Rođena sam u razorenoj obitelji. Dok je majka bila noseća sa mnom, otac je pobjegao s drugom ženom. Majka se jako mučila da bi se brinula o šestero djece. Gotovo sam svake noći mogla čuti majku kako plače. Vidjela sam kako gorko plače, pa sam stekla negativan stav o braku i odnosima. Rekla sam sama sebi: „Nikad ne smiješ drugoj osobi darovati sve svoje povjerenje. Nikad nikome nemoj vjerovati. U životu se možeš osloniti samo na sebe i novac koji zaradiš vlastitim rukama.” Od tog sam trenutka počela razmišljati kako zaraditi. U srednjoj školi, dok su svi drugi uživali na praznicima, majka i ja postavile smo štand uz cestu kako bismo prodavale hranu. No tada smo uspijevale zaraditi samo za plaćanje naših osnovnih potreba. U drugom razredu srednje škole morala sam se ispisati jer nisam mogla plaćati školarinu. Poslije toga sam nastavila raditi na štandu. Ustajala sam u četiri ili pet svako jutro kako bih pripremila hranu, a oko šest bih otišla do štanda. Tri godine poslije dovoljno sam uštedjela da sam mogla otići raditi u veliki grad. Rano sam ustajala i svakodnevno naporno radila, ali nisam puno zarađivala, pa sam bila nezadovoljna. Tako sam uz pomoć svojeg dečka iskoristila ušteđevinu skupljanu godinama da otvorim malenu trgovinu. Dvije godine poslije zaradili smo nešto novca i dobili djecu. Baš kad smo se trebali vjenčati, dečko me prevario i sve mi uzeo. Prisvojio je sav novac, pobjegao i počeo živjeti s drugom ženom. I oni su dobili dijete. Nestao je sav moj novac zarađen teškom mukom, a ja sam se osjećala depresivno i jadno. Nakon onoga što se dogodilo mojoj majci, smatrala sam da su muškarci nepouzdani i da se moram posvetiti zarađivanju dovoljno novca za podizanje djece. Ali bila sam pod velikim pritiskom, nisam imala snage voditi trgovinu i bila sam bolesna. Nisam više željela živjeti u tom gradu. Poslije, nakon što je dečkov otac doznao za sve, platio mi je prijavu za britansku vizu. Četiri godine poslije dobila sam boravišnu dozvolu i upisala se na sveučilište. Kako bih mogla zaraditi više novca, birala sam kolegije o poslovnom upravljanju. Godine 2011. dobila sam stipendiju, a tim sam novcem u gradu otvorila trgovinu afričkom hranom.

Budući da je trgovina bila malena, isprva sam zaposlila samo jednu osobu. Ustajala sam u pet sati svako jutro, odlazila raditi u trgovinu, a poslije na fakultet. Po završetku nastave požurila bih u trgovinu očistiti, dostaviti robu i voditi poslovne knjige. Istovremeno ste vodili posao, studirali na fakultetu i odgajali djecu. Sigurno vam je bilo vrlo teško. Ali kad bih čula kako svi hvale koliko sam sposobna te vidjela njihove oči pune divljenja i zavisti, osjećala sam se vrlo zadovoljno. U to je vrijeme posao u trgovini išao dobro, pa je donosio više novca nego što sam očekivala. Ali nije mi bilo dovoljno. Zaključila sam da bih trebala biti dovoljno bogata da kupim banku, pa da me drugi hvale i zavide mi. To je ono što sam zapravo željela. Kako bih dobila više počasti i pohvala te dokazala da sam jaka i da bih zaradila više novca za odgoj djece i za luksuzan život, proširila sam trgovinu. Tri godine poslije moja malena trgovina pretvorila se u veliku trgovinu hranom iz različitih afričkih zemalja. Bila sam poznata kao jedina afrička poduzetnica u gradu. Srednje škole i fakulteti pozivali su me da držim predavanja, govorim o svojim ambicijama i uspjesima kako bih nadahnula mlade useljenike u Ujedinjenom Kraljevstvu. Dali su mi i nagradu. Kad bih odlazila držati predavanja s nagradom, svi bi me prepoznali. Smatrala sam da se isplatio sav moj trud i sve moje patnje tijekom godina i da sam napokon ostvarila svoje životne ciljeve. Ali nisam prestala zarađivati, zato što je lakše raditi i zarađivati nakon što steknete društveni status. Povećala se i moja žudnja za slavom. No dotad mi se tijelo već osjećalo sve lošije. Mogla sam stajati samo kraće vrijeme, a onda bih morala sjesti. Liječnik mi je rekao da imam reumu, fibromialgiju i išijas, što znači da me boljela cijela kralježnica. Liječnik je rekao da se moram odmarati i da ne mogu više raditi, ali svoju bolest nisam ozbiljno shvatila. Mislila sam da ću se oporaviti nakon vježbanja. Osim toga, posao u trgovini išao je toliko dobro da ga nisam željela prekinuti, pa sam nastavila.

