Postao sam katolik 1988. Nekoliko godina kasnije imenovan sam đakonom. Bez obzira na to koliko sam bio zauzet, aktivno sam pohađao službe i svetkovao sam dan Gospodnji i svete dane. Ali kasnije je crkva postupno postajala ustajala. Vjera se vjernika ohladila i prestali su svetkovati dan Gospodnji. Neki bi čak zaspali za vrijeme moljenja krunice, a mnogi su vjernici otišli raditi i zarađivati novac. Ni ja nisam mogao osjetiti prisutnost Duha Svetoga, ali sam se prisilio da prisustvujem službama.

Zatim mi je u jesen 2002. susjed svjedočio o djelu Svemogućeg Boga u posljednjim danima. Jedući i pijući riječi Svemogućeg Boga, naučio sam o tri faze Božjeg djela, misterijama istine o Njegovim utjelovljenjima i da je crkva opustjela jer se djelo Duha Svetoga nastavilo dalje i Bog je činio novo djelo. Morali smo ići ukorak s Božjim stopama i prihvatiti Njegovo djelo suda posljednjih dana da bismo se oslobodili okova grijeha i imati priliku ući u Božje kraljevstvo. Čitajući riječi Svemogućeg Boga, moja žena i ja postali smo sigurni da je On Gospodin koji se vratio i radosno smo prihvatili Njegovo djelo posljednjih dana. No nisam očekivao da će nas mjesec dana kasnije đakoni i svećenik početi maltretirati i sputavati.

Jednog je dana u našu kuću s mojim ocem došlo nekoliko đakona. Vidjevši njihovo agresivno držanje, postao sam pomalo nervozan. Bio sam siguran da znaju da sam prihvatio Božje novo djelo i da su me došli pokušati spriječiti. Vjerovali su u Gospodina mnogo godina i neki su išli u bogosloviju, pa nisam imao toliko biblijsko znanje kao oni. Tek sam prihvatio Božje djelo posljednjih dana, pa nisam znao kako se nositi s tim ako me doista pritisnu. Tiho sam se pomolio Bogu: „O Bože, ne znam kako da se suočim s njima. Molim Te, vodi me, daj mi vjeru i zaštiti me kako bih mogao biti jak.” Osjećao sam se smirenije nakon molitve. Tada mi je jedan stariji đakon rekao: „Vi ste više od 10 godina katolik i đakon ste. Nisam mogao ni zamisliti da ćete prihvatiti Istočnu munju. Tako sam razočaran. Oni iz Istočne munje govore da se Gospodin vratio. Jeste li Ga vidjeli? Da se doista vratio, kako svećenici ne bi znali? Oni jako dobro poznaju Bibliju. Posvetili su svoje živote Bogu i mnogo su patili. Ako se Gospodin vrati, bilo bi pravilno da to otkrije njima.” Sjetio sam se nečega što su mi rekli braća i sestre iz Crkve Svemogućeg Boga: mnogi ljudi misle da će Gospodin Isus svoj povratak najprije otkriti svećenicima, ali je li to istina? Ima li za to temelja u Božjim riječima? Je li to Gospodin Isus ikada rekao? Zapravo, Gospodin Isus nikada nije rekao da će svoj povratak najprije otkriti svećenicima niti nam je rekao da čekamo otkrivenje. A rekao nam je: „Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom” (Iv 10,27). „Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom” (Otk 3,20). Gospodin je bio vrlo jasan. Ako želimo dočekati Gospodina, ključno je slušati Božji glas i tražiti istinu. Baš kao u Doba milosti, učenici nisu slijedili Gospodina Isusa zato što su primili otkrivenje, već zato što su čuli istine koje je Gospodin Isus izrazio i vidjeli da je On Mesija koji je trebao doći, pa su dobili Božje spasenje. Ali židovski vođe odbili su prihvatiti istine koje je izrazio Gospodin Isus. Osuđivali su, hulili i sudili Njegovo djelo te Ga na kraju dali raspeti. To je uvrijedilo Božju