U siječnju 2019. godine, jedan prijatelj svjedočio mi je o djelu Svemogućeg Boga posljednjih dana. Tada sam čitao riječi Svemogućeg Boga i one su me snažno privukle. Za mene je to bio dolazak nove istine – bio sam presretan. Svemogući Bog je objasnio otajstva Biblije, otajstva utjelovljenja, korijen čovjekove iskvarenosti i put za odbacivanje grijeha, očišćenje i spasenje. Nijedan čovjek ne bi mogao izgovoriti takve riječi. Osjetio sam da je to glas Božji, da je Svemogući Bog Gospodin Isus koji se vratio. Tako sam to radosno prihvatio i podijelio tu nevjerojatnu vijest sa svojom obitelji. Moja mama, moja teta i nekoliko braće i sestara prihvatili su Svemogućeg Boga. Svaki dan smo se okupljali i čitali Božje riječi, uživajući u istinama koje je izrazio Svemogući Bog. Osjećali smo da mnogo dobivamo, puno više nego svih onih godina u religiji.

Ubrzo su mjesna svećenica i đakoni u našem selu saznali za moju vjeru. Jedne večeri, jedan đakon se neočekivano pojavio u mojoj kući i upitao me: „Zašto ti i tvoja mama niste dolazili na službu?” Rekao sam mu: „Ne idem više u crkvu jer se Gospodin Isus vratio – On je Svemogući Bog. Čitao sam mnogo riječi Svemogućeg Boga i zapanjen sam – nikad nisam čitao tako svježe riječi. Svemogući Bog je odgonetnuo mnoga biblijska otajstva. Otkrio sam da su riječi Svemogućeg Boga istina i On je Gospodin Isus koji se vratio i kojeg smo čekali.” Saslušao me, a zatim sumnjičavo odgovorio: „Gospodin Isus se vratio? Kako je to moguće?” Rekao sam mu: „Svemogući Bog je započeo Doba kraljevstva i On vrši novo djelo. Doba milosti je prošlost i Duh Sveti više ne djeluje u vjerskim crkvama. To je kao kad je Gospodin Isus došao djelovati. Ljudi su napustili hram i slijedili Ga. Sada moramo držati korak s novim Božjim djelom kako bi nas Bog spasio u posljednjim danima.” Vidjevši da sam odlučan vjerovati u Svemogućeg Boga, rekao je da ću biti izbačen i onda je jednostavno otišao. Nakon toga, svećenica i đakoni otišli su i uznemiravali jednu obitelj koja je upravo prihvatila Božje djelo posljednjih dana. Svećenica im je rekla: „Pridružili ste se Crkvi Svemogućeg Boga i ne dolazite na naše službe. Prevareni ste – Gospodin se nije vratio. Kao svećenica, znam sve što piše u Bibliji. Da je Svemogući Bog doista Gospodin Isus koji se vratio, ja bih to sigurno znala.” Također je rekla: „Ako inzistirate na napuštanju crkve, morate pred svima reći da ste okrenuli leđa Isusu. Također, crkva vam neće pružiti nikakvu pomoć. U nedjelju ćete morati doći u crkvu da izbrišete svoja imena i objavite to cijeloj zajednici. Inače, bit ćete protjerani iz sela.” Bio sam bijesan. Svatko ima pravo na slobodu vjeroispovijesti, ali oni su se služili tako podlim taktikama da spriječe ljude da istražuju istiniti put. Kad bi bili dobronamjerni sluge, trebali bi imati srce koje traži, otkrivajući o čemu se radi u Crkvi Svemogućeg Boga i istražujući djelo Svemogućeg Boga. Ali suočeni s povratkom Gospodinovim, oni su se samo slijepo opirali i osuđivali to. Kako su oni tragači za istinom? Sutradan sam otišao posjetiti obitelj koju je uznemiravala svećenica. Brat je rekao da vjeruju da je Svemogući Bog istiniti Bog, pa čak i da ih protjeraju iz sela, nastavit će vjerovati u Njega. Nakon toga, svećenica je širila neutemeljene glasine i zablude kako bi spriječila ljude da istražuju istiniti put. To mi je pokazalo da vjerovati u Boga i slijediti Ga nije laka stvar. Židovska je religija tlačila Gospodina Isusa kad je On došao i djelovao. Tada Ga nije mnogo ljudi slijedilo. Sada je Svemogući Bog došao djelovati, i Njega također progoni vjerski svijet. Većina ljudi vjeruje svećenstvu i i sluša ga, i neće prihvatiti dolazak Gospodinov. To mi je također razjasnilo jednu činjenicu: istiniti put je od davnina bio proganjan. Malo ih prihvaća istiniti put i slijedi Boga, dok mnogi obožavaju ljude i slijede svećenike u religiji. Iako nas je svećenica ometala i progonila, mi smo prihvatili istiniti put i pronašli put vječnog života. Mi smo blagoslovljeni. Shvaćanje toga ojačalo je moju vjeru da slijedim Svemogućeg Boga.

