Kad je riječ o sudbini, mnogi smatraju da dobra sudbina znači imati novac, društveni status i uspjeh, dok biti siromašan, nevidljiv, trpjeti nedaće i teškoće, biti gledan svisoka znači imati lošu sudbinu. Zato grozničavo streme k znanju da bi promijenili svoju sudbinu, nadajući se da će tako steći bogatstvo i status te promijeniti svoju kob. Jesu li novac, status i uspjeh u životu doista pokazatelji dobre sudbine? Jesu li nedaće i nesreća doista pokazatelji loše sudbine? Većina ljudi to ne razumije dobro i svejedno intenzivno traga za znanjem da bi promijenila svoju kob. No može li znanje promijeniti nečiju sudbinu? Tko zapravo može spasiti čovječanstvo i potpuno promijeniti našu sudbinu? Danas ćemo se pozabaviti tim pitanjem.

U svakodnevnom životu vidimo da mnogi koji steknu znanje mogu steći i novac i status. Uspješni su u životu, a mogu postati i slavni ili hvaljeni. Uspjeh i slava, to zvuči kao sjajna sudbina. No je li doista? Jesu li doista sretni? Možda su moćni, utjecajni i djeluju cijenjeno, ali ipak ih prati osjećaj praznine i jada te im se gasi iskra života. Neki čak pribjegnu drogama ili samoubojstvu. A neki iskorištavaju svoju moć i utjecaj da bi radili što im je volja, zlodjela i zločine, pa završe u zatvoru i potpuno osramoćeni. Nisu li to uglavnom intelektualci? Zašto bi ti naizgled razumni ljudi koji shvaćaju zakone činili takve grozote? Zašto bi učinili nešto tako smiješno? Zašto bi sve tako ispalo? Danas se svi žele obrazovati, svi teže znanju, a intelektualci su vladajuća klasa u svim državama i svim narodima. Oni su vlastodršci i meritokracija diljem svijeta. Razumno je očekivati da bi svijet koji vode intelektualci trebao postajati sve uljuđeniji i ljubazniji. No što se doista događa u svijetu? Upada u pandemonij i kaos, a ljudi varaju, tuku se ili čak ubijaju jedni druge. Svi oni niječu Boga i opiru Mu se, mrze istinu i uzdižu zlo bez želje za pokajanjem, čime potiču gnjev Božji i poniženje čovjekovo. Katastrofe dolaze jedna za drugom, a svijet je stalno na rubu velikog rata. Jasno je da intelektualci na vlasti i meritokracija ne donose mirna i sretna društva, već, naprotiv, sve više katastrofa i patnje. Sve je više pandemija, stalno izbijaju ratovi, a slijede potresi i glad. Ljudi su obuzeti strahom kao da je došao kraj svijeta. Što je pravi razlog za to? Zašto ljudi, kad steknu znanje, moć i položaj, čine tolike grozote? Zašto intelektualizam i meritokracija uzrokuju tolike katastrofe zemlji i narodu? O tome valja dobro razmisliti! Može li se netko stjecanjem znanja popraviti i osloboditi grijeha? Mogu li ljudi stjecanjem znanja postati dobri i prestati činiti grozote? Može li znanje spasiti ljude od grijeha i od Sotoninih sila? Sve više sumnjam u to da znanje može promijeniti čovjekovu sudbinu. Zašto većina ljudi, kad stekne znanje i status, postane sve oholija i samopravednija? Zašto s većim znanjem ljudi postaju umišljeniji? Kad steknu moć, postaju izopačeni i hiroviti, uzrokuju kaos i katastrofe. Čini se da bi uz bolje obrazovanje i razvijeniju znanost upravljanje državama moralo biti bolje, a ljudi civiliziraniji, sretniji i