Svi znamo da se prije 2000 godina Gospodin Isus pojavio i djelovao u Judeji da bi otkupio čovječanstvo propovijedajući: „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!” (Mt 4,17). Izrazio je brojne istine i otkrio brojne znakove i čuda, uzdrmavši narod Judeje. Viši vođe judaizma vidjeli su koliko su autoritativni i moćni djelo i riječi Gospodina Isusa te kako neprestano stječe sljedbenike. Ti su vođe osjećali da Isusovo djelo ugrožava njihov status, pa su počeli tražiti nešto što bi iskoristili protiv Njega, izmišljati glasine i laži, osuđivati Isusa i odvraćati ljude od toga da Ga slijede. Budući da je Isus Sin čovječji i nije u duhovnom obliku, bili su još bezobrazniji i neobuzdaniji. To što Njegovo djelo i riječi prelaze granice zakona bila im je izlika da Ga mahnito osuđuju, progone i pribiju na križ. To je izazvalo Božje prokletstvo i kaznu, osudivši narod Izraela na 2000 godina. Sad se Isus vratio u posljednjim danima kao utjelovljeni Svemogući Bog koji izražava istine i vrši djelo suda počevši od Božje kuće da u potpunosti očisti i spasi čovječanstvo. Pripadnici svih vjeroispovijedi koji žude za Božjom pojavom pročitali su riječi Svemogućeg Boga, prepoznali Božji glas i okrenuli se prema Svemogućem Bogu. No brojni religijski vođe ne mogu to prihvatiti. Njihove su dobre ovce napustile stado, pa su im status i život ugroženi, a to ne mogu podnijeti. Izmišljaju svakakve laži da zaniječu i osude pojavu i djelo Svemogućeg Boga. Čine sve što mogu da obmanu vjernike i onemoguće im da istražuju istinski put. Kažu da je Gospodin Isus već otkupio čovječanstvo, da je Božje djelo spasenja završeno i da će se vjernici uznijeti kad On dođe. Nema više djela spasenja. Čak viču: „Ako se Gospodin vrati i ne povede nas u kraljevstvo, onda nije stvarno Gospodin! Gospodin u tijelu koji vrši djelo suda ne može stvarno biti Gospodin! On je jedino Gospodin Gospodin u kojeg vjerujemo, ako nas može uznijeti!” Posebno kad vide da Svemogući Bog nije u duhovnom obliku, već je običan Sin čovječji, postanu još neposlušniji i još Ga oštrije osuđuju i hule. Čak udružuju sile s Komunističkom partijom da bi uhitili vjernike koji šire evanđelje. Svojim radnjama iznova razapinju Boga. Razmislite o tome. Zašto se svakom koraku Božjeg djela religijski svijet opire, niječe ga i osuđuje? Zato što je čovječanstvo tako duboko iskvareno Sotonom. Svatko ima sotonsku prirodu; svatko mrzi istinu i zasićen je njome. Drugi je razlog to što ljudi ne razumiju Božje djelo. Božje djelo za spasenje čovječanstva čini im se jednostavnijim nego što doista jest. Znamo da su Izraelci vjerovali da kad se Božje djelo Doba zakona završi, da samo moraju poštovati zakon da bi bili spašeni, a kad dođe Mesija, odveo bi ih izravno u kraljevstvo. I što se dogodilo? Gospodin Isus došao je i židovski Ga je narod dao raspeti. Oni iz Doba milosti mislili su da su im s Isusovom otkupljenjem njihovi grijesi oprošteni, da su zauvijek spašeni i da bi trebali biti odvedeni ravno u kraljevstvo kad se Gospodin vrati. I što se dogodilo? Svemogući Bog došao je i opet Ga raspinje religijski svijet koji je udružen sa Sotoninim režimom. Misle da kad Gospodin Isus okonča Svoje djelo, da će Božje djelo spasenja biti potpuno. No je li to doista istina?

