikristâ ili kao tvoji robovi, nego da vodiš Božji izabrani narod u borbi protiv Sotone i antikristâ, da razlučiš i odbaciš antikriste, te da omogućiš Božjem izabranom narodu živjeti normalan crkveni život, normalno obavljati svoje dužnosti, ući u istina-stvarnost te se pokoravati Bogu i svjedočiti o Njemu pod Božjim usmjeravanjem. Ako ne možeš ispuniti ni tu odgovornost, zaslužuješ li uopće da te se naziva čovjekom? A ipak i dalje želiš štititi antikriste. Jesu li ti antikristi tvoji preci ili tvoji idoli? Čak i ako si s njima u krvnom srodstvu, trebao bi se pridržavati istina-načela i staviti pravdu ispred obitelji. Trebao bi se osjećati obveznim ispuniti odgovornosti starješina i djelatnika – razotkrivati, razlučivati i odbacivati antikriste, te dati sve od sebe da u najvećoj mogućoj mjeri zaštitiš braću i sestre, da spriječiš da im antikristi naštete. To je odano obavljanje svoje dužnosti i dovršavanje Božjeg poslanja; samo čineći to možeš se nazvati starješinom ili djelatnikom koji je u skladu s mjerilom. Ako ne ispuniš odgovornosti koje bi starješine i djelatnici trebali ispuniti i svojevoljno djeluješ kao zaštitni kišobran za antikriste, što bi drugo mogao biti nego grešnik za sva vremena? Ovime se završava razgovor u zajedništvu o lažnim starješinama koji djeluju kao zaštitni kišobrani za antikriste. Jasno je da smještanje takvih ljudi u redove lažnih starješina nije nimalo nepravedno; ovo je jedno od očitovanja pravih lažnih starješina.

IV. Nebriga ili nepostavljanje pitanja o ljudima koje su antikristi naveli na pogrešan put

Postoji još jedno očitovanje lažnih starješina koje još više izaziva bijes. Neki lažni starješine tijekom svojih interakcija mogu u određenoj mjeri razlučiti antikriste, ali se ne uspijevaju pravovremeno pozabaviti njima. Također ne uspijevaju pravovremeno razotkriti i raščlaniti zla djela i suštinu antikrista kroz njihova različita ponašanja, omogućujući braći i sestrama da razluče i odbace antikriste. To se već računa kao neispunjavanje dužnosti starješina i djelatnika. Kada su neka braća i sestre zaluđeni i slijede antikriste, ti lažni starješine ostaju ravnodušni, kao da to nema nikakve veze s njima. Štoviše, u svom srcu ne osjećaju nikakav prijekor niti samooptuživanje. Ne osjećaju da su iznevjerili Boga ili braću i sestre. Umjesto toga, često izgovaraju ovu „klasičnu” rečenicu: „Ove su ljude zaludili antikristi. Zaslužili su to! Sami su krivi su što im nedostaje sposobnost razlučivanja. Čak i da nisu slijedili antikriste, i dalje bi bili mete za uklanjanje od strane Božje kuće.” Ti lažni starješine ne samo da ne osjećaju nikakav prijekor ili krivnju nakon što antikristi zalude braću i sestre, već se štoviše ne preispituju niti kaju. Umjesto toga, govore tako neljudske stvari, tvrdeći da su ta braća i sestre zaslužili da ih antikristi zalude. Što se može vidjeti iz tih riječi? Imaju li ti ljudi imalo ljudskosti? (Ne.) Njihov nedostatak ljudskosti je izvjestan. Pa zašto govore te stvari? (Da bi izbjegli odgovornost.) Prvo, to je da bi izbjegli odgovornost, da bi zaludili i umrtvili ljude. Oni vjeruju: „Te je ljude zaludio antikrist jer im nedostaje sposobnost razlučivanja, što nema nikakve veze sa mnom. Nisu težili istini, pa su zaslužili da budu zaluđeni!” Što znači „zaslužili su”? To znači da bi te ljude trebali zaluditi i kontrolirati antikristi, i da bi im antikristi trebali teško naštetiti – kakav god tretman dobili od antikrista, zaslužili su ga; zaslužili su slijediti antikriste. Implikacija je da ti ljudi ne bi trebali slijediti Boga, već bi trebali slijediti antikriste, da je slijeđenje Boga za njih bila pogreška, i da to što ih je Bog odabrao također bila pogreška, te da je, iako su ušli u Božju kuću, bilo neizbježno da ih antikrist odvede. Nije li to ono što lažni starješine impliciraju? Ne samo da kleveću braću i sestre, već i hule na Boga. Nisu li takvi ljudi mrski? (Jesu.) Izuzetno su mrski! Osim što izbjegavaju odgovornost i prikrivaju činjenicu i istinu da nisu zaštitili braću i sestre, oni ih čak i