zdraviji. No postoji li zapravo takva država? Nikad nije postojala. Ljude to zaista zbunjuje! Pročitao sam ovo u Božjim riječima: „Otkako je čovječanstvo stvorilo društvene znanosti, ljudski um okupiran je znanošću i znanjem. Znanost i znanje postali su tako alati za upravljanje čovječanstvom i više nema dovoljno prostora da čovjek obožava Boga, niti povoljnih uvjeta za obožavanje Boga. Božje mjesto potonulo je još dublje u ljudskom srcu. Bez Boga u srcu, čovjekov unutrašnji svijet je mračan, beznadan i prazan. Slijedom toga, mnogi društveni znanstvenici, povjesničari i političari došli su u prvi plan kako bi iznijeli teorije društvenih znanosti, teoriju ljudske evolucije i druge teorije koje su u suprotnosti s istinom da je Bog stvorio čovjeka, da ispune srca i umove ljudi tim teorijama. I tako, sve je manje onih koji vjeruju da je Bog stvoritelj svega, dok je onih koji vjeruju u teoriju evolucije sve više. Sve više ljudi zapise o djelovanju Božjem i Njegovim riječima iz doba Starog zavjeta smatra za mitove i legende. U svojim srcima, ljudi postaju ravnodušni prema dostojanstvu i veličini Boga, prema načelu da Bog postoji i vlada nad svim stvarima. Opstanak čovječanstva i sudbina zemalja i naroda više im nisu važni, i čovjek živi u šupljem svetu u kojem ga zanimaju samo jelo, piće i potraga za zadovoljstvom. … Malo ljudi preuzima na sebe obvezu da potraži mjesta gdje Bog danas djeluje, ili da traga za načinom na koji On upravlja i uređuje čovjekovo odredište. I tako, mimo čovjekovog znanja, ljudska civilizacija postaje sve manje sposobna udovoljavati čovjekovim željama, a ima čak i mnogo ljudi koji osjećaju kako su, živeći u takvom svijetu, manje sretni od onih koji su već preminuli. Čak i ljudi koji žive u zemljama koje su nekada bile visoko civilizirane izražavaju takvo nezadovoljstvo. Jer bez Božjeg naputka, koliko god da se vladari i sociolozi silno trude očuvati ljudsku civilizaciju, uzaludno je. Nitko ne može ispuniti prazninu u čovjekovu srcu, jer nitko ne može biti život čovječji, i nijedna društvena teorija ne može osloboditi čovjeka od praznine koja ga je snašla. Znanost, znanje, sloboda, demokracija, slobodno vrijeme, udobnost – sve to čovjeku donosi samo privremenu utjehu. Čak i kad sve to ima, čovjek i dalje neizbježno griješi i tuži se na društvene nepravde. Ništa od ovoga ne može obuzdati čovjekovu žudnju i želju za istraživanjem. (…) Naposljetku, čovjek je čovjek, i nijedan čovjek ne može zamijeniti Božji položaj i život. Čovječanstvo ne zahitjeva samo pravedno društvo u kojem svatko ima dovoljno za hranu i u kojem su svi jednaki i slobodni. Ono što je čovječanstvu potrebno jesu Božje spasenje i Njegov dar života čovječanstvu. Tek kad čovjek bude primio Božji dar života i Njegovo spasenje, moći će se iscijeliti čovjekove potrebe, njegova žudnja za istraživanjem i duhovna praznina. Ako ljudi neke zemlje ili nekog naroda nisu kadri primiti spasenje i brigu Božju, takva zemlja ili narod koračat će putem propasti, ka tami, i Bog će ih uništiti” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Dodatak 2: Bog upravlja sudbinom cijelog čovječanstva.).

