Prije više od dvije godine prihvatio sam djelo Svemogućeg Boga posljednjih dana. Iskreno, naučio sam više nego u deset godina koliko sam proveo kao vjernik u religijskoj zajednici. Više ne vjerujem u nejasnog Boga iz svoje mašte kao nekoć, nego u praktičnog, utjelovljenog Boga, koji hoda i djeluje među ljudima, koji može izraziti istinu bilo kada i bilo gdje. Čuo sam Božji glas, uživao sam u obilnom pojenju i hrani Njegovih riječi. Prisustvujem svadbenoj gozbi Jaganjčevoj.

Zovem se Matthew i rođen sam u katoličkoj obitelji u Lyonu u Francuskoj. Imao sam tradicionalan katolički odgoj. Kršten sam, odlazio sam na mise, primio sam polaganje ruku, a išao sam i na hodočašće u Lourdes. Nakon što sam odrastao, shvatio sam da katolički svećenici uvijek propovijedaju iste stare doktrine bez ikakvog novog sadržaja. Kao da je vladalo hladno, beživotno ozračje, a izgledalo je i da je splasnula vjera brojnih drugih vjernika. To me obeshrabrilo. Žudio sam da pronađem crkvu koja vrši djelo Duha Svetog, gdje bih mogao osjetiti Gospodinovu nazočnost. Odlučio sam napustiti katoličanstvo kako bih pronašao takvu crkvu. Zatim sam završio u Ženevi, gdje sam pohađao studij te se pridružio lokalnoj kršćanskoj evangeličkoj crkvi. Ali shvatio sam da pastor propovijeda samo doslovne doktrine, uzvikuje slogane i govori o duhovnim darovima i teološkim teorijama koje nemaju veze sa stvarnošću. Ništa me nije dirnulo niti mi pomoglo da upoznam Gospodina. Još me više šokiralo idolopoklonstvo. Portret glavnog pastora stajao je uz propovjedaonicu. Kad bi se novi vjernici pridružili crkvi, lokalni pastor zahtijevao bi da pozdrave portret glavnog pastora. Pastor je svakodnevno vjernicima slao svoja tumačenja Svetog pisma. Braća i sestre prema njima su se odnosili kao prema kruhu našem svagdanjem, kao da čitaju Božje riječi. Primjenjivali su ih kao da su to riječi samog Boga. Zbog toga sam se osjećao jako nelagodno. Smatrao sam da to nije u redu. Vidio sam da Gospodin nije u toj crkvi, pa sam napustio i tu crkvu. Upitao sam se: „Gdje je zapravo Gospodin?” U tom sam se trenutku osjećao zaista duhovno praznim i pitao sam se je li me Gospodin odbacio.

Od tog sam trenutka počeo sâm čitati Bibliju kod kuće. Često sam čitao treće poglavlje Otkrivenja, a dio koji govori o crkvi u Philadelphiji ostavio je osobito dubok dojam na mene. „Budući da si očuvao moju riječ o postojanosti, i ja ću očuvati tebe od časa kušnje koji ima doći na sav svijet da se iskušaju svi pozemljari. Dolazim ubrzo. Čvrsto drži što imaš da ti nitko ne ugrabi vijenca. Pobjednika ću postaviti stupom u hramu Boga moga i odande on više neće izići” (Otk 3,10–12). Ti su me stihovi zaista uzbudili i ostavili jako snažan dojam na mene jer su bili prepuni otajstava i obećanja. Shvatio sam da Gospodin jasno kaže da će postojati samo jedna crkva koju Gospodin odobrava, a to je crkva u Philadelphiji. Imao sam dojam kao da mi Gospodin govori: „U toj sam crkvi.” Zbog toga sam si postavio pitanje: gdje je ta crkva? Nastavio sam čitati i vidio ovo: „Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom” (Otk 3,20). Toliko sam se razveselio kad sam pročitao da Gospodin jasno kaže da će pokucati na vrata. Upitao sam se kako će točno pokucati i znači li to da će se Gospodin uskoro vratiti. Bilo je to pravo prosvjetljenje za mene te me potaknulo da nastavim s potragom. Prvog svibnja 2018. godine, nakon što sam prošao kroz teško razdoblje, opet sam se molio Bogu svim svojim srcem i dušom. Želio sam istinski razumjeti sve ono što prije nisam razumio. Rekao sam: „Bože, molim te, prosvijetli me. Znam da uskoro dolaziš. Molim te, daj da razumijem Tvoju volju.” Nakon molitve otišao sam spavati.