Početkom 2014. godine stanje mi se dodatno pogoršalo, a boljelo me cijelo tijelo. Imala sam osjećaj da me cijelo tijelo peče kao da gori. Noge su mi gotovo stalno bile natečene, kukovi kao da su mi bili slomljeni, a kralježnica mi je bila meka. Morala sam nositi medicinski pojas da bih je izravnala. Kad sam otišla na pregled, liječnik mi je rekao da sam već imala reumu, ali da je hladnoća ušla u moje kosti jer sam u mesnici često ulazila u hladnjaču. Zato je postojala opasnost da bih u svakom trenutku mogla ostati trajno paralizirana. Prestrašila sam se, ali bilo je prekasno. Nešto poslije više se gotovo uopće nisam mogla kretati, pa sam zatvorila trgovinu. Neočekivano, neki su me sugrađani počeli oponašati pa su otvorili svoje trgovine. Bila sam zavidna i vrlo tužna zbog svojeg stanja. Zašto sam bila tako teško bolesna? Bol je bila neprestana, dvadeset i četiri sata dnevno, a ni dana nisam mogla mirno zaspati. Kao da mi je u srcu plamtio požar, a tjelesne i mentalne patnje bile su izrazito bolne. Tada sam šočela temeljitije razmišljati o svemu. Novac koji sam zaradila nije me mogao izliječiti, pa koja mu je onda bila svrha? U to sam se vrijeme osjećala ranjivo i bespomoćno. Brinula sam se za svoju djecu, budući da sam im bila jedina obitelj. Nisam željela više razmišljati o novcu i slavi. Samo sam željela da bol nestane i da u miru odgajam svoju djecu. Više od godinu dana ležala sam u krevetu i pitala se: „Zašto ljudi toliko pate? Zašto obolijevamo?” Iz jada i očaja zazvala sam Gospodina da mi pomogne da bol nestane.

