Temeljiti svoj opstanak na Mojim riječima – to je obveza čovječanstva. Ljudi moraju utvrditi svoj vlastiti udio u svakom pojedinom dijelu Mojih riječi; ne učiniti to značilo bi tražiti vlastitu propast i prizivati sramotu. Čovječanstvo Me ne poznaje i zbog toga, umjesto da Mi prinesu svoje vlastite živote i ponude ih u zamjenu, oni samo mašu smećem u svojim rukama preda Mnom, pokušavajući Mi time udovoljiti. Ali Ja nisam zadovoljan postojećim stanjem stvari; Ja jednostavno i dalje imam zahtjeve prema čovječanstvu. Ja volim ljudske doprinose, ali mrzim njihove zahtjeve. Svi ljudi imaju pohlepno srce; kao da je ljudsko srce opčinio đavao i nitko se ne može otrgnuti i prinijeti svoje srce Meni. Kada govorim, ljudi slušaju Moj glas s velikom pozornošću; međutim, kada zašutim, oni ponovno započinju svoje vlastite „pothvate” i potpuno se prestaju obazirati na Moje riječi, kao da su Moje riječi samo dodatak njihovim „pothvatima”. Nikada nisam bio popustljiv prema čovječanstvu, a ipak sam bio strpljiv i snošljiv prema njemu. I tako, zbog Moje trpeljivosti, ljudska bića nisu u stanju procijeniti vlastite sposobnosti i nesposobna su spoznati sebe i promišljati o sebi; ona samo iskorištavaju Moju strpljivost da bi Me prevarila. Nitko od njih nikada nije iskreno vodio računa o Meni i nitko Me nije istinski cijenio kao nešto drago svome srcu; samo su u trenucima dokolice ponešto odrađivali kako bi reda radi učinili nešto za Mene. Trud koji sam uložio u čovječanstvo već je neizmjeran; obavio sam neviđeno djelo na ljudima i, povrh toga, dao sam im dodatno, vanjsko breme, kako bi, iz onoga što Ja imam i što jesam, mogli zadobiti neko znanje i proći kroz neku promjenu. Ne tražim od ljudi da budu samo „potrošači”; također tražim od njih da budu „proizvođači” koji pobjeđuju Sotonu. Iako možda ne zahtijevam da čovječanstvo išta učini, ipak imam zahtijevana mjerila za ljude, jer postoji svrha u onome što činim, kao i temelj za Moje postupke: Ja se ne igram nasumično, kao što ljudi zamišljaju, niti sam stvorio nebo i zemlju i sve stvoreno kako god sam želio. U Mojim postupcima, ljudi bi trebali nešto vidjeti i nešto zadobiti. Ne bi trebali tratiti proljeće svoje mladosti, niti se odnositi prema vlastitom životu kao prema odjeći na kojoj se nemarno dopušta skupljanje prašine; umjesto toga, trebali bi strogo paziti na sebe, uzimajući iz Mog obilja kako bi osigurali vlastiti užitak, sve dok se, zbog Mene, više ne budu mogli vratiti Sotoni i dok, zbog Mene, ne pokrenu napade na Sotonu. Nisu li Moji zahtjevi prema čovječanstvu tako jednostavni?