narav, pa ih je Gospodin Isus prokleo. Sada se Gospodin Isus vratio kao Svemogući Bog, Krist posljednjih dana. Izražava mnoge istine, koje su riječi Duha Svetoga. To ispunjava proročanstvo „Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!” (Otk 3,6). Mnoga braća i sestre koji su pravi vjernici pročitali su riječi Svemogućeg Boga i prepoznali te riječi kao istinu, kao Božji glas i dočekali Gospodina. Koliko je svećenika odlučilo istražiti Božje djelo i riječi? Ne samo da nisu tražili i istraživali, već su osuđivali i sudili Božje djelo posljednjih dana te sprječavali vjernike da prihvate istiniti put. Nisu imali želju tražiti istinu. Nisu čuli Božji glas i dočekali Gospodina na temelju Njegovih riječi, već su govorili da će On svoj povratak najprije otkriti njima. Kako je to moguće? Podijelio sam to shvaćanje s đakonima, ali jedva da sam to i izgovorio kada je jedan od njih skočio, pokazao na mene i rekao: „Sada možda nešto znate, ali ne zaboravite što piše u Evanđelju po Mateju, poglavlje 24, stihovi 23–24: ‚Ako vam tada tko rekne: ‚Gle, evo Krista!’ ili: ‚Eno ga!’ – ne povjerujte! Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane.’ Sveto pismo vrlo je jasno. Sve su tvrdnje da je Gospodin došao lažne. Sve su tvrdnje da se On utjelovio lažne. Duboko ste se prevarili, bolje vam je da bez odlaganja priznate i pokajete se! Ako se ne vratite, mogli biste biti izbačeni, a tada će biti prekasno za žaljenje.”

Zgrozilo me to što je rekao. Pomislio sam: „Ovi đakoni cijeli dan provode tumačeći drugima Sveto pismo, ali neće razmotriti nešto tako veliko kao što je dolazak Gospodinov, pa čak i osuđuju, sude i pokušavaju me spriječiti da pronađem istiniti put. Nisu li oni baš kao farizeji?” Rekao sam mu: „Istina je da Biblija kaže da će se lažni kristovi pojaviti u posljednjim danima, ali Gospodin je davno prorekao da će se sigurno vratiti – to je činjenica. Prema onome što govorite, sve su vijesti o Gospodinovu dolasku lažne, pa nije li to jednako osuđivanju Gospodinova povratka? Kako bismo Ga onda dočekali? Zapravo, Gospodin Isus govorio nam je načela za razlikovanje lažnih kristova. Lažni su kristovi prerušeni zli duhovi i ne posjeduju Božju bit, tako da ne mogu izraziti istinu i ne mogu izvršiti djelo spasenja čovječanstva. Sve što mogu učiniti jest oponašati prošlo djelo Gospodina Isusa, pokazujući neke beznačajne znakove i čuda kako bi zaveli ljude.” Sjetio sam se nekih Božjih riječi koje su mi prije čitali braća i sestre. „Ako bi se tijekom današnjeg dana pojavila osoba koja je u stanju pokazati znake i čudesa, istjerivati demone, iscjeljivati bolesne i činiti mnoga znamenja i ako bi ta osoba za sebe tvrdila da je Isus koji je došao, to bi bila patvorina koju su stvorili zli duhovi koji oponašaju Isusa. Upamtite ovo! Bog ne ponavlja isto djelo. Isusova je faza djelovanja već završena i Bog je više nikada neće ponoviti” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Poznavanje Božjeg djela danas.). „Bog koji se utjelovio naziva se Krist, a Krist koji može ljudima pružiti istinu naziva se Bog. U tome nema ničeg pretjeranog, jer On posjeduje Božju suštinu, Božju narav i mudrost u Svojem djelu, koje su čovjeku nedostižne. Oni koji sebe nazivaju Kristom, a ne mogu činiti djelo Božje, jesu prevaranti. Krist nije samo očitovanje Boga na zemlji, već je i posebno tijelo