napadaju, govoreći da su ti ljudi zaslužili da ih antikristi zalude i da su nedostojni vjerovanja u Boga i primanja Božjeg spasenja. Ova jedna izjava otkriva koliko je njihova karakter podao! Iako nisu izravno ometali, zaluđivali ili potiskivali braću i sestre kao antikristi, njihov stav prema braći i sestrama, prema Božjem poslanju i prema stadu koje im je povjerila Božja kuća pokazuje koliko su doista hladna srca i hladnokrvni! Prihvaćanje Božjeg djela ni za koga nije lako; to uključuje žrtve i suradnju onih koji propovijedaju evanđelje. To košta mnogo ljudstva i resursa, a još više, u tome je sadržano cijelo Božje srce. Bog je taj koji postavlja razne ljude, događaje, stvari i okruženja kako bi ljude doveo pred Sebe. Lažni starješine ne obraćaju pažnju ni na što od toga. Bez obzira na to koga antikristi zalude, oni to odbacuju jednom jedinom frazom: „Zaslužili su!” Čineći to, puštaju da sav naporan rad svih uključenih i cijelo Božje srce odu u nepovrat, svodeći sve na ništa. Što znači „Zaslužili su”? To znači: „Tko ti je rekao da im propovijedaš evanđelje? Oni su nedostojni vjerovanja u Boga. Propovijedanje evanđelja njima bila je pogreška. Tko im je rekao da slijede antikriste? Iako nisam radio nikakav stvaran posao, također ih nisam natjerao da slijede antikriste. Oni su sami na tome inzistirali; zaslužili su slijediti antikriste!” Kakvu ljudskost ima netko takav? Ima li uopće srca? On je hladnokrvna životinja, gori je od psa čuvara, a ipak je starješina? Nedostojan je! Vi morate imati sposobnost razlučivanja: vidjevši da takvim ljudima nedostaje savjesti i razuma i da su tako hladnokrvni, ne smijete ih birati za starješine. Nemojte biti smeteni! Ne samo da ne čine sve što je moguće da nadoknade gubitke i povrate one koje su antikristi zaludili, već govore i tako okrutne stvari – tako su zlonamjerni! Problem s ovom vrstom osobe je po prirodi teži od problema prosječnog lažnog starješine. Iako se ne može smatrati antikristom, na temelju njezinih očitovanja, jasno je da nema ljudskosti i da je nedostojna biti starješina ili djelatnik. Ona nije ništa drugo do ružan, nezahvalni izdajnik! Ne zna što je Božje poslanje, niti ima ikakvu svijest o tome koji posao bi trebala raditi. Ne odnosi se prema tome sa savješću i razumom; nedostojna je biti starješina Božjeg izabranog naroda i nedostojna je prihvatiti Božje poslanje. Posebno, lažni starješine nemaju ljubavi prema Božjem izabranom narodu. Kada su braća i sestre zaluđeni, oni im čak stavljaju sol na ranu, govoreći stvari poput „zaslužili su”, ne pokazujući nimalo suosjećanja. Takva osoba, ako vidi nekoga pogođenog nesrećom ili teškoćama, neće pomoći, već će mu umjesto toga staviti sol na ranu. Neće osjetiti nikakvu grižnju savjesti i nastavit će biti starješina na isti način kao i uvijek. Nije li to bestidno? (Jest.) Da ne spominjemo braću i sestre, čak i da dobrom nevjerniku đavli teško naštete, kao vjernik u Boga i kao stvoreno biće, svatko s normalnom ljudskošću osjetio bi suosjećanje; koliko bi više njegovo srce trebalo osjećati bol kada su braća i sestre – oni koji iskreno vjeruju u Boga – zaluđeni i oštećeni od strane antikrista. Ovi lažni starješine ne rade nikakav stvaran posao tijekom razdoblja u kojem antikristi čine zlo i nanose štetu Božjem izabranom narodu. Niti razotkrivaju niti raščlanjuju zla djela i bit antikrista, a još manje imaju osjećaj bremena da pomognu braći i sestrama zadobiti sposobnost razlučivanja o antikristima i odbaciti ih iz svojih srca. Ne osjećaju nikakvu odgovornost za to. Čak i kada su neki ljudi zaluđeni od strane antikrista, oni samo izbace hladnu, bezosjećajnu primjedbu: „Zaslužili su.” To uistinu izaziva bijes! Da bi izbjegli odgovornost, da bi sačuvali sebe, da bi zaludili i umrtvili više ljudi, te da bi izbjegli osudu od Boga, govore tako neljudske stvari. Nije li to mrsko? (Jest.) Bez obzira na to što ti rekao, nisi ispunio svoje dužnosti i nisi dobro obavio svoj posao – to su očitovanja lažnog starješine; ne možeš poreći te stvari koliko god se trudio. Ti si lažni starješina.

