Mnogi ljudi misle da je, nakon što je Gospodin Isus bio pribijen na križ i uskrsnuo od mrtvih, On je već postao slavno duhovno tijelo i uzašao na nebo; stoga, kad se Gospodin vrati, trebao bi se pojaviti i djelovati u Svom uskrslom duhovnom tijelu. Oni onda pitaju: Zašto se Bog mora ponovno utjeloviti kao Sin čovječji da bi izvršio djelo suda u posljednjim danima? Svi znamo da se u Doba milosti Gospodin Isus pojavio i djelovao utjelovivši se kao Sin čovječji da bi bio u interakciji s ljudima, da bi živio zajedno s njima i da bi izrazio istinu kako bi ih vodio. Na kraju je pribijen na križ da bi preuzeo grijehe čovječanstva, kao žrtva za grijeh ljudi. Najbolji način da se Bog pojavi, izvrši djelo otkupljenja i posluži kao žrtva za grijeh bio je da se utjelovi; ne samo da je Sotona bio posramljen, nego je i Bog zadobio slavu. Jasno je da je Božji izbor da djeluje kao utjelovljenje bio u potpunosti temeljen na potrebama djela; On nije odredio način Svoje pojave prema ljudskim predodžbama i uobraziljama. Zašto se onda Bog mora ponovno utjeloviti da bi izvršio djelo suda u posljednjim danima? To se također temelji na potrebama iskvarenog čovječanstva; iskvareno čovječanstvo treba spasenje utjelovljenog Boga. Božje djelo spasenja ljudi nije tako jednostavno kao što ljudi zamišljaju – nije to baš tako da je dovoljno samo da On u potpunosti izrazi istinu, pa da onda ljudi sami čitaju Božje riječi, okupljaju se radi razgovora u zajedništvu te provode Božje riječi u djelo i doživljavaju ih. To ne bi postiglo nikakve rezultate. Postoji praktičan proces za svaku etapu Božjeg djela, koji uključuje mnoge pojedinosti. Posebno, Božje djelo suda za pročišćenje ljudi u posljednjim danima zahtijeva dugotrajnu interakciju s ljudima; unutar toga, On ciljano izražava istinu da bi sudio ljudima i razotkrivao ih prema različitim iskvarenim stanjima te buntovništvu i otporu koje otkrivaju. Također zahtijeva da ljudi dožive različite kušnje i oplemenjivanja, koja ih razotkrivaju. To zahtijeva da se Bog utjelovi i živi među ljudima kako bi izvršio Svoje djelo. Stoga, utjelovljeni Bog mora imati normalnu ljudskost. To Mu olakšava interakciju s ljudima, i ljudi mogu živjeti u slobodi i oslobođenju pred Bogom, bez ikakvih ograničenja, govoreći slobodno i ponašajući se prirodno kao što to čine u interakciji s drugim ljudima. To Bogu olakšava izražavanje istine kako bi pročistio i spasio ljude. Kad bi se pojavio kao duhovno tijelo, ne bi bilo lako biti u interakciji s ljudima. Razmislite: Kad bi se Božje duhovno tijelo iznenada pojavilo pred ljudima, kako bi se oni osjećali? Bili bi prestravljeni i u panici. Interakcija s Duhom Božjim jednom ili dvaput ostavila bi ljude u stalnom strahu – plašili bi se ne znajući kad bi Bog mogao doći i ne bi znali kako se suočiti s Bogom. Pa recite mi, bi li djelo spasenja ljudi postiglo rezultate kad bi ga Bog došao obavljati kao duhovno tijelo? Ne bi. Kad bi im srca drhtala od straha i bila puna strepnje, obrambenog stava i izbjegavanja, ne bi mogli otvoriti svoja srca Bogu. Kako bi onda Bog mogao izraziti istinu da spasi ljude? Nadalje, pred Njegovim duhovnim tijelom, ljudi ne bi imali nikakve predodžbe; samo bi drhtali od straha, ne usuđujući se pokazati ni najmanje buntovništvo ili otpor. Još manje bi se usuđivali postupati prema vlastitoj volji. U tom slučaju, ljudske bi iskvarene naravi bile skrivene i ne bi mogle biti pročišćene. To dokazuje da Božje djelovanje kao duhovnog tijela ne pogoduje spasenju ljudi. Međutim, kad se Bog utjelovi kao obična osoba, lakše Mu je obavljati Svoje djelo. Kad ljudi vide da je Krist obična osoba, lakše im je približiti se Bogu i otvoriti Mu svoje srce. A kad Bog izražava riječi da bi razotkrio ljude, lakše im je i prihvatiti. Dakle, kad bi se Bog utjelovio kao izuzetna ličnost ili slavna osoba, bi li se taj rezultat mogao postići? Ljudi bi osjećali da im je Bog nedostižan i stvorila bi se udaljenost između njih i Boga. Ali ako se Bog utjelovi kao obična osoba, ljudi se mogu približiti Bogu, govoriti iz srca, i kakve god iskvarene naravi imali, mogu se otkriti. To također olakšava razotkrivanje bilo kakvih predodžbi i uobrazilja koje imaju. Na taj je način Bogu prikladno i lako razotkriti ljude i suditi