Kršćanstvo sam prihvatila 2000. godine. Često smo slušali propovijedi pastora u Južnoj Koreji. Tijekom jedne mise pastor je čitao Bibliju i rekao nam da moramo biti tolerantni i strpljivi te obavezno primjenjivati te propovijedi u životu kako bismo slavili Boga. Samo ćemo tako ući u kraljevstvo nebesko. Od tada sam se prema obitelji i prijateljima odnosila s mnogo ljubavi i poštovanja. Ako bi me netko uvrijedio, pomolila bih se Gospodinu da mi pomogne oprostiti mu. To mi je uspjelo nekoliko puta. No bilo je teško to održati. Ponekad bih izgubila živce i očitala im bukvicu. Nakon toga bi me pekla savjest. Stalno sam griješila i ispovijedala se, nisam se mogla osloboditi grijeha. Hoće li me Gospodin po svom dolasku povesti u kraljevstvo? Kako bih se riješila grijeha, obratila sam se svom pastoru. Rekao mi je da se ispovjedim i pokajem – da više molim, više čitam Bibliju te budem tolerantna i strpljiva. Bila sam razočarana svaki put kada bi mi rekao nešto tako neodređeno. Sjetila sam se Božjih riječi: „Budite, dakle, sveti jer sam svet ja!” (Lev 11,45). A u poslanici Hebrejima kaže: „Bez posvećenja nitko neće vidjeti Gospodina!” (Heb 12,14). Smatrala sam da osoba poput mene – netko tko ne može primjenjivati riječi Gospodina – ne može ući u kraljevstvo nebesko. Stalno sam bila nesretna. Kasnije sam primijetila da je crkva ispunjena ljubomorom i unutrašnjim sukobima. Boreći se za mjesto na podiju, jedan je propovjednik tijekom mise bacio Bibliju starijeg propovjednika na pod te ga otjerao. Neki su crkvu koristili za vođenje svojih poslova. Sjetila sam se riječi Gospodina Isusa: „Pisamo je: Dom će se moj zvati Dom molitve, a vi od njega činite pećinu razbojničku” (Mt 21,13). Kako bi u takvoj crkvi mogao boraviti Duh Sveti? Nije li ovo leglo lopova? Osjećala sam da nemam koristi od odlaska na mise i da nikada neću riješiti svoj problem grešnosti. Htjela sam pronaći crkvu u kojoj djeluje Duh Sveti. Moja starija sestra vodila me u druge crkve, no svugdje je stanje bilo isto. Kada sam ih pitala kako se riješiti grijeha, nitko mi nije mogao pokazati pravi put. Rekli bi da nam je Gospodin Isus već oprostio – samo se moramo moliti i pokajati. Zbog toga sam se osjećala praznom. Više nisam htjela ići na mise. Jednog sam se dana odjednom sjetila: možda u ovdašnjim crkvama Bog nije prisutan? Kada su korejski pastori došli u posjet, činili su se vrlo pobožnima – došli su u Kinu kako bi se pobrinuli za crkve. Bili su ispunjeni vjerom. Je li Bog djelovao u korejskim crkvama? Odlučila sam ondje potražiti crkvu u kojoj djeluje Duh Sveti.

Godine 2007. moja starija sestra i ja s obitelji smo otišle u Koreju. Odvela me u crkvu u koju su dolazili mnogi Kinezi. Članovi crkve pomagali bi Kinezima da pronađu posao kako bismo mogli preživjeti. Ti su ljudi zbilja bili dragi, pa sam ondje odlazila na mise – možda je u njima djelo Duha Svetog. Tijekom mise pastor je rekao: „Na nedavnom putovanju u Kinu čuo sam da se Bog već vratio, da se pojavio, djeluje u Kini i zove se Svemogući Bog. No Kina je zaostala zemlja. Njezini su stanovnici neobrazovani. Bog je toliko velik – zašto bi se pojavio i djelovao ondje? Mnogi propovijedaju o Istočnoj munji. Ne slušajte ih. Ovako male, progutat će vas i nećete se moći izvući.” Kada sam to čula, složila sam se s njim. Mnogim crkvama u Kini nedostaje djelo Duha Svetog. Njihova vlada tlači vjernike, a Kinezi štuju idole. Zar bi se Bog pojavio i djelovao u Kini? To nije moguće.

Uskoro sam saznala da je pastor tada elokventno propovijedao, no njegova su djela nakon toga bila druga priča; nije slijedio put Gospodina. To me obeshrabrilo. Kada sam ga pitala kako da se riješim grijeha, razdražljivo mi je odgovorio, „Svi smo iskvareni. Normalno je griješiti. Ispovijedi se Gospodinu i oprostit će ti. Gospodin ti je već oprostio grijehe jer si spremna pokajati se.” Te su me riječi zgrozile. Zašto je govorio isto što govore i kineski pastori? Grijeha se ne možete samo tako riješiti. Mora doći do nekakve promjene. Zašto bismo se ispovijedali ako ništa nećemo promijeniti? Nismo li tada isti kao i nevjernici? Ima li onda uopće smisla vjerovati? Svako malo bih se razočarala, no nisam htjela odustati. Vjerovala sam da me Gospodin ne bi odbacio, da ću jednog dana pronaći crkvu u kojoj djeluje Duh Sveti. Mnogo sam razmišljala o tom problemu. Hodajući ulicom, tražila sam križeve kršćanskih crkava i čim bih čula da netko hvali propovijedi nekog pastora, učinila bih sve kako bih ga saslušala nadajući se da ću riješiti svoj problem. Posjetila sam više od 40 crkava u Koreji i nisam pronašla nijednu u kojoj djeluje Duh Sveti. Nijedan pastor nije mogao riješiti moj problem. Ne znajući što da činim, noćima nisam mogla spavati. Iz srca sam zazvala, „O, Gospodine, gdje si? Jesi li me napustio?” Imala sam osjećaj da na srcu nosim težak kamen – bila sam depresivna i trpjela bol.

