Odmalena je na mene utjecalo društvo. Volio sam slijediti druge u svemu što sam radio. Ljudi oko mene bili su kršćani, pa sam i ja bio. Ali kad sam poželio doznati i potražiti više informacija o Bogu, počeo sam si postavljati određena pitanja: zašto vjerujemo u Boga? Kako možemo spoznati Boga? U ovom svijetu tame i zla, gdje je doista istina? Zašto se ljudi u životu suočavaju s nedaćama? Ta su mi pitanja bila poput niza zagonetki, ali nisam uspio pronaći odgovore. Srećom, nakon što sam prihvatio evanđelje Svemogućeg Boga o posljednjim danima, na sva sam ta zbunjujuća pitanja pronašao odgovore u riječima Svemogućeg Boga. Naučio sam da u vjeri ljudi mogu spoznati Boga tako što doživljavaju Božje riječi i djela. Naučio sam i da u posljednjim danima Bog pomoću suda, kušnji i pročišćenja usavršava ljude i čisti ih od iskvarenosti. Stoga sam se molio da me snađu kušnje. Čak sam poželio i da sam rođen u Kini kako bih mogao doživjeti represiju poput moje kineske braće i sestara, svjedočiti i doživjeti da me Bog učini pobjednikom. Nakon što sam to spoznao, ubrzo mi se nešto dogodilo.

Zbog pandemije je propala tvrtka za koju sam radio, pa sam ostao bez posla. Pokušao sam pronaći posao u brojnim drugim tvrtkama, ali nisu me pozvali ni na razgovor. Kako je vrijeme prolazilo, situacija je bila sve gora. Nisam imao prihoda ni novca da kupim hranu. Nisam znao što da radim. Prije toga sam išao na internet i čitao riječi Svemogućeg Boga, gledao crkvena videa i ispunjavao svoju dužnost nakon posla. To mi je bilo najvažnije. Smatrao sam da je to izvrstan način za prakticiranje vjere. Ali kad su stvari krenule po zlu, pomislio sam da će se, zato što vjerujem u Boga, On pobrinuti za mene i pomoći mi. I molio sam se Bogu da mi da posao. Budući da sam bio vjernik, mislio sam da će mi Bog dati sve što tražim, ali Bog to nije učinio. Osjećao sam određenu slabost i zbunjenost. Svakodnevno sam čitao riječi Božje i molio se, pa zašto mi onda Bog nije pomogao kad sam patio? Kad sam o tome razmišljao, sjetio sam se Joba. Kad je izgubio svu svoju imovinu, i dalje je bio postojan u svojem svjedočenju. Job je vjerovao da je Bog odredio sve, i dobro i loše, i nikad se nije žalio. Zahvaljivao je Bogu na materijalnim blagoslovima, a kad mu ih je Bog oduzeo, i dalje je slavio ime Boga Jahve. Razmišljajući o Jobovoj vjeri i molitvama, shvatio sam koliko je moja vjera beznačajna i neusporediva s Jobovom. Znao sam da trebam slijediti Jobov primjer i pokoriti se Božjoj vladavini i uređenjima poput njega. Ali razmišljajući o tome da možda neću imati dovoljno za jesti, nisam znao što da radim. Svemogućeg Boga prihvatio sam prije samo tri mjeseca, pa još nisam shvaćao velik dio istine. Potrošio sam sav mobilni podatkovni promet, pa nisam prisustvovao okupljanjima na mreži. Mogao sam samo moliti Boga: „Bože, u Tvojim je rukama hoću li umrijeti od gladi ili ne. Čak i ako umrem, pokorit ću se Tvojoj vladavini i uređenjima.” Takva molitva mi je podarila osjećaj mira. Tog istog dana, nakon molitve, dogodilo se nešto neočekivano. Nazvao me ujak i pitao želim li raditi za njegovu građevinsku tvrtku. Premda je građevinski posao naporan, nakon tjedan dana zaradio sam dovoljno da sam mogao živjeti neko vrijeme. Iskreno sam zahvalio Bogu! U toj sam situaciji počeo razmišljati zašto Bog to nije učinio kad sam Ga molio da mi pomogne pronaći posao, nego mi je pomogao kad sam bio spreman pokoriti se.