Zapravo, svaki novi korak djela koje Bog vrši prorečen je davno unaprijed. Kad je Isus došao radi djela otkupljenja, proroci su već predvidjeli Njegov dolazak. „Začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!” (Iz 7,14). „Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni” (Iz 9,5). A što se tiče Božjeg djela suda u posljednjim danima, postoji toliko biblijskih proročanstava, najmanje 200. Pogledajte što je rekao Gospodin Isus: „Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio – ona će mu suditi u posljednji dan” (Iv 12,48). „Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu” (Iv 5,22). I Prva Petrova poslanica: „Ta vrijeme je da započne Sud – od doma Božjega” (1Pt 4,17). Svatko koga zanima Božje djelo lako može naći osnovu za to, pa onda neće tako agresivno i nepokolebljivo inzistirati na pribijanju Boga na križ. Samo to pokazuje koliko je čovječanstvo duboko iskvareno Sotonom. Svi ljudi imaju sotonsku prirodu i može se reći da su ljudi neprijatelji Boga. Svi smo vidjeli ovu činjenicu: od Doba zakona do Isusova otkupljenja u Dobu milosti, i sada u posljednjim danima, kad Svemogući Bog vrši djelo suda u tijelu da zaključi djelo tih doba, jasno je da Božje djelo spasenja čovječanstva sadrži točno tri faze. Zašto je nužno da se Njegovo djelo spasenja izvrši u tri faze? To je nešto što ljudi ne mogu dokučiti, što je mnoge navelo na otpor prema Božjem djelu i njegovu osudu. Posljedice toga ozbiljne su. Zato danas istražujemo razlog zbog kojeg Bog vrši djelo u tri koraka.

U posljednjim danima djelo Svemogućeg Boga otkrilo je sve misterije Njegovog plana upravljanja. Pročitajmo riječi Svemogućeg Boga kako bismo to bolje shvatili. Svemogući Bog kaže: „Šest tisućljetno djelo Božjeg upravljanja podijeljeno je u tri faze: Doba zakona, Doba milosti i Doba kraljevstva. Te su tri faze djela radi spasenja ljudskog roda, odnosno, one su radi spasenja ljudskog roda koji je Sotona ozbiljno iskvario. Međutim, one su u isto vrijeme i zato da Bog može voditi bitku sa Sotonom. Dakle, baš kao što je djelo spasenja podijeljeno u tri faze, tako je i borba sa Sotonom podijeljena u tri faze, a ta se dva aspekta Božjeg djela izvode istovremeno. Borba sa Sotonom vodi se zapravo radi spasenja ljudskog roda, a budući da djelo spasenja ljudskog roda nije nešto što se može uspješno dovršiti u jednoj fazi, borba sa Sotonom također je podijeljena u faze i razdoblja, a rat sa Sotonom vodi se u skladu s potrebama čovjeka i stupnjem do kojega ga je Sotona iskvario. (…) Postoje tri faze u djelu spasenja čovjeka, što znači da je borba sa Sotonom podijeljena u tri faze kako bi Sotona bio poražen jednom zauvijek. Ipak, unutarnja istina cjelokupnog djela borbe sa Sotonom jest da se učinci borbe postižu kroz nekoliko koraka: iskazivanje milosti čovjeku, postajanje čovjekovom žrtvom za grijeh, opraštanje čovjekovih grijeha, osvajanje čovjeka i usavršavanje čovjeka” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Obnavljanje čovjekovog normalnog života i njegovo dovođenje do divnog odredišta.). Vidimo da se Božje djelo spasenja odvija u tri faze. To su djelo Boga Jahve u Dobu zakona, otkupljenje Gospodina Isusa u Dobu milosti i djelo suda Svemogućeg Boga posljednjih dana u Dobu kraljevstva. Te tri faze djela čine cjelovito Božje djelo spasenja i tako Bog spašava čovječanstvo od sila Sotone, korak po korak, kako bismo bili potpuno zadobiveni od Boga. Značaj iza svakog koraka dubok je. To je sve neophodan rad u Božjem planu upravljanja da spasi čovječanstvo, i ključni dijelovi procesa da spasi iskvareno čovječanstvo od grijeha i sila Sotone.