Usred te boli i očaja u lipnju 2015. posjetila me moja starija sestra i sretno mi rekla, „Imam sjajne vijesti! Gospodin se odavno vratio. Pojavio se i djeluje u Kini, govori mnoge istine. Evanđelje je sada došlo u Koreju.” Pomislila sam: „Bog djeluje u Kini? Kako je to moguće?” Tvrdoglavo sam rekla, „Svećenik nam je još 2009. godine rekao da nije moguće da Bog djeluje u Kini jer je Kina zaostala, a njezin narod neobrazovan. Bog je častan i velik – zašto bi djelovao u Kini?” Zatim sam otišla oprati posuđe. Izvadila je knjigu i strpljivo rekla: „Ova knjiga, Knjiga koju je Jaganjac otvorio, sadrži riječi koje je Bog izrazio u posljednjim danima. Pročitat ću ti dio.”

Svemogući Bog kaže: „Kada je Isus došao u svijet ljudi, započeo je Doba milosti i okončao Doba zakona. Tijekom posljednjih dana Bog se ponovo utjelovio, s tim je utjelovljenjem okončao Doba milosti i započeo Doba kraljevstva. Svi oni koji su u stanju prihvatiti drugo Božje utjelovljenje bit će uvedeni u Doba kraljevstva i, štoviše, moći će osobno prihvatiti Božje vodstvo. Iako je došao među ljude i obavio mnoga djela, Isus je samo dovršio djelo otkupljenja cjelokupnog čovječanstva i poslužio kao čovjekova žrtva za grijeh; On čovjeka nije u potpunosti oslobodio njegove iskvarene naravi. Potpuno čovjekovo spasenje od utjecaja Sotone zahtijevalo da Isus postane žrtvom za grijeh i ponese ljudske grijehe, ali i da Bog učini još veće djelo kako bi čovjeka potpuno oslobodio od njegove sotonske iskvarene naravi. I tako se, nakon što su čovjeku grijesi oprošteni, Bog se ponovno utjelovio kako bi čovjeka uveo u novo doba i otpočeo djelo grdnje i suda. Ovo je djelo čovjeka uvelo u jedan viši svijet. Svi koji se pokore Njegovoj vlasti uživat će višu istinu i primit će veće blagoslove. Oni će doista živjeti u svjetlosti te zadobiti istinu, put i život.

