Dočekao sam Gospodinov povratak!
Potječem iz četvrtog naraštaja katoličke obitelji. Moja je obitelj kasnih 70-ih osnovala okupljalište. U to su vrijeme i moj otac i moj stric bili dekani u crkvi. Večer uoči svakog velikog blagdana obitelj bi me posjela na bicikl i uputili bismo se na lokaciju proslave blagdana udaljenu oko 30 kilometara. Sjećam se da bi nam svećenik na misi često govorio da su posljednji dani već stigli i da moramo stalno biti na oprezu, duše držati čistima i izbjegavati bilo kakve velike grijehe jer će Gospodin svaki čas doći na oblaku i uznijeti nas u nebo. Svi su župljani, i mladi i stari, u to vrijeme kipjeli od zanosa, molili krunicu, pohađali misu i činili dobra djela. Žudjeli su za Gospodinovim povratkom.
Moj otac i moj stric preminuli su početkom 90-ih, pa sam ja preuzeo ulogu dekana. Vodio sam župljane pri čitanju Svetog pisma, na misi i držao sam propovijedi. Potom mi je u proljeće 1999, svećenik dao letak o evanđelju iz Hong Konga te naložio da svima prenesem vijest da će se Gospodin uskoro vratiti. Užurbano samo organizirao opća okupljanja za sve i od vjernika tražio da triput na dan mole i čitaju Sveto pismo. Rekao sam im i za znakove Gospodinova dolaska. Rekao sam: „Braćo vjernici, Gospodin će se uskoro vratiti. Već je na putu i uskoro će se pojaviti pred nama. Gospodin Isus je rekao: ‚I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom’ (Mt 24,30). Jasno je da će se po Gospodinovu dolasku na nebu pojaviti velik znak. Vlastitim ćemo očima vidjeti Gospodina kako se spušta na oblaku u svojoj slavi i veličanstvu da bi nas uznio u nebo. Do 2000. godine ostalo je tek nekoliko mjeseci. Ne smijemo odgađati, već odmah podijeliti evanđelje s prijateljima, rođacima i poznanicima nevjernicima. Što više duša spasimo, Gospodin će nas više cijeniti.” Čuvši to, svi su se uznemirili te počeli uzbuđeno raspravljati. Neki su govorili: „Da, za samo nekoliko mjeseci bit će 2000. godina. Gospodin će se uskoro vratiti! Moramo više čitati Sveto pismo i prestati žudjeti za zemaljskim stvarima.” Drugi su pak govorili: „Moram odmah podijeliti evanđelje s prijateljima i obitelji da bi spasili svoje duše i uzašli na nebo.”
Ubrzo je bio studeni i počeo sam primjećivati neke promjene kod svoje žene. Svakog je dana poslije večere odlazila u kuću sestre Tian Xiao u našem selu čitati Sveto pismo te već nekoliko dana nije sa mnom molila večernje molitve. Bio sam zbunjen, pitao sam se je li prešla na neku drugu vjeroispovijest. Jednog je poslijepodneva došla kući i postavila mi pitanje. Pitala je: „Odavna smo vjernici. Nadaš li se Gospodinovu povratku?” Ja sam joj bez oklijevanja odgovorio: „Zar me uopće moraš pitati? Naravno da se nadam!” Potom mi je vrlo iskreno rekla: „Imam dobre vijesti za tebe. Gospodin se ponovno utjelovio i vratio te je otvorio knjigu spomenutu u Otkrivenju.” Bio sam zaprepašten. Podigao sam glas i rekao joj: „O čemu to govoriš? Gospodin će svakako doći s oblacima kad se vrati. Nema govora o tome da će se vratiti u tijelu!” Potom mi je žena rekla: „Nisi ni istražio. Kako možeš tako slijepo tvrditi da se neće vratiti u tijelu? Zar se svih ovih godina vjerovanja ne nadamo da ćemo dočekati Gospodinov povratak? Ako tako slijepo budeš slijedio svoje predodžbe, vjerojatno ćeš propustiti priliku za uznesenje. Mislim da bi se morao smiriti i doista to istražiti.” No ništa što je govorila nije dopiralo do mene. Bojao sam se da je zavedena na pogrešan put, pa sam joj govorio o proročanstvima ponovnog dolaska i rekao: „Nakon što je Gospodin Isus raspet i uskrsnuo, uzašao je na nebo kao duh. Kad se vrati, vratit će se kao duh s oblacima u svoj slavi. Kako bi se mogao vratiti u tijelu? U Bibliji piše: ‚Gle, dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko’ (Otk 1,7). ‚A odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom’ (Mt 24,29–30). Iz toga je vidljivo da će sunce pomrčiti i mjesec više neće svijetliti kad se On vrati. Zvijezde će s neba padati i Gospodin će sići na oblaku. No nijedan se od tih znakova nije pojavio. Kako možeš reći da je već došao?” Poslušala me, a zatim vrlo smireno odgovorila: „Sva su Gospodinova proročanstva skrivene tajne. Ako ih doslovno tumačimo na temelju svojih predodžbi i maštarija, vjerojatno ćemo pogrešno shvatiti Njegove riječi. Samo se sjeti farizeja. Vodili su se doslovnim značenjem Svetog pisma i vlastitim predodžbama i mislili da će se Mesija roditi u kraljevskoj palači te preuzeti vlast, no Gospodin Isus nije rođen u palači. Rođen je u štalici kao sin tesara i nije bio nikakav vladar. Farizeji su zaključili da se Isusovo rođenje i djelo uopće ne uklapaju u njihova