koje je Bog preuzeo dok obavlja i dovršava Svoje djelo među ljudima. Ovo tijelo ne može zamijeniti bilo koji čovjek, već je to tijelo koje može na odgovarajući način iznijeti Božje djelo na zemlji, izražavati Božju narav, dobro predstaviti Boga i čovjeku podariti život. Prije ili kasnije, svi će oni koji oponašaju Krista pasti, jer iako tvrde da su Krist, ne posjeduju ništa od Kristove suštine. I zato kažem da čovjek ne može definirati Kristovu autentičnost, već na nju odgovara i o njoj odlučuje Sam Bog” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Jedino Krist posljednjih dana može čovjeku dati put vječnog života.). Božje riječi pojašnjavaju kako razlikovati lažne kristove od pravog Krista. Pa sam im rekao: „Krist je Duh Božji odjeven u tijelo. Izvana Krist izgleda kao obična osoba, ali Duh Božji prebiva u Njemu, pa On ima božansku bit i može izraziti istinu bilo kada, pokazujući Božju narav i sve što On jest. On može izvršiti djelo otkupljenja i spasenja čovječanstva. Nitko osim Krista ne može izraziti istinu, a kamoli spasiti čovječanstvo. O tome nema sumnje. I tako, ključ za razlikovanje pravog Krista od lažnih jest vidjeti mogu li izraziti istinu i izvršiti djelo spasenja. To je ključno, temeljno načelo. To je kao kad je Gospodin Isus došao djelovati u Dobu milosti. Izrazio je istine i pokazao ljudima put pokajanja, učinio mnoga čuda i djelo otkupljenja cijelog čovječanstva. Prihvaćanjem djela Gospodina Isusa, ispovijedanjem i pokajanjem pred Njim, grijesi su im bili oprošteni i stekli su osjećaj mira i radosti u svojim srcima. Djelo i riječi Gospodina Isusa bili su puni snage i autoriteta. Pokazao je Božju narav i sve što On ima i jest. Svi smo znali iz srca da je On utjelovljeni Krist, da je On pojava Božja. Sada je došao Svemogući Bog, Krist posljednjih dana, koji vrši djelo suda, izražava sve istine koje čiste i spašavaju čovječanstvo. On ne samo da je otkrio toliko mnogo misterija istine, kao što su tri faze Božjeg djela i Njegova utjelovljenja, nego je razotkrio korijen Sotonina kvarenja čovječanstva. Sudom i otkrivenjem riječi Svemogućeg Boga možemo razumjeti korijen svojih grijeha i vidjeti vlastitu sotonsku prirodu, prezreti sebe od srca i pokajati se Bogu, konačno odbaciti grijeh, biti potpuno spašeni i ući u Božje kraljevstvo. Tko bi, osim samoga Boga, mogao izvršiti djelo suda u posljednjim danima? Tko bi mogao izraziti sve istine koje čiste i spašavaju čovječanstvo? Nijedan čovjek to ne bi mogao učiniti. Te činjenice dokazuju da je Svemogući Bog Gospodin Isus koji se vratio, pojava Krista posljednjih dana. Svi vi mislite da sam zaveden, ali zašto ne pogledate jesu li riječi Svemogućeg Boga istinite? Zašto ne istražite djelo Svemogućeg Boga na spasenju čovječanstva?”

U tom je trenutku drugi đakon rekao: „Svećenik je više puta naglašavao da se ne čita knjiga Istočne munje jer su njezina učenja vrlo uzvišena i mnogo se dobrih ovaca, vodećih ovaca svih vjeroispovijesti preobratilo na Istočnu munju nakon čitanja te knjige. Zato ne smijemo čitati knjigu Istočne munje niti slušati njezino propovijedanje. Da nas ne bi zavela na krivi put.” Ja sam im rekao sljedeće: „Nekad sam mislio isto što i vi. U strahu da me ne zavedu ne bih slušao, čitao ni imao kontakt s bilo čime povezanim s Gospodinovim dolaskom, ali onda je netko podijelio evanđelje sa mnom. Pročitao