Sutradan sam otišao na posao kao i inače. Za vrijeme stanke za ručak otišao sam na obalu Ženevskog jezera, sjeo na klupu i stupio pred Boga u molitvi. A onda sam primijetio nekoga u daljini. Odmah sam mu pristupio u želji da s njim podijelim evanđelje. Na moje iznenađenje, rekao mi je: „Brate, znaš li? Gospodin se vratio i izrazio milijune riječi.” Šokirao sam se kad sam to čuo i upitao se: „Zašto bi ovaj brat to rekao? Je li se Gospodin doista vratio?” Zapanjio sam se. Nastavili smo naš razgovor, a pitanja su se nizala jedno za drugim: je li se Gospodin vratio? Kako se Gospodin vratio? Na završetku razgovora dao mi je adresu internetskih stranica Crkve Svemogućeg Boga i rekao: „Više informacija možeš pronaći ovdje.”

Čim sam se vratio u ured, otvorio sam stranice Crkve Svemogućeg Boga. Sjećam se da sam prvo ugledao rečenicu: „Krist posljednjih dana pojavio se u Kini.” Nisam to znao. Jako sam se iznenadio kad sam to pročitao. A još me više iznenadilo da postoje raznovrsne knjige, uključujući i dvije koje su me se osobito dojmile: Riječ se pojavljuje u tijelu i Izjave Krista posljednjih dana. Doista sam želio shvatiti o čemu je riječ, pa sam kliknuo na Riječ se pojavljuje u tijelu i ugledao jedan odlomak. Doista ostavlja neizbrisiv dojam. „Cijeli Moj narod koji služi preda Mnom treba se prisjetiti prošlosti: je li vaša ljubav prema Meni bila ukaljana nečistoćom? Je li vaša odanost Meni bila čista i usrdna? Je li vaše poznavanje Mene bilo istinito? Koliko Sam mjesta zauzimao u vašim srcima? Jesam li vam u potpunosti ispunio srca? Koliko Mojih riječi se ostvarilo u vama? Ne pokušavajte Me nasamariti! Ove stvari su Mi savršeno jasne! Danas, kad se izgovara glas Mojeg spasenja, je li vaša ljubav prema Meni u izvjesnoj mjeri porasla? Je li postao čist dio vaše odanosti Meni? Je li se produbila vaša spoznaja o Meni? Jesu li pohvale izrečene u prošlosti postavile čvrst temelj za vašu spoznaju danas? Koliki dio vas zauzima Moj Duh? Koliko mjesta Moja slika zauzima u vama? Jesu li vam se Moje izjave urezale u srce? Osjećate li doista kako nemate gdje sakriti svoju sramotu? Vjerujete li da niste podobni biti Moj narod? Ako niste nimalo svjesni prethodno navedenih pitanja, to onda pokazuje kako lovite u mutnom, da ste prisutni tek kako biste ispunili broj i da ćete u vrijeme koje sam Ja predodredio zasigurno biti isključeni i po drugi put bačeni u bezdan. Ovo su Moje riječi upozorenja, a svakog tko ih olako shvaća zadesit će Moj sud i, u određeno vrijeme, suočit će se s propašću. Zar nije tako?” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Božje riječi cijelom svemiru. 