Godine 1998. moj rođak Yang podijelio je evanđelje sa mnom. Donio mi je primjerak Biblije i rekao da je Biblija u potpunosti nadahnuta od Boga, da je sve u njoj riječ Božja i da u njoj leži put do Božjega kraljevstva i vječnoga života. Kad sam čuo da bih mogao zadobiti vječni život, to je odmah pobudilo moju znatiželju. Poslije sam čitao Bibliju kad bih imao vremena. Uskoro sam spoznao da je Gospodin Isus Otkupitelj čovječanstva i prihvatio sam Ga. Budući da sam bio strastven u traženju Boga, poslije sam postao suradnik, pa sam počeo širiti evanđelje te propovijedati crkvi. Čvrsto sam vjerovao da je Biblija temelj i vodič za moju vjeru.

Nakon nekoliko godina crkva se istrošila i postajalo je sve teže osjetiti djelovanje Duha Svetoga. Većina vjernika bila je pasivna i slaba, njihova je vjera zahladila, a mnogi su se čak vratili sekularnom svijetu. Od suočavanja sa svim tim postao sam tjeskoban i bespomoćan. U mojem je srcu bila slabost. Je li moguće da nas je Gospodin napustio? Ali svaki bih put pomislio kako je Gospodin rekao: „Tko ustraje do svršetka, bit će spašen” (Mt 10,22), Vjerovao sam da se Gospodin ne bi loše odnosio prema svojim istinskim sljedbenicima i nastavio sam vjerovati. Često sam molio u svom srcu i tražio Gospodina da ojača našu vjeru. Baš se u to vrijeme pojavila crkva zvana Istočna munja. Rekli su da se Gospodin već vratio i da je izrazio mnoge istine. Mnoga braća i sestre po Gospodinu preobratili su se na Istočnu munju. Čuo sam da propovijedaju kako Biblija sadrži riječi i Boga i čovjeka, a ja to nisam mogao prihvatiti. Biblija jasno navodi: „Sve Pismo, bogoduho” (2Tim 3,16). Sve u Bibliji je riječ Božja. Župnici i starješine neprekidno to govore. Zar Istočna Munja ne proturječi Gospodinu i ne izdaje Ga? Zbog toga sam se jako protivio Istočnoj munji. Od tada nadalje na većini naših sastanaka raspravljalo se o tome kako se čuvati od Istočne munje i kako je odvratiti te kako zaštititi crkvu od gubitka svojeg stada. Kako bih spriječio ljude Istočne munje u krađi naših ovaca, rekao sam članovima svoje crkve: Biblija je u potpunosti inspirirana od Boga i sve su Božje riječi u njoj. Ako vjerujemo u Boga, ne možemo odstupiti od Biblije. Bilo bi heretično učiniti to. Nadao sam se da ću ih radeći to spriječiti da istražuju djelo Svemogućeg Boga u posljednjim danima, no oni su nastavili prihvaćati Svemogućeg Boga.

Jednom, kad sam se vratio kući nakon crkvenog skupa, vidio sam svoju ženu kako mijesi tijesto, a pokraj nje je sjedila žena koja je imala 60-ak godina, držala je knjigu u ruci i razgovarala s njom. Odmah sam pretpostavio da vjeruje u Svemogućeg Boga, pa sam ljutito rekao: „Poričete Bibliju i odbacili ste je, a opet tvrdite da vjerujete u Boga? Odlazite odavde!” Sestra mi je strpljivo odgovorila: „Brate, ne uzrujavaj se. Ne brzaj slijepo sa zaključcima. Također smo običavali isticati da stih ‚Sve Pismo, bogoduho’ (2Tim 3,16), znači kako je cijela Biblija Božja riječ. Tek smo kasnije shvatili da je ta interpretacija netočna.” „Koji dokaz imate?” pitao sam prezrivo. Sestra je rekla: „Primjerice, u Evanđelju po Lukirazinu piše: ‚Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi’ (Lk 1,1–2). Ne znači li to da je Luka po svojim iskustvima napisao Evanđelje po Luki? Luka je samo zapisao neke činjenice koje je vidio i čuo u ono vrijeme. Ovo je knjiga koju je napisao čovjek, stoga kako možemo tvrditi da je to sve riječ Božja? Ono