Rođena sam u religioznoj katoličkoj obitelji. Naš je svećenik uvijek govorio da trebamo slijediti Božje zapovijedi, ići na misu, voljeti jedni druge i činiti dobra djela. Govorio bi nam da su samo ljudi koji čine te stvari istinski pobožni vjernici i da će ih Gospodin, kad bude došao, odvesti u kraljevstvo nebesko. Često sam si ponavljala: „Uvijek moram činiti ono što Bog kaže, aktivno sudjelovati u dobrim djelima i poštovati crkvena pravila, tako da me Gospodin ljubi i misli dobro o meni i onda će me, kad se konačno vrati, blagosloviti i odvesti u Svoje kraljevstvo.”

Pauzirala sam studij kako bih imala više vremena za volontiranje u crkvi. Drugi vjernici izgledali su tako pobožno kad god su bili u crkvi, molili se i prisustvovali misi, ali izvan crkve su pušili, pili i išli na divlje zabave. Osjetila sam gađenje i pomislila: „Gospodin nas uči da Ga ljubimo, pomažemo potrebitima i čuvamo se svih svjetovnih iskušenja. Ti ljudi možda izgledaju kao da predano vjeruju u Gospodina, ali oni zapravo uopće ne čine ništa za Njega. Svi oni žude za svjetovnim užicima i traže ih. Ne kosi li se to s Gospodinovim učenjima? Neću si dopustiti da budem poput njih. Činit ću još dobrih djela za Gospodina kako bih mogla ući u kraljevstvo nebesko kad za to dođe vrijeme.”

Ali s vremenom sam shvatila da se ni ja ne mogu držati Božjih zapovijedi u svom svakodnevnom životu. Kad god bih vidjela te članove crkve koji traže užitke, kako žive sretno i slobodno dok se ja borim s poteškoćama, nisam mogla ne kriviti Boga za to. Gospodin nas uči da volimo druge kao sebe same, ali ja sam uvijek bila zavidna i gledala ljude svisoka. Moja me obitelj grdila zbog mojih nedjela, ali ja bih nalazila opravdanja za svoje ponašanje i ljutila se na njih. Gospodin nas uči da je važno biti ponizan i praštati, ali nisam se uspijevala pridržavati toga. Imala sam strašan osjećaj krivnje bojala sam se da sam vjernica samo po imenu. Počela sam razmišljati: „Zašto nikako ne mogu nadvladati svoje grijehe? Iako bih se ispovjedila svom svećeniku svaki put kad bih zgriješila i činila dobra djela da to nadoknadim, na kraju bih opet počinila isti grijeh. Kako bi Bog ikada mogao blagosloviti vjeru poput moje?” Ali onda bih se sjetila kako nam je naš svećenik uvijek govorio da će nam biti oprošteno ako mu se ispovjedimo nakon što smo sagriješili, i sve dok radimo za Gospodina i dosljedno činimo dobra djela, On će se smilovati i blagosloviti nas i pustiti nas u Svoje kraljevstvo. U Bibliji je zapisano: „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti” (2Tim 4,7–8). Te su me riječi utješile. Mislila sam da ću, sve dok idem na misu, ispovijedam se i radim za Gospodina, moći ući u Božje kraljevstvo. Zato sam se okupirala činjenjem dobrih djela. Posjećivala sam bolesnike i zatvorenike i volontirala u sirotištu.