4. poglavlje.). Te su mi se riječi učinile toliko autoritativnima, kao da mi se izravno obraća sâm Bog. Kao da me Bog pitao: osjećaš li istinitu ljubav prema Meni? Jesi li tvoja pokornost Meni iskrena? U to sam se vrijeme osjećao pomalo nelagodno zato što sam, da budem iskren, služio Bogu kao da izvršavam zadatak, a ne zbog ljubavi. U molitvama mi je nešto bilo važnije. Stalno sam od Gospodina tražio nešto i govorio: „Bože, želim auto, želim ovakvu kuću, želim ovakav posao, želim ovakvu ženu i ovakvu plaću.” Shvatio sam da je to sve nerazumno. Još gore, kad Gospodin ne bi udovoljio mojim razmetljivim žudnjama, pobunio bih se i okrivio Njega. Toliko sam se sramio zbog toga, a čak sam želio i pronaći neko skrovište jer sam bio tako razotkriven. Osjećao sam se poput djeteta koje stoji pred roditeljima koji ga grde zbog lošeg ponašanja Bilo mi je to zanimljivo i osjećao sam se jako sretno jer sam imao osjećaj kao da mi se Bog izravno obraća. Osjećao sam da je to Božji glas, zato što samo Bog može vidjeti u ljudska srca. To je ostavilo dubok dojam na mene. Ostao sam bez riječi, bez izgovora. Također sam bio siguran da je to Božji glas, pa sam nastavio čitati. Pročitao sam dosta odlomaka. Imao sam dojam da mi se Bog obraća sa silom i autoritetom. Nisam se mogao odvojiti od toga.

Sjećam se da je jedan odlomak na mene ostavio osobito snažan dojam. Svemogući Bog kaže: „Ja na sve stvari gledam s visine i nad svime vladam s visine. Na isti sam način Svoje spasenje uspostavio na zemlji. Ni za tren ne prestajem iz Svojeg tajnog skrovišta motriti svaki čovjekov pokret, sve što ljudi govore i čine. Ljudi su za mene poput otvorene knjige: sve ih vidim i svakog poznajem. Tajno mjesto je Moje prebivalište, a cijeli nebeski svod krevet je na kojem ležim. Sile Sotonine ne mogu do Mene dosegnuti jer Ja sam prepun veličanstva, pravednosti i suda” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Božje riječi cijelom svemiru. 5. poglavlje.). Osjećao sam da te riječi nose puni Božji autoritet. Tko osim Boga može vidjeti u naša srca? Tko nam se osim Boga može izravno obraćati takvom silom i autoritetom? Bog je stvorio čovječanstvo i samo Bog može vidjeti ono što zakopavamo duboko u svojim srcima. Bio sam siguran da su to Božje riječi i bio sam tako uzbuđen. Tako se još nikad nisam osjećao. Tog sam dana puno čitao i vratio se kući tri sata kasnije nego inače. Osjećao sam da su to istinski posebne riječi. Na putu kući opetovano sam govorio: „Bože, istinski Ti zahvaljujem! Prepoznao sam Tvoj glas i znam da si se vratio. Svjedočio sam Tvojem autoritetu, slava Tebi!” Bio sam toliko oduševljen, toliko uzbuđen. Sjetio sam se svoje molitve prethodne noći. Sjetio sam se kako sam se molio Bogu i zamolio Ga da mi pomogne razumjeti Svoju volju po povratku. U tom sam trenutku shvatio da je Bog čuo moju molitvu. Još čudesnije, odgovorio je na moju molitvu. Bilo je to nešto istinski nevjerojatno! Ali istovremeno sam si postavljao i pitanja kao što su: budući da je Gospodin došao, kako je došao? Koje djelo vrši? Kako bih dobio odgovore na ta pitanja, javio sam se braći i sestrama iz Crkve Svemogućeg Boga.

