Koga trebamo slušati u vezi s dočekivanjem Gospodinova povratka? Trebamo li slušati glas Božji ili naše svećenike? U svojoj vjeri prije to nisam razumjela, već sam slijepo slušala svog svećenika i gotovo propustila priliku dočekati Gospodinov povratak. U lipnju 2017. godine na Facebooku sam upoznala sestru Mindy i brata Deckera iz Njemačke. Kroz našu komunikaciju uvidjela sam da su oni skromni ljudi na koje se mogu osloniti, da su ljudi s čistim razumijevanjem Biblije, čiji prisan razgovor prosvjetljuje. Mnogo sam naučila od njih. Imali smo nekoliko okupljanja i spoznala sam mnogo istina koje dotad nisam razumjela, kao na primjer što su istinsko vjerovanje i istinsko pokajanje, što znači slijediti Boga i pokoravati Mu se, što znači slijediti ljude i pokoravati im se, bit i korijen farizeja koji se opiru Gospodinu Isusu, kako slušati glas Božji i dočekati Gospodina, i više od toga. Činilo mi se kao da sam iz toga dobila mnogo okrijepe i to je unijelo mnogo svjetla u moje srce. Uživala sam u ovim okupljanjima. Na jednom od njih Decker je pročitao nekoliko stihova iz Biblije: „Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov. No on najprije mora mnogo toga pretrpjeti i ovaj ga naraštaj mora odbaciti” (Lk 17,24–25). Rekao je da se u posljednjim danima Gospodin opet utjelovljuje kao Sin čovječji da bi došao i djelovao i da se ovo proročanstvo već ispunilo prije nekog vremena. Rekao je: „Gospodin se vratio kao utjelovljeni Svemogući Bog i On izražava istine te vrši djelo suda, počevši od Božje kuće. Svemogući Bog izrazio je sve istine koje čiste i spašavaju čovječanstvo i to je poput velike svjetlosti koja sjaji s istoka, i to je ‚munja’ s istoka.” Šokiralo me to čuti. Pomislila sam: „Gospodin Isus već se vratio?” Zatim sam se sjetila što je svećenstvo reklo, da samo Istočna munja svjedoči da se Bog vratio u tijelu i da u to ne bismo trebali vjerovati jer je Krist samo Gospodin Isus. Poslije toga bila sam vrlo nemirna i nisam se mogla usredotočiti na Deckerov prisni razgovor. Pomislila sam: „Svećenik i starješine služe Bogu i dobro poznaju Bibliju. Oni bi trebali dobro razumjeti tako bitan događaj kao što je Gospodinov povratak, stoga ću njih prve pitati.”

Te sam nedjelje otišla u crkvu i upitala svećenika, a on je rekao: „Ima vrijednosti u onome što propovijedaju vjernici u Svemogućeg Boga, ali oni svjedoče da se Gospodin vratio kao utjelovljeni Svemogući Bog. To nije moguće. Samo je naš Gospodin Isus utjelovljeni Bog, stoga oni vjeruju u ljudsko biće. Njihovu crkvu progoni kineska komunistička vlada i vjerovanje u Istočnu munju bilo bi izdaja Gospodina Isusa.” Čuvši ovo, osjetila sam nalet straha. Mislila sam, ako je tomu tako, onda su Mindy i Decker zasigurno skrenuli s Gospodinova puta. Počela sam razvijati sumnje u vezi s njima i bila sam opreznija te se više nisam usuđivala nalaziti s njima. Ali oklijevala sam kad sam razmišljala o njihovu svjedočanstvu da se Gospodin Isus vratio. Ako bi to bila istina, a ja to ne bih istražila, ne bi li me Gospodin napustio? S druge strane, kad bi Svemogući