Epidemija se danas proširila po cijelom svijetu, a katastrofe se pogoršavaju. Svjedočimo potresima, gladi i ratovima te se svi vjernici raduju dolasku Spasitelja, Gospodina Isusa, uzdizanju u nebo ususret Gospodinu i bijegu od katastrofa. No nakon toliko čekanja još nisu vidjeli silazak Spasitelja, Gospodina Isusa na oblaku, a zasigurno nitko nije uzdignut u nebo ususret Gospodinu. Zato su mnogi razočarani. Ljudi su potpuno iznenađeni time što, umjesto da dočekaju Gospodina Isusa, vide kako Istočna munja stalno svjedoči o Gospodinovu povratku kao Svemogući Bog koji izražava istinu i vrši djelo suda. To im svjedočanstvo privlači pozornost. No zbog suzbijanja Komunističke partije, klevete i neobuzdanog bogohuljenja antikrista iz religijskog svijeta ljudi odbijaju istražiti istiniti put. Neočekivano, u samo nekoliko kratkih godina Sin čovječji, kojega su toliko omalovažavali, izrazio je toliko istine te je sve više ljudi čulo glas Božji i počelo pratiti Svemogućeg Boga. To nije uzdrmalo samo religijski svijet, već i cijeli planet. Riječ se pojavljuje u tijelu te sjaji kao istinska svjetlost, s istoka prema zapadu, koja je obasjala cijeli svijet. Oni koji vole istinu i žude za Božjom pojavom prilaze svjetlosti, čuju Božji glas te prisustvuju gozbi Jaganjčevoj. Te su činjenice sve iznenadile: „Kakva je to osoba? Otkuda je došao? Kako je učinio nešto tako moćno?” Mnogi su se pitali: „Je li Istočna munja doista Božje djelo?” „Jesu li riječi Svemogućeg Boga uistinu glas Stvoritelja koji se obraća čovječanstvu?” No misle: „Kad se Gospodin vrati, najprije će nas vjernike uzdići k Sebi u nebo. Ne bi dopustio da Njegovi vjernici upadnu u katastrofe niti govorio da vrši djelo suda. To je nemoguće.” Mnogi ljudi danas gledaju filmove, himne i videozapise svjedočanstava Crkve Svemogućeg Boga te, što je najvažnije, čitanja riječi Svemogućeg Boga. Sadržaja je zaista mnoštvo, a život u Kanaanu doista je sjajno iskustvo. Zbog toga ljudi priznaju da samo djelo Duha Svetog može to postići. Bez Božje pojave i djela nitko ne bi mogao postići tako velike stvari. Zato se mnogi koji vjeruju u Gospodina pitaju: zašto Bog vrši djelo suda posljednjih dana? Grijesi su nam oprošteni i Bog nas je opravdao. Zašto onda moramo iskusiti sud i grdnju? Božji sud tijekom posljednjih dana trebao bi biti usmjeren na nevjernike. Zašto onda sud počinje s kućom Božjom? Što se to događa? Na tu ćemo se temu usredotočiti tijekom današnje komunikacije.

