Zašto se Bog utjelovljuje da bi vršio svoje djelo suda posljednjih dana?
Već smo nekoliko puta razgovarali o Božjem djelu suda posljednjih dana. Danas bismo htjeli proučiti tko izvodi to djelo suda. Svi vjernici znaju da će Bog posljednjih dana izvršiti Svoj sud među ljudima, da će se Stvoritelj pojaviti pred čovječanstvom i osobno izraziti Svoje izjave. Ali kako Bog obavlja taj sud? Hoće li se Njegov Duh pojaviti na nebu i obratiti nam se? To je nemoguće. Gospodin Isus sâm nam je rekao: „Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu” (Iv 5,22). „I ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji” (Iv 5,27). Iz toga možemo vidjeti da djelo suda vrši „Sin”. Trebamo znati da se svako spominjanje „Sina Čovječjeg” odnosi na utjelovljenog Boga, stoga ovo znači da će On doći utjelovljen posljednjih dana kako bi izvršio djelo suda. To je vrlo značajno! Znate li što je zapravo djelo suda posljednjih dana? Zašto bi se Bog utjelovio kako bi ga izvršio? Jednostavno rečeno, to Spasitelj dolazi spasiti čovječanstvo. Kad se Bog utjelovi i dođe na zemlju, to zapravo silazi Spasitelj. Osobno vrši djelo suda kako bi jednom zauvijek spasio čovječanstvo od grijeha. Prihvaćanjem Njegovog suda možete se osloboditi grijeha, očistiti se i biti spašeni. Tada ćete biti sigurni tijekom katastrofa i u konačnici ćete ući u kraljevstvo nebesko. Dakle, prihvaćanje Spasiteljeva djela suda povezano je s ishodom i odredištem osobe – slažete li se da je to ključno? Mnogi se vjernici mogu pitati zašto je nužno da se Bog utjelovi za Svoj sud posljednjih dana. Misle da Gospodin Isus dolazi na oblaku kao duh, da će Bog ispružiti svoju ruku i sve nas podići ravno u kraljevstvo. Ne bi li to bilo divno? Takvo razmišljanje nije samo pretjerano pojednostavljeno, nego i nerealistično. Trebate znati da Bog ima svetu, pravednu narav. Zar bi u Svoje kraljevstvo poveo grješnike? Svima nam je dobro poznat stih iz Biblije: „Bez posvećenja nitko neće vidjeti Gospodina!” (Heb 12,14). Svi su grješni i neprestano griješe. Bog ne bi odveo čovjeka izravno u kraljevstvo. Neće nas tako spasiti. Bog mrzi grješnike, a oni nisu dostojni da vide Boga. Oko toga nema nikakve sumnje. Pa kako onda Spasitelj dolazi spasiti čovječanstvo posljednjih dana? Prvo, vrši Svoje djelo suda kako bi nas očistio od iskvarenosti, spašavajući nas od grijeha i Sotoninih sila, a zatim će nas povesti u kraljevstvo. Bog vas neće spasiti od katastrofa, a kamoli vas odvesti u kraljevstvo, ako vaša grješnost nije razriješena. Katastrofe su već počele i svi imaju osjećaj da je svijet na svršetku, kao da se bliži smrt. Svi čekaju da dođe Spasitelj i spasi čovječanstvo, pa je prihvaćanje Njega i Njegovog djela suda posljednjih dana od najveće važnosti! Upravo se u tome krije odgovor hoće li vjernici biti spašeni i ući u kraljevstvo nebesko.