A onda sam jednog dana pročitao riječi Božje koje su mi to objasnile. Svemogući Bog kaže: „Toliko njih vjeruje u Mene samo zato da bih ih mogao izliječiti. Toliko njih vjeruje u Mene samo zato da bih Svojom silom istjerao nečiste duhove iz njihovih tijela i toliko njih vjeruje u Mene samo da bi primili mir i radost od Mene. Toliko njih vjeruje u Mene samo da bi od Mene mogli zahtijevati veće materijalno bogatstvo. Toliko njih vjeruje u Mene samo da bi proveli ovaj život u miru i da bi bili sigurni i zdravi u svijetu koji dolazi. Toliko njih vjeruje u Mene da bi izbjegli patnju pakla i primili blagoslove neba. Toliko njih vjeruje u Mene samo zbog privremene utjehe, ali ipak ne žele ništa dobiti u svijetu koji dolazi. Kad ljudima pružim Svoj gnjev i oduzmem im svu radost i mir koje su nekad imali, oni postanu sumnjičavi. Kad ljudima pružim patnju pakla i uzmem natrag blagoslove neba, oni se razgnjeve. Kad Me ljudi zamole da ih izliječim, a Ja ne obratim pažnju na njih i osjećam odvratnost prema njima, oni odlaze od Mene kako bi tražili put zle medicine i čarobnjaštva. Kad ljudima oduzmem sve što su zahtijevali od Mene, oni svi nestanu bez traga. Stoga kažem da ljudi vjeruju u Mene zato što je Moja milost preobilna i zato što se previše pogodnosti može dobiti” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Što znaš o vjeri?). „Čovjekov odnos s Bogom zasnovan je samo na golim osobnim interesima. To je odnos između primaoca i davaoca blagoslova. Jednostavno rečeno, to je odnos zaposlenika i poslodavca. Zaposlenik naporno radi samo da bi primio nagrade koje mu daje poslodavac. U takvom odnosu utemeljenom na interesu nema srodničke naklonosti, već samo transakcije. Nema pružanja ili primanja ljubavi, već samo milostinje i milosrđa. Nema razumijevanja, samo bespomoćnog potisnutog ogorčenja i obmane. Nema bliskosti, već samo nepremostiv ponor. Sad kad su stvari došle do te točke, tko može preokrenuti takav tijek? I koliko je ljudi sposobno istinski razumjeti koliko je ovaj odnos postao kritičan? Vjerujem da kad ljudi utonu u radost blagoslovljenosti, nitko ne može zamisliti koliko je takav odnos s Bogom sramotan i ružan” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Dodatak 3: Čovjek se može spasiti samo usred Božjeg upravljanja.). Riječi Božje otkrivaju naše motive za blagoslove i iskvarena stanja. Mnogi u svojoj vjeri zapravo samo traže Božju utjehu. Ne žele iskusiti nesreću i nadaju se da će im Bog dati sve što požele, ali ne mare o tome udovoljavaju li Bogu. Za njih nije važno pokoriti se Bogu ni ispuniti Njegove zahtjeve. Najvažnije im je da im Bog da ono što žele. U svojoj vjeri u Gospodina župnici i starješine često su propovijedali da se trebamo moliti za Božje blagoslove, ali takva vrsta težnje kvari naš odnos s Bogom. Baš kao što otkrivaju riječi Božje: „Čovjekov odnos s Bogom zasnovan je samo na golim osobnim interesima. To je odnos između primaoca i davaoca blagoslova. Jednostavno rečeno, to je odnos zaposlenika i poslodavca. Zaposlenik naporno radi samo da bi primio nagrade koje mu daje poslodavac. U takvom odnosu utemeljenom na interesu nema srodničke naklonosti, već samo transakcije.” Riječi Božje su istina, pa sam razmislio o sebi. Shvatio sam da je i moja vjera radi zadobivanja Božjih blagoslova. Ta je namjera bila skrivena duboko u zakutcima mojeg srca. Mislio sam da će Bog, budući da se vratio na zemlju, zasigurno blagosloviti sve koji Ga prihvaćaju. Prihvatio sam Božje djelo, pa ni blagoslovi ne mogu biti daleko. Mislio sam da će mi se život poboljšati. Međutim, nije se tako dogodilo. Naišao sam na nedaće, a život mi je postao teži, pa sam bio slab i pesimističan. Nisam imao prihoda, nisam