Osigurava li spasenje kroz vjeru ulazak u Božje kraljevstvo?

29 May 2023

Pandemija se neumorno širi. Počeli su se događati potresi, poplave, najezde kukaca i gladi. Mnogi su u stanju neprestane tjeskobe, a vjernici napeto čekaju Gospodinov dolazak na oblaku da ih uznese na nebo kako bi pobjegli patnji zbog katastrofa te izbjegli smrt. Ne znaju zašto još nisu uzneseni da upoznaju Gospodina. Po cijele dane dižu pogled prema nebu, a ništa ne vide. Mnogi su posve nesretni, osobito nakon što su vidjeli da je živote mnogih klerika uzela pandemija. Osjećaju nemir, kao da ih je Gospodin odbacio te da su zapali u katastrofe. Njihovo je preživljavanje neizvjesno. Osjećaju se zbunjeno i izgubljeno. U Otkrivenju je prorečeno da će Gospodin Isus doći prije katastrofa i sve nas uznijeti na nebo kako im ne bismo podlegli. Tome se nadamo. Vjerujemo da bismo pobjegli katastrofi i stekli vječni život. Ali katastrofe su se počele nizati. Zašto Gospodin onda nije došao na oblaku da primi vjernike? Kroz našu su nam vjeru oprošteni grijesi. Pravedni smo pred Bogom i pomilovani spasenjem. Zašto nismo uzneseni u kraljevstvo nebesko? Mnogo smo godina s mukom čekali Gospodina i mnogo smo propatili. Zašto nije došao po nas, odveo nas da Ga upoznamo i pobjegnemo bijedi katastrofa? Je li nas On zaista odbacio? To su pitanja koja imaju mnogi vjernici. Dakle, hoće li nas spasenje kroz vjeru zaista uvesti u kraljevstvo nebesko? Podijelit ću svoje osobno shvaćanje problema.