Sad bih želio kratko opisati Božje tri faze djela na temelju Njegovih vlastitih riječi. Porazgovarajmo prvo o Božjem prvom koraku djela za spasenje čovjeka: djelu u Dobu zakona. Svi znamo da su prije nego što je Bog izvršio Svoje djelo za Doba zakona, ljudi bili posve naivni. Nisu znali kako štovati Boga ili kako živjeti svoje živote na zemlji. Stalno su griješili i vrijeđali Boga, nisu čak ni znali što je grijeh. Kako bi pomogao ljudima da se udalje od grijeha i žive ispravno, Bog je počeo Svoje djelo Doba zakona. Pročitajmo odlomak Božjih riječi o ovome. „U Doba zakona Jahve je utvrdio brojne zapovijedi kako bi ih Mojsije prenio Izraelcima koji su ga pratili na povratku iz Egipta. Te zapovijedi Jahve je dao Izraelcima i one nisu imale nikakve veze s Egipćanima; one su trebale obuzdati Izraelce, a On je zapovijedi upotrijebio kako bi im ispostavio Svoje zahtjeve. Jesu li svetkovali šabat, jesu li poštovali svoje roditelje, jesu li štovali idole i tako dalje – sve su to bila načela prema kojima im je suđeno jesu li grešni ili pravedni. Među njima je bilo nekih koje je pogodio Jahvin oganj, nekih koji su kamenovani do smrti i nekih koji su dobili Jahvin blagoslov, a to je određivano prema tome jesu li poštovali te zapovijedi ili ne. Oni koji nisu poštovali šabat kamenovani su do smrti. Svećenike koji nisu poštovali šabat pogodio je Jahvin oganj. Oni koji nisu iskazivali poštovanje prema svojim roditeljima također su kamenovani do smrti. Jahve je sve to pohvalio. Jahve je uspostavio Svoje zapovijedi i zakone kako bi ljudi, dok ih On vodi kroz život, slušali Njegovu riječ, pokoravali joj se i kako se protiv Njega ne bi bunili. On je te zakone koristio kako bi novorođeni ljudski rod držao pod kontrolom i postavio čvršće temelje za Svoje buduće djelo. I tako je, na osnovu djela koje je Jahve obavio, prvo doba nazvano Doba zakona” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Djelo u Doba zakona.). U Doba zakona Bog Jahve propisao je mnogo zakona i zapovijedi, učeći čovječanstvo kako da štuje Boga i kako da vodi svoje živote. Oni koji su slijedili zakon primili su Božju zaštitu i blagoslove, dok su oni koji su prekršili zakon morali ponuditi žrtve za oprost grijeha. Inače bi se suočili s Božjom kaznom i prokletstvom. Oni iz Doba zakona osobno su upoznali Božju pravednost i gnjev, Njegovu neuvredljivu narav, kao i Njegovu milost i blagoslove. Zato su se svi bojali Boga Jahve i pridržavali su se Njegovog zakona i zapovijedi. Imali su Božju zaštitu i živjeli su ispravne živote na zemlji. Razmislimo sad o ovome: da Bog nije izvršio Svoje djelo iz Doba zakona, što bi se dogodilo čovječanstvu? Bez ograničenja zakona ili Božjeg vodstva čitavo bi čovječanstvo palo u potpuni kaos i dočepao bi ga se Sotona. Kad je Bog čovječanstvu dao zakon, to je bilo nevjerojatno važno djelo! Njegovo djelo iz Doba zakona naučilo je čovjeka što je grijeh, a što pravednost i pokazalo čovjeku da grijeh zahtijeva žrtvu za okajanje. Božja prva faza djela ne samo da je odvela čovječanstvo na pravi put, već je i pripremila put za djelo otkupljenja Doba milosti.