Rekli su mi da se Gospodin utjelovio kao Sin čovječji i da je došao potajice. On je Svemogući Bog i izrazio je istine te vrši novo djelo. Riječ je o sudu posljednjih dana koji započinje kućom Božjom, kako je najavljeno u Bibliji, da bi u potpunosti očistio i spasio čovječanstvo. Bio sam posve zapanjen. Iznijeli su mi objašnjenje koje mi je zaista pojasnilo neke od biblijskih stihova, kao što je Otkrivenje 16,15: „Evo dolazim kao tat!” I Evanđelje po Luki 12,40: „I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.” Vidio sam da u tim stihovima piše da će se Gospodin utjeloviti i doći potajice kao Sin čovječji. „Sin čovječji” očito se ne odnosi na Duh Božji ni na Njegovo duhovno tijelo, nego na rođenje kao čovjeka s normalnom ljudskošću i biti Boga. To je poput Gospodina Isusa prije dvije tisuće godina. Izgledao je kao obična osoba, ali u biti je bio Bog. Zatim su mi prenijeli i Otkrivenje 3,20, koje spominje Gospodina koji kuca na vrata. Naučio sam da se „kucanje” odnosi na Gospodina koji izražava nove riječi posljednjih dana kako bi zakucao na vrata ljudskih srca. Kad iskreni vjernici čuju Gospodinove riječi, prepoznaju ih kao Božji glas, a to su mudre djevice koje su uznijeli pred Boga i pozdravljaju Gospodinov povratak. To ostvaruje i proročanstvo Gospodina Isusa: „Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom” (Iv 10,27). Mislio sam kako je to drugi put da je Bog došao utjelovljen na zemlju vršiti djelo i da se to događa baš u vrijeme dok sam ja živ, dok udišem isti zrak, a On izgleda kao bilo koja normalna osoba. Pomislio sam da je to nevjerojatno! Oduvijek sam mislio da bi Bog trebao biti na nebu, a nisam mogao ni zamisliti da će posljednjih dana Bog doći utjelovljen na zemlju govoriti i vršiti novo djelo.

Tada su mi braća i sestre pročitali nekoliko odlomaka riječi Božjih o utjelovljenju Boga. „‚Utjelovljenjem’ se Bog pojavljuje u tijelu; Bog u Svojem tjelesnom obličju djeluje među stvorenim ljudima. Dakle, budući da je On Božje utjelovljenje, on mora najprije postati tijelo – tijelo s odlikama normalne ljudskosti; to je najosnovniji preduvjet. Božje utjelovljenje, zapravo, implicira da Bog živi i djeluje u tijelu, da On u samoj Svojoj biti postaje tijelom, postaje čovjekom” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Bit tijela nastanjenog Bogom.). „Utjelovljeni Bog zove se Krist, a Krist je tijelo koje je zaodjenuo Duh Božji. To tijelo nije nalik nijednom čovjeku koji je u tijelu. Razlika je u tome što je Krist utjelovljenje Duha, a nije tjelesan. On posjeduje i normalnu ljudskost i potpuno božanstvo. Nijedan čovjek ne posjeduje Njegovo božanstvo. Njegova normalna ljudskost podržava sve Njegove normalne aktivnosti u tijelu, dok Njegovo božanstvo vrši djelo samoga Boga. No i Njegova ljudskost i božanstvo pokoravaju se volji Oca nebeskog. Bit Kristova jest Duh, odnosno božanstvo. Prema tome, Njegova bit jest bit samoga Boga; ta bit neće zaustaviti Njegovo vlastito djelo i On ne bi mogao učiniti baš ništa što uništava Njegovo vlastito djelo niti bi ikada izgovorio ikakve riječi koje idu protiv Njegove vlastite volje” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Bit je Kristova u pokornosti volji Oca nebeskog.). Nakon što sam pročitao te odlomke riječi Božjih, shvatio sam da je utjelovljeni Bog utjelovljeni Duh Božji te da dolazi na zemlju govoriti i vršiti djelo kako bi spasio čovječanstvo. Krist izvana izgleda poput obične osobe, jede, odijeva se i spava kao i svi drugi, no Njegova je bit božanska. Može se obraćati svim ljudima kao sâm Bog i može izraziti istine kakve nikad ne bi mogao nijedan čovjek. Može