sam riječi Svemogućeg Boga i vidio da je to pogrešan pristup. Svemogući Bog kaže: ‚Isusov je povratak veliko spasenje za one koji su u stanju prihvatiti istinu, ali za one koji nisu u stanju prihvatiti je to je znak osude. Sami morate birati svoj put i ne smijete huliti Duha Svetog i odbacivati istinu. Ne smijete biti nesvjesna ohola osoba, već netko tko se podčinjava vodstvu Duha Svetog i tko čezne i traga za istinom; jedino ćete na taj način imati koristi. Savjetujem vam da brižljivo hodate putem vjere u Boga. Nemojte donositi preuranjene zaključke i nemojte biti nehajni i nepromišljeni u svojoj vjeri u Boga. Znajte da oni koji vjeruju u Boga moraju, u najmanju ruku, biti ponizni i puni poštovanja. Oni koji su istinu čuli, a ipak pred njom dižu nos, budalasti su i neuki. Oni koji su istinu čuli, a ipak nehajno donose preuranjene zaključke ili osuđuju istinu, ispunjeni su ohološću. Nitko tko u Isusa vjeruje nije pozvan da drugog proklinje ili osuđuje. Svi morate biti razumni i prihvatiti istinu. (…) Neki koji su pročitali tek nekoliko rečenica mogli bi slijepo osuditi ove riječi, govoreći: ‚Ovo nije ništa drugo do nekakvo prosvjetljenje Duha Svetog’ ili ‚Ovo je lažni Krist došao obmanjivati narod’. Oni koji tako govore zaslijepljeni su neznanjem! Premalo razumiješ Božje djelo i mudrost i savjetujem ti da počneš ponovno ispočetka! Ne smijete zbog pojave lažnih Kristova u posljednjim danima slijepo osuditi riječi koje Bog izgovara i ne smijete biti netko tko huli Duha Svetog jer se boji obmane. Zar to ne bi bila velika šteta?’ (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Dok ti ugledaš duhovno tijelo Isusa, Bog će dotad već iznova napraviti nebo i zemlju.). Naučio sam iz Božjih riječi da ne možemo stvarati slijepe pretpostavke o nečemu tako važnom kao što je Gospodinov povratak. Prije, kad je Gospodin Isus došao djelovati, izrazio je tolike istine i učinio mnoga znamenja i čuda, ali farizeji to nisu tražili ni istraživali niti su slušali Njegova učenja. Mahnito su se opirali i osuđivali Ga. Kao rezultat toga, uvrijedili su Božju narav i na kraju bili prokleti i kažnjeni od Boga. Ako u posljednjim danima nemamo srce koje želi dočekati Gospodina, nego samo slijepo sudimo i osuđujemo, vjerojatno ćemo završiti na putu protiv Boga kao farizeji. Bog nam govori da budemo skromni, razumni ljudi koji žele tražiti istinu. Ako ništa ne tražimo, već bez razmišljanja slušamo svećenike i ne dočekamo Gospodina na temelju Njegovih vlastitih riječi, vjerojatno ćemo završiti opirući se Bogu i kažnjeni.” Jedan je đakon ljutito odgovorio: „Katolicizam je jedini istiniti put. Biblija je sve što nam je potrebno za vjeru u Gospodina.” Moj se otac uključio strogim pogledom: „Svi su zabrinuti da si zaveden. Uostalom, katolička smo obitelj već više naraštaja. Kako bi to moglo biti pogrešno? Zašto si tako neposlušan?” Rekao sam mu: „Nema ništa loše u vjeri u Gospodina, ali sada On vrši novo djelo. Bit ćemo odbačeni ako ne budemo držali korak s tim. Držati korak s Božjim novim djelom naš je jedini put u kraljevstvo nebesko.” No, ignorirali su sve što sam govorio. Shvatio sam da iako imaju status i znanje o Bibliji, nemaju razumijevanje za Božji glas ni želju za traženjem. Nisam pokušavao ništa više reći. Vidjevši koliko sam odlučan u svojoj vjeri u Svemogućeg Boga, samo su izletjeli iz kuće.