Ali prije nego što krenemo u komunikaciju o tome, raščistimo nešto. Je li ideju pravednosti kroz vjeru Božja riječ uopće podržala? Je li Gospodin Isus ikad rekao da je pravednost kroz vjeru sve što nam je potrebno da uđemo u Njegovo kraljevstvo? Nije nikad. Je li Duh Sveti tome ikad svjedočio? Nije. Dakle, možemo biti sigurni da je ta ideja čista ljudska predodžba i da se ne možemo osloniti na nju za ulazak u kraljevstvo. Ustvari, Gospodin Isus bio je vrlo jasan oko toga tko može ući u kraljevstvo. Gospodin Isus je rekao: „Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‚Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: ‚Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‚Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’(Mt 7,21–23). „Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek(Iv 8,34–35). „Budite, dakle, sveti jer sam svet ja!(Lev 11,45). „Bez posvećenja nitko neće vidjeti Gospodina!(Heb 12,14). Gospodin Isus jasno nam je rekao da samo oni koji vrše Božju volju mogu ući u kraljevstvo nebesko, da će samo oni koji pobjegnu grijehu i koji su pročišćeni imati mjesto u kraljevstvu. To je jedini standard da se zasluži ulaz. Znače li otkupljenje od grijeha i pravednost kroz vjeru da netko vrši Božju volju? Znači li to da oni više ne griješe, da se ne bune protiv Boga i ne odupiru Mu se? Naravno da ne. Svim vjernicima u Gospodina jasna je činjenica da, iako smo otkupljeni i pravedni kroz vjeru, neprestano griješimo, živeći u krugu griješenja danju i ispovijedanja noću. Živimo s boli zbog nesposobnosti da pobjegnemo grijehu. Ne možemo si pomoći. Ima ljudi svih vjeroispovijedi koji su ljubomorni i svadljivi, bore se za ime i status, kleveću jedni druge. To je vrlo često. A vjera većine ljudi svodi se na to da su pohlepni Božje milosti, a ne rade što On govori. Žure u crkvu kad su suočeni s krizom, a u mirnim vremenima slijede svjetovne trendove. A crkve samo organiziraju zabavu za zabavom. Nitko ne komunicira o istini niti dijeli osobno svjedočanstvo, već se samo natječu oko toga tko prima najviše milosti, najveće blagoslove. Kako dolaze goleme katastrofe i shvaćaju da Gospodin još ne dolazi na oblaku da ih uznese, vjera i ljubav mnogih ljudi blijedi. Počeli su kriviti i osuđivati Boga. Neki su Ga čak i zanijekali te izdali. Činjenice nam pokazuju da oproštenje grijeha i pomilovanje spasenjem može značiti da će se ljudi bolje ponašati. Međutim, to ne znači da su u potpunosti izbjegli grijeh, da se ne oglušuju o Boga i posebice da su pročišćeni i dostojni kraljevstva. To je samo priželjkivanje. Sad nam je jasna ta činjenica i razumijemo zašto je Gospodin Isus rekao da su oni koji propovijedaju i izgone đavle u Njegovo ime zlikovci i da ih On nikad nije poznavao. To je stoga što ljudi i dalje stalno griješe, iako su im grijesi oprošteni, a za to krive i osuđuju Gospodina. Prigovaraju kad vide da Gospodin još nije došao te su Ga počeli nijekati i izdavati ga. Neki čak govore da će porazgovarati s Gospodinom ako ih ne uznese u kraljevstvo. Ovakvi ljudi nisu nimalo bolji od farizeja koji su ugnjetavali i osuđivali Gospodina Isusa, ili su čak i gori. Drugi jasno mogu vidjeti kako se ponašaju i u Božjim su očima oni bez sumnje zlobnici. Bog je svet i pravedan. Stoga, bi li Bog onima koji neprestano griješe, koji osuđuju Boga i opiru Mu se dopustio ulazak u nebo? Nikako. I tako, ljudsko vjerovanje da će ih pravednost kroz vjeru uvesti u kraljevstvo ideja je koja se protivi Gospodinovim vlastitim riječima i istini. To je potpuno ljudska predodžba i zamisao koja proizlazi iz naših ekstravagantnih želja.