im. Stoga se u Svom djelu posljednjih dana Bog mora utjeloviti kao obična osoba. Izgled ovog tijela ne može biti previše izuzetan. Samo na taj način ljudi će biti voljni stupiti u interakciju s Bogom kao što to čine s običnom osobom. Bit će slobodni i oslobođeni u svom govoru i postupcima, i moći će jednostavno i otvoreno govoriti Bogu iz srca. Štoviše, pred utjelovljenim Bogom, ljudsko buntovništvo i iskvarenost također se mogu prirodno otkriti. Kroz Božji sud, razotkrivanje i orezivanje, ljudi će biti voljni pokajati se pred Bogom, izraziti Mu svoju odlučnost i predati svoje srce praktičnom Bogu. Jednom kad ljudi u potpunosti shvate istinu, moći će se u svom srcu pokoriti praktičnom Bogu i štovati praktičnog Boga. Oni koji zadobiju istinu moći će postići da budu jednog uma s praktičnim Bogom, ljubiti Boga do krajnosti i pokoravati se do smrti. Na taj način, utjelovljeni Bog može upotpuniti i zadobiti jednu skupinu ljudi. Baš kao što Svemogući Bog kaže: „Kad djeluje u tijelu, Bog zapravo vodi borbu protiv Sotone u tijelu. Dok djeluje u tijelu, Svoje djelo obavlja u duhovnom svijetu, a cjelokupno Svoje djelo u duhovnom svijetu čini stvarnim na zemlji. Onaj koji pritom biva osvojen jest čovjek, čovjek koji je buntovan prema Njemu, dok onaj koji je poražen predstavlja oličenje Sotone (naravno, i to je čovjek), koji je Njegov neprijatelj, a i onaj koji naposljetku biva spašen također je čovjek. Upravo je stoga još nužnije da Bog postane ljudskim bićem s vanjskom ljuskom stvorenog bića kako bi mogao voditi stvarnu borbu sa Sotonom, osvojiti čovjeka koji je buntovan prema Njemu i ima istu vanjsku ljusku kao On te spasiti čovjeka, koji je načinjen od iste vanjske ljuske kao i On i kojeg je Sotona povrijedio. Njegov je neprijatelj čovjek, predmet Njegova osvajanja je čovjek i predmet Njegova spasenja je čovjek, kojeg je On stvorio. Stoga On mora postati ljudskim bićem, što uvelike olakšava Njegovo djelo. On može pobijediti Sotonu i osvojiti ljudski rod a još više može spasiti čovječanstvo” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Iskvareni ljudski rod ima veću potrebu za spasenjem od strane utjelovljenog Boga.). „Za iskvarene ljude, samo djelo koje daje precizne riječi i jasne ciljeve kojima treba težiti te ono koje se može vidjeti i dodirnuti, najvrjednija je vrsta djela. Čovjekovom ukusu odgovaraju samo realistično djelo i pravovremeno usmjeravanje, a samo praktično djelo čovjeka može spasiti od njegove iskvarene i izopačene naravi. To može postići samo utjelovljeni Bog; samo utjelovljeni Bog može spasiti čovjeka od njegove stare iskvarene i izopačene naravi. Iako Duh predstavlja inherentnu Božju bit, djelo poput ovoga može obaviti samo Njegovo tijelo. Kad bi Duh djelovao samostalno, Njegovo djelo ne bi moglo biti djelotvorno – to je očita istina. Većina ljudi su zbog tog tijela postali Božji neprijatelji. Međutim, kad to tijelo dovrši Svoje djelo, oni koji Mu se protive ne samo da više neće biti Njegovi neprijatelji, nego će, naprotiv, postati Njegovi svjedoci. Postat će svjedoci koje je On osvojio, svjedoci koji su u skladu s Njim i neodvojivi od Njega. On će učiniti da čovjek spozna važnost koju djelo tijela ima za čovjeka, a čovjek će spoznati važnost tog tijela za smisao vlastitog postojanja, spoznat će Njegovu praktičnu vrijednost u pogledu napretka čovjekova života a još više će spoznati da će to tijelo neočekivano postati živo vrelo života od kojeg se čovjek neće moći rastati” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Iskvareni ljudski rod ima veću potrebu za spasenjem od strane utjelovljenog Boga.). „Stoga je iskvarenom ljudskom rodu još potrebnije spasenje utjelovljenog Boga i još mu je potrebnije izravno djelovanje utjelovljenog Boga. Ljudskom rodu je utjelovljeni Bog potreban da mu bude pastir, da ga podržava, poji i hrani, sudi mu i grdi ga, a treba mu i još milosti i veće iskupljenje od utjelovljenog Boga. Samo utjelovljeni Bog može biti čovjekov pouzdanik, čovjekov pastir, čovjekov spreman pomoćnik; a u svemu tome se ogleda nužnost utjelovljenja, kako danas, tako i u prošlim vremenima” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Iskvareni ljudski rod ima veću potrebu za spasenjem od strane utjelovljenog Boga.).