Ali porazgovarajmo prvo o tome što je djelo suda posljednjih dana. Vjernici gledaju na sud posljednjih dana kao na nešto vrlo jednostavno, a sa svakim spomenom „suda” sigurni su da će ga izvršiti Gospodin Isus u obliku duha, da će Gospodin doći, sastati se s nama i povesti nas u kraljevstvo, a da će nevjernici zatim biti osuđeni i uništeni. Međutim, to je posve pogrešno. Gdje se krije njihova pogreška? Svaki put kad Bog dođe vršiti djelo za spasenje čovječanstva to je zapravo nešto vrlo praktično, vrlo realistično, ni izbliza natprirodno. Osim toga, zanemaruju najvažnija biblijska proročanstva o dolasku gospodina, proročanstva o utjelovljenju Boga kao Sina čovječjeg kako bi vršio djelo suda. Gospodin Isus vrlo je jasno rekao: „Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina Čovječjega” (Mt 24,27). „Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu” (Iv 5,22). „Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio – ona će mu suditi u posljednji dan” (Iv 12,48). „Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu” (Iv 16,12–13). A tu je i 1. Petrova 4,17: „Ta vrijeme je da započne Sud – od doma Božjega.” Nisu li ova proročanstva savršeno jasna? Gospodin se utjelovljuje posljednjih dana kao Sin čovječji, izražavajući istine i vršeći djelo suda. Oko toga nema nikakve sumnje. Djelo suda nije onakvo kakvim ga ljudi zamišljaju, pa da Bog vjernike odvodi izravno na nebo, zatim osudi i uništi nevjernike, i gotova stvar. Nije to tako jednostavno. Sud posljednjih dana započinje kućom Božjom, a prvo se provodi među onima koji prihvaćaju Božji sud posljednjih dana. Dakle, utjelovljeni Sin čovječji dolazi na zemlju, izražavajući mnoge istine kako bi očistio i spasio čovječanstvo, usmjeravajući Božje odabranike da uniđu u sve istine. To je Spasiteljevo djelo posljednjih dana, a Bog je to već odavno isplanirao. Što se nevjernika tiče, bit će izravno osuđeni i uklonjeni katastrofama. Spasitelj je već došao kao utjelovljeni Svemogući Bog i izražava sve istine potrebne za očišćenje i spas čovječanstva, vršeći djelo suda počevši od kuće Božje. Te istine koje je izrazio Svemogući Bog potresle su cijeli svijet, a čuli su ih mnogi ljudi iz svih nacija. Možemo vidjeti da su biblijska proročanstva o Gospodinovu povratku u potpunosti ostvarena. Nažalost, još uvijek postoje mnogi koji ne razumiju Božje djelo suda posljednjih dana i samo se nadaju da će vidjeti nešto natprirodno: Boga kako se pojavljuje i govori s neba. To je tako neopipljivo. Pogledajmo što Svemogući Bog kaže kako bismo bolje razumjeli kako Bog vrši svoj sud.
Svemogući Bog kaže: „Djelo suda vlastito je djelo Božje, pa ga On prirodno Sam mora obaviti. Čovjek to ne može učiniti umjesto Njega. Budući da je sud upotreba istine za pobjedu nad ljudskim rodom, nema sumnje da bi se Bog još uvijek pojavio u utjelovljenom obliku-da izvrši to djelo među ljudima. To znači da će Krist posljednjih dana istinom učiti ljude širom svijeta i objavit će im sve istine. To je Božje djelo suda” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Krist obavlja djelo suda istinom.).
„Krist posljednjih dana koristi razne istine da poduči čovjeka, da razotkrije njegovu bit te razloži njegove riječi i djela. Te riječi sadrže razne istine, poput čovjekove dužnosti, poslušnosti prema Bogu, odanosti Bogu te načina na koji bi čovjek trebao proživjeti normalnu ljudskost, kao i mudrost i narav Božju, i tome slično. Sve te riječi usmjerene su na čovjekovu bit i njegovu iskvarenu narav. Posebno su riječi koje otkrivaju ljudski prezir prema Bogu izrečene protiv čovjeka kao utjelovljenja Sotone i neprijateljske sile usmjerene protiv Boga. Dok čini djelo suda, Bog čovjekovu prirodu ne razjašnjava jednostavno s nekoliko riječi, već razotkriva, obračunava se i dugoročno podrezuje. Sve te različite metode razotkrivanja, obračunavanja i podrezivanja ne mogu se zamijeniti običnim riječima, već istinom koje je čovjek u potpunosti lišen. Jedino takve metode mogu se nazvati sudom, a samo takvim sudom čovjek može biti podčinjen i potpuno uvjeren po pitanju Boga – štoviše, steći istinsku spoznaju o Bogu. Djelo suda donosi čovjekovo shvaćanje pravog lica Božjeg i istine o svojoj vlastitoj buntovnosti. Djelo suda čovjeku omogućuje da stekne dublje razumijevanje Božje volje, svrhe Božjeg djelovanja te njemu neshvatljivih otajstava. Također, omogućuje mu da prepozna i spozna vlastitu iskvarenu bit i izvore te iskvarenosti, kao i da otkrije ružnoću čovjeka. Svi ti ishodi nastaju djelom suda jer bit toga djela zapravo je djelo otvaranja istine, puta i života Božjeg svima onima koji u Njega vjeruju. To djelo je djelo suda koje Bog čini” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Krist obavlja djelo suda istinom.).
