Prije 2000 godina utjelovljeni Gospodin Isus raspet je kako bi otkupio grijehe čovječanstva, žrtvujući se za grijehe i dovršavajući Svoje djelo otkupljenja. Obećao je da će se vratiti posljednjih dana, pa svi vjernici pozorno očekuju Gospodinov dolazak. Smatraju da će im, zato što vjeruju u Gospodina, biti oprošteni svi njihovi grijesi i da ih On više neće smatrati grješnicima. Smatraju da su u potpunosti spremni, pa samo trebaju čekati Gospodinov povratak kako bi ušli u Njegovo kraljevstvo. Zato ljudi neprestano gledaju prema nebu, čekajući dan kad će se On iznenada pojaviti na oblaku te ih povesti na Nebesa da Ga susretnu. Ali na svoje veliko iznenađenje, gledaju kako započinju velike nesreće, a još nisu dočekali Gospodina. Nitko ne zna što se doista događa. Premda nisu vidjeli Gospodina da dolazi na oblaku, vidjeli su Istočnu munju koja ustrajno svjedoči da se On vratio kao utjelovljeni Svemogući Bog. Izrekao je istine i obavlja djelo suda počevši od kuće Božje. Pojava i djelo Svemogućeg Boga potresli su cijeli religijski svijet i izazvali silovit otpor. Djelo suda utjelovljenog Boga daleko je od ljudskih predodžbi i maštarija. Mnogi se pitaju: Gospodin Isus već je dovršio svoje veliko djelo otkupljenja i Bog nas je nazvao pravednima, pa zašto bi onda morao obavljati djelo suda posljednjih dana? Smatraju da to nije moguće. Religijska zajednica čak se opire Svemogućem Bogu i osuđuje Ga, odbijajući istražiti Njegovo djelo, istovremeno željno iščekujući Gospodina na oblaku da ih uznese u kraljevstvo, u nadi da će izbjeći velike nesreće. Međutim, Božje je djelo golemo i moćno i nitko ga ne može zaustaviti. Svemogući Bog okupio je pobjednike i nesreće su započele, dok religijski svijet tone u katastrofu, plače i škrguće zubima. Budući da nisu uzneseni prije nesreća, nadaju se da će se to dogoditi tijekom ili nakon njih. Zašto nisu dočekali Gospodina prije nesreća? U čemu su pogriješili? Je li Gospodin Isus prekršio Svoje obećanje, pa nije odveo vjernike u kraljevstvo prije nesreća, čime ih je duboko razočarao? Ili su ljudi pogrešno protumačili biblijska proročanstva, vjerujući u svoje ideje da će Gospodin stići na oblaku, odbijajući čuti Božji glas, pa nisu dočekali Boga te su podlegli nesrećama? Svi su sada zbunjeni i pitaju se zašto Gospodin nije došao na oblaku i uznio vjernike prije nesreća. Danas ću podijeliti svoje osobno poimanje djela suda utjelovljenog Boga posljednjih dana kao Sina čovječjeg.

Svi koji poznaju Bibliju razumiju da većina biblijskih proročanstava pretkazuje dvije stvari: Gospodin će se vratiti i posljednjih će dana suditi. Međutim, te su dvije stvari zapravo jedna stvar, a to je da će Bog doći u tijelu posljednjih dana kako bi obavio svoje djelo suda. Neki se sigurno pitaju postoji li uporište u Bibliji za takve tvrdnje. Naravno da postoji. Postoji mnoštvo biblijskih proročanstava o tome – njih najmanje 200. Pogledajmo jedan primjer. U Starom zavjetu piše: „On će biti sudac narodima, mnogim će sudit’ plemenima” (Iz 2,4). „Jer dolazi, jer dolazi suditi zemlji. Sudit će svijetu u pravdi i narodima u istini svojoj” (Ps 96,13). I u Novom zavjetu piše: „Ta vrijeme je da započne Sud – od doma Božjega” (1Pt 4,17). Gospodin Isus također je osobno pretkazao da će se vratiti i posljednjih dana obavljati djelo suda. Gospodin Isus je rekao: „I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio – ona će mu suditi u posljednji dan” (Iv 12,47–48). „Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu” (Iv 5,22). „I ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji” (Iv 5,27). Knjiga Otkrivenja proriče: „Viče iza glasa: ‚Bojte se Boga i dajte mu slavu jer dođe čas suda njegova!’” (Otk 14,7). Ta nam proročanstva vrlo jasno govore da će se Gospodin vratiti kao Sin čovječji i posljednjih dana obavljati djelo suda. Oko toga nema nikakve sumnje. Možemo vidjeti da je Gospodin Isus jasno prorekao u Dobu milosti da će se vratiti posljednjih dana kao Sin čovječji kako bi obavio Svoje djelo suda. Knjiga Otkrivenja jasno pretkazuje: „Jer dođe čas suda njegova!” Ta proročanstva pokazuju da se posljednjih dana Gospodin