U ovom bi trenutku neki mogli spomenuti da spasenje kroz vjeru ima temelj u Bibliji: „Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava” (Rim 10,10). „Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar!” (Ef 2,8). Ako tako ne možemo ući u kraljevstvo, što zaista znači biti „spašenim”? Svemogući Bog govori nam o ovom misteriju istine. Pogledajmo što govori svojim riječima. Svemogući Bog kaže: „U ono je vrijeme Isusovo djelo bilo djelo otkupljenja cijelog čovječanstva. Grijesi svih koji su vjerovali u Njega bivali su oprošteni; sve dok si vjerovao u Njega, On bi te otkupljivao; ako si vjerovao u Njega, nisi više bio grešan, već si bivao oslobođen grijeha. To je značilo biti spašen i biti opravdan vjerom. Ipak, u onima koji su vjerovali ostajalo je nešto buntovno, nešto što se suprotstavljalo Bogu i što je još trebalo polako uklanjati(Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Vizija Božjeg djela (2).). „Čovjek je bio iscijeljen od bolesti i grijesi su mu oprošteni, ali djelo kojim je čovjek trebao biti pročišćen od iskvarene sotonske naravi koju u sebi nosi, tek je trebalo biti učinjeno. Zahvaljujući svojoj vjeri, čovjek je samo spašen i oprošteni su mu grijesi, ali njegova grešna priroda nije bila iskorijenjena već se u njemu zadržala. (…) Ljudski su grijesi oprošteni zahvaljujući Božjem djelu raspeća, ali je čovjek nastavio živjeti sa svojom, od starina iskvarenom, sotonskom naravi. Imajući ovo u vidu, čovjeka je neophodno u cijelosti spasiti od njegove iskvarene sotonske naravi, kako bi njegova grešna priroda mogla biti potpuno iskorijenjena da se više nikad ne razvije, čime bi se omogućio preobražaj naravi čovjekove(Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Tajna utjelovljenja (4).). Iz tog nam je jasno da je Gospodin Isus raspet kao žrtva za grijehe čovječanstva, čime nas je otkupio od grijeha. Samo trebamo priznati i pokajati se Gospodinu da bi nam se oprostili grijesi. Više nas ne osuđuju niti pogubljuju po zakonu. Gospodin nas više ne vidi kao grešnike i Sotona nas više ne može optužiti. Dopušteno nam je da dođemo pred Gospodina u molitvi i uživamo u miru i radosti koju nam daruje, uz Njegovu obilnu milost. To znači „biti spašen”. Biti spašen samo zbog vjere znači samo da nam je oprošten grijeh i da nas ne osuđuju po zakonu. Nije onako kako to ljudi zamišljaju, da to što su jednom spašeni znači da su spašeni zauvijek i dostojni ulaska u kraljevstvo. Spomeni „spasenja” u Bibliji oni su koje je Pavao opisao, ali ni Gospodin Isus ni Duh Sveti nisu to nikad rekli. Ne možemo se kao temeljem služiti izjavama ljudskih bića zabilježenima u Bibliji, nego samo riječima Gospodina Isusa. Neki bi mogli postaviti sljedeće pitanje: budući da nam je Gospodin oprostio grijehe i Bog nas više ne vidi kao grešne te nas je nazvao pravednima, zašto ne možemo biti uzneseni u kraljevstvo? Istina je da nas je Bog nazvao pravednima, ali nije rekao smo oproštenjem grijeha