Kasno u Dobu zakonu čitavo je čovječanstvo bilo tako duboko iskvareno Sotonom da su sve više griješili i zakon ih više nije mogao kontrolirati. Nisu imali dovoljno žrtvi za svoj grijeh, pa im je prijetila osuda i smaknuće prema zakonu. Svi su zazivali Boga u svom bolu. Tako se Bog osobno utjelovio kao Gospodin Isus i izveo djelo otkupljenja, započevši Doba milosti i okončavši Doba zakona. Pročitajmo još riječi Svemogućeg Boga. „U Doba milosti, Isus došao otkupiti cijeli posrnuli ljudski rod (ne samo Izraelce). Pokazao je milosrđe i blagost prema čovjeku. Isus kojeg je čovjek vidio u Doba milosti bio je ispunjen blagošću i uvijek je bio blagonaklon prema čovjeku jer je došao spasiti čovjeka od grijeha. Bio je u stanju ljudima opraštati njihove grijehe sve dok Njegovo raspeće nije u potpunosti otkupilo čovjeka od grijeha. U tom razdoblju Bog se pojavio pred čovjekom s milosrđem i blagošću; to jest, On je čovjeku postao žrtva za grijeh i bio je raspet zbog čovjekovih grijeha kako bi zauvijek mogli biti oprošteni” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Dva utjelovljenja upotpunjuju značaj utjelovljenja.). „Da nije bilo Isusova otkupljenja ljudi bi zauvijek živjeli u grijehu, prerastajući u grešno potomstvo, potomstvo demona. Da se tako nastavilo, cijeli svijet postao bi stanište Sotone, mjesto na kojem on obitava. Djelo otkupljenja je, međutim, zahtijevalo iskazivanje milosrđa i dobrote prema ljudskom rodu. Samo je na taj način ljudski rod mogao primiti oprost i konačno steći pravo da bude potpun i sasvim osvojen od strane Boga. Bez ove etape djelovanja, plan upravljanja za šest tisuća godina ne bi se mogao ostvariti. Da Isus nije bio razapet, da je samo iscjeljivao bolesne i istjerivao demone, ljudima njihovi grijesi ne bi mogli u potpunosti biti oprošteni. Za tri i pol godine koje je Isus proveo vršeći svoje djelovanje na zemlji dovršio je samo polovicu djela otkupljenja. Zatim je, time što je prikovan na križ i što je postao oličenje grešnog tijela, time što je predat zlotvoru, dovršio djelo raspeća i zagospodario sudbinom ljudskog roda. Tek nakon što je predat u ruke Sotoni, On je otkupio ljudski rod. Trideset tri i pol godine proveo je na zemlji u stradanju, ismijavan, oklevetan i napušten, do te mjere da čak nije imao gdje spustiti glavu, gdje se odmoriti, da bi kasnije bio i razapet, čitavim Svojim bićem – Svojim svetim i nedužnim tijelom – prikovan na križ. Izdržao je svaku moguću patnju. Vlastodršci su Mu se rugali i bičevali Ga, a vojnici mu čak pljuvali u lice. Ipak, izdržao je do kraja ne pustivši ni glasa, pokoravajući se bezuvjetno sve do same smrti, nakon čega je otkupio čitav ljudski rod. Tek tada se mogao odmoriti. Djelo koje je Isus učinio predstavlja samo Doba milosti. Ono ne predstavlja Doba zakona niti je zamjena za djelo posljednjih dana. Ovo je suština Isusova djelovanja u Doba milosti, drugom po redu dobu kroz koje je ljudski rod prošao – koje se još naziva i Doba otkupljenja” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Istinita priča o djelima iz Doba otkupljenja.). Dok je Isus živio među nama, propovijedao je: „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!” (Mt 4,17). Naučio je čovjeka da se ispovjedi i pokaje, da voli druge kao sebe, da oprosti drugima sedamdeset puta sedam, da voli Boga svim srcem, dušom i umom, da štuje Boga u duhu i u istini, i više. Isusove su riječi pokazale ljudima što Božja volja jest i dale su im jasan cilj i smjer u njihovoj vjeri. Ovo je bio jedan korak izvan ograničenja zakona i pravila. Također je pokazao brojne znakove i čuda, liječio je bolesne, tjerao demone i opraštao grijehe. Bio je pun tolerancije i strpljenja. Svi su mogli osjetiti Božju ljubav i milost, vidjeti Njegovu divotu i približiti se Bogu. Na kraju je Gospodin Isus pribijen na križ, posluživši kao vječna žrtva za grijeh, čime su nam naši grijesi zauvijek oprošteni. Nakon toga ljudi su se morali ispovjediti i pokajati se Gospodinu da im grijesi budu oprošteni i kako ne bi bili osuđeni i kažnjeni prema zakonu. Mogli su doći pred Boga u molitvi i uživati u miru, radosti i bogatim blagoslovima darovanim od Gospodina. Očito, Isusovo djelo otkupljenja bilo je veliki blagoslov za čovječanstvo jer nam je omogućilo da preživimo i cvjetamo do dandanas.

Budući da je Gospodin Isus dovršio Svoje djelo i otkupio nas iz Sotoninog stiska, znači li to da je Božje djelo spasenja završeno? Znači li to da više ne trebamo Božje djelo spasenja? Odgovor je: ne. Božje djelo nije zaključeno. Čovječanstvo treba još jedan korak Božjeg djela spasenja. Gospodin Isus otkupio je čovjeka i naši su grijesi bili oprošteni, ali naša grešna priroda nije još razriješena. Pokreće nas naša grešna priroda, uvijek živimo u iskvarenosti. Ne možemo si pomoći, lažemo i griješimo cijelo vrijeme. Bunimo se protiv Gospodina i opiremo Mu se te ne možemo primijeniti Njegove riječi u praksi. Svi živimo u krugu griješenja, ispovijedanja i ponovnog griješenja, u bolnoj borbi protiv grijeha. Nitko ne može pobjeći sponama i ograničenjima grijeha. Dakle, mogu li ljudi koji su nesposobni da pobjegnu od grijeha doista biti uzneseni u kraljevstvo bez suda i pročišćenja? Definitivno ne. Bog je sveti Bog. „Bez posvećenja nitko neće vidjeti Gospodina!” (Heb 12,14). Bog nikad ne bi dopustio onima koji možda još griješe i koji Mu se opiru da uđu u Njegovo kraljevstvo. Zato je Gospodin prorekao da će doći opet nakon što završi Svoje djelo otkupljenja. Povratak Gospodina Isusa služi potpunom razrješenju čovjekove grešne prirode i našem spasenju od grijeha. Tako ćemo moći postati sveti i ući u kraljevstvo Božje. Baš kao što je rekao Gospodin Isus: „Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu” (Iv 16,12–13). „Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina” (Iv 17,17). I u Otkrivenju je prorečeno: „Viče iza glasa: ‚Bojte se Boga i dajte mu slavu jer dođe čas suda njegova!’” (Otk 14,7). Vidimo da Gospodin Isus izražava istine i vrši djelo suda po Svom povratku, vodeći čovjeka da uniđe u sve istine. To je potpuno spasenje čovječanstva od grijeha i sila Sotone koje nas vodi u Božje kraljevstvo. Ovaj je korak Božjeg djela isplaniran davno i predstavlja završni korak u Božjem planu upravljanja. Pročitajmo riječi Svemogućeg Boga da bolje shvatimo ovaj aspekt istine.