utjelovljuje kao Sin čovječji te osobno dolazi među nas kako bi obavljao djelo suda. Jasno je da je to Bog odavno isplanirao i nitko to ne može poricati. Svemogući Bog izrazio je istine o djelu suda, izrekao je tolike riječi i stvorio skupinu pobjednika. To pokazuje da su ta proročanstva u potpunosti ostvarena. Osvrnimo se sada na često religijsko vjerovanje da je Gospodin dovršio svoje djelo otkupljenja, pa je nemoguće da će posljednjih dana obavljati djelo suda. Postoji li za to uporište u Bibliji? Je li Gospodin Isus to rekao? Ne, nipošto. Takve ideje najobičnije su ljudske predodžbe i maštarije – tek puste želje. U potpunosti su suprotne proročanstvima u Bibliji, a Božje ih riječi ne potkrjepljuju. Takvo je razmišljanje potpuna besmislica! Zašto ljudi ne tragaju iskreno za Božjim riječima i pretkazanjima u Bibliji, nego radije ustraju u prosuđivanju i osuđivanju Božjeg djela posljednjih dana zbog vlastitih predodžbi? Nije li to samovoljno i oholo? Biblija sadrži tolika proročanstva o dolasku Sina čovječjeg i sudu posljednjih dana, pa zašto onda ljudi ne vide Sveto pismo pred svojim očima? Baš kao što Biblija kaže: „Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim” (Mt 13,14–15). Mudri trebaju pokušati doznati i istražiti zašto Bog obavlja djelo suda posljednjih dana, zašto je Sin čovječji taj koji se pojavljuje da bi obavljao djelo. Moramo odgovoriti na ta pitanja da bismo mogli istinski razumjeti biblijska proročanstva.

Pogledajmo sada zašto se Gospodin opet utjelovljuje radi obavljanja djela suda nakon otkupljenja čovječanstva. Svemogući Bog već je otkrio tu tajnu. Pogledajmo što riječi Svemogućeg Boga kažu o tome. „Iako je obavio mnoga djela među ljudima, Isus je samo dovršio otkupljenje cjelokupnog čovječanstva i postao čovjekova žrtva za grijeh; On čovjeka nije u potpunosti oslobodio njegove pokvarene naravi. Potpuno čovjekovo spasenje od utjecaja Sotone zahtijevalo da Isus postane žrtvom za grijeh i ljudske grijehe ponese na Svojim plećima, ali i da Bog učini još više djela kako bi čovjeka potpuno oslobodio od njegove sotonske pokvarene naravi. I tako se sada, kad su čovjeku grijesi oprošteni, Bog ponovo utjelovio kako bi čovjeka uveo u novo doba i otpočeo djelo prijekora i suda. Ovo je djelo čovjeka uvelo u jedan viši svijet. Svi koji se pokore Njegovoj vlasti uživat će višu istinu i primit će veće blagoslove. Oni će doista živjeti u svjetlosti te zadobiti istinu, put i život” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Predgovor.). „Jer, sve to što za što je čovjek mogao biti otkupljen, a njegovi grijesi oprošteni, može se samo promatrati kao to da se Bog ne sjeća čovjekovih prestupa i da prema njemu ne postupa u skladu s njegovim prijestupima. Ukoliko, međutim, čovjek, koji živi u tijelu od krvi i mesa nije oslobođen grijeha, on samo može nastaviti griješiti, beskrajno razotkrivajući svoju iskvarenu sotonsku narav. Život koji čovjek živi upravo je takav beskrajni ciklus sagrešenja i dobivanja oprosta. Većina ljudi danju griješi samo da bi se uvečer ispovjedila. Na taj način, iako će žrtva za grijeh za čovjeka zauvijek biti djelotvorna, ona ga neće moći izbaviti iz grijeha. Djelo spasenja dovršeno je samo polovično, jer čovjek još uvijek posjeduje iskvarenu narav. (…) Čovjeku nije lako postati svjestan svojih grijeha; on nema načina prepoznati vlastitu, duboko ukorijenjenu prirodu, te se mora osloniti na sud putem riječi da bi to postigao. Jedino će se tako, od tog trenutka, čovjek moći postupno mijenjati” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Otajstvo utjelovljenja (4).). Riječi Svemogućeg Boga vrlo su jasne, zar ne? Gospodin Isus otkupio je čovječanstvo u Dobu milosti, pa zašto bi se onda vratio radi suda posljednjih dana? Zato što je Gospodin Isus dovršio samo djelo otkupljenja, završivši time samo polovinu Božjeg djela spasenja. Time je otkupio grijehe čovječanstva, pa se možemo moliti i komunicirati s Gospodinom te primati Njegovu milost i blagoslove. Naši su grijesi oprošteni i uživamo u miru i radosti koje nam pruža Duh Sveti, ali i dalje neprestano griješimo, zatočeni u krugu