vršiti djelo samog Boga i izvršavati Božju volju. Krist je izvana jednak kao i svi drugi, pa ne možemo vidjeti da je Bog. Ali kad Ga čujemo kako govori, shvaćamo da Njegove riječi nisu od ovoga svijeta. Može razjasniti istine i otajstva koje nitko nikada nije ni vidio ni čuo. Može otkriti najdublju iskvarenost čovječanstva. Ono što On izražava isto je što izražava i sâm Bog. Upravo zato vjerujemo da je On Bog. Baš kao kad je Gospodin Isus nekoć vršio djelo, izvana je izgledao kao obična osoba, ali mogao je biti žrtva za grijeh cijelog čovječanstva, da nas odriješi naših grijeha. Mogao nam je podariti mir i radost te obilje milosti. Nitko drugi osim Njega nije mogao vršiti takvo djelo zato što su ljudi samo ljudi i ne posjeduju Božju bit. Braća i sestre prenijeli su mi i da je Svemogući Bog baš kao i Gospodin Isus. Izvana izgleda kao obična osoba, ali njegova je bit božanska. Vrši djelo suda počevši s kućom Božjom, izražava sve istine koje čiste i spašavaju čovječanstvo te otkriva otajstva koje nijedan čovjek nikad ne bi mogao otkriti. Osobito otajstva poput Božjeg plana upravljanja od šest tisuća godina, kako Sotona kvari ljude i Njegovo otkrivenje sotonske prirode ljudi… Nitko osim Boga ne bi mogao izraziti te istine. Nijedan čovjek ne bi to mogao. To dokazuje da Svemogući Bog posjeduje božansku bit i da je On Krist posljednjih dana.

Sve mi je to pomoglo da razumijem neke od istina o utjelovljenju, a uvidio sam i da Krist ima i normalnu ljudskost i božansku bit. Tako su razjašnjene neke od mojih nejasnih maštarija i predodžbi o Bogu. Bilo je to zaista oslobađajuće iskustvo za mene. Utjelovljenog Boga možemo vidjeti i dodirnuti, a On može izravno razgovarati s ljudima. Razmišljanje o Bogu koji se utjelovljuje posljednjih dana i osobno izražava riječi kako bi spasio cijelo čovječanstvo bilo mi je doista uzbudljivo i dirljivo. Ali kad sam čuo da se Bog utjelovio po drugi put da bi vršio djelo suda, osjećao sam ponešto strepnje i straha. Kad sam čuo da se Gospodin vratio vršiti djelo suda posljednjih dana, malo sam se zabrinuo zato što sam živio u grijehu. Pitao sam se hoću li biti osuđen i kažnjen Gospodinovim sudom. Zato sam se zabrinuo. Ali nakon razgovora s braćom i sestrama, doznao sam da cilj Božjeg djela suda nije da nas osudi ili kazni, nego da nas očisti i spasi. To je praktično spasenje. Gospodin Isus zapravo je vršio samo jedan dio djela spasenja. Samo nas je odriješio grijeha. Ali izvor naše grješnosti nije iskorijenjen. Premda se možemo davati za Boga i naizgled raditi nešto dobro, naša priroda puna je sotonskih naravi, kao što su oholost, podlost i tvrdoglavost. Često zavidimo onima koji su uspješniji od nas, a sve što radimo u svojim životima radimo za sebe. Nevjerojatno smo sebični. Nama u potpunosti vladaju i sputavaju nas naše sotonske naravi. Ne znamo kako se osloboditi okova grijeha. To je činjenica i to možemo vidjeti baš svaki dan. Zbog toga sam se sjetio biblijskog stiha. Bog je rekao: „Budite, dakle, sveti jer sam svet ja!” (Lev 11,45). Taj nam stih jasno pokazuje da još nismo dostojni ulaska u kraljevstvo nebesko zato što nitko od nas nije svet. Upravo zato Krist posljednjih dana, Svemogući Bog, vrši djelo suda kako bi nas očistio i spasio posljednjih dana, da bismo se mogli u potpunosti osloboditi okova grijeha i postati ljudi koji se boje Boga i koji se pokoravaju Bogu, koji više ne griješe i ne opiru se Bogu. To je cilj Božjeg djela suda, čime se ostvaruju proročanstva Gospodina Isusa: „Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina” (Iv 17,17). „Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Iv 8,32).