Svemogući Bog kaže: „Iako je obavio mnoga djela među ljudima, Isus je samo dovršio otkupljenje cjelokupnog čovječanstva i postao čovjekova žrtva za grijeh; On čovjeka nije u potpunosti oslobodio njegove pokvarene naravi. Potpuno čovjekovo spasenje od utjecaja Sotone zahtijevalo da Isus postane žrtvom za grijeh i ljudske grijehe ponese na Svojim plećima, ali i da Bog učini još više djela kako bi čovjeka potpuno oslobodio od njegove sotonske pokvarene naravi. I tako se sada, kad su čovjeku grijesi oprošteni, Bog ponovo utjelovio kako bi čovjeka uveo u novo doba i otpočeo djelo prijekora i suda. Ovo je djelo čovjeka uvelo u jedan viši svijet. Svi koji se pokore Njegovoj vlasti uživat će višu istinu i primit će veće blagoslove. Oni će doista živjeti u svjetlosti te zadobiti istinu, put i život” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Predgovor.).

„Čovjeku su grijesi bili oprošteni zahvaljujući žrtvi za grijeh, jer je djelo raspeća već bilo privedeno kraju i Bog je već bio nadvladao Sotonu. Ali kako je iskvarena narav i dalje ostala u čovjeku, čovjek i dalje može griješiti i opirati se Bogu, a Bog još uvijek nije zadobio ljudski rod. Upravo zbog toga, Bog u ovoj fazi Svojeg djela koristi riječ kako bi razotkrio iskvarenu narav čovjekovu, primoravajući ga da djeluje u skladu s pravim putem. Ova je faza smislenija i, ujedno plodonosnija od prethodne, jer je sada riječ ta koja neposredno opskrbljuje život čovjekov i omogućuje ponovno obnavljanje čovjekove naravi; ona je neusporedivo temeljnija od prijašnje faze djela. Prema tome, utjelovljenjem u posljednjim danima upotpunjen je značaj Božjeg utjelovljenja i do kraja dovršen Božji plan upravljanja čovjekovim spasenjem” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Otajstvo utjelovljenja (4).).

„Krist posljednjih dana koristi razne istine da poduči čovjeka, da razotkrije njegovu bit te razloži njegove riječi i djela. Te riječi sadrže razne istine, poput čovjekove dužnosti, poslušnosti prema Bogu, odanosti Bogu te načina na koji bi čovjek trebao proživjeti normalnu ljudskost, kao i mudrost i narav Božju, i tome slično. Sve te riječi usmjerene su na čovjekovu bit i njegovu iskvarenu narav. Posebno su riječi koje otkrivaju ljudski prezir prema Bogu izrečene protiv čovjeka kao utjelovljenja Sotone i neprijateljske sile usmjerene protiv Boga. Dok čini djelo suda, Bog čovjekovu prirodu ne razjašnjava jednostavno s nekoliko riječi, već razotkriva, obračunava se i dugoročno podrezuje. Sve te različite metode razotkrivanja, obračunavanja i podrezivanja ne mogu se zamijeniti običnim riječima, već istinom koje je čovjek u potpunosti lišen. Jedino takve metode mogu se nazvati sudom, a samo takvim sudom čovjek može biti podčinjen i potpuno uvjeren po pitanju Boga – štoviše, steći istinsku spoznaju o Bogu. Djelo suda donosi čovjekovo shvaćanje pravog lica Božjeg i istine o svojoj vlastitoj buntovnosti. Djelo suda čovjeku omogućuje da stekne dublje razumijevanje Božje volje, svrhe Božjeg djelovanja te njemu neshvatljivih otajstava. Također, omogućuje mu da prepozna i spozna vlastitu iskvarenu bit i izvore te iskvarenosti, kao i da otkrije ružnoću čovjeka. Svi ti ishodi nastaju djelom suda jer bit toga djela zapravo je djelo otvaranja istine, puta i života Božjeg svima onima koji u Njega vjeruju. To djelo je djelo suda koje Bog čini” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Krist obavlja djelo suda istinom.).

