Usred munja, sve vrste životinja otkrivaju se u svojim pravim obličjima. Tako je i čovjek, obasjan Mojom svjetlošću, povratio svetost koju je nekada posjedovao. O, stari iskvareni svijete! Napokon se strovalio u prljavu vodu i, tonući ispod površine, pretvorio se u blato! O, cijeli ljudski rode, Moja vlastita tvorevino! Napokon je oživio u svjetlosti, primio temelj za postojanje i prestao se batrgati u blatu! O, sve stvoreno što držim u Svojim rukama! Kako da se ne obnovi kao rezultat Mojih riječi? Kako da, u svjetlosti, ne ispuni svoju funkciju? Zemlja više nije mrtvački mirna i tiha, nebo više nije pusto i turobno. Nebo i zemlja, koje više ne dijeli praznina, sjedinjeni su u jedno, da se više nikada ne razdvoje. Povodom ove radosne prigode, u ovom trenutku klicanja, Moja pravednost i Moja svetost proširile su se iznad i diljem svemira te se neprestano veličaju među svim ljudima. Nebeski gradovi radosno se smiju, a zemaljsko kraljevstvo radosno pleše. Tko se u ovo vrijeme ne raduje? I tko ne plače? Zemlja u svom iskonskom stanju pripada nebu, a nebo je sjedinjeno sa zemljom. Čovjek je spona koja sjedinjuje nebo i zemlju. Zbog čovjekove svetosti, zbog čovjekove obnove, nebo više nije skriveno od zemlje, a zemlja više ne šuti pred nebom. Lica svih ljudi obasjana su osmijehom zadovoljstva, a u svim njihovim srcima skrivena je slatkoća koja ne poznaje granice. Ljudi se ne svađaju niti se sukobljavaju jedni s drugima. Ima li onih koji, u Mojoj svjetlosti, ne žive u miru s drugima? Ima li onih koji, u Moj dan, sramote Moje ime? Svi usmjeravaju svoj bogobojazni pogled prema Meni i u svojim srcima potajno Mi vape. Ispitao sam svaki njihov postupak: među ljudima koji su očišćeni nema onih koji su buntovni protiv Mene, nema onih koji Mi sude. Moja narav prožima sve ljude. Svi Me upoznaju, približavaju Mi se i gledaju na Mene s poštovanjem. Ja sam postojan u duhu čovjeka, uzvišen sam do najvišeg vrhunca u čovjekovim očima i tečem krvlju u čovjekovim venama. Radost u čovjekovom srcu ispunjava svako mjesto na licu zemlje, zrak je oštar i svjež, guste magle više ne prekrivaju tlo, a sunce blistavo sja.

Pogledaj sada Moje kraljevstvo, gdje sam Kralj nad svime i gdje imam vlast nad svime. Od početka stvaranja do današnjeg dana Moji su sinovi, vođeni Mnome, iskusili životne teškoće, nepravde svijeta i trnovit put ljudskog kraljevstva, ali sada borave u Mojoj svjetlosti. Tko ne plače zbog jučerašnjih nepravdi? Tko ne roni suze nad tim koliko je bilo teško doći do danas? I opet, ima li onih koji ne koriste ovu prigodu da Mi se posvete? Ima li onih koji ne koriste ovu priliku da izraze strast koja buja u njihovim srcima? Ima li onih koji, u ovom trenutku, ne daju glas onome što su iskusili? U ovo vrijeme sva