Jednog dana 2017. godine, na Facebooku sam čitala vijesti kao i obično, i tad sam otkrila odlomak koji je objavila sestra po imenu Betty. „Iako mnogi ljudi vjeruju u Boga, malo ih razumije što vjera u Boga znači i što moraju činiti da bi bili u skladu s Božjom voljom. (…) ‚Vjera u Boga’ znači vjerovanje da Bog postoji; to je najjednostavniji koncept kad je riječ o vjerovanju u Boga. Nadalje, vjerovati u postojanje Boga nije isto što i istinski vjerovati u Boga, već je to prije neka vrsta jednostavne vjere sa snažnim religijskim prizvukom. Istinska vjera u Boga podrazumijeva sljedeće: na temelju uvjerenja da Bog ima suverenitet nad svim stvarima čovjek doživljava Njegove riječi i Njegovo djelo, čisti svoju pokvarenu narav, udovoljava Božjoj volji i spoznaje Boga. Samo se takvo putovanje može nazvati ‚vjerom u Boga’. Ipak, ljudi vjeru u Boga često vide kao jednostavnu i beznačajnu stvar. Ljudi koji na taj način vjeruju u Boga zaboravili su što znači vjerovati u Boga, stoga, čak i ako budu vjerovali do samog kraja, nikad neće od Boga dobiti odobravanje jer koračaju pogrešnim putom. Danas još uvijek ima onih koji u Boga vjeruju prema slovu i ispraznoj doktrini. Oni ne znaju da im nedostaje bit vjere u Boga i ne mogu primiti Božje odobravanje. Unatoč tome, mole se Bogu da ih blagoslovi sigurnošću i dostatnom milošću. Zastanimo, utišajmo svoja srca i zapitajmo se: je li vjerovanje u Boga zaista najlakša stvar na svijetu? Može li biti da vjerovanje u Boga ne znači ništa više od primanja obilja milosti od Boga? Jesu li ljudi koji u vjeruju u Boga, a da Ga ne poznaju, ili pak vjeruju u Boga a opet Mu se protive, zaista sposobni udovoljiti Božjoj volji?” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Predgovor.). Te su riječi bile nevjerojatno svježe i nove. Kad sam ih čula, odmah sam se zainteresirala. Nikad nisam razmatrala pitanja koja su postavljena na kraju tog izlaganja. Pomislila sam: „Ovo je fantastično! Čije su to riječi? Tako kratak odlomak u potpunosti otkriva značenje vjere u Boga kao i ono što želimo dobiti od svoje vjere.” Razmišljala sam o tim riječima i ozbiljno razmotrila svoju vjeru prvi put u životu. Razmišljala sam o godinama svoje vjere. Sudjelovala sam u mnogim crkvenim aktivnostima i obredima, bila sam aktivna u crkvenoj službi i činila dobra djela u zajednici, i malo sam trpjela i platila cijenu za to. Ali činila sam to kako bi moja obitelj i ja bili blagoslovljeni i kako bi nas Bog štitio, a posebice kako bih mogla ući u Božje kraljevstvo. Uvijek sam smatrala da imam pravo težiti takvim stvarima, da će Bog biti zadovoljan mojom vjerom i da ću primiti Njegova obećanja i blagoslove. Ali čitajući te riječi postala sam donekle svjesna dubljeg značenja moje vjere. Činila sam dobra djela i odricala se da bih zauzvrat dobila blagoslove kraljevstva, a to nije istinska ljubav prema Bogu. Kako bi Bog ikada mogao pohvaliti takvu vrstu vjere? Ali onda sam pomislila kako vjerujem u Gospodina više od dvadeset godina i uvijek sam služila u crkvi. Je li moguće da su sve moje patnje i žrtve bile uzaludne? Što sam više razmišljala o tim riječima, to sam više željela vidjeti što još ima na Facebook profilu sestre Betty na što bi mi pomoglo razjasniti sve ovo u glavi. Javila sam joj se i sastale smo se na mreži. Bilo je nevjerojatno prosvjetljujuće.

Podijelila sam s njom kako sam se osjećala kad sam pročitala te riječi: „Betty, ono što si objavila na internetu bilo je sjajno. To me je natjeralo da vidim da vjerujem u Gospodina kako bih primila blagoslove, što nije istinska ljubav prema Gospodinu. Ali ima nešto što ne razumijem. U Bibliji piše: ‚Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti’ (2Tim 4,7–8). Moj svećenik nam uvijek govori da sve dok radimo dobar posao i činimo dobra djela, Gospodin će nas blagosloviti i moći ćemo ući u Njegovo kraljevstvo. Upravo sam to činila kroz sve godine svoje vjere. Hoće li Gospodin zaboraviti? Zar stvarno neću moći ući u Njegovo kraljevstvo?”