Neki lažni starješine ne samo da postupaju hladna srca, bezosjećajno i neodgovorno nakon što antikristi zalude neku braću i sestre, govoreći da su ti ljudi zaslužili da budu zaluđeni, već čak i kada radni aranžmani Božje kuće zahtijevaju da ispune svoju odgovornost da u najvećoj mogućoj mjeri povrate one među njima koji imaju relativno dobru ljudskost i nadu da budu oporavljeni, ti lažni starješine i dalje ne rade nikakav stvaran posao. Čak i kada neki ljudi zatraže povratak u crkvu, oni ostaju ravnodušni i prezrivi, ne odnoseći se prema životu ljudi kao prema najdragocjenijoj stvari koju treba cijeniti. Ne uspijevaju u najvećoj mogućoj mjeri povratiti tu zaluđenu braću i sestre. Ne mogu ispuniti tu odgovornost i ne trude se to učiniti. Iako radni aranžmani Božje kuće opetovano zahtijevaju da se taj posao dobro obavi, lažni starješine ostaju ravnodušni, ne poduzimajući nikakve akcije i ne obavljajući nikakav rad. Kao rezultat toga, neki ljudi koje su antikristi zaludili i koji su bili izolirani ili uklonjeni i dalje se ne mogu vratiti u Božju kuću i nisu nastavili normalan crkveni život. Naravno, neki ljudi doista u raznim aspektima ne ispunjavaju uvjete za povratak od strane Božje kuće, ali postoje i drugi koji se mogu povratiti. Ako kroz pomoć punu ljubavi i strpljivu podršku mogu razumjeti istinu, razlučiti i odbaciti antikriste, mogu biti povraćeni. Međutim, budući da starješine i djelatnici ne rade stvaran posao, ne provode radne aranžmane Božje kuće i ne smatraju život tih ljudi važnim, neki ljudi su i dalje ostavljeni da lutaju vani. Ti starješine i djelatnici ignoriraju radne aranžmane Božje kuće koristeći razne izgovore. Čak ignoriraju i onu braću i sestre koji se žele vratiti u crkvu i koji ispunjavaju crkvene uvjete za prihvaćanje. Izmišljaju svakakve izgovore, govoreći da ti ljudi imaju lošu ljudskost, da se suočavaju sa sigurnosnim rizicima, da se vole dotjerivati, da uživaju u tjelesnim zadovoljstvima, vole status i tako dalje. Koristeći te izmišljene izgovore i razloge, odbijaju im dopustiti povratak u crkvu. Te su ljude zaludili i kontroliraju ih antikristi, ali lažne starješine nije briga što su oni izgubljeni. Nemaju nikakav osjećaj odgovornosti niti osjećaj savjesti. Možda misle da je povratak tih ljudi težak ili opasan, ili su možda duboko u sebi nespremni za to i ne slažu se s tim. U svakom slučaju, iz raznih razloga, oni uopće ne provode spomenuti radni aranžman Božje kuće. To su očitovanja takvih lažnih starješina. Ne samo da ne uspijevaju aktivno surađivati i ispunjavati svoje dužnosti u vezi s bilo kojim zadatkom koji im je dodijelio Bog ili Božja kuća, već se brane kada netko razotkrije njihovo zanemarivanje dužnosti, govoreći stvari kojima izbjegavaju odgovornost i opravdavaju se kako bi prikrili istinu o svom zanemarivanju. Nisu li takvi lažni starješine još mrskiji? (Jesu.) Ukratko, ti su lažni starješine također nemarni u postupanju s antikristima koji teško štete Božjem izabranom narodu, ne radeći uopće nikakav stvaran posao. Ignoriraju svaku pojedinost ovog posla koji zahtijeva Božja kuća. Nisu voljni podnositi teškoće niti platiti cijenu, radije čine kako im se prohtije i ponašaju se kako žele – rade malo ako im se da, a ne rade ništa ako im se ne da. Potpuno zanemaruju radne aranžmane Božje kuće, zanemaruju dužnosti i odgovornosti koje im je povjerila Božja kuća, a posebno zanemaruju Božje namjere i zahtjeve. Ti ljudi nemaju ljudskosti i nemaju savjesti; oni su hodajući leševi. Biste li se vi usudili povjeriti tako važnu stvar u životu kao što je vaša težnja za spasenjem kroz vjeru u Boga ljudima bez ljudskosti? (Ne.) Čak i ako te ne predaju antikristima, hoće li dati sve od sebe da se bore protiv antikrista kada oni zaluđuju Božji izabrani narod i teško mu štete? Ne, neće, jer takvi su ljudi hladnokrvne životinje bez osjećaja odgovornosti. Služe kao starješine samo da bi osigurali koristi za sebe.