Ako ljudi ostanu zaglavljeni u Dobu milosti, nikad se neće riješiti svoje iskvarene naravi, a kamoli spoznati suštinsku Božju narav. Ako ljudi stalno žive u obilju milosti, ali im način života ne omogućava spoznati Boga niti Mu udovoljiti, nikad neće istinski zadobiti Boga u svojoj vjeri u Njega. Takva vrsta vjere zaista je jadna. Kad pročitaš ovu knjigu, kad iskusiš svaki korak djela utjelovljenog Boga u Doba kraljevstva, osjetit ćeš kako se tvoje dugogodišnje želje konačno ostvaruju. Osjetit ćeš da si tek sada zaista ugledao Boga licem u lice, da si tek sada ugledao Njegov lik, čuo Njegove osobne izjave, shvatio mudrost Njegova djela i istinski osjetio koliko je On praktičan i svemoguć. Osjetit ćeš da si stekao mnogo toga što ljudi u prošlim vremenima nikad nisu vidjeli ni posjedovali. U tom trenutku jasno ćeš spoznati što znači vjerovati u Boga i što znači uskladiti se s Božjim namjerama. Naravno, ako se budeš držao gledišta iz prošlosti i odbacivao ili poricao činjenicu o drugom utjelovljenju Božjem, ostat ćeš praznih ruku, ne stekavši ništa, a na kraju ćeš još biti proglašen krivim zbog suprotstavljanja Bogu. Oni koji su u stanju pokoriti se istini i pokoriti se djelu Božjem potpast će pod ime drugog utjelovljenog Boga – Svemogućeg Boga. Moći će prihvatiti usmjeravanje od Boga osobno te steći sve veće i više istine, kao i stvarni život. Oni će ugledati viziju koju ljudi iz prošlosti nikad nisu vidjeli: ‚Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, a posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom; glava mu i vlasi bijele poput bijele vune, poput snijega, a oči mu kao plamen ognjeni; noge mu nalik mjedi uglađenoj, kao u peći užarenoj, a glas mu kao šum voda mnogih; u desnici mu sedam zvijezda, iz usta mu izlazi mač dvosječan, oštar, a lice mu kao kad sunce sjaji u svoj svojoj snazi’ (Otk 1,12–16). Ova je vizija izraz cjelokupne Božje naravi, a izraz Njegove cjelokupne naravi također je izraz djela Božjeg u Njegovu sadašnjem utjelovljenju” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Predgovor.). Te su me riječi zapanjile. To je razotkrilo tajne Knjige Otkrivenja. Bilo je tako autoritativno – te riječi nije moglo izreći ljudsko biće. Sjetila sam se autoriteta kojim je Gospodin Isus govorio kada je došao djelovati i pitala sam se jesu li to doista Božje izjave. Odmah sam oživjela i počela pozorno slušati. Pogotovo kada je sestra čitala Knjigu Otkrivenja. Smatrala sam da te riječi ne može nitko tumačiti. Otkrivenje nam govori: „Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih” (Otk 5,5). Samo Jaganjac, samo Bog može otkriti te tajne. Je li ovo riječ Božja? Je li moguće da se pojavio i djeluje u Kini? Mogu li odgovor na ono što me godinama muči pronaći u toj knjizi? Sve me to veoma zaintrigiralo. Tad mi je sestra pročitala sljedeće riječi: „Ujedno su i ispunjenje ovih riječi iz Otkrivenja: ‚Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!’ Te riječi predstavljaju početnu fazu djela koje je Bog započeo u Doba kraljevstva” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Predgovor.). To je samo pojačalo moj interes – nije li to proročanstvo iz Knjige Otkrivenja? Jesu li se ostvarila proročanstva iz Otkrivenja? Jesu li to riječi Božje? Htjela sam pomno pročitati tu knjigu te sam zamolila sestru da mi je posudi. Bila sam presretna kad mi ju je dala. Jedva sam čekala da počnem čitati. No istovremeno me nešto i brinulo. Je li ta knjiga u skladu s Biblijom? Položila sam na krevet Bibliju i tu knjigu jednu pokraj druge te ih uspoređivala. U knjizi sam pročitala ovaj odlomak. „Tek pošto uđem u novo nebo i novu zemlju, uzet ću drugi dio slave Moje i otkrit ću je najprije u zemlji kanaanskoj, i tada će tračak svjetla zasijati po cijeloj zemlji, utonuloj u mrkli mrak. Tako će cijela zemlja doći k tome svjetlu. Tako će ljudi diljem zemlje moći crpiti snagu iz siline tog svjetla, te će slava Moja dalje porasti i ukazati se nanovo svakom narodu, a cijeli ljudski rod shvatit će tada da sam davno došao u ljudski svijet i da sam davno slavu Svoju donio iz Izraela na Istok, jer slava Moja sja s istoka i u ovaj dan donijeta je iz Doba milosti. No, iz Izraela sam pošao i odatle sam na Istok stigao. Tek kad se svjetlost s Istoka postupno zabijeli, tama koja je zahvatila Zemlju počet će se pretvarati u svjetlo, i tek tada će čovjek spoznati da sam davno otišao iz Izraela i da se nanovo uzdižem na Istoku. Ne može biti da se, pošto sam jednom sišao u Izrael i potom iz njega otišao, opet rodim u Izraelu, jer Moje djelo pokreće cijeli svemir i, štoviše, munja dolazi s Istoka i osvjetljava sve do Zapada. Zato sam sišao na Istok i donio Kanaan Svojem izabranom narodu na Istoku. Svoj izabrani narod iz cijelog svijeta dovest ću u zemlju kanaansku, te zato nastavljam u zemlji kanaanskoj izgovarati riječi kojima upravljam cijelim svemirom. U ovom trenutku, svjetla nema nigdje na cijeloj zemlji. Izuzev onih u Kanaanu, svim ljudima prijete glad i hladnoća. Svoju sam slavu podario Izraelu, a onda je uzeh, i time narod Izraela i cijeli ljudski rod dovedoh na Istok. Sve sam ih doveo do svjetla kako bi se mogli ponovo ujediniti i povezati s njim, i da više za njim ne moraju tragati. Svima koji tragaju dopustit ću da opet vide svjetlo i slavu koju sam imao u Izraelu. Dopustit ću im da vide kako sam među ljude odavno sišao na bijelom oblaku, dopustiti im da vide bezbroj oblaka bijelih i plodove u njihovim raskošnim grozdovima, a povrh toga, dopustit ću im da vide Izraelovog Boga Jahvu. Dopustit ću im pogledati u židovskog Učitelja, dugo iščekivanog Mesiju, i punu pojavu Mene, kojeg su kraljevi progonili kroz vjekove. Djelovat ću nad cijelim univerzumom i učiniti djelo veliko, u posljednjim danima otkrivajući ljudima svu slavu Moju i sva djela Moja. Moje slavno lice pokazat ću u cijelosti onima koji su Me mnogo godina čekali, onima koji su čeznuli da siđem na bijelom oblaku, Izraelu koji je čeznuo da se opet ukažem, i cijelom čovječanstvu koje me progoni, tako da će svi znati kako sam davno uzeo slavu Moju i donio je na Istok i da više nije u Judeji. Jer posljednji su dani već nastupili!” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Odjek sedam gromova – proročanstvo širenja evanđelja o kraljevstvu cijelim univerzumom.). Zatim sam ga usporedila s proročanstvom u Bibliji: „Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina Čovječjega” (Mt 24,27). Poklapalo se s riječima Gospodina Isusa – potpuno se poklapalo s Biblijom. Tko bi drugi, osim Boga, mogao razotkriti takve tajne? Riječi su me privukle – što sam više čitala, nisam htjela prestati. Imala sam osjećaj da ću u toj knjizi pronaći odgovor na problem u svom srcu.