Sestra Betty je tada podijelila sljedeće zapažanje: „Naporan rad i žrtvovanje, kao i činjenje dobrih djela za Gospodina jako će se svidjeti Gospodinu, a kad se vrati, uznijet će nas u Svoje kraljevstvo. Zapravo, to je ono što je rekao Pavao. Gospodin Isus nije rekao ništa slično, a ni Duh Sveti. Te riječi predstavljaju samo Pavlova osobna stajališta, a ona nisu ono što je Gospodin namjeravao. Riječi čovjeka nisu istina. Samo su Božje riječi istina. Kad je u pitanju ulazak u Božje kraljevstvo, Božje riječi jednostavno moraju imati prednost. Ako slijedimo riječi čovjeka, vjerojatno ćemo skrenuti s Gospodinova puta! Tko onda može ući u kraljevstvo nebesko? Gospodin Isus nam sasvim jasno kaže: ‚Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‚Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima’ (Mt 7,21). To nam pokazuje da Bog ne gleda na to koliko se žrtvujemo kad odlučuje o tome tko će ući u kraljevstvo. Umjesto toga, On jednostavno gleda vršimo li Njegovu volju ili ne. Odnosno, da bi ušli u kraljevstvo, ljudi se moraju osloboditi svoje grešne prirode i biti pročišćeni, i moraju izvršavati Božje riječi i istinski slušati Boga i ljubiti i štovati Ga. Ako se trudimo i mnogo žrtvujemo, ali ne možemo slijediti Božje riječi i često griješimo i protivimo se Bogu, onda smo zlotvori. Takva osoba ne može ući u kraljevstvo. Svi oni židovski farizeji koji su se opirali Gospodinu služili su Bogu iz godine u godinu u hramu, čak su i preobraćali ljude posvuda. Mnogo su trpjeli i platili visoku cijenu. Izvana su izgledali kao da su odani Bogu, ali brinuli su se samo za održavanje vjerskih obreda. Propovijedali su ljudske tradicije i doktrine, a odbacivali Božje zakone i zapovijedi. Njihova je služba bila potpuno protivna Božjoj volji i oni su skrenuli s Božjeg puta. Kad je Gospodin Isus došao izvršiti Svoje djelo, farizeji su se otvoreno pobunili protiv Njega pokušavajući zaštititi svoje pozicije. Žestoko su Ga osuđivali i klevetali, i pokušavali su spriječiti ljude da Ga slijede. Na kraju su se čak dogovorili s rimskim vlastima da razapnu Gospodina Isusa, vrijeđajući Božju narav i navlačeći na sebe Njegovu kaznu. To dokazuje da iako ljudi naporno rade i žrtvuju se, to ne znači automatski da vrše Božju volju. Ako ljudi nisu pročišćeni od grijeha, griješit će i odupirati se Bogu čak i ako se daju za Njega. A onda smo tu mi. Iako pomažemo drugim vjernicima u crkvi i činimo se dobrima i marljivima, naš je cilj biti blagoslovljeni i ući u Božje kraljevstvo. Kad god nas Bog blagoslovi, mi Mu se zahvaljujemo i slavimo ga. Kad smo bolesni ili se dogodi nešto loše, krivimo Ga i pogrešno razumijemo i možda bismo Ga čak i izdali. Obično pokušavamo iskoristiti svoje žrtve i dobra djela, razmećući se time koliko patimo i radimo za Boga u nadi da će se drugi ugledati na nas i idolizirati nas kako bismo dobili slavu, dobitak i status. Gubimo strpljenje kad naiđemo na ljude ili stvari koje nam se ne sviđaju i ne možemo se pridržavati Božjih riječi i tako dalje. To nam pokazuje da ne činimo sve te stvari iz ljubavi prema Bogu ili da bismo zadovoljili Boga, već da bismo sklapali dogovor s Bogom. Samo iskorištavamo i varamo Boga da bismo zadovoljili vlastite ambicije. Kako bismo onda mogli biti ljudi koji vrše volju Oca nebeskoga? U Bibliji piše: ‚Budite sveti jer sam ja svet’ (1Pt 1,16). Znamo da je Bog svet, pa kako bi Bog ikada mogao povesti prljave ljude poput nas u kraljevstvo nebesko? Samo odbacivanjem naše grešne prirode i prestankom opiranja Bogu, Bog će nas pohvaliti i bit ćemo dostojni ući u Njegovo kraljevstvo.”

Dok sam je slušala, pomislila sam: „Mislila sam da mogu ući u kraljevstvo čineći dobra djela, ali sad se čini da sam svoju vjeru prakticirala u suprotnosti s Božjom voljom. Ljudi mogu ući u kraljevstvo samo ako postanu čisti, ali mene muči to što ne znam kako postati čista.”