postali dostojni kraljevstva ni da, s obzirom na to da nam je oprošteno, možemo počiniti bilo koji grijeh te svejedno ostati sveti. Moramo shvatiti da je Božja narav sveta i pravedna te da svetim nikad ne bi nazvao nekoga tko stalno griješi niti bi slobodnim od grijeha nazvao nekoga tko je i dalje grešnik. Čak i vjernik kome su grijesi oprošteni može biti proklet ako se opire i bogohuli. Kao što piše u Bibliji: „Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe(Heb 10,26). Gospodin Isus prokleo je farizeje zbog toga što su mu sudili, osudili ga i opirali Mu se. Nije li to činjenica? Svi vjernici znaju da Božja narav ne trpi nikakve uvrede, a Gospodin Isus rekao je: „Svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti. I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem(Mt 12,31–32). Opraštanje grijeha zaista je Božja milost, ali ako ljudi opet uvrijede Božju narav nakon što im je oprošteno, Bog ih svejedno može prokleti i kazniti. Ako Boga ponovno pribijemo na križ, posljedice će biti ozbiljne. Ali Bog je ljubav i milost pa nas želi spasiti od grijeha i zla da postanemo sveti. Zato je Gospodin Isus obećao da će opet doći nakon što izvrši Svoje djelo otkupljenja. Zašto bi se vratio? Da potpuno spasi čovječanstvo od grijeha i Sotoninih snaga, kako bismo se okrenuli prema Bogu i bili zadobiveni od Njega. Samo za vjernika koji dočeka Gospodinov povratak ima nade da uđe u kraljevstvo nebesko. U ovom se trenutku neki možda pitaju sljedeće: budući da su nam grijesi oprošteni, kako zaista možemo pobjeći grijehu i postati sveti te zaslužiti ulazak u kraljevstvo? To nas dovodi do glavne točke. Prihvaćanje samo oproštenja Gospodina Isusa nije dovoljno. Moramo i dočekati Gospodinov dolazak i prihvatiti Njegov sljedeći korak djela kako bismo pobjegli grijehu, bili u potpunosti spašeni od Boga i tako bili dostojni kraljevstva. Kao što je Gospodin Isus prorekao: „Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu(Iv 16,12–13). „I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio – ona će mu suditi u posljednji dan(Iv 12,47–48). „Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu da svi časte Sina kao što časte Oca. (…) I ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji(Iv 5,22;27). I „Ta vrijeme je da započne Sud – od doma Božjega(1Pt 4,17). Ako pozorno promislimo o ovome, jasno je da se Gospodin Isus vraća u posljednjim danima kao Sin čovječji, izražavajući istine i vršeći djelo suda, vodeći nas da uđemo u sve istine. Tako ćemo biti potpuno oslobođeni od grijeha, od Sotoninih sila, i postići potpuno spasenje. Prihvaćanje Božjeg suda posljednjih dana i pročišćavanje naše iskvarenosti naš je jedini put do kraljevstva nebeskog. Proučimo još nekoliko odlomaka riječi Svemogućeg Boga. Svemogući Bog kaže: „Prije no što je čovjek otkupljen, u njemu su već bili usađeni mnogi Sotonini otrovi, tako da se u njemu, nakon što ga je Sotona tisućama godina kvario, već