Božje su riječi potpuno točne i doista otkrivaju pravu istinu. Odakle zapravo dolazi znanje? Nesumnjivo dolazi od slavnih i velikih ljudi koji su kroz povijest bili obožavani. Tu su konfucijanizam, Darwinova teorija evolucije, Marxov Komunistički manifest i teorija komunizma. Ateizam, materijalizam i teorija evolucije – sve to potječe iz misli i teorija koje su ti slavni ljudi zapisali u knjige i temelj je znanstvene i teorijske misli u našem modernom društvu. Vladajuće klase već stoljećima promiču sve te doktrine i teorije. Ušle su u udžbenike i nastavne materijale te postale načela ljudskosti. Na temelju njih obrazuju se, podrivaju i zatupljuju naraštaji za naraštajima te postaju alati kojima vladajuće klase zavode i kvare čovječanstvo. Cijelo čovječanstvo kvari se obrazovanjem i pod utjecajem znanja i znanosti, a društvo je postalo mračno i kaotično do te mjere da je razjarilo i Boga i čovjeka. Katastrofe su sada sve češće, a nevolje nikad ne spavaju. U svakom bi trenutku mogli izbiti veliki ratovi. Ljudi žive u strahu kao da ih čeka smak svijeta. Zbog toga se doista pitamo jesu li znanost i znanje stvarno istina. Ljudi im sve više teže i sve ih više prihvaćaju, no ne mogu pobjeći grijehu ni pronaći sreću, već postaju sve iskvareniji i gori te tonu u grijeh i bol kojima ne mogu pobjeći. Razmotrimo pravu bit tih slavnih i velikih ljudi koje svi štuju. Svi su oni bili ateisti i evolucionisti koji niječu i odbijaju Boga. Ne vjeruju da Bog postoji niti vjeruju da On vlada svime. Osobito ne prihvaćaju istine koje Bog izražava. U cijelom svojem diskursu nijednom riječju ne razotkrivaju tamu društva, nijednom riječju ne razotkrivaju bit i stvarnost toga kako je Sotona iskvario čovjeka, nijednom riječju ne razotkrivaju prirodu i zlu bit vladajućih klasa, ne svjedoče postojanju Boga i Božjem djelu, ne svjedoče Božjim djelima i Božjoj ljubavi niti se usklađuju s istinom u Božjim riječima. Sve su njihove riječi hereza i zablude koje niječu Boga i protive mu se. Sve u svemu, svojim cijelim diskursom podupiru interese vladajućih klasa, da bi zaveli, iskvarili čovječanstvo i naštetili mu i tako odveli ljude na mračan i zao put, a čovječanstvo je postalo nalik Sotoni koji se opire Bogu i izdaje Ga. Kakvi su ljudi u vladajućoj klasi? Jesu li puni vrlina i mudrosti? Nikako. Nijedan od njih nije pun vrlina i mudar. Njihove takozvane vrline i mudrost, prokazani su, a svi zločini koje su kriomice počinili objelodanjeni su. Jasno je da kroz cijelu povijest Sotonina kvarenja čovječanstva nije bilo vrlih ni mudrih vladara te da su svi na vlasti bili utjelovljenja Sotone i demona. Koje su njihove ideje i teorije najdublje iskvarile čovječanstvo? Ateizam, materijalizam, evolucionizam i komunizam. Širili su nebrojene hereze i zablude, primjerice: „Bog uopće ne postoji”, „Spasitelj nikad nije postojao”, „svatko je vlasnik svoje sudbine” i „znanjem možete promijeniti sudbinu”. Takve se misli ukorijene u ljudskim srcima u mladosti te postupno rastu. Kakve su im posljedice? Ljudi počnu nijekati Boga i sve što od Njega dolazi, čak i to da je Bog stvorio nebo, zemlju i sve stvoreno te da vlada nad svime. Bog je stvorio čovjeka, no oni to poriču i izvrću istinu govoreći da su se ljudi razvili od majmuna, kao da je čovjek u istoj kategoriji sa životinjama. Te pogrešne i apsurdne intelektualne teorije preuzimaju ljudske umove, zaokupljuju im srca i postaju dio njihove prirode. Stoga svi niječu Boga, udaljavaju se od Njega i sve im je teže prihvatiti istinu. Ujedno postaju sve oholiji, gori i iskvareniji. Gube svu svijest i razum, u potpunosti gube vezu s ljudskošću te ih je nemoguće spasiti. Sotona je ljude iskvario do te mjere da ih je pretvorio u demone. To je strašan ishod njihova traganja za znanjem i pokušaja da njime promijene svoje sudbine. Činjenice pokazuju da znanost i znanje nisu istina i ne mogu postati naši životi, no oni se protive istini i nisu u skladu s istinom. Samo kvare čovječanstvo, nanose mu bol i uništavaju ga.