U svibnju 2019. godine, nakon deset dana posta i molitve, htjela sam poslušati hvalospjev. Pretražila sam internet i pronašla stranicu Crkve Svemogućeg Boga. Nakon što sam pogledala nekoliko filmova, a dubok dojam na mene ostavio je film Gdje je moj dom. Život malene djevojčice bio je sličan mojem djetinjstvu, a iskustvo njezine majke bilo je isto kao i moje. Srce mi je cijelu noć lupalo u prsima. Sutradan sam nazvala Crkvu Svemogućeg Boga. Pročitala sam riječi Svemogućeg Boga i bila sigurna da je On Gospodin Isus koji se vratio. Radosno sam prihvatila djelo Svemogućeg Boga i počela prisustvovati virtualnim okupljanjima. Jednom sam prilikom čula hvalospjev koji me snažno dirnuo. „Da me nije spasio Bog, i dalje bih lutala svijetom, mučeći se bolno u grijehu, bez nade u životu. Da me nije spasio Bog, i dalje bi me gazili đavli, uživala bih u ugodama grijeha i ne bih poznavala put ljudskog života. Svemogući Bog milosrdan je prema meni; zvuk me Njegovih riječi zove. Čujem Božji glas, uzdignuta sam pred Njegovo prijestolje. Svakoga dana jedem i pijem riječi Božje i razumijem brojne istine. Vidim velike dubine ljudske iskvarenosti. Doista nam treba Božje spasenje. Božja me istina očišćuje i spašava. Opetovano mi sudi i pročišćuje, a promijenila se i moja životna dispozicija. Božju sam divotu spoznala tek kad sam kušala Njegovu pravednost i svetost. Moje se srce boji Boga i kloni zla, a ja proživljavam djelić obličja čovjeka” (Slijedi Jaganjca i pjevaj nove pjesme). Ta je pjesma dobro objasnila moj život. U prošlosti sam uvijek željela svojim vlastitim rukama stvoriti sretan život. Vjerovala sam da mogu snove iz djetinjstva i sve svoje žudnje ostvariti vlastitim snagama, ali nakraju sam osjećala jaku bol, nisam imala potporu i živjela sam u jadu. Bog me doveo pred Sebe, ublažio mi bol, spasio me od tame svijeta, dopustio mi da čitam Njegove riječi i pružio mi priliku da prihvatim sud i pročišćenje. Hvala Bogu na Njegovom spasenju! U to sam vrijeme jedva čekala pročitati još riječi Svemogućeg Boga, budući da sam shvatila da bi se odgovori na brojna pitanja mogli naći u riječi Svemogućeg Boga.

Poslije sam pročitala odlomak riječi Božje. „Odakle potječu porođajni bolovi, starost, bolest i smrt te zbog čega čovjek mora čitavog života to trpjeti. Je li to sve postojalo kad je čovjek prvi put stvoren? Odakle potječe sav taj bol? Taj bol je nastao nakon što je čovjeka iskušao Sotona i nakon što je čovjek pao, jer ga je Sotona iskvario. Bol ljudskog tijela, nevolje i praznina i sve te grozne stvari u ljudskom svijetu – sve se to pojavilo nakon što je Sotona iskvario čovjeka. Nakon što je čovjeka iskvario, Sotona ga je počeo i mučiti te je čovjek sve više padao, sve se dublje razbolijevao, sve ga je više boljelo i sve je više osjećao da je svijet prazan i jadan, da je u tom svijetu nemoguće opstati i da je život na ovom svijetu sve beznadniji. Za sav taj ljudski bol je, dakle, kriv Sotona, kao i za čovjekov pad uslijed sotonske iskvarenosti čovjeka” (Riječ. Svezak 3.: Besjede Krista posljednjih dana. Značaj Božjeg doživljavanja svjetovne patnje.). Iz riječi Božje shvatila sam da je Bog stvorio svijet bez bolesti, boli i smrti. Nakon što je Sotona ljude doveo u iskušenje da izdaju Boga i okrenu se od Boga, ljudi su postali izopačeni i iskvareni, a čovječanstvo su također zadesile bolesti i smrt. A zatim je život postao još jadniji. Tijekom tih šest godina bila sam bolesna, a čak sam željela izvršiti samoubojstvo. Moj je život bio besmislen i pun boli. Ali danas uviđam izvor svoje boli: Sotona me iskvario i okrenuo od Boga, pa sam živjela samo za slavu i imetak. U životu pod Sotoninom vlašću osjećala bih samo još više boli, a moj bi život bio besmislen. Što sam više čitala riječi Božje, to je svjetlije moje srce postajalo, a riječ Božja hranila je moju gladnu dušu. Osjećala sam se kao da sam se probudila iz drijemeža punog noćnih mora.