imao hrane, nisam imao pristup internetu da sudjelujem u okupljanjima. Kako sam mogao nastaviti prakticirati svoju vjeru? Bio sam nezadovoljan i imao osjećaj da Bog ne mari za mene. Posvuda sam tražio posao i molio se Bogu za pomoć, ali Bog mi nije odgovorio, i nije mi dao ono za što sam se molio. Počeo sam sumnjati u Boga. Je li On pravi Bog? Baš kao što Bog kaže: „Kad ljudima pružim Svoj gnjev i oduzmem im svu radost i mir koje su nekad imali, oni postanu sumnjičavi.” Otkrivenje riječi Božjih natjeralo me da se posramim zbog onoga što sam pokazao. Riječi Božje su mi pokazale i da je pogrešno vjerovati radi dobivanja blagoslova, budući da sam Boga smatrao djeliteljem blagoslova, a sebe smatrao primateljem blagoslova. Kad mi Bog nije dao dobar posao kakav sam želio, krivio sam Njega i mislio da Mu uopće nije stalo do mene. Shvatio sam koliko je apsurdan, neupućen i budalast bio moj pristup vjeri. Odmalena sam na okupljanjima slušao: „Bog će vam dati velike blagoslove! Bog će vas blagosloviti ako ste vjernik. Molite se i tražite što želite od Boga, a On će zasigurno odgovoriti.” Sve ono što sam čuo od religijskih predstavnika, svojih roditelja i drugih ljudi oko sebe snažno je utjecalo na mene i zbog toga sam mislio da samo trebam vjerovati da bih dobio Božje blagoslove i oslobodio se svjetovnih patnji. Prije nisam mislio da je želja za blagoslovima u vjeri pogrešna i nisam razumio da je riječ o sotonskoj naravi. Nisam to istinski razumio dok mi riječi Božje nisu to razotkrile. Upitao sam se je li vjera zaista samo primanje materijalnih blagoslova? I odobrava li Bog one koji imaju dovoljno novca i materijalnih dobara? Ako je tako, zašto je onda Gospodin Isus u Evanđelju po Ivanu 6,27 rekao: „Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati”? Također je rekao: „Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce” (Mt 6,19–21). Tada sam shvatio da je opetovano traženje materijalnih blagoslova od Boga razmetljiva želja čovječanstva, iskvarenost koju Bog prezire. Razlog je samo u tome što Sotona zavodi ljude i sprječava nas da spoznamo identitet Boga i da spoznamo da Bog vlada našom kobi, pa se ne možemo pokoriti. Kad sve ide kako treba, zahvaljujemo Bogu i slavimo Ga, ali kad se suočimo s nevoljama u životu, kad Bog ne udovolji našim zahtjevima, onda pogrešno shvaćamo Boga i krivimo Ga. To me podsjetilo na Abrahama. Bio je spreman pokoriti se svemu od Boga. Dobro ili loše, nije imao osobni odabir. Kad je Bog rekao Abrahamu da žrtvuje svojeg sina, Abraham je bio spreman učiniti to što Bog traži. Bilo je to vrlo bolno za njega, ali nije pitao Boga: „Zašto tražiš to od mene? Kako se možeš prema meni tako odnositi?” Abraham je vjerovao da treba poslušati sve što god Bog zatraži. Znao je da je Bog Stvoritelj, a i sâm je stvoreno biće pa bi se trebao pokoriti i prihvatiti Božje zapovijedi. Abrahamova vjera naišla je na odobrenje Boga. Ali današnji su ljudi posve drukčiji od Abrahama. Neprestano smo zaokupljeni mislima o materijalnim blagoslovima i zanemarujemo Božju volju. Gospodin Isus nas je preklinjao: „Tražite najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati” (Mt 6,33). Ne smijemo težiti materijalnim blagoslovima, nego nastojati vršiti Božju volju, tragati za istinom i ispunjavati svoju dužnost. To je najvažnije. Bog je Stvoritelj. Najbolje poznaje naše misli i također najbolje zna što nam je potrebno. Ali zbog Sotonine iskvarenosti, misli ljudi opsjednute su pohlepom i materijalnim blagoslovima, pa ne vjerujemo u Boga da bismo Ga slušali i udovoljavali Mu, nego samo kako bismo dobili blagoslove i zadovoljili svoje želje. Baš kao što otkrivaju riječi Svemogućeg Boga: „Svi iskvareni ljudi žive za