Nakon toga sam pročitala još jedan odlomak. „Pošto tražimo Božje stope, trebamo tražiti Božje namjere, Božje riječi, Njegove izjave. To je zato jer gdje god su nove riječi koje Bog izgovara, tamo je Božji glas, a gdje god su Božje stope, tamo su Božja djela; gdje god je Božji izraz, tamo se Bog pojavljuje, a gdje god se Bog pojavljuje, tamo su istina, put i život. Tragajući za Božjim stopama, previdjeli ste riječi ‚Bog je istina, put i život’. I tako, mnogi ljudi, čak i kad prime istinu, ne vjeruju da su pronašli Božje stope, a još manje priznaju Božju pojavu. Kakva kobna greška! Božja pojava ne može se podudariti s čovjekovim predodžbama, a još manje se Bog može pojaviti na način koji čovjek zahtijeva od Njega. Bog donosi vlastite odluke i ima vlastite planove kad obavlja Svoje djelo; štoviše, On ima vlastite ciljeve i metode. Koje god djelo da obavlja, On nema potrebu o tome raspravljati s čovjekom niti tražiti njegov savjet, a još manje svakoga obavještavati o Svojem djelovanju. To je Božja narav, i nju, štoviše, svatko treba priznati. Ako želite svjedočiti pojavi Boga, ići Božjim stopama, najprije morate napustiti vlastite predodžbe. Ne smiješ zahtijevati da Bog učini ovo ili ono, a još Ga manje trebaš smještati u vlastite okvire i ograničavati Ga vlastitim predodžbama. Umjesto toga, trebate od sebe zahtijevati kako bi valjalo tražiti Božje stope, kako prihvatiti Božju pojavu i kako se podčiniti novom Božjem djelu: to je ono što čovjek treba učiniti. Pošto čovjek nije istina i pošto ne posjeduje istinu, on treba tražiti, prihvatiti i pokoriti se” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Dodatak 1: Pojavom Boga otpočelo je Novo doba.). Taj sam odlomak pročitala dva puta. Pomislila sam da se Božja prisutnost može pronaći ondje gdje je i Njegov glas. Ondje se Bog pojavljuje. Jesu li to zaista Božje riječi? Nitko osim Boga nije ih mogao izreći. To su čitali u Crkvi Svemogućeg Boga, pa možda Bog djeluje u toj crkvi. Bila sam oduševljena i nastavila sam čitati.

Kasnije sam došla do ovog odlomka. „Danas, Bog se vratio među ljude kako bi izvršio Svoje djelo, a Njegova prva stanica u Njegovom djelu je sušti primjer diktatorske vladavine: Kina, nepokolebljivi bastion ateizma. Bog je pridobio skupinu ljudi pomoću Svoje mudrosti i moći. Tijekom ovog razdoblja, kineska vladajuća stranka Ga je progonila na sve načine i izložila Ga svakoj vrsti patnje, tako da nije imao gdje nasloniti glavu, niti igdje utočište. Unatoč tome, Bog i dalje nastavlja djelo koje namjerava učiniti: On govori i izgovara riječi i On širi evanđelje. Nijedan čovjek ne može dokučiti Božju svemoć. U Kini, zemlji koja Boga smatra neprijateljem, Bog nikada nije prekinuo Svoje djelo. Naprotiv, sve više ljudi prihvaća Njegovo djelo i riječ jer Bog spašava svakog pripadnika čovječanstva u najvećoj mogućoj mjeri” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Dodatak 2: Bog ima suverenost nad sudbinom cijelog čovječanstva.). No kada sam pročitala ovaj dio: „Danas, Bog se vratio među ljude kako bi izvršio Svoje djelo, a Njegova prva stanica u Njegovom djelu je sušti primjer diktatorske vladavine: Kina”, Odmah sam zastala i osjetila razočaranje. Usredotočena na taj dio, pomislila sam: „Bog u Kini? Kako je to moguće? Možda ne bih trebala to čitati – što ako zastranim?” No tada sam pomislila da te riječi zvuče kao Božji glas. Ako ih ne istražim do kraja, a Gospodin se zbilja vratio, neću li propustiti priliku? Osjećala sam sukob u sebi i stalno se pitala: zašto bi se Bog pojavio i djelovao u Kini? Usporedila sam to s Biblijom i pročitala što je rekao Gospodin Isus: „Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina Čovječjega” (Mt 24,27). Odnosi li se „istok” na Kinu? Ali Kina je toliko zaostala zemlja u kojoj vlada ateizam. Zar bi se Bog pojavio i djelovao u Kini? Ova je knjiga jasno govorila da je tako. Svejedno sam oklijevala – da nastavim ili odustanem? Tada sam se sjetila koliko sam se mučila svih ovih godina. Sve dok postoji nada, ne mogu odustati. Zato sam odlučila otići u Crkvu Svemogućeg Boga i istražiti.