No prije same komunikacije moramo nešto razjasniti: Božji dolazak kao utjelovljeni Sin čovječji tijekom posljednjih dana da bi izvršio djelo suda nešto je što je Bog odavno uredio. Unatoč predodžbama ljudi i drugim zaprekama, Božji sud posljednjih dana ne može se promijeniti ljudskom voljom. I ne može ga zaustaviti nijedna država ni sila. Zato će neki pitati postoji li u Bibliji temelj za Božje djelo suda? Naravno da postoji temelj u Bibliji, i to vrlo jak. U Bibliji postoji najmanje dvjesto spominjanja „suda”, a i Gospodin Isus osobno je prorekao Svoj povratak posljednjih dana kao utjelovljenog Sina čovječjeg da bi izrazio istinu i izvršio djelo suda. Pogledajmo sad nekoliko proročanstava Gospodina Isusa. „I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio – ona će mu suditi u posljednji dan” (Iv 12,47–48). „Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu (…) I ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji” (Iv 5,22;27). „Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu” (Iv 16,12–13). Tu je i Prva Petrova poslanica 4,17: „Ta vrijeme je da započne Sud – od doma Božjega.” Ove su riječi vrlo jasne: „Riječ koju sam zborio – ona će mu suditi u posljednji dan”, „sav je sud predao Sinu”, „započne Sud – od doma Božjega”, i „upućivat će vas u svu istinu”. To pokazuje da će se Gospodin utjeloviti posljednjih dana da bi izrazio istine i vršio djelo suda, počevši od kuće Božje. To je neporecivo. Danas Svemogući Bog izražava toliko istine i izvršava djelo suda, počevši od kuće Božje, da bi sudio svima koji dolaze pred prijestolje Božje i očistio ih te poveo Božji odabrani narod da zakorači u sve istine. Bog je okupio skupinu pobjednika nad katastrofama. To nam pokazuje da su ta proročanstva u potpunosti ispunjena i otkupljena.

Zato će neki pitati: „Mi smo vjernici, pa su nam grijesi oprošteni. Zašto onda ipak moramo prihvatiti Božji sud i grdnju posljednjih dana?” Riječi Svemogućeg Boga otkrivaju taj misterij istine, pa pogledajmo što je Svemogući Bog rekao. Svemogući Bog kaže: „Prije no što je čovjek otkupljen, u njemu su već bili usađeni mnogi Sotonini otrovi, tako da se u njemu, nakon što ga je Sotona tisućama godina kvario, već ustalila priroda koja se opire Bogu. Čovjekovo otkupljenje se, dakle, nimalo ne razlikuje od otkupa čovjeka po visokoj cijeni, pri kojem, međutim, otrovna priroda u njemu nije eliminirana. Čovjek koji je u toj mjeri oskrnavljen mora biti podvrgnut promjeni prije no što postane dostojan služenja Bogu. Posredstvom djela suda i grdnje, čovjek će u potpunosti spoznati svoju prljavu i iskvarenu bit, te će se moći u cijelosti promijeniti i postati čist. Jedino na taj način čovjek može postati dostojan povratka pred Božje prijestolje. (…) Jer, sve to što za što je čovjek mogao biti otkupljen, a njegovi grijesi oprošteni, može se samo promatrati kao to da se Bog ne sjeća čovjekovih prestupa i da prema njemu ne postupa u skladu s njegovim prijestupima. Ukoliko, međutim, čovjek, koji živi u tijelu od krvi i mesa nije oslobođen grijeha, on samo može nastaviti griješiti, beskrajno razotkrivajući svoju iskvarenu sotonsku narav. Život koji čovjek živi upravo je takav beskrajni ciklus sagrešenja i dobivanja oprosta. Većina ljudi danju griješi samo da bi se uvečer ispovjedila. Na taj način, iako će žrtva za grijeh za čovjeka zauvijek biti djelotvorna, ona ga neće moći izbaviti iz grijeha. Djelo spasenja dovršeno je samo polovično, jer čovjek još uvijek posjeduje iskvarenu narav. (…) Čovjeku nije lako postati svjestan svojih