1. poglavlje
Prihvaćaju li uistinu Moje riječi oni koji su ih vidjeli? Poznajete li Me doista? Jeste li doista naučili pokoriti se? Dajete li Mi se iskreno? Jeste li doista snažno i nepopustljivo svjedočili o Meni pred licem velikog crvenog zmaja? Sramoti li vaša posvećenost doista velikog crvenog zmaja? Jedino kroz kušnju Mojih riječi mogu postići Svoj cilj da pročistim crkvu i izaberem one koji Me iskreno vole. Da ne radim tako, bi li Me itko mogao upoznati? Tko bi mogao upoznati Moje veličanstvo, Moj gnjev i Moju mudrost kroz Moje riječi? Pošto sam Svoje djelo započeo, zasigurno ću ga i dovršiti, ali ipak sam Ja taj koji proniče u dubinu ljudskog srca. Iskreno rečeno, među ljudima nema nikoga tko Me u potpunosti poznaje i zato se služim riječima kako bih usmjeravao sve ljude i poveo ih u novo doba. Na kraju, upotrijebit ću riječi kako bih izvršio sve Svoje djelo, čineći da se svi koji Me iskreno vole predaju Mojem kraljevstvu, da žive pred Mojim prijestoljem. Situacija sada nije kao što je nekada bila, a Moje je djelo na novoj polaznoj točci. S obzirom na to, uvodi se novi pristup: svi oni koji vide Moju riječ i prihvaćaju je kao vlastiti život ljudi su u Mojem kraljevstvu, a budući da su u Mojem kraljevstvu, oni su narod Moga kraljevstva. Pošto prihvaćaju vodstvo Mojih riječi, iako se nazivaju Mojim narodom, taj naslov nije nimalo manje važan nego da se nazivaju Mojim „sinovima”. Pošto su učinjeni Božjim narodom, svi moraju s najvećom posvećenošću služiti u Mojem kraljevstvu i obavljati svoje dužnosti u Mojem kraljevstvu. Tko god prekrši Moje upravne odluke, mora primiti Moju kaznu. To je Moj savjet svima.
Sada je uveden nov pristup, a prošlost ne treba nanovo spominjati. Međutim, kao što sam već rekao: ono što kažem to i mislim, a ono što kažem će se izvršiti, i to nitko ne može promijeniti – to je apsolutno. Bilo da su to riječi koje sam izgovorio u prošlosti ili riječi koje ću izgovoriti u budućnosti, sve će se one ostvariti, jedna po jedna, i dozvolit ću cijelom čovječanstvu da vidi kako se obistinjuju. To je načelo koje stoji iza Mojih riječi i djela. Budući da je izgradnja crkve već ostvarena, sada više nije doba gradnje crkve, već doba u kojem se uspješno gradi kraljevstvo. Međutim, pošto ste još uvijek na zemlji, zborovi ljudi na zemlji i dalje će se zvati „crkva”. Ipak, suština crkve nije ista kao što je nekada bila – to je crkva koja je uspješno izgrađena. Zato kažem da je Moje kraljevstvo već sišlo na zemlju. Nitko ne može dokučiti korijen Mojih riječi niti zna Moju svrhu kada ih izgovaram. Zbog načina na koji danas govorim doživjet ćete prosvjetljenje. Neki mogu briznuti u glasan i gorak plač; neki se mogu uplašiti što govorim na ovaj način; neki se mogu držati svojih konzervativnih stavova dok promatraju svaki Moj pokret; neki će možda žaliti što su izrazili svoje pritužbe ili što su Mi se tada opirali; neki se mogu potajno radovati da su oživjeli jer nikada nisu odstupili od Mojeg imena. Možda postoje neki koji davno „mučeni” Mojim riječima sve dok nisu bili napola mrtvi, obeshrabreni i potišteni više nemaju volje paziti na riječi koje govorim, iako sam promijenio Svoj način izražavanja; ili drugi koji su, posvećeno Mi služeći do određene mjere, nikada se ne žaleći, nikada ne sumnjajući, danas dovoljno sretni da osjete oslobađanje i u svojim srcima neizrecivu zahvalnost prema Meni. Sve gore navedene okolnosti važe, u različitoj mjeri, za svako ljudsko biće. No, pošto je prošlost – prošlost, a sadašnjost je već tu, više nema potrebe nostalgično čeznuti za jučerašnjim danom niti razmišljati o budućnosti. Kao čovjek, tko god proturječi stvarnosti i ne djeluje u skladu s Mojim uputama, neće dobro završiti, već će samo sebi donijeti nevolje. Od svega što se događa u svemiru ne postoji ništa u čemu Ja nemam posljednju riječ. Postoji li nešto što nije u Mojim rukama? Što god da kažem izvršava se, a tko od ljudskih bića može promijeniti Moju odluku? Može li to biti savez koji sam sklopio na zemlji? Ništa ne može spriječiti napredovanje Mojeg plana. U svakom trenutku, Ja obavljam Svoje djelo, i u svakom trenutku planiram Svoje upravljanje. Tko od ljudi može umiješati svoje prste? Nisam li Ja osobno sve orkestrirao? Ulazak u ovo kraljevstvo danas i dalje nije mimo Mojeg plana ni mimo onoga što sam predvidio; sve sam to Ja davno predodredio. Tko od vas može dokučiti ovaj korak? Moj će narod zasigurno poslušati Moj glas i svatko od onih koji Me iskreno vole sigurno će se vratiti pred Moje prijestolje.
20. veljače 1992.