što je nadahnuo Bog, čovjek ne mora iskusiti. To dvoje je očito različito.” Ostao sam pomalo zatečen sestrinim riječima: doista postoji razlika između riječi nadahnutih od Boga i onih koje ljudi zapisuju na temelju onoga što vide i čuju. Nisam mogao pronaći nijednu grešku u njezinim riječima. Udahnuo sam i nakratko odmjerio sestru, pomislivši: „Stara je i ne izgleda baš previše obrazovana, no ipak ima ovakav uvid. Nevjerojatno!” Na trenutak nisam mogao smisliti odgovor na ono što je rekla, a lice mi se zarumenjelo. Bio sam zabrinut da ću biti zaveden ako nastavim slušati što govori pa sam se nakašljao i rekao: „Dosta. Imamo različita vjerovanja. Nemojte više ovamo dolaziti.” Kako sam to rekao, izgurao sam sestru kroz vrata. Vidjevši iskren izraz u njezinim očima i njezinu krhku figuru na zimskom vjetru, osjetio sam oštar ubod u srcu i nisam znao što je taj osjećaj. Ali sjetio sam se kako su sve riječi u Bibliji od Boga i da sve drugo nije vjera u Boga. Ono što su oni propovijedali išlo je dalje od Biblije, ali ipak su dolazili u našu crkvu kako bi ukrali ovce. Nisam ih mogao slušati i morao sam biti čvrst u svom stavu. Nakon ovoga nisam štedio truda u „zaštiti” stada te sam se i dalje osjećao spokojno. Unatoč tome, svaki put kad bih vidio nekoga iz Crkve Svemogućeg Boga, osjećao sam se nervozno. Njihovo pojašnjavanje imalo je smisla i bilo ga je teško opovrgnuti. Nije preostalo ništa osim da zauzmem tvrdokorni pristup, i provodim politiku da ih se ne sluša, da se njihove knjige ne čitaju i da se s njima ne komunicira.

Prije nego sam se snašao, bila je rana jesen 2004. Moj rođak Yang nazvao me rekavši da me treba za nešto hitno. Požurio sam k njemu i moj me rođak upoznao s bratom Wangom Chuanyangom. Rekao je da je Chuanyang propovjednik i zamolio nas je da razgovaramo o svojem razumijevanju Gospodina. Bio sam vrlo sretan i nakon što smo se pozdravili, moj mi je rođak dao Bibliju i izvadio dvije debele knjige s tvrdim koricama. Pogledao sam, a na naslovnici je pisalo: Riječ se pojavljuje u tijelu. Bile su to knjige Istočne munje! Skočio sam na noge i rekao: „Yang, jesi li prihvatio Istočnu munju?” Moj se rođak zagrcnuo i rekao: „Tako je. Pozvao sam te danas ovdje jer sam htio raspravljati s tobom. Nadam se da ćeš proučiti djelo Svemogućega Boga u posljednjim danima.” U tom sam se trenutku sjetio kako župnici i starješine uvijek govore da je Biblija u potpunosti nadahnuta od Boga i da su sve Božje riječi u njoj. Učenja Istočne munje išla su ponad Biblije, ne bismo ih smjeli slušati ni pod kakvim okolnostima. Naš najbolji potez bio je da ih izbjegnemo. Zato sam izmislio neki izgovor da se moram zbog nečega vratiti kući. Moj rođak je mirno upitao: „Zašto bježiš svaki put kad vidiš nekoga tko vjeruje u Svemogućega Boga? Ako znaš istinu, zašto se bojiš da će te zavesti? Kad si već ovdje, zašto ne bi umirio srce i malo tražio?” Nisam mogao ništa doli vratiti se na svoje sjedalo, no u mom je umu bio metež: kako da se danas nosim s ovom situacijom? U svom sam se srcu tiho pomolio Gospodinu: „O, Gospodine! Povjeravam Ti ovu situaciju. Molim Te da me čuvaš i vodiš.” Tada je moj rođak uzeo Riječ se pojavljuje u tijelu i pročitao odlomak riječi Svemogućeg Boga. „Savjetujem vam da brižljivo hodate putem vjere u Boga. Nemojte proizvoljno donositi zaključke; još i više, nemojte biti površni i nemarni u svojoj vjeri u Boga. Znajte da oni koji vjeruju u Boga moraju