Zatim nailazimo na još nekoliko odlomaka koji vrlo jasno pojašnjavaju djelo suda. Svemogući Bog kaže: „Iako je došao među ljude i obavio mnoga djela, Isus je samo dovršio djelo otkupljenja cjelokupnog čovječanstva i poslužio kao čovjekova žrtva za grijeh; On čovjeka nije u potpunosti oslobodio njegove iskvarene naravi. Potpuno čovjekovo spasenje od utjecaja Sotone zahtijevalo da Isus postane žrtvom za grijeh i ponese ljudske grijehe, ali i da Bog učini još veće djelo kako bi čovjeka potpuno oslobodio od njegove sotonske iskvarene naravi. I tako se, nakon što su čovjeku grijesi oprošteni, Bog se ponovno utjelovio kako bi čovjeka uveo u novo doba i otpočeo djelo grdnje i suda. Ovo je djelo čovjeka uvelo u jedan viši svijet. Svi koji se pokore Njegovoj vlasti uživat će višu istinu i primit će veće blagoslove. Oni će doista živjeti u svjetlosti te zadobiti istinu, put i život” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Predgovor.). „Krist posljednjih dana koristi razne istine da poduči čovjeka, da razotkrije njegovu bit te raščlani njegove riječi i djela. Te riječi sadrže razne istine, poput čovjekove dužnosti, kako se čovjek treba pokoriti Bogu, kako čovjek treba biti odan Bogu, kako čovjek treba proživjeti normalnu ljudskost, kao i mudrosti i naravi Božje. Sve te riječi usmjerene su na čovjekovu suštinu i njegove iskvarene naravi. Posebno su riječi koje razotkrivaju kako čovjek odbacuje Boga još više usmjerene na to što je čovjek utjelovljenje Sotone i neprijateljske sile usmjerene protiv Boga. Dok čini djelo suda, Bog čovjekovu prirodu ne objašnjava potpuno u nekoliko riječi, već dugoročno razotkriva i orezuje. Sve te različite metode razotkrivanja i orezivanja ne mogu se zamijeniti običnim riječima; umjesto toga, istina koju čovjek uopće ne posjeduje koristi se za provođenje ovog djela razotkrivanja i orezivanja. Jedino takve metode mogu se nazvati sudom, a samo takvim sudom čovjek može biti podčinjen i potpuno se uvjeriti u Boga – štoviše, steći istinsku spoznaju o Bogu. Djelo suda donosi čovjekovo shvaćanje pravog lica Božjeg i istine o svojoj vlastitoj buntovnosti. Djelo suda čovjeku je omogućilo da stekne mnogo razumijevanja Božjih namjera, svrhe Božjeg djelovanja te njemu neshvatljivih otajstava. Također, omogućilo mu je da razumije i spozna vlastitu iskvarenu bit i izvor te iskvarenosti, kao i da otkrije svoje ružno lice. Svi ti učinci nastaju djelom suda, jer bit toga djela zapravo je djelo otvaranja Božje istine, puta i života svima onima koji u Njega vjeruju. To djelo je djelo suda koje Bog čini” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Krist obavlja djelo suda istinom.). A zatim mi je brat objasnio: „Svemogući Bog posljednjih dana izražava istine kako bi sudio čovječanstvu i očistio ga. Božje riječi otkrivaju našu sotonsku narav i sude joj, kao i istinu o našoj iskvarenosti, rješavajući nas naših iskvarenih naravi i grješnih priroda kušnjama i pročišćenjem da bismo jasno vidjeli kako je duboko Sotona iskvario čovječanstvo te uvidjeli oholost, nepoštenje i podlost u svojoj prirodi. Najtužnije od svega