Pre dvije tisuće godina, kada se utjelovljeni Gospodin Isus pojavio i djelovao u Judeji, židovski prvosvećenici, pisari i farizeji su Ga progonili i osudili; u posljednjim danima, kao Svemogući Bog utjelovljen da izrazi istinu i obavi djelo suđenja i pročišćenja čovjeka, Njega su isto tako bezumno progonile i osudile vjerske vođe i doživio je odbacivanje od toga naraštaja. Dva puta kada se Bog utjelovio da bi hodao zemljom i izvršio djelo spašavanja čovjeka, naišao je na najveći otpor, osudu i bijesni progon od strane vođa vjerskog sveta. Ova činjenica je zbunila, pa čak i šokirala ljude: Zašto se svaki put kada Bog pokrene neku etapu novog djela, uvijek susreće sa ovakvim postupanjem? Zašto su oni koji se najviše i najagresivnije opiru Bogu vjerske vođe koje stalno čitaju Bibliju i koji služe Gospodinu mnogo godina? Zašto te vjerske vođe koje ljudi vide kao najpobožnije, najvjernije i najposlušnije Gospodinu zapravo nisu u stanju biti u skladu s Bogom, već su umjesto toga Božji neprijatelji? Je li moguće da je Božje djelo pogrešno? Je li moguće da Božja djela nisu podložna razumu? To svakako nije slučaj! Postoje dva osnovna razloga zašto su vjerske vođe u stanju igrati ulogu pružanja otpora Bogu i postati neprijatelji Božji, a to su: Prvi razlog leži u tome što ovi ljudi nemaju znanje o djelu Duha Svetoga niti imaju znanje o principima Božjeg djela. Oni se uvijek oslanjaju na svoje ograničeno znanje o Bibliji, teološke teorije i shvaćanja i maštu ljudi da bi razgraničili Božje djelo koje je uvijek novo i nikada staro; drugi razlog je taj što, pošto je čovječanstvo tako duboko iskvareno od Sotone, njegova priroda je nadmena i samoljubiva, ono prezire i mrzi istinu, a posebno cijeni status. Zajedno, ova dva razloga su dovela do tragedije jer je čovječanstvo kroz povijest napuštalo i osuđivalo istiniti put.

Osvrćući se na period pre dvije tisuće godina kada je Gospodin Isus bio među židovskim narodom, propovijedao je evanđelje o kraljevstvu nebeskom, govoreći: „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!” (Mateju 4:17). Izrazio je istinu, donio put pokajanja, pomogao je čovjeku iscjeljivanjem bolesnih i izgonom demona, učinio mnoge znake, čuda i čudesa i podario čovjeku obilatu i bogatu milost, mir i radost. Sve su to stvari koje nisu zabilježene u Starom zavjetu, a to je bilo i djelo koje nitko do sada nije obavio. Naravno, to je bilo i nešto što nijedno ljudsko biće nije moglo izvršiti jer, osim Boga, nema osobe koja ima autoritet i moć činiti takve stvari. Ono što je Gospodin Isus uradio u to vrijeme bilo je djelo ličnog preuzimanja na sebe grijeha čovjeka tako što je bio prikovan na križ i djelo iskupljenja čovjeka od grijeha, kako bi mogao da izvede čovjeka iz okova zakona i pravila i oslobodi čovjeka od kažnjavanja zbog nemogućnosti pridržavanja zakona; ti su ljudi prema zakonu mogli postići Božje spasenje i izbjeći uništenje samo prihvaćanjem djela Gospodina Isusa. Ali prvosvećenici, pisari i farizeji judaizma nisu prepoznali djelo Duha Svetoga i nisu razumjeli kakvo djelo obavlja Gospodin Isus. U svojim shvaćanjima vjerovali su da svatko tko se ne moli u ime Boga Jahve izdaje Boga, da svatko tko propovijeda poruku koja nije u skladu sa zakonom obmanjuje ljude, a da je sve što ide dalje od Biblije hereza. Pored toga, razmetali su se kao dobro upućeni u zakone i kao sluge Boga Jahve u hramu dugi