Poslije sam pročitala još riječi Svemogućeg Boga. „‚Sve se vrti oko novca’ filozofija je Sotone. Ona prevladava u cijelom čovječanstvu, u svakom ljudskom društvu; moglo bi se reći da je to trend. Razlog se krije u činjenici da je ova fraza usađena u srce svakog čovjeka, koju u početku nije prihvaćao, ali se onda prešutno složio s njom, kad je došao u dodir sa stvarnim životom i počeo osjećati kako su te riječi zapravo istinite. Nije li ovo proces kojim Sotona kvari ljude? Možda ovu izreku ne razumiju svi ljudi u istoj mjeri, ali je zato svi na različitim razinama tumače i njenu istinitost priznaju temeljem onog što se oko njih događalo i temeljem vlastitih iskustava. Zar nije tako? Bez obzira na to koliko netko ima iskustva u vezi s ovom izrekom, kakav negativan učinak ona može imati na čovjekovo srce? Nešto se otkriva u naravi svih ljudi na ovom svijetu, uključujući tu i svakog od vas. Što je to? To je obožavanje novca. Je li ovo teško ukloniti iz nečijeg srca? Jako je teško! Čini se kako Sotonino kvarenje čovjeka doista duboko seže! Sotona novcem iskušava ljude i kvari ih pa oni počinju obožavati novac i cijeniti materijalne stvari. A kako se ovo obožavanje novca ogleda kod ljudi? Čini li vam se da bez novca ne biste mogli opstati u ovom svijetu, da bi vam čak i jedan jedini dan bez novca bio nemoguć? Status ljudi, kao i poštovanje koje uživaju, temelji se na tome koliko novca imaju. Siromašni poginju glave od srama, dok bogati uživaju u svom povlaštenom statusu. Drže glavu visoko i ponosno, govore glasno i žive bahato. Što ova izreka i ovaj trend donose ljudima? Nije li istina da se mnogi ljudi žrtvuju u potrazi za novcem? Zar se mnogi ljudi ne odriču svog dostojanstva i integriteta kako bi stekli što više novca? Zar mnogi, novca radi, ne ostaju bez prilike vršiti svoju dužnost i slijediti Boga? Nije li gubitak prilike za dobivanje istine i spasenje najveći od svih gubitaka za ljude? Nije li Sotona dovoljno zao da ovu metodu i ovu izreku iskoristi kako bi čovjeka do te mjere iskvario? Nije li sve ovo podli trik? Dok se ti krećeš putem od protivljenja ovoj popularnoj izreci do njezinog konačnog prihvaćanja kao istine, tvoje srce u potpunosti pada u Sotonine šake, te ti stoga i nehotice počinješ živjeti u skladu s tom izrekom. U kojoj je mjeri ova izreka utjecala na tebe? Tebi je možda poznat istiniti put, i ti možda znaš istinu, ali si ga nemoćan slijediti. Možda ti je posve jasno da su Božje riječi istina, ali nisi voljan platiti cijenu ili trpjeti zarad istine. Ti bi, umjesto toga, radije žrtvovao svoju budućnost i sudbinu, kako bi se do samog kraja opirao Bogu. Ma što Bog kazao ili učinio, bez obzira na to shvaćaš li koliko je Božja ljubav prema tebi duboka i velika, ti bi i dalje tvrdoglavo inzistirao na svojem putu i platio cijenu zbog ove izreke. Što znači da te je ova izreka već prevarila i uspostavila kontrolu nad tvojim mislima, da je ona već upravljala tvojim ponašanjem, te da bi joj ti radije dozvolio da upravlja tvojom sudbinom, nego što bi se odrekao svoje težnju za bogatstvom. To što su ljudi u stanju tako postupati, što riječi Sotonine mogu upravljati i manipulirati njima – zar to ne znači da ih je Sotona prevario i iskvario? Nisu li filozofija i način razmišljanja Sotone, nije li narav Sotonina pustila korijenje u tvojem srcu? Ako slijepo težiš za bogatstvom i odustaješ od potrage za istinom, ne znači li to da je Sotonina namjera da te prevari ostvarena? Upravo tako stoje stvari” (Riječ. Svezak 2.: O spoznaji Boga. Sâm Bog, jedinstveni V.). Tek nakon što sam pročitala riječi Božje, shvatila sam da su izreke poput „novac nije sve, ali bez njega ne možeš ništa” i „novac pokreće svijet”, u koje sam oduvijek vjerovala, zapravo sotonske filozofije. Ukorijenile su se u mojem srcu i preuzele kontrolu nad mojim umom, tako da mi ništa nije bilo važnije od novca. Smatrala sam ga jedinim razlogom za život i mislila da će mi donijeti sreću i počasti, pa sam očajnički trčala za novcem. Kako bih zaradila još više novca, da mi zavide, ugledaju se u mene i da dobro živim, marljivo sam radila ne misleći na svoje tijelo, sve dok gotovo nisam ostala paralizirana i izgubila život. To je bila posljedica toga što sam prihvatila Sotonine filozofije koje su upravljale mnome. Premda sam znala da Bog postoji, nisam imala snage slijediti Boga i kročiti istinitim životnim putem zato što su mnome upravljale Sotonine riječi i filozofije. Udaljile su moje srce od Boga i natjerale me da živim samo kako bih udovoljila tijelu. Zahvaljujući vodstvu riječi Božjih, shvatila sam da idem u pogrešnom smjeru.