grijeha; on nema načina prepoznati vlastitu, duboko ukorijenjenu prirodu, te se mora osloniti na sud putem riječi da bi to postigao. Jedino će se tako, od tog trenutka, čovjek moći postupno mijenjati” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Otajstvo utjelovljenja (4).). Riječi Svemogućeg Boga vrlo su jasne. Djelo koje je Gospodin Isus izvršavao u Dobu milosti bilo je djelo otkupljenja. Ako vjerujemo u Gospodina, ispovjedimo svoje grijehe i pokajemo se, grijesi su nam oprošteni. Više nas se ne osuđuje i ne pogubljuje zbog kršenja zakona i možemo uživati u obilnim milostima Gospodina. No čini li nas oprost grijeha svetima? Postižemo li oprostom grijeha istinsku poslušnost prema Bogu? Ne. Svi jasno vidimo da vjernici danju griješe, a potom noću ispovijedaju svoje grijehe. Živimo zarobljeni u tom krugu. Često i nesvjesno griješimo, a potom se molimo Gospodinu: „Doista patim. Zašto se ne mogu osloboditi spona grijeha?” Svi se želimo osloboditi zemaljskih stupica radi Gospodina, želimo voljeti Gospodina i druge, no to što radimo nije svjesno. Ne možemo riješiti čak ni problem čestog laganja. Zašto je to tako? Zato što ljudi imaju iskvarenu narav i grešnu prirodu. A to je korijen grijeha. Ako ne uklonimo korijen grijeha, griješit ćemo nesvjesno, čak i ako se pokušamo obuzdati. Iako se neki iskreno mogu davati Gospodinu, patiti i plaćati te trpjeti bez prigovora, mogu li istinski biti poslušni Bogu duboko u srcu? Vole li istinski Boga? Većina ljudi to ne vidi jasno. Da bi dobili blagoslove, ušli u kraljevstvo nebesko i dobili nagrade, ljudi mogu činiti mnoga dobra djela. No što je umiješano u ta dobra djela i zagađuje ih? Jesu li okaljana skrivenim motivima? Kad dođe katastrofa i kad ne budemo uzneseni, već bačeni u nju, hoćemo li se žaliti na Boga? Hoćemo li kriviti Boga, čak ga i zanijekati? Kad se Božje djelo slaže s ljudskim predodžbama, zahvaljujemo Mu i hvalimo Ga. No ako Božje djelo nije u skladu s našim predodžbama i nije ono što želimo, hoćemo li suditi Bogu, čak Ga osuditi? Evo što Gospodin Isus kaže onima koji propovijedaju i izgone demone u Njegovo ime: „Nosite se od mene, vi bezakonici!” (Mt 7,23). Hoće li ti ljudi razviti predodžbe te se opirati Gospodinu i osuditi Ga? Kad bi Gospodin Isus i dalje dolazio u liku židovskoga Sina čovječjeg da bi izrazio istinu u crkvama, koliko bi Ga onih iz religijskog svijeta zanijekalo i udaljilo se od Gospodina? Koliko bi ljudi prihvatilo istinu koju izražava Gospodin Isus i reklo da je On jedan istiniti Bog? Koliko bi ljudi osudilo Gospodina Isusa kao čovjeka, a ne kao Boga? Vrijedi razmisliti o tome. Farizeji judaizma naraštajima su vjerovali u Boga i prinosili Mu žrtve za grijeh. Kad se Bog Jahve utjelovio i postao Gospodin Isus, zašto farizeji nisu prepoznali da je On pojava Boga Jahve? Zašto su osudili Gospodina Isusa kad je izražavao istinu? Zašto je Gospodin Isus pribijen na križ? U čemu je bit tog problema? Zašto farizeji nisu prepoznali Boga unatoč tome što su naraštajima vjerovali u Njega? Zašto su se dalje opirali Bogu i osudili ga? Sami smo vidjeli da se Bog utjelovio da bi djelovao posljednjih dana i izrazio toliko istine. Zašto Mu se onda toliki iz religijskog svijeta tako žustro opiru, osuđuju Ga, čak hule Svemogućeg Boga? Da se Gospodin Isus vratio i dalje u liku židovskoga Sina čovječjeg i izrazio istinu u religijskom svijetu, bi li Ga crkva otjerala ili čak osudila i pogubila? Moguće je. Svemogući Bog izražava istinu isto kao što je to činio Gospodin Isus. Obojica su normalni Sinovi