Mnogi koji vjeruju u Gospodina misle: „Gospodin Isus već je oprostio naše grijehe i opravdani smo vjerom. Gospodin nas smatra bezgrešnima, pa zašto ne možemo biti izravno uzneseni u kraljevstvo nebesko?” Sada razgovarajmo o ovom pitanju. Istina je da su ljudima grijesi oprošteni po vjeri u Gospodina, ali zašto i dalje često griješe nakon što su im grijesi oprošteni? Zašto se, čak i ako vjeruju u Gospodina cijeli život, ne mogu osloboditi ropstva svoje grješne prirode, već i dalje žive u grijehu i ne mogu se izvući? Osim toga, zašto ljudi, nakon što su im grijesi oprošteni, i dalje mogu osuđivati Boga, opirati se Bogu i izdati Boga? U čemu je ovdje problem? Židovi su prinosili žrtve paljenice nakon što bi zgriješili, i grijesi su im bili oprošteni. Zašto su onda i dalje mogli pribiti na križ Gospodina Isusa, koji je izražavao istinu? To je dovoljan dokaz da oproštenje grijeha ne znači da se osoba oslobodila grijeha, a kamoli da je posvećena. To je zato što, nakon što su grijesi oprošteni, grješna priroda u njima i dalje postoji; to jest, njihova priroda koja griješi i dalje postoji. I dalje svakodnevno žive u grijehu, živeći život u kojem griješe i ispovijedaju se, ispovijedaju se i griješe. U Bibliji piše: „Bez svetosti nitko neće vidjeti Gospodina” (Heb 12,14). „Budite, dakle, sveti jer sam svet Ja!” (Lev 11,45). Jesu li takvi ljudi kvalificirani da uživaju u Božjim obećanjima i blagoslovima? Jesu li kvalificirani da budu uzneseni u kraljevstvo nebesko? Apsolutno ne.

U Dobu milosti nitko nije mogao jasno vidjeti da je djelo koje je izvršio Gospodin Isus bilo samo djelo otkupljenja, a ne djelo pročišćenja čovjekove iskvarene naravi, a kamoli djelo potpunog spasenja čovječanstva od utjecaja Sotone. Gospodin Isus služio je samo kao čovjekova žrtva za grijeh. Sve dok su se ljudi molili, ispovijedali i kajali u ime Gospodina Isusa grijesi su im bili oprošteni i više nisu bili osuđeni po zakonu. To je pravo značenje „spasenja” o kojem često govorimo u Dobu milosti. To spasenje nema nikakve veze s pročišćenjem i ulaskom u kraljevstvo nebesko; može se reći da su to dvije potpuno različite stvari. Stoga, samo zato što ste prihvatili djelo otkupljenja Gospodina Isusa ne znači da ste potpuno spašeni i da ćete ući u kraljevstvo nebesko. Recite mi, je li Gospodin Isus ikada rekao da su ljudi kojima su grijesi oprošteni spašeni i kvalificirani za ulazak u kraljevstvo nebesko? Gospodin Isus nikada nije rekao takvo što, kao ni Duh Sveti. Ali Gospodin Isus jest rekao nešto vrlo ključno: „Još vam mnogo imam kazati, ali sada to ne možete nositi. No kada dođe On – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu” (Iv 16,12–13). Što znače te riječi? Govore nam da je vrlo ključno u dočekivanju Gospodina dočekivanje Duha istine. Tko je Duh istine? On je Bog, koji dolazi da izrazi istinu i koji će vas usmjeravati prema svoj istini. Sada su vam samo grijesi oprošteni i Bog još treba izvršiti jednu fazu djela prije nego što možete biti posvećeni. Morate čekati Boga, koji dolazi da izrazi istinu – On će izvršiti djelo suda počevši od kuće Božje. Samo prihvaćanjem riječi koje izražava ovaj utjelovljeni Bog možete ući u svu istinu, biti pročišćeni i potpuno se osloboditi Sotoninog utjecaja; tek tada ćete biti kvalificirani za ulazak u kraljevstvo nebesko. U ovom proročanstvu, Gospodin Isus je samo rekao: „No kada dođe On – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu.” Koju poruku ovo prenosi? Da će, kada se Gospodin vrati, izraziti istinu da bi izvršio djelo suda, to jest, djelo suda koje počinje od kuće Božje. Samo iskustvom suda pred Kristovim prijestoljem možete istinski spoznati istinu o svojoj iskvarenosti i biti pročišćeni od svoje iskvarene