Kasnije je ona prijavila moju vjeru u Svemogućeg Boga Crkvenom savezu. Jedne večeri, došla je u moju kuću, vodeći gomilu ljudi. Rekla mi je da odem do kuće jednog đakona i jasno objasnim svoju vjeru u Svemogućeg Boga cijelom svećenstvu i suradnicima. Bili su tako zli, suprotstavljali su se i osuđivali Božje djelo posljednjih dana. Nisam imao hrabrosti suočiti se s njima. Ali znao sam da će, ako se ne odem sastati s njima, samo izmišljati neutemeljene glasine. Bog mi je darovao Svoju milost, dopustivši mi da čujem Njegov glas i razumijem neke istine. Sada kad me je On trebao da svjedočim o Njegovom djelu, nisam mogao pobjeći. Stoga sam se molio: „Svemogući Bože, molim Te, vodi me i daj mi riječi koje trebam kako bih imao vjeru svjedočiti o Tvojem djelu.” Kad sam stigao u đakonovu kuću, sjeo sam na stolicu i vidio više od desetak ljudi kako sjede oko mene, uključujući pet svećenika iz Crkvenog saveza, kao i seosko svećenstvo i neke članove zajednice. Vidjevši toliko ljudi ondje, opet sam se osjetio plaho, jer nisam znao što slijedi. Neprestano sam se u srcu molio Bogu da mi pomogne da se smirim. Postupno, više se nisam toliko bojao jer sam znao da je Svemogući Bog sa mnom. Jedna starija svećenica iz Crkvenog saveza upitala me je vrlo strogo: „Zašto ti, tvoja majka i tvoja baka ne dolazite na službu? Znaš li ti što je crkva? Znaš li da je napuštanje crkve izdaja Gospodina Isusa i da će te On napustiti?” Rekao sam joj: „Gospodin Isus nam je rekao: ‚Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima’ (Mt 18,20). Što je istinska crkva? Da bi bila crkva, nije važno koliko članova ima ili gdje se nalazi. Bez obzira na to koliko se ljudi okupi, sve dok ima djelo Duha Svetoga, Božju prisutnost i opskrbu istinom, to je crkva. A sada, ako pogledamo današnju crkvu, ima li ona djelo Duha Svetoga? Donosi li čitanje Božje riječi prosvjetljenje? Jesu li službe ugodne i pružaju li opskrbu? Svećenici samo propovijedaju o istim starim stvarima i to uopće ne pomaže ljudima u njihovoj težnji da upoznaju Gospodina. Vjernici ne mogu dobiti nikakvu životnu opskrbu. Slabašni su i negativni, teže za bogatstvom i prepuštaju se svjetovnim stvarima. Današnja crkva je poput hrama u dane Gospodina Isusa – izgubila je djelo Duha Svetoga i ne može se nazvati istinskom crkvom. Zašto sada želimo vjerovati u Svemogućeg Boga i prestati ići na službe? Zato što je sve što je Svemogući Bog izrazio istina. On je otkrio toliko skrivenih otajstava Biblije. Čitanje riječi Svemogućeg Boga mi je uistinu otvorilo oči, razvedrilo mi srce i nahranilo duh. To je učinak djela Duha Svetoga. Svemogući Bog je pojava istinskog Boga, a Crkva Svemogućeg Boga je istinska crkva. Danas, mnogi istinski vjernici iz različitih religija i vjeroispovijesti koji čeznu za dolaskom Gospodinovim čitaju riječi Svemogućeg Boga na internetu putem raznih sredstava. Postali su sigurni da je to Božji glas. Zašto vi nećete tražiti i istražiti to? Vi ste svećenici, propovjednici u crkvi. Trebali biste proaktivno voditi vjernike da dočekaju Gospodina. To bi bilo preuzimanje odgovornosti za njihove živote!” Kad sam završio, svi su šutjeli.

