Rođen sam u zabačenom planinskom selu, u obitelji u kojoj se nekoliko naraštaja bavilo poljoprivredom. Dok sam bio u školi, majka me često poticala: „Naša se obitelj nema na što osloniti. Ako želiš promijeniti svoju sudbinu, možeš se osloniti samo na sebe. Tvoja jedina nada je da budeš dobar u školi.” Ozbiljno sam shvatio njezine riječi, istinski se nadajući da ću se jednog dana „istaknuti od ostalih i donijeti čast svojim precima”. Ali nakon što sam maturirao, ne samo da nisam mogao pronaći stabilno zaposlenje, već su mi se roditelji ozbiljno razboljeli. Potrošili smo svu obiteljsku ušteđevinu i potom posudili novac od rodbine. Budući da im nisam vratio novac na vrijeme, vlastita teta me iza leđa nazivala vampirom. Bacio sam se na zarađivanje novca kako na mene ne bi gledali svisoka, ali oskudni uvjeti naše obitelji i prijezir naše rodbine učinili su me prilično depresivnim. Mnogo sam plakao u tajnosti. Baš kada sam se osjećao bijedno i bespomoćno, u lipnju 2013. prijatelj je sa mnom podijelio evanđelje Svemogućeg Boga o posljednjim danima. Čitanjem Božje riječi i okupljanjem s braćom i sestrama naučio sam da je čovjeka stvorio Bog te da su naši životi u Njegovim rukama. Također sam naučio da je život toliko bolan jer su ljudi izgubili Božju zaštitu nakon što ih je Sotona iskvario, a Bog se utjelovio i izražava istine u posljednjim danima da bi spasio čovječanstvo od Sotonine iskvarenosti i zla. Nakon što sam saznao za Božju volju da spasi čovječanstvo, postao sam zaista angažiran na okupljanjima i mnogo sam čitao Božje riječi. Isto tako, prilično sam brzo počeo ispunjavati dužnost u crkvi.

Nakon nekoliko mjeseci braća i sestre vidjeli su koliko sam entuzijastičan i koliko želim tragati za istinom, pa su preporučili da se obučim za vođu skupine. Udružio sam se s bratom Lijem Zhengom u vođenju nekoliko skupina okupljanja. U to sam vrijeme imao posao, pa je Li Zheng odlazio na okupljanja preko dana koja su bila malo dalje, a ja sam odlazio na večernja okupljanja. Tako smo se mogli dobro rasporediti. Do kraja godine nedostajalo nam je osoba za obavljanje općih poslova. Zato su Li Zhenga odredili da obavlja taj posao, a mene su privremeno zadužili za te skupine. Znao sam da se za to doista moram osloniti na Boga. Ali istovremeno sam osjećao kao da sam u teškoj situaciji. Ako uložim sve svoje vrijeme i energiju u svoju dužnost, ne bih imao dovoljno vremena za posao. Moja tvrtka zadala mi je prodajni cilj od 1 milijuna juana do kraja godine, a ako ga premašim, mogao bih dobiti veći bonus na kraju godine. Mislio sam da ako ostvarim taj cilj, onda ne samo da ću moći otplatiti dugove, već bih mogao i uštedjeti nešto novca, a moji prijatelji i rodbina ne bi me gledali svisoka. Mislio sam prvo uzeti taj novac u ruke, a onda se više posvetiti svojoj dužnosti. Moj nadređeni na poslu htio je da navečer radim prekovremeno kako bih ostvario taj cilj, stoga bih radio duže i uzeo slobodno za okupljanja. Ali nadređeni mi je prestao odobravati zahtjeve za slobodno vrijeme i htio je da više radim prekovremeno. Zbog toga sam mnogo kasnio na okupljanja. Ostali su me podsjećali da se trebam pojaviti ranije, a ja bih im samo