Bog bio utjelovljeni Bog, zašto to svećenik ne bi prihvatio, već govorio da oni vjeruju u osobu? Zaključila sam da svećenik poznaje Bibliju i razumije više od mene, stoga bih se trebala kloniti Mindy i Deckera da ne odem na krivi put. Ali kad sam došla kući, osjećala sam se vrlo nemirno i nelagodno. Bila sam jadna i osjećala sam se turobno. Pomolila sam se Gospodinu: „O Gospodine, danas sam poslušala svećenika i sada sam počela sumnjati i biti na oprezu s Mindy i Deckerom. Bojim se istraživati više o Istočnoj munji. Gospodine, žudim za Tvojim povratkom, ali bojim se da ću poći krivim putem i izdati Te. Zaista ne znam što mi je činiti. Molim Te, prosvijetli me da spoznam što je ispravno, a što pogrešno.” Postupno sam zadobivala osjećaj mira nakon molitve, a onda mi je na pamet palo nešto što je Mindy rekla u jednom prisnom razgovoru: „U svojoj vjeri moramo poštivati Božju veličinu i sve se mora temeljiti na Božjim riječima, osobito kad se radi o nečemu toliko važnom poput istraživanja istinitog puta. Ako sve činimo prema ljudskim riječima, slušamo samo ljude i oko svega se savjetujemo s drugima, onda vjerujemo u ljude i slijedimo njih, a to znači zalutati od Gospodinova puta.” Zatim sam počela promišljati o sebi. Kad sam čula da se Gospodin vratio, nisam se prvo pomolila da ispitam Gospodinovu namjeru ili da uvidim što Gospodinove riječi govore o tome te je li ovaj put došao od Boga. Umjesto toga, štovala sam svećenika i poslušala njega. To nije u skladu s Gospodinovom namjerom. Na svakom okupljanju na kojem sam bila s braćom i sestrama iz Crkve Svemogućeg Boga, njihov je prisan razgovor bio čvrsto utemeljen i u skladu s Biblijom, i bio je prosvjetljujuć. Njihova su objašnjenja Božjih namjera bila jasna. Iz samo nekoliko sastanaka spoznala sam tolike istine koje dotad nisam uvidjela i osjećala sam da sam postala bliža Bogu i da mi je vjera porasla. To je očito bilo od Boga i imalo je djelo Duha Svetoga. Ali nisam proučila je li Crkva imala djelo Duha Svetoga ili okrjepu istine. Umjesto toga, zaključila sam da svećenik dobro poznaje Bibliju i utvrdila sam je li se Gospodin vratio na temelju onoga što je svećenik rekao. Bila sam uvjerena da je Crkva Svemogućeg Boga imala istinu i djelo Duha Svetoga, ali i dalje se nisam to usuđivala proučiti. Nije li to vjerovanje u svećenika? Kako to može biti vjerovanje u Boga i slijeđenje Boga? Sjetila sam se kad se Gospodin Isus pojavio i djelovao. Glavni svećenici, pisari i farizeji koji su služili Bogu u hramu, svi su od korice do korice poznavali svete spise i zakone, ali nisu prepoznali Gospodina Isusa kao nadolazećeg Mesiju. Umjesto toga, mahnito su Mu se protivili i osuđivali Ga te su Ga pribili na križ. Shvatila sam da dobro poznavanje Biblije nije istovjetno poznavanju Boga i kad bih slijepo slušala svećenika, to bi bilo protiv Božje namjere i moglo bi značiti opirati Mu se! S ovim sam mislima odlučila nastaviti pohađati okupljanja s Mindy i Deckerom i ako bih utvrdila da je Svemogući Bog Gospodin Bog koji se vratio, prihvatila bih Ga i slijedila Ga.