Čitanje ovoga pomaže nam da shvatimo zašto Bog vrši djelo suda u posljednjim danima. Djelo otkupljenja Gospodina Isusa samo nam je oprostilo naše grijehe, ali naša grešna priroda i dalje je duboko ukorijenjena. Od Boga trebamo da izgovori još istina i da napravi korak djela suda kako bi potpuno pročistio i spasio čovječanstvo. Odnosno, djelo otkupljenja Gospodina Isusa popločalo je put Božjem djelu suda u posljednjim danima, a to je najključniji središnji dio čitavog Božjeg djela spasenja. To je također naš jedini put do potpunog spasenja i ulaska u kraljevstvo. Kad se napravi ovaj korak djela, čovjekove iskvarene naravi bit će pročišćene i prestat ćemo griješiti i opirati se Bogu. Moći ćemo se istinski predati Bogu i voljeti Ga, Božje djelo za spas čovječanstva bit će u potpunosti dovršeno. To će biti dovršenje Božjeg šesttisućljetnog plana upravljanja. Svemogući Bog pojavio se i počeo je djelovati u posljednjim danima, okončavši Doba milosti i započevši Doba kraljevstva. Izrazio je sve istine potrebne da pročisti i u potpunosti spasi čovječanstvo. Ne samo da je otkrio sve misterije Božjeg plana upravljanja, već je osudio i razotkrio čovjekove sotonske prirode i naravi koje idu protiv Boga, te otkrio sve naše predodžbe o Bogu i naše zablude u našoj vjeri. Također nam je dao put prema bijegu od grijeha i potpunom spasenju, i više. Riječi Svemogućeg Boga neprocjenjive su! To su sve stvarnosti istine koju ljudi moraju posjedovati kako bi bili očišćeni i posve spašeni i to su riječi koje Bog nikad nije izgovorio u Dobu zakona ili Dobu milosti. To nam Bog donosi put prema vječnom životu u posljednjim danima. Mnogi Božji izabranici koji su se podvrgnuli Njegovom sudu vidjeli su istinu svoje iskvarenosti i svoju sotonsku prirodu koja se opire Bogu, stekli su istinsko razumijevanje Božje pravedne, neuvredljive naravi i razvili poštovanje prema Bogu. Na kraju su oslobođeni od okova grijeha i proživljavaju istinsko obličje čovjeka. Svi imaju nevjerojatno svjedočanstvo o oslobođenju od grijeha i trijumfu nad Sotonom. Svi Božji izabranici znaju da je Božje djelo suda u posljednjim danima zaista Njegovo konačno spasenje za čovječanstvo! Bez ovog djela suda nikad ne bismo uvidjeli istinu svoje vlastite iskvarenosti, nikad ne bismo spoznali korijen svog vlastitog grijeha, nikad se ne bismo uspjeli pročistiti i promijeniti svoje iskvarene naravi. Svemogući Bog već je okupio grupu pobjednika pred katastrofama i Njegovo evanđelje kraljevstva nebeskog proširilo se diljem planete. Činjenice pokazuju da je Svemogući Bog u potpunosti porazio Sotonu i stekao svu slavu. Njegov šesttisućljetni plan upravljanja dovršen je. Počele su velike katastrofe i svi zlobnici koju se opiru Bogu bit će kažnjeni i uništeni u katastrofama, dok će one koji se podvrgnu sudu i budu pročišćeni Bog štititi kroz katastrofe. Nastat će novo nebo i zemlja. Kristovo će se kraljevstvo manifestirati na Zemlji, a oni koji preostanu bit će narod Božji koji će zauvijek živjeti u Božjem kraljevstvu, uživati u Njegovim blagoslovima i onome što je obećao. To istinski ispunjava proročanstva iz Otkrivenja: „Uspostavljeno je nad svijetom kraljevstvo Gospodara našega i Pomazanika njegova i kraljevat će u vijeke vjekova!” (Otk 11,15). „I začujem jak glas s prijestolja: ‚Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu’” (Otk 21,3–4).