imati barem ponizno i bogobojažljivo srce. Oni koji su istinu čuli, a ipak pred njom dižu nos, budalasti su i neuki. Oni koji su istinu čuli, a ipak nehajno donose preuranjene zaključke ili osuđuju istinu, nadmeni su ljudi. Nitko tko u Isusa vjeruje nije pozvan da drugog proklinje ili osuđuje. Svi morate biti netko tko ima razum i prihvaća istinu. Možda ti, pošto si čuo put istine i pročitao riječ života, smatraš kako je samo jedna od deset tisuća ovih riječi u skladu s tvojim gledištima i s Biblijom te da potragu moraš nastaviti samo u tom desettisućitom dijelu ovih riječi. Ipak, savjetujem ti da budeš ponizan, da ne budeš previše samouvjeren i da ne uzdižeš previše samoga sebe. S malo bogobojaznog srca koje imaš, dobit ćeš veće svjetlo. Ako pozorno ispitaš ove riječi i iznova o njima promišljaš, shvatit ćeš jesu li one istina ili nisu i jesu li one život ili ne” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Dok ti ugledaš duhovno tijelo Isusa, Bog će dotad već iznova napraviti nebo i zemlju.). Sjedio sam ondje naizgled ravnodušan, no zapravo su riječi iz knjige ostavile dojam. Svi ti zahtjevi bili su u skladu s riječima Gospodina Isusa. Gospodin je rekao: „Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!” (Mt 5,3). Oni koji vjeruju u Boga, trebali bi imati poniznosti i tražiti. Slijepo sam osuđivao i prosuđivao Istočnu munju, a da nisam tragao ili istraživao. Uistinu sam bio ohol i samopravedan. Osjećao sam krivnju i pomislio sam: „Ove su riječi nešto posebno, slične su učenjima Gospodina. Mogu li to doista biti riječi što ih je izgovorio Gospodin koji se vratio?” Također sam mislio na sve trenutke kad sam komunicirao s ljudima iz Crkve Svemogućega Boga: bili su dostojanstveni i čestiti, s ljubavlju su širili evanđelje, bili su strpljivi, a njihova objašnjenja na pitanja bila su posebno dobro utemeljena i uvjerljiva. Kako su to sami mogli postići bez djelovanja Duha Svetoga? To je ukazivalo na to da je put Svemogućega Boga bio definitivno poseban. Ako je Svemogući Bog doista bio Gospodin Isus koji se vratio, a ja nisam tragao ni istraživao, zar ne bih propustio priliku da prihvatim Gospodinov dolazak i ne bi li me na kraju On odbacio? Mislio sam: „Pa, trebao bih prestati biti tvrdoglav i pokušati saznati je li Gospodin doista došao. Tada ću postići jasnoću.” Razmišljao sam na trenutak, a tada rekao odlučno: „Riječi koje si pročitao bile su zasigurno dobre. Ali ne razumijem. Biblija je kršćanski kanon. Već se više od dvije tisuće godina vjeruje da je Biblija u potpunosti nadahnuta od Boga, i da je sve zabilježeno u Bibliji riječ Božja te da, stoga, Biblija predstavlja Gospodina. Prihvaćao sam to kao istinu sve te godine, no sada govoriš da Biblija sadrži i riječi Boga i riječi čovjeka. Zar to nije u proturječju s Biblijom? To znači osporavati Gospodina i okretati Mu leđa, a to je odvratno bogohuljenje!” Chuanyang je strpljivo rekao: „Odgovara li tvrdnja da je Biblija u potpunosti nadahnuta od Boga stvarnosti? Koje Gospodinove riječi imamo kao dokaz?” Ovo me pitanje ostavilo bez riječi. Tako je. Ove je riječi izgovorio Pavao, ne Gospodin Isus. Chuanyang tada reče: „Gospodin Isus nikad nije rekao da je Biblija u potpunosti nadahnuta od Boga, a ni Duh Sveti nije to posvjedočio. Ono što je Pavao rekao samo predstavlja njegovo vlastito razumijevanje Biblije te nikako ne predstavlja Boga.” Ostao sam bez riječi. Bio je u pravu. Tada je