Na sljedećem sam okupljanju s njima podijelila svoje dvojbe. Decker je rekao: „Ima li osnove za ono što je tvoj svećenik rekao, da Crkva Svemogućeg Boga vjeruje u osobu? Je li pročitao riječi Svemogućeg Boga ili proučio Njegovo djelo? Ne boji li se on opiranja Bogu ovakvim slijepim prosuđivanjem i osuđivanjem Crkve? Farizeji su za Gospodina Isusa prosudili da je samo obična osoba. Nisu slušali istine koje je On izrazio, već su Mu se divlje opirali i osuđivali Ga, te se na kraju urotili radi Njegova raspeća, čime su zaslužili Božju kaznu. Današnji članovi svećenstva ne istražuju jesu li riječi Svemogućeg Boga istina, jesu li glas Božji, već Ga samo niječu i osuđuju Ga. Nije li to ista pogreška koju su počinili farizeji? Je li Svemogući Bog zaista utjelovljeni Bog, je li On Gospodin Isus koji se vratio ne utvrđuje se odobravanjem ili neodobravanjem vjerskog svijeta ili bilo koje vlade. Umjesto toga, moramo utvrditi jesu li riječi Svemogućeg Boga istina i vrši li On Božje djelo. To je ključno.” Da bolje objasni utjelovljenje, Decker mi je pročitao nekoliko ulomaka riječi Svemogućeg Boga: „‚Utjelovljenjem’ se Bog pojavljuje u tijelu; Bog u Svojem tjelesnom obličju djeluje među stvorenim ljudima. Dakle, budući da je On Božje utjelovljenje, on mora najprije postati tijelo – tijelo s odlikama normalne ljudskosti; to je najosnovniji preduvjet. Božje utjelovljenje, zapravo, implicira da Bog živi i djeluje u tijelu, da On u samoj Svojoj biti postaje tijelom, postaje čovjekom” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Bit tijela nastanjenog Bogom.). „Bog koji se utjelovio naziva se Krist, tako da nazivati Bogom Krista koji može ljudima podariti istinu nije nimalo pretjerano. To je zato što On posjeduje Božju bit, Božju narav i mudrost Božjeg djela, koje su čovjeku nedostižne. Oni koji sebe nazivaju kristom, a ne mogu činiti djelo Božje, jesu prevaranti. Krist nije samo očitovanje Boga na zemlji, već je i posebno tijelo koje je Bog preuzeo dok obavlja Svoje djelo na zemlji i dovršava Svoje djelo među ljudima. Ovo tijelo ne može zamijeniti bilo koji čovjek, već je to tijelo koje može na odgovarajući način iznijeti Božje djelo na zemlji, koje može izražavati Božju narav, koje može adekvatno predstaviti Boga i koje može čovjeku dati život” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Jedino Krist posljednjih dana može čovjeku dati put vječnog života.). „Onaj koji je utjelovljeni Bog posjedovat će bit Božju, a Onaj koji je utjelovljeni Bog posjedovat će izraz Božji. Budući da se Bog utjelovio, On će donijeti djelo koje namjerava učiniti, a s obzirom na to da se Bog utjelovljuje, izrazit će ono što jest i bit će u stanju pred čovjeka iznijeti istinu, pružiti mu život i pokazati put. Tijelo koje nema Božju bit zasigurno nije utjelovljeni Bog; u to nema sumnje. Ako čovjek namjerava ispitati je li to zaista Božje utjelovljenje, to mora potvrditi iz naravi koju Bog izražava i na temelju riječi koje izgovara. Drugim riječima, kako bi utvrdio radi li se o Božjem utjelovljenju ili ne i je li to istiniti put ili nije, čovjek to mora razabrati na temelju Njegove biti. Prema tome, ključ za utvrđivanje je li u pitanju utjelovljeni Bog leži u Njegovoj biti (Njegovu djelu, Njegovim izjavama, Njegovoj naravi i mnogim drugim aspektima), a ne u Njegovu vanjskom izgledu. Ako pomno istražuje samo Njegov vanjski izgled i ako uslijed toga previdi Njegovu bit, to pokazuje da je čovjek neprosvijećen i neuk” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Predgovor.).