Kada se na Istoku počne nazirati slabašan tračak svjetlosti, svi ljudi u svemiru na to obraćaju malo više pozornosti. Ljudi više ne spavaju dubokim snom; sada se odvažuju promatrati izvor ove istočne svjetlosti. Zbog njihove ograničene sposobnosti, nitko još nije uspio vidjeti mjesto odakle svjetlost potječe. Kada je sve u svemiru potpuno osvijetljeno, ljudi se bude iz sna i sanjarenja, i tek tada shvaćaju da je Moj dan postupno došao na njih. Cijelo čovječanstvo slavi zbog dolaska svjetlosti i stoga više ne spava dubokim snom niti je obamrlo. Pod sjajem Moje svjetlosti, cijelom čovječanstvu bistri se um i vid, i ono se iznenada budi u radosti življenja. Pod okriljem guste magle, Ja gledam na svijet. Sve životinje miruju; zbog pojave slabašnog tračka svjetlosti, sve je postalo svjesno da se približava novi život. Iz tog razloga i sve životinje izlaze iz svojih jazbina, tražeći hranu. Biljke, naravno, nisu iznimka i obasjano svjetlošću njihovo zeleno lišće blista svjetlucavim sjajem, čekajući da odigra svoju ulogu za Mene dok sam Ja na zemlji. Sva ljudska bića priželjkuju dolazak svjetlosti, a ipak se boje njezinog dolaska, duboko zabrinuta da se njihova vlastita ružnoća više neće moći sakriti. To je zato što su ljudi potpuno goli i nemaju ništa čime bi se pokrili. Tako je mnoge ljude zahvatila panika uslijed dolaska svjetlosti i zaprepašteni su zbog njezine pojave. Brojne ljude, čim ugledaju tu svjetlost, ispuni bezgranično kajanje i mržnja prema vlastitoj nečistoći; ipak, činjenice se više ne mogu promijeniti i oni ne mogu učiniti ništa osim čekati da Ja izreknem presudu. Ugledavši svjetlost, brojni su ljudi, oplemenjeni patnjom u tami, iznenada pogođeni njezinim dubokim značenjem, i od tada čvrsto privijaju svjetlost na svoje grudi, silno uplašeni da će je ponovno izgubiti. Brojni ljudi, umjesto da iznenadnom pojavom svjetlosti budu izbačeni iz svoje kolotečine, jednostavno obavljaju svoje tekuće dnevne poslove jer su godinama bili slijepi i stoga ne samo da ne primjećuju da je svjetlost došla, već i ne nalaze zadovoljstvo u njoj. U ljudskom srcu, Ja nisam ni uzvišen ni nizak. Što se njih tiče, Ja sam suvišan; kao da ljudski životi ne bi postali usamljeni bez Mene, niti išta radosniji sa Mnom. Budući da Me ljudska bića ne cijene, stvari koje im dajem na uživanje vrlo su malobrojne. Međutim, kada Mi ljudi pruže makar i trunku više obožavanja, Ja također mijenjam stav koji imam prema njima. Iz tog razloga, tek kada ljudi dokuče ovaj zakon, imat će sreću posvetiti se Meni i tražiti stvari koje držim u Svojoj ruci. Zar je njihova ljubav prema Meni vezana isključivo za ono što ih zanima? Zar je njihova vjera u Mene vezana isključivo za stvari koje Ja dajem? Je li moguće da, osim ako ne vide Moju svjetlost, ljudi nisu u stanju iskreno Me ljubiti posredstvom svoje vjere? Zar je njihova energija doista ograničena na današnje stanje? Može li biti da je čovječanstvu potrebna hrabrost kako bi Me ljubilo?

Kao rezultat Mog postojanja, sva stvorenja iskazuju poslušnu pokornost na mjestima gdje prebivaju i ne postaju neobuzdana u nedostatku Mog dovođenja u red. Stoga planine postaju granice između država na kopnu, vode postaju prepreke koje razdvajaju ljude različitih zemalja, a zrak postaje ono što struji od osobe do osobe u prostorima iznad zemlje. Samo je čovječanstvo nesposobno istinski slušati zahtjeve Mojih nakana; to je razlog zašto kažem da, od svega stvorenog, jedino ljudi pripadaju kategoriji buntovnih. Čovječanstvo Mi se nikada nije istinski pokorilo i iz tog sam razloga, cijelo vrijeme, držao ljude pod strogim upravljanjem. Ako se, usred čovječanstva, dogodi