Chuanyang upitao: „Pavao je rekao: ‚Sve Pismo, bogoduho’ (2Tim 3,16). Kada kaže ‚pismo’, misli li na cijelu Bibliju ili samo na njezin dio?” Pomislio sam u sebi: „Mislio je na cijelu Bibliju, naravno.” Chuanyang nastavi: „Zapravo, Pavao je napisao 2. poslanicu Timoteju 60 godina od Gospodinova dolaska, a u to doba, Novi Zavjet nije još bio sastavljen, samo Stari Zavjet. Više od 90 godina nakon Gospodinova dolaska, Ivan je zapisao vizije koje je vidio na otoku Patmosu, koje su kasnije postale Knjiga Otkrivenja. Više od 300 godina poslije Gospodinova dolaska, na Nicejskom saboru vjerski vođe iz raznih zemalja odabrali su četiri Evanđelja i neke druge poslanice među velikim brojem apostolskih pisama i, zajedno s Ivanovom Knjigom Otkrivenja, sastavili ih u Novi Zavjet. Nakon toga spojili su Stari i Novi Zavjet u jednu knjigu koja je cijeli Stari i Novi Zavjet što ih čitamo danas. Novi Zavjet sastavljen je nakon 300. po.Kr., a Pavao je napisao 2. poslanicu Timoteju nakon 60. po.Kr., što je više od 200 godina prije nego što je sastavljen Novi Zavjet. Iz toga možemo vidjeti da kad Pavao kaže: ‚Sve Pismo, bogoduho’, pismo na koje se referirao nije uključivalo Novi Zavjet.” Nakon što sam to čuo, nisam si mogao pomoći negoli kimnuti glavom i reći: „Ako Pismo o kojem je Pavao govorio nije uključivalo Novi Zavjet, tada je zacijelo mislio na Stari Zavjet.” Chuanyang je rekao: „Da, ali čak ni Stari Zavjet nije u potpunosti nadahnut od Boga. To će se razjasniti nakon što pročitamo riječi Svemogućega Boga.”

Svemogući Bog kaže: „Moraš znati koliko dijelova ima Biblija; Stari zavjet sadrži Postanak, Izlazak…, a tu su i knjige proročanstava koje su napisali proroci. Na kraju, Stari zavjet se završava Knjigom proroka Malahije. (…) Te knjige proročanstava bile su sasvim drugačije od drugih biblijskih knjiga; to su bile riječi koje su izgovorili ili napisali oni kojima je dat Duh proročanstva – oni koji su od Jahve zadobili vizije ili glas. Osim knjiga proročanstava, sve ostalo u Starom zavjetu sastoji se od zapisa koje su napravili ljudi nakon što je Jahve završio Svoje djelo. Te knjige ne mogu zamijeniti proročanstva koja su izgovorili proroci koje je Jahve uzdigao, isto kao što se Postanak i Izlazak ne mogu usporediti s Knjigom proroka Izaije i Knjigom proroka Daniela. Proročanstva su izrečena prije nego što je djelo obavljeno; druge knjige su, međutim, napisane nakon što je djelo završeno, što je bilo u domeni ljudske moći” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. U vezi s Biblijom (1).). „Nije sve što se nalazi u Bibliji zapis riječi koje je osobno izgovorio Bog. Biblija naprosto bilježi prethodne dvije faze Božjeg djela, od kojih je jedan dio zapis o proročanstvima proroka, a drugi su iskustva i znanje koje su zapisali ljudi koje je Bog koristio tijekom vjekova. Ljudska iskustva ukaljana su ljudskim stavovima i znanjem, a to je nešto što je neizbježno. U mnogim biblijskim knjigama postoje ljudske predodžbe, ljudske predrasude i iskrivljena shvaćanja. Naravno, većina riječi posljedica su prosvjetljenja i osvjetljenja Duha Svetoga i one su točna shvaćanja – ali i dalje se ne može reći da su potpuno točni izrazi istine. Njihovi pogledi na određene stvari nisu ništa više nego znanje proizašlo iz osobnog iskustva, ili iz prosvjetljenja Duha Svetoga. Proročanstva proroka bila su upućena od Boga osobno: proročanstva koja su izrekli Izaija, Daniel, Ezra, Jeremija