niz godina i vjerovali su da je ono čega se drže istina i najčistiji način. Što se njih tiče, djelo Gospodina Isusa je prekršilo zakon i udaljilo se od Biblije, kao put odvojen od Biblije. I čak su rekli da je Gospodin Isus govorio bogohulno tako što je bespravno prisvojio Božje ime i da je izdao Boga Jahvu. Zbog toga bi radije umrli nego prihvatili put koji je propovijedao Gospodin Isus. Oni su čak i djelo Gospodina Isusa smatrali „herezom”, „zlim kultom” i „čovjekom koji obmanjuje”. Iako su djelo i riječ Gospodina Isusa imali autoritet, moć i mudrost, iako su čuda koja je Gospodin Isus pokazao bila ranije neviđena u povijesti, iako je sve više ljudi dolazilo svjedočiti o djelima Gospodina Isusa i svjedočiti o tome da je Gospodin Isus bio dolazak Mesije, oni su se i dalje tvrdoglavo držali svojih predstava i Božjeg djela u Doba zakona i ukočenih vratova su se odupirali i osuđivali novo djelo Božje – djelo iskupljenja koje je obavio Gospodin Isus. Njihov stav prema Božjem novom djelu bio je upravo onakav kako je Svemogući Bog otkrio: „Čovjek je u stanju prihvatiti samo jednu vrstu djela, ili jedan način praktičnog djelovanja, i teško mu je prihvatiti ona djela, odnosno načine praktičnog djelovanja koji su u neskladu s njima ili na višem stupnju od njih. Duh Sveti, međutim, uvijek obavlja novo djelo, pa se zbog toga javlja skupina za skupinom vjerskih stručnjaka koji se protive novom djelu Božjem. Ti su ljudi postali stručnjaci upravo zbog toga što čovjek uopće ni ne zna da je Bog uvijek nov i nikad star, što ne zna ništa o principima Božjeg djelovanja i, štoviše, potpuno su mu nepoznati mnogi načini na koje Bog spašava čovjeka. Čovjek je, kao takav, potpuno nesposoban odrediti potiče li to djelo potiče od Duha Svetoga, niti je li to djelo Boga Samoga. Mnogi se grčevito drže stava prema kojem prihvaćaju samo ono što je u skladu s ranije iskazanim riječima, dok se svemu što se razlikuje od djela obavljenih u prošlosti suprotstavljaju i to odbacuju” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Poznavanje tri etape Božjeg djela put je ka spoznaji Boga.). Netko tko vjeruje u Boga, u najmanju ruku treba posjedovati srce koje uvažava Boga i imati glad i žeđ za pravednošću. Samo tako će ta osoba moći dobiti prosvjećenje od Duha Svetoga, razumjeti novo djelo Božje i izbliza pratiti Božje stope. Ali ti židovski prvosvećenici, pisari i farizeji dolazili su u kontakt sa Gospodinom Isusom i sretali Ga mnogo puta, ali to jednostavno nikada nije bilo u potrazi za istinom. Smišljali su načine i sredstva da iskušaju Gospodina Isusa i dokopaju se nečega što će upotrijebiti protiv Gospodina Isusa (vidjeti Matej 22:15–46), pokušavajući da razore i ponište djelo Gospodina Isusa. Svi su bili isti u tome što nisu imali znanja o Bogu i što su imali predodžbe o novom Božjem djelu, ali Natanael i Samarićanka, kao i učenici i obični ljudi koji su sledili Gospodina Isusa bili su u stanju odbaciti svoje predodžbe i tražiti istinu. Na taj su način mogli čuti Božji glas kroz djelo i riječi Gospodina Isusa, prepoznati da je Gospodin Isus dolazak Mesije i vratiti se Bogu. Kroz ovu usporedbu možemo vidjeti da su gornji slojevi religioznog sveta judaizma bili ne samo tvrdoglavo konzervativni i bez znanja o Božjem djelu već i nadmeni i samopravedni i jednostavno su odbijali prihvatiti istinu. To je bio jedan od razloga njihova otpora Bogu.