Sad bi nam trebalo biti jasno kako Bog vrši Svoj sud posljednjih dana. To čini prvenstveno izražavanjem istina koje koristi kako bi sudio, pročistio i spasio čovječanstvo. Drugim riječima, Bog posljednjih dana koristi to djelo suda kako bi očistio ljude od iskvarenosti, spasio i usavršio skupinu ljudi, upotpunio skupinu ljudi jednog srca i uma s Bogom. To je plod Božjeg plana upravljanja dugog 6000 godina, a to je vrhunac djela suda posljednjih dana. Upravo zato Spasitelj, Svemogući Bog, izražava tolike istine, razotkriva i sudi svim ljudskim iskvarenim naravima, pročišćuje i mijenja ljude putem obračunavanja podrezivanja, kušnje i pročišćenja, iskorjenjujući korijene ljudske grješnosti. To nam omogućuje da u potpunosti pobjegnemo grijehu i Sotoninim silama te razvijemo pokornost i poštovanje prema Bogu. To za neke ljude može biti pomalo zbunjujuće. Gospodin Isus otkupio je čovječanstvo, pa zašto bi onda Bog trebao izraziti istine kako bi sudio čovječanstvu posljednjih dana? Oni ne mogu pojmiti koliko je duboko Sotona iskvario ljude. Bog ljude spašava posljednjih dana tako što nas razrješava naših iskvarenih naravi. A to nije jednostavno. Ne radi se samo o priznavanju svojih grijeha, ispovijedanju i pokajanju Gospodinu, i to je sve. Iskvarene naravi nisu isto što i grješnost. Ne odnose se na grješna ponašanja, nego na nešto što živi u našim umovima, našim dušama. To su naravi koje su duboko ukorijenjene u nama, poput oholosti, lukavstva, zla i gnušanja prema istini. Te iskvarene naravi skrivene su duboko u srcima ljudi i vrlo ih teško možemo pronaći. Ponekad ne postoji očit grijeh. Osoba može govoriti nešto što lijepo zvuči, no u srcu gajiti lukave i prezira vrijedne motive, lažući i varajući druge. To je problem s njihovom naravi. Bez Božjeg dugoročnog suda i otkrivenja, uz obračune, podrezivanje i kušnje, ljudi to neće ni znati, a kamoli se promijeniti. Tko je među vjernicima u Gospodina izbjegao grijehu nakon što je cijelog života ispovijedao grijehe? Nitko. I zato, onaj tko bi samo doživio Gospodinovo otkupljenje bez suda posljednjih dana, mogao bi uvidjeti samo svoje grješno ponašanje, ali njihova grješna priroda, izvor njihovih grijeha, odnosno duboko ukorijenjena iskvarena narav, nije nešto što ljudi vide, a kamoli nešto što ispravljaju. To nitko ne može poreći! Zato, samo kad se Bog osobno utjelovi i izvrši djelo suda posljednjih dana, izražavajući mnoštvo istina, i Svojim dugoročnim otkrivenjem i sudom, ljudi mogu jasno spoznati istinu o svojoj iskvarenosti i upoznati svoju bit. Upravo kroz taj sud spoznaju Božju pravednost i svetost te pune svoja srca strahopoštovanjem prema Bogu. To je jedini način da odbacimo iskvarenost i proživimo istinsko obličje čovjeka. I zato, samo se uz Božje utjelovljenje i izražavanje istina radi obavljanja suda posljednjih dana ti plodovi mogu ostvariti. Neki se možda pitaju: zašto Bog osobno mora to učiniti utjelovljen? Zašto ne može to učiniti u obliku duha? Pogledajmo snimku čitanja Božjih riječi kako bismo svi bolje razumjeli.