čovječji. Religijski se svijet toliko opire Svemogućem Bogu, no bi li bio otvoreniji prema Gospodinu Isusu u liku Sina čovječjeg? Zašto religijski svijet i dalje sudi ljudima koji slijede Svemogućeg Boga kao da vjeruju u osobu, a ne u Boga? Da su bili rođeni u dobu Gospodina Isusa, ne bi li onima koji slijede Gospodina Isusa sudili kao da vjeruju u osobu, a ne u Boga? U čemu je točno bit tog problema? To se događa zato što ljudi imaju sotonske prirode i žive prema iskvarenim naravima. Zato uopće nije čudno da se opiremo Bogu i osuđujemo Ga. Mnogi to ne vide jasno. Misle da postajemo sveti kad su nam grijesi oprošteni i Bog nas ne vidi kao krive. Misle da dobrim djelima možemo zadobiti Božje odobrenje kad su nam grijesi oprošteni. Ta su stajališta potpuno pogrešna. Činjenica da su se farizeji opirali Gospodinu Isusu te ga osudili dovoljna je da jasno shvatimo da ljudi imaju sotonsku prirodu i iskvarenu narav. Stoga, ma koliko dugo vjerovali u Boga, koliko dobro razumjeli Bibliju i bez obzira na doba u kojem smo rođeni, svi mi i dalje mrzimo istinu, opiremo se Bogu, osuđujemo Ga i zlonamjerni smo prema Njemu. Već je samo zbog toga Božje djelo suda posljednjih dana ključno! Zbog svoje sotonske prirode čovječanstvo bi moralo prihvatiti Božji sud i grdnju. Ovako iskvareni, bez suda i grdnje uvijek ćemo griješiti i opirati se Bogu. Nikad nećemo biti u skladu s Bogom ni poslušni i nikad nećemo moći ući u Božje kraljevstvo. Premda svi znamo i shvaćamo da je Božja narav pravedna, nitko ne vidi zastrašujuće stanje naše duboke iskvarenosti Sotonom, koliko se jako možemo opirati Bogu ni koliko možemo mrziti Sina čovječjeg koji može izraziti istinu, to jest, koliko možemo prezirati istinu. Ljudi to uopće ne mogu vidjeti. Stoga uvijek imamo mnoge predodžbe i sumnje u Božje djelo suda posljednjih dana. Svi misle da smo zbog oprosta grijeha sveti. Ako nas Bog ne vidi kao grešne, sveti smo. Božje je djelo spasenja dovršeno i više ne mora vršiti djelo suda. Kad se Gospodin Isus vrati, uvest će nas u kraljevstvo nebesko. Kad jednom budemo na nebu, zasigurno ćemo biti poslušni prema Bogu te Ga zauvijek štovati. No nisu li to potpune besmislice? Ljudi vjeruju u Boga na zemlji i uživaju Božju milost, no svejedno Ga sude i osuđuju. Kako bi onda mogli biti poslušni prema Bogu i štovati Ga na nebu? To nije moguće. Božje su riječi: „Bez posvećenja nitko neće vidjeti Gospodina!” (Heb 12,14). Ta je rečenica istina, pravilo nebesa! Sad bismo trebali razumjeti zašto Bog vrši djelo suda posljednjih dana. Bog je došao u potpunosti spasiti čovjeka, očistiti nas i promijeniti naše iskvarene naravi, kao i potpuno nas izbaviti od grijeha i Sotoninih moći. Svemogući Bog izrazio je sve istine koje su potrebne da bi se očistilo i spasilo čovječanstvo te vrši djelo suda, počevši od kuće Božje. Mnogi su iz Božjeg odabranog naroda doživjeli Božji sud i očišćenje, pa sad iz srca hvale Božju pravednost i svetost. Vidjeli su koliko su duboko ljudi iskvareni Sotonom, koje točno grijehe mogu počiniti te koliko se mogu opirati Bogu. Postigli su pravo razumijevanje sebe, uvidjeli ružnoću svoje iskvarenosti i smatraju da će ih, ako ne dožive Božji sud, već žive u svojim iskvarenim naravima, opiru se Bogu, izdaju Boga i žive kao đavli, Bog poslati u pakao i kazniti jer nisu dostojni da žive pred Bogom. Zato osjećaju duboko žaljenje i preziru se te dostižu iskreno pokajanje i promjenu. Tek kad doživimo Božji sud i grdnju, znamo da je Božje djelo suda Njegovo veliko spasenje i velika ljubav prema ljudima.