naravi; tek tada možete postići istinsku pokornost Bogu i slijediti Božju volju. To ispunjava riječi Gospodina Isusa: „Posveti ih u istini: Tvoja je riječ istina” (Iv 17,17). To znači da su u Dobu milosti ljudima bili oprošteni samo grijesi. Još nisu stekli istinu, niti su postigli posvećenje, i Bog je još morao izvršiti jednu fazu djela da bi ih pročistio. Gledajte, ove riječi otkrivaju tajnu ulaska u kraljevstvo nebesko. Bog želi potpuno spasiti čovječanstvo, pa kako On to čini? On vrši djelo suda počevši od kuće Božje i usmjerava nas prema svoj istini, kako bismo mogli odbaciti svoju iskvarenu narav i postići potpuno spasenje. Ako nas Bog ne uvede u svu istinu, tada čovječanstvo neće moći postići potpuno spasenje i neće biti kvalificirano za ulazak u kraljevstvo nebesko. Stoga, Gospodin nikada nije rekao da je oproštenje grijeha uvjet za ulazak u kraljevstvo nebesko. Iako su vam grijesi oprošteni i možete propovijedati i raditi za Gospodina te također činiti mnoga čudesa, i dalje niste kvalificirani za ulazak u kraljevstvo nebesko. Ne samo to, nego će Gospodin Isus također reći: „Nikad vas nisam poznavao! Odstupite od Mene, vi bezakonici!” (Mt 7,23). Sve su to ljudi koji propovijedaju i rade, liječe bolesne, izgone đavle i čine mnoga čudesa u ime Gospodnje. Zašto bi im Gospodin Isus i dalje rekao: „Odstupite od Mene, vi bezakonici!” Što znače te riječi? Znače da, ako ne prihvatite Gospodinov povratak, i ne prihvatite ovo djelo Duha istine koji vas usmjerava prema svoj istini, tada, čak i ako propovijedate i radite, liječite bolesne, izgonite đavle i činite mnoga čudesa u ime Gospodina Isusa, vi ste u očima Gospodnjim radnik bezakonja. Gospodin vas nikada nije poznavao i niste kvalificirani za ulazak u kraljevstvo nebesko! To je značenje riječi Gospodina Isusa. Nije važno koliko godina vjerujete u Gospodina – ako ne prihvatite sve istine koje je Bog izrazio u posljednjim danima, vi ste u Božjim očima radnik bezakonja – morate biti isključeni i mora vas snaći nesreća. Gospodin Isus je rekao: „Nego onaj koji slijedi volju Oca Mojega, koji je na nebesima” (Mt 7,21). Što to znači? Znači da su jedini ljudi koji slijede Božju volju oni koji mogu dočekati Gospodinov povratak, dočekati Duha istine, ući u svu istinu, prihvatiti Božji sud i grdnju te biti pročišćeni, i sposobni su ispuniti svoj zadatak i dobro izvršiti dužnost stvorenog bića. To su jedini ljudi koji na kraju mogu ući u kraljevstvo nebesko.

Svemogući Bog kaže: „Kada je Isus došao u svijet ljudi, započeo je Doba milosti i okončao Doba zakona. Tijekom posljednjih dana Bog se ponovo utjelovio s tim je utjelovljenjem okončao Doba milosti i započeo Doba kraljevstva. Svi oni koji su u stanju prihvatiti drugo Božje utjelovljenje bit će uvedeni u Doba kraljevstva i, štoviše, moći će osobno prihvatiti Božje vodstvo. Iako je Isus došao među ljude i obavio mnoga djela, Isus je samo dovršio djelo otkupljenja cjelokupnog čovječanstva i poslužio kao čovjekova žrtva za grijeh; On čovjeka nije u potpunosti oslobodio njegove iskvarene naravi. Potpuno čovjekovo spasenje od utjecaja Sotone zahtijevalo je ne samo da Isus postane žrtvom za grijeh i da ponese ljudske grijehe, već je zahtijevalo i da Bog učini još veće djelo kako bi čovjeka potpuno oslobodio od njegove naravi koju je Sotona iskvario. I tako se, nakon što su čovjeku grijesi oprošteni, Bog vratio u tijelo kako bi čovjeka uveo u novo doba i otpočeo djelo grdnje i suda. Ovo djelo je čovjeka uvelo u jednu višu sferu. Svi koji se pokore Njegovoj vlasti uživat će višu istinu i primit će veće blagoslove. Oni će doista živjeti u svjetlosti te zadobiti istinu, put i život” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Predgovor.).