griješenja, ispovjedi i ponovnog griješenja. Nitko ne može izbjeći lancima i okovima grijeha, ali živimo boreći se s tim. To je bolno, a nemoguće je osloboditi se. To pokazuje da, premda nam je Gospodin oprostio grijehe, i dalje postoji naša grešna priroda; i dalje postoji naša iskvarena narav. U svakom trenutku postoji vjerojatnost da ćemo se pobuniti, oduprijeti i suditi Bogu. To je neporeciva činjenica. Koliko god dugo osoba bila vjernik, ne može pobjeći od grijeha i postići svetost niti biti dostojna suočavanja s Bogom. To u potpunosti ispunjava Gospodinovo proročanstvo: „Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‚Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: ‚Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‚Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’” (Mt 7,21–23). A u Poslanici Hebrejima 12,14 piše: „Bez posvećenja nitko neće vidjeti Gospodina!” Ovdje možemo vidjeti da samo oni koji vrše Božju volju mogu zakoračiti u kraljevstvo nebesko. Ali zašto je Gospodin rekao da oni koji propovijedaju i izgone demone u Njegovo ime čine zlo? To bi mnoge moglo zbuniti. To znači da javno tvrde da vjeruju, ali nastavljaju griješiti te se nisu istinski pokajali. Bez obzira na to koliko propovijedali ili tjerali demone u Božje ime, koliko čuda činili, nemaju Gospodinovo povjerenje. U Gospodinovim očima takvi ljudi čine zlo. Čine puno toga u Gospodinovo ime, ali to je uvreda Bogu koju On prezire. Jesu li ti ljudi, čiji su grijesi oprošteni, dostojni ulaska u kraljevstvo? Nipošto. I dalje sanjaju o danu kad će Gospodin doći da ih povede na nebo. To je ljudska maštarija. Jasno je da Gospodin Isus proricanjem Svojeg povratka nije želio reći da će odmah povesti ljude na nebo da Ga susretnu, nego da će obavljati djelo suda i pročistiti ljude od njihove grješne prirode i iskvarenosti, da će nas u cijelosti spasiti od grijeha i Sotoninih sila te nas odvesti na predivno odredište. To je značenje Božjeg djela suda posljednjih dana. Siguran sam da sada svi uviđamo da je djelo otkupljenja u Dobu milosti trebalo samo otkupiti naše grijehe kako bi nam grijesi bili oprošteni. Time je obavljena samo polovina djela spasenja, a Bog veći dio djela obavlja posljednjih dana. Na temeljima djela otkupljenja Gospodina Isusa Svemogući Bog izražava istine za djelo suda posljednjih dana kako bi u potpunosti pročistio i spasio čovječanstvo od grijeha, oslobodio nas Sotoninih sila. Ovdje možemo vidjeti da je otkupljenje Gospodina Isusa u potpunosti bila priprema za Božji sud posljednjih dana. Bilo je to pripremno djelo. A djelo suda Svemogućeg Boga najvažniji je korak u Božjem planu upravljanja za spasenje čovječanstva i okončat će doba. Prihvatiti samo djelo otkupljenja Gospodina Isusa, a ne prihvatiti djelo suda Svemogućeg Boga posljednjih dana značilo bi zastati na pola puta vjere, a posljednji je korak najvažniji i onaj koji će odrediti našu kob i ishod. Ne učiniti taj korak doista bi značilo odustati na pola puta i odreći se plodova prethodnih napora. Mislim da svi razumiju da je završni dio putovanja često i najteži. Ta posljednja faza vašeg puta vjere najvažnija je i odredit će vašu kob. Za vjernike je Božje djelo suda posljednjih dana ono što određuje naš ishod i kob. Ako netko to ne prihvati, Bog će ga odstraniti; a to je uistinu tragedija. Stoga možemo biti sigurni da, koliko god dugo da je netko vjernik, ne prihvati li Svemogućeg Boga, Bog će ga odstraniti, pa će biti poput ludih djevica koje upadaju u katastrofu, plaču i škrguću zubima. Mnogi su nekadašnji nevjernici izravno prihvatili djelo Svemogućeg Boga i stekli Božje spasenje posljednjih dana. To su sretnici i oni nadomještaju one vjernike koji odbijaju prihvatiti Svemogućeg Boga te bivaju odstranjeni. Zar ne bi to bila najveća žalost za vjernike? Nakon svih tih godina provedenih u očekivanju Gospodina vide Svemogućeg Boga kako obavlja djelo suda i izražava tolike istine, ali odbijaju to prihvatiti, nego radije tvrdoglavo čekaju da Gospodin dođe na oblaku te se klade na to s Bogom. Nakraju će izgubiti priliku za spasenje. Zar ne bi to bilo iznimno tužno za vjernike?