Decker je potom podijelio ovo svjedočanstvo: „Utjelovljeni Bog je Duh Božji zaodjeven u tijelo. On postaje obična osoba, govori i radi na zemlji da spasi čovječanstvo. Utjelovljeni Bog doima se vrlo normalnim, vrlo običnim. On posjeduje normalnu čovječnost te jede i odijeva se normalno, poput svih drugih, te ima normalne ljudske emocije. Međutim, Njegova je bit božanska. Može izraziti istinu da nahrani ljude ovisno o njihovim potrebama bilo kada i bilo gdje. On čini vlastito Božje djelo i izražava Božju narav te ono što Bog ima i što jest. Ovo je nešto što nijedno stvoreno biće ne bi moglo. To je baš poput Gospodina Isusa koji je izgledao poput obične osobe, ali je izražavao istinu i donio put pokajanja. Oprostio je čovjeku grijehe i izrazio Božje naravi milosti i dobrote. Izliječio je bolesne, izagnao demone i učinio mnoge znakove i čudesa, kao kad je 5000 ljudi nahranio s pet kruhova i dvije ribe, smirio vjetar i more jednom jedinom riječju, uskrsnuo mrtve, i mnogo više. Pokazao je moć i autoritet Boga. Na kraju su Ga pribili na križ, čime je dovršio Svoje djelo otkupljivanja čovječanstva od grijeha. Iz Gospodinova djela i riječi te naravi koje je izrazio možemo vidjeti da je On bio utjelovljeni Bog – On je bio Krist. Bog se još jednom utjelovio u posljednjim danima kao Svemogući Bog. Baš poput Gospodina Isusa, izgleda kao normalna osoba izvana te zaista živi među ljudima, ali Svemogući Bog izražava sve istine koje pročišćavaju i spašavaju čovječanstvo. On čini Božje djelo suda posljednjih dana da očisti i spasi čovječanstvo te ga tako potpuno oslobodi od ropstva grijeha i odvede u Božje kraljevstvo. Riječi Svemogućeg Boga otključavaju sva otajstva Božjeg plana upravljanja da spasi čovječanstvo. To uključuje istinu o trima Božjim etapama djelovanja u Dobima zakona, Milosti i Kraljevstva i ono što postižu, otajstva imena Božjih i Njegova utjelovljenja, značaj Božjeg suda u posljednjim danima, kako Bog završava doba i razvrstava ljude prema njihovoj vrsti, ishode i odredišta različitih ljudi, kako će se Kristovo kraljevstvo ostvariti na zemlji, i više od toga. Svemogući Bog otkrio je i istinu o našoj iskvarenosti od strane Sotone i našoj sotonskoj prirodi koja se opire Bogu, kako bismo spoznali naše sotonske naravi poput oholosti, uobraženosti, nepoštenja, lukavstva, sebičnosti i podlosti. Otkrio nam je i Božju pravednu i neuvredljivu narav te nam pokazao poseban put da promijenimo svoje naravi, i mnogo više. Tko bi osim Boga mogao izraziti istinu i otključati otajstva Božjeg plana upravljanja? Tko bi drugi mogao obavljati djelo suda da očisti i spasi čovječanstvo? Tko bi drugi mogao otkriti Božju pravednu i neuvredljivu narav? I tko bi drugi mogao utvrditi ishode i odredišta ljudi? Samo utjelovljeni Bog može činiti ovakvo praktično djelo za spasenje čovječanstva. Djelo i riječi Svemogućeg Boga izvršeni su na temelju djela otkupljenja Gospodina Isusa. To je novija, viša etapa djelovanja. Ovime se u potpunosti ispunjavaju proročanstva Gospodina Isusa: ‚Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu’ (Iv 16,12–13). ‚Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio – ona će mu suditi u posljednji dan’ (Iv 12,47–48). Istine koje je izrazio Svemogući Bog, Njegovo djelo suda i naravi koje pokazuje dokazuju da je Svemogući Bog utjelovljeni Bog, On je Gospodin Isus koji se vratio. On je Krist koji se pojavljuje u posljednjim danima. Ne možemo se voditi izgledom kad utvrđujemo je li On Krist. Ono što je ključno jest može li On izraziti istinu i može li On otkupiti i spasiti čovječanstvo.”

Deckerov prisni razgovor zaista me prosvijetlio. Utjelovljeni Bog je Bog u nebu zaodjeven u tijelo obične osobe. On izgleda normalno i obično, ali ima Božju bit. Može izraziti istinu i činiti vlastito Božje djelo. Ovo je nešto što nijedno ljudsko biće ne posjeduje niti može. Tko bi drugi osim utjelovljenog Boga mogao tako jasno objasniti otajstva utjelovljenja? Bez čitanja istina Svemogućeg Boga, sudeći samo po izgledu, doista je lako Krista zamijeniti za običnu osobu, što dovodi do odbijanja i protivljenja Bogu!