Mislio sam da me neće više gnjaviti, ali na moje iznenađenje, stariji đakon iz našeg sela potpirio je vatru kod mojih roditelja govoreći da smo žena i ja krenuli krivim putem te im je rekao da nas vrate. Mama ga je poslušala, a onda mi savjetovala: „Ti i tvoja žena sada vjerujete u Svemogućeg Boga. Svećenici bolje poznaju Bibliju od vas dvoje, pa zašto se onda nisu obratili? Odrekni se te vjere.” Nastavila je tako govoriti, a onda je počela plakati. Što god bih joj rekao, moja mama jednostavno nije htjela slušati. Nakon toga je svakih nekoliko dana sva u suzama dolazila u našu kuću. Jednom oko ponoći probudilo me kucanje na vratima. Otvarajući vrata, ugledao sam mamu kako plače i viče: „Otkako si pronašao Svemogućeg Boga, jednostavno ne mogu spavati. Odgajala sam te sve te godine – zašto me ne slušaš? Poslušaj me i vrati se u crkvu…” Rekao sam joj: „U Katoličkoj Crkvi vjerovali smo u Gospodina Isusa, a sada vjerujemo u povratak Gospodina Isusa. To je isti Bog. Djelo otkupljenja koje je proveo Gospodin Isus bilo je samo da nam oprosti naše grijehe, a ne i da nas oslobodi naše grešne prirode. Njegovo nas djelo nije u potpunosti spasilo od grijeha. Gospodin Isus vratio se u posljednje dane kao Svemogući Bog. Izražava istine i vrši djelo suda na temelju Gospodinova djela otkupljenja da bi potpuno očistio i spasio čovjeka. Prihvaćanje Božjeg djela posljednjih dana naša je jedina prilika da budemo pročišćeni, potpuno spašeni i uđemo u Božje kraljevstvo. Sustigao sam Jaganjčeve korake i pronašao put u kraljevstvo nebesko. Ne vraćam se u crkvu.” Ali moja mama jednostavno nije htjela slušati. Shvativši da sam čvrst u svojoj vjeri u Svemogućeg Boga bez obzira na sve što ona kaže, počela je jecati. Kad sam je vidio u tolikoj boli, osjećao sam se užasno. Uvijek sam bio jako blizak sa svojim roditeljima, ali sada me jednostavno nisu mogli razumjeti, a đakoni su me tlačili i maltretirali. Budući da je ovaj put vjere tako težak, kako da njime hodam? Tada sam se sjetio nečega što je Svemogući Bog rekao: „Ne gubi hrabrost, ne budi slab i Ja ću ti razjasniti stvari. Put do kraljevstva nije baš jednostavan; ništa nije tako lako! Želiš lako dobivati blagoslove, zar ne? Danas će se svi morati suočiti s mukotrpnim kušnjama. Bez takvih kušnji, vaše srce koje Me voli neće ojačati i nećete posjedovati istinsku ljubav prema Meni. Čak i ako se ove kušnje sastoje samo od nevažnih događaja, svi moraju proći kroz njih; samo će se ozbiljnost kušnje razlikovati od osobe do osobe. (…) Oni koji sudjeluju u Mojoj gorčini sigurno će sudjelovati i u Mojoj slasti. To je Moje obećanje i Moj blagoslov vama” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Kristove izjave na početku. 41. poglavlje.). Božje su me riječi posramile. Nadao sam se da će vjera u Boga biti jednostavna, da ću moći biti spašen bez ikakve patnje, ali to nije stvarnost. Put u kraljevstvo nebesko nije jednostavan, doživljavamo sve vrste ugnjetavanja, iskušenja, muke i patnje. Ali Bog će iskoristiti te zahtjevne situacije da usavrši našu vjeru i ljubav prema Bogu. Pomislio sam na učenike koji su davno slijedili Gospodina Isusa. Nisu čuli toliko istina, ali kad su se suočili s ugnjetavanjem i teškoćama, uspjeli su održati svoju vjeru u Gospodina. Imao sam sreću dočekati Gospodina koji se vratio, čitati istine koje je Bog izrazio u posljednjim danima i pronaći put do punog spasenja. Nisam mogao odustati od istinitog puta samo zbog svoje majke i izgubiti priliku da dobijem istinu i život.

Nakon toga mama je stalno plakala ispred mene i govorila da će prekinuti veze sa mnom ako zadržim vjeru u Svemogućeg Boga te da ćemo se razići. Iskreno rečeno, bilo mi je jako bolno vidjeti je takvu. Nije joj bilo lako odgojiti me. Bila je tako puna ljubavi prema meni, uvijek se starala za mene i bila je vrlo brižna. Već joj je bilo 66 godina i nije bila dobrog zdravlja. Ne samo da nisam bio ljubazan, nego sam joj uzrokovao toliko nevolje. Da se razboli, moja savjest to ne bi mogla podnijeti. Osjećao sam neku slabost i kao da joj doista dugujem. Povjerio sam se svojoj braći i sestrama o svom stanju i pročitali su mi odlomak riječi Svemogućeg Boga: „Zarad istine moraš otrpjeti teškoće, moraš se predati istini, radi istine moraš podnositi poniženje, a da bi zadobio više istine, moraš se podvrgnuti većoj patnji. To je ono što bi trebao učiniti. Ne smiješ odbaciti istinu zarad mirnog obiteljskog života i ne smiješ izgubiti dostojanstvo i integritet u životu zarad trenutnog užitka. Trebao bi težiti svemu što je lijepo i dobro i tragati za smislenijim životnim putem” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Petrova iskustva: njegovo znanje o grdnji i sudu.). Jasno sam znao da su Božje riječi istina i da se trebam odreći svega radi svog traženja, ali su me sputavale emocije. Gledajući majčine suze i tugu, mislio sam da je izdajem kao sin ako dopuštam da bude tako tužna. No, iako me majka odgojila do odrasle dobi, voljela me i pazila na mene te bih prema njoj trebao biti ljubazan i brinuti se o njoj u obiteljskom životu, život mi je zapravo dao Bog i samo me Bog mogao spasiti. Imao sam sreću čuti Božji glas sada, primiti milost od Boga u posljednjim danima i imati ovu priliku za spasenje. Nisam mogao odustati od istinitog puta i izdati Boga zbog obiteljske svađe. Gospodin Isus rekao je i ovo: „Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!” (Lk 14,26).