Neki se možda pitaju kako Svemogući Bog obavlja djelo suda i pročišćenja da bi u potpunosti spasio čovječanstvo. Mnogo se toga može podijeliti o istinama povezanima s time, pa danas možemo samo zagrepsti po površini. Svemogući Bog kaže: „Krist posljednjih dana koristi razne istine da poduči čovjeka, da razotkrije njegovu bit te razloži njegove riječi i djela. Te riječi sadrže razne istine, poput čovjekove dužnosti, poslušnosti prema Bogu, odanosti Bogu te načina na koji bi čovjek trebao proživjeti normalnu ljudskost, kao i mudrost i narav Božju, i tome slično. Sve te riječi usmjerene su na čovjekovu bit i njegovu iskvarenu narav. Posebno su riječi koje otkrivaju ljudski prezir prema Bogu izrečene protiv čovjeka kao utjelovljenja Sotone i neprijateljske sile usmjerene protiv Boga. Dok čini djelo suda, Bog čovjekovu prirodu ne razjašnjava jednostavno s nekoliko riječi, već razotkriva, obračunava se i dugoročno podrezuje. Sve te različite metode razotkrivanja, obračunavanja i podrezivanja ne mogu se zamijeniti običnim riječima, već istinom koje je čovjek u potpunosti lišen. Jedino takve metode mogu se nazvati sudom, a samo takvim sudom čovjek može biti podčinjen i potpuno uvjeren po pitanju Boga – štoviše, steći istinsku spoznaju o Bogu” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Krist obavlja djelo suda istinom.). Riječi Svemogućeg Boga uistinu vrlo jasno govore da je svrha Njegova suda posljednjih dana prije svega suditi iskvarenoj biti čovječanstva izražavanjem istine kako bi razotkrio našu iskvarenost, da bismo mogli razmisliti i upoznati sebe te i sami uvidjeti svoju iskvarenost. Zatim osjećamo žaljenje, mrzimo sami sebe i preziremo svoje tijelo, što vodi istinskom kajanju. To djelo suda ne obavlja se samo izražavanjem nekolicine istina kako bi ih ljudi razumjeli, nego Bog izražava brojne aspekte istine. Sve te istine služe kako bi se čovječanstvu sudilo, razotkrilo ga se, podrezalo i obračunalo se s njim, kao i da bi nas se iskušalo i pročistilo. Božje riječi koje sude i razotkrivaju čovjekovu iskvarenu bit osobito precizno otkrivaju sotonske naravi čovječanstva te našu prirodu i bit. Tako je dirljivo čitati ove riječi, koje nas diraju izravno u srce. Vidimo koliko smo duboko iskvareni, da nismo dostojni nazivati se ljudima. Nemamo se kamo sakriti, pa se želimo uvući u pukotine u zemlji kako bismo izbjegli Božji gnjev. Podvrgavanje tom sudu jedini je način da uvidimo istinu o vlastitoj iskvarenosti, što će nas zatim ispuniti žaljenjem i spoznajom da nismo dostojni Božjih blagoslova, da nas primi u Svoje kraljevstvo. Toliko smo iskvareni da nismo dostojni vidjeti Boga. Bez Božjeg suda i grdnje nikad se ne bismo istinski spoznali, nego bismo samo na riječima priznavali svoje grijehe, nesvjesni da u potpunosti živimo u skladu sa sotonskim naravima. Nastavili bismo se buniti protiv Boga i odupirati Mu se, ali i dalje misliti da možemo ući na nebesa. To je besramno i zaslijepljeno, bez i mrvice samosvijesti. Oni među nama koji proživljavaju sud Svemogućeg Boga i pročišćenje iz prve ruke doista znaju da su Njegove riječi istina, da su neprocjenjive! Samo istine koje izražava Bog mogu pročistiti našu iskvarenost i spasiti nas od grijeha. Samo proživljavanje suda Njegovih riječi može pročistiti i promijeniti naše iskvarene naravi kako bismo mogli postati oni koji vrše Božju volju i dostojni su ulaska u kraljevstvo. Djelo suda Svemogućeg Boga posljednjih dana pruža nam put, istinu i život. Kroz djelo Svemogućeg Boga možemo steći istinu i život te živjeti pred Bogom, što je golemi blagoslov od Boga!