sebe. Svatko za sebe, a vrag neka nosi posljednjega – to je sažetak ljudske prirode. Ljudi vjeruju u Boga radi sebe samih; kad ostavljaju stvari i daju se za Boga, to čine kako bi bili blagoslovljeni, a kad su Mu posvećeni, to je i dalje kako bi bili nagrađeni. Ukratko, sve se to čini s ciljem da se bude blagoslovljen, nagrađen i da se uđe u kraljevstvo nebesko. U društvu, ljudi rade za vlastitu korist, a u kući Božjoj, vrše dužnost kako bi bili blagoslovljeni. Ljudi sve ostavljaju i mogu podnijeti mnogo patnje upravo radi zadobivanja blagoslova. Nema boljeg dokaza čovjekove sotonske prirode” (Riječ. Svezak 3.: Besjede Krista posljednjih dana. Treći dio.). Riječi Božje razotkrile su točnu istinu o meni. Uvidio sam svoje neznanje i sebičnost te naučio kako se, kad se suočim s nečim što mi nije po volji, trebam samo moliti i pokoriti se Bogu, a ne juriti za blagoslovima. Ali ubrzo sam opet naišao na isti problem. Budući da sam kod ujaka radio samo tjedan dana, a zatim dao otkaz te bio kod kuće usredotočen na svoju dužnost, ubrzo sam ostao bez novca. Nisam znao kako ću se prehraniti ni kako da tražim posao zato što nisam imao diplomu ni kvalifikacije za zaposlenje. Nisam imao ništa, pa ni novca da kupim dodatni internetski promet za mobitel. Trebao sam internet kako bih sudjelovao na okupljanjima i ispunjavao svoju dužnost. Razmišljanje o tome opet me oslabjelo i osjećao sam da nemam izlaz. A onda mi je majka rekla da zbog pandemije nemaju od čega živjeti i da se nadaju da ću im dati nešto. Spoznaja da je majka u istoj situaciji kao i ja bila je teška i bolna za mene. Nisam znao što da radim. Imao sam dojam da patim puno više od drugih ljudi, da živim jako težak život. Nisam mogao jasno razumjeti Božju volju. Mislio sam da će se Bog pobrinuti za mene zato što sam svakodnevno ispunjavao svoju dužnost. Pa zašto se onda moja situacija pogoršavala?

U to sam vrijeme često čitao riječi Božje i slušao dosta hvalospjeva. Dva odlomka riječi Božjih pomogla su mi da razumijem Njegovu volju. Svemogući Bog kaže: „Ono za čime ljudi teže u svojoj vjeri u Boga jest zadobiti blagoslove za budućnost; to je njihov cilj u vjeri. Svi ljudi imaju tu namjeru i nadu, ali iskvarenost u njihovoj prirodi mora biti riješena kroz kušnje i pročišćenje. U kojim god vidovima ljudi nisu pročišćeni i otkrivaju iskvarenost, to su vidovi u kojima moraju proći pročišćenje – to je Božje uređenje. Bog za tebe priređuje okruženje, prisiljavajući te da ondje budeš pročišćen kako bi mogao spoznati svoju vlastitu iskvarenost. U konačnici, dostižeš točku u kojoj se želiš odreći svojih zamisli i želja te se pokoriti Božjoj suverenosti i uređenju, čak i ako to znači umrijeti. Stoga, ako ljudi ne prođu kroz nekoliko godina pročišćenja, ako ne podnesu određenu količinu patnje, neće se moći osloboditi ograničenja iskvarenosti tijela u svojim mislima i u svom srcu. U kojim god vidovima su ljudi još uvijek podložni ograničenjima svoje sotonske prirode, i u kojim god vidovima još uvijek imaju svoje vlastite želje i svoje vlastite zahtjeve, to su vidovi u kojima trebaju doživjeti patnju. Jedino se kroz patnju mogu naučiti lekcije, što znači moći zadobiti istinu i razumjeti Božje nakane. Zapravo, mnoge se istine razumiju iskustvom patnje i kušnji. Nitko ne može razumjeti Božje nakane, prepoznati Božju svemoć i mudrost, ili spoznati Božju pravednu narav kada je u ugodnom i lagodnom okruženju ili kada su okolnosti povoljne. To bi bilo nemoguće!” (Riječ. Svezak 3.: Besjede Krista posljednjih dana. Treći dio.). „Ljudi su uvijek postavljali pretjerane zahtjeve prema Bogu, uvijek misleći: ‚Ostavili smo svoje obitelji kako bismo vršili svoje dužnosti, stoga bi nas Bog trebao blagosloviti. Postupali smo u skladu s Božjim zahtjevima, stoga bi nas Bog trebao nagraditi.’ Mnogi ljudi gaje takve stvari u svom srcu dok vjeruju u Boga. (…) Ljudima toliko nedostaje razuma; oni ne primjenjuju istinu i onda se žale na Boga, i ne čine ono što bi trebali činiti. Ljudi bi trebali izabrati put težnje za istinom, ali oni osjećaju odbojnost prema istini, žude za tjelesnim užicima i uvijek nastoje zadobiti blagoslove i uživati milost, i pritom se žale da su Božji zahtjevi prema čovjeku pretjerani. Stalno traže od Boga da bude milostiv prema njima i da im podari više milosti, te da im omogući osjetiti tjelesni užitak – jesu li to ljudi koji iskreno vjeruju u Boga? (…) Ovim riječima koje ljudi izgovaraju u potpunosti nedostaje razuma i vjere. Sve su one izgovorene zato što pretjerani zahtjevi ljudi nisu ispunjeni, što ih je učinilo nezadovoljnima Bogom. Sve su to stvari koje oni otkrivaju iz svog srca i one u potpunosti predstavljaju ljudsku prirodu. Ove stvari postoje u ljudima, i ako se ne odbace, mogu navesti ljude da se žale na Boga i pogrešno Ga razumiju u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu. Ljudi će vjerojatno huliti na Boga i mogu napustiti istiniti put u svakom trenutku i na svakom mjestu. To je sasvim prirodno” (Riječ. Svezak 3.: Besjede Krista posljednjih dana. Treći dio.). Naučio sam nešto iz riječi Božjih. Svakodnevno sam bio usredotočen na svoju dužnost, do te mjere da sam zanemario obitelj. Mislio sam da će me zbog takve posvećenosti Bog nagraditi i udijeliti mi blagoslove. Nisam želio od Boga dobiti raskošne darove, nego samo posao od kojeg bih mogao živjeti. Nakon što dobijem posao, moći ću bolje ispunjavati svoju dužnost. Mislio sam da je to razuman i skroman zahtjev. Ali razmišljajući o riječima Božjim, shvatio sam da su te razmetljive želje i žudnje pokazivale da se nisam pokorio Bogu. Zahtijevao sam da Bog za mene učini ovo ili ono. Riječi Božje pokazale su mi da, ako netko neprestano upućuje Bogu nerazumne zahtjeve, teško će moći prakticirati istinu, a vjerojatno će i izdati i odreći se Boga kad njegovi zahtjevi ne budu ispunjeni. A zatim sam shvatio da su poteškoće s kojima sam se suočavao izvana izgledale velike, kao da su sažaljenja vrijedne, ali zapravo sam prolazio kroz ublažavanje patnji. Imao sam osjećaj da ne mogu izdržati, ali Bog me nije napuštao. Razlog je bio da uvidim loše motive i nečistoće u svojoj vjeri, a da se zatim okrenem u pravom smjeru za koji se Bog nada da će ljudi slijediti. Morao sam se zapitati ne želim li dobar posao na kojemu ću više zarađivati? Ne želim li više internetskog prometa i zadovoljenje osnovnih potreba? Ne želim li nesmetano ispunjavati svoju dužnost, bez poteškoća? Da, želim. Budući da se nadam sve to ostvariti, zašto Bog to ne uredi? Jesam li ja toliko nesretan, toliko jadan? Nipošto. Imao sam nevjerojatnu sreću. Obuzimala me Božja ljubav. Bog me doveo u takvu situaciju kako bih potražio istinu, naučio lekcije i očistio moju vjeru od nečistoća. Da sam svoju vjeru prakticirao isključivo u dobrom, ugodnom okruženju bez nepovoljnih ili teških situacija, moja vjera i ljubav prema Bogu imale bi motive, žudnje i nečistoće, koje Bogu ne bi odobrio. Bog se nada da su ljudi iskreni prema Njemu u svim okolnostima, da su Mu odani i poslušni. Baš kao djeca. Ako vole svojeg oca samo kad im pruža lagodan materijalni život, ali inače preziru oca i govore: „Ako mi ne daš sve što želim, neću te poštovati ni priznavati za svog oca.” Kakvo je to dijete? To je otuđeno dijete bez savjesti i razmišljanja. Hvala Bogu! I ja sam se suočavao s takvom situacijom. Prolazak kroz sve to bilo je upravo ono što mi je bilo potrebno da vjeru očistim od nečistoća.