nevoljko klimnuo glavom. Nedugo nakon dobio sam potpisanu narudžbu od 500.000 juana i tog sam mjeseca zaradio više od 7000 juana, što mi je samo nahranilo želju za još više novca. Pomislio sam da je taj novac stigao vrlo brzo i da sam već prešao više od polovice do svoga cilja. Ako pet od mojih deset klijenata potpiše narudžbu, to bi za mene bio priličan profit. A onda, ako dobijem više velikih klijenata, možda bih si čak za nekoliko godina mogao kupiti kuću i auto. Onda bih se mogao vratiti u slavi i seljani bi mi se divili. I tako sam bezglavo uronio u svoj san da zaradim mnogo novca. Često sam navečer radio prekovremeno. Ponekad bih se sjetio braće i sestara koji me čekaju na okupljanjima i osjećao bih se pomalo krivim, ali bilo je prekasno kad bih završio s poslom. Morao sam ići kući. Kad bih došao doma, bio sam potpuno istrošen. Nisam imao energije za čitanje Božjih riječi, stoga sam smjesta išao spavati. Nekad sam se budio jako kasno, pa bih samo malo prelistao Božje riječi i zatim otišao na posao. Nisam znao što bih rekao dok sam se molio. Živeći u takvom stanju, postajao sam sve nemarniji u svojoj dužnosti. Neki od pridošlica u mojem krugu odgovornosti hitno su trebali pojenje, stoga su umjesto mene na okupljanja pridošlica odlazili moji braća i sestre. Međutim, svi su imali svoje vlastite dužnosti i ponekad nisu mogli preuzeti i to, što je utjecalo na učinkovitost pojenja. Poslije su vođa i ostali podijelili sa mnom to da svoju dužnost trebam staviti na prvo mjesto. Podsjetili su me na to da bi obavljanje okupljanja samo reda radi i moja neodgovornost u mojoj dužnosti ugrozili napredak u životu pridošlica. Pomalo sam se bojao čuti ih kako to govore. Ako se nove vjernike ne napoji na vrijeme, mogli bi biti zavedeni lažima i odustati. A time bih činio zlo. Znao sam da tako ne mogu nastaviti, ali morao sam se moliti i odmah pokajati.

Nakon toga sam otišao provjeriti kako su te skupine. Bilo mi je jasno da, kao rezultat toga što nisam provodio djelo, problemi i teškoće pridošlica nisu bili razriješeni na vrijeme. Zato su bili u lošem stanju, a neki od njih čak nisu redovito ni prisustvovali okupljanjima. Osjećao sam se zaista krivim kad sam vidio kakvo je stanje. Sve više i više novih vjernika se pridruživalo vjeri i pod hitno su trebali pojenje i podršku te pomoć u uspostavljanju temelja na istinitom putu. Osjećao sam da trebam dati otkaz na poslu i potpuno se posvetiti svojoj dužnosti. Ali šef mi je na poslu dodjeljivao neke dobre projekte, a nadglednik je rekao da mi želi pomoći pronaći još klijenata. Kad sam kolegama rekao da razmišljam o otkazu, rekli su: „Na više si od pola puta do svog prodajnog cilja, znači možeš ga premašiti do kraja godine. Bilo bi šteta da sad odustaneš.” Kad sam čuo to što su rekli, i ja sam osjećao da bi to bila šteta i htio sam izdržati do kraja godine, a onda dati ostavku. Ali crkveni rad pod hitno je trebao ljude koji će ga obavljati. Da se samo usmjerim na svoj posao i zarađivanje novca i da se potpuno ne posvetim radu u crkvi, to bi bilo sebično. To je za mene bila prava dilema. Tada sam bio vrlo neodlučan. Molio sam se Bogu i pitao Ga da me prosvijetli i vodi.