Kasnije me svećenica upitala: „Kažeš da se Gospodin Isus vratio. Kako bi ti to znao?” Zatim je otvorila Bibliju i, pokazujući na jedan stih, rekla mi je: „Biblija kaže: ‚A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac’ (Mt 24,36). To znači da nitko neće znati kada Gospodin dolazi. Pa kako bi ti znao?” Rekao sam: „Ako nitko uopće ne bi znao da je On došao, kako bismo Ga dočekali? To što Biblija kaže: ‚A o onom danu i času nitko ne zna’ znači da nitko ne zna vrijeme Njegovog dolaska, ali On će govoriti nakon što dođe; pojavit će se da izvrši Svoje djelo. Kad čujemo glas Gospodinov i vidimo istine koje je On izrazio, nećemo li znati da se On vratio? Baš kao što je Gospodin Isus rekao: ‚O ponoći nasta vika: ‚Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’’ (Mt 25,6). ‚Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom’ (Otk 3,20). Dakle, ključ za dočekivanje Gospodina je slušati Njegov glas. Ako čujemo da netko viče da je ženik došao, to jest, svjedoči da se Gospodin vratio, trebali bismo izići da Ga sretnemo i ponizno slušati glas Gospodinov. Samo takva osoba je mudra djevica koja može dočekati Gospodina i gostiti se s Njim. Prema vašem razmišljanju, nitko neće znati čak ni nakon što Gospodin dođe. Kako se onda svi ovi biblijski stihovi mogu objasniti i kako će se ispuniti?” Dao sam im i jedan primjer. Rekao sam: „Sjetite se kad je Gospodin Isus došao djelovati. U početku Ga nitko nije prepoznao kao Boga. Kad je On počeo djelovati i govoriti, Duh Sveti je posvjedočio: ‚Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!’ (Mt 3,17). Nakon toga On je počeo pokazivati znakove i čudesa, liječiti bolesne, izgoniti demone, propovijedati put pokajanja i opraštati ljudima grijehe. Započeo je djelo otkupljenja iz Doba milosti. Tek su tada ljudi prepoznali Gospodina Isusa kao Otkupitelja čovječanstva, kao Samoga Boga. Nije li naša vjera u Gospodina utemeljena isključivo na Njegovom djelu i riječima? Velike katastrofe su već počele – sva proročanstva o dolasku Gospodinovu su se ispunila. On se vratio i djeluje. On izražava istine potrebne za očišćenje i spasenje čovječanstva, i On vrši djelo suda koje počinje od kuće Božje. On je stvorio skupinu pobjednika. To su činjenice koje nitko ne može poreći. Ne možemo pasivno čekati svoju propast, procjenjujući Božje djelo na temelju naših predodžbi i uobrazilja. Tako ćemo propustiti priliku da dočekamo Gospodina.” Nakon toga, jedna mlada svećenica iz Crkvenog saveza se naljutila i upitala me: „Taj Svemogući Bog, gdje je On? Jesi li Ga vidio? Ako nisi, kako možeš biti siguran da je On Gospodin Isus koji se vratio?” Kao odgovor, postavio sam joj pitanje: „Ti vjeruješ u Gospodina Isusa – jesi li Ga vidjela? Nitko od nas nije vidio Gospodina, pa zašto vjerujemo u Njega?” Nitko od njih nije odgovorio. Zatim sam rekao: „Kad je Gospodin Isus djelovao u tijelu, nisu li Ga mnogi ljudi vidjeli? Glavari svećenički, pismoznanci i farizeji vidjeli su lice Gospodinovo, ali jesu li Ga prepoznali kao Gospodina? Jesu li Ga slijedili? Ne samo da Ga nisu slijedili, nego su Ga osudili i odbacili, i na kraju dali da se Gospodin Isus prikuje na križ. Što nam to govori? Čak i ako vidiš lice Gospodinovo, ako Ga ne poznaješ i ne možeš prepoznati Njegov glas, i dalje ćeš Mu se suprotstavljati i On će te osuditi. Da ste bili rođeni u ono doba i da ste vidjeli Gospodina Isusa i čuli Njegove propovijedi, biste li Ga prepoznali kao Krista? To je doista teško reći.” Kad sam završio, svećenica je uzvratila: „Kažeš da je Svemogući Bog Gospodin Isus koji se vratio. Na temelju čega?” Odgovorio sam: „Gospodin Isus je rekao: ‚Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom’ (Iv 10,27). Da bismo utvrdili je li Svemogući Bog pojava Božja, ključno je vidjeti je li ono što On govori istina. Pročitat ću vam riječi Svemogućeg Boga i možete procijeniti je li ovo Božji glas. Tada ćete znati je li Svemogući Bog Gospodin Isus koji se vratio.” Zatim sam im sa svog mobitela pročitao nekoliko odlomaka riječi Svemogućeg Boga.