Podijelila sam svoje misli i brige sa sestrom Betty i kao odgovor na njih pročitala mi je neke relevantne odlomke iz riječi Svemogućeg Boga. „Grešnik kao što si ti, koji je upravo otkupljen, ali se nije promijenio niti ga je Bog usavršio – možeš li ti biti po srcu Božjem? Što se tiče tebe, koji još nisi promijenio svoju staru ćud, točno je da te Isus spasio i da se zahvaljujući Božjem spasenju više ne ubrajaš u grešnike, ali to nije dokaz da nisi grešan i da nisi nečist. Kako bi mogao nalikovati svecu ako se nisi promijenio? Iznutra si onečišćen, sebičan i zao, ali ipak i dalje želiš sići zajedno s Isusom – kamo lijepe sreće! U svojoj vjeri u Boga preskočio si jedan korak: samo si otkupljen, ali se nisi promijenio. Da bi bio po srcu Božjem, Bog te osobno mora promijeniti i očistiti. Ako si samo otkupljen, nećeš moći postići svetost. Tako nećeš imati pravo na dio dobrih Božjih blagoslova jer si propustio korak u Božjem djelu upravljanja ljudima, koji je ujedno i najvažniji korak promjene i usavršavanja. Stoga si kao tek otkupljeni grešnik nesposoban neposredno baštiniti Božje nasljeđe” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. O zvanjima i identitetu.). „Iako je obavio mnoga djela među ljudima, Isus je samo dovršio otkupljenje cjelokupnog čovječanstva i postao čovjekova žrtva za grijeh; On čovjeka nije u potpunosti oslobodio njegove pokvarene naravi. Potpuno čovjekovo spasenje od utjecaja Sotone zahtijevalo da Isus postane žrtvom za grijeh i ljudske grijehe ponese na Svojim plećima, ali i da Bog učini još više djela kako bi čovjeka potpuno oslobodio od njegove sotonske pokvarene naravi. I tako se sada, kad su čovjeku grijesi oprošteni, Bog ponovo utjelovio kako bi čovjeka uveo u novo doba i otpočeo djelo prijekora i suda. Ovo je djelo čovjeka uvelo u jedan viši svijet. Svi koji se pokore Njegovoj vlasti uživat će višu istinu i primit će veće blagoslove. Oni će doista živjeti u svjetlosti te zadobiti istinu, put i život” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Predgovor.). Sestra Betty tad je rekla: „U Dobu milosti, Gospodin Isus upravo je izvršio djelo otkupljenja. Nakon što prihvatimo Njegovo spasenje, samo Mu se trebamo ispovjediti i pokajati se i naši će grijesi biti oprošteni i tad možemo uživati u milosti i blagoslovima koje nam On daruje. Istina je da Gospodin Isus oprašta naše grijehe, ali ne razrješuje našu grešnu prirodu i sotonske naravi. Nakon što nas je Sotona iskvario nama su počele dominirati naše iskvarene naravi, poput oholosti, lažljivosti, i zlobe i okrutnosti, tako da ne možemo ne griješiti i odupiremo se Bogu. U stvarnosti, naša sotonska priroda je korijen našeg grijeha i ako je ne uklonimo nikad se nećemo prestati opirati Bogu i nikad nećemo biti dostojni ući u kraljevstvo. Zato je Gospodin rekao da će se vratiti u posljednjim danima, izražavajući istinu kako bi izvršio djelo suda koje počinje u Božjoj kući i potpuno očistio i promijenio naše sotonske naravi. Tad konačno možemo biti slobodni od grijeha i biti potpuno spašeni i zadobiveni od Boga. Baš kao što je Gospodin prorekao: ‚Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio – ona će mu suditi u posljednji dan’ (Iv 12,48). ‚Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi’ (Iv 16,12–13). Samo prihvaćanjem djela suda u posljednjim danima Gospodina koji se vratio možemo biti pročišćeni od svoje iskvarenosti. Tek ćemo tada biti sposobni primiti Božja obećanja i ući u Njegovo kraljevstvo.”