Sljedeći dan otišla sam u Crkvu Svemogućeg Boga. Brat je propovijedao upravo o onome što me zanimalo – kako se osloboditi grijeha. Čitao je riječi Svemogućeg Boga: „U Doba milosti, demoni su iz čovjeka izgonjeni polaganjem ruku i molitvom, ali iskvarene naravi u čovjeku su i dalje ostale. Čovjek je bio iscijeljen od bolesti i grijesi su mu oprošteni, ali što se tiče toga kako čovjek može odbaciti iskvarene sotonske naravi u sebi, to djelo je tek trebalo biti izvršeno na njemu. Zahvaljujući svojoj vjeri, čovjek je samo spašen i oprošteni su mu grijesi, ali njegova grješna priroda nije bila iskorijenjena već se u njemu zadržala. Grijesi su čovjeku oprošteni posredstvom utjelovljenog Boga, ali to nije značilo da u čovjeku više nije bilo grijeha. Čovjeku su grijesi mogli biti oprošteni kroz žrtvu za grijeh, ali kako učiniti da čovjek više ne griješi i kako se njegova grješna priroda može u potpunosti odbaciti i preobraziti, čovjek nema rješenje. Ljudski su grijesi oprošteni zahvaljujući Božjem djelu raspeća, ali je čovjek nastavio živjeti unutar svoje stare, iskvarene sotonske naravi. Imajući ovo u vidu, čovjeka je neophodno u cijelosti spasiti od njegove iskvarene sotonske naravi, kako bi njegova grješna priroda mogla biti potpuno odbačena da se više nikad ne razvije, čime bi se omogućio preobražaj naravi čovjekove. To bi od čovjeka zahtijevalo da razumije put životnog rasta, da razumije način života i razumije kako da promijeni svoju narav. Nadalje, to bi od čovjeka zahtijevalo da primjenjuje u skladu s tim putem kako bi se njegova narav postupno mijenjala, da bi živio obasjan svijetlošću, da bi sve što čini bilo u skladu s Božjim nakanama, da bi mogao odbaciti svoju iskvarenu sotonsku narav i da bi se oslobodio mračnog utjecaja Sotone, izranjajući na taj način u potpunosti iz grijeha. Tek će tada čovjek u cijelosti biti spašen” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Otajstvo utjelovljenja (4).).

Rekao je: „Iz riječi Svemogućeg Boga vidimo da je tijekom Doba milosti Bog vršio samo djelo otkupljenja. Gospodin Isus širio je evanđelje kraljevstva nebeskog, govoreći nam da se pokajemo. Liječio je, izgnao demone i opraštao grijehe. Također je čovječanstvu udijelio beskrajnu milost. Naposljetku je, u ime čovječanstva, raspet kao žrtva za grijeh. Otad nam je za oprost grijeha i uživanje u Božjoj milosti i blagoslovima dovoljno samo se moliti i ispovjediti. To je bilo djelo Gospodina Isusa u Dobu milosti. Kada je Gospodin dovršio Svoje djelo, je li tada dovršeno i Božje djelo spasenja? Naravno da nije. Djelo otkupljenja samo nam je oprostilo naše grijehe, ali korijen naše grešnosti i grešne prirode nije uklonjen. I dalje stalno griješimo, ne možemo si pomoći. Oholi smo, pravimo se važni, lažemo i varamo. Ponekad osjećamo ljubomoru i mržnju. Danju griješimo, noću se ispovijedamo i ne možemo pobjeći iz tog kruga. U Poslanici Hebrejima 12,14 piše: ‚Bez posvećenja nitko neće vidjeti Gospodina!’ Bog je svet i pravedan. Kako smo mi, tako prljavi i iskvareni, zaslužili ući u kraljevstvo nebesko? Svemogući Bog došao je u posljednjim danima, izražava istine i obavlja djelo suda kako bi nas oslobodio naše grešnosti, kako bi nam omogućio da u potpunosti odbacimo spone i okove grijeha, pročistio nas i doveo nas u Božje kraljevstvo. Time se ispunjavaju proročanstva Gospodina Isusa: ‚Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu’ (Iv 16,12–13). ‚Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio – ona će mu suditi u posljednji dan’ (Iv 12,47–48). U posljednjim danima Svemogući Bog izjavio je milijune riječi izrazivši sve istine potrebne za očišćenje i spas čovječanstva. On sudi i razotkriva našu iskvarenu narav protivnu Bogu, kao i našu sotonsku prirodu te otkriva zašto griješimo i odupiremo se Bogu. Pokazuje nam kako odbaciti grijeh i postići spasenje. Svoju iskvarenost možemo shvatiti samo ako prihvatimo sud Božjih riječi. Tada ćemo osjetiti žaljenje, mrziti sebe i pokajati se Bogu. Oslobodit ćemo se iskvarenosti i bit ćemo pročišćeni. Božje djelo suda jedini je način da se očistimo, spasimo i uđemo u Njegovo kraljevstvo.”

Te su me riječi prosvijetlile, kao da mi je ogroman kamen pao sa srca. Gospodin Isus izvršio je djelo otkupljenja i putem žrtve za grijeh oprostio čovjeku, ali ljudska grešna priroda i dalje je prisutna. Prihvatiti Božji sud u posljednjim danima jedini je način da se oslobodimo grijeha, pobjegnemo sponama i okovima grijeha, da se pročistimo i budemo dostojni ući u Božje kraljevstvo. Samo Bog može otkriti tajne Svog djela upravljanja i samo Bog može u potpunosti pročistiti i spasiti čovječanstvo. Bila sam sigurna da je to Božje djelo – bila sam oduševljena.