Svemogući Bog kaže: „Spašavanje čovjeka od strane Boga nije učinjeno neposrednim korištenjem metoda djelovanja Duha, niti upotrebom identiteta Duha, jer Duh Njegov čovjek ne može ni dotaknuti ni dodirnuti, niti Mu se može približiti. Da je On čovjeka pokušao spasiti izravnim korištenjem perspektive Duha, čovjek ne bi bio u stanju primiti Njegovo spasenje. Da se Bog nije odjenuo vanjskim obličjem stvorenog čovjeka, čovjek ni na koji način ne bi mogao primiti ovo spasenje. Jer, nema načina na koji bi Mu čovjek mogao prići, baš kao što se nitko nije mogao približiti Jahvinom oblaku. Samo postavši stvoreno ljudsko biće, to jest, samo stavivši riječ Svoju u tijelo od krvi i mesa koje treba postati, Bog može Svoju riječ lično usaditi u sve one koji Ga slijede. Samo tada čovjek može lično vidjeti i čuti Njegovu riječ i, povrh toga, doći u posjed riječi Njegove i na taj način biti u potpunosti spašen. Da se Bog nije utjelovio, nitko od krvi i mesa ne bi mogao dobiti tako uzvišeno spasenje, niti bi ijedna osoba bila spašena. Da je Duh Božji Svoje djelo činio izravno među ljudima, čitavo bi čovječanstvo palo kao pokošeno ili bi, u suprotnom, nemajući načina da dođe u dodir s Bogom, bilo u cijelosti porobljeno od Sotone” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Otajstvo utjelovljenja (4).).
„Nitko nije prikladniji ni kvalificiraniji od utjelovljenog Boga za djelo suda o iskvarenosti ljudskog tijela. Kad bi djelo suda izravno obavljao Duh Božji, ono ne bi bilo sveobuhvatno. Štoviše, čovjek bi takvo djelo teško prihvatio jer Duh nije u stanju suočiti se s čovjekom licem u lice, zbog čega učinci takvog djela ne bi bili neposredni, a još manje bi čovjek mogao jasnije sagledati neuvredljivu narav Božju. Sotonu je moguće potpuno poraziti samo ako iskvarenom ljudskom rodu sudi utjelovljeni Bog. Budući da je istovjetan čovjeku koji posjeduje normalnu ljudskost, utjelovljeni Bog može izravno suditi čovjekovoj nepravednosti; to je znak Njegove urođene svetosti i Njegove izuzetnosti. Samo Bog može i samo je On u poziciji suditi čovjeku jer posjeduje istinu i pravednost, te je stoga u stanju suditi čovjeku. Oni koji ne posjeduju istinu i pravednost nisu prikladni suditi drugima. Kad bi ovo djelo obavljao Duh Božji, ono ne bi značilo pobjedu nad Sotonom. Duh je sam po sebi uzvišeniji od smrtnih bića, a Duh Božji sam je po sebi svet i pobjeđuje tijelo. Kad bi Duh izravno obavljao ovo djelo, ne bi mogao suditi cjelokupnoj ljudskoj neposlušnosti i ne bi mogao otkriti svu čovjekovu nepravednost. Jer djelo suda također se obavlja kroz čovjekove predodžbe o Bogu, a čovjek nikada nije imao predodžbe o Duhu, stoga Duh ne može bolje otkriti čovjekovu nepravednost, a kamoli tu njegovu nepravednost u potpunosti razotkriti. Utjelovljeni Bog je neprijatelj svima onima koji Ga ne spoznaju. Sudeći čovjekovim predodžbama i čovjekovom protivljenju Njemu, On razotkriva svu neposlušnost ljudskog roda. Učinci Njegova djelovanja u tijelu očigledniji su od učinaka djelovanjem Duha. Zato djelo suda nad čitavim ljudskim rodom ne obavlja izravno Duh, već je to djelo utjelovljenog Boga. Utjelovljenog Boga čovjek može vidjeti i dodirnuti, a utjelovljeni Bog u stanju je u potpunosti osvojiti čovjeka. U svojem odnosu prema utjelovljenom Bogu, čovjek napreduje od protivljenja do poslušnosti, od progona do prihvaćanja, od predodžbi do znanja te od odbacivanja do ljubavi – to su učinci djelovanja utjelovljenog Boga” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Iskvarenom ljudskom rodu potrebnije je spasenje utjelovljenog Boga.).