Zatim sam jednoga dana dok sam slušao hvalospjeve Božjih riječi, čuo ovo: „Upravo je sada svaki dan koji proživite ključan i od najveće važnosti za vaše odredište i vašu sudbinu, stoga morate čuvati sve što danas imate i cijeniti svaku minutu koja prolazi. Morate izdvojiti što više vremena kako biste si priuštili najveće dobitke da ne biste proživjeli ovaj život uzalud” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Komu si odan?). „Probudite se, braćo! Probudite se, sestre! Moj dan neće biti odložen; vrijeme je život, a ponovo ugrabiti vrijeme znači spasiti život! To vrijeme nije daleko! Ako padnete na prijemnom ispitu za fakultet, možete naučiti i da na njega ponovo izađete koliko god puta želite. Međutim, Moj dan ne trpi dalje odlaganje. Upamtite! Upamtite! Podstičem vas ovim dobrim riječima. Kraj svijeta odvija se pred vašim rođenim očima i velike nesreće munjevito se približavaju. Što je važnije: vaš život ili vaš san, vaša hrana, piće i odjeća? Došao je čas kada treba dobro odmjeriti ove stvari” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Kristove izjave na početku. 30. poglavlje.). Ovi hvalospjevi Božjih riječi zaista su me se dojmili. Božje djelo posljednjih dana je djelo zaključivanja doba. Bog određuje ishod svake osobe i svi slijede svoju vrstu. Kasnije će svi biti ili spašeni i zaštićeni ili će potonuti u propast. To je određeno načinom na koji sada tragamo za istinom. Ovo je ključno vrijeme u kojem se odlučuje naš ishod i sudbina. Upravo se događaju katastrofe jedna za drugom. Sve je više potresa, poplava i suša. Ne znamo kada će Božje djelo doći do svog konačnog kraja. Znao sam da ako ne iskoristim svoje vrijeme zaista tragajući za istinom te nastavim težiti novcu i lakom životu nevjernika, to će upropastiti moju priliku da steknem istinu i spasenje. Razmišljao sam o Lotovoj ženi. Žudjela je za njihovim obiteljskim imetkom. Anđeli su ih vodili van grada i rekli im da se ne obazru, ali ona jest, pa se pretvorila u stup soli, obilježje srama. Bio sam poput Lotove žene. Žudio sam za bogatstvom i težio za svjetovnim zadovoljstvima, stavio sam ruku na plug i obazreo se. Bio sam tako glup i slijep! Razmišljao sam o tome kako sam ranije tumarao svijetom, u velikom dugu i bez izlaza. Božje spasenje došlo je do mene i izbavilo me iz patnje. Dalo mi je priliku da težim za istini i spasenju. Uživao sam u Božjoj ljubavi, ali nisam imao želje da se odužim. Zapustio sam svoju dužnosti, bio sam neodgovoran prema njoj. Zaista nisam imao savjest i to je Bogu bilo odbojno. Nisam se tvrdoglavo mogao držati krivoga puta, ali morao sam pustiti svoje osobne interese, tragati za istinom i dobro obavljati svoju dužnost.

Poslije toga sam počeo razmišljati o tome zašto nisam mogao pustiti posao i novac. Koji je bio uzrok toga? Onda sam jednoga dana pročitao neke Božje riječi. „Sotona koristi slavu i dobitak da bi upravljao čovjekovim mislima, sve dok slava i dobitak ne postanu jedino na što ljudi misle. Oni se bore za slavu i dobitak, muče se zarad slave i dobitka, trpe poniženja zbog slave i dobitka, žrtvuju sve što imaju za slavu i dobitak i svaki će sud ili odluku donijeti u cilju stjecanja slave i dobitka. Tako Sotona ljude vezuje nevidljivim okovima, a oni nemaju ni snage ni hrabrosti da ih zbace. Nesvjesno vuku te okove za sobom i uvijek s teškom mukom napreduju dalje. Radi te slave i dobitka ljudi se klone Boga, izdaju Ga i postaju sve zlobniji. Tako se, dakle, usred Sotonine slave i dobitka uništava generacija za generacijom” (Riječ. Svezak 2.: O spoznaji Boga. Sâm Bog, jedinstveni VI.). „‚Sve se vrti oko novca’ filozofija je Sotone. Ona prevladava u cijelom čovječanstvu, u svakom ljudskom društvu; moglo bi se reći da je to trend. Razlog se krije u činjenici da je ova