Sljedeći dan jedna mi je sestra pročitala ulomak iz riječi Svemogućeg Boga. „Krist posljednjih dana koristi razne istine da poduči čovjeka, da razotkrije njegovu bit te raščlani njegove riječi i djela. Te riječi sadrže razne istine, poput čovjekove dužnosti, kako se čovjek treba pokoriti Bogu, kako čovjek treba biti odan Bogu, kako čovjek treba proživjeti normalnu ljudskost, kao i mudrosti i naravi Božje. Sve te riječi usmjerene su na čovjekovu suštinu i njegove iskvarene naravi. Posebno su riječi koje razotkrivaju kako čovjek odbacuje Boga još više usmjerene na to što je čovjek utjelovljenje Sotone i neprijateljske sile usmjerene protiv Boga. Dok čini djelo suda, Bog čovjekovu prirodu ne objašnjava potpuno u nekoliko riječi, već dugoročno razotkriva i orezuje. Sve te različite metode razotkrivanja i orezivanja ne mogu se zamijeniti običnim riječima; umjesto toga, istina koju čovjek uopće ne posjeduje koristi se za provođenje ovog djela razotkrivanja i orezivanja. Jedino takve metode mogu se nazvati sudom, a samo takvim sudom čovjek može biti podčinjen i potpuno se uvjeriti u Boga – štoviše, steći istinsku spoznaju o Bogu. Djelo suda donosi čovjekovo shvaćanje pravog lica Božjeg i istine o svojoj vlastitoj buntovnosti. Djelo suda čovjeku je omogućilo da stekne mnogo razumijevanja Božjih namjera, svrhe Božjeg djelovanja te njemu neshvatljivih otajstava. Također, omogućilo mu je da razumije i spozna vlastitu iskvarenu bit i izvor te iskvarenosti, kao i da otkrije svoje ružno lice. Svi ti učinci nastaju djelom suda, jer bit toga djela zapravo je djelo otvaranja Božje istine, puta i života svima onima koji u Njega vjeruju” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Krist obavlja djelo suda istinom.). Nakon toga podijelila je sa mnom nešto što mi je sve razjasnilo. Bog u posljednjim danima sudi čovjeku istinom kako bi uklonio našu grešnu prirodu. Ako ne prihvatimo Božji sud, a provedemo život u religiji, nećemo pobjeći od grijeha i nećemo biti pročišćeni. Zahvaljujući Božjem milosrđu i milosti, konačno sam pronašla put do čišćenja od grijeha. Bila sam toliko uzbuđena da nisam mogla suspregnuti suze. Godinama sam pohađala nebrojene crkve, velike i male, tražila sam put prema oslobođenju od grijeha i ulasku u Božje kraljevstvo. No svaki sam put došla puna nade, a otišla razočarana. Božja milost dopustila mi je da čujem Njegov glas i vidim Njegovu pojavu. Zaista sam bila blagoslovljena! Osjećala sam se poput izgubljenog djeteta koje se vratilo majci. Osjetila sam mir i radost koju je teško opisati.