Mnogi ne shvaćaju značenje Božjeg djela suda posljednjih dana i misle da je čovječanstvo potpuno spašeno kad je Gospodin Isus dovršio djelo otkupljenja te da je Božje djelo spašavanja čovječanstva dovršeno. No to je potpuno pogrešno! Riječi Svemogućeg Boga vrlo su jasne. Svemogući Bog kaže: „Iako je obavio mnoga djela među ljudima, Isus je samo dovršio otkupljenje cjelokupnog čovječanstva i postao čovjekova žrtva za grijeh; On čovjeka nije u potpunosti oslobodio njegove pokvarene naravi. Potpuno čovjekovo spasenje od utjecaja Sotone zahtijevalo da Isus postane žrtvom za grijeh i ljudske grijehe ponese na Svojim plećima, ali i da Bog učini još više djela kako bi čovjeka potpuno oslobodio od njegove sotonske pokvarene naravi. I tako se sada, kad su čovjeku grijesi oprošteni, Bog ponovo utjelovio kako bi čovjeka uveo u novo doba i otpočeo djelo prijekora i suda. Ovo je djelo čovjeka uvelo u jedan viši svijet. Svi koji se pokore Njegovoj vlasti uživat će višu istinu i primit će veće blagoslove. Oni će doista živjeti u svjetlosti te zadobiti istinu, put i život” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Predgovor.). „Krist posljednjih dana koristi razne istine da poduči čovjeka, da razotkrije njegovu bit te razloži njegove riječi i djela. Te riječi sadrže razne istine, poput čovjekove dužnosti, poslušnosti prema Bogu, odanosti Bogu te načina na koji bi čovjek trebao proživjeti normalnu ljudskost, kao i mudrost i narav Božju, i tome slično. Sve te riječi usmjerene su na čovjekovu bit i njegovu iskvarenu narav. Posebno su riječi koje otkrivaju ljudski prezir prema Bogu izrečene protiv čovjeka kao utjelovljenja Sotone i neprijateljske sile usmjerene protiv Boga. Dok čini djelo suda, Bog čovjekovu prirodu ne razjašnjava jednostavno s nekoliko riječi, već razotkriva, obračunava se i dugoročno podrezuje. Sve te različite metode razotkrivanja, obračunavanja i podrezivanja ne mogu se zamijeniti običnim riječima, već istinom koje je čovjek u potpunosti lišen. Jedino takve metode mogu se nazvati sudom, a samo takvim sudom čovjek može biti podčinjen i potpuno uvjeren po pitanju Boga – štoviše, steći istinsku spoznaju o Bogu. Djelo suda donosi čovjekovo shvaćanje pravog lica Božjeg i istine o svojoj vlastitoj buntovnosti. Djelo suda čovjeku omogućuje da stekne dublje razumijevanje Božje volje, svrhe Božjeg djelovanja te njemu neshvatljivih otajstava. Također, omogućuje mu da prepozna i spozna vlastitu iskvarenu bit i izvore te iskvarenosti, kao i da otkrije ružnoću čovjeka. Svi ti ishodi nastaju djelom suda jer bit toga djela zapravo je djelo otvaranja istine, puta i života Božjeg svima onima koji u Njega vjeruju. To djelo je djelo suda koje Bog čini” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Krist obavlja djelo suda istinom.).