shvaćanja, pa su potpuno odbili prihvatiti da je On dolazak Mesije i borili su se protiv Njega te ga osudili. Ne smijemo učiniti istu pogrešku kao farizeji!” Uzrujalo me to što je rekla jer ja sam bio dekan u crkvi i obrazovaniji od nje, a ona me nije htjela slušati. Čak je govorila da pogrešno tumačim Gospodinova proročanstva. Lice mi se smrknulo i ljutito sam joj rekao: „Koliko sam ti puta rekao, a ti me ne slušaš. Doista su te zaveli. Ne smiješ više ići na ta okupljanja.” No ona je, na moje čuđenje, odlučno odgovorila: „To što sam istražila posve je jasno i vjerujem u Gospodina koji se vratio. Ti ne moraš vjerovati, to je tvoja stvar, ali mene nemoj priječiti.” Pobjesnio sam kad je to rekla. Pokušavajući je spasiti, pozvao sam dva druga dekana iz crkve da mi pomognu zaustaviti je. Jedan joj je dekan s mnogo samopouzdanja rekao: „Svi potječemo iz obitelji koje su već generacijama katoličke i znamo da je to jedina prava religija. Kršćanstvo je nastalo iz podjela u Katoličkoj Crkvi. Kad se Gospodin vrati, sve će se ostale vjeroispovijesti vratiti katolicizmu. To se naziva jedinstvom kršćana. Čula si za to, zar ne?” Iznenadilo me kad je moja žena rekla: „Postoji li osnova po kojoj će se sve vjeroispovijesti vratiti Katoličkoj Crkvi kad se Gospodin vrati? Je li Gospodin Isus ikad to rekao? Žele li se kršćanske i pravoslavne crkve ponovno ujediniti s Katoličkom Crkvom? U Bibliji je odavno prorečeno: ‚Dogodit će se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi’ (Iz 2,2). ‚Gore’ se u tom stihu odnose na različite vjeroispovijesti. Kad se Gospodin vrati i izvrši djelo ponovnog ujedinjenja, neće se raditi o tome da se kršćanstvo vrati katoličanstvu ni obrnuto, već da će vjernici svih vjeroispovijesti doći pred Božje prijestolje. Kad sva vjerovanja tako postanu jedno, Gospodinova će pravednost postati očita i svi će ljudi biti potpuno uvjereni.” Kad sam čuo te njezine riječi, sve mi je zvučalo tako novo i prosvjećeno te na trenutak doista nisam znao što reći. Vidio sam da su i dekani ostali bez riječi, a jedan je samo naglašeno rekao: „Ti si samo župljanka – misliš li da znaš više od svećenika? Što god bilo, kad dođe do toga, svi će se vratiti katoličanstvu. Oni koji okrenu leđa katoličanstvu izdat će Boga i njihove duše neće otići u nebo. Ljudi, vi ste zavedeni. Savjetujem vam da se odmah ispovjedite. Još nije prekasno da se vratite.” Odgovorila je vrlo odlučno: „Nisam zavedena. Čula sam riječi koje je Duh Sveti uputio crkvama i slijedim tragove Jaganjca. Prihvatila sam Božje novo djelo. Ostajem na tom putu i nitko me ne može zaustaviti.” Doveo sam ta dva dekana da je savjetuju i nisam mogao ni zamisliti da, ne samo da je neće moći razuvjeriti, već da nikako neće moći ni pobiti njezine riječi. Vjera moje žene nakon toga samo je ojačala. Rekla je da je isprva bila malo sputana zbog mene i da je imala nekih nedoumica, no kad su joj dekani pokušali stati na put, jasno je uvidjela da ne razumiju istinu, da su doista oholi i da nisu voljni ponizno tražiti. Zato se oslobodila sputanosti i postala još odlučnija u namjeri da slijedi Svemogućeg Boga. Nastavila je svaki dan odlaziti na okupljanja.
Zbunjivalo me to što nije bila dobro obrazovana i nije dobro poznavala Bibliju, pa kako su onda dva dekana mogla zanijemjeti pred njezinim argumentima? Kakve je to nevjerojatne propovijedi slušala? Dobro sam razmislio o svemu što je rekla i osjetio da ima nešto u tome. Je li to u što ona vjeruje doista došlo od Duha Svetog? Nemoguće. Da jest, naši bi svećenici trebali znati sve o tome. Zašto onda nisu ništa spomenuli? Obratio sam se svome šogoru. I on je bio dekan u crkvi. No i prije nego što sam dovršio, ljutito me prekinuo i rekao: „Gospodin se nikako ne može vratiti u tijelu! Postoji crkva koja se naziva Istočna munja. Oni kažu da se Gospodin vratio u tijelu i da se zove Svemogući Bog. Njihova su učenja uistinu uzvišena i preoteli su mnoge naše gorljive vjernike. Samo iz naše crkve zavedeno ih je više od dvanaest, čak i jedan svećenik. Ne žele se vratiti, ma što mi činili.” Izričito mi je rekao da ni pod koju cijenu ne slušam to što propovijedaju. Tada sam shvatio da je moja žena slušala propovijedi Istočne munje. Od šogora sam otišao ravno drugom dekanu i rekao da ostale župljane uputi da se klone Istočne munje. Putem kući počeo sam razmišljati o riječima svoga šogora. Bio sam znatiželjan i pomalo prkosan. Zanimalo me što sve Istočna munja govori. Zašto bi toliko vjernika prešlo k njima? Ma koliko dobre bile njihove propovjedi, mogu li doista nadmašiti naše katoličke istine? Htio sam poslušati o čemu doista propovijedaju ako mi se ukaže prilika.