U Božjim sam riječima pročitao još nešto. Svemogući Bog kaže: „Što je prava vjera u Boga danas? To je prihvaćanje Božje riječi kao stvarnosti tvojeg života i spoznaja Boga putem Njegove riječi kako bi se dostigla istinska ljubav prema Njemu. Da bude jasnije: vjera u Boga treba ti omogućiti da slušaš Boga, da voliš Boga i da ispuniš dužnost koju bi trebalo ispunjavati Božje stvorenje. To je cilj vjere u Boga. Moraš dosegnuti spoznaju divote Boga, shvatiti koliko je On vrijedan strahopoštovanja i spoznati kako Bog u Svojim stvorenjima vrši djelo spasenja i usavršava ih – to su najosnovniji elementi tvoje vjere u Boga. Vjera u Boga prvenstveno je prelazak iz tjelesnog života u život ljubavi prema Bogu; prelazak iz života ispunjenog iskvarenošću u život ispunjen Božjim riječima; to je izlazak iz Sotonina utjecaja u život pod Božjom skrbi i zaštitom; to je sposobnost pokoravanja Bogu, a ne tijelu; to je dopuštanje Bogu da zadobije cijelo tvoje srce, dopuštanje Bogu da te usavrši i oslobađanje od iskvarene sotonske naravi. Vjera u Boga tu je prvenstveno zato da bi se moć i slava Božja mogle očitovati u tebi, da bi ti mogao ispuniti Božju volju, ostvariti Božji plan i biti sposoban svjedočiti o Bogu pred Sotonom. Vjera u Boga ne bi se trebala vrtjeti oko želje da se ugledaju znamenja i čuda niti bi trebala biti zarad tvojeg tijela. Trebala bi se svoditi na težnju za spoznajom Boga i na sposobnost pokoravanja Bogu te na to da Mu se, kao Petar, bude pokoran do smrti. To su glavni ciljevi vjere u Boga. Čovjek jede i pije riječ Božju kako bi spoznao Boga i ugodio Mu. Jedenje i pijenje riječi Božje daje ti dublju spoznaju Boga i tek poslije toga možeš Mu se pokoriti. Tek kad spoznaš Boga, možeš Ga voljeti, a to je cilj koji bi čovjek trebao imati u svojoj vjeri u Boga” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Sve se postiže riječju Božjom.). Te sam riječi pročitao neposredno nakon što sam počeo vjerovati u Svemogućeg Boga, ali u to ih vrijeme nisam istinski razumio. Tek nakon što sam prošao kroz sva ta teška vremena barem malo sam razumio Božju volju. Prava vjera nije onakva kakva sam mislio da jest, da će Bog, dokle god se dajem za njega, paziti na mene, štititi me i zadovoljavati moje potrebe. Takav pristup vjeri nije ispravan. U svojoj vjeri trebamo udovoljavati Bogu u svemu što radimo. Bilo da Bog daje ili uzima, trebamo Mu se pokoriti i iskreno mu se davati. Ako je u vjeri ljudima cilj upoznati Boga kroz Njegove riječi te se pokoriti Njegovoj vladavini i uređenjima, Bog odobrava takvu vjeru. Sve one koji mogu ljubiti Boga u potpunosti i biti poslušni Bogu do smrti poput Petra, Bog će usavršiti. Srećom, Bog me tom situacijom prosvijetlio da naučim pravilan pristup vjeri, a to mi je dalo istinski mir i smirenost. Pokorno sam se molio Bogu, moleći Ga da mi da snage da izdržim nedaće.

Na moje iznenađenje, sutradan mi je ujak poslao nešto novca, pa sam mogao kupiti hrane i internetski promet. Iskreno sam zahvalio Bogu što mi je pokazao put naprijed.