ustalila priroda koja se opire Bogu. Čovjekovo otkupljenje se, dakle, nimalo ne razlikuje od otkupa čovjeka po visokoj cijeni, pri kojem, međutim, otrovna priroda u njemu nije eliminirana. Čovjek koji je u toj mjeri oskrnavljen mora biti podvrgnut promjeni prije no što postane dostojan služenja Bogu. Posredstvom djela suda i grdnje, čovjek će u potpunosti spoznati svoju prljavu i iskvarenu bit, te će se moći u cijelosti promijeniti i postati čist. Jedino na taj način čovjek može postati dostojan povratka pred Božje prijestolje(Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Tajna utjelovljenja (4).). „Iako je obavio mnoga djela među ljudima, Isus je samo dovršio otkupljenje cjelokupnog čovječanstva i postao čovjekova žrtva za grijeh; On čovjeka nije u potpunosti oslobodio njegove pokvarene naravi. Potpuno čovjekovo spasenje od utjecaja Sotone zahtijevalo da Isus postane žrtvom za grijeh i ljudske grijehe ponese na Svojim plećima, ali i da Bog učini još više djela kako bi čovjeka potpuno oslobodio od njegove sotonske pokvarene naravi. I tako se sada, kad su čovjeku grijesi oprošteni, Bog ponovo utjelovio kako bi čovjeka uveo u novo doba i otpočeo djelo prijekora i suda. Ovo je djelo čovjeka uvelo u jedan viši svijet. Svi koji se pokore Njegovoj vlasti uživat će višu istinu i primit će veće blagoslove. Oni će doista živjeti u svjetlosti te zadobiti istinu, put i život(Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Predgovor.). Nije li nakon riječi Svemogućeg Boga sve jasnije? Gospodin Isus izvršio je djelo otkupljenja u Dobu milosti jer je htio oprostiti čovjekove grijehe i sve nas otkupiti. To je istina. Ali ljudska grešna priroda nije riješena i uporno se opiremo Bogu. Zbog toga se ne računa da smo u potpunosti spašeni. Svemogući Bog došao je u posljednjim danima. Izrekao je brojne istine i vrši djelo suda koje počinje u Božjoj kući na temelju otkupljenja Gospodina Isusa. Došao je da u potpunosti očisti i spasi čovječanstvo, da nas odvede u Božje kraljevstvo. Božje djelo suda posljednjih dana Njegovo je najključnije, najvažnije djelo za spasenje čovjeka te naš jedini put da budemo očišćeni i potpuno spašeni. Ovo je idealna prilika i naša jedina mogućnost da uđemo u kraljevstvo nebesko. Mogli bismo reći da je djelo suda Svemogućeg Boga koje započinje Božjom kućom djelo uznošenja vjernika. Kroz Božji sud i grdnju naša iskvarenost može biti pročišćena. Onda ćemo biti zaštićeni tijekom velikih katastrofa te ući u Božje kraljevstvo. To je pravo značenje uznesenja. Ako ne idemo u korak s tim djelom, bez obzira na to koliko smo dugo vjerovali, koliko smo patili ili koliku smo cijenu platili, sve će biti uzalud. To je odustajanje na pola puta i sav će nam prijašnji trud biti ni za što. Na kraju bismo samo zapali u katastrofe, plakali i škrgutali zubima. Bog ne bi nikad doveo nekoga tko bi se i dalje bunio protiv Njega u Svoje kraljevstvo. To je određeno Njegovom pravednom naravi.