Poslije sam pročitao još jedan odlomak riječi Svemogućeg Boga. „Svaki korak djela Božjeg koji se događa u ljudima izvana izgleda kao da se radi o interakciji između ljudi, kao da su ljudsko uređenje ili ljudsko miješanje izvor svemu. Ali iza scene svaki korak djela i sve što se događa jest Sotonina oklada pred Bogom koja zahtijeva od ljudi da budu postojani u svojemu svjedočenju o Bogu. Na primjer, kada je Job stavljen na kušnju, Sotona se iza scene kladio s Bogom, a ono što se dogodilo Jobu bilo je ljudsko djelo ili miješanje ljudi. Iza svakog koraka djela koje Bog obavlja u vama nalazi se Sotonina oklada s Bogom – iza svega je toga bitka” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Samo voljeti Boga znači istinski vjerovati u Boga.). Nakon čitanja tog odlomka shvatio sam da je izvana izgledalo kao da me ometa majka, ali iza toga su stajale Sotonine smetnje i manipulacije. Sotona me napadao kroz moje osjećaje i sinovsko poštovanje prema majci da bi me natjerao da izdam Boga i izgubim priliku za spasenje. Toliko sam puta s njom razgovarao o djelu Svemogućeg Boga u posljednjim danima, ali ona to nikad nije tražila niti istraživala. Samo je hvalila status i moć, slušala svećenika i đakone. Sad je bila tako jadna jer joj je nedostajalo razboritosti i slijepo je vjerovala onome što drugi govore. Nije to bilo zbog moje vjere. Ta je spoznaja bila vrlo oslobađajuća i jasno sam vidio koliko je Sotona zao i podao. Božje djelo spašava ljude, ali Sotona pokušava sve kako bi naveo ljude da se udalje od Boga, da ga izdaju. Nisam mogao nasjesti na njegove trikove, nego sam morao biti čvrst u svjedočenju.

Poslije sam otišao u kuću prijatelja iz crkve kako bih podijelio evanđelje, ali ondje je bio svećenik. Ugledavši me, uhvatio me je za obje ruke i ozbiljno mi rekao: „Još propovijedaš Istočnu munju. Ako se ne pokaješ, vodim te na policiju.” I dalje nisam popustio. Zatim je ulagivački rekao: „Planirao sam te obučavati za važnu poziciju. Htio sam da upravljaš svim crkvama u našoj sjevernoj regiji. Nisam mislio da ćeš prijeći u Istočnu munju. Kakvo razočarenje! Ako se sada okreneš, ipak ću razmisliti da te postavim za glavnog đakona. Ako se ne urazumiš, odmah te izbacujem iz crkve i reći ću ostalim župljanima da prekinu veze s tobom. Sav tvoj dosadašnji trud, sve što si učinio bit će uzalud.” Kad je to rekao, pomislio sam: „Nikada prije nije govorio o mom unapređenju, pa zašto bi to učinio sada kada sam prihvatio Božje djelo posljednjih dana? Nije li se Sotona služio svećenikom da me iskuša? Svećenik me htio podmititi statusom da izdam Boga. To je bio Sotonin trik. Ako odustanem od istinitog puta i izdam Boga za položaj, izgubit ću priliku da se spasim i uđem u kraljevstvo nebesko. Tada bi status bio potpuno besmislen i na kraju bih bio izgnat i kažnjen.” Sve sam to rekao svećeniku, što ga je stvarno razljutilo. Ne mogavši opovrgnuti ono što sam rekao, počeo me tjerati: „Odlazi odavde i ne propovijedaj više ovdje ili ću te prijaviti policiji.” Gurao me kroz vrata dok je govorio. Na putu kući pomislio sam: „Ako on kao svećenik ne istražuje nešto tako važno kao što je Gospodinov povratak i predvodi u osuđivanju i obuzdavanju vjernika, čak prijeti da će me dati uhapsiti, on ne može biti pravi vjernik.” Poslije kad je moja majka vidjela