Uspio sam pronaći posao. Posao nije bio nimalo lak, ali zarađivao sam dovoljno za osnovne potrebe. Znao sam da je Bog to uredio za mene. Istinski sam doživio da je pokornost Božjim uređenjima temeljna lekcija koju trebamo naučiti u stvarnom životu i koja nam može pomoći da spoznamo Božju svemoguću vladavinu i tajanstvene puteve kroz vlastita iskustva. S takvim stavom trebamo pristupati svim životnim pitanjima. To me podsjetilo na odlomak riječi Božjih. „Kad se suočiš s problemima iz stvarnog života, kako bi trebao poznavati i razumjeti Božji autoritet i suverenost? Kad si suočen s tim problemima, a ne znaš kako ih razumjeti, kako s njima postupati i kako ih doživjeti, kakav bi stav trebao zauzeti da bi pokazao svoju namjeru i želju da se podčiniš i stvarnost svojega podčinjavanja Božjoj suverenosti i uređenjima? Najprije moraš naučiti čekati; zatim moraš naučiti tražiti; a onda se moraš naučiti podčinjavati. ‚Čekanje’ znači čekanje na Božje vrijeme, čekanje na ljude, događaje i stvari koje je On za tebe uredio, čekanje da ti se Njegova volja postupno otkrije. ‚Traženje’ znači promatranje i razumijevanje smišljenih Božjih namjera prema tebi kroz ljude, događaje i stvari koje je On rasporedio, razumijevanje istine kroz njih, razumijevanje onoga što ljudi moraju postići i puteva kojih se moraju držati, razumijevanje rezultata koje Bog želi postići kod ljudi i dostignuća koje želi ostvariti u njima. ‚Podčinjavanje’ se, naravno, odnosi na prihvaćanje ljudi, događaja i stvari koje je Bog odredio, prihvaćanje Njegove suverenosti i, kroz to, spoznavanje načina na koji Stvoritelj diktira čovjekovu sudbinu, kako čovjeka snabdijeva Svojim životom i kako provodi istinu u čovjeku. Sve stvari pod Božjim uređenjem i suverenošću pokoravaju se prirodnim zakonima, pa ako odlučiš Bogu dopustiti da sve uređuje i diktira umjesto tebe, trebao bi naučiti čekati, naučiti tražiti i naučiti podčinjavati se. To je stav koji mora zauzeti svatko tko se želi podčiniti Božjem autoritetu, osnovna kvaliteta koju svatko tko želi prihvatiti Božji suverenost i uređenje mora posjedovati. Da bi zadržao takav stav i da bi posjedovao takvu kvalitetu, moraš se marljivije truditi. Samo tako možeš zakoračiti u pravu stvarnost” (Riječ. Svezak 2.: O spoznaji Boga. Sâm Bog, jedinstveni III.). I prije sam pročitao taj odlomak riječi Božjih, ali bilo je drukčije čitati ih nakon što sam prošao kroz teško razdoblje. Iz Božjih sam riječi mogao vidjeti da su zazivanje Božje volje, čekanje i pokornost prvi pristup koji je potrebno imati kad se suočimo s problemom. Ali nije riječ o pasivnom čekanju. Uključuje molitvu, čitanje riječi Božjih, traganje za Božjom voljom i razmišljanje o sebi. Na taj način možete naučiti o svojem stanju i razumjeti kamo treba zakoračiti. Kroz takvu potragu i iskustvo možemo vidjeti Božju svemogućnost i Njegova istinska djela.

Isprva sam želio raditi posao samo mjesec dana, samo kako bih zaradio dovoljno za život, a ostalo vrijeme provesti ispunjavajući svoju dužnost. Ali imao sam problem s mobitelom. Shvatio sam da bih, nastavim li raditi još mjesec dana, mogao kupiti novi mobitel i računalo. Ali bio sam vođa u crkvi, pa sam imao puno crkvenog posla. Ispunjavanje dužnosti bilo mi je najvažnije, bilo mi je prioritet, pa sam odlučio dati otkaz. Nakon što je viša voditeljica doznala za moju situaciju, rekla mi je da će mi, kako bih mogao dobro ispunjavati dužnost, crkva pomoći kupiti računalo i pristup internetu. Jako sam se razveselio kad sam to čuo. Ne mogu ni opisati koliko. Znao sam da je to isključivo Božja milost, da mi Bog otvara put kako bih mogao dobro ispunjavati svoju dužnost. Vidio sam da mi Bog ne otežava život. Bog je samo želio da budem iskren i poslušan. U teškim vremenima sam osjetio Božju ljubav. Ono što sam prije mislio o Božjoj ljubavi prema ljudima bilo je nejasno i nije bilo u skladu sa stvarnošću. Tek nakon što sam naučio te lekcije kroz situacije u stvarnom životu mogao sam to istinski shvatiti. Kroz te sam situacije uvidio svoje neznanje i sebičnost. To me navelo da postupno promijenim svoje pogrešne poglede na vjeru i izađem na pravi put. Bila je to istinska Božja ljubav prema meni. Shvatio sam i kakav je stav potrebno imati u teškim trenucima te kako pristupiti Bogu. Prije sam mislio da bi me Bog, dokle god imam vjere, trebao opskrbljivati svime. A danas znam da u vjeri ne trebamo stalno zahtijevati nešto od Boga, nego da se trebamo pokoriti Bogu i u svemu ispunjavati Njegovu volju.