Poslije sam pročitala još jedan odlomak riječi Božje i pronašla izlaz iz svoje boli. Božje riječi kažu: „Budući da ne poznaju Božje orkestracije i Božju suverenost, ljudi se sa sudbinom uvijek suočavaju prkosno i sa buntovničkim stavom, uvijek se žele osloboditi Božjeg autoriteta i suverenost i sve ono što im je sudbina pripremila, uzalud se nadajući da će promijeniti svoje trenutne okolnosti i izmijeniti svoju sudbinu. Ali nikad ne mogu uspjeti u tome i osujećeni su na svakom koraku. Ova borba, koja se odvija duboko u njihovoj duši, donosi im bol, a ta bol se urezuje u njihove kosti i istovremeno ih navodi uludo tratiti svoj život. Što je uzrok te boli? Leži li on u Božjoj suverenosti ili u tome da je osoba rođena s lošom srećom? Očito je da ni jedno ni drugo nije točno. U osnovi, njen uzrok su putovi kojima ljudi idu, načinima na koje su odabrali živjeti. (…) Najjednostavniji način da se čovjek oslobodi ovog stanja je napuštanje prijašnjeg načina života; opraštanje od dotadašnjih životnih ciljeva; sumiranje i analiza dotadašnjeg načina života, pogleda na život, stremljenja, želja i težnji, koje zatim treba usporediti s Božjim namjerama i Njegovim zahtjevima prema čovjeku te sagledati je li išta od svega toga spojivo s Božjim namjerama, je li u skladu s Božjim zahtjevima, donosi li išta od toga ispravne životne vrijednosti, vodi li prema razumijevanju sve više istine i omogućava li živjeti s čovječnošću i likom ljudskog bića. Ako stalno iznova istražuješ i pažljivo analiziraš različite životne ciljeve kojima ljudi teže i njihove razne načine života, otkrit ćeš da ništa od toga nije u skladu s prvobitnom namjerom koju je Stvoritelj imao prilikom stvaranja ljudskog roda. Sve to odvlači ljude od Stvoriteljeve suverenosti i brige; sve su to zamke zbog kojih ljudi postaju izopačeni i koje ih vode u pakao. Nakon što sve to prepoznaš, ono što trebaš učiniti je otpustiti stare poglede na život, držati se podalje od raznih zamki te Bogu prepustiti da upravlja tvojim životom i uređuje ga; tražiti samo da se pokoriš Božjim orkestracijama i usmjeravanju, bez pravljenja ikakvih osobnih izbora i postati osoba koja štuje Boga” (Riječ. Svezak 2.: O spoznaji Boga. Sâm Bog, jedinstveni III.). Zbog riječi Božje shvatila sam kako se mogu osloboditi od kontrole novca. Trebala sam odustati od ciljeva koje sam prije pokušavala ostvariti. Više nisam smjela tražiti slavu i bogatstvo vlastitim naporima, nego prepustiti Bogu da odlučuje i uredi moj život. Morala sam se prepustiti Božjim određenjima, ponašati se sukladno Božjim zahtjevima i postati osoba koja slavi Boga. Bila sam duboko zahvalna Bogu. Bilo je to prvi put u mojemu životu da sam osjetila Božje vodstvo. Činilo mi se da mi se Bog izravno obraća te da mi pokazuje put provođenja vjere u djelo. Nakon što sam počela vjerovati u Svemogućeg Boga, željela sam ispuniti svoju dužnost u crkvi, ali u to sam vrijeme još uvijek vodila internetsku trgovinu. Bila sam uložila puno novca, ali nije bilo zarade. Bojala sam se da ću