i Ezekiel došla su kao izravna uputa Duha Svetoga; ti su ljudi bili vidoviti, primili su Duh proročanstva i svi su bili proroci Starog zavjeta. U Doba zakona ti ljudi, koje je Jahve nadahnjivao, izrekli su mnoga proročanstva na koja ih je Jahve neposredno uputio” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. U vezi s Biblijom (3).). Nakon toga Chuanyang je objasnio: „Riječi Svemogućega Boga vrlo su jasne. Duh Sveti uputio je proročanstva proroka, a prenijeli su ih proroci. Ovo su Božje riječi i prenose točno značenje Božje. Riječi nadahnute od Boga uvijek su jasno istaknute u Bibliji; primjerice, na početku u Izaiji piše: ‚Viđenje Izaije, sina Amosova’ (Iz 1,1). U početku Jeremije piše: ‚Njemu dođe riječ Jahvina’ (Jr 1,2). Ljudi samo trebaju obraćati pažnju kako bi bili sigurni u to koje su riječi nadahnute od Boga. Uz Proročke knjige, ostatak Biblije su izvještaji koje su napisali ljudi nakon što su iskusili Božje djelo. Većina toga su zapisi sjećanja, a ta iskustva i riječi su sva od ljudi. Ne možemo tvrditi da su to Božje riječi, pa je teško izbjeći da budu iskvarene ljudskim mišljenjima. Kao što je rečeno u 2. knjizi o Samuelu 24,1: ‚Još je jednom srdžba Jahvina planula na Izraelce te potakla Davida protiv njih govoreći: ‚Idi, izbroj Izraelce i Judejce!’’ Pa ipak, u 1. knjizi ljetopisa 21,1 je rečeno: ‚Tada Satan ustade na Izraela i potače Davida da izbroji Izraelce.’ Oba ova stiha bilježe Davidovo brojanje Izraela. U jednom kaže da je Bog Jahve potaknuo Davida da izbroji Izrael, a u drugom da je Sotona taj koji je potaknuo Davida. Ako je nadahnuto od Boga, kako može biti tako velike proturječnosti? Ako je cijeli Stari Zavjet bio nadahnut od Boga, zar bi Bog pogriješio dok nadahnjuje priču o istom događaju?” Nakon što sam čuo Chuanyangove riječi, um mi se značajno otvorio, a moje tvrdoglave mentalne barijere počele su se rušiti. Rekao sam: „Ako Stari Zavjet nije bio u potpunosti nadahnut od Boga, tada ne možemo uzeti ni cijeli Novi Zavjet kao riječ Božju jer su to sve zapisi apostolâ.” Chuanyang reče sretno: „Hvala Bogu, tvoje je shvaćanje ispravno. Zapravo, u Novom Zavjetu samo su riječi Gospodina Isusa i proročanstvo u Otkrivenju Božje riječi. Ostalo su riječi učenika, farizeja, običnih ljudi, vojnika i đavla. Nije li apsurdno tvrditi da je sve u Bibliji riječ Božja? Zar to nije bogohuljenje?”

Nakon toga Chuanyang mi je pročitao još jedan odlomak riječi Svemogućeg Boga. „Danas ljudi vjeruju da je Biblija Bog i da je Bog Biblija. Isto tako, vjeruju da su sve riječi Biblije bile jedine riječi koje je Bog izgovorio i da ih je sve Bog izgovorio. Oni koji vjeruju u Boga čak misle da su, iako su svih šezdeset šest knjiga Starog i Novog zavjeta napisali ljudi, sve one nastale u nadahnuću koje je došlo od Boga i da su one zapis izjava Duha Svetoga. To je čovjekovo iskrivljeno shvaćanje i nije u potpunosti u skladu s činjenicama. U stvari, ako se izuzmu knjige proročanstava, veći dio Starog zavjeta su povijesni zapisi. Neke poslanice Novog zavjeta potječu iz iskustava ljudi, a neke od prosvjetljenja Duha Svetoga. Na primjer, Pavlove poslanice nastale su kao djelo čovjeka, sve su bile plod prosvjetljenja Duha Svetoga, napisane su za crkve te su bile riječi poticaja i ohrabrenja za braću i sestre u crkvama. To nisu bile riječi koje je izgovorio Duh Sveti – Pavao nije mogao govoriti u ime Duha Svetoga, nije bio ni prorok, a kamoli imao vizije