Lažni starješine ponekad pokazuju brigu za braću i sestre; pitaju ih treba li im što, kako su s hranom i smještajem, i tako dalje. Prilično su pažljivi kada se radi o stvarima vezanim za svakodnevni život, ali kada se radi o stvarima koje uključuju Božje poslanje, život i smrt braće i sestara i istina-načela, ostaju ravnodušni i ne čine ništa, bez obzira na to tko ih pita. Brinu se samo o tjelesnom uživanju ljudi, hrani, odjeći, skloništu, prijevozu ili materijalnim koristima, i bave se samo takvim stvarima. Neki ljudi kažu: „Tvoje su riječi proturječne. Nisi li ti rekao da su hladnokrvni? Bi li hladnokrvna osoba bila voljna činiti te stvari za druge?” Bi li hladnokrvna osoba bila toliko dobra srca da čini te stvari za svakoga? (Ne.) Zapravo, neki hladnokrvni ljudi doista bi činili te stvari, a za to postoje dva razloga. Jedan je da, dok čine stvari za svakoga, čine ih i za sebe, i od toga imaju koristi. Ako ne mogu izvući nikakvu korist iz nečega, pogledajte hoće li to i dalje činiti – odmah će promijeniti svoj stav i prestati. Nadalje, čiji novac koriste da bi činili te stvari i tražili koristi za svakoga? Božja kuća plaća račun. Biti velikodušan na račun Božje kuće njihova je specijalnost. Kako ne bi činili te stvari kad od toga imaju osobne koristi? Dok traže koristi za svakoga, zapravo rade za sebe. Nisu oni toliko dobra srca da traže koristi radi svih ostalih! Kad bi doista tražili koristi za svakoga, ne bi smjeli imati nikakve sebične motive i trebali bi rješavati stvari u skladu s načelima Božje kuće. Međutim, oni umjesto toga uvijek traže koristi za sebe i ne posvećuju nimalo pažnje ulasku u život Božjeg izabranog naroda. Osim toga, čine stvari za svakoga kako bi ih ljudi cijenili i govorili: „Ova osoba traži koristi za nas i trudi se zaštititi naše interese. Ako nam nešto nedostaje, trebamo je zamoliti da se za to pobrine. Dok je ona u blizini, nećemo doživjeti nikakav loš tretman.” Čine te stvari kako bi im svi zahvaljivali. Postupajući na taj način, stječu i slavu i korist, pa zašto ne bi činili te stvari? Kad bi tražili koristi za svakoga, ali nitko ne bi znao da je to njihovo djelo, i svi bi zahvaljivali Bogu, a nitko nikada ne bi osjećao zahvalnost prema njima, bi li to i dalje činili? Definitivno ne bi bili raspoloženi za to; njihova prava priroda bila bi razotkrivena. Kada ljudi poput ovih čine bilo što, njihova priroda-bit u potpunosti se razotkriva. Stoga, kada antikristi ometaju crkvu, oni apsolutno nikada neće raditi nikakav stvaran posao da bi zaštitili Božji izabrani narod.