ljudska bića posvećuju Mi najbolji dio sebe. Koliki su mučeni žaljenjem zbog svojih jučerašnjih ludosti, koliki silno mrze sebe zbog jučerašnjih težnji! Sva su ljudska bića spoznala sebe, svi su vidjeli Sotonina djela i Moju čudesnost te unutar njihovih srca sada postoji mjesto za Mene. Više neću nailaziti na gnušanje ili odbacivanje među ljudima jer Moje veliko djelo već je ostvareno i više ga se ne ometa. Ima li danas među sinovima Mog kraljevstva onih koji nisu razmišljali o vlastitim brigama? Ima li onih koji ne promišljaju više o načinima na koje se provodi Moje djelo? Ima li onih koji su se iskreno prinijeli radi Mene? Jesu li se primjese unutar vaših srca umanjile? Ili su se povećale? Ako se elementi s primjesama unutar vas nisu umanjili, a nisu se ni povećali, onda ću zasigurno odbaciti ljude poput vas. Ono što Ja želim jesu sveti ljudi koji su u skladu s Mojim nakanama, a ne nečisti duhovi koji se bune protiv Mene. Iako Moji zahtjevi prema ljudima nisu veliki, unutarnji svijet njihovih srca toliko je kompliciran da ne mogu baš kako treba biti u skladu s Mojim nakanama niti odmah udovoljiti Mojim nakanama. Većina ljudskih bića potajno se napreže u nadi da će prigrabiti konačni vijenac pobjede. Većina ljudi trudi se iz petnih žila, ne usuđujući se posustati ni na trenutak, u dubokom strahu da po drugi put ne padnu u Sotonino zarobljeništvo. Ne usuđuju se više gajiti nezadovoljstvo prema Meni, već su postojani u iskazivanju svoje odanosti preda Mnom. Čuo sam iskrene riječi koje su izgovorili toliki ljudi, svjedočanstva tolikih ljudi o njihovim bolnim iskustvima usred patnje; vidio sam tolike ljude kako, usred nevolje, nepokolebljivo prinose svoju odanost Meni i promatrao sam tolike ljude kako, hodajući kamenitim putem, traže izlaz. U tim se okolnostima nikada nisu žalili; iako nikada nisu pronašli svjetlost i u srcu se osjećaju pomalo malodušno, nijednom se nisu požalili. Ali također sam čuo tolike ljude kako izbacuju kletve iz dubine svojih srca, proklinjući Nebo i žaleći se na zemlju. I vidio sam, također, tolike ljude kako se upropaštavaju usred svoje nevolje, bacajući se poput smeća u kantu za otpatke, da ih prekriju prljavština i čađa. Čuo sam tolike ljude kako se svađaju jedni s drugima zbog promjene položaja, što dovodi do promjene na njihovim licima i do promjene u njihovim odnosima s drugim ljudima, pri čemu prijatelji prestaju biti prijatelji i postaju neprijatelji, napadajući jedni druge svojim jezicima. Većina ljudi koristi Moje riječi poput metaka strojnice, iznenada otvarajući vatru na druge, sve dok među njima posvuda ne nastane bučna galama, koja razbija spokojni mir. Srećom, ovaj je dan sada došao; inače tko zna koliko bi ih izginulo pod nemilosrdnim rafalima te strojnice.