Svemogući Bog kaže: „U cijelom univerzumu činim Svoje djelo, a na Istoku gromoglasna tutnjava izvire neprestano, tresući sve narode i sve vjeroispovijesti. Moje izjave jesu ono što je sve ljude dovelo do današnjeg dana. Ja činim da svi ljudi budu osvojeni Mojim izjavama, da upadnu u ovaj tok i da se preda Mnom predaju, jer sam odavno povukao slavu Svoju sa cijele Zemlje i nanovo je izlio na Istoku. Tko ne čezne da vidi slavu Moju? Tko nestrpljivo ne iščekuje Moj povratak? Tko ne žudi za ponovnom pojavom Mojom? Tko ne žudi za divotom Mojom? Tko ne bi izašao na svjetlo? Tko ne bi vidio bogatstva Kanaana? Tko ne čezne za povratkom Otkupitelja? Tko se ne divi Njemu koji posjeduje silnu moć? Moje izjave će biti propagirane po cijeloj Zemlji; još više ću izjavljivati i govoriti riječi Svom izabranom narodu, poput moćnih gromova što potresaju planine i rijeke. Ja Svoje riječi govorim cijelom univerzumu i čovječanstvu. Zato su riječi iz usta Mojih postale čovjekovo blago i svi ljudi cijene Moje riječi. Munja sijeva od Istoka, pa sve do Zapada. Moje su riječi takve da se čovjek nevoljko odvaja od njih, a one su mu također nedokučive, a još više – one u čovjeku izazivaju radost. Poput novorođenčadi, svi ljudi osjećaju zadovoljstvo i veselje i slave Moj dolazak. Posredstvom Mojih izjava, sve ljude ću dovesti preda Se. Počev od tad, službeno ću stupiti među ljude i učiniti da oni dođu iskazati Mi štovanje. Slavom kojom zračim i riječima iz usta Mojih učinit ću tako da svi ljudi dođu preda Me i vide kako munja sijeva od Istoka, da sam sišao i na ‚Maslinovu goru’ Istoka, da sam davno došao na zemlju i da više nisam židovski Sin, već Munja Istoka. Jer Ja sam odavno uskrsnuo i napustio ljude, a onda sam se u slavi ponovno pojavio među njima. Ja sam Onaj koji je obožavan bezbroj doba prije sadašnjeg, a Ja sam i dojenče koje je narod Izraela napustio bezbroj doba prije sadašnjeg. Još i više, Ja sam i preslavni Svemogući Bog sadašnjega doba! Nek’ svi dođu pred prijestolje Moje i vide Moje slavno lice, čuju Moje izjave i promatraju Moja djela. To je potpuna namjera Moja – to je kraj i vrhunac Mojeg plana, kao i svrha Mojeg upravljanja: da Mi mnoštvo naroda iskaže štovanje, da Me mnoštvo usta prizna, da Mi mnoštvo ljudi da svoje povjerenje, i da Mi se mnoštvo Mog izabranog naroda preda!” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Odjek sedam gromova – proročanstvo širenja evanđelja o kraljevstvu cijelim univerzumom.). „Krist posljednjih dana donosi život i trajni i vječni put istine. Ova istina je put kojim čovjek stječe život i to je jedini put kojim će čovjek spoznati Boga i biti od Boga odobren. Ako ne tražiš put života koji je dao Krist posljednjih dana, nikada nećeš steći Isusovo odobrenje i nikada nećeš biti podoban proći kroz vrata kraljevstva nebeskog, jer si i marioneta i zatočenik povijesti. Oni koji su kontrolirani propisima, riječima i okovima povijesti, nikada neće moći steći život, niti vječni put života. To je zato što jedino što oni imaju jest mutna voda koje se drže tisućama godina umjesto vode života koja teče s prijestolja. Oni koji nisu opskrbljeni vodom života zauvijek će ostati leševi, Sotonine igračke i sinovi pakla. Kako onda mogu gledati Boga? Ti samo nastojiš držati se prošlosti, stajati u mjestu i držati stvari onakvima kakve jesu i ne nastojiš promijeniti postojeće stanje stvari i odbaciti povijest, pa nećeš li uvijek biti protivnik Bogu? Koraci Božjeg djela su ogromni i moćni, poput nadolazećih valova i grmljavine koja odjekuje – pa ipak ti sjediš pasivno čekajući uništenje, držeći se svoje ludosti i ne čineći ništa. Kako se, na taj način, možeš smatrati za nekog tko ide stopama Janjeta?” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Jedino Krist posljednjih dana može čovjeku dati put vječnog života.).