Upravo smo govorili o tome kako, nakon što Božji izabrani narod pretrpi zaluđivanje, kontroliranje i štetu od antikrista, lažni starješine i dalje zatvaraju oči pred tim. Ne smišljaju nikakve načine da bi povratili Božji izabrani narod, niti ispunjavaju svoje obveze i dužnosti. Oni uzimaju u obzir samo vlastite osjećaje, raspoloženja i interese. Ne ispunjavaju svoje dužnosti i ne smatraju se odgovornima; umjesto toga, izvlače se i izbjegavaju svoje dužnosti. Čak i osuđuju Božji izabrani narod nakon što su ih antikristi zaludili i kontrolirali, govoreći da ne vjeruju iskreno u Boga, kako bi izbjegli vlastitu odgovornost, bez ikakve grižnje savjesti. Ti lažni starješine su najmrskiji. Različite vrste očitovanja lažnih starješina o kojima smo raspravljali prilično su odvratne, ali ova posljednja vrsta osobe jednostavno uopće nema ljudskosti. Ta vrsta osobe je hladnokrvna životinja, zvijer u ljudskom ruhu; ne može se smatrati dijelom čovječanstva, već bi je trebalo svrstati među zvijeri. Zašto ne ispunjava svoje dužnosti? Zato što nema ljudskosti, nema savjesti ni razuma. Dužnosti, obveze, ljubav, strpljenje, suosjećanje, zaštita braće i sestara – nijedna od tih stvari nije u njenom srcu; ona ne posjeduje te kvalitete. Nemati te kvalitete u svojoj ljudskosti jednako je nemanju ljudskosti. To su očitovanja četvrte vrste lažnog starješine.

To su, uglavnom, četiri vrste očitovanja lažnih starješina koje treba razotkriti unutar trinaeste odgovornosti starješina i djelatnika. Naravno, postoje i neka druga slična očitovanja, ali ove četiri vrste u osnovi već mogu predstavljati različita očitovanja lažnih starješina u obavljanju ovog posla, kao i njihovu ljudskost-suštinu. Bez obzira na to u koliko kategorija podijelimo njihova očitovanja, dva istaknuta očitovanja lažnih starješina se, u svakom slučaju, i dalje mogu pronaći unutar ove četiri kategorije: Jedno od njih je neobavljanje stvarnog posla, a drugo je nesposobnost za obavljanje stvarnog posla. To su dva najistaknutija očitovanja lažnih starješina. Kakvi god da su ljudskost i kov lažnih starješina, i neovisno o tome kako se oni odnose prema istini, u svakom slučaju, ova dva očitovanja sadržana su unutar ove četiri kategorije. Ovim se završava sadržaj o razotkrivanju lažnih starješina u našem današnjem razgovoru u zajedništvu o trinaestoj odgovornosti starješina i djelatnika.

Dodatak: Odgovori na pitanja

Imate li vi kakvih pitanja? (Bože, želim postaviti pitanje. Na početku okupljanja, Bog nas je pitao koja je razlika između ljudi s naravi antikrista i stvarnih antikrista, te koje su tipične karakteristike biti antikrista. U tom trenutku, osjetili smo da nam je um prazan, i nakon kraćeg razmišljanja, mogli smo se sjetiti samo nekih vrlo jednostavnih riječi i doktrina. Bog već više od godinu dana razgovara u zajedništvu o istinama o razotkrivanju antikrista, ali mi smo u stanju razumjeti i primijeniti samo vrlo mali dio toga. Jedan razlog za to je što se nismo potrudili oko tih istina, a drugi je što smo susreli relativno malo antikrista i nismo došli do razumijevanja tih istina gledajući kako se one povezuju sa stvarnim situacijama. Stoga, čak ni sada nemamo stvaran ulazak u te istine, nemamo mnogo sposobnosti razlučivanja antikrista, a postoje i mnoga očitovanja naravi antikrista u nama samima koja još nismo prepoznali. Želim pitati kako riješiti taj problem.) Za bilo koji aspekt istine, morate imati neka stvarna iskustva i iskustveno znanje, te postići istinsko razumijevanje, kako bi riječi istine bile urezane u vaše srce. Proces zadobivanja istine uvijek je takav. Stvari kojih se možeš sjetiti su one koje si stekao kroz svoja iskustva; to su najdublji dojmovi. Stoga, dok smo danas u zajedništvu razgovarali o temi antikrista, prvo sam vas naveo da ponovite taj sadržaj. Vi ste se uspjeli sjetiti ponečega od toga. Od stvari kojih ste se mogli sjetiti, dio je za vas teorijski, ali naravno postoje neka očitovanja antikrista koja više-manje možete povezati sa stvarnim životom – svatko to mora iskusiti na taj način. Normalna situacija za ljude je da, bez obzira na to koliko se činilo da dobro razumiju dok slušaju propovijedi, oni razumiju samo teorijski i u smislu doktrine, i nemaju znanje o istini. Kada se može razumjeti istina? Tek kada se iskuse te stvari, može se imati neko praktično znanje. Bez iskustva u stvarnim okolnostima, nitko ne može