Ali još me nešto mučilo. Pitala sam sestru: „Kinezi su tako neobrazovani i protive se Bogu. Zašto bi se Bog u posljednjim danima pojavio i djelovao ondje?” Pročitala mi je ulomak iz riječi Svemogućeg Boga. „Jahvino djelo bilo je stvaranje svijeta, to je bio početak; ova etapa djela kraj je djela i njegov zaključak. U početku je Božje djelo izvršeno među izabranima u Izraelu i bio je to početak nove epohe na najsvetijem od svih mjesta. Posljednja faza djela vrši se u najnečistijoj od svih zemalja da bi se svijetu sudilo i da bi se to doba privelo kraju. U prvoj je fazi Božje djelo učinjeno na najsvjetlijem od svih mjesta, a posljednja faza vrši se na najmračnijem od svih mjesta i ta će tama biti otjerana, svjetlo doneseno i svi će ljudi biti osvojeni. Kada ljudi iz ovog najnečistijeg i najmračnijeg mjesta budu osvojeni i kada cijelo stanovništvo prizna da postoji Bog, koji je pravi Bog, i kada svaka osoba bude potpuno uvjerena, tada će se ta činjenica koristiti za izvršenje djela osvajanja diljem univerzuma. Ova je faza djela simbolična: jednom kada se djelo ovog doba završi, tada će i djelo šest-tisućljetnog upravljanja biti u potpunosti završeno. Jednom kada budu osvojeni oni koji žive na najmračnijem od svih mjesta, podrazumijeva se da će tako biti i na svim drugim mjestima. Djelo osvajanja, kao takvo, samo u Kini nosi značajnu simboliku. Kina je oličenje svih sila tame, a kineski narod predstavlja sve one koji su tjelesni, Sotonini, koji su od krvi i mesa. Kinezi su narod koji je veliki crveni zmaj najviše iskvario, koji se najviše protivi Bogu, čija ljudskost je na najnižoj razini i najnečistija, i koji stoga predstavlja primjer iskvarenog čovječanstva. To ne znači da druge zemlje nemaju nikakvih problema; čovjekove predodžbe posvuda su iste i, iako narodi ovih zemalja mogu biti dobrog kova, ne poznaju li Boga, sigurno Mu se protive. (…) Upravo se kod kineskog naroda iskvarenost, nečistoća, nepravičnost, protivljenje i buntovništvo najpotpunije manifestiraju i razotkrivaju u svim svojim različitim oblicima. S jedne strane, oni su lošeg kova, a s druge, njihov su život i mentalitet zaostali, a njihove navike, društveno okruženje, obitelji u kojima su rođeni – sve je to siromašno i najzaostalije. I njihov status je nizak. Djelo na ovakvome mjestu je simbolično, a nakon što ovo probno djelo u potpunosti izvrši, sljedeće djelo Bog će mnogo lakše izvršiti. Ako se ovaj korak djela može završiti, onda se sljedeće djelo podrazumijeva. Jednom kada ovaj korak djela bude završen, veliki uspjeh bit će u potpunosti postignut, a djelo osvajanja diljem svemira bit će u cijelosti privedeno kraju. Zapravo, kada se djelo među vama uspješno izvrši, to će biti jednako njegovom uspjehu diljem svemira. U tome je značaj činjenice da sam upravo vas odabrao kao model i uzorak” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Vizija Božjeg djela (2).). Tada je rekla: „Bog jasno govori. Vrlo je značajno to što se pojavio u Kini u posljednjim danima. Bog sada vrši djelo suda i pročišćenja. Izražava istine kako bi razotkrio čovjekovu sotonsku prirodu koja se protivi Bogu, kao i naše druge iskvarene sklonosti. Pokazuje nam svoju pravednu, veličanstvenu i gnjevnu narav koja ne dopušta uvrede. Zato je to morao pokazati na primjeru onih koji su najviše iskvareni i protiv Boga. Samo ako djeluje među takvim ljudima, može razotkriti svaku vrstu iskvarenosti u ljudima i pokazati Svoju svetost i pravednost. Tako će postići najbolje rezultate u Svom djelu suda. Nadalje, Kina je brlog velikog crvenog zmaja. Veliki crveni zmaj utjelovljenje je Sotone – to su ljudi koje je Sotona najviše iskvario. Zato je Kina svjetsko središte zla, a Kinezi najiskvareniji narod. Najjače poriču Boga i opiru Mu se te su najgore od čovječanstva. Kinezi su oličenje iskvarenosti čovječanstva. Time što se Bog pojavio, djeluje i izražava istine u Kini, razotkriva svaki dio njihove iskvarenosti i buntovnosti, lakše će osvojiti čovječanstvo. Puno će učinkovitije pokazati bit i istinu o tome koliko je snažno Sotona iskvario čovjeka. Također, radeći u najprljavijoj, najiskvarenijoj zemlji koja se najviše protivi Bogu, osvajajući, čisteći i transformirajući najneobrazovanije i najiskvarenije ljude u Kini, lakše će spasiti ljude drugih zemalja. Čovječanstvo će na taj način vidjeti i osvijestiti veličinu Božje moći. To pokazuje Božju moć, mudrost, autoritet i svemoćnost.”