Počeo sam više čitati Bibliju da bih bio spreman pobiti bilo koga iz Istočne munje. Neprestano sam tražio proročanstva o Gospodinovu povratku i naišao sam na ovo: „Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom” (Iv 10,27). Čitajući to, razmišljao sam o tome koliko je gorljivih vjernika prihvatilo Istočnu munju nakon što su čuli njihove propovijedi i odbili se vratiti. To je bio dobar pokazatelj! Sve su to bili dugogodišnji katolici s uvidom i snažnim temeljem u vjeri. Zasigurno su proveli istraživanje prije nego što su počeli slijediti Istočnu munju. Palo mi je na pamet da knjiga koju su čitali možda zaista sadrži istinu, da je ona glas Božji. Ako je ne proučim, kako ću znati potječe li doista od Boga ili ne? Nakon toga odlučio sam provjeriti o čemu se radi te da ću nastaviti istraživati ako u njoj ima istine i ako je u skladu s Biblijom. Ako je u proturječju s katoličkom vjerom, uvijek je mogu odbiti.
Jednog jutra odmah nakon doručka nisam nigdje mogao pronaći svoju ženu. Znao sam da je ponovno kod Tian Xiao. Pomislio sam da su ta okupljanja zacijelo privlačna ako ih svakog dana pohađa! Htio sam saznati što točno govore. Kad sam došao kod Tian Xiao, ne samo da sam vidio još nekoliko župljana, već i brata Wanga Mingyija, koji je bio u 50-ima. Pozvao me da se pridružim okupljanju. Sjeo sam da bih poslušao te sam se potiho molio Gospodinu da pazi na moje srce, da mi da razboritost da ne bih bio zaveden. Mingyi je podijelio s drugima: „Biblija se sastoji od tri dijela: Starog zavjeta, Novog zavjeta i Otkrivenja. U svakom je dijelu zabilježeno Božje djelo u različitom dobu. U Starom zavjetu zabilježeno je Njegovo djelo u Dobu zakona kad je Bog putem Mojsija izdao 10 zapovijedi, kao i Svoje zakone i proglase da bi narod znao što je grijeh i kako živjeti na zemlji. U Novom zavjetu zabilježeno je Njegovo djelo u Dobu milosti kad je Gospodin Isus raspet kao žrtva za grijeh, čime je otkupio narod od osude prema zakonu. U Otkrivenju je prorečeno Božje djelo tijekom posljednjih dana, djelo za Doba kraljevstva kad se Bog utjelovi i potajno dolazi, izražava istine da bi sudio čovječanstvu i pročistio ga te nas u potpunosti oslobodio od spona grijeha. To je golemo spasenje za sve one koji traže istinu.” Rekao je i ovo: „Bog je, zapravo, davno prorekao da će doći utjelovljen tijekom posljednjih dana. U Bibliji su mnoga proročanstva o tome. Na primjer: Gospodin reče: ‚Evo dolazim kao tat!’ (Otk 16,15). ‚I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi’ (Lk 12,40). U tim se riječima ‚i ne mislite’ te ‚kao tat’ odnose na potajni dolazak ‚Sina čovječjeg’ kad ljudi to ne očekuju. Svaki se spomen ‚Sina čovječjeg’ odnosi na Božje utjelovljenje. Baš kao i Gospodin Isus – rođen je od čovjeka, rođen u običnoj obitelji. Izgledao je kao obična osoba, no Njegova je bit bila božanska. Bio je utjelovljenje samog Boga.” Slušajući Mingyija kako nastavlja svjedočiti o povratku Boga u tijelu, postao sam pomalo iziritiran i nisam više htio slušati. Zato sam ustao s kauča i ozbiljna lica rekao: „Ne mogu prihvatiti što govorite o Božjem povratku u tijelu. U Bibliji se jasno proriče: ‚Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo’ (Dj 1,11). Gospodin je uznesen na nebo u obliku duha, pa mora biti u obliku duha i kad se vrati u svoj slavi. Gospodin je već umro za nas na križu i preuzeo nezamislivu patnju. Neće se vratiti u tijelu.” Mingyi je na to mirno odgovorio: „Sjednimo i razgovarajmo još o tome. Istine u Božjim riječima mogu nam odagnati sve sumnje.” Razmišljao sam o tome da on sjajno zna razglabati i da ga neću moći pobiti svojim znanjem o Bibliji. Ako ne budem mogao jasno procijeniti sve i budem zaveden, mogao bih propustiti priliku za spasenjem i ulaskom u kraljevstvo. Zaključio sam da ne mogu više slušati, već da moram otići kući i najprije proučiti Bibliju. Zato sam izmislio neku ispriku i otišao.