Nakon objave Mojih riječi i prateći stanje cijeloga ljudskoga roda, Moje kraljevstvo korak po korak silazi na zemlju. Čovjek više ne gaji zabrinjavajuće misli, nije „zaokupljen” drugim ljudima niti „razmišlja” u njihovo ime. I tako na zemlji više nema svadljivih rasprava, a nakon obznanjivanja Mojih riječi povlače se razna „oružja” suvremenog doba. Čovjek s čovjekom ponovno pronalazi mir, ljudsko srce nanovo zrači duhom sloge i nitko se više ne brani od prikrivenog napada. Cijeli ljudski rod vratio se u normalno stanje i zaputio u novi život. Boraveći u novom okruženju, velik broj ljudi osvrće se oko sebe, osjećajući se kao da su zakoračili u sasvim novi svijet, te zbog toga nisu u stanju odmah se prilagoditi svojem sadašnjem okruženju niti odjednom zakoračiti na pravi put. Dakle, kad je riječ o ljudskom rodu, u pitanju je ono „kad je duh voljan, ali je tijelo slabo”. Iako za razliku od čovjeka Ja osobno nisam iskusio gorčinu nevolje, ipak znam sve što se može znati o čovjekovim nedostacima. Blisko sam upoznat s čovjekovim potrebama, a Moje razumijevanje njegovih slabosti je potpuno. Iz tog razloga, Ja ne ismijavam čovjeka zbog njegovih mana; ovisno o njegovoj nepravednosti, Ja samo primjenjujem odgovarajuću „obrazovnu” mjeru kako bih svima omogućio da stupe na pravi put, kako bi ljudi prestali biti lutajuća siročad i umjesto toga postali bebe sa mjestom koje mogu nazvati domom. Ipak, Moji postupci vođeni su načelima. Ako ljudi nisu voljni uživati u blaženstvu koje je u Meni, Ja mogu samo prihvatiti to što oni žarko žele i strovaliti ih u bezdan. U ovom trenutku nitko više u svojem srcu ne bi trebao gajiti nezadovoljstvo, već bi svi trebali biti u stanju da vide Moju pravednost u uređenju koje sam napravio. Ja ljudski rod ne primoravam da Me voli niti potkopavam ičiju ljubav prema Meni. U Meni je potpuna sloboda, potpuno oslobođenje. Iako je čovjekova sudbina u Mojim rukama, čovjeku sam dao slobodnu volju, koja nije pod Mojom kontrolom. Na taj si način ljudska bića neće „stvarati nevolje” zbog Mojih upravnih odluka, već će, naprotiv, zahvaljujući Mojoj velikodušnosti, dobiti „oslobođenje”. I stoga mnogi ljudi u svojem oslobođenju traže vlastiti izlaz i nisu sputani Mnome.

Uvijek sam ljudima dopuštao da budu slobodni, nikad ih nisam opterećivao nerješivim problemima, nikad nijednu osobu nisam doveo u nevolju. Zar nije tako? I premda Me mnogi ljudi ne vole, taj stav ne da me ne potresa, već sam im dao slobodu i dopustio da budu svojevoljni do te mjere da mogu slobodno plivati u moru patnje. Jer čovjek je nečasna lađa; iako vidi blagoslov koji držim u Svojoj ruci, ne zanima ga uživanje u njemu, već bi radije iščupao bič iz ruku Sotone i tako se osudio da ga Sotona proguta kao „hranu”. Naravno, ima onih koji su svojim očima vidjeli Moju svjetlost, pa tako, iako žive u izmaglici sadašnjeg vremena, nisu zbog te izmaglice izgubili vjeru u svjetlost, već nastavljaju opipavati i tragati kroz tu maglu – doduše putem zasutim preprekama. Kada se čovjek pobuni protiv Mene, sručit ću na njega Svoj veliki gnjev i tako će izginuti zbog svog buntovništva. Kada Me sluša, ostajem skriven od njega, pobuđujući na taj način ljubav u dubini njegovog srca, ljubav koja nije neiskreno ulagivanje Meni, već koja Mi pruža užitak. Toliko sam puta, dok čovjek traga, zatvorio Svoje oči i šutio kako bih zadobio njegovu istinsku vjeru. Ali kada ne govorim, čovjekova se vjera mijenja u trenu. Stoga je sve što vidim njegova „lažna roba” jer Me nikada nije iskreno volio. Tek kada se otkrijem, svi ljudi prave golemu predstavu od „vjere”; ali kada sam skriven na Svojem tajnom mjestu, oni uzmiču, kao da se boje da će počiniti prijestup protiv Mene; ima čak i onih koji Me, zato što ne vide Moje lice, podvrgavaju „dubinskoj obradi”, negirajući tako činjenicu da istinski postojim. Toliki ljudi ostaju u ovom stanju, toliki imaju ovakav mentalitet – samo što svi ljudi prikrivaju ono što je ružno u njima samima. Zbog toga nerado spominju vlastite nedostatke i samo priznaju stvarne činjenice Mojih riječi stisnutih zuba i skrivenih lica.

17. ožujka 1992.