Mislim da sada svi malo bolje razumijemo zašto bi utjelovljen Bog osobno obavljao djelo suda. Razlog je taj što je utjelovljenje Boga jedini način da u praktičnom smislu komunicira s ljudima, da govori i dijeli istinu s nama bilo gdje i bilo kada, razotkriva nas i sudi nam prema iskvarenosti koju otkrivamo, te da nas napoji, usmjeri i podupre ovisno o našim potrebama. Samo na taj način može jasno izraziti Božju volju i zahtjeve. Nije li osobno čuti o Božjem putu i razumijevanju istina koje On izražava najkorisnije za naše stjecanje istine i spasenja? Osim toga, kad se Bog utjelovi kao obična osoba koja se ne ističe ni po čemu, mislite li da bi ljudi mogli imati predodžbe, da bi mogli biti buntovni? Svakako. U trenu kad ljudi ugledaju Kristovu posve normalnu vanjsku pojavu, na površinu izbijaju njihove predodžbe, buntovništvo i otpor. Čak i ako ne kažu ništa i ne pokažu to, koliko se god dobro pretvarali, Bog ih promatra, a pokušaji da to sakriju ne mogu uspjeti. Bog otkriva sve ono što je skriveno u ljudima, uvijek pogađajući pravu metu. Dakle, samo utjelovljeni Bog može na najbolji način razotkriti ljude te otkriti njihovo buntovništvo i otpor. To je od najveće koristi za djelo suda. A što kad bi Bog izgovarao riječi izravno kroz Duh? Ljudi ne bi mogli vidjeti, dodirnuti ni približiti se Njegovom Duhu, a kad bi govorio kao Duh, to bi bilo zastrašujuće. Kako bi onda mogli ogoliti svoja srca pred Bogom ili razumjeti istine? A tko bi se usudio imati predodžbe kad bi se suočio s Duhom? Tko bi se usudio otkriti iskvarenosti, biti buntovan ili pružati otpor? Nitko. Svi bi se tresli od straha, padali ničice blijedih lica. Kad bi ljudi bili tako prestrašeni, kako bi se razotkrila istina o njima? Ne bi se iskazala nijedna njihova predodžba ili buntovništvo, pa kako bi se onda sudilo? Što bi bili dokazi? Upravo zato djelo Duha Božjeg ne bi moglo objelodaniti najiskrenija ponašanja ljudi i razotkriti ih, a Božje djelo suda ne bi moglo biti dovršeno. Božje utjelovljenje učinkovitije je za djelo suda od Njegovog Duha. Možemo vidjeti da Svemogući Bog živi među ljudima, s nama je od jutra do mraka. Svaki naš pokret, svaku našu misao, svaku vrstu iskvarenosti koju otkrivamo, sve to vidi i u potpunosti uviđa Bog. Može izraziti istine kako bi nas razotkrio i sudio nam bilo kada i bilo gdje, iznoseći na svjetlo dana naše iskvarenosti, naše predodžbe i maštarije o Bogu, kao i naše urođene prirode koje pružaju otpor Bogu i izdaju Ga. Dok čitamo Božje riječi, kao da smo licem u lice s Njim dok nam sudi. To je toliko dirljivo i sramno, a u Njegovim riječima jasno vidimo istinu o svojoj iskvarenosti. Iz srca se mrzimo i kajemo zbog sebe te se osjećamo toliko nedostojnima živjeti pred Bogom. Kroz Božji sud vidimo i koliko je On nevjerojatno pravedan i svet te da doista vidi u naša srca i umove. Iskvarene misli i ideje skrivene duboko u našim srcima, od kojih za neke ni mi sami ne znamo, Bog jednu po jednu razotkriva i sudi im. Ponekad to čini žestokom osudom i kletvama, što nam omogućuje