U ovoj točki uviđamo koliko su dragocjena i praktična tri Božja koraka djela! Svaki od njih služi razrješenju problema čovjekova grijeha i ostvarenju jednoga cilja, odnosno spasenju čovječanstva od Sotonine moći i od grijeha, korak po korak, kako bismo mogli ući u Božje kraljevstvo te primiti Njegova obećanja i blagoslove. Svaka faza djela povezana je s idućom i svaki se korak gradi na temelju prethodnog. Svaki je dublji i uzvišeniji od prethodnog. Usko su povezani, neraskidivi, i nijedan ne bi funkcionirao bez drugih. Jer bez djela Doba zakona nitko ne bi znao što je grijeh, sve bi nas zgazio Sotona i živjeli bismo u grijehu. Sotona bi nas oteo i uništio. Bez djela otkupljenja iz Doba milosti čovječanstvo bi bilo kažnjeno jer je počinilo previše grijeha i ne bismo preživjeli do danas. Što da Bog nije izvršio djelo suda posljednjih dana? Bez toga se nikad ne bismo oslobodili spona grijeha ili zavrijedili ulazak u kraljevstvo nebesko. Na kraju bismo bili uništeni zbog naše duboke grešnosti. Očito, bez samo jednog koraka od ta tri koraka djela čovječanstvo bi pripalo Sotoni i nikad ne bi moglo biti u potpunosti spašeno. Te tri faze djela čine potpuni Božji plan upravljanja za Božje spasenje čovjeka. Svaki je korak presudniji od prethodnog i svaki predstavlja Božje precizno rješenje za spas čovječanstva. To nam u potpunosti pokazuje veliku Božju ljubav i spas za čovječanstvo, kao i Njegovu mudrost i svemoć. Kao što Svemogući Bog kaže: „Cijeli Moj plan upravljanja, plan upravljanja za šest tisuća godina, sastoji se od tri etape ili tri doba: Doba zakona početka, Doba milosti (što je također Doba otkupljenja) i Doba kraljevstva posljednjih dana. Moje djelovanje u ta tri doba razlikuje se po sadržaju u skladu s prirodom svakog doba, ali to djelovanje u svakoj etapi odgovara potrebama čovjeka – ili, točnije rečeno, obavlja se u skladu s trikovima koje Sotona koristi u ratu koji vodim protiv njega. Svrha je Mojeg djelovanja pobijediti Sotonu, pokazati Moju mudrost i svemoć, razotkriti sve Sotonine trikove i na taj način spasiti čitav ljudski rod koji živi pod vlašću Sotone. Sve to činim kako bih pokazao Svoju mudrost i svemoć te razotkrio nepodnošljivu odvratnost Sotoninu, ali što je još važnije, kako bih stvorenim bićima omogućio razlikovati dobro od zla, da znaju da sam Ja Vladar svih stvari, da jasno vide da je Sotona neprijatelj ljudskog roda, izrod i zlotvor te da im omogućim da s potpunom sigurnošću uvide razliku između dobra i zla, istine i laži, svetosti i nečistoće, onoga što je uzvišeno i onoga što je prostačko. Tako će neuki ljudski rod o Meni moći posvjedočiti da nisam Ja taj koji kvari ljudski rod i da samo Ja – Stvoritelj – mogu spasiti ljudski rod, mogu ljudima darovati stvari u kojima će uživati; i oni će spoznati da sam Ja Vladar svih stvari, a da je Sotona samo jedno od bića koja sam stvorio i koje se kasnije okrenulo protiv Mene. Moj šest tisućljetni plan upravljanja podijeljen je u tri etape, a Ja djelujem s ciljem da postignem to da stvorena bića mogu svjedočiti o Meni, shvatiti Moju volju i spoznati da sam Ja istina” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Istinita priča o djelima iz Doba otkupljenja.).