fraza usađena u srce svakog čovjeka, koju u početku nije prihvaćao, ali se onda prešutno složio s njom, kad je došao u dodir sa stvarnim životom i počeo osjećati kako su te riječi zapravo istinite. Nije li ovo proces kojim Sotona kvari ljude? Možda ovu izreku ne razumiju svi ljudi u istoj mjeri, ali je zato svi na različitim razinama tumače i njenu istinitost priznaju temeljem onog što se oko njih događalo i temeljem vlastitih iskustava. Zar nije tako? Bez obzira na to koliko netko ima iskustva u vezi s ovom izrekom, kakav negativan učinak ona može imati na čovjekovo srce? Nešto se otkriva u naravi svih ljudi na ovom svijetu, uključujući tu i svakog od vas. Što je to? To je obožavanje novca. Je li ovo teško ukloniti iz nečijeg srca? Jako je teško! Čini se kako Sotonino kvarenje čovjeka doista duboko seže! Sotona novcem iskušava ljude i kvari ih pa oni počinju obožavati novac i cijeniti materijalne stvari. A kako se ovo obožavanje novca ogleda kod ljudi? Čini li vam se da bez novca ne biste mogli opstati u ovom svijetu, da bi vam čak i jedan jedini dan bez novca bio nemoguć? Status ljudi, kao i poštovanje koje uživaju, temelji se na tome koliko novca imaju. Siromašni poginju glave od srama, dok bogati uživaju u svom povlaštenom statusu. Drže glavu visoko i ponosno, govore glasno i žive bahato. Što ova izreka i ovaj trend donose ljudima? Nije li istina da se mnogi ljudi žrtvuju u potrazi za novcem? Zar se mnogi ljudi ne odriču svog dostojanstva i integriteta kako bi stekli što više novca? Zar mnogi, novca radi, ne ostaju bez prilike vršiti svoju dužnost i slijediti Boga? Nije li gubitak prilike za dobivanje istine i spasenje najveći od svih gubitaka za ljude? Nije li Sotona dovoljno zao da ovu metodu i ovu izreku iskoristi kako bi čovjeka do te mjere iskvario? Nije li sve ovo podli trik?” (Riječ. Svezak 2.: O spoznaji Boga. Sâm Bog, jedinstveni V.). Božje riječi otkrivaju korijen čežnje za novcem i slavom. Odmalena sam mislio da su sotonske filozofije poput „novac pokreće svijet” i „istakni se od ostalih i donesi čast svojim precima” riječi po kojima treba živjeti. Mislio sam da ako imajus novac ljudi mogu govoriti samopouzdano i dostojanstveno, da mogu biti ponosni, ugledni i poštovani. Mislio sam da je to jedini način da imam vrijedan i častan život. Osobito kad je moja obitelj bila hladna prema meni, radio sam više prekovremeno da bih zaradio više novca, nadajući se da ću jednoga dana gospodariti nad njima. Nakon što sam primio vjeru, znao sam da trebam prisustvovati na većem broju okupljanja i obavljati svoju dužnost kako bih naučio istinu i napredovao u životu. Ali nisam mogao pustiti svoju težnju za novcem i statusom. Kad bi došlo do sukoba između moje dužnosti i mojeg posla, na prvo sam mjesto stavljao novac, a svoju sam dužnost olako shvaćao. Osobito kad mi je na poslu išlo dobro i kad sam zarađivao malo više novca, ta je želja postajala sve veća. Bio sam potpuno usredotočen na to da prikupim više klijenata i dobijem veći broj narudžbi kako bih zaradio više novca, u potpunosti zanemarujući crkveni rad. To je značilo da neki pridošlice nisu bili na vrijeme napojeni, pa su gotovo odustali, a pojenje je ozbiljno kasnilo. Tada sam uvidio da me život prema ovim sotonskim filozofijama činio sve sebičnijim i pohlepnijim i da sam samo mislio na svoju korist. Uživao sam toliko Božjeg pojenja i hrane, ali Mu nisam uzvratio ispunjavajući svoju dužnosti. Nisam imao razuma ni savjesti! Ime i status Sotonina su sredstva kojima odvlači ljude u pakao, to su njegova lukavstva. Odvlačio je moje srce sve dalje i dalje od Boga, do te mjere da sam sve radio samo reda radi, čak i u molitvi i čitanju Božjih riječi. Da se to nastavilo, ne bih zadobio istinu i izgubio bih svoju priliku da me Bog spasi.