Drugi razlog je bio taj što su riječi i djelo Gospodina Isusa imali istinu i autoritet i mogli zadovoljiti potrebe ljudskog života, sve više i više običnih Židova počelo je slijediti Gospodina Isusa, pa su prvosvećenici, pisari i farizeji postali zabrinuti što svi obični ljudi slijede Njega. Pošto ljudi više nisu obožavali njih niti su ih pratili, postajali su sve zabrinutiji jer su jasno znali u svojim srcima da su autoritet i moć riječi i djela Gospodina Isusa daleko izvan njihova domašaja i da sve dok je Gospodin Isus ostajao na zemlji, sve više i više običnih ljudi bi ih ostavljalo i odlazilo za Gospodinom Isusom, a u hramu bi bilo sve manje ljudi, zbog čega oni ne bi mogli nastaviti da uživaju u svojem životu nadmoći, u kojem ih drugi podržavaju i opskrbljuju. Stoga im je Gospodin Isus postao kao trn u oku ili tijelu i postao je omražen neprijatelj sa kojim nikako nisu mogli ostvariti suživot. Zato su razgovarali o Isusu, govoreći: „Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!” (Ivanu 11:47-48). Da bi sačuvali svoje položaje, razmišljali su o svemu što mogu učiniti i koristili su se svim vrstama gnusnih metoda da podignu lažne optužbe protiv Gospodina Isusa. Hulili su i osuđivali djelo Gospodina Isusa, nagrdili su i klevetali Gospodina Isusa, govoreći da se oslanjao na Beelzebuba da izgoni demone (vidi Matej 12:24) i lažno su svjedočili, optužujući Gospodina Isusa i podmećući mu (vidi Marko 14:55–58). Čak su se dogovarali sa rimskim vlastima da bi Ga nemilosrdno prikovali na križ. Kada je Gospodin Isus uskrsnuo, pojavio se pred svojim učenicima na 40 dana, a zatim se uznio na nebo, a sila i čuda pratili su njihovo širenje evanđelja. Ove činjenice bile su dovoljne potvrditi da je Gospodin Isus bio istiniti Bog, da je Njegovo djelo sadržalo djelo Duha Svetoga, da ga je podržavao Duh Sveti i da je to bio istiniti put! Pod ovim okolnostima, ti prvosvećenici, pisari i farizeji ne samo da nisu preispitali svoju situaciju već su, naprotiv, djelovali u ime „održavanja zakona i odbrane istinitog puta” i nastavili iskorištavati svoju moć u dosluhu sa svojim vladarima da bi pojačali svoje mahnito suzbijanje, progon i klanje sljedbenika Gospodina Isusa. Činili su sve što je bilo u njihovoj moći da spriječe ljude slijediti Gospodina Isusa, čak su strogo zabranili bilo kome širiti ime Gospodina Isusa. Da bi zaštitili svoje položaje i sredstva za život, zaista nije bilo zločina koji ne bi počinili, što je potpuno razotkrilo njihovu đavolsku prirodu mržnje istine i neprijateljstva prema Kristu. To je bio drugi razlog njihovog mahnitog otpora i osude Gospodina Isusa. Njihova zla djela uvrijedila su Božju narav i izazvala Božji gnjev. Na kraju, cijela židovska rasa bila je podvrgnuta neviđenom bolu podčinjavanja naroda, što je bila bolna cijena koju su platili za otpor Bogu i osudu Boga.