Svi su šaptali jedni drugima, izgledajući zapanjeno. Ubrzo je ta starija svećenica pokazala na mene i rekla: „Vjerujem da ovo što si upravo pročitao nikako ne mogu biti Božje riječi. Božje riječi su milosrdne, ali ovo je prestrogo. Ovo nisu Božje riječi.” Rekao sam: „Mislite da je Bog milosrdan i da On ne bi koristio stroge riječi da razotkrije i prokune ljude. Jeste li sigurni da se to mišljenje podudara s činjenicama? Gospodin Isus je rekao mnogo toga koreći ljude. Jeste li doista zaboravili? On je osudio i prekorio farizeje, govoreći: ‚Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli’ (Mt 23,13). ‚Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe’ (Mt 23,15). Ima još mnogo toga sličnog. To dokazuje da Božja narav ne sadrži samo milosrđe i ljubav, već i veličanstvo i gnjev. Ne možemo mjeriti Božje djelo i riječi prema vlastitim predodžbama i uobraziljama. Time bismo počinili pogrešku osuđivanja i ograničavanja Boga.” Nastavio sam: „Biblija također proriče Božje djelo suda u posljednjim danima: ‚Ta vrijeme je da započne Sud – od doma Božjega’ (1Pt 4,17). Bog izražava istine i sudi čovječanstvu u posljednjim danima, razvrstavajući sve po vrstama, temeljito odvajajući ovce od jaraca, pšenicu od kukolja i dobre sluge od zlih. Da je Bog došao djelovati u posljednjim danima i ostao pun milosrđa i ljubavi, bez ikakvog pravednog suda i prokletstva, kada bi se onda doba moglo završiti?” Zatim sam im pročitao još jedan odlomak riječi Svemogućeg Boga. Svemogući Bog kaže: „Pretpostavimo da, u posljednjim danima otkrivanja ishoda ljudi Bog i dalje treba voljeti ljude s beskrajnom milošću i dobrotom, i nastaviti da ih ljubi, ne podvrgavajući ih pravednom sudu, već pokazujući prema njima trpeljivost, strpljenje i praštanje, dajući im oprost grijeha, ma koliko njihovi grijesi bili teški, bez ikakve naznake pravednog suda. Kako bi onda cjelokupno Božje upravljanje ikada bilo privedeno kraju? Kako bi jedna takva narav mogla ljude povesti do odredišta koje priliči čovječanstvu? Zamislite, na primjer, suca koji je uvijek pun ljubavi prema ljudima, suca punog ljubavi, blagog lica i mekog srca. On ljude voli bez obzira na to kakve su zločine počinili, pun je ljubavi i strpljiv prema ljudima, ma tko da su. Kako će on, u tom slučaju, uopće moći donijeti pravednu presudu? Tijekom posljednjih dana, samo se pravednim sudom ljudi mogu razvrstati prema svojoj vrsti i dovesti u novo kraljevstvo. Na taj se način, kroz pravednu Božju narav suda i grdnje, čitavo doba privodi kraju” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Vizija Božjeg djela (3).). Nakon što su to čuli, nisu imali protuargumenata. Trenutak kasnije, starija svećenica je uperila prstom u mene i rekla prijekornim tonom: „Znaš li odakle je Crkva Svemogućeg Boga? Ona je iz Kine i zabranila ju je kineska vlada. Vlada te zemlje je ne priznaje kao istiniti put, pa zašto ti vjeruješ u nju?” Odgovorio sam pitanjem: „Tko je kineska vlada? Jesu li oni Božji sljedbenici, ili je to ateistički, sotonski režim? Kao svećenica, kako možeš vjerovati riječima sotonskog režima? To je glupo. Prema vašoj logici, sve što vlada ne odobrava ne može biti istiniti put. Je li to u skladu sa stvarnošću? Kada je Gospodin Isus došao i djelovao, nije li On pretrpio osudu i progon od strane vlasti? Kako je došlo do toga da bude razapet? Nisu li se farizeji udružili s rimskom vlašću što je dovelo do toga da Gospodin Isus bude prikovan na križ? Prema vašoj logici, sve što vlada progoni i zabranjuje ne može biti istiniti put. Zar onda ne biste trebali zanijekati i osuditi djelo Gospodina Isusa? Nije li to apsurdno i smiješno? Biblija kaže: ‚A sav je svijet pod Zlim’ (1Iv 5,19). Cijeli svijet leži u Sotoninim rukama. Vlasti također čine iskvareni ljudi – poznaju li oni Boga? Do današnjeg dana nismo vidjeli nijednog nacionalnog vođu da aktivno istražuje djelo Svemogućeg Boga ili da vodi narod da Ga obožava. Što nam to pokazuje? Bilo da se radi o religioznoj ili ateističkoj zemlji, nitko od vladara nije osoba koja poznaje Boga. Kako bi oni uopće mogli razlikovati istiniti put od lažnih putova? Nema šanse da bi mogli. Njihove procjene stvari u potpunosti se temelje na sotonskoj logici i ne sadrže istinu.” Nakon što sam rekao svoje, svi su ostali bez riječi.