Riječi sestre Betty stvarno su mi otvorile oči. Sve te godine sam griješila, a zatim se ispovijedala svećeniku i trudila se činiti dobra djela, a svejedno nisam mogla prestati griješiti. Sad sam znala da je Gospodin Isus samo izvršio djelo otkupljenja i vjerujući u Njega samo su nam oprošteni grijesi, ali naša grešna priroda ostaje u nama. Zato sam živjela u začaranom krugu griješenja i ispovijedanja. Jedini način da se pročistite od iskvarenosti je da prihvatite djelo suda u posljednjim danima Gospodina koji se vratio. Samo kroz takvo prihvaćanje možemo istinski voljeti i biti poslušni Bogu i ući u Božje kraljevstvo. Ta me pomisao učinila vrlo sretnom. Sad sam imala nadu da ću se riješiti grijeha i ući u kraljevstvo!

Sljedećeg dana sestra Betty je pustila recitaciju naziva Spasitelj se već vratio na „bijelom oblaku” Bila mi je nevjerojatno dirljiva, osjećala sam da su te riječi tako autoritativne. Poslije mi je uzbuđeno rekla: „Gospodin za kojim smo svi čeznuli već se vratio i On je Svemogući utjelovljeni Bog. Svemogući Bog izražava mnoge istine i izvršava djelo suda počevši od Božje kuće. Ono što smo jučer čitali, kao i recitaciju koju smo danas slušali, sve je to izrekao Sâm Svemogući Bog. Svemogući Bog je došao i otvorio sedam pečata i odmotao mali svitak. Otkrio je sva otajstva koja nikada nismo razumjeli i darovao sve istine koje su nam potrebne da bismo bili potpuno spašeni i pročišćeni. To ispunjava proročanstvo iz Otkrivenja: ‚Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!’ (Otk 3,6). Danas možemo čuti Božji glas zahvaljujući Božjem vodstvu i svi smo tako blagoslovljeni!”

Bila sam presretna i oduševljena kad sam čula vijest da se Gospodin stvarno vratio. Ispostavilo se da su recitacija koju sam slušala i riječi koje sam čitala dan prije zapravo Božje riječi. Nije ni čudo što su imali takav autoritet! Tko bi drugi mogao otkriti otajstvo kako se točno Gospodin vraća? Ne postoji nitko osim Boga tko bi to mogao učiniti. Bila sam potpuno uvjerena da je te riječi izrekao Bog i da se Gospodin zaista vratio. Osjetila sam ogromno uzbuđenje! Nikad nisam mogla zamisliti da ću dočekati Gospodinov povratak. Osjećala sam se tako sretnom! Ipak sam imala još jedno pitanje: „Kako Bog izvršava djelo suda da pročisti i potpuno spasi čovjeka?”

