Kad munja sijevne s Istoka, to je upravo i trenutak kad Ja počinjem izgovarati Svoje riječi – kad munja sijevne, sva nebesa bivaju osvijetljena i dolazi do preobražaja u svim zvijezdama. Cijeli ljudski rod kao da je prošao kroz čišćenje. Pod sjajem ovog snopa svjetlosti s Istoka, svi se ljudi otkrivaju u svom prvotnom obliku, očiju zaslijepljenih, nesigurni što činiti, a još manje sigurni kako prikriti svoje ružne strane. I oni su poput životinja koje bježe od Moje svjetlosti i sklanjaju se u planinske pećine, no ništa ne može biti izbrisano iz Moje svjetlosti. Svi su ljudi zapanjeni, svi čekaju, svi promatraju; s dolaskom Moje svjetlosti svi se osjećaju sretnima zbog dana kad su rođeni, a ujedno svi proklinju dan kad su rođeni. Proturječne je osjećaje teško izraziti; suze samoprijekora tvore rijeke, i bivaju odnesene u jednoj silovitoj bujici za drugom, u trenu nestajući bez traga. Još jednom, Moj dan se približava cijelom čovječanstvu, još jednom budi ljudski rod, dajući čovječanstvu još jedan novi početak. Srce Mi buja, a planine poskakuju u ritmičnoj, radosnoj pratnji, vode plešu od radosti, a valovi udaraju o stjenovite grebene. Teško je izraziti ono što Mi je u srcu. Učinit ću da sve nečisto pod Mojim pogledom izgori u pepeo; učinit ću da svi sinovi buntovništva nestanu ispred Mojih očiju, da više nikada ne postoje. Ne samo da sam napravio novi početak u prebivalištu velikog crvenog zmaja, nego sam započeo i novo djelo u svemiru. Uskoro će zemaljska kraljevstva postati Moje kraljevstvo; uskoro će zemaljska kraljevstva zbog Moga kraljevstva zauvijek prestati postojati, jer sam već pobijedio, jer sam se pobjedonosno vratio. Veliki crveni zmaj iscrpio je sva zamisliva sredstva kako bi prekinuo Moj plan, u nadi da će izbrisati Moje djelo na zemlji, međutim, mogu li postati obeshrabren njegovim spletkama? Mogu li zbog njegovih prijetnji izgubiti samopouzdanje? Nikad nije bilo nijednog bića na nebu ni na zemlji koje Ja nisam držao pod Svojim nadzorom; utoliko je to i istinitije za velikog crvenog zmaja, koji Mi služi kao kontrast? Nije li i ona predmet kojim upravljam u Svojim rukama?

Za vrijeme Moga utjelovljenja u ljudskom svijetu, ljudski rod je, pod Mojim vodstvom, nesvjesno došao do ovog dana i nesvjesno Me je spoznao. Međutim, kad je riječ o tome kako ići putem koji je ispred, nitko ne sluti, nitko nije svjestan – a još manje itko ima pojma u kojem će ga smjeru taj put odvesti. Jedino će uz Svemogućeg koji bdije nad njima, svatko moći ići putem do kraja; samo će vođen munjom na Istoku svatko moći prijeći prag koji vodi u Moje kraljevstvo. Nikad među ljudima nije bilo nikog tko je vidio Moje lice, nikog tko je vidio munju na Istoku; koliko je manje bilo onih koji su čuli riječi s Moga prijestolja? U stvari, od davnina nijedno ljudsko biće nije došlo u izravan kontakt s Mojom osobnošću; tek danas, sad kad sam došao u svijet, ljudi Me imaju priliku vidjeti. Ali čak ni sad ljudi me i dalje ne spoznaju, kao da samo gledaju Moje lice i samo slušaju Moj glas, a ipak ne razumiju Moje značenje. Sva su ljudska bića takva. Kao pripadnici Moga naroda, zar ne osjećate duboki ponos kad vidite Moje lice? I zar se ne osjećate posramljeno zato što Me ne spoznajete? Hodim i živim među ljudima jer sam se utjelovio i došao u ljudski svijet. Moj cilj nije samo ljudskom rodu omogućiti da gleda Moje tijelo; što je još važnije, Moj je cilj ljudskom rodu omogućiti da Me spozna. Štoviše, Ja ću, kroz Svoje utjelovljeno tijelo, osuditi ljudski rod za njegove grijehe; Ja ću, kroz Svoje utjelovljeno tijelo, savladati velikoga crvenoga zmaja i satrti njegovu jazbinu.