Nisam poslušao sve što je imao reći, no nakon što sam otišao kući, svaki put kad bih pomislio na to da se Gospodin vratio u tijelu, jako bih se uznemirio. Možda mogu zavesti moju ženu, no da zavedu sve one pobožne vjernike, to mi se jednostavno nije činilo mogućim! Uostalom, ako se Gospodin uistinu vratio, a ja to ne istražim, mogao bih propustiti priliku da dočekam Gospodina. No ako Istočna munja nije istiniti put i ja zastranim, to bi bila izdaja Gospodina i mojoj duši ne bi bilo spasa. Neko vrijeme nisam baš imao teka i nisam dobro spavao. Osjećao sam se doista jadno. Zato sam kleknuo ispred slike Svetog Srca i molio: „Gospodine Isuse, ne znam je li Istočna munja doista tvoj povratak. Daj mi mudrost da razlučim i vodi me. Ne dopusti mi da se izgubim i zastranim.”
Nakon toga sam počeo čitati razne stihove o Gospodinovu povratku i uz vodstvo Duha Svetog pronašao neka proročanstva o tajnom dolasku Gospodina te sam otkrio misterij. Shvatio sam da se u brojnim stihovima spominje da će oni koji dočekaju Gospodinov tajni dolazak nazočiti gozbi i biti blagoslovljeni. Na primjer, Gospodin reče: „O ponoći nasta vika: ‚Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. (…) Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata” (Mt 25,6–7;10). „Evo dolazim kao tat! Blažen onaj koji bdije i čuva haljine svoje da ne ide gol te mu se ne vidi sramota!” (Otk 16,15). „A vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!” (Lk 12,36–38). „Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom” (Otk 3,20). Neprestano sam razmišljao o tim stihovima i molio za uvid. Uvidio sam da riječi „o ponoći nasta vika”, „kao tat”, „dođe li o drugoj” i „o trećoj straži” sve govore o Gospodinovu dolasku kad ljudi to ne očekuju. Doista je točno to što su govorili o Gospodinu koji u tajnosti dolazi spasiti čovječanstvo. Bilo je u skladu s proročanstvima iz Biblije! Kad bih uspio dočekati Gospodina na tajnom dolasku, ne bih li postao jedan od blagoslovljenih? Zahvalio sam Duhu Svetom na prosvjećenju i što mi je dopustio da otkrijem taj misterij. I dalje sam pretraživao Bibliju te sam naišao na ove riječi Gospodina Isusa: „Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov. No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci” (Lk 17,24–25). Prije toga sam oduvijek vjerovao da će se Gospodin vratiti kao duh, ali Gospodin je jasno rekao: „prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci.” Kako u obliku duha može trpjeti i kako Ga ljudi mogu odbaciti? Samo bi utjelovljeni Bog trpio. Je li moguće da Istočna munja ima pravo i da se Gospodin utjelovio i vratio kao Sin čovječji? No tad sam se sjetio Otkrivenja 1,7 u kojem se kaže: „Gle, dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat će nad njim sva plemena zemaljska.” Prema tom stihu, Gospodin će se slavno vratiti s oblacima i svi će Ga vidjeti kad nas uznese. Ako je Gospodin došao potajice u tijelu, kako onda objasniti taj stih iz Biblije? Nisu li proročanstva o potajnom dolasku i dolasku s oblacima međusobno proturječna? Nisam to nikako mogao shvatiti.
U tren oka došla je Nova 2000. godina, no moja se davna nada o Gospodinovu silasku s neba nije ostvarila. Znao sam da su gotovo svi znakovi Gospodinova povratka ispunjeni. U tom sam trenutku počeo propitkivati ideju o Gospodinovu dolasku s neba po dolasku novog tisućljeća. U sebi sam se sve više počeo priklanjati ideji tajnog dolaska. Nastavio sam tražiti proročanstva o tome. I molio sam Gospodinu Isusu: „Gospodine, stiglo je novo tisućljeće, no ja nisam vidio Tvoj dolazak na oblaku. Razočaran sam i patim. Gospodine, sad samo Istočna munja svjedoči o Tvojem povratku u tijelo. Jesi li se doista vratio? Prosvijetli me da bih prepoznao Tvoje djelo.” Doista sam htio čuti još Mingyijevih komunikacija jer sam razmišljao ovako: ako je Istočna munja doista povratak Gospodina, bit ću uklonjen Božjim djelom ako je ne prihvatim. Što sam više o tome razmišljao, postajao sam sve tjeskobniji. Jednog dana u siječnju jednostavno nisam mogao mirno sjediti. Rekao sam ženi da želim čuti što Mingyi govori. Nakon što sam se susreo s njime, rekao sam mu: „Odnedavna kod kuće čitam tolike odlomke Svetog pisma i mislim da je ono što si govorio u skladu s proročanstvima. Sad mogu prihvatiti ideju o Gospodinovu tajnu dolasku kao Sin čovječji, no postoji i ovo proročanstvo: ‚Gle, dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat će nad njim sva plemena zemaljska’ (Otk 1,7). Prema njemu će Gospodin doći s oblacima u velikoj slavi. Nije li to suprotno Gospodinovu tajnom dolasku? Gospodin je vjeran i sve će se Njegove riječi nesumnjivo ispuniti. Mora postojati neki misterij u tome – što to znači?”