Sestra Betty mi je pročitala ovaj odlomak iz riječi Svemogućeg Boga kao odgovor na moje pitanje. „Krist posljednjih dana koristi razne istine da poduči čovjeka, da razotkrije njegovu bit te razloži njegove riječi i djela. Te riječi sadrže razne istine, poput čovjekove dužnosti, poslušnosti prema Bogu, odanosti Bogu te načina na koji bi čovjek trebao proživjeti normalnu ljudskost, kao i mudrost i narav Božju, i tome slično. Sve te riječi usmjerene su na čovjekovu bit i njegovu iskvarenu narav. Posebno su riječi koje otkrivaju ljudski prezir prema Bogu izrečene protiv čovjeka kao utjelovljenja Sotone i neprijateljske sile usmjerene protiv Boga. Dok čini djelo suda, Bog čovjekovu prirodu ne razjašnjava jednostavno s nekoliko riječi, već razotkriva, obračunava se i dugoročno podrezuje. Sve te različite metode razotkrivanja, obračunavanja i podrezivanja ne mogu se zamijeniti običnim riječima, već istinom koje je čovjek u potpunosti lišen. Jedino takve metode mogu se nazvati sudom, a samo takvim sudom čovjek može biti podčinjen i potpuno uvjeren po pitanju Boga – štoviše, steći istinsku spoznaju o Bogu. Djelo suda donosi čovjekovo shvaćanje pravog lica Božjeg i istine o svojoj vlastitoj buntovnosti. Djelo suda čovjeku omogućuje da stekne dublje razumijevanje Božje volje, svrhe Božjeg djelovanja te njemu neshvatljivih otajstava. Također, omogućuje mu da prepozna i spozna vlastitu iskvarenu bit i izvore te iskvarenosti, kao i da otkrije ružnoću čovjeka. Svi ti ishodi nastaju djelom suda jer bit toga djela zapravo je djelo otvaranja istine, puta i života Božjeg svima onima koji u Njega vjeruju. To djelo je djelo suda koje Bog čini” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Krist obavlja djelo suda istinom.). Nakon što je to pročitala, sestra Betty je rekla: „U posljednjim danima Svemogući Bog radi na djelu suda i čišćenju čovječanstva Svojim riječima. Osuđuje ljudsku buntovnost i zloću, otkriva našu prirodu koja se opire Bogu i naše iskvarene naravi, osuđuje i razotkriva našu želju za blagoslovima i našu okaljanu vjeru i pogrešne poglede i razne predodžbe o Bogu. Također nam pokazuje kako biti iskren i kako služiti u skladu s Njegovom voljom, kako Mu istinski biti poslušni i istinski Ga ljubiti, kako vršiti Njegovu volju i tako dalje. Prolazeći Božju grdnju i sud, vidimo kako nas je Sotona iskvario i kako naša lažljivost, oholost i zloba dolaze od naših sotonskih naravi. U tome možemo vidjeti Božju svetu i pravednu narav koja ne podnosi uvrede, i počinjemo mrziti sami sebe, osjećati žaljenje i primjenjivati istinu. Tad se naše životne dispozicije počinju mijenjati. Svaki pojedini djelić ovoga postiže se sudom Božjih riječi.” Sestra Betty je zatim podijelila svoja iskustva. U svojoj vjeri u prošlosti, mislila je da ljubi Gospodina jer se davala s entuzijazmom, pa bi se često molila i pitala Gospodina za milost i blagoslov. Čvrsto je vjerovala da će je On sigurno nagraditi ulaskom u kraljevstvo zato što je trpjela za Njega. Nakon što je prihvatila Božje djelo posljednjih dana i bila osuđena Njegovim riječima, vidjela je da su njezini pogledi na vjeru pogrešni i okaljani i tada je shvatila: nije vjerovala iz ljubavi prema Bogu ili da bi ispunila dužnost stvorenog bića, nego da zadovolji vlastitu želju za blagoslovima i zauzvrat primi blagoslove kraljevstva. To je bilo iskorištavanje Boga i sklapanje dogovora s Njim. Mislila je da je sebična, bez ljudskosti i jako je žalila zbog toga i mrzila samu sebe. Počela je tragati za istinom kakvu je Bog zahtijevao i s vremenom su njezini krivi pogledi na vjeru ispravljeni. Počela se mijenjati i njezina sotonska narav. Vidjela je da je jedini način da se istinski pročisti od svoje iskvarenosti i spozna samu sebe da prihvati osudu i grdnju Božjih riječi.

Iz riječi sestre Betty vidjela sam koliko je Bogu praktično izraziti istinu i izvršiti djelo suda u posljednjim danima i kako doista može promijeniti i pročistiti ljude. Vidjela sam koliko nam je potrebno da Bog izvrši Svoje djelo suda u posljednjim danima i da sada imamo put kojim se možemo osloboditi iskvarenosti. Bila sam oduševljena. U narednim susretima sestra Betty mi je govorila o otajstvu Božjeg utjelovljenja, kako Sotona pronalazi način da iskvari čovjeka, o Božjem procesu spašavanja čovjeka korak po korak, istini Biblije, kakvi svršeci čekaju čovječanstvo i o još mnogo toga. Rekla mi je istine koje nikad nisam čula u više od dvadeset godina vjere u Boga. Čitajući riječi Svemogućeg Boga sve sam više osjećala da su one Božji glas. Samo utjelovljeni Bog može izraziti tako izrazito autoritativne i snažne riječi. Tko bi osim Boga mogao razotkriti istinu o tome kako je Sotona iskvario čovječanstvo? Tko bi nam drugi mogao pokazati pogreške u našoj vjeri i otkriti nam pravi put u našem vjerovanju? Tko bi mogao otkriti tajne Božjeg šest-tisućljetnog plana i reći nam kakvi nas svršeci i odredišta očekuju? Postala sam prilično uvjerena da je Svemogući Bog uistinu Gospodin koji se vratio, On je uistinu Krist posljednjih dana! Tad sam radosno prihvatila djelo posljednjih dana Svemogućeg Boga. Zahvaljujem Svemogućem Bogu što me odabrao i spasio.