Nakon podužeg vremena, ta starija svećenica je pokazala na mene i bijesno rekla: „Ako napustiš crkvu i nešto se dogodi članovima tvoje obitelji, svećenstvo se neće moliti za njih. Oni neće biti izliječeni, a kad umru, njihova duša neće ući u nebo. Što ćeš onda učiniti?” Znao sam u svom srcu da me pokušava kontrolirati pomoću tih starih seoskih običaja. Prije smo se doista ulagivali svećenicima i oslanjali smo se na njih da se mole za nas. Vjernici su visoko cijenili svećenike i oslanjali smo se na njih za sve. Ali otkad vjerujem u Svemogućeg Boga, naučio sam da svećenstvo ne može predstavljati Boga i oni ne određuju hoće li ljudi ući u nebo nakon što umru. Stoga sam im rekao: „Kada se nešto dogodi u mojoj obitelji u budućnosti, nećemo trebati vaše molitve.” Ta mlađa svećenica je rekla: „Što ćeš učiniti ako ti nitko ne pomogne obaviti sprovod?” Odgovorio sam odlučno: „Ako netko u mojoj obitelji umre, pokopat ćemo njegovo tijelo. Nema potrebe za obavljanjem ikakvih pogrebnih obreda. Biblija kaže: ‚Drugi mu od učenika reče: ‚Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca.’ Isus mu kaže: ‚Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve’’ (Mt 8,21–22). Uspoređujući smrt člana obitelji i zapovijedi Gospodnje, što je važnije? Gospodin nas je jasno uputio da Ga slijedimo i poštujemo Ga kao velikog. To je najvažnije. Zašto ostajete zaokupljeni besmislenim ritualima umjesto da tragate za istinom i dočekujete povratak Gospodinov? Ljudski ishodi i odredišta su u Božjim rukama. Nijedan čovjek to ne može odlučiti. I ljudi ne mogu ući u nebo samo zbog svećenikovih molitvi – to je smiješno.” Nastavio sam: „Sada se Gospodin vratio i izrazio je mnoge istine. On nam je pokazao put za odbacivanje grijeha kako bismo mogli biti očišćeni i spašeni. Ako ne slijedimo Svemogućeg Boga ili ne prihvatimo sud i očišćenje Njegovih riječi, nego živimo unutar besmislenih vjerskih obreda, je li to doista dovoljno da postanemo očišćeni?” Nakon što sam to rekao, nisu imali riječi kojima bi me pobili. Tada mi se drugi svećenik nasmiješio i rekao: „Jemong, ti si čovjek od kova, čovjek koji razmišlja. Crkva te cijeni. Ako nastaviš raditi u crkvi i privučeš još ljudi da nam se pridruže, crkva će postati jača. Zajedno možemo raditi Božje djelo – to bi bilo divno!” Shvatio sam da su vrlo licemjerni. Jedino što su cijenili bilo je upravljanje s više ljudi, jer bi na taj način dobili više priloga. Oni nisu čeznuli za pojavom Božjom. Rekao sam im: „Dočekati Gospodina važnije je od svega. Bez obzira na to što kažete, nikada neću prestati slijediti Svemogućeg Boga! Vi ste crkveni svećenici. Zašto ne vodite vjernike u dočekivanju dolaska Gospodinova, umjesto što Mu se opirete i osuđujete ga? Zar se ne bojite suprotstavljati se Bogu i da će vas On kazniti?” Tada me mlađa svećenica bijesno prekinula i rekala: „Sve što radimo je da zaštitimo naša stada. Budući da si odlučan vjerovati u Svemogućeg Boga, crkva će te izbaciti i neće ti biti dopušteno dolaziti krasti naše ovce!” Još sam se više naljutio kad sam je čuo da to govori. Gospodin se vratio i On želi pronaći Svoje ovce. Ovi crkveni vođe trebali bi