Pročitao mi je nekoliko ulomaka riječi Svemogućeg Boga. Svemogući Bog kaže: „Svi u svemiru koji znaju za spasenje Isusa Spasitelja očajnički su čeznuli da Isus Krist iznenada dođe kako bi ispunio ono što je obećao dok je bio na zemlji: ‚Vratit ću se baš kako sam i otišao.’ Čovjek vjeruje da se, nakon raspeća i uskrsnuća, Isus vratio na nebo na bijelom oblaku da bi zauzeo svoje mjesto s desne strane Svevišnjega. Na sličan način Isus će ponovo, na bijelom oblaku (to je isti onaj oblak na kojem je Isus jahao kad se vratio na nebo), sići među one koji su očajnički čeznuli za Njim tisućama godina, a imat će židovski lik i nositi židovsku odjeću. Nakon što se pojavi pred ljudima, On će im dati hranu i učiniti da živa voda poteče za njih, i živjet će među ljudima, pun milosti i ljubavi, živ i stvaran. U sve takve predodžbe ljudi vjeruju. Ipak, Isus Spasitelj nije učinio to, već sasvim suprotno od onoga što je čovjek zamišljao. Nije došao među one koji su čeznuli za Njegovim povratkom i nije se pred svim ljudima pojavio jašući na bijelom oblaku. On je već stigao, ali čovjek to ne zna i ostaje u neznanju. Čovjek ga samo besciljno čeka, nesvjestan da je On već sišao na ‚bijelom oblaku’ (oblaku koji je Njegov Duh, Njegova riječ, Njegova cjelokupna narav i sve što On jest) i da je sada među skupinom pobjednika koje će okupiti tijekom posljednjih dana” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Spasitelj se već vratio na „bijelom oblaku”.). „Mnogi možda ne mare za ono što govorim, ali i pored toga želim svakom takozvanom svecu koji slijedi Isusa reći ovo: kad svojim očima vidite Isusa kako na bijelom oblaku silazi s neba, bit će to javna pojava Sunca pravednosti. Možda će to za tebe biti trenutak velikog uzbuđenja, ali moraš znati kako će trenutak kad budeš svjedokom Isusovom silasku s neba biti i trenutak kada ćeš sići u pakao radi kazne. To će biti trenutak u kojem se završava Božji plan upravljanja i u kojem Bog nagrađuje dobre, a kažnjava opake. Jer Božji će sud završiti i prije nego što čovjek vidi znamenja, kad preostane samo iskazana istina. Oni koji prihvaćaju istinu i ne tragaju za znakovima, i koji su samim tim očišćeni, vratit će se pred Božje prijestolje i pasti u zagrljaj Stvoritelja. Samo oni koji budu ustrajni u vjerovanju da je ‚Isus koji ne dolazi na bijelom oblaku lažni Krist’ bit će podvrgnuti vječnoj kazni jer vjeruju jedino u Isusa koji pokazuje znakove, ali ne priznaju Isusa koji izriče strogi sud i objavljuje istiniti put i život. I zato se Isus s njima može samo obračunati kad se otvoreno vrati na bijelom oblaku. Oni su odveć tvrdoglavi, odveć sigurni u sebe, odveć oholi. Kako bi Isus mogao nagraditi takve izopačenike? Isusov je povratak veliko spasenje za one koji su u stanju prihvatiti istinu, ali za one koji nisu u stanju prihvatiti je to je znak osude. Sami morate birati svoj put i ne smijete huliti Duha Svetog i odbacivati istinu. Ne smijete biti nesvjesna ohola osoba, već netko tko se podčinjava vodstvu Duha Svetog i tko čezne i traga za istinom; jedino ćete na taj način imati koristi” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Dok ti ugledaš duhovno tijelo Isusa, Bog će dotad već iznova napraviti nebo i zemlju.). Pročitavši Božje riječi, podijelio je: „Dvije su faze Božjeg povratka posljednjih dana. Najprije se utjelovljuje kao Sin čovječji i potajice dolazi. To je Božji Duh koji postaje tijelo, izražava istine te vrši djelo suda i čišćenja, a na kraju okuplja skupinu pobjednika. Tada se završava djelo Božjeg tajnog utjelovljenja. Sručit će velike katastrofe, nagraditi dobre i kazniti zle. Kad završe velike katastrofe, Bog će doći na oblaku te se prikazati ljudima svih nacija. Time se ispunjava Gospodinovo proročanstvo: ‚I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom’ (Mt 24,30). U ljudskim umovima Gospodinov dolazak