Neki bi mogli pitati kako Svemogući Bog vrši ovo djelo suda za čišćenje i spasenje čovječanstva. Pogledajmo što On kaže o tome. Svemogući Bog kaže: „Krist posljednjih dana koristi razne istine da poduči čovjeka, da razotkrije njegovu bit te razloži njegove riječi i djela. Te riječi sadrže razne istine, poput čovjekove dužnosti, poslušnosti prema Bogu, odanosti Bogu te načina na koji bi čovjek trebao proživjeti normalnu ljudskost, kao i mudrost i narav Božju, i tome slično. Sve te riječi usmjerene su na čovjekovu bit i njegovu iskvarenu narav. Posebno su riječi koje otkrivaju ljudski prezir prema Bogu izrečene protiv čovjeka kao utjelovljenja Sotone i neprijateljske sile usmjerene protiv Boga. Dok čini djelo suda, Bog čovjekovu prirodu ne razjašnjava jednostavno s nekoliko riječi, već razotkriva, obračunava se i dugoročno podrezuje. Sve te različite metode razotkrivanja, obračunavanja i podrezivanja ne mogu se zamijeniti običnim riječima, već istinom koje je čovjek u potpunosti lišen. Jedino takve metode mogu se nazvati sudom, a samo takvim sudom čovjek može biti podčinjen i potpuno uvjeren po pitanju Boga – štoviše, steći istinsku spoznaju o Bogu. Djelo suda donosi čovjekovo shvaćanje pravog lica Božjeg i istine o svojoj vlastitoj buntovnosti. Djelo suda čovjeku omogućuje da stekne dublje razumijevanje Božje volje, svrhe Božjeg djelovanja te njemu neshvatljivih tajni. Također, omogućuje mu da prepozna i spozna vlastitu iskvarenu bit i izvore te iskvarenosti, kao i da otkrije ružnoću čovjeka. Svi ti ishodi nastaju djelom suda jer bit toga djela zapravo je djelo otvaranja istine, puta i života Božjeg svima onima koji u Njega vjeruju. To djelo je djelo suda koje Bog čini(Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Krist obavlja djelo suda istinom.). Svemogući Bog izrazio je milijune riječi u posljednjim danima. Prenio nam je sve istine koje trebamo za pročišćavanje svoje iskvarenosti i svoje spasenje. On sudi i otkriva našu grešnu, sotonsku narav protiv Boga te sve vidove naših iskvarenih naravi. On izlaže sve naše najdublje, najskrivenije i prijezira vrijedne motive i ideje. Što više čitamo Božje riječi, više doživljavamo taj sud te možemo uvidjeti koliko nas je Sotona nevjerojatno duboko iskvario, koliko smo oholi i koliko Mu se odbijamo predati. Mi smo tako prepredeni, sebični i pohlepni. Živimo u skladu sa sotonskom filozofijom i zakonima u svemu, uvijek štiteći svoje vlastite interese. Čak su i naša vjera te rad za crkvu radi nagrada i ulaska u kraljevstvo. Nemamo savjesti ni smisla, ali u potpunosti proživljavamo obličje Sotone. Kroz Božji sud i grdnju napokon možemo uvidjeti Njegovu pravednost koja ne trpi uvrede. Bog zaista vidi naša srca i umove. Čak i ako to ne kažemo, Bog će otkriti što mislimo, tu iskvarenost koja prebiva duboko u našim srcima. Budući da se nemamo gdje sakriti, osjećamo se toliko posramljeno i razvijamo strah od Boga. Možemo moliti zbog onoga što nam je u srcima te se iskreno otvoriti o pogrešnim mislima i idejama, čime ćemo steći savjest i smisao. Ako izgovorimo laž, smjesta ćemo je razotkriti i iskupiti se. Doživljavanjem Božjih riječi na ovaj način naše se iskvarene naravi postupno pročišćuju i mijenjaju te možemo proživjeti obličje čovjeka. Kroz sud Svemogućeg Boga i pročišćavanje možemo duboko osjetiti koliko je praktično Božje djelo da spasi čovjeka! Bez toga nikad ne bismo uvidjeli svoju stvarnu iskvarenost i nikad se ne bismo istinski pokajali ili promijenili. Možemo uvidjeti da se bijeg od zla ne može postići napornim radom i samokontrolom, već je ključno da nam Bog sudi, da nas grdi i iskušava. Mora nas i podrezati, obračunati se s nama, ispraviti nas. To je jedini način da se naše životne dispozicije zaista promijene te da se uistinu pokorimo Bogu i bojimo Ga se. Dakle, ako u svojoj vjeri imamo samo otkupljenje Gospodina Isusa, naši su nam grijesi oprošteni i opravdani smo vjerom, ali nismo dostojni kraljevstva. Svejedno ćemo morati dočekati Gospodinov povratak i prihvatiti sud Svemogućeg Boga kako bismo odbacili iskvarenost te u potpunosti razriješili svoju grešnu prirodu. Tako je Svemogući Bog Gospodin Isus koji se vratio i koji vrši djelo suda. On je Spasitelj koji je sišao da osobno radi na potpunom spasenju čovječanstva. Mnogi vjernici svih vjeroispovijedi čuju Božji glas i prihvaćaju Svemogućeg Boga. Oni su mudre djevice i prisustvuju svadbenoj gozbi Jaganjčevoj. Ali oni koji odbacuju Svemogućeg Boga postaju lude djevice koje će plačući zapasti u katastrofe. Sada bismo trebali uvidjeti zašto religiozni svijet nije vidio kako Gospodin Isus silazi na oblaku. Tvrdoglavo se drže doslovnog značenja Svetog pisma, sigurni da Gospodin dolazi na oblaku da ih uznese, što temelje na svojim vlastitim idejama. Ali zapravo, Gospodin je u tajnosti već došao da bi djelovao. Svemogući Bog izrazio je toliko istina koje oni odbijaju tražiti. Slušaju, ali ne čuju te vide, ali ne razumiju. Slijepo se opiru Svemogućem Bogu i osuđuju Ga. Uporno dižu pogled prema nebu, čekajući Isusa Spasitelja da siđe na oblaku. To će ih odvesti u katastrofe. Tko je kriv za to?