Zatim je Mindy podijelila nešto u prisnom razgovoru. Rekla je: „Pojava i djelo Svemogućeg Boga u potpunosti ispunjuju biblijska proročanstva. On je Gospodin Isus koji se vratio. Mnogi istinski vjernici brojnih vjeroispovijesti pročitali su riječi Svemogućeg Boga i uvjerili su se da su one istina i glas Božji, pa su se okrenuli Svemogućem Bogu. Njegovo djelo i riječi potresli su cijeli vjerski svijet. Članovi svećenstva definitivno su za ovo čuli ili su to vidjeli, pa zašto onda ne bi potražili i proučili djelo Svemogućeg Boga i pročitali Njegove riječi? Zašto Mu se uporno opiru i osuđuju Ga? Kad su farizeji očito znali da je Gospodin Isus izliječio bolesne, izgnao demone i propovijedao put pokajanja, i da sve to dolazi od Boga, ali su Ga svjesno zanijekali, govoreći da je On Nazarećanin, sin drvodjelje. Mahnito su Mu se protivili i osuđivali Ga te su se urotili s rimskom vlašću da Ga razapnu. Zanijekali su i osudili Krista. Oni su bili Njegovi neprijatelji. Bili su antikristi koje je otkrilo Božje djelo. Svemogući Bog pojavio se i djeluje u posljednjim danima i sada svećenici i starješine znaju da On izražava istine da bi vršio djelo suda posljednjih dana. Ne samo da oni to odbijaju potražiti i istražiti, već šire hereze i zablude da bi zanijekali Svemogućeg Boga i osudili Ga. U njihovim crkvama šire neutemeljene glasine Komunističke partije Kine i đavolje riječi koje kleveću i osuđuju Crkvu Svemogućeg Boga te se udružuju s ateističkom partijom da Mu se protive. Kako se oni razlikuju od farizeja koji su se protivili Gospodinu Isusu? Biblija kaže: ‚Jer iziđoše na svijet mnogi zavodnici koji ne ispovijedaju Isusa Krista koji dolazi u tijelu. To je zavodnik i Antikrist’ (2Iv 1,7). ‚A nijedan duh koji ne ispovijeda da je isus došao u tijelu, nije od Boga: on je Antikristov, a za nj ste čuli da dolazi i sad je već na svijetu’ (1Iv 4,3). Svećenstvo se odriče Krista osuđivanjem i protivljenjem Kristu posljednjih dana i tvrdoglavo se opire Bogu. Nisu li oni antikristi koje je razotkrilo Božje djelo u posljednjim danima?”

Moje sumnje napokon je odagnao Mindyn prisni razgovor. Shvatila sam da članovi svećenstva ne znaju ništa o Kristu ili utjelovljenju. Oni vjeruju u Gospodina Isusa, ali uopće ne poznaju Njegovu bit. Gospodin Isus vratio se da djeluje u tijelu, izražavajući toliko istina, ali oni ih ne traže niti ih proučavaju, a kamoli priznaju da se Gospodin vratio. Samo bezobzirno osuđuju i protive Mu se. Oni su neprijatelji Božji! Znala sam da ih više ne mogu slijediti, već da moram prihvatiti djelo Svemogućeg Boga i ići ukorak s Božjim stopama. Odlučila sam slijediti Svemogućeg Boga, bez obzira na to kako bi me moj svećenik mogao uznemiravati i navoditi na pogrešan put.