steći znanje. I tako, dok smo danas u zajedništvu razgovarali o temi antikrista, bilo je potrebno napraviti kratak pregled i dati vam jednostavan podsjetnik. Nakon toga, bez obzira jesmo li razgovarali o dužnostima starješina i djelatnika ili o različitim očitovanjima lažnih starješina, barem vam to ne bi bilo previše prazno – samo toliko. Međutim, vi se još uvijek trebate upoznati s različitim očitovanjima antikrista. Neki ljudi kažu: „Ako Bog ne postavi neke stvarne ljude, događaje i stvari, gdje se možemo s njima upoznati? Ne možemo sami tražiti antikriste, zar ne?” Ne trebate ih tražiti. Najjednostavnije rješenje je da, kada naiđete na antikriste, date sve od sebe da ih usporedite s Božjim riječima. Usporedite njihova vanjska otkrivenja, izjave, postupke i naravi, kao i njihove misli i gledišta, pa čak i njihov način ponašanja i ophođenja sa svijetom, njihov stil života i tako dalje – to jest, usporedite ih s petnaest očitovanja antikrista o kojima smo raspravljali. Usporedite ih što više možete. Tako funkcionira ljudsko razumijevanje: ne mogu se sjetiti mnogo toga iz pamćenja jer je ljudsko pamćenje ograničeno. Ljudi mogu savršeno govoriti o stvarima koje su uistinu zadobili kroz izravna iskustva. Bez obzira na to koliko govore, to se ne temelji na pamćenju, već na iskustvu i onome što su prošli. Te stvari koje su zadobili najbliže su istini i onome što je činjenično istinito – to su stvari koje su ljudi stekli kroz iskustvo. Osim njih, stvari koje su u skladu s ljudskim predodžbama i uobraziljama i stvari koje se temelje na znanju nisu u skladu s istinom, bez obzira na to koliko su godina zauzimale prevladavajući položaj u vašem umu. Kada istinski razumiješ istinu, te će stvari biti eliminirane i odbačene. Međutim, one stvari koje su bliske istini i u skladu s istinom, koje si zadobio kroz iskustvo, jesu one koje su vrijedne. Bez obzira na to razumijete li vi u potpunosti pitanja koja sam danas postavio, sigurno postoji dio teme o razlučivanju antikrista koji možete razumjeti, jer ste svi iskusili neko zaluđivanje i ometanje od strane antikrista. To vam je dalo malo sposobnosti razlučivanja, i kada naiđete na antikriste koji čine zlo i ometaju rad crkve, te istine mogu početi djelovati za vas. Te riječi počinju djelovati samo kada naiđete na stvarne okolnosti. Ako niste iskusili zaluđivanje antikrista i samo zamišljate njihove postupke u svom umu, to je beskorisno. Bez obzira na to koliko je jaka vaša uobrazilja, to neće značiti da ćete ih vi moći razlučiti. Tek kada se suoče sa stvarnim okolnostima, ljudi instinktivno reagiraju, koristeći vlastite misli i gledišta, neke teorije s kojima su se susreli, i neke doktrine, metode i načine koje su naučili, kako bi se suočili s tim stvarima i riješili ih, na kraju donoseći različite izbore. Ali prije nego što su se ljudi susreli s tim situacijama, već je prilično dobro ako imaju čisto shvaćanje i dojam o različitim teorijama. Neki ljudi kažu: „Kakva je korist od toga što Ti toliko govoriš prije nego što smo susreli antikriste?” Korisno je. Nisu li riječi koje razotkrivaju antikriste tiskane u knjizi? Jesu li te riječi nešto što možete u potpunosti iskusiti i prozrijeti u dan ili dva? Ne. Svrha njihovog tiskanja u toj knjizi je da vas spasi i da vam omogući da često čitate te riječi i razumijete te istine, kao i da čitate Božje riječi i primate opskrbu životom kada se u budućnosti susretnete s različitim situacijama – bilo da se radi o slučaju antikrista, poteškoćama u promjeni vlastite naravi ili bilo čemu drugom. Riječi Božje u ovoj knjizi izvor su koji vam omogućuje iskusiti i rješavati te stvari te ući u te aspekte istine. Koliko možete razumjeti dok slušate propovijedi ne određuje koliko stvarnosti posjedujete. Ako ne možete nešto shvatiti ili zapamtiti u jednom trenutku, to ne znači da to nikada nećete iskusiti ili nikada nećete razumjeti u budućnosti. Ukratko, morate razumjeti da su samo stvari koje ljudi zadobiju kroz iskustvo i spoznaju na temelju Božjih riječi povezane s istinom. Stvari koje ljudi pamte i stvari koje razumiju u svom umu uglavnom nisu povezane s istinom; one su samo doktrinarne. Što je najvažnije kada se radi o istini? Najvažniji su iskustvo i ulazak. Što se tiče bilo kojeg aspekta istine, kada ga ljudi stvarno iskuse, njihov konačni urod je plod istine i put za njihov opstanak. Stoga, ne sjećati se nije problem.