U ovoj fazi našeg zajedništva mislim da većina nas razumije da Božje djelo spasenja čovječanstva nije ni izbliza onako jednostavno kao što smo mislili. Cilj nije samo otkupiti nas i oprostiti nam naše grijehe, i to je sve. Cilj je Njegova djela spasenja u potpunosti nas spasiti od zla i grijeha, spasiti nas od Sotonina stiska kako bismo se mogli pokoriti Bogu i slaviti Ga. Djelo suda jedini je način da u tome uspijemo. Sada je Svemogući Bog izrazio toliko istina i obavlja djelo suda. To je Njegovo djelo apsolutno veličanstveno i neusporedivo! Riječi Svemogućeg Boga potresle su cijeli svijet i uzdrmale svemir. Sve su oči uprte u slavno Božje djelo posljednjih dana koje je šokiralo svijet. Svi oni koji vole istinu istražuju Božje djelo posljednjih dana, a samo oni koji ne vole istinu prave se da ne vide i zanemaruju Božje djelo. Ali na Božje djelo nikad neće utjecati religijski svijet ili nevjernici. Ono nezaustavljivo napreduje. U treptaj oka započele su velike katastrofe, a Božje djelo suda posljednjih dana na svojemu je vrhuncu. Za Njegove sljedbenike to je sud koji započinje kućom Božjom, usavršavajući neke i odstranjujući mnoge. Za druge, to je korištenje katastrofa za postupni izlazak na kraj s onima koji čine zlo i odupiru se Bogu, čime će se u potpunosti okončati ovo zlo doba sa Sotonom s uzdama u rukama. A onda ćemo dočekati i ući u novo doba, u kojemu će se Kristovo kraljevstvo ostvariti na zemlji. Oni koji i dalje žude za tim da Gospodin dođe na oblaku propast će u katastrofu, plakati i škrgutati zubima, ispunjavajući proročanstvo Knjige Otkrivenja: „Gle, dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat će nad njim sva plemena zemaljska” (Otk 1,7). Svemogući Bog kaže još i ovo: „Mnogi možda ne mare za ono što govorim, ali i pored toga želim svakom takozvanom svecu koji slijedi Isusa reći ovo: kad svojim očima vidite Isusa kako na bijelom oblaku silazi s neba, bit će to javna pojava Sunca pravednosti. Možda će to za tebe biti trenutak velikog uzbuđenja, ali moraš znati kako će trenutak kad budeš svjedokom Isusovom silasku s neba biti i trenutak kada ćeš sići u pakao radi kazne. To će biti trenutak u kojem se završava Božji plan upravljanja i u kojem Bog nagrađuje dobre, a kažnjava opake. Jer Božji će sud završiti i prije nego što čovjek vidi znamenja, kad preostane samo iskazana istina. Oni koji prihvaćaju istinu i ne tragaju za znakovima, i koji su samim tim očišćeni, vratit će se pred Božje prijestolje i pasti u zagrljaj Stvoritelja. Samo oni koji budu ustrajni u vjerovanju da je ‚Isus koji ne dolazi na bijelom oblaku lažni Krist’ bit će podvrgnuti vječnoj kazni jer vjeruju jedino u Isusa koji pokazuje znakove, ali ne priznaju Isusa koji izriče strogi sud i objavljuje istiniti put i život. I zato se Isus s njima može samo obračunati kad se otvoreno vrati na bijelom oblaku” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Dok ti ugledaš duhovno tijelo Isusa, Bog će dotad već iznova napraviti nebo i zemlju.).