Zašto uopće kažemo da te stvari nisu istina? Zato što znanje ne dolazi od Boga, već od toga što je Sotona iskvario čovjeka. Dolazi od onih velikih i slavnih ljudi koje iskvareno čovječanstvo štuje. Zato sa sigurnošću možemo tvrditi da znanje nije istina. Prvo, znanje ljudima ne može pomoći da spoznaju svoju iskvarenu bit niti im dati znanje o sebi. Drugo, znanje ne može očistiti iskvarenu narav ljudi, već ih samo čini sve oholijima. Treće, znanje ne može spasiti čovječanstvo od grijeha i očistiti ga. Četvrto, znanje ljudima ne može pomoći da spoznaju istinu te upoznaju Boga i pokore mu se. Peto, znanje ljudima ne može pomoći da ostvare pravu sreću niti im donijeti svjetlo, a osobito im ne može podariti prekrasno odredište. I zato znanje nije istina te ne može spasiti čovječanstvo od grijeha i Sotoninih sila. Stoga možemo biti sigurni da znanje ne može promijeniti nečiju sudbinu. Samo je ono što dolazi od Boga istina. Samo su riječi Božje istina. Samo istina može biti ljudski život i očistiti njihovu iskvarenost kako bi pobjegli od grijeha i postali sveti. Samo istina ljudima omogućuje da vrate svijest i razum te prožive istinsko obličje čovjeka. Samo im istina može podariti pravi smjer i ciljeve u životu i samo im istina može pomoći da spoznaju Boga, dobiju Njegove blagoslove i dosegnu prekrasno odredište. Zato samo istina koju izrazi utjelovljeni Bog može spasiti čovječanstvo od Sotoninih sila i omogućiti ljudima da se u potpunosti okrenu Bogu. Samo Spasitelj može spasiti čovječanstvo i potpuno promijeniti njegovu sudbinu te mu pružiti divno odredište. Zašto znanje ne može spasiti čovjeka? Zato što je čovjek preduboko iskvaren Sotonom, sotonskim prirodama i životom u sotonskim naravima, pa neprestano griješi i čini zlo. Ljudi su sposobni za svakakvo zlo u odgovarajućim okolnostima i čim dobiju moć, pokažu svoju pravu ćud i otmu se kontroli. A znanje dolazi od iskvarene ljudskosti, od Sotone i zato znanje nije istina. Ma koliko iskvareni čovjek naučio, ne može spoznati bit i istinu vlastite iskvarenosti i ne može se istinski pokajati i okrenuti Bogu. Nema tog znanja koje može odagnati čovjekovu grešnu prirodu, a kamoli promijeniti njegovu iskvarenu narav. Ma koliko iskvareni ljudi znali, ne mogu pobjeći grijehu ni Sotoninim silama i postići svetost. Ako ne prihvate istinu, ne mogu se pokoriti Bogu i nikad neće riješiti problem svoje grešne prirode. Što je veće znanje iskvarenog čovječanstva, to mu je teže prihvatiti istinu i veća je mogućnost da će nijekati Boga i opirati Mu se. Kad traže više znanja, ljudi postaju oholi i samopravedni te ambiciozniji. Nikako ne mogu izbjeći put grijeha. Zato znanje može samo iskvariti ljude, nanijeti im zlo i uništiti ih. Mnogi ne vide pravu bit znanja ni čemu ono zaista služi. Ne vide podrijetlo, izvor znanja, već ga slijepo štuju i traže umjesto da traže istinu. Zašto svi ti slavni ljudi, kad dobiju moć, čine tolika zla, nanose patnju ljudima i štetu zemlji, uzrokuju svakakve nedaće, čine grozna i neiskupiva nedjela? To su posljedice štovanja i traženja znanja. To nam pokazuje da znanje ne može promijeniti čovjekovu sudbinu te da ga, bez obzira na razinu njegova znanja, Bog ne može spasiti ako ne vjeruje i ne prihvati istinu. Bez obzira na visoku razinu znanja Bog ga neće blagosloviti niti će imati dobru sudbinu, već će nakon smrti otići u pakao. Bog je pravedan i vlada sudbinama čovječanstva, pa nitko tko ne zadobije Njegovo odobrenje ili blagoslov ne može imati dobru sudbinu, već je osuđen na uništenje, propast i pakao.