da spoznamo Božju neuvredljivu narav, pa ćemo se napokon početi bojati Boga. Bez prolaska Božjeg suda nitko od nas ne bi znao za Božju pravednost i svetost i nitko ne bi mogao vidjeti da, kad ljudi žive u skladu sa svojim sotonskim prirodama, oni su ti koji prkose Bogu i zaslužuju Božje prokletstvo i kaznu. Zahvaljujući Božjem sudu, grdnji i kušnjama, možemo se istinski pokajati, napokon odbaciti iskvarenost i biti očišćeni i izmijenjeni. Slijedeći Krista sve do sadašnjosti, možemo vidjeti da utjelovljeni Bog živi među nama, ponizan i skriven, iskreno i strpljivo izražavajući tolike istine isključivo kako bi u potpunosti spasio nas, iskvareno čovječanstvo. Kad utjelovljeni Bog ne bi osobno došao da nam sudi i pročisti nas, dajući nam sve istine, ljudi buntovni i iskvareni kao što smo to mi zasigurno bi bili uklonjeni i kažnjeni. Pa kako bismo onda bili spašeni? Božja ljubav prema čovječanstvu tako je velika, a Bog je tako divan. Svemogući Bog izražava istine među nama te usmjerava, održava i prati čovječanstvo na praktične načine. To nam je jedina prilika da čujemo Božji glas i vidimo Njegovo lice, da se podvrgnemo Božjem sudu i čišćenju, da naučimo i primimo mnoge istine i proživimo istinsko obličje čovjeka. Oni koji imaju najviše koristi od djela utjelovljenog Boga posljednjih dana naša je skupina koja slijedi Krista. Od Boga dobivamo nešto uistinu nemjerljivo. Baš kao što kažu riječi Svemogućeg Boga: „U vezi s Njegovim djelom u tijelu najbolje je to što On onima koji Ga slijede može ostaviti precizne riječi i poticaje, kao i Svoju konkretnu volju za čovječanstvo, tako da Njegovi sljedbenici cjelokupno Njegovo djelo u tijelu i Njegovu volju za cijeli ljudski rod mogu preciznije i konkretnije prenijeti onima koji prihvate taj put. Samo djelo utjelovljenog Boga među ljudima zaista ostvaruje činjenicu da Bog boravi i živi zajedno s čovjekom. Jedino to djelo ispunjava čovjekovu želju da vidi lice Božje, svjedoči djelo Božje i čuje osobnu riječ Božju. Utjelovljeni Bog privodi kraju doba u kojem su se ljudima javljala samo Jahvina leđa i ujedno zaključuje doba ljudske vjere u nejasnog Boga. Točnije, djelo posljednjeg utjelovljenog Boga uvodi čitavo čovječanstvo u doba koje je realnije, praktičnije i ljepše. On ne samo da zaključuje doba zakona i doktrine, već, što je još važnije, ljudima otkriva Boga koji je stvaran i normalan, koji je pravedan i svet, koji otključava djelo plana upravljanja i koji prikazuje otajstva i odredište čovječanstva, koji je stvorio ljudski rod i privodi kraju djelo upravljanja te koji je tisućljećima bio skriven. On privodi potpunom kraju doba nejasnoće, zaključuje doba u kojem su svi ljudi htjeli, ali nisu mogli tragati za Božjim licem, dovršava doba u kojem je cijelo čovječanstvo služilo Sotoni i predvodi čitav ljudski u jednu potpuno novu eru. Sve je to rezultat djela koje Bog obavlja u tijelu umjesto Božjeg Duha” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Iskvarenom ljudskom rodu potrebnije je spasenje utjelovljenog Boga.).