da se Moja slava proširi cijelim svemirom, tada ću zasigurno uzeti svu Svoju slavu i očitovati je pred čovječanstvom. Budući da su u svojoj okaljanosti ljudi nepodobni gledati Moju slavu, tisućama godina nikada nisam izašao na vidjelo, ostajući umjesto toga skriven; iz tog razloga, Moja slava nikada nije bila očitovana pred njima i oni su uvijek padali u ponor grijeha. Oprostio sam ljudima njihovu nepravednost, ali svi oni ne znaju kako sačuvati sebe i umjesto toga uvijek ostaju otvoreni grijehu, dopuštajući mu da im naudi. Ne pokazuje li to da čovječanstvu nedostaje samopoštovanja i ljubavi prema sebi? Usred čovječanstva, može li itko istinski ljubiti? Koliko grama može težiti odanost čovječanstva? Nema li patvorenih dobara umiješanih u takozvanu autentičnost ljudi? Nije li svačija odanost mješavina svega i svačega? Ono što Ja zahtijevam jest njihova nepodijeljena ljubav. Ljudi Me ne poznaju i, iako možda traže da Me upoznaju, ne daju Mi svoje istinsko i iskreno srce. Ja ne prisiljavam čovječanstvo. Ako Mi da svoju odanost, prihvatit ću je bez uljudnog odbijanja. Međutim, ako Mi čovječanstvo ne vjeruje i odbija Mi prinijeti makar i trunku sebe, tada ću ga se, umjesto da zbog toga postanem još ljući, jednostavno riješiti na neki drugi način i urediti mu prikladno odredište. Grom, što nebom protutnji, pokosit će ljude; visoke planine, rušeći se, zatrpat će ih; divlje zvijeri u svojoj će ih gladi proždrijeti; a nadirući oceani sklopit će se nad njihovim glavama. Dok se čovječanstvo upušta u bratoubilački sukob, svi će ljudi svjesno srljati u propast u nesrećama koje sami stvaraju svojim postupcima.

Kraljevstvo se širi usred čovječanstva, ono se oblikuje usred čovječanstva i ono se uzdiže usred čovječanstva; ne postoji sila koja može uništiti Moje kraljevstvo. Moj narode, koji si u današnjem kraljevstvu, tko od vas nije pripadnik ljudske rase? Tko je od vas izvan ljudskog stanja? Kada Moja nova polazišna točka bude objavljena, kako će ljudi reagirati? Vlastitim ste očima vidjeli u kakvom je stanju ljudski svijet; zar još niste odbacili pomisao na vječni život u ovom svijetu? Ja sada hodam među pripadnicima Svoga naroda i živim među njima. Danas, oni koji gaje istinsku ljubav prema Meni – takvi su ljudi blagoslovljeni. Blagoslovljeni su oni koji Mi se pokoravaju, oni će ostati u Mom kraljevstvu. Blagoslovljeni su oni koji su Me spoznali, oni će imati vlast u Mom kraljevstvu. Blagoslovljeni su oni koji Mi teže, oni će se osloboditi iz Sotoninih okova i uživati u Mojim blagoslovima. Blagoslovljeni su oni koji su sposobni pobuniti se protiv samih sebe, oni će biti zauzeti od Mene i naslijedit će obilje Mog kraljevstva. One koji obavljaju poslove za Mene Ja ću upamtiti, one koji se daju za Mene Ja ću prihvatiti, a onima koji Mi prinose Ja ću podariti stvari za njihov užitak. One koji uživaju u Mojim riječima Ja ću blagosloviti; oni će biti stupovi Mog kraljevstva, bit će neizmjerno obogaćeni u Mojoj kući i nitko se ne može usporediti s njima. Jeste li ikada prihvatili blagoslove koji su bili pripremljeni za vas? Jeste li ikada težili obećanjima koja su vam bila dana? Vi ćete se, pod vodstvom Moje svjetlosti, probiti iz smrtonosnog stiska sila tame. Nećete, usred tame, izgubiti svjetlost vodilju. Vi ćete biti gospodari svega stvorenog. Vi ćete biti pobjednici pred Sotonom. Vi ćete, pri padu zemlje velikog crvenog zmaja, stajati usred mnoštva ljudi kao dokaz Moje pobjede. Vi ćete ostati postojani i nepokolebljivi u zemlji Sinim. Kroz patnje koje podnosite, naslijedit ćete Moje blagoslove i zračit ćete Mojom svjetlošću slave unutar cijelog svemira.

19. ožujka 1992.