izgubiti još više novca, pa sam cijelo vrijeme morala pratiti narudžbe koje su stizale. Tijekom dnevnih okupljanja neprestano sam primala poruke, pa uopće nisam mogla umiriti svoje srce. I dalje sam razmišljala kako uložiti i zaraditi još novca. Bilo je naporno voditi internetsku trgovinu preko dana, pa bih ponekad, na večernjim okupljanjima, zbog boli po cijelom tijelu, morala leći i uzeti lijekove kako bih mogla izdržati. No lijekovi su me uspavljivali, pa bih zaspala tijekom okupljanja. Željela sam iskreno štovati Boga. Nisam željela živjeti starim životom. Zato sam zatvorila internetsku trgovinu. Poslije mi je prijateljica rekla da želi otvoriti pravu trgovinu. Budući da sam studirala poslovno upravljanje, besplatno sam joj pomogla da osmisli poslovni plan. Jako joj se svidio, pa mi je rekla da želi surađivati sa mnom. Željela je da se ja bavim pakiranjem, dok bi ona slala pošiljke. Novac bismo dijelile pola-pola. Bila sam u iskušenju. Mislila sam da bi to bila lijepa prilika za zaradu. Mnoge su mi ideje odmah pale na pamet. Te sam se noći molila Bogu zbog situacije u kojoj sam se našla. Shvatila sam da opet pokazujem svoju pohlepu za novcem. Sjetila sam se različitih muka koje sam doživjela u prošlosti. Shvatila sam i da zbog vjere u Svemogućeg Boga, moj duh više nije patio. Uživala sam u miru i postojanosti, a bolovi u tijelu znatno su se ublažili i bez lijekova. Bila je to Božja zaštita i spasenje za mene. Bog mi je pomogao da se oslobodim patnji slave i bogatstva, a ja sam sad željela nastaviti trčati za novcem i slavom. Nisam li opet upadala u Sotoninu zamku? Znala sam da bih trebala odbiti prijateljičinu ponudu, ali nisam mogla posve odustati. Poslije sam pročitala riječi Božje i pronašla put primjenjivanja vjere. Božje riječi kažu: „Ljudi sav svoj život provode jureći za novcem i slavom; hvataju se za te slamke, misleći da su im one jedini oslonac, kao da bi od njih mogli vječno živjeti i izbjeći smrt. Ali tek pred smrt shvate koliko su sve te stvari daleko od njih, koliko su nemoćni pred smrću, koliko ih je lako razbiti, koliko su usamljeni i bespomoćni i kako se nemaju kuda okrenuti. Postaje im jasno da se život ne može kupiti ni novcem ni slavom, da su svi, koliko god imućni i na koliko god visokom položaju bili, podjednako siromašni i beznačajni pred smrću. Shvaćaju da se život ne može kupiti novcem, da se slavom ne može izbrisati smrt, da ni novac ni slava ne mogu čovjeku produžiti život ni za minutu, ni za sekundu. Što se ljudi više tako osjećaju, to više žude da nastave živjeti; što se više tako osjećaju, to se više plaše smrti koja im se bliži. Tek u tom trenutku oni doista shvaćaju da njihovi životi ne pripadaju njima, da nisu pod njihovom kontrolom i da čovjek ne odlučuje hoće li živjeti ili umrijeti – da je sve to izvan njegove kontrole” (Riječ. Svezak 2.: O spoznaji Boga. Sâm Bog, jedinstveni III.). Iz riječi Božje shvatila sam da ljudi misle da im utrka za novcem može produžiti život i poštedjeti ih od smrti, a tek na pragu