Da sam počeo raspravljati o glavnoj temi izravno na početku okupljanja, ne biste li vi bili u nemogućnosti reagirati na vrijeme? Stoga sam trebao upotrijebiti neke metode i prvo vas pitati: „Sjećate li se razlike između ljudi sa suštinom antikrista i ljudi s naravi antikrista?” Moj cilj u postavljanju ovog pitanja nije bio da vas ostavim bez teksta ili da vas ogolim, već da vam dam poticaj. Zatim smo napravili pregled i neki su se ljudi postupno sjetili: „Prije smo u zajedništvu razgovarali o tome kako se antikristi odnose prema istini i kakva je ljudskost antikrista.” Dio sadržaja o antikristima već je ostavio dubok dojam na vas; taj sadržaj čeka da ga upotrijebiš kada iskusiš takve stvari, da služi kao smjernica i uputa za tvoju primjenu. Ali postoji još više sadržaja o kojem uopće nisi imao nikakav dojam nakon što si ga prvi put čuo. I taj sadržaj također treba iskusiti. Kada prođeš kroz ta iskustva, a zatim jedeš i piješ te molitveno čitaš ove riječi, zadobit ćeš još više. Bez obzira radi li se o sadržaju o kojem imaš dojam ili ne, nakon što prođeš kroz te stvari, sve će se to pomiješati. Doktrine koje si upamtio postat će tvoje praktično razumijevanje i tvoji dobici nakon što ih iskusiš. Što se tiče sadržaja o kojem nisi imao nikakav dojam, nakon što ga jednom iskusiš, možda ćeš imati neki dojam, ali to će biti samo malo osjetilne spoznaje. Ta osjetilna spoznaja može ostati samo na razini doktrine. Ostaje ti da ponovno iskusiš slične stvari, nakon čega će te to usmjeravati, dati ti pravac i pružiti put primjene. Iskustvo Božjih riječi i iskustvo istine je takav proces. Je li sramota što vi niste znali kako odgovoriti na pitanje koje sam postavio? Nije sramota. Ako vi meni iznenada postavite pitanje, i ja ću morati na licu mjesta promisliti o tome, razmotriti što pitanje znači i kojih se aspekata istine tiče. Ljudski mozak i um rade tako – treba im vremena da reagiraju. Čak i ako je to nešto s čime si dobro upoznat, ako se s tim nisi susreo mnogo godina, i dalje će ti trebati vremena da reagiraš kada se ponovno iznenada s tim susretneš. Bez obzira na to koliko si duboko nešto iskusio, ako se s tim ponovno susretneš nakon mnogo dana ili godina, i dalje će ti trebati vremena da reagiraš – da ne spominjem, vaše razumijevanje teme o antikristima je samo na razini riječi i doktrina, još uvijek ga ne možete povezati s antikristima koje susrećete u stvarnom životu, i može se reći da još uvijek u osnovi ne možete razlučiti antikriste. Dakle, te istine čekaju da ih vi praktično iskusite – tek tada možete potvrditi autentičnost i točnost Božjih riječi. Na primjer, prethodno smo u zajedništvu razgovarali o tome da su antikristi tvrdokorni u tome da se ne pokaju. Pretpostavimo da si to zapamtio i kažeš: „Bog je rekao da su antikristi tvrdokorni u tome da se ne pokaju. Oni će prkositi Bogu i protiviti Mu se do kraja. Ne prihvaćaju istinu i nikada neće priznati da su Božje riječi istina, bez obzira na sve. Osjećaju odbojnost prema istini.” Ti ovu izjavu razumiješ, prihvaćaš ili o njoj imaš dojam samo doktrinarno; to je samo malo osjetilne spoznaje. U svojoj podsvijesti, osjećaš da je ta