Nedugo je zatim moj svećenik saznao za moju vjeru u Svemogućeg Boga. Smjesta je pobjesnio, grdeći me zbog vjerovanja u Svemogućeg Boga. Rekao je da vjerujem u osobu, da je to pogrešno, te je naveo mog muža da pokuša promijeniti moje mišljenje. Moj muž nije imao sposobnost razlučivanja svećenikovih đavoljih riječi, pa mi je počeo stajati na putu vjere. Kao da je bio drugačija osoba. Izgubio bi živce i bacao stvari naokolo kad god bi saznao da sam bila na okupljanju, a čak je zanemario i naš obiteljski posao u pokušaju da me prisili da se odreknem svoje vjere. To je za mene bilo vrlo bolno. I svećenikova me žena pokušavala zaustaviti. Satima bi ostajala u mojoj kući i ja nisam mogla čitati Božje riječi jer sam joj morala praviti društvo. Nisam stizala ni obavljati kućanske poslove. To je sve za mene bilo stvarno uznemirujuće.

Svećenikovi su me postupci zaista razljutili. Nije htio potražiti ili proučiti povratak Gospodina Isusa i pokušao me obmanuti herezama i zabludama kako bi me spriječio da prihvatim istiniti put. Čak je i poticao i iskoristio mog muža da mi stane na put kako bih izgubila Božje spasenje. Kako prezira vrijedno! Pomislila sam na Gospodina Isusa kad je razotkrio i osudio farizeje: „Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli” (Mt 23,13). Činilo mi se da su današnji svećenici i starješine upravo takvi. Ne žele čuti glas Božji i dočekati Gospodina te šire neutemeljene glasine i zablude kako bi obmanuli nas i stali na put nama koji želimo dočekati Gospodina i ući u kraljevstvo Božje. Oni žele da idemo u pakao i budemo kažnjeni zajedno s njima, da budemo pokopani zajedno s njima. Oni su kamen spoticanja na putu do kraljevstva nebeskog. Oni su antikristi koji proždiru duše i oni su demoni! Baš kao što Svemogući Bog kaže: „Ima onih koji čitaju Bibliju u velebnim crkvama i recitiraju po čitav dan, a ipak nitko među njima ne razumije svrhu Božjeg djela. Nijedan od njih nije u stanju spoznati Boga; a još manje se itko među njima može uskladiti s Božjim namjerama. Svi su oni bezvrijedni, podli ljudi koji svisoka drže predavanja ‚Bogu’. Oni su ljudi koji nose Božji stijeg, ali se namjerno opiru Bogu, koji nose etiketu vjerovanja u Boga dok jedu ljudsko tijelo i piju ljudsku krv. Svi takvi ljudi su zli đavli koji proždiru čovjekovu dušu, glavni demoni koji namjerno ometaju stupanje ljudi na pravi put i kamen spoticanja koji sputava ljude u traganju za Bogom. Možda se čini da su ‚zdrave konstitucije’, ali kako bi njihovi sljedbenici znali da su oni ništa drugo do antikristi koji navode ljude da se opiru Bogu? Kako njihovi sljedbenici mogu znati da su živi đavli posvećeni proždiranju ljudskih duša?” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Svi oni koji ne poznaju Boga oni su koji se Bogu opiru.). Prozrela sam svećenikovu licemjernu bit koja mrzi istinu i čak sam postala još motiviranija da slijedim Svemogućeg Boga. Oduvijek sam idolizirala svećenike i nikad nisam pomislila da su ovi ljudi koji dobro poznaju Bibliju i služe Bogu zapravo antikristi koji mrze istinu i koji vjernicima sprječavaju ulazak u kraljevstvo Božje. Da se Svemogući Bog nije pojavio i djelovao utjelovljen, otkrivši te zle sluge i antikriste skrivene u crkvama, svećenik bi me naveo na pogrešan put i odveo u propast, a da to ne bih ni znala. Zbog Božjeg milosrđa i spasenja mogla sam prihvatiti djelo Svemogućeg Boga posljednjih dana!

Zatim sam se oslonila na Boga i postojano sam svjedočila, a muž mi je prestao stajati na putu. Sada pohađam okupljanja s braćom i sestrama, zajedno prisno razgovaramo o Božjoj riječi, a počela sam i obavljati svoju dužnost u crkvi. Ispunjena sam mirom i radošću. Hvala Svemogućem Bogu!