smrti shvaćaju da ih novac ne može spasiti, da im ne može dati vječni život i da im ne može pomoći da vrate zdravlje. Nije li spoznaja oči u oči sa smrću zakašnjela? I ja sam bila takva, slijepo sam trčala za novcem ne mareći za svoje tijelo. Liječnik mi je rekao da se odmorim i oporavim, ali ja sam se brinula da neću zaraditi ostanem li kod kuće, pa sam radila dok sam bila bolesna. Mislila sam da mogu kontrolirati svoju sudbinu, ali na pragu smrti shvatila sam da ništa nije bilo pod mojom kontrolom. Sada sam zahvaljujući Božjem spasenju, imala sreću čuti riječi Božje. Shvatila sam da Bog posjeduje suverenost nad ljudskom kobi i da trebam slušati Božja rješenja i više se ne boriti sama protiv kobi. Da sam odabrala zarađivati, opet bih se osjećala jadno. Iscrpila bih se u utrci za novcem, a Sotona bi me nastavio kontrolirati i mučiti. Tada sam shvatila da je to Sotonino iskušenje za mene. Prijateljica mi je predložila poslovnu ideju, bila je spremna uložiti novac i ravnomjerno podijeliti zaradu. Ponuda je bila vrlo primamljiva. Sotona me time želio vratiti u klopku novca i slave, a ja sam se nepromišljeno željela vratiti starom životu muka i jada. Nije li to bilo nasjedanje na Sotoninu smicalicu? Molila sam se Bogu, rekla mu da se želim osloboditi slave i bogatstva te se umjesto toga posvetiti dužnosti. Nakon molitve, osjećala sam se vrlo opušteno. Kao da sam se oslobodila teškog bremena. Sljedeća tri dana, kako ne bih upala u vrtlog slave i bogatstva, svakog sam se dana sve odlučnije molila. Pronašla sam snage da odbijem suradnju s prijateljicom, ali ona me pokušavala nagovoriti: „Sad živiš od državne pomoći. To ti nije dovoljno. To nije Nina kakvu poznajem.” Rekla sam joj: „Istina, nisam Nina kakva sam nekoć bila. Prihvatila sam Božje djelo posljednjih dana i razumjela neke istine. Bog je Onaj me spasio od moje boli. U bolnici su mi rekli da je moja bolest neizlječiva te su digli ruke od mene. Čak mi ni lijekovi nisu mogli ublažiti bol. Ali kad sam pročitala riječi Božje, moja je bol nesvjesno popustila. Da sam napustila Božju kuću i vratila se u svijet, i dalje bih živjela u boli. Ne želim nastaviti tako živjeti.” Također sam joj rekla: „Možeš pronaći nekog drugog partnera. Ako trebaš pomoć, mogu ti dati savjet.” Poslije mi je dolazila još nekoliko puta, sve dok nije shvatila da me neće nagovoriti.

Sad ispunjavam svoju dužnost u crkvi i imam osjećaj slobode i mira. Moji fizički bolovi smanjeni su za 60 do 70 posto i sada mogu opet hodati i kuhati. Ali, najvažnije, mogu ispuniti svoju dužnost u crkvi. Zahvalna sam Bogu što me spasio da mnome ne vlada novac te što je promijenio smjer mojega života. Sad mi je jasno da je poznavanje Božje suverenosti, slavljenje Boga i primjenjivanje Božjih riječi i zahtjeva nešto najsmislenije i najdragocjenije u životu. Premda mi je moja bolest izazvala veliku bol, ujedno je bila i moj blagoslov. Pruža mi priliku da se vratim Bogu i primim Božje spasenje, što se ne može kupiti nikakvim novcem. Hvala Svemogućem Bogu!