Sad su mudri prestali hvaliti znanje, ali žude za tim da Sveti dođe, da se Spasitelj spusti među ljude i spasi ih. Nitko se ne nada da će neka slavna, velika osoba spasiti čovječanstvo. Ne mogu ni sebe spasiti, kako bi onda spasile čitavo čovječanstvo? Činjenice nam pokazuju da se znanjem ne može postići dobra sudbina i da je sama ideja razvoja putem znanosti i obrazovanja čista besmislica. Samo Spasitelj može spasiti čovječanstvo od grijeha i Sotoninih sila; samo nas Spasitelj koji izražava istinu može odvesti na put svjetla; samo nas prihvaćanje svih istina koje je izrazio Spasitelj može osloboditi Sotonine iskvarenosti da bi nas Bog doista mogao spasiti te da bismo dobili njegovo odobrenje i blagoslove. To je jedini način da potpuno promijenimo svoju sudbinu. Jasno je da do promjene nečije kobi dolazi prihvaćanjem Spasiteljeve pojave i djela, prihvaćanjem svih istina koje Spasitelj izrazi tijekom posljednjih dana i pročišćenjem putem prihvaćanja Božjeg suda posljednjih dana. Jednostavno rečeno, sudbinu možemo potpuno promijeniti samo ako prihvatimo istinu. Svemogući Bog kaže: „Bog je stvorio ovaj svet, On je stvorio ovo čovječanstvo i, štoviše, On je bio graditelj drevne grčke kulture i ljudske civilizacije. Samo Bog pruža utjehu ovom čovječanstvu i samo Bog danonoćno brine o ovom čovječanstvu. Ljudski razvoj i napredak nerazdvojivi su od Božje vrhovne vlasti, a povijest i budućnost čovječanstva neodvojive su od Božjih planova. Ako si pravi kršćanin, sigurno ćeš povjerovati u to da se uspon i pad svake zemlje ili naroda dešavaju prema Božjim planovima. Samo Bog zna sudbinu svake zemlje ili svakog naroda, i samo Bog upravlja pravcem razvoja ovog čovječanstva. Ako čovječanstvo želi dobru sudbinu, ako neka zemlja želi dobru sudbinu, onda se čovjek mora pokloniti Bogu iskazujući obožavanje, mora se pokajati i ispovjediti pred Bogom, ili će čovjekova sudbina i odredište postati neizbježna katastrofa” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Dodatak 2: Bog upravlja sudbinom cijelog čovječanstva.).

Sad nam je jasno da intelektualci ne mogu spasiti ni sebe, pa kako bi onda spasili čovječanstvo? Samo Spasitelj može spasiti čovječanstvo od grijeha, uvesti ga u svjetlost, sreću i na prekrasno odredište. Dakle, tko je Spasitelj? Nema sumnje da je On utjelovljeni Bog u ljudskom obliku, koji se spustio među ljude da bi obavio djelo spasenja. On je naš Spasitelj. Možemo reći da je Spasitelj utjelovljenje Boga, da je On Bog odjeven u ljudsko tijelo. To je utjelovljenje. Dakle, utjelovljeni je Bog Spasitelj koji se spustio među nas. Otkad je stvorio čovjeka, Bog se dvaput utjelovio da bi spasio čovječanstvo. Prije 2000 godina utjelovio se kao Gospodin Isus i u propovijedi rekao: „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!” (Mt 4,17). Izrazio je brojne istine, a naposljetku je raspet da bi otkupio čovječanstvo, postavši žrtva za grijeh čovjeka. To je bio jasan pokazatelj Božje ljubavi prema čovjeku. Ljudi iz cijelog svijeta prihvatili su Gospodina Isusa kao svojeg Spasitelja, ispovijedali se Bogu i pokajali se te su im oprošteni grijesi. Uživali su u miru i ljubavi koju im je Bog darovao, zajedno s mnogo Svoje milosti. Kad je Gospodin Isus dovršio svoje djelo otkupljenja, mnogo je