Djelom suda Svemogućeg Boga posljednjih dana završeno je Doba milosti. Istodobno je započelo Doba kraljevstva. Jedan je vid djela suda posljednjih dana potpuno čišćenje i spašavanje ljudi, oslobađanje od grijeha i Sotonine moći da bismo mogli biti u potpunosti zadobiveni od Boga. Drugi je vid razotkrivanje svih tipova ljudi i njihovo razdvajanje po vrsti, uništavanje svih sila zla koje se opiru Bogu te okončanje ovog mračnog i zlog starog doba. To je značaj Božjeg djela suda posljednjih dana. Pročitajmo još jedan ulomak riječi Svemogućeg Boga. „U Njegovu konačnom djelu okončanja ovog doba, Božju narav odlikuju grdnja i sud, kojima On razotkriva sve što je nepravedno, kako bi svim ljudima javno sudio i kako bi usavršio one koji Ga ljube iskrenim srcem. Samo jedna takva narav može ovo doba privesti kraju. Posljednji dani su već nastupili. Sve što je u nastajanju bit će razdvojeno po vrstama i podijeljeno u različite kategorije, u skladu sa svojom prirodom. Ovo je trenutak u kojem Bog otkriva ishod i odredište čovječanstva. Kad ljudi ne bi bili podvrgnuti grdnji i sudu, njihova neposlušnost i nepravednost ne bi ni na koji način mogle biti razotkrivene. Jedino se kroz grdnju i sud može otkriti ishod svega stvorenog. Čovjek svoje pravo lice pokazuje jedino onda kad ga se grdi i osuđuje. Zlo će biti svrstano među zlo, dobro među dobro, a cijelo čovječanstvo će biti razdvojeno prema svojoj vrsti. Kroz grdnju i sud razotkrit će se ishod svega stvorenog, tako da zlo može biti kažnjeno, a dobro nagrađeno, i da sav ljudski rod bude pod Božjom vlašću. Sve ovo se mora ostvariti kroz pravednu grdnju i sud. Budući da je ljudska iskvarenost dostigla svoj vrhunac, a čovjekova neposlušnost postala strašna, samo pravedna Božja narav, koja se uglavnom sastoji od grdnje i suda i koja se tokom posljednjih dana razotkriva, može čovjeka potpuno preobraziti i upotpuniti. Samo ova narav može razotkriti zlo i na taj način strogo kazniti sve nepravednike. (…) Tijekom posljednjih dana, samo se pravednim sudom ljudi mogu razdvojiti prema svojoj vrsti, a čovjek dovesti u novo kraljevstvo. Na taj se način, kroz pravednu Božju narav grdnje i suda, čitavo doba privodi kraju” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Vizija Božjeg djela (3).). Posljednjih dana Bog istinom vrši djelo suda, čime otkriva sve vrste ljudskih stavova prema istini i prema Bogu. One koji vole istinu i teže ljubavi prema Bogu, Bog je odredio za spasenje i usavršavanje. Čuju Božji glas, vraćaju se Njegovu prijestolju, jedu i piju Božje riječi, doživljavaju Božji sud, kušnje i pročišćenje te su na koncu oslobođeni od spona i kontrole grijeha, postižu promjenu svojih iskvarenih naravi. Bog ih zatim usavršava i tako postaju pobjednici odnosno prvi plodovi. No one koji se opiru Bogu, Bog je odredio za napuštanje i uklanjanje. Tvrdoglavo se drže teksta Biblije i samo čekaju da Gospodin dođe na oblacima, dok se luđački opiru Svemogućem Bogu. Zato će izgubiti priliku za uznesenje te će upasti u katastrofe i plakati. Ima i onih koji samo traže blagoslove te nevoljko prihvaćaju Svemogućeg Boga samo da bi izbjegli katastrofe. Vjeruju samo u riječ, a po prirodi preziru istinu. Vjeruju u Boga, no nikad ne prakticiraju istinu, odbijaju prihvatiti i poslušati Božji sud i grdnju te se njihove iskvarene naravi nikad ne mijenjaju. To su nevjernici i zlotvori koji su se ušuljali u Božju kuću. I oni će biti razotkriveni i uklonjeni. To nam pokazuje da je djelo suda posljednjih dana već otkrilo sve vrste ljudi. Mudre i lude djevice, one koji vole istinu i one koji je ne vole, žito i kukolj, koze i ovce. Svi su razvrstani u kategorije. Bog nagrađuje dobro i kažnjava zlo te svakoj osobi vraća ono što je zaslužila svojim djelima. Tako se u potpunosti iskazuje Božja pravedna narav, a i ispunjava otkrivenje: „Nepravednik neka samo i dalje čini nepravdu! Okaljan neka se i dalje kalja! Pravednik neka i dalje živi pravedno! Svet neka se i dalje posvećuje!” (Otk 22,11). „Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!” (Otk 22,12).