preuzeti inicijativu i voditi vjernike da istražuju istiniti put, dovodeći Božje ovce pred Njega. Vjerni sluga bi to učinio. Ali oni to ne rade. Da bi zaštitili svoj status i svoja sredstva za život, oni navode na pogrešan put i obmanjuju vjernike pod izlikom zaštite stada, navodeći ljude da idu s njima, suprotstavljajući se i osuđujući Božje djelo. Tako su licemjerni – pravi pravcati zli sluge! To me podsjetilo na citat od Svemogućeg Boga: „Danas mnogi ljudi prave sličnu pogrešku. Oni svom snagom navješćuju skoru pojavu Boga, ali je istodobno i osuđuju; njihovo ‚nemoguće’ ponovo ograničava Božju pojavu i smješta je unutar granica njihove uobrazilje. Tako sam vidio mnoge koji prasnu u divalj i neobuzdan smijeh nakon što naiđu na riječi Božje. No razlikuje li se ovaj smijeh od osude i huljenja od strane Židova? Niste pobožni u prisutnosti istine, a još manje imate stav čežnje. Sve što radite je uporno proučavanje te bezbrižno čekanje. Što možete dobiti od takvog učenja i čekanja? Mislite li da će Bog svakog od vas pojedinačno usmjeravati? Ako ne možeš razlučiti Božje izjave, na koji si način sposoban svjedočiti pojavi Boga?” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Dodatak 1: Pojavom Boga otpočelo je novo doba.). Ono što riječi Svemogućeg Boga razotkrivaju savršeno je jasno. Ovi svećenici se ne odnose prema istini ili Božjem djelu ni s najmanje strahopoštovanja. Oni su antikristi, zli sluge koje je Bog otkrio u posljednjim danima. Oni nemaju pravo svjedočiti Božjoj pojavi. Na kraju, kad su vidjeli koliko je moja vjera u Svemogućeg Boga nepokolebljiva, nisu mogli ništa drugo nego me pustiti da odem.

Širili su predodžbe i zablude među vjernicima. Nisu im dopuštali da imaju kontakt s vjernicima Crkve Svemogućeg Boga i navodili su ih na pogrešan put da Mu se suprotstavljaju. Upozorili su svaku osobu da će biti izbačeni iz crkve ako budu slijedili Svemogućeg Boga. Mnogi se ljudi nisu usudili istraživati djelo Svemogućeg Boga u posljednjim danima zbog njihovog navođenja na pogrešan put i ometanja. Vidjevši kako je svećenstvo tako uporno u suprotstavljanju Božjem djelu, to me uistinu naljutilo i htio sam raspravljati s njima. Ali znao sam da će moji napori biti uzaludni. Molio sam se Bogu, tražeći da me On prosvijetli kako bih znao što učiniti. Jedna sestra je kasnije prisno razgovarala sa mnom: „Tada su farizeji inzistirali da Gospodin Isus siđe s križa kako bi dokazao da je On Mesija, ali On to nije učinio. Iako im On nije pružio vidljiv dokaz, nije li se Njegovo evanđelje proširilo po cijelom svijetu? Svim vlada i sve uređuje Bog. On koristi postupke ovih antikrista kako bismo mogli razlikovati dobro od zla. Kroz njih vidimo kako Sotona zavodi ljude i opire se Bogu. Možemo vidjeti Sotonino zlo i besramnost, prezirati to i odbaciti to vjersko svećenstvo. To je Božja mudrost.” Čuvši njezin prisni razgovor, razvedrilo mi se srce i više nisam bio sputan od strane svećenstva. Budući da su svećenici držali svoje crkve strogo izoliranima, prvo smo otišli propovijedati evanđelje na druga mjesta. Ubrzo su mnogi ljudi istražili i prihvatili djelo Svemogućeg Boga posljednjih dana.