Nakon toga pročitala je još nekoliko Božjih riječi. „Kineski narod nije nikad vjerovao u Boga; nikad nisu služili Jahvi i nikad nisu služili Isusu. Oni se samo duboko klanjaju, pale tamjan, pale papiriće za dimljenje i štuju Budu. Oni samo obožavaju idole – svi su buntovni do krajnjih granica. Dakle, što je položaj ljudi niži, to više pokazuje da je ono što Bog od vas zadobiva sve veća slava. (…) Prema ljudskim predodžbama morao bih se roditi u lijepoj zemlji da bih pokazao da imam visok status, da bih pokazao da mnogo vrijedim, da bih pokazao Svoju čast, svetost i veličinu. Prema meni bi se dobro postupalo da sam rođen u mjestu koje Me priznaje, u elitnoj obitelji i da imam visok položaj i status. To ne bi bilo od koristi Mom djelu i bi li se tada tako veliko spasenje i dalje moglo otkriti? Svi koji Me vide pokorili bi Mi se i ne bi bili okaljani prljavštinom. Trebao sam se roditi u ovakvom mjestu. To je ono u što vi vjerujete. Ali razmislite o tome: je li Bog došao na zemlju radi uživanja ili djela? Da sam djelovao na tako jednostavnom, udobnom mjestu, bi li mogao steći Svoju punu slavu? Bi li mogao osvojiti sva stvorena bića? Kad je Bog došao na zemlju, nije bio od svijeta i nije se utjelovio da bi uživao u svijetu. Rodio bi se gdje god bi Njegovo djelo otkrilo Njegovu narav i gdje bi ono bilo najsmislenije, bez obzira na to je li to sveta ili prljava zemlja. Bez obzira na to gdje On djeluje, On je svet. On je stvorio sve stvari na svijetu, iako ih je Sotona sve iskvario. Međutim, sve stvoreno i dalje pripada Njemu; sve je u Njegovim rukama. On dolazi u prljavu zemlju i tu djeluje kako bi otkrio Svoju svetost; On to čini samo radi Svog djela, što znači da trpi veliko poniženje samo da bi obavljajući ovog djelo spasio ljude ove prljave zemlje. To čini radi svjedočenja, radi cijelog ljudskog roda. Takvo djelo ljudima pokazuje Božju pravednost i može bolje pokazati da je Bog vrhovni. Njegova veličina i čestitost točno se očituju u spašavanju skupine niskih ljudi koje drugi preziru. To što je rođen u prljavoj zemlji ne dokazuje da je On nizak; to jednostavno omogućuje svim stvorenim bićima da vide Njegovu veličinu i Njegovu istinsku ljubav prema ljudskom rodu. Što više On to čini, to se više otkriva Njegova čista ljubav, Njegova besprijekorna ljubav prema čovjeku. Bog je svet i pravedan, premda je rođen u prljavoj zemlji i premda živi s onim ljudima koji su puni prljavštine, baš kao što je Isus živio s grešnicima u Dobu milosti. Zar se svaki djelić Njegovog djela ne obavlja radi opstanka cijelog ljudskog roda? Nije li sve to kako bi ljudski rod zadobio veliko spasenje? Prije dvije tisuće godina, On je nekoliko godina živio s grešnicima. To je bilo radi iskupljenja. On danas živi sa skupinom prljavih ljudi, priprostih ljudi. To je radi spasenja. Nije li cjelokupno Njegovo djelo za dobrobit vas ljudi? Ako ne zato da spasi ljudski rod, zašto bi živio i patio s grešnicima toliko godina nakon što se rodio u jaslicama? I ako ne zato da spasi ljudski rod, zašto bi se po drugi put vratio u tijelu, rođen u ovoj zemlji u kojoj se okupljaju demoni i živio s ovim ljudima koje je Sotona duboko iskvario? Zar Bog nije vjeran? Koji dio Njegovog djela nije bio radi ljudskog roda? Koji dio nije bio radi vaše sudbine? Bog je svet – to je nepromjenljivo! On nije ukaljan prljavštinom iako je došao u prljavu zemlju; sve ovo može samo značiti da je Božja ljubav prema ljudskom rodu krajnje nesebična te da su patnja i poniženje koje On trpi izuzetno veliki!” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Značaj spašavanja potomaka Moaba.).

Tada je rekla: „Božje riječi govore nam da je to što se Bog u posljednjim danima pojavio i djeluje u Kini izuzetno važno. Kinezi se najviše opiru Bogu i najviše Ga mrze. Njima najviše nedostaje kova i čovječnosti, ali Bog se utjelovio ondje i djeluje u Kini, nevjerojatnom tolerancijom i strpljenjem izražava istinu. Bog je pretrpio veliko poniženje kako bi spasio njih, najprljavije i najiskvarenije ljude. To nam samo pokazuje koliko je Bog ponizan i skriven, koliko je svet i pravedan, nesebičan i koliko voli čovječanstvo. Povrh toga, vidimo da je Bog Gospodin stvaranja. Ima autoritet djelovati u bilo kojoj zemlji, među bilo kojim narodom, ali bez obzira na to u kojoj se zemlji pojavi i djeluje, On djeluje za cijelo čovječanstvo – spašava cijelo čovječanstvo. Svemogući Bog pojavio se u posljednjim danima i izražava istine. Već ima grupu pobjednika i Njegovo se evanđelje širi svijetom. Djela i riječi Svemogućeg Boga poput velikog su svjetla koje sija s istoka prema zapadu. Sve više ljudi čuje Božji glas, sve ih se više okreće Svemogućem Bogu, prihvaća Božje pročišćenje i spasenje. Slijedimo li svoje predodžbe i zablude misleći da je zato što je Bog prošla dva puta djelovao u Izraelu On Bog Izraelaca te se ne bi pojavio i djelovao u Kini, ograničavamo Ga. Bog je rekao: ‚Veliko je ime moje među narodima’ (Mal 1,11). Kako će se to ispuniti? U posljednjim danima Bog se utjelovljuje i djeluje u Kini, gdje vlada ateizam, te potpuno razbija ljudske predodžbe. To nam pokazuje da Bog nije samo Bog Izraelaca, već je i Bog neznabožaca. On je Bog cijelog čovječanstva, ne samo jedne zemlje ili jednog naroda. Vrlo je značajno to što se Bog utjelovio, pojavio i djeluje baš u Kini!”

Nakon tih riječi osjećala sam se posramljeno. Nisam razumjela Bože djelo, već sam ograničila Boga misleći da nije moguće da djeluje u Kini. Doista oholo i neuko od mene! Zastrašujuće je. Zahvaljujući Božjoj milosti, imala sam sreće što sam čula Njegov glas i prihvatila Njegovo novo djelo. Inače bih i dalje ograničavala Boga zbog svojih predodžbi, osuđivala njegovu pojavu i djelo te ne bih zaslužila Njegovo spasenje. Doista sam zahvalna za Božje spasenje. Osobno sam iskusila riječi Gospodina Isusa: „I tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se” (Mt 7,8). Te su riječi doista stvarne i Bog je vjeran. Sve dok tražimo, Bog će voditi i prosvijetliti nas. Slava Svemogućem Bogu!