puta prorekao: „dolazim ubrzo” i „dolazak Sina čovječjeg”. „Jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi” (Mt 24,44). Zato svi koji su prihvatili Gospodina Isusa kao svojeg Spasitelja iščekuju Njegov dolazak tijekom posljednjih dana, silazak Spasitelja koji ih dolazi spasiti i uvesti u kraljevstvo nebesko. Gospodin Isus prorekao je: „Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu” (Iv 16,12–13). „Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina” (Iv 17,17). Na temelju njegovih proročanstava Bog će se tijekom posljednjih dana utjeloviti kao Sin čovječji i izraziti istine da bi u potpunosti očistio i spasio čovječanstvo te ga odveo na prekrasno odredište. Dakle, utjelovljeni je Bog posljednjih dana Spasitelj koji se ukazuje čovječanstvu. Kako bismo onda morali dočekati Spasitelja? Gospodin Isus je rekao: „Ovce moje slušaju glas moj” (Iv 10,27). „Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!” (Otk 2,7). Gospodin Isus više nas je puta podsjećao da je za dočekivanje Gospodina najvažnije slušati Božji glas i prihvatiti istine koje Bog izrazi kad se vrati tijekom posljednjih dana. Katastrofe nam se odvijaju pred očima. Vidimo da je u cijelom svijetu samo Svemogući Bog izrazio sve istine koje spašavaju čovječanstvo i nitko osim Svemogućeg Boga nije izjavljivao istine. To dokazuje da je Svemogući Bog zapravo Gospodin Isus koji se vratio, da je On Spasitelj koji je došao spasiti čovječanstvo tijekom posljednjih dana. To su izvrsne vijesti. Svoje sudbine možemo promijeniti samo ako prihvatimo Spasiteljevo spasenje i istine koje izražava Bog.

Svemogući Bog kaže: „Krist posljednjih dana koristi razne istine da poduči čovjeka, da razotkrije njegovu bit te razloži njegove riječi i djela. Te riječi sadrže razne istine, poput čovjekove dužnosti, poslušnosti prema Bogu, odanosti Bogu te načina na koji bi čovjek trebao proživjeti normalnu ljudskost, kao i mudrost i narav Božju, i tome slično. Sve te riječi usmjerene su na čovjekovu bit i njegovu iskvarenu narav. Posebno su riječi koje otkrivaju ljudski prezir prema Bogu izrečene protiv čovjeka kao utjelovljenja Sotone i neprijateljske sile usmjerene protiv Boga. Dok čini djelo suda, Bog čovjekovu prirodu ne razjašnjava jednostavno s nekoliko riječi, već razotkriva, obračunava se i dugoročno podrezuje. Sve te različite metode razotkrivanja, obračunavanja i podrezivanja ne mogu se zamijeniti običnim riječima, već istinom koje je čovjek u potpunosti lišen. Jedino takve metode mogu se nazvati sudom, a samo takvim sudom čovjek može biti podčinjen i potpuno uvjeren po pitanju Boga – štoviše, steći istinsku spoznaju o Bogu. Djelo suda donosi čovjekovo shvaćanje pravog lica Božjeg i istine o svojoj vlastitoj buntovnosti. Djelo suda čovjeku omogućuje da stekne dublje razumijevanje Božje volje, svrhe Božjeg djelovanja te njemu neshvatljivih tajni. Također, omogućuje mu da prepozna i spozna vlastitu iskvarenu bit i izvore te iskvarenosti, kao i da otkrije ružnoću čovjeka. Svi ti ishodi nastaju djelom suda jer bit toga djela zapravo je djelo otvaranja istine, puta i života Božjeg svima onima koji u Njega vjeruju. To djelo je djelo suda koje Bog čini” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Krist obavlja djelo suda istinom.).