na oblaku moralo bi biti doba velikog veselja za sve, zašto je onda rekao da će plakati? Zato što će vidjeti da je Svemogući Bog, kojemu su se opirali, zapravo Gospodin Isus koji se vratio. No dotad će Božje djelo spašavanja čovječanstva već biti dovršeno. Budući da su oni odbili prihvatiti bilo što osim Isusova dolaska na oblaku, propustili su priliku za Božje spasenje. Zato će plakati i biti kažnjeni. Vidimo da svrha tajnog povratka utjelovljenog Boga nije samo da bi djelovao na spasenju čovjeka, već i da bi razotkrio te uklonio ljude. Svi koji čuju Božji glas i prihvate Ga u vrijeme kad djeluje u tijelu i izražava istine, dolaze pred Božje prijestolje i prolaze sud pred sudištem Kristovim. Oni koji se mogu riješiti iskvarenosti i očistiti se putem Božjeg suda primit će Božju zaštitu tijekom katastrofa i preživjeti. No zlobnici koji ne vole istinu i opiru se Bogu bit će uklonjeni tijekom djela Božjeg utjelovljenja i na kraju kažnjeni u velikim katastrofama. Drugim riječima, Božje tajno djelo razdvaja koze od ovaca, žito od kukolja, prave vjernike od onih lažnih, pravednike od zlih – a sve je to otkriveno. Svi će se razvrstati po vrsti. To je mudrost Božjeg djela.” Te su mi njegove riječi odjednom doista otvorile oči. Uvidio sam kako će se ostvariti biblijska proročanstva o Gospodinovu povratku i vidio sam Božji autoritet u riječima Svemogućeg Boga. Osjećaj Božje pravedne, nepovredive naravi ulio mi je strah u kosti. Znao sam da ću, ako se budem držao predodžbe o Božjem povratku s oblacima i ne budem prihvatio istine koje izražava Gospodinovo utjelovljenje, propustiti priliku za spasenje! Tada sam osjetio da su riječi Svemogućeg Boga doista istinite. Tog sam dana shvatio misterij Gospodinova povratka pročitavši tek nekoliko odlomaka Njegovih riječi. Nije ni čudo da se toliki vjernici nisu htjeli vratiti nakon što su prihvatili Svemogućeg Boga.
Postavio sam Mingyiju još nekoliko pitanja. Rekao sam: „Isus se ukazao Svojim učenicima 40 dana nakon uskrsnuća te je uzišao na nebo u uskrslom duhovnom tijelu. Oduvijek mislimo da će se Gospodin pojaviti u obliku duha kad se vrati suditi svijet, da će veličanstven sjediti na velikom bijelom prijestolju, ulijevati strahopoštovanje i suditi svim narodima, pa će tako oni jako grešni otići u pakao, a oni koji su činili dobra djela u nebo. No vi svjedočite o tome da Gospodin dolazi u tijelu da bi izvršio djelo suda. Ima li to temelj u Bibliji?” Rekao je: „Postoje proročanstva u Bibliji o Bogu koji se utjelovljuje da bi izvršio djelo suda. Na primjer: ‚Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina Čovječjega’ (Mt 24,27). ‚Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu’ (Iv 5,22). ‚I ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji’ (Iv 5,27). ‚Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio – ona će mu suditi u posljednji dan’ (Iv 12,48). ‚Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu’ (Iv 16,12–13). ‚Ta vrijeme je da započne Sud – od doma Božjega’ (1Pt 4,17). Ta spominjanja ‚Sina’ i ‚Sina čovječjeg’ odnose se na Boga u Njegovu utjelovljenu obliku. To nam pokazuje da Duh Božji posljednjih dana postaje tijelo da bi izvršio Svoje djelo suda i da je to sud koji počinje s kućom Božjom. Drugim riječima, Krist posljednjih dana izražava istine i sudi onima koji prihvaćaju Njegov sud da bi očistio i spasio ljude te uveo čovjeka u sve istine. To je djelo Božjeg tajnog dolaska. Što se nevjernika tiče, Bog će ih izravno osuditi i uništiti putem katastrofa. Krist posljednjih dana, Svemogući Bog izražava sve istine koje čiste i spašavaju čovjeka, vrši djelo suda, počevši od kuće Božje. Time se u potpunosti ispunjavaju proročanstva o Gospodinovu povratku posljednjih dana.” Nakon toga Mingyi mi je govorio o tome zašto Bog djelo suda posljednjih dana ne obavlja u obliku duha, već osobno u tijelu.