izjava točna, ali koje se konkretne riječi koje antikristi govore, koje iskvarene naravi koje otkrivaju, i koja priroda koja ih pokreće, i tako dalje, podudaraju i slažu s Božjim riječima koje razotkrivaju antikriste? Koje od njih mogu dokazati da je Božje razotkrivanje činjenično? To zahtijeva da se ti ili osobno sretneš s antikristom, ili čuješ od promatrača o postupcima i riječima antikrista, i na kraju, shvatiš: „Božje su riječi tako praktične, potpuno su točne. Ova je osoba nekoliko puta okarakterizirana kao antikrist i smijenjena. Iako još nije izbačena ili uklonjena, njezina očitovanja i otkrivenja pokazuju da uopće ne prihvaća istinu, tvrdokorno se ne kaje, i ne samo da ima narav antikrista, već ima i prirodu-bit antikrista – ona je uistinu potpuni antikrist.” I jednog dana, kada ta osoba bude izbačena, ti u svom srcu potvrđuješ: „Božje su riječi tako točne! Ljudi s naravi antikrista mogu se promijeniti, ali oni sa biti antikrista neće se promijeniti.” Te se riječi ukorjenjuju u tvojem srcu. To nije samo pamćenje ili mali dojam, niti je to samo vrsta osjetilne spoznaje. Umjesto toga, ti duboko razumiješ i prihvaćaš Božje riječi: „Antikrist se neće promijeniti; on će se protiviti Bogu do kraja. Nije ni čudo što ih Bog ne spašava; nije ni čudo što Bog ne radi na takvim ljudima. Nije ni čudo što nikada nemaju prosvjetljenje ili svjetlo kada obavljaju svoju dužnost i ne pokazuju nikakav rast – odlučni su ići svojim putem. To je uistinu antikrist!” Kada potvrdiš točnost Božjih riječi, pomisliš u sebi: „Božje su riječi stvarno istina. Ove su riječi točne. Amen!” Što znači da ti kažeš Amen? To znači da si kroz svoja iskustva došao do razumijevanja da su Božje riječi kriterij za procjenjivanje svih stvari, da su Božje riječi istina, i da čak i kada ovo doba i ovo čovječanstvo prođu, Božje riječi neće proći. Zašto neće proći? Zato što se, bez obzira na vrijeme, bit antikrista nikada neće promijeniti, i riječi Božje koje razotkrivaju bit antikrista nikada se neće promijeniti. Iako će ovo doba proći, iako će ovo iskvareno čovječanstvo proći, ove će riječi Božje uvijek biti istina činjenica – nitko to ne može poreći. To je riječ Božja! Kada osjetiš da se Božje riječi podudaraju i slažu s činjenicama koje vidiš i susrećeš, i tvoje srce dobije potvrdu, i to nije samo osjećaj da Božje riječi moraju biti ispravne ili da Božje riječi nisu pogrešne, već si to vidio i osobno iskusio, tada ćeš prirodno reći Amen Božjim riječima. U tom trenutku, ako ponovno pitam: „Koja su očitovanja ljudi sa biti antikrista?”, tvoje će unutarnje razumijevanje odmah izaći na vidjelo. Nećeš imati samo dojam, zapamćenu frazu, ili neku vrstu svijesti ili osjetilne spoznaje. Ti ćeš odmah reći: „Antikristi apsolutno ne prihvaćaju istinu i tvrdokorni su u tome da se ne pokaju!” Iako ta izjava možda nema mnogo logičke strukture, iako je izgovorena prilično naglo, i ljudi je isprva neće shvatiti, ti znaš što ona znači jer si je iskusio i vidio vlastitim očima. Antikristi su upravo takve bijedne stvari – oni se nikada neće pokajati. Ove riječi treba iskusiti; tko god ih ne iskusi, neće ništa zadobiti.

2. listopada 2021.