Svemogući Bog već je okupio skupinu pobjednika nad katastrofom, a djelo suda, koje je započelo s kućom Božjom, polučilo je sjajan uspjeh. Riječi koje je izrazio Svemogući Bog proširile su se na sve nacije na zemlji i uzdrmale svijet. To dokazuje da je Bog porazio Sotonu i stekao slavu. Nakon toga Bog će sručiti katastrofu i počet će suditi svim narodima i ljudima. Dolazak katastrofe Božji je sud tog zlog doba, koji će služiti za spašavanje čovječanstva. Bog se služi katastrofom da bi natjerao ljude da traže i istražuju istiniti put te pronađu djelo Spasitelja, da priđu Svemogućem Bogu i prihvate Njegovo spasenje. Istodobno se katastrofom služi i da bi uklonio sve zle sile i zlobnike koji se opiru Bogu te da bi do kraja završio ovu zlu fazu u kojoj Sotona drži konce u rukama. Na kraju će sve one koji su doživjeli Božji sud i koji su očišćeni Bog zaštititi usred katastrofe te odvesti do prekrasnog odredišta. Tako će se dovršiti Božje djelo suda posljednjih dana. Nakon toga, u novom svijetu, kraljevstvo Kristovo u potpunosti će se ostvariti na zemlji.

Pogledajmo za kraj videozapis s čitanjem Božjih riječi. Svemogući Bog kaže: „Razumiješ li sada što je sud, a što istina? Ako razumiješ, potičem te da se poslušno podvrgneš sudu, inače nikada nećeš biti u prilici da te Bog pohvali ili da te povede u Svoje kraljevstvo. One koji samo prihvate sud, ali nikada ne mogu biti očišćeni, odnosno one koji pobjegnu usred djela suda, Bog će zauvijek prezreti i odbaciti. Njihovi grijesi brojniji su i teži od grijeha farizeja jer oni su izdali Boga i oni su buntovnici protiv Boga. Takvi ljudi koji nisu dostojni čak ni obavljanja službe bit će još strože kažnjeni, dapače, kaznom koja je vječna. Bog neće poštedjeti nijednog izdajnika koji je nekada riječima pokazao odanost, a onda Ga izdao. Takvi ljudi primit će odmazdu putem kazne duha, duše i tijela. Nije li upravo to otkrivenje pravedne naravi Božje? Nije li to Božja svrha prilikom suđenja čovjeku i njegova razotkrivanja? Sve koji u vrijeme suda čine svakojaka opaka djela Bog šalje na mjesto zagađeno zlim dusima i dopušta tim dusima da po želji uništavaju njihova tijela, pa ona smrde poput leševa. To im je primjerena kazna. U njihove arhivske knjige Bog upisuje svaki grijeh tih prijetvornih lažnih vjernika, lažnih apostola i lažnih radnika, a onda, kad za to dođe vrijeme, baca ih među nečiste duhove i dopušta tim duhovima da po volji skrnave čitava njihova tijela kako se nikad ne bi mogli opet roditi ni opet ugledati svjetlost. One licemjere koji neko vrijeme služe, ali nisu u stanju ostati odani do kraja, Bog ubraja među opake, pa postaju zavjerenici s opakima i dio njihove neuredne skupine, a Bog će ih na kraju uništiti. Bog odbacuje i ne obraća pažnju na one koji nikada nisu bili odani Kristu niti su ikada doprinijeli svojom snagom, a tijekom smjene doba sve će ih uništiti. Oni više neće postojati na zemlji, a još manje će zaslužiti ulazak u kraljevstvo Božje. Oni koji nikad nisu bili iskreni prema Bogu, ali ih okolnosti nagone da se Njime bave reda radi, ubrajaju se među one koji služe Njegovu narodu. Samo će mali broj takvih ljudi preživjeti, dok će većina stradati zajedno s onima čija služba ne zadovoljava standarde. Naposljetku, Bog će u Svoje kraljevstvo dovesti sve Svoje istomišljenike, ljude i sinove Božje, kao i one Bogom predodređene da budu svećenici. Oni će biti plod Božjeg djela. A što se tiče onih koji ne mogu biti svrstani ni u jednu kategoriju koju je utvrdio Bog, oni će biti ubrojeni među nevjernike, pa sigurno možete zamisliti što ih čeka. Već sam vam rekao sve što je trebalo, a put koji izaberete je samo vaš izbor. Trebali biste shvatiti sljedeće: Božje djelo nikad ne čeka nikoga tko ne može ići ukorak s Njim, a Božja pravedna narav nema milosti ni prema kome” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Krist obavlja djelo suda istinom.).