Pročitao mi je nekoliko ulomaka riječi Svemogućeg Boga. Svemogući Bog kaže: „Spašavanje čovjeka od strane Boga nije učinjeno neposrednim korištenjem metoda djelovanja Duha, niti upotrebom identiteta Duha, jer Duh Njegov čovjek ne može ni dotaknuti ni dodirnuti, niti Mu se može približiti. Da je On čovjeka pokušao spasiti izravnim korištenjem perspektive Duha, čovjek ne bi bio u stanju primiti Njegovo spasenje. Da se Bog nije odjenuo vanjskim obličjem stvorenog čovjeka, čovjek ni na koji način ne bi mogao primiti ovo spasenje. Jer, nema načina na koji bi Mu čovjek mogao prići, baš kao što se nitko nije mogao približiti Jahvinom oblaku. Samo postavši stvoreno ljudsko biće, to jest, samo stavivši riječ Svoju u tijelo od krvi i mesa koje treba postati, Bog može Svoju riječ lično usaditi u sve one koji Ga slijede. Samo tada čovjek može lično vidjeti i čuti Njegovu riječ i, povrh toga, doći u posjed riječi Njegove i na taj način biti u potpunosti spašen. Da se Bog nije utjelovio, nitko od krvi i mesa ne bi mogao dobiti tako uzvišeno spasenje, niti bi ijedna osoba bila spašena. Da je Duh Božji Svoje djelo činio izravno među ljudima, čitavo bi čovječanstvo palo kao pokošeno ili bi, u suprotnom, nemajući načina da dođe u dodir s Bogom, bilo u cijelosti porobljeno od Sotone. Prvo utjelovljenje imalo je za cilj čovjeka otkupiti od grijeha, otkupiti ga posredstvom Isusovog tijela od krvi i mesa; On je, drugim riječima, čovjeka spasio s križa, ali se u čovjeku i dalje zadržala iskvarena narav sotonska. Drugo utjelovljenje ne treba više služiti kao žrtva za grijeh, već treba u potpunosti spasiti one koji su od grijeha otkupljeni. Ovo se djelo vrši da bi oni kojima je oprošteno mogli biti oslobođeni grijeha svojih i potpuno očišćeni, te da bi, postigavši promjenu svoje naravi, utekli od mračnog utjecaja Sotone i vratili se pred Božje prijestolje. Jedino na taj način čovjek može biti u potpunosti posvećen” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Otajstvo utjelovljenja (4).). „Kad bi se Duh Božji čovjeku neposredno obratio, čitavo čovječanstvo bi se podčinilo tom glasu, palo bi ne izustivši ni riječ otkrivenja, slično kao što je Pavao na putu za Damask pao na zemlju obasjan svjetlošću. Kad bi Bog nastavio na ovaj način djelovati, čovjek nikada ne bi mogao, posredstvom suda riječi, spoznati svoju iskvarenost i tako postići spasenje. Samo putem utjelovljenja, Bog Svojim riječima može lično doprijeti do uha svakog ljudskog bića, kako bi svi koji imaju uši mogli čuti Njegove riječi i primiti Njegovo djelo suda posredstvom riječi. Jedino je ovo rezultat koji se postiže posredstvom riječi Božje, a ne pojavljivanjem Duha koji bi čovjeka primorao da Mu se iz straha pokori. Samo putem ovog praktičnog, a ipak izvanrednog djela, može se u potpunosti razotkriti čovjekova stara narav, godinama skrivana duboko u njemu, kako bi je čovjek mogao prepoznati i promijeniti. Sve ove stvari su praktično djelo utjelovljenog Boga, kojim On, govoreći i provodeći sud na praktičan način, postiže rezultate suđenja čovjeku putem riječi. U tome je autoritet utjelovljenog Boga i značaj Božjeg utjelovljenja” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Otajstvo utjelovljenja (4).).
Potom je podijelio sljedeće: „Iz riječi Svemogućeg Boga vidimo da je Bog prvi put kad se utjelovio raspet kao žrtva za čovjekove grijehe da bi nam grijesi bili oprošteni ako vjerujemo u Gospodina. No korijen našeg grijeha, naša grešna priroda i dalje je u nama. Neprestano griješimo i otkrivamo svoju iskvarenost. Oholi smo, sebični i lukavi, lažemo, varamo, zavidni smo i prkosni. Kad smo suočeni s katastrofom ili problemima u obitelji, žalimo se, krivimo i osuđujemo Boga ili se čak borimo protiv Njega. To je neporecivo. Bog je svet i nitko nečist ne može Ga vidjeti. Mi smo svi prljavi i iskvareni, griješimo i opiremo se Bogu, pa kako bismo zaslužili ulazak u Božje kraljevstvo? Gospodin Isus prorekao je da će po povratku posljednjih dana vršiti djelo suda da bi očistio i preobrazio čovjeka kako bi ljudi odbacili iskvarenost, očistili se i ušli u Božje kraljevstvo. Svrha je njegova djela suda posljednjih dana da očisti i spasi ljude. Zato to djelo mora provesti u tijelu. Kad bi Duh Božji sudio ljude, ne bi bili očišćeni ni spašeni. To je zato što su ljudi smrtni, sazdani od tijela i sve nas je iskvario Sotona. Zato smo puni sotonske naravi, prljavštine i iskvarenosti. Ne bismo nikako mogli biti blizu Duha Božjeg. Kad bi nam izravno sudio Njegov Duh, samo bi nas uništio zbog bune i prkosa. A Duh Božji bio bi poput groma i munje kad govori čovjeku. Ne samo da ga ne bismo razumjeli, već bi nas i prestravio. Takvim sudom čovječanstva ne bi se postigli željeni ciljevi.” Potom mi je dao primjer: „Zamisli da je neka ptičica ozlijeđena