Sada smo u posljednjim danima i Bog je pripremio veće spasenje za one koje je otkupio. Ovo spasenje je Bog koji se ponovo utjelovljuje i izražava istinu da sudi čovjeku i da ga očisti. On sada čini novo djelo suda počevši od Božjeg doma. Ova etapa djela će u potpunosti osloboditi čovjeka njegove sotonske iskvarene naravi. Ona će osloboditi čovjeka od mračnog utjecaja Sotone i pretvorit će čovječanstvo u rasu koja poznaje Boga, koja je u skladu sa Bogom i koja zaista pripada Bogu, tako da će čovječanstvo time postići spasenje i biti zadobiveno od Boga. Ovo je posljednja etapa djelovanja u Božjem planu upravljanja za šest tisuća godina. Otkako se Svemogući Bog pojavio i započeo Svoje djelo, oni iz raznih vjeroispovijesti koji vole istinu i koji su žudjeli za pojavom Božjom, pročitali su riječi Svemogućeg Boga i utvrdili da riječi Svemogućeg Boga imaju autoritet i moć, da su izraz istine i zaista Božji glas, te su tako jedan po jedan prihvatili djelo Svemogućeg Boga posljednjih dana. Pojavio se neviđeni prizor svih naroda koji se okupljaju na planini. Sada se evanđelje o kraljevstvu nebeskom Svemogućeg Boga trenutno širi u svim narodima i svim pravcima širom sveta; osnivaju se jedan za drugim novi ogranci Crkve Svemogućeg Boga u stranim zemljama i regionima; sve više ljudi širom sveta je počelo prihvaćati Božje evanđelje posljednjih dana. Ovo u potpunosti otkriva Božju svemoć i mudrost. Međutim, suočeni sa svim ovim istinama, suočeni sa tako velikim čudom i svjedočanstvom o djelu Duha Svetoga, vođe u religioznom svetu zatvorile su oči i njih to nije ni najmanje dotaklo. Ovi ljudi su isti kao i farizeji, oni ne prepoznaju da djelo Duha Svetoga neprestano napreduje i da je Božje djelo uvijek novo i nikada staro. Oni priznaju samo jedan nefleksibilan princip: Svako propovijedanje koje kaže da je Gospodin došao u tijelu je lažno; svi koji propovijedaju o Bogu koji nosi ime drugačije od Gospodina Isusa heretici su; sve Gospodnje riječi su u Bibliji, sve što ide dalje od Biblije nije istiniti put, a ne slijediti zahtjeve koje je Bog imao od čovjeka u Dobu milosti znači udaljavati se od Kristovog učenja. Štoviše, oni čak s krajnjom samouvjerenošću vjeruju da su poznavaoci Biblije i da su stekli život nakon što su mnogo godina radili i propovijedali, da su stvari koje prihvaćaju, znaju i kojih se drže istiniti put i da je sve izvan toga hereza ili zli kult. Ovi ljudi su čvrsto razgraničili Boga unutar Biblije i razgraničili su Ga unutar Božjeg prijašnjeg djela. Bez obzira koliko istine sadrži djelo koje je donio Svemogući Bog, koliko djela Duha Svetoga sadrži, kako može zadovoljiti potrebe ljudi i koliko činjenica postoji koje to potvrđuju, oni ne priznaju da dolazi od Boga. Oni ne samo da ne traže niti istražuju Božje djelo posljednjih dana nego su i neprijateljski raspoloženi prema njemu i niječu ga, toliko da hule na utjelovljeno tijelo Božje i omalovažavaju i osuđuju djelo i riječ Kristovu u posljednjim danima. Oni su isti kao i stari farizeji – tvrdoglavi i nadmeni, gledaju sa visine na istinu i hule na Duha Svetoga! To je baš kao ono što Svemogući Bog kaže: „Kod onoga tko je Boga spoznao samo na osnovu jedne etape Njegova djela znanje je isuviše maleno, ništa veće od kapi vode u moru. Da nije tako, zašto bi onda mnogi iz stare garde vjernika živog Boga prikovali za križ? Nije li to upravo zato što čovjek Boga svodi u određeni okvir? Zar se mnogi Bogu ne protive i ne ometaju djelo Duha Svetoga upravo zato što ne poznaju raznovrsno i