koliko smo čvrsti u vjeri, prestala nam se suprotstavljati i rekla nam je da je sve to radila jer joj je stariji đakon tako naložio. Bio sam bijesan. Sjetio sam se kako je Gospodin osudio farizeje: „Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli. (…) Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe” (Mt 23,13, 15). Tu je i odlomak riječi Svemogućeg Boga. „Ima onih koji čitaju Bibliju u velebnim crkvama i recitiraju po čitav dan, a ipak nitko među njima ne razumije svrhu Božjeg djela. Nijedan od njih nije u stanju spoznati Boga; još se manje bilo tko među njima može uskladiti s voljom Božjom. Svi su oni bezvrijedni, podli ljudi i svaki svisoka drži predavanja o Bogu. Oni se namjerno protive Bogu čak i kad nose Njegov stijeg. Pozivajući se na vjeru u Boga, oni i dalje jedu ljudsko tijelo i piju ljudsku krv. Svi takvi ljudi su đavli koji proždiru čovjekovu dušu, glavni demoni koji namjerno podmeću nogu onima koji pokušavaju stupiti na pravi put i kamen spoticanja koji sputava one koji tragaju za Bogom. Možda se čini da su ‚zdravog ustrojstva’, ali kako njihovi sljedbenici znaju da su oni ništa drugo do antikristi koji navode ljude da se protive Bogu? Kako njihovi sljedbenici mogu znati da su živi đavli posvećeni proždiranju ljudskih duša?” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Svi oni koji ne poznaju Boga oni su koji se Bogu protive.). Vidio sam iz otkrivenja Božjih riječi da su današnji vođe u religijskom svijetu baš poput farizeja. Oni su antikristi koji mrze istinu i Boga smatraju svojim neprijateljem. Prije su farizeji mahnito izmišljali svakakve glasine, osudili Gospodina Isusa i sprječavali vjernike da Ga slijede. To su činili kako bi mogli zadržati svoj status i izvor prihoda. Sada vođe u religijskom svijetu vide da je sve što Svemogući Bog izražava istina i čim je pravi vjernici pročitaju, prepoznaju Božji glas. U strahu su da će svi slijediti Boga i prestati im se dodvoravati i podržavati ih. Neće oklijevati pogrešno tumačiti Sveto pismo samo kako bi zaštitili svoj status i živote te šire zablude govoreći da su sve vijesti o Gospodinovu dolasku lažne, da je svako propovijedanje Boga koji se utjelovio lažno, tako da vjernici ne bi slušali one koji propovijedaju Gospodinov dolazak, vjerovali im ili bili u kontaktu s njima. Čim netko prihvati Božje novo djelo, čine sve što je u njihovoj moći da ga zaustave, čak i predaju one koji dijele evanđelje sotonskom režimu. Ti vjerski vođe ne samo da neće osobno dočekati Gospodina, već i drže vjernike pod čvrstom kontrolom u svojim rukama da bi ih svi slijedili u odupiranju Bogu, upadanju u katastrofu i doživljavanju kazne. Tako su zlokobni i zlonamjerni. Oni su antikristi posljednjih dana koje je Bog razotkrio i zaslužuju Božje prokletstvo! Nakon toga, ma kako me maltretirali i ometali, ostao sam jak u svojoj vjeri i nastavio dijeliti evanđelje.

Cijelo to vrijeme sprječavali su me u vjeri, ali sam mogao osjetiti Božju ljubav. Božje su me riječi vodile i dopustile da nebrojeno puta nadvladam Sotonina iskušenja i smetnje. Također sam jasno vidio da su svećenici i đakoni, ti vjerski vođe, antikristi protiv Boga, da su kamen spoticanja koji sprečava ljude da uđu u kraljevstvo. Odbio sam ih iz srca, čvrst u svojoj vjeri da slijedim Svemogućeg Boga. Hvala Bogu!