koje je Ivan vidio. Njegove poslanice napisane su crkvama u Efezu, Korintu, Galaciji i drugim crkvama tog vremena. (…) Ako ljudi vide poslanice ili riječi poput Pavlovih kao izjave Duha Svetoga i štuju ih kao Boga, onda se samo može reći da im suviše nedostaje razlučivanja. Ozbiljnije rečeno, zar to nije naprosto bogohuljenje? Kako bi čovjek mogao govoriti u ime Boga? I kako bi se ljudi mogli klanjati zapisima iz čovjekovih poslanica i riječima koje je izgovorio kao da su sveta ili nebeska knjiga? Može li čovjek tek tako izgovoriti Božje riječi? Kako bi čovjek mogao govoriti u ime Boga?” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. U vezi s Biblijom (3).). Što sam više slušao, to sam više razumio. Jadikovao sam: „Prije nisam razumio kontekst u kojem je Pavao izgovorio te riječi. Mislio sam da je Biblija cijela nadahnuta od Boga, da su sve njezine riječi bile Božje te da je vjerovanje Bibliji bilo vjerovanje u Boga. Ta je interpretacija bila tako apsurdna! Inzistirao sam na tome uzimajući riječi ljudi u Bibliji kao Božje i to je bilo temelj moje vjere. Ne odudara li ovo od puta Gospodnjeg?”

Tada je Chuanyang pojasnio rekavši da je Biblija samo svjedočanstvo Božjem djelovanju i da je povijesna knjiga. Rekao je da je ona zapis Božjeg djelovanja tijekom Doba zakona i Doba milosti. Kako je možemo staviti na istu razinu s Bogom? Zato je Gospodin Isus ukorio farizeje govoreći: „Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene, a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate” (Iv 5,39–40). Biblija je samo svjedočanstvo Bogu, ne sadrži život vječni. Samo Bog može ljudima jamčiti vječni život! Sjećam se da je i moj rođak pojašnjavao da čitanjem Biblije razumijemo Božje djelovanje u Dobu zakona i Dobu milosti. Znamo da je sve u svemiru stvorio Bog, kako je Bog proglasio zakon da vodi čovječanstvo i kako bismo trebali živjeti na zemlji te štovati Boga. Znamo što je grijeh i kakve ljude Bog blagoslivlja te proklinje. Isto tako znamo kako bismo trebali ispovijedati svoje grijehe i pokajati se Gospodinu, kako biti ponizni, strpljivi i kako praštati te kako uzeti svoj križ i slijediti Gospodina. Vidimo beskrajno suosjećanje Gospodina Isusa i Njegovu ljubav prema nama i znamo da samo kroz vjeru u Gospodina Isusa možemo uživati u Božjem obilju milosti i istine. Ali što se tiče istina koje Bog izražava u posljednjim danima te načina na koji će Bog suditi i pročistiti čovječju iskvarenost te razriješiti korijen našeg grijeha, nemamo ni najmanje pojma jer te istine nisu zabilježene u Bibliji. Na temelju Gospodinova otkupljujućeg djelovanja Svemogući Bog posljednjih dana obavio je djelo suda, izrazio svu istinu o očišćenju čovječanstva i otkrio iskvarenu sotonsku narav i prirodu čovječanstva, tako da je naša iskvarenost očišćena, a mi postajemo ljudi koji vole i slušaju Boga. I stvoreni smo da prepoznamo Božju narav kao svetu i pravednu i onu koja ne dopušta uvredu. Ove su riječi istinski put vječnoga života i njima se u potpunosti ispunjavae proročanstvo Gospodina Isusa: „Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu” (Iv 16,12–13). Ova knjiga, Riječ se pojavljuje u tijelu, riječ je koju Duh Sveti govori svim crkvama. To je knjiga koju je otvorio Jaganjac Božji. Kroz čitanje riječi Svemogućega Boga istinski vjernici u Boga iz religijskog svijeta prepoznali su Božji glas, okrenuli se Svemogućemu Bogu i slijedili Jaganjčeve stope.