Svemogući Bog izrazio je mnoge istine, koje su sabrane u knjigama Božjih riječi kao što je Riječ se pojavljuje u tijelu, koja sadrži više milijuna riječi. To su istine koje je Bog izrazio za Svoje djelo suda posljednjih dana i mnogo su više od istina koje je Bog izrazio u Doba zakona i Doba milosti. Svemogući Bog otkrio je sve tajne Svojeg plana upravljanja za spasenje čovječanstva, otkrio je sve tajne Biblije ljudima koji je nikad nisu razumjeli i otkrio je istinu čovjekove iskvarenosti od Sotone i naše sotonske prirode koja se protivi Bogu. To nam omogućuje da prepoznamo korijen svoje grešnosti i istinu o svojoj iskvarenosti. Suočeni s činjenicama, svi ih ljudi u potpuno prihvaćaju te počinju mrziti sebe, žaliti i doista se kajati. Bog izražava i sve istine koje ljudi moraju prakticirati i u koje moraju zakoračiti da bi mogli živjeti prema Njegovim riječima te proživjeti istinsko obličje čovjeka i obličje istine. To je jedini način da zadobijemo Božja obećanja i blagoslove. Svemogući Bog izrazio je mnoge istine, a svima je svrha očistiti čovječanstvo od iskvarenosti i spasiti nas od Sotoninih sila da bismo se mogli okrenuti Bogu i upoznati Boga. Te su istine jedina prava načela za život i učenja za zadobivanje spasenja te su dovoljne za potpunu promjenu nečije sudbine i omogućuju pristup prekrasnom odredištu – Božjem kraljevstvu. Velike su katastrofe već započele. Jedini način da se obistine naše nade jest da prihvatimo pojavu i djelo Spasitelja. Prihvaćanje svih istina koje izražava Svemogući Bog jedini je način da steknemo Božje odobrenje, Božju zaštitu i blagoslove tijekom velikih katastrofa te da ih preživimo i da nas Bog uznese u Svoje kraljevstvo. Ako ljudi ne prihvate sve istine koje je izrazio Spasitelj, već samo čekaju lažnog boga iz svoje mašte ili zlog duha da ih spasi od katastrofe, to je tek iluzija. Ostat će praznih ruku i neće biti nagrađeni za svoj trud. Lažni bogovi i zli duhovi ne mogu spasiti ljude. Samo utjelovljeni Bog, Spasitelj, može spasiti čovječanstvo i samo tako ljudi mogu steći dobru sudbinu i dostići dobro odredište. Svemogući Bog kaže: „Krist posljednjih dana donosi život i trajni i vječni put istine. Ova istina je put kojim čovjek stječe život i to je jedini put kojim će čovjek spoznati Boga i biti od Boga odobren. Ako ne tražiš put života koji je omogućio Krist posljednjih dana, nikada nećeš steći Isusovo odobrenje i nikada nećeš biti podoban proći kroz vrata kraljevstva nebeskog” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Jedino Krist posljednjih dana može čovjeku dati put vječnog života.). „Oni koji žele steći život, a da se ne oslanjaju na istinu koju Krist govori najsmješniji su ljudi na zemlji, a oni koji ne prihvaćaju način života koji Krist donosi izgubljeni su u uobrazilji. I zato kažem da će Bog zauvijek mrziti one koji ne prihvaćaju Krista posljednjih dana. Krist je čovjekov prolaz u kraljevstvo tokom posljednjih dana i nema nikoga tko Ga može zaobići. Nikoga Bog ne može učinit savršenim osim kroz Krista. Ti vjeruješ u Boga, tako da moraš prihvatiti Njegove riječi i povinovati se Njegovom putu. Ne možeš razmišljati samo o stjecanju blagoslova, a da nisi kadar primiti istinu i pruženi život. Krist dolazi tokom posljednjih dana kako bi svi oni koji istinski vjeruju u Njega mogli dobiti život. Njegovo djelo služi zaključenju starog doba i ulasku u novo, i Njegovo je djelo put kojim moraju krenuti svi oni koji žele zakoračiti u novo doba. Ako Ga nisi kadar priznati i umjesto toga Ga osuđuješ, huliš ili čak progoniš, sigurno ćeš vječno gorjeti i nikada nećeš ući u kraljevstvo Božje. Jer ovaj Krist je Sam izraz Duha Svetog, izraz Boga, Onaj kome je Bog povjerio Svoj posao na zemlji. Zato kažem da ako ne možeš prihvatiti sve što Krist čini u posljednjim danima, ti huliš na Duha Svetog. Svima je očigledna kazna koju će iskusiti svi koji hule na Duha Svetog” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Jedino Krist posljednjih dana može čovjeku dati put vječnog života.).