Iako su ljudska bića koja nastanjuju zemlju brojna poput zvijezda, sve ih jasno poznajem kao Svoj vlastiti džep. I, premda su ljudska bića koja Me „vole” također bezbrojna kao zrnca pijeska u moru, odabrao sam samo nekoliko njih: samo one koji tragaju za jarkom svjetlošću, koji se razlikuju od onih koji Me „vole”. Ja čovjeka ne precjenjujem niti ga podcjenjujem; naprotiv, čovjeku postavljam zahtjeve u skladu s njegovim prirodnim osobinama, i zato želim onu vrstu osobe koja iskreno traga za Mnom, kako bih mogao postići Svoj cilj biranja ljudi. U planinama ima nebrojeno divljih zvijeri, ali preda Mnom su sve pitome poput ovaca; ispod valova leže nedokučiva otajstva, ali Mi se predstavljaju tako jasno kao sve stvari na licu zemlje; na nebesima iznad jesu kraljevstva koja čovjek nikad ne može dosegnuti, dok Ja tim nepristupačnim kraljevstvima slobodno kročim. Čovjek Me nikad nije prepoznao na svjetlu, već Me je vidio jedino u svijetu tame. Niste li danas u potpuno istoj situaciji? Na vrhuncu ludila i tiranije velikog crvenog zmaja službeno sam započeo obavljati Svoje djelo u tijelu. Upravo sam onda kada je veliki crveni zmaj prvi put otkrio svoj pravi oblik svjedočio o Svojem imenu. Kad sam hodao putevima ljudskog roda, nijedno biće niti jedna osoba nije se trgnula u stanje budnosti, pa stoga, kad sam utjelovljen došao u ljudski svijet, nitko to nije znao. Ali kad sam se, u Svojem utjelovljenom tijelu, počeo baviti Svojim djelom, ljudski rod se probudio i Moje gromoglasne izjave ih je prenuo iz snova i od tog trenutka započeli su svoj život pod Mojim vodstvom. Među Svojim narodom ponovo sam započeo novo djelo. To što sam rekao da Moje djelo na zemlji nije dovršeno dovoljno pokazuje da Moj narod o kojem sam govorio nisu oni koje trebam u Mome srcu, ali ipak biram neke od njih. Iz ovog je vidljivo da Ja Svome narodu ne omogućavam samo spoznati utjelovljenog Boga, već ih i pročišćavam. Zbog strogoće Mojih upravnih odluka, velika većina ljudi još je uvijek u opasnosti da ih eliminiram. Ako ne ulože sve napore da se orežu, da pokore vlastito tijelo – ako to ne učine, zasigurno će postati predmeti koje odbacujem s prezirom, bit će bačeni u pakao, kao što je Pavao dobio grdnju izravno iz Mojih ruku, od kojih nije bilo spasa. Jeste li išta naučili iz Mojih riječi? Ja ću nastaviti pročišćavati crkvu, Ja ću nastaviti čistiti ljude koji su mi potrebni, jer sam Ja Sâm Bog, koji je potpuno svet i neukaljan. Učinit ću da Moj hram bude ne samo prekriven duginim bojama, već i besprijekorno čist, s unutrašnjošću koja će odgovarati njegovoj vanjštini. Preda Mnom, svi do jednog među vama, trebali biste se prisjetiti onog što ste učinili u prošlosti i odlučiti možete li danas biti odlučni pružiti Mi savršeno zadovoljstvo u Mojem srcu.

Čovjek ne samo da Me ne spoznaje u Mojemu tijelu; više od toga, on nije uspio razumjeti svoje jastvo koje prebiva u tijelu od krvi i mesa. Toliko godina Me ljudska bića varaju, ophodeći se prema Meni kao gostu izvana. Toliko puta su Mi zatvorili „vrata svojih domova” i ostavili Me vani; toliko puta, stojeći preda Mnom, nisu obraćali pažnju na Mene; toliko puta su Me se odrekli pred drugim ljudima; toliko puta su Me zanijekali pred đavlima; i toliko puta su Me napadali međusobno se prepirući. Ipak, Ja ne pamtim čovjekove „slabosti” niti zbog njegovog buntovništva tražim zub za zub. Sve što sam učinio bila je primjena lijeka na njegove bolesti, izlječenje njegove neizlječive bolesti, čime sam mu vratio zdravlje kako bi Me mogao spoznati. Nije li sve što sam učinio bilo radi opstanka ljudskog roda, za davanje prilike ljudskom rodu za život? Mnogo sam puta dolazio u svijet ljudi, ali Moj osobni dolazak u svijet nije naveo ljude da Mi posvete ikakvu pozornost; umjesto toga, svatko je postupao kako je smatrao prikladnim i tražio izlaz za sebe. Nisu ni svjesni da svaki pojedini put pod nebesima dolazi iz Mojih ruku! Nisu ni svjesni da je svaka pojedina stvar pod nebesima podložna Mojim uređenjima! Tko se od vas usuđuje gajiti nezadovoljstvo u svom srcu? Tko se od vas usuđuje olako donijeti sud? Samo sam tiho obavljao Svoje djelo usred ljudskog roda – to je sve. Da tijekom razdoblja Svojega utjelovljenja nisam suosjećao s čovjekovom slabošću, tad bi cijeli ljudski rod, zbog Mojeg utjelovljenja, bio izbezumljen od straha, i uslijed toga pao u podzemlje. Samo zato što sam Sebe ponizio i sakrio se, ljudski rod je izbjegao katastrofu, imao je sreću upoznati izbavljenje od Moje grdnje i tako, stigao do današnjeg dana. Imajući na umu koliko je bilo teško stići do današnjeg dana, zar ne bi trebali još više cijeniti sutrašnji dan koji tek treba doći?

8. ožujka 1992.