Ubrzo sam se suočio s još jednom kušnjom. Nakon mjesec dana na onom poslu, na dan kad sam dobio plaću, iznenada sam opljačkan na ulici. Uzeli su mi pola plaće. Ali zahvaljujući Božjoj zaštiti, premda su imali noževe, nisu me ozlijedili. Odmah sam pomislio da je Bog dopustio da se to dogodi zbog Svojih dobrih namjera. Sjetio sam se koliko je bogat Job bio, ali kad mu je oduzet sav imetak i kad su mu umrla sva djeca, bezuvjetno se pokorio, nije se žalio te je i dalje slavio Božje ime. Nisam bio bogat, bio sam obična osoba. Ukradeno mi je nešto novca. Premda mi je trebao i imao sam puno planova što ću učiniti s njim, bio sam spreman slijediti Jobov primjer u vjeri i poslušnosti. Molio sam se: „Bože, nedokučiv si. Ne mogu u potpunosti razumjeti što se dogodilo, ali vjerujem da je u tome skrivena Tvoja volja. Spreman sam se pokoriti Tvojim uređenjima. Molim te, dirni moje srce i usmjeri me kako ne bih potonuo u negativno stanje.” Nakon molitve osjećao sam se istinski smireno, kao da se ništa nije dogodilo. Smireno sam nastavio ispunjavati svoju dužnost, ne osjećajući brige ni tjeskobu. U usporedbi sa stavom prije nego što sam razumio Božji vladavinu, bilo je to nešto posve drukčije. Razlog je bio taj što sam naučio da Bog uređuje događaje kako bi me pročistio i spasio. To je također produbilo moje razumijevanje Božje ljubavi. Božji izraz Njegove ljubav nije samo u davanju materijalnih blagoslova, zato što oni mogu zadovoljiti samo naše tjelesne žudnje. Istinska Božja ljubav je da naučimo istinu tako što ćemo proživjeti sud Njegovih riječi, kušnji i pročišćenja, znati zašto vjerujemo, kako se na pravi način bojati Boga i udovoljavati Bogu te se naposljetku pokoriti svim Božjim uređenjima. To me podsjeća na riječi Božje: „Čovjekova ljubav prema Bogu izgrađena je na temelju pročišćenja i Božjeg suda. Ako samo uživaš u milosti Božjoj, imajući miran obiteljski život ili materijalno blagostanje, onda nisi zadobio Boga i tvoja vjera u Boga ne može se smatrati uspješnom. Bog je već izveo jednu fazu djela milosti u tijelu, i već je čovjeku podario materijalne blagoslove, ali čovjeka se ne može učinit savršenim samo putem, milosti ljubavi i milosrđa. Kroz svoja iskustva, čovjek donekle susreće Božju ljubav i vidi Božju ljubav i milosrđe, ali nakon što ih iskusi neko vrijeme, uviđa kako Božja milost i Njegova ljubav i milosrđe nisu u stanju učiniti čovjeka savršenim, niti su u stanju otkriti ono što je iskvareno u čovjeku; nisu u stanju osloboditi čovjeka od njegove iskvarene naravi, niti usavršiti njegovu ljubav i vjeru. Božje djelo milosti bilo je djelo u jednom razdoblju, i čovjek se ne može osloniti na uživanje u Božjoj milosti da bi spoznao Boga” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Jedino kroz bolne kušnje možeš spoznati divotu Boga.). „Kojim sredstvima se postiže Božje usavršavanje čovjeka? Postiže se Njegovom pravednom naravi. Božja narav se prvenstveno sastoji od pravednosti, gnjeva, veličanstva, suda i prokletstva, a On usavršava čovjeka prvenstveno Svojim sudom” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Jedino kroz bolne kušnje možeš spoznati divotu Boga.). Čitajući riječi Božje, duboko osjećam da Božje djelo suda u posljednjim danima ima za cilj pročistiti i promijeniti ljude. Nečistoće u našoj vjeri i naše iskvarene naravi mogu se pročistiti samo sudom Božjih riječi, kušnjama i pročišćenjem. To se ne može ostvariti samo oslanjanjem na Božju milost. Nikad ne bih razumio sve to bez riječi Božjih, bez tih teških iskustava. Hvala Svemogućem Bogu!