i želimo joj pomoći, no ona nas se plaši i ne dopušta nam da joj priđemo jer je potpuno različita od nas. Ne razumije što joj govorimo i ne razumije naše namjere. No kad bismo se pretvorili u ptičicu, mogli bismo joj prići i pomoći joj. Ne bi se bojala niti bi se opirala. Isto tako, da bi mogao spasiti nas ljude, koji smo tako duboko iskvareni, Bog se utjelovljuje i odijeva vanjsku ljušturu obične osobe. Izražava istine, razotkriva naše bune i iskvarenost te našu grešnu prirodu protivljenja Bogu. Prikazuje nam Svoju pravednu narav da bismo uvidjeli da je Bog itekako stvaran, životan i nalik nama. Može nam i vrlo jasno izreći Svoju volju i zahtjeve te istine koje moramo prakticirati i u koje moramo zakoračiti. Pokazuje nam put do promjene naravi i očišćenja.” Potom je Mingyi sa mnom podijelio još nešto. „Tijekom posljednjih dana Bog može obavljanjem djela suda u tijelu bolje otkriti naše predodžbe i pobune. Prvi put kad se Bog utjelovio i došao djelovati, farizeji su dobro znali da je to što Gospodin Isus propovijeda autoritativno i moćno, no uvidjeli su da ne izgleda kao velik čovjek i bio je sin tesara. Njegove riječi i djela nisu se uklapala u njihove predodžbe i maštarije, pa su ih odbijali čak i istražiti. Samo su se borili protiv Njega i osudili Ga te drugima priječili da potraže Božje djelo. Na kraju su Gospodina Isusa dali raspeti. Bog se posljednjih dana ponovno utjelovio da bi izvršio Svoje djelo suda. No budući da način na koji je došao nije u skladu s našim predodžbama, mi Ga u svojoj oholosti ograničavamo. Osobito se klerici religijskog svijeta ponašaju kao podanici Sotone i šire glasine da bi vjernike spriječili u istraživanju Božjeg djela posljednjih dana. Samo zamislite da se Bog nije utjelovio za to djelo, nego da je Njegov Duh došao vršiti djelo suda. Tko bi se usudio biti tako nepromišljen prema Njemu? Bi li se tako otkrila iskvarenost ljudi? Zato samo Bog u tijelu može otkriti sve bune, iskvarenost i predodžbe o Bogu. Oni koji vole istinu mogu prepoznati svoju iskvarenost i bit svojeg prkosa prema Bogu putem Njegova suda i otkrivenja. Na kraju ih Njegove riječi osvajaju i čiste. Dobivaju Božje spasenje i ulaze u prekrasno odredište. No one koji se drže svojih predodžbi i maštarija, koji odbijaju prihvatiti istinu i uporno se bore protiv Boga Bog će potpuno otkriti kao kukolj. Ne samo da neće biti spašeni, već će ih Bog osuditi i prokleti, baš kao i farizeje. Dakle, utjelovljeni Bog koji dolazi vršiti djelo suda posljednjih dana pun je milosti i spasenja za čovjeka, kao i Božje mudrosti.”
Mingyijeva poruka bila mi je pravo prosvjećenje. Razmišljao sam o Dobu zakona. Kad se Jahve pojavio i obratio Izraelcima na Sinaju, svi su Božji glas čuli kao grmljavinu i bili su preplavljeni strahom. Rekli su Mojsiju: „Ti nam govori, a mi ćemo slušati. Neka nam Bog ne govori, da ne pomremo!” (Izl 20,19). Bog je svet, a mi smo iskvareni ljudi. Doista ne možemo izravno komunicirati s Duhom Božjim. Sjetio sam se i da sam, kad sam prvi put čuo vijest da se Gospodin vratio u tijelu, bio ispunjen predodžbama i otporom te nevjerojatno ohol. Nisam ništa istražio, već sam slijepo pretpostavio da se Gospodin nikako ne može vratiti u tijelu. Zatvorio sam crkvu, spriječio druge u istraživanju i pokušao spriječiti svoju ženu da odlazi na okupljanja. Po čemu su se moje reakcije razlikovale od reakcija farizeja koji su se opirali Isusu? Bio sam tako ohol i buntovan. Da je Duh Božji tad izvršio djelo suda, zasigurno bi me uništio. Tada sam shvatio da je to što utjelovljeni Bog vrši djelo suda doista najbolji način da Bog spasi čovjeka.
Mingyi je sa mnom razglabao još nekoliko puta nakon toga, a ja sam pročitao mnogo riječi Svemogućeg Boga. Iz Njegovih sam riječi shvatio misterije Božjih utjelovljenja, misterije Njegovih imena i tri faze djela te kako razlikovati pravoga Krista od lažnih, kakve ljude Bog spašava, a kakve uklanja i još mnogo toga. Što sam više čitao Njegove riječi, to sam bolje razumio Božje djelo i Njegovu volju. Toliko mi je toga što nikad prije nisam razumio postalo jasno. Za mene je to bila prava hrana. U srcu sam bio siguran da je Svemogući Bog pravi put, istina i život, jedini istiniti Bog. Samo Bog može izraziti istinu, a On je neiscrpan izvor hrane koja nam je potrebna u životu. Svemogući Bog jest Gospodin koji se vratio!
Nekad sam se držao doslovnih riječi Biblije. Kategorizirao sam Boga prema vlastitim predodžbama. Nisam istraživao Božje novo djelo, već sam tvrdoglavo odbijao Gospodinov povratak. Gotovo sam postao luda djevica i propustio priliku da dočekam Gospodina koji se vratio. Da me Bog nije vodio i spasio na vrijeme, uništile bi me moje predodžbe. Samo zahvaljujući Božjoj milosti i spasenju mogu dočekati Njegov povratak. Doista sam zahvalan Bogu!