Danas je Svemogući Bog okupio skupinu pobjednika kroz Svoje djelo suda posljednjih dana. Katastrofe su započele, a Božji izabrani narod bacio se u širenje evanđelja kraljevstva nebeskog Svemogućeg Boga. Svjedoče o Božjoj pojavi i djelovanju. Sve više ljudi istražuje i prihvaća istiniti put i Crkva Svemogućeg Boga uspostavlja se u sve više zemalja. Riječi Svemogućeg Boga šire se i o njima se svjedoči diljem svijeta. Oni koji su žedni istine i traže Božju pojavu dolaze pred Njegovo prijestolje, jedan za drugim. Ovo se ne smije zaustaviti! To ispunjava ovo biblijsko proročanstvo: „Dogodit će se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi(Iz 2,2). Ali one sile antikrista u religioznom svijetu koje se protive Svemogućem Bogu i takozvani vjernici koje su zavele i koje kontroliraju već su podlegli katastrofama i tako izgubili svoju priliku za uznesenje. Plaču i škrguću zubima. To je zaista tragično. Pogledajmo snimku čitanja Božjih riječi da završimo za danas. Svemogući Bog kaže: „Krist posljednjih dana donosi život i trajni i vječni put istine. Ova istina je put kojim čovjek stječe život i to je jedini put kojim će čovjek spoznati Boga i biti od Boga odobren. Ako ne tražiš put života koji je omogućio Krist posljednjih dana, nikada nećeš steći Isusovo odobrenje i nikada nećeš biti podoban proći kroz vrata kraljevstva nebeskog, jer si i marioneta i zatočenik povijesti. Oni koji su pod kontrolirani propisima, slovom i u okovima povijesti, nikada neće moći steći život, niti vječni put života. To je zato što jedino što oni imaju jeste mutna voda koje se drže tisućama godina umjesto vode života koja teče s prijestolja. Oni koji nisu opskrbljeni vodom života zauvijek će ostati leševi, Sotonine igračke i sinovi pakla. Kako onda mogu gledati Boga? Ako samo pokušavaš držati se prošlosti, samo pokušavaš održati stvari onakvima kakve jesu dok stojiš u mjestu i ne pokušavaš promijeniti postojeće stanje stvari i odbaciti povijest, nećeš li uvijek biti protiv Boga? Koraci Božjeg djela su ogromni i moćni, poput nadolazećih talasa i grmljavine koja odjekuje – pa ipak ti sjediš pasivno čekajući uništenje, držeći se svoje ludosti i ne čineći ništa. Kako te onda mogu smatrati za nekog tko ide stopama Janjeta? Kako možeš opravdati Boga kojeg se držiš kao Boga koji je uvijek nov i nikada star? I kako te riječi iz tvojih požutjelih knjiga mogu prenijeti u novo doba? Kako te mogu povesti da tražiš korake Božjeg djela? I kako te mogu odvesti na nebo? To što držiš u rukama jesu slova koja mogu pružiti samo privremenu utjehu, a ne istine koje mogu dati život. Spisi koje čitaš mogu samo obogatiti tvoj jezik i nisu riječi filozofije koja ti može pomoći da spoznaš ljudski vijek, a još manje staze koji te mogu odvesti do savršenstva. Zar ti ovo neslaganje ne daje razlog za razmišljanje? Zar ne čini da uvidiš tajne koje sadrži u sebi? Jesi li kadar predati se nebu kako bi sam susreo Boga? Bez Božjeg dolaska, možeš li odvesti sebe na nebo kako bi uživao u obiteljskoj sreći s Bogom? Da li još uvijek sanjaš? Predlažem, onda, da prestaneš sanjati i pogledaš tko sada djeluje – pogledaj tko sada čini djelo čovjekovog spasenja tokom posljednjih dana. Ako ne pogledaš, nikada nećeš dobiti istinu i nikada nećeš steći život(Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Jedino Krist posljednjih dana može čovjeku dati put vječnog života.).

Ukazala vam se velika sreća što ste posjetili našu internetsku stranicu, jer ćete imati priliku zadobijete Božje blagoslove i pobjegnete iz mučna života. Pridružite se našoj zajednici kako biste doznali više o tome. Pristup stranici je besplatan.

Povezani sadržaji

Jeste li čuli glas Božji?

Svi vjernici u Gospodina željno iščekuju Njegov povratak. Danas ćemo u zajedništvu malo popričati o proročanstvima Gospodina Isusa i...

Tko je jedan istiniti Bog?

U današnje vrijeme većina ljudi vjeruje da postoji Bog. Vjeruju u Boga koji im je u srcu. Tako su s vremenom na različitim mjestima ljudi...

Leave a Reply

Povežite se s nama preko Messengera