je što možemo vidjeti da, premda možda vjerujemo u Boga i dajemo Mu se te prividno činimo neka dobra djela, sve to ne činimo iz ljubavi ili pokornosti prema Bogu, nego kako bismo bili blagoslovljeni i nagrađeni, samo radi razmjene s Bogom. Čim se Božje djelo ne poklapa s našim mislima i predodžbama, niječemo i odbacujemo Boga, baš kao što su činili farizeji. Krivimo Boga kad smo suočeni s kušnjama i nedaćama te živimo u potpunosti unutar svojih iskvarenih naravi. To pokazuje da i dalje živimo pod Sotoninom silom, da u potpunosti pripadamo Sotoni. Kako bi takva osoba mogla ući u kraljevstvo nebesko? Zbog suda i otkrivenja u riječima Božjim spoznajemo svoje istinsko stanje, uviđamo istinu o svojoj iskvarenosti, da ne možemo slijediti Božju volju i da Ga ništa od naših djela i postupaka ne zadovoljava. A onda smo ispunjeni kajanjem i postajemo spremni pokajati se pred Bogom. Time što doživljavamo Božji sud i grdnju, vidimo da se Božja narav ne sastoji samo od ljubavi i milosrđa, nego i od pravednosti, veličanstvenosti, gnjeva i prokletstva. Počinjemo se bojati Boga i sposobni smo svjesno se odreći tijela i primjenjivati riječi Božje. Stječemo određenu poslušnost Bogu i naša se životna dispozicija počinje mijenjati. A zatim istinski uviđamo da su Božji sud, grdnja, kušnje i pročišćenje Njegovo najveće spasenje i najveća ljubav za nas.”

Čuvši to od brata, mogao sam shvatiti koliko je duboko Božje djelo suda posljednjih dana. Bez iskustva Božjeg suda posljednjih dana ne bismo razumjeli istinu o svojoj iskvarenosti niti bismo mogli doći pred Boga s istinskim kajanjem. A ja sam se svakodnevno molio i ispovijedao grijehe Gospodinu, a zatim bih opet činio iste grijehe. Pokajao bih se, ali se ne bih mijenjao, pa sam neprestano živio u grijehu. Shvatio sam da mnome u potpunosti vlada moja iskvarena priroda. A u takvom stanju, kako bih mogao ući u kraljevstvo nebesko i dobiti Božje odobravanje? To bi bilo nemoguće. Prije sam uvijek mislio da ću, dokle god izgleda da se dobro ponašam, dobiti Božje odobravanje. Ali sad sam shvatio da Bog želi da se promijene sotonske stvari u nama. U tom sam trenutku shvatio koliko je za nas važno djelo suda i da bez te faze djela nitko ne bi mogao biti spašen. Bog izražava istinu i vrši djelo suda posljednjih dana kako bi očistio naše iskvarene naravi, da bismo bili u skladu s Bogom i ušli u Njegovo kraljevstvo. Božja je ljubav tako iskrena, tako praktična!

Svakodnevnim čitanjem riječi Svemogućeg Boga postao sam posve siguran da je Svemogući Bog Gospodin Isus koji se vratio. On je Krist posljednjih dana. U to nema nikakve sumnje. Od tada, svakodnevnim sudjelovanjem u crkvenom životu i razgovorima s braćom i sestrama, naučio sam da Bog i ja uživamo u bogatom pojenju i hrani Božjih riječi. Više ne vjerujem u nejasnog Boga iz svoje mašte kao nekoć, nego u praktičnog utjelovljenog Boga, koji hoda i djeluje među ljudima, koji može izraziti istinu bilo kada i bilo gdje. Čuo sam glas Božji, uživao sam u obilnom pojenju i hrani Njegovih riječi te okusio djelo Duha Svetoga. Hvala Svemogućem Bogu na Njegovom spasenju!