raznoliko djelo Božje i što, uz to, posjeduju jedva mrvicu znanja i doktrine pomoću kojih odmjeravaju djelo Duha Svetoga? Takvi ljudi su, unatoč svojem površnom iskustvu, po prirodi oholi i razuzdani; oni s prezirom gledaju na djelo Duha Svetoga, zanemaruju ispravljanje Duha Svetoga i, uz to, koriste beznačajne stare argumente kako bi ‚potvrdili’ djelo Duha Svetoga. Pored toga, oni se pretvaraju, potpuno uvjereni u vlastitu učenost i erudiciju, i čvrsto vjeruju kako su u stanju putovati po cijelom svijetu. Zar takvi ljudi nisu prezreni i odbačeni od Duha Svetoga, i zar novo doba neće takve ljude izgnati? Nisu li oni koji pred Boga stupaju i otvoreno Mu se suprotstavljaju neuki i nedovoljno obavješteni zlikovci, koji samo pokušavaju pokazati koliko su genijalni? Sa oskudnim poznavanjem Biblije, htjeli bi dizati bune u ‚akademskom’ svijetu; podučavajući ljude površnim doktrinama, oni pokušavaju preokrenuti djelo Duha Svetoga, ne bi li ga primorali da se vrti oko njihovog misaonog procesa. Oni, tako kratkovidi, pokušavaju jednim pogledom obuhvatiti svih 6.000 godina Božjeg djela. U njima nema spomena vrijednog razuma! U stvari, što ljudi bolje poznaju Boga, to se teže odlučuju na sud o Njegovom djelu. Čak i ako ponešto kažu o svojem poznavanju današnjeg Božjeg djela, o tome nikad ne sude brzopleto. Što ljudi o Bogu manje znaju, to su oholiji i pretjerano samouvjereni, te sve bezobzirnije obznanjuju Božje biće – a pri tom ipak govore samo o teoriji, ne nudeći prave dokaze. Takvi ljudi nemaju baš nikakvu vrijednost. Neozbiljni su oni koji na djelo Duha Svetoga gledaju kao na igru! Zar oni koji su pri susretu s novim djelom Duha Svetoga neobazrivi, koji previše pričaju, brzo sude i, puštajući svojem temperamentu na volju, niječu ispravnost djela Duha Svetoga i uz to ga vrijeđaju i hule na njega – zar tako neučtivi ljudi zapravo nisu neznalice u pogledu djela Duha Svetoga? Nisu li oni, štoviše, strašno oholi ljudi, koji su po svojoj prirodi ponosni i kojima se ne može vladati?” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Poznavanje tri etape Božjeg djela put je ka spoznaji Boga.).

Kako se ljudi koji istinski vjeruju u Gospodina vraćaju u velikom broju u Crkvu Svemogućeg Boga, postepeno širenje Božjeg djela u posljednjim danima dostiže svoj vrhunac. Ali čak i dok je djelo Duha Svetoga toliko cvjetalo, to nije navelo vjerske vođe koji su navikli da budu visoki i moćni i vjerske stručnjake koji naređuju drugima porazmisliti o sebi niti spustiti svoje nadmene glave da bi tražili i istraživali. Naprotiv, ovi ljudi shvaćaju da im je položaj sve nesigurniji i da bi svakog trenutka mogli pasti, a još više strahuju da će se svi drugi okrenuti Svemogućem Bogu i da ih nitko neće slediti, a da će se njihove crkve zatvoriti i prestati da rade. Kao rezultat toga, da bi „spasili dan”, pastori, starešine, vođe i suradnici iz različitih vjeroispovijesti djeluju u ime „čuvanja stada za Gospodina i podržavanja istinitog puta”. Proizveli su i distribuirali propagandne materijale koji bezobzirno hule i napadaju Svemogućeg Boga i postavljali su ih na različite vrste mrežnih platformi potičući ljude da se odupru Bogu. Oni čak govore stvari koje iskrivljuju i lažno predstavljaju činjenice i ocrnjuju Crkvu Svemogućeg Boga kao heretičku sektu i strogo zabranjuju svojim vjernicima da čitaju knjige Istočnog osvjetljenja ili slušaju propovijedi Istočnog osvjetljenja. Oni ne dozvoljavaju vjernicima da prime ljude koji propovijedaju spasenje Božje u