Nakon toga pročitao sam još nekoliko odlomaka riječi Svemogućeg Boga. Razjasnili su mi suštinu otpora svećenika prema Bogu. Svemogući Bog kaže: „Želite li znati osnovni razlog zbog kojeg su se farizeji suprotstavili Isusu? Želite li znati bit farizeja? Bili su prepuni fantazija o Mesiji. Povrh toga, vjerovali su samo da će Mesija doći, ali nisu težili za život-istinom. Tako još i danas čekaju Mesiju jer ne znaju ništa o putu života i ne znaju što je put istine. Kako bi, pitate se, tako budalasti, tvrdoglavi i neuki ljudi mogli dobiti Božji blagoslov? Kako bi oni mogli ugledati Mesiju? Suprotstavili su se Isusu jer nisu znali smjer djelovanja Duha Svetog, jer nisu znali put istine o kojemu je Isus govorio i, još i više, nisu razumjeli Mesiju. A pošto nikad nisu vidjeli Mesiju i nikad nisu bili u društvu Mesije pogrešno su se držali samog imena Mesijina, dok su se na sve moguće načine suprotstavljali Mesijinoj biti. Ti su farizeji u biti bili tvrdoglavi, oholi i nisu bili poslušni prema istini. Načelo njihova vjerovanja u Boga bilo je: ma koliko dubokoumna bila Tvoja propovijed, ma koliko velik bi Tvoj autoritet, Ti nisi Krist ako Tvoje ime nije Mesija. Zar nije to vjerovanje besmisleno i smiješno?” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Dok ti ugledaš duhovno tijelo Isusa, Bog će dotad već iznova napraviti nebo i zemlju.). „Ima onih koji čitaju Bibliju u velebnim crkvama i recitiraju po čitav dan, a ipak nitko među njima ne razumije svrhu Božjeg djela. Nijedan od njih nije u stanju spoznati Boga; a još manje se itko među njima može uskladiti s Božjim namjerama. Svi su oni bezvrijedni, podli ljudi koji svisoka drže predavanja ‚Bogu’. Oni su ljudi koji nose Božji stijeg, ali se namjerno opiru Bogu, koji nose etiketu vjerovanja u Boga dok jedu ljudsko tijelo i piju ljudsku krv. Svi takvi ljudi su zli đavli koji proždiru čovjekovu dušu, glavni demoni koji namjerno ometaju stupanje ljudi na pravi put i kamen spoticanja koji sputava ljude u traganju za Bogom. Možda se čini da su ‚zdrave konstitucije’, ali kako bi njihovi sljedbenici znali da su oni ništa drugo do antikristi koji navode ljude da se opiru Bogu? Kako njihovi sljedbenici mogu znati da su živi đavli posvećeni proždiranju ljudskih duša?” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Svi oni koji ne poznaju Boga oni su koji se Bogu opiru.). Prije sam se doista divio svećenicima. Oni su radili za Gospodina mnogo godina i dobro su poznavali Bibliju. Izvana su se činili vrlo ljubazni prema drugima. U svojim propovijedima govorili su vjernicima da budu budni i strpljivo čekaju dolazak Gospodinov, pa sam mislio da su oni istinski vjernici koji iščekuju dolazak Gospodinov. Ali razotkrivenje riječi Svemogućeg Boga i ono što su činjenice pokazale potpuno su uništili tu moju predodžbu. Izgledali su pobožno, ali kad su čuli da netko širi vijest o dolasku Gospodinovu, njihova prava priroda koja se opire Bogu i mrzi Ga izašla je na vidjelo. Kad sam im svjedočio o djelu Svemogućeg Boga posljednjih dana, bili su nevjerojatno oholi i tvrdoglavo su se držali doslovnih riječi Biblije. Bez obzira na to koliko su riječi Svemogućeg Boga bile autoritativne i moćne, nisu ih htjeli prihvatiti, već su im se nastavili opirati i osuđivati ih. Čak su pribjegli prijetnjama i zastrašivanju, sprječavajući vjernike da istražuju djelo Svemogućeg Boga. Oni su namjerno smišljali kako spriječiti ljude da istražuju istiniti put radi vlastitog statusa i sredstava za život. Bojali su se da im nitko neće davati priloge ako svi povjeruju u Svemogućeg Boga i da će izgubiti svoje položaje. Sve što su činili bilo je baš kao ono što su farizeji činili protiv Gospodina Isusa prije 2000 godina, što je Bog osudio i prokleo. Baš kao što je Gospodin Isus osudio farizeje, govoreći: „Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli” (Mt 23,13). „Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe” (Mt 23,15).

U toj raspravi licem u lice s njima, u potpunosti mi je Svemogući Bog davao snagu, a rezultati su došli zahvaljujući nekolicini istina koje sam naučio čitajući riječi Svemogućeg Boga. Bilo je to doista posebno iskustvo u mom životu. Da nisam vjerovao u Svemogućeg Boga i da nisam čitao Njegove riječi, bio bih baš kao i ostali vjernici, vjerujući u Boga, ali obožavajući i slijedeći čovjeka. Nikako ne bih razlučio te licemjerne farizeje, te antikriste. Završio bih na krivom putu jer sam obožavao svećenstvo i Bog bi me napustio i eliminirao. Hvala Svemogućem Bogu!