Svemogući Bog izražava istine i vrši Svoje djelo suda posljednjih dana već puna tri desetljeća. Iskvarene naravi Božjih odabranih ljudi pročišćene su sudom Njegovih riječi, a Bog je okupio skupinu pobjednika prije katastrofa. Oni su prvi plodovi. Ustrajali su slijediti i svjedočiti Krista čak i tijekom žestokog ugnjetavanja velikog crvenog zmaja. Porazili su Sotonu i gromoglasno svjedočili Bogu. Time je ostvareno proročanstvo iz Otkrivenja: „Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj” (Otk 7,14). Dok utjelovljeni Bog izražava istine, vođe i antikristi, veliki i mali, iz svih vjeroispovijesti, posve su razotkriveni. Vide da Svemogući Bog izgleda kao obična osoba, da On nije Duh, pa Mu se stoga besramno odupiru i osuđuju Ga. Kako bi sačuvali svoj vlastiti položaj i život, luđački sprječavaju vjernike da čuju Božji glas i istraže istiniti put. Razotkrivena su istinska lica tih ljudi koji mrze istinu, a oni su osuđeni i uklonjeni. Bez utjelovljenja Boga ostali bi skriveni u crkvama. I dalje bi sisali krv vjernicima, proždirali Božje žrtve, varali i uništavali tolike ljude. Zato što Bog svoj sud vrši utjelovljen, antikristi i nevjernici, oni koji vole ili ne vole istinu, oni koji mrze ili preziru istinu, svi su oni otkriveni. A oni koji vole i razumiju istinu jasno vide Sotonino ružno lice, kao i na koji način Sotona radi protiv Boga i obmanjuje čovječanstvo. Posve su odbacili i odrekli se Sotone, i u potpunosti su se okrenuli Bogu. Bog nakraju nagrađuje dobre i kažnjava zle, koristeći se velikim katastrofama da uništi sve zle sile koje rade protiv Boga. Tako napokon privodi kraju ovo staro doba u kojemu Sotona ima moć te na predivno odredište odvodi one koji su očišćeni njegovim sudom. Time se ostvaruju proročanstva iz Otkrivenja: „Nepravednik neka samo i dalje čini nepravdu! Okaljan neka se i dalje kalja! Pravednik neka i dalje živi pravedno! Svet neka se i dalje posvećuje!” (Otk 22,11). „Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!” (Otk 22,12).
Završimo još jednim odlomkom Svemogućeg Boga. „Mnogi imaju loš predosjećaj o drugom utjelovljenju Božjem jer je ljudima teško vjerovati da bi se Bog utjelovio kako bi vršio djelo suda. Unatoč tome, moram ti reći da djelo Božje često umnogome nadilazi čovjekova očekivanja, a ljudski umovi teško ga prihvaćaju. Jer ljudi su samo crvi na zemlji, dok je Bog iznad svih, Jedan Jedini, koji ispunjava svemir. Čovjekov um nalik je jami prljave vode što rađa samo crve, dok je svaka etapa djela vođenog mislima Božjim plod Božje mudrosti. Ljudi se uvijek pokušavaju natjecati s Bogom, a Ja na to kažem da je sasvim očigledno tko će naposljetku izgubiti. Potičem sve vas da se ne smatrate vrjednijima od zlata. Ako drugi mogu prihvatiti sud Božji, zašto ne možeš i ti? Koliko si ti bolji od drugih? Ako drugi mogu pognuti glave pred istinom, zašto ne možeš i ti? Božje djelo ima nezaustavljivu silu. On neće ponoviti djelo suda samo radi tvojih ‚doprinosa’, a tebe će svladati žaljenje zbog propuštanja tako dobre prilike. Ako ne vjeruješ Mojim riječima, pričekaj da te taj veliki bijeli tron na nebu osudi! Moraš znati da su svi Izraelci prezreli i zanijekali Isusa, no činjenica Isusova otkupljenja ljudskog roda ipak se proširila čitavim svemirom i do svih krajeva zemlje. Nije li to stvarnost koju je Bog davno stvorio? Ako još uvijek čekaš Isusa da te uzdigne u raj, tada kažem da si tvrdoglavi komad mrtva drveta. Isus neće priznati lažnog vjernika poput tebe, koji nije vjeran istini i traži samo blagoslove. Naprotiv, On neće pokazati milosrđe dok te baca u ognjeno jezero u kojem ćeš gorjeti desetine tisuća godina” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Krist obavlja djelo suda istinom.).