Kasnije sam čuo još jedan hvalospjev Božjih riječi: „Izgubi priliku i zauvijek ćeš žaliti zbog toga”. „Trebate postati obzirni prema bremenu Božjem ovdje i sada; ne smijete čekati da Bog Svoju pravednu narav otkrije cijelom ljudskom rodu da biste postali obzirni prema bremenu Božjem. Zar tada ne bi bilo prekasno? Sada je dobra prilika za usavršenje od Boga. Ako dozvolite da vam ova prilika izmakne, žalit ćete za tim do kraja svojeg života, baš kao što Mojsije nije mogao ući u dobru kanaansku zemlju, za čim je žalio do kraja života i umro kajući se. Nakon što Bog svim narodima otkrije Svoju pravednu narav, bit ćeš ispunjen žaljenjem. Čak i ako te Bog ne izgrdi, grdit ćeš sam sebe zbog vlastitog kajanja. Sadašnjost pruža najbolju priliku da se postigne savršenstvo; sada je izrazito dobar trenutak. Ako ne tražiš iskreno da te Bog usavrši, kada Njegovo djelo bude dovršeno, bit će prekasno – i propustit ćeš priliku. Koliko god da su velike tvoje težnje, ako Bog više ne obavlja djelo, nećeš moći postići savršenstvo bez obzira na trud koji ulažeš” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Budi obziran prema Božjim namjerama kako bi postigao savršenstvo.). Kroz Njegove riječi mogao sam osjetiti Božja očekivanja od nas. On se nada da ćemo moći cijeniti ovo dragocjeno vrijeme, da ćemo tragati za istinom, ispunjavati svoju dužnost i primiti Njegovo spasenje. Ovo je dragocjena prilika da težimo da nas Bog usavrši i ključno vrijeme da ispunimo dužnost. U ispunjavanju dužnosti, primjenjivanjem traganja za istinom da riješimo razne probleme, možemo naučiti mnogo istina i brže napredovati u životu. Da nisam iskoristio priliku da se dobro obučavam, nego nastavio trčati za novcem, ja bih ostao bez ičega kad se Božje djelo zaključi. Nikakvo kajanje ne bi bilo od koristi. Zapravo, u životu biste trebali biti zadovoljni s hranom i skloništem. Ako zanemarujete svoju dužnost da biste zaradili mnogo novca, to će na kraju naštetiti vašem životu, izgubit ćete nevjerojatnu priliku da zadobijete istinu i da vas Bog usavrši. To bi bilo vrlo glupo!

Pročitao sam još jedan odlomak Božjih riječi. „Za nekog tko je normalan i teži ljubavi prema Bogu, ulazak u kraljevstvo kako bi postao jedan od Božjih izabranika je tvoja prava budućnost i život od najveće vrijednosti i značaja; nitko nije blaženiji od vas. Zašto ovo govorim? Zato što oni koji ne vjeruju u Boga žive za tijelo i žive za Sotonu, ali vi danas živite za Boga i živite kako biste slijedili volju Božju. Zato kažem da su vaši životi od najvećeg značaja. Samo ova skupina ljudi koju je Bog izabrao može živjeti životom od najvećeg značaja; nitko drugi na zemlji nije u stanju živjeti život od takve vrijednosti i smisla” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Spoznaj najnovije Božje djelo i slijedi Njegove stope.). Za mene je čitanje ovih Božjih riječi bilo nekako uzbudljivo. Traganje za istinom i upoznavanje Boga jedini je put do zaista smislenog života. Prije sam uvijek živio prema sotonskim filozofijama, misleći da će mi se zbog novca i statusa svi diviti i da bi to bio smislen život. Ali to je sve bilo pogrešno. Bez vjere, bez zadobivanja istine i života, ljudi ne mogu ništa istinski razumjeti. Čak ne znaju ni odakle su oni sami došli i zaista ne znaju da Bog gospodari nad sudbinama čovječanstva. Teško rade samo radi statusa i novca, pritom ne razmišljajući da odustanu, bez obzira koliko patili. Suđeno im je da umru u katastrofama kad dođu. Njihov će novac onda biti beskoristan! Tako je tužno kad vam Sotona cijeli život čini zlo i poigrava se vama. Ali imati vjeru i tragati za istinom je drugačije. Nemamo toliko materijalne zadovoljštine, ali kad učimo istine, stječemo uvid u neke stvari i kad nas novac prestane ne mamiti i vezati, onda možemo zadobiti spokoj i prosvjetljenje. Job je imao toliko mnogo obiteljskog imetka, ali nije pronalazio zadovoljstvo u tome. Bio je usmjeren na poznavanje Božjeg zakona u svemu, na strah od Boga i klonjenje od zla. Kad su ga zadesile kušnje, bio je sposoban ne prigovarati i biti čvrst u svom svjedočenju. Stekao je Božje odobravanje i na kraju mu se Bog pojavio. Jobov život imao je smisla i vrijednosti. Kad sam tako promislio o tome, napisao sam svoje pismo ostavke. Vidjevši da sam odlučan u tome, šef me nije pokušavao uvjeriti da ostanem. Moja je ostavka prošla glatko. Onog trenutka kad sam odšetao iz tvrtke, osjećao sam se toliko opuštenim, toliko slobodnim.

Nakon toga sam se stvarno bacio na svoju dužnost i radio na pojenju pridošlica složno s drugom braćom i sestrama. Nedugo nakon novi su vjernici entuzijastično dolazili na okupljanja, a crkveni život je postajao bolji. Tako sam se spokojno osjećao! Bogu hvala!