„Oni koji su u stanju ostati nepokolebljivi tijekom Božjeg djela suda i grdnje u posljednjim danima – to jest, tijekom završnog djela očišćenja – bit će oni koji će zajedno s Bogom ući u posljednji počinak. Kao takvi, svi koji uđu u počinak bit će oslobođeni utjecaja Sotone i zadobiveni od Boga nakon što su bili podvrgnuti Njegovu završnom djelu očišćenja. Ti ljudi, koje će Bog konačno zadobiti, ući će u posljednji počinak. Svrha Božjeg djela grdnje i suda u biti je namijenjena očišćenju ljudskog roda zarad konačnog počinka. Bez takvog očišćenja nitko od ljudi ne bi mogao biti razvrstan u različite kategorije prema vrsti ni ući u počinak. To je djelo jedini put kojim čovječanstvo može ući u počinak. Samo će Božje djelo očišćenja očistiti ljude od njihove nepravednosti, a samo će Njegovo djelo grdnje i suda iznijeti na vidjelo one neposlušne elemente čovječanstva, odvajajući tako one koji mogu biti spašeni od onih koji ne mogu, one koji će preostati od onih koji neće. Kad to djelo bude dovršeno, oni kojima bude dopušteno ostati bit će očišćeni i zakoračit će u više stanje čovječanstva, gdje će uživati u neusporedivo ljepšem drugom ljudskom životu na zemlji. Drugim riječima, oni će započeti svoj ljudski dan počinka i suživot s Bogom. Nakon što oni kojima nije dopušteno ostati budu podvrgnuti grdnji i sudu, njihovo pravo lice bit će u potpunosti razotkriveno, nakon čega će svi biti uništeni i više im, kao ni Sotoni, neće biti dozvoljen opstanak na zemlji. U čovječanstvu budućnosti više neće biti nikoga iz te vrste ljudi; takvi ljudi nisu prikladni za ulazak u zemlju konačnog počinka niti su prikladni da se pridruže danu počinka koji će Bog i čovječanstvo zajednički dijeliti jer oni su na meti kazne i pokvareni su, nepravedni ljudi. Jednom su bili otkupljeni, a također su bili podvrgnuti sudu i grdnji; uz to, nekoć su služili Bogu. Međutim, kad nastupi posljednji dan, oni će ipak biti izgnani i uništeni zbog svoje pokvarenosti, zbog svoje neposlušnosti i zbog nemogućnosti da budu otkupljeni. Oni u budućem svijetu nikad više neće nastati niti će više živjeti među ljudima budućnosti. (…) Cjelokupna svrha konačnog Božjeg djela kažnjavanja zla i nagrađivanja dobra jest temeljno očišćenje svih ljudi kako bi On zatim potpuno sveto čovječanstvo mogao odvesti u vječni počinak. Ta faza Njegova djela je od presudnog značaja; to je završna faza cjelokupnog Njegova djela upravljanja” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Bog i čovjek zajedno će ući u počinak.).