posljednjim danima ili čak bilo koje strance i apsolutno se protive učenju Božjem u Dobu milosti kada je tražio od čovjeka da ugosti strance sa suosjećanjem. Ovi ljudi su potpuno svjesni da su oni koji slijede Svemogućeg Boga dobrodušni ljudi koji istinski vjeruju u Boga, a još su svjesniji da nema nikakve zle namjere u tim ljudima koji propovijedaju o Božjem spasenju u posljednjim danima, ali oni ih i dalje vrijeđaju i istjeruju na neciviliziran i surov način, pa čak i fizički napadaju braću i sestre koji šire evanđelje. Najviše zapanjuje to da, unatoč tome što su vjernici u Boga, ovi ljudi su u dosluhu sa sotonskim režimom KPK, baveći se sumnjivim i zlim poslovima prodaje Gospodina i svojih prijatelja praćenjem, nadzorom i izveštavanjem o braći i sestrama koji šire evanđelje posljednjih dana, i čak služe kao špijuni u crkvi da bi prikupili informacije za tajno hvatanje kršćana od strane KPK. Čini se da oni mogu osjetiti olakšanje od mržnje u svojim srcima samo tako što će jednim potezom eliminirati one koji svjedoče o Bogu i ukinuti novo Božje djelo. Nisu li ove vjerske vođe zle sluge o kojima je govorio Gospodin Isus? Gospodin Isus je rekao: „Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako. Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‚Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‚Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju. Kada dakle dođe Gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima? Kažu mu: ‚Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme’” (Mateju 21:33-41). Stoga se može vidjeti da je osnovni uzrok osuđivanja i otpora pastora i starešina religioznog sveta Svemogućem Bogu u posljednjim danima isti kao kod židovskih farizeja koji su se odupirali Gospodinu Isusu – oni uvijek planiraju da sačuvaju svoje pozicije, jure zarad svojih interesa i ulažu sve svoje srce i snagu u zadovoljenje vlastitih želja. Time je razotkrivena njihova sotonska priroda i bit koja ih čini sitih istine, čini da mrze istinu i odupiru se Bogu. Kada je Gospodin Isus došao, razotkrio je licemjerne židovske farizeje; sada je Svemogući Bog došao u posljednjim danima i potpuno razotkriva antikristove sile u svetu religije! Da se ​​Bog nije pojavio i izvršio svoje djelo, nitko ne bi mogao prozreti pravo lice pastora i starešina religioznog sveta koje prkosi Bogu. Pojava i djelo utjelovljenog Boga istinski razotkriva čovjeka.

Posle ovog zajedništva, vjerujem da će svi sada imati izvjesno razumijevanje o osnovnom uzroku zašto se svet religije uvijek opire Božjem novom djelu! Običan židovski narod u Isusovo vrijeme nije znao što su u suštini farizeji, koji su se opirali Bogu i mrzili istinu, pa su ih obožavali i sledili ih. Oni nisu tražili niti istraživali Božje novo djelo, već su ga samo slijepo odbacili i odupirali mu se i na kraju ih je Bog kaznio. To je dovelo do toga da je Izraelski narod bio podčinjen skoro dvije tisuće godina i dovelo je do pokolja nebrojeno Židova. Sada je djelo suda koje počinje u kući Božjoj koje vrši Svemogući Bog dostiglo događaj bez presedana i uskoro će se završiti u slavi jer će se Svemogući Bog otvoreno pojaviti svim narodima i ljudima. Sada, u ovom ključnom trenutku, slušamo li riječi pastora i starešina ili istražujemo novo Božje djelo? Ovo pitanje je izravno povezano sa tim možemo li postići Božje spasenje ili ne. Gospodin Isus je rekao: „Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom” (Ivanu 10:27). Jeste li vi jedna od Božjih ovaca? Pa kako ćete onda izabrati?