Poslije je Chuanyang pročitao još jedan odlomak. „Krist posljednjih dana donosi život i trajni i vječni put istine. Ova istina je put kojim čovjek stječe život i to je jedini put kojim će čovjek spoznati Boga i biti od Boga odobren. Ako ne tražiš put života koji je dao Krist posljednjih dana, nikada nećeš steći Isusovo odobrenje i nikada nećeš biti podoban proći kroz vrata kraljevstva nebeskog, jer si i marioneta i zatočenik povijesti. Oni koji su kontrolirani propisima, riječima i okovima povijesti, nikada neće moći steći život, niti vječni put života. To je zato što jedino što oni imaju jest mutna voda koje se drže tisućama godina umjesto vode života koja teče s prijestolja. Oni koji nisu opskrbljeni vodom života zauvijek će ostati leševi, Sotonine igračke i sinovi pakla. Kako onda mogu gledati Boga? Ti samo nastojiš držati se prošlosti, stajati u mjestu i držati stvari onakvima kakve jesu i ne nastojiš promijeniti postojeće stanje stvari i odbaciti povijest, pa nećeš li uvijek biti protivnik Bogu? Koraci Božjeg djela su ogromni i moćni, poput nadolazećih valova i grmljavine koja odjekuje – pa ipak ti sjediš pasivno čekajući uništenje, držeći se svoje ludosti i ne čineći ništa. Kako se, na taj način, možeš smatrati za nekog tko ide stopama Janjeta? Kako možeš opravdati Boga kojeg se držiš kao Boga koji je uvijek nov i nikada star? I kako te riječi iz tvojih požutjelih knjiga mogu prenijeti u novo doba? Kako te mogu povesti da tražiš korake Božjeg djela? I kako te mogu odvesti na nebo? To što držiš u rukama jesu riječi koje mogu pružiti samo privremenu utjehu, a ne istine koje ti mogu dati život. Riječi spisa koje čitaš mogu samo obogatiti tvoj jezik i nisu riječi filozofije koja ti može pomoći da spoznaš ljudski život, a još manje put koji te može odvesti do savršenstva. Zar ti ovo neslaganje ne daje razlog za razmišljanje? Zar ne čini da uvidiš otajstva koja sadrži u sebi? Jesi li kadar predati se nebu kako bi sam susreo Boga? Bez Božjeg dolaska, možeš li odvesti sebe na nebo kako bi uživao u obiteljskoj sreći s Bogom? Sanjaš li još uvijek? Predlažem, onda, da prestaneš sanjati i pogledaš tko sada djeluje – pogledaj tko sada čini djelo čovjekovog spasenja tijekom posljednjih dana. Ako ne pogledaš, nikada nećeš dobiti istinu i nikada nećeš steći život” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Jedino Krist posljednjih dana može čovjeku dati put vječnog života.). Nakon što sam čuo te riječi, bio sam duboko potresen. Budem li se držao vlastitih vjerskih pogleda, na kraju ću ja biti taj koji gubi. Pomislio sam na to koliko sam znanja o Bibliji skupio tijekom godina koje sam proveo kao kršćanin, no ipak jedva da sam razumio Božju istinu. Naprotiv, postajao sam sve više ohol. Gospodin se vratio, a ja ne samo da nisam istražio, nego sam čak koristio riječi iz Biblije za osudu Svemogućega Boga. Bio sam poput farizeja koji su se opirali Bogu. Bio sam istinski slijep i nisam poznavao Boga! Ne samo da sam se držao svojih predodžbi, nego sam si čak razbijao glavu da spriječim druge u istrazi. Nije li ovo bilo ometajuće prema drugima? Da drugi nisu mogli dočekati Gospodina raširenih ruku ili slijediti Njegovo novo djelo, bili bi izgubili svoju priliku za ulazak u Božje kraljevstvo. Vukao sam druge u pakao i opirao se Bogu! Unatoč tome Bog mi je ipak pokazao suosjećanje i milost. Bog mi je dopustio da čujem Njegov glas i svjedočim Njegovoj pojavi. Tako sam zahvalan Bogu! Nakon toga nastavili smo se družiti uz Bibliju. Također smo razgovarali o tome zašto je crkva u Dobu milosti postala pusta, o tome kako Bog spašava čovječanstvo kroz tri faze djelovanja i o još toga.

U vremenu koje je uslijedilo, čitao sam dosta riječi Svemogućega Boga